Imenovanje simptoma i znakova bolesti

Veliina i oblik lobanje u razliitih osoba pokazuju fizioloke varijacije zavisno od: spola,
nasljea i vanjske okoline. Oblici
lobanje: brahicefalina, mezocefalina, dolihocefalina. U pojedinim patolokim stanjima
veliina i oblik lobanje mogu biti promjenjeni na karakteristian nain. Najee promjene
veliine lobanje su: mala glava - microcephalia, uveanje glave - macrocephalia(vodena glava-
hydrocephalus), itd.

Promjene oblika lobanje najee nastaju kao posljedica:

- sinostoza - koje predstavljaju prerano sratavanje avova pojedinih kostiju lobanje -
avitaminoza - caput quadratum (rahitis)
- tumora kotanog dijela glave - osteoma

Kosmatost glave moe biti mukog ili enskog tipa. Osim tipa kosmatosti glave procjenjuje se i
strukturu odnosno kvalitet kose, boja ili promjena boje kose ili gubitak kose - elavost (koja
moe biti fokalna ili difuzna).

Inspekcija lica, koristi se za utvrivanje: izraza (mimike), simetrinosti i osobina koe. Za

vrijeme uzimanja anamneze posmatra se izraz (mimika) lica.
Inspekcijom se moe ustanoviti prisustvo: -
facijalne asimetrije
- prisustvo otoka lica -
promjene boje lica
- pojaanu maljavost lica (brada i brkovi u ena)

Osnovni simptomi kod promjena na oima

Fotofobija - pacijent se ali da mu svjetlost smeta i nije u mogunosti otvoriti kapke to
onemoguava pregled pacijenta. Posljedica konjuktivitisa, iridociklitisa, stranog tijela u oku,
hemijskih povreda oka, itd.

Blefarospazam - gr ili spazam kapaka, nastaje kao posljedica iritacije konjunktive ili bola kod
pokreta one jabuice usljed prisustva stranog tijela u oku. Da bi se pregled olakao kod
pacijenata sa blefarospazmom ili fotofobijom ukapava se neko od sredstava lokalnih anestetika
(u kapima tetrakain, lidokain).

Epifora - pojaano suzenje, pacijent nije u mogunosti zaustaviti suze. Javlja se kao posljedica
upale ili iritacije prednjeg segmenta oka kao i poremeaja oticanja suza suznim putevima.
Crvenilo oka ili hiperemija - javlja se kao posljedica bezazlenih pojava (iritacija dimom
cigarete ili dui rad za raunarom), a moe biti i znak tekog oboljenja oka gdje pacijent najee
zavri u operacionoj sali (napad akutnog glaukoma). Crvenilo oka moe biti: konjunktivalno
(crvenilo na venjai), cilijarno (crvenilo uz limbus manje izraeno, obojenost lividna),
mjeovitoga tipa kad postoji kombinacija ova dva tipa crvenila.

Bol u oku - simptom koji najee dovodi pacijenta ljekaru. Moe biti razliitog intenziteta (u
vidu peckanja, arenja do probadanja i osjeaja intenzivnog bola kod akutnog glaukoma ili kod
traume oka). Bol moe biti lokalizovan samo na oko ili na regiju oka (najee sinusitisi).

Pad ili gubitak vidne otrine - moe biti nagao ili postepeno. Postepeni pad vida se sree kod
razliitih refrakcionih anomalija, hronine forme glaukoma. Nagli pad vida ine urgentna stanja
u oftalmologiji (tromboza ili embolija vene ili arterije centralis retine, neuritis optikog ivca,
ablacija i tumori retine).

Razliite vrste sekrecije iz oka su znak: iritacije konjunktiva (serozni sekret) ili upalnog
procesa na konjunktivama (serofibrozna ili mukopurulentbna sekrecija). Kod alergijskih
manifestacija na oku nalazimo staklast (bistar), tean i vodenast sekret a kod bakterijskih
infekcija sekret je gust, ljepljiv, utozelen. Nekada prema tipu sekrecije moe se odrediti
uzronik bez mikrobioloke verifikacije (npr. Staphylococcus aureus daje utozelen sekret u
forniksu oka i na kapcima).

Pregled arenice duice (iris) se radi: fokalnim osvjetljenjem ili biomikroskopom sa

procijepnom lampom pri emu pratimo sljedee osobine irisa: boja, crte, reljef i konfiguraciju
ili oblik. Reljef duice
ine: Krauzeov greben, kripte i kontrakcione linije ili prstenovi. Ovi dijelovi se mijenjaju u
izgledu kod zapaljenja ili atrofije irisa. Oblik
duice podrazumijeva izgled irisa koji je u pupilarnoj ivici i korijenu irisa paralelan. Promjene u
obliku mogu biti u vidu koloboma irisa, stranje sinehije (priraslice izmeu stranje plohe irisa i
prednje kapsule lee), ruptura prednje pupilarne ivice ili promjene na korijenu irisa
(iridodijaliza). Razliita boja,
crte, reljef i oblik duice: promjene u boji koje moemo nai na irisu mogu biti u vidu:
nevusa irisa, kao iris bikolor ili iris tigrata. Heterohromija irisa je
pojava nejednake boje irisa u dva oka a moe biti uroena ili steena (znak patolokog deavanja
u oku - Fucsov sindrom). Krvni sudovi duice se u normalnim uvjetima ne vide ali u sluajevima
upale ili dijabetinih komplikacija nastaje pojava vidljivih krvnih sudova na irisu to se zove
rubeosis iridis.

Izmjenjen oblik, veliina i jednakost pupila - pod normalnim uslovima zjenice su: krune,
postavljene neto malo ekscentrino nazalno i gore u odnosu na cijelu duicu, meusobno su
jednake, veliina im ovisi od osvjetljenja (2,5-4,5 mm).
Anisocoria - su nejednake zjenice. Mioza je uska zjenica dok midrijaza jeste ira zjenica od
normalne. Veliinu zjenice odreujemo pupilometrom.

Crne take pred oima - skotomi u vidnom polju: pacijent se ali na crne take, niti, trake
pred oima koje mogu biti prisutne stalno ili povremeno. Mogu biti znak anemije, promjena u
staklovini kao posljedica fokaloze, kao znak dislipidemije ili mogu biti znak ablacije retine.

Poremeaj vidne otrine moe biti: monokularno (keratitis, uveitis, akutni glaukom, ablacija
retine, trauma oka) ili binokularno (refrakcijska greka, dijabetina retinopatija, degenerativne
bolesti ronice ili makule).

Poremeaj razlikovanja boja moe biti: nasljedan ili steen. Steen sreemo kod oboljenja kao
to je dijabetina retinopatija ili degenerativna oboljenja retine.

Poremeaj pokretljivosti onih kapaka i onih jabuica: ptoza ili sputen kapak moe biti
uroen kao kongenitalna greka ili steen kod spoljne djelimine ili potpune oftalmoplegije.
Pokreti one jabuice mogu biti izmjenjeni u smislu: strabizama blaeg tipa (forije: ezo ili egzo)
ili strabizma teeg tipa (tropije: ezo ili egzo). Poremeaj moe nastati kao posljedica lezije
miia pokretaa one jabuice ili kod poremeaja inervacije samih miia.

Pregled predjela suzne kesice (saccus lacrimalis)

Fluoresceinska proba za prohodnost suznih puteva ukapamo u konjunktivalnu vreicu kap
fluoresceina a istovremeno sa iste strane pod nosnicu stavi se komadi vlane gaze namoene
fiziolokim rastvorom i poslije 5-10 minuta izvadimo gazu i pratimo obojenost gaze jer ako je
prohodan put, boja e doi do kraja.

Propricavanje se moe raditi sa brizgalicom koja ima iglu sa zatupljenim vrhom. Poto kanalii
imaju dva dijela razliitog toka (uspravan i krai - 3 mm i horizontalan i dui 8mm) ide se iglom
prvo uspravno pa zatim horizontalno, sve dok se pri laganom pomjeranju brizgalice zajedno sa
iglom ne osjeti nazalni zid suzne kesice. Ako je glava pacijenta zabaena unazad, tenost prolazi
u nazofarinks i bolesnik fizioloku tenost osjeti u drijelu kao slanu.

Rentgensko snimanje podrazumijeva ubrizgavanje neke od kontrastnih materija (jodipin,

lipjodol,..)gdje se na rentgenskom snimku nakon ubrizgavanja kontrasta u nazolakrimalni kanal
dobiju konture suzne kesice i nazolakrimalnog kanala.

Kod pregleda ronice obraa se panja na: njenu providnost, glatkou, sjaj, vlanost, osjetljivost,
oblik i veliinu.
Ispitivanje providnosti ronice: slika prozora na ronici ili bojenjem ronice 1%
rastvorom fluoresceina. Princip: ukapati 1-2 kapi solucije u oko i pacijent nekoliko puta trepne
da se boja rasporedi ne samo po ronici ve i po konjunktivi. Nakon toga se fiziolokim
rastvorom ispere oko a boja se zadrava samo na onim dijelovima ronice koji je oteenog
epitela i ta mjesta postaju zelenkasto obojena. Ovaj metod je: jednostavan, pouzdan i osjetljiv, a
u svakodnevnom praktinom radu izvanredno koristan.

Ispitivanje vlanosti ronice

Vlanost ronice se odreuje: -
irmerovom probom -
Lipcofovom metodom
- Rose-Bengal metod bojenja ili
- T-but test (Tear Break up Time Test).

Najee koriten metod jeste irmerova proba: komad papira irine 0,5 a duine 3,5 cm
presavije se tako da je jedan krak dug 0,5 cm stavi preko ivice donjeg kapka u njegovom
srednjem dijelu u donji foniks a poslije 5 minuta se posmatra duina navlaenog dijela papira. Pri
normalnoj sekreciji duina od 1,5 cm navlaenog papira se smatra urednim nalazom a sve preko
pojaano (hipersekrecija) a ispod snieno luenje suza (hiposekrecija)

Ispitivanje osjetljivosti ronice ili kornealni refleks

Osjetljivost ronice se odreuje tako to sa komadiem vate uvrnutog u vidu konia sa
zatupljenim vrhom dodirnemo ronicu i pri tome pratimo reakciju odnosno osjetljivost ronice.
Postoje posebni aparati za mjerenje osjetljivosti ronice - esteziometri.

Ispitivanje oblika ronice

Oblik ronice se moe raditi:
- jednostavnim pregledom oblika ronice sa strane pod obinom rasvjetom
- pregled pomou Placidovog keratoskopa (okrugla ploa sa krugovima koji se projektuju na
ronici oka koje gleda plou) -
avalovim keratometrom (aparat koji pomou refleksnih slika koji se takoe odbijaju sa
ronice odreujemo da li je ronica jednako zakrivljena u svim meridijanima).

Odreivanje veliine ronice Veliina

ronice se mjeri njenim dijametrom pomou lenjira koji se stavi neposredno ispred ronice.
Normalan prenik iznosi 11-11,5 mm. Veliina ronice ispod je microcornea, preko te
vrijednosti macrocornea.
Pregled prednje one komore (cammera oculi anterior)
Prilikom pregleda prednje one komore odreujemo: dubinu i sadraj koji se moe nai u
prednjoj komori.

Utvrivanje dubine prednje one komore Dubina p.o.k.

se moe odrediti: fokalnim osvjetljenjem ili pregledom biomikroskopom sa procjepnom lampom.
Normalna dubina p.o.k.u njenom centralnom dijelu iznosi 3,0-3,75 mm dok je u perifernim
dijelovima plia.

Sadraj prednje komore moe se odrediti sa: fokalnim osvjetljenjem ili sa

biomikroskopom sa procijepnom lampom. U normalnim uslovima sadraj prednje komore ini
humour aqueus koji je providan, optiki prazan. U patolokim sluajevima (upala, trauma...)
tenost se zamuti pa moemo rei da se radi o seroznoj, serofibrinskoj ili purulentnoj sekreciji.
Krv u prednjoj komori je hyphaema. Pojavu gnoja u prednjoj komori oznaavamo kao
hypopyon.

Pregled predjela zjenice (regio pupillaris)

Otvor u centralnom dijelu zjenice je u normalnim uslovima crne boje. Pregled se moe raditi:
slobodnim okom pri difuznom osvjetljenju, pomou fokalnog osvjetljenja, prosvjetljavanjem
pomou oftalmoskopa.

Pregled soiva (lens cistallina)

Prilikom pregleda soiva treba odrediti sljedee: je li lea prisutna, da li je svom mjestu i da li je
soivo providno. Pregled biomikroskopom laki i sigurniji u dijagnostici postojanja soiva.
Ako
soivo nedostaje (aphakia) onda nalazimo dublju prednju komoru kao i podrhtavanje duice
(iridodonesis). Soivo moe biti prisutno ali subluksirano to znai pomjereno u svom leitu.
Kod subluksiranog soiva metodom prosvjetljavanja pupilarne regije dobijemo crveni refleks u
sreditu podijeljen jednom tamnijom linijom koja oznaava ekvator luksiranog soiva. Pojava
soiva u prednjoj komori ili drugdje gdje joj nije mjesto (kongenitalna ili steena) oznaava se
kao ectopio lentis.

Pregled staklastog tijela (corpus vitreum)

Za pregled staklastog tijela koristi se uglavnom metoda prosvjetljavanja staklastog tijela
oftalmoskopom. Staklasto tijelo je providno, jako viskozno a zamuenja koja nalazimo u
staklastom tijelu mogu se vidjeti i pregledom biomikroskopom i procijepnom lampom i
dodatnim specijalnim soivom sa tri koso postavljena ogledala.

Pregled onog dna (fundus oculi)

Za pravilan pregled onog dna potrebno je da imamo sve one medije providne kao i da zjenica
bude proirena. Metode koje koristimo mogu biti: metoda oftalmoskopiranja u uspravnoj i
obrnutoj slici.
Odreivanje onog tlaka
Intraokularni tlak jeste odnos izmeu nastanka one vodice iz cilijarnog tijela i njene eliminacije
preko lemovog kanala i izmeu elastinosti spoljanjeg omotaa one jabuice i tlaka koji
sadraj one jabuice vri na unutranju povrinu njenih zidova. Normalan intraokularan tlak
iznosi od 1,5 do 3,0 kPa odnosno od 17 do 20 mmHg. Povean tlak jeste okularna hipertenzija ili
glaukom. Nii intraokularni tlak znai okularnu hipotoniju. Odreivanje intraokularnog tlaka
koriste se dvije metode: digitalna i instrumentalna.

iocov (Schiotz) tonometar

Princip: ronica se prethodno anestezira lokalnim anestetikom u vidu kapi (najee 0,5%
tetracain) a onda se u leeem poloaju pacijenta tonometar plasira na ronicu i prati se
pomjeranje kazaljke na aparatu a oscilacije koje se mogu vidjeti su sinhrone sa otkucajima srca
odnosno prilivom krvi u onu jabuicu za vrijeme sistole. Iz tabele koja prati svaki aparat se
oitavaju vrijednosti skale u tabeli i izraavaju u kPa ili mmHg.

Egzoftalmometrija
Stepen egzoftalmusa (izboenosti one jabuice u orbiti u odnosu na spoljnju ivicu orbitalnog
grebena) mjeri se Hertelovim egzoftalmometrom. Pacijentu se postavlja aparat tako da se
naslanja na lateralne ivice kotanog zida na obje orbite. Ispitiva oitava na podiocima koliko
vrh ronice prominira u odnosu na kotanu ivicu lateralnog zida orbite. Vrijednosti izmjerene na
aparatu se izraavaju u mm i imaju znaaj ukoliko se razlikuju u poreenju dva oka ili se
vrijednosti mijenjaju u razliitim intervalima.

Pregled funkcionalnog stanja oka

Pregledi funkcionalnog stanja oka podrazumijevaju:
- mjerenje centralne otrine vida
- ispitivanje vidnog polja
- ispitivanje kolornog vida
- ispitivanje adaptacije na tamu
- ispitivanje binokularnog vida.

- Ispitivanje centralne otrine vida

Vidna otrina zavisi od: dioptrijskog aparata oka, providnosti medija, stanja retine i to posebno
makule lutee, vidnog puta i centralnog nervnog sistema. Za
centralnu vidnu otrinu je fizioloki i histoloki odgovorna makula lutea, koja svojom
histolokom graom omoguava da se dvije take vide odvojeno na najmanjem rastojanju.
Senzorni sloj u makuli se sastoji od epia, a koji ima svoj ganglion i nervnu nit u vidnom putu.
Najmanji ugao pod kojim oko vidi dvije odvojene take naziva se minimum separabile a
minimalna veliina objekta posmatranja koji moe da bude opaen se zove minimum visibile.
Sposobnost oka da prepozna formu najmanjeg objekta posmatranja se zove minimum
cogniscibile. Minimum separabile je nepromjenjiv i iznosi 1 minut vidnog ugla.

Dobijena vidna otrina na ovakav nain jeste relativna jer apsolutna vidna otrina bila bi ona koja
se odreuje sa punctum remotum (najdaljnja taka jasnog vida) a to je praktino nemogue.
Ispitivanje sa 6 m je dovoljno da se eliminie akomodacija. Punctum proximum jeste najblia
taka jasnog vida. U svakodnevnoj praksi odreivanje vidne otrine vri se subjektivnim
metodama. Pacijent sjedi na stolici najee 6 m od optotipa postavlja mu se probni okvir sa
okluzijom na lijevom oku. Ispitivanje ide od vrha optotipa do dna

- Odreivanje irine vidnog polja

Vidno polje se definie kao prostor koji vidi nepokretno oko. Kliniki ispitivanje vidnog polja je
od trostrukog znaaja: dijagnostikog - radi procjene evolucije oboljenja, prognostikog - u cilju
pronalaenja ispada koji mogu da budu karakteristini za pojedina oboljenja ili sindrome i u cilju
postavljanja dijagnoze. Ispitivanje vidnog polja jeste odgovor retine na svjetlosni stimulus a
vidno polje omoguava snalaenje u prostoru i binokularni vid.

- Ispitivanje sposobnosti razlikovanja boja

Kolorni vid ili raspoznavanje boja jeste sposobnost reagovanja na svjetlost razliitog spektralnog
sastava nezavisno od intenziteta. Normalni kolorni vid se objanjava trihromatskom teorijom
koja se zasniva na injenici da se sve boje mogu formirati doziranim mijeanjem tri osnovne
boje: crvene, zelene i plave. Po Jang-Helmholcovoj teoriji za sve
tri boje postoje tri tipa fotoreceptora koji su na retini zastupljeni u razliitom broju i rasporedu.
Prostorija gdje se vri testiranje kolornog vida mora biti uslovna-zvuno izolovana, testiranje ide
monokularno. Testovi koji se koriste mogu biti:
1. metod komparacije-poreenja
2. metod diskriminacije-razlikovanja
3. metod denominacije-imenovanja
4. metod egalizacije-
izjednaavanja

Metod diskriminacije koristi pseudoizohromatske tablice koje su u upotrebi jo iz 19. vijeka.

Najpoznatije su: Iiharine.

- Ispitivanje binokularnog vida

Binokularni vid je definisan harmoninim odnosom senzornog i motornog sistema oba oka koji
omoguava istovremeno usmjeravanje vidnih osovina u objekat posmatranja, fuziju slika iz oba
oka i osjeaj trodimenzionalnosti. Postoje tri vrste
voljnih pokreta bulbusa: 1. dukcije
kao monokularni voljni pokreti (abdukcija, addukcija, elevacija, depresija, intorzija, ekstorzija)
 2. verzije
su voljni pokreti oba bulbusa u istom pravcu (dekstroverzija, sinistroverzija, elevacija, depresija,
dekstrodepresija, sinistrodepresija, dekstrolelevacija, sinistroelevacija, dekstrocikloverzija i
sinistrocikloverzija) 3. vergencije su voljni pokreti
bulbusa u suprotnim pravcima (konvergencija i divergencija).

Metod ispitivanja binokularnog vida sastoji se:

- odreivanja vidne otrine (to je objanjeno ranije)
- odreivanja bulbomotorike jednostavnim metodom usmjeravanja pogleda u 9 pravaca,
pokazivanjem svjetlosnog izvora ili za djecu pokazivanjem interesantne igrake.

Pacijent treba da fiksira pokazani izvor koji se nalazi oko 50 cm od lica a zatim laganim
pokretom usmjerava pogled u preostalih 8 pravaca. Svako zaostajanje bulbusa ili hiperaktivnost
biljei se na jednostavnoj emi sa oznakama + ili pri emu dva ista znaka ukazuju na potpunu
odsutnost pokreta ili maksimalnu hiperaktivnost ++. Ovim testom ispitiva dobija informaciju
o insuficijenciji ili hiperfunkciji odreenog pravca pogleda bulbusa i moe ukazati na parezu ili
paralizu odreenog miia ili nerva.

Hes-Lankasterov test-test za odreivanje duplih slika

Ovaj test se odreuje pomou crnog ekrana na kome su obiljeene take funkcije bulbusa u svih
9 pravaca pogleda. Pacijentu se stave naoare sa jednim crvenim filtrom (desno oko) i sa drugim
zelenim filtrom (lijevo oko) u cilju disocijacije. Pacijent u ruci dri svjetlo crvene boje koju
usmjerava na ekran i dobije svjetlu crvenu taku a ispitiva ima lampicu zelene boje a pacijent
zelenu svjetlost u 9 taaka treba da pokrije crvenom svjetlou kako ispitiva pokazuje. U
sluaju da je bulbomotorika uredna poklapanje svjetla je uredno, precizno i bez odstupanja. U
sluajevima hipo ili hiperfunkcije miia nastaje odstupanje u pokazivanju ispitanika a po
veliini odstupanja mjerimo parezu ili paralizu miia koji se ispituje.

Simptomi kod oboljenja uha

Oslabljen sluh (Hypacusis)
Slabljenje sluha (nagluhost) moe nastupiti naglo ili postepeno. Slabljenje sluha moe biti
izolirano kao simptom, ili udrueno sa drugim smetnjama (zujanje u uima ili vrtoglavice).
Nagluhost moe biti jednostrana ili obostrana. Nagluhost moe biti simetrina ili asimetrina
(razliit stepen oteenja sluha na jednom u odnosu na drugo uho).Nagluhost moe biti razliitog
stupnja, od najblaeg (jedva primjetnog) do tekog koji jako oteava svakodnevnu komunikaciju
i ivot pacijenta.

Bol u uhu (Otalgio)

Bol u uhu moe biti stalna ili povremena. Moe biti spontana ili provocirana palpacijom ili
pomjeranjem une koljke ili predjela iza uha. Moe biti locirana u samom uhu ili u njegovoj
okolici. Moe biti praena vegetativnim smetnjama (nauzeja, nagon na povraanje ili
povraanje). Moe iradirati u predio orbite, sljepoonice ili u predio potiljka.

Iscjedak iz uha (Otorrhoea)

Iscjedak moe biti bistar, sluzav, gnojav, krvav . Iscjedak moe biti prisutan stalno ili da nestane
poslije izvjesnog vremena. Iscjedak iz uha moe biti praen bolom, ili da bol prestane nakon
pojave iscjetka.

Zujanje u uhu (Tinnitus)

Zujanje u uhu moe biti stalno ili povremeno. Zujanje u uhu moe imati razliite varijacije: zvuk
zvona, pisak, um vodopada, um motora, um snijega na TV-ekranu i slino, ali za sve
varijacije je uobiajen naziv zujanje. Zujanje moe biti locirano u uhu (uima), glavi ili izvan
glave. Zujanje u uhu moe uti samo pacijent (subjektivan tinnitus), a ponekad a moe uti i
okolina (objektivan tinnitus). Objektivan tinnitus je najee vaskularnog porijekla, i najee su
ritmiki, sinhroni sa pulsom (arterijski), ili prestanu kada pacijent legne (venski).

Vrtoglavica (Vertigo)
Pod vrtoglavicom se podrazumjeva halucinacija pokreta, odnosno pacijent ima osjeaj da se
predmeti iz njegove okolice okreu oko njega ili da se on sam okree oko svoje okolice (tzv.
rotacijska vrtoglavica). Vrtoglavica je uobiajen termin i za sve druge vrste nestabilnosti
(zanoenje u stranu, padanje, teturanje, njihanje). Ponekad se literaturi sa engleskog
govornog podruja za pojam vrtoglavice moe nai termin dizzy ili dizziness. Prilikom
vrtoglavice ne dolazi do gubitka svijesti!

Autofonija
Pojava da pacijent uje svoj glas preglasno je relativno rijetka, ali se sree u praksi.

Simptomi kod oboljenja nosa i paranazalnih sinusa

Oteano disanje na nos moe biti jednostrano ili obostrano. Moe nastati naglo ili postepeno.

Poremeen osjeaj mirisa

Moe postojati: potpuni gubitak osjeaja mirisa (anosmia), djelomian gubitak (hyposmia),
pogrean osjeaj (parosmia), odnosno trajan osjeaj neugodnog mirisa (cacosmia).

Sekrecija iz nosa
Sekrecija iz nosa moe biti serozna, serozno-sluzava, gnojna, krvava, a moe biti i fetidna
(zaudara). Sekrecija moe biti jednostrana ili obostrana

Krvarenje na nos (epistaxis)

Moe biti slabo, a moe biti i izuzetno oblino. Vrlo esto moe spontano da prestane. Moe biti
znak lokalnih ali i opih oboljenja.
Svrbe u nosu
Moe biti povremen ili stalan. Moe se javljati samo u odreena godinja doba, ili biti perisutan
cijelu godinu.

Bol u podruju nosa i lica Bol

moe biti lokalizirana u podruju nosa, u podruju projekcije odgovarajuih paranazalnih sinusa
ili u vidu glaviobolje (lokalizirane ili difuzne). Bol moe bili razliitog intenziteta, od najlakih
do veoma intenzivnih.

Simptomi kod oboljenja usne upljine, grla i drijela

Oteano gutanje (dysphagio)
Pacijent se moe aliti na oteano gutanje, bilo tene bilo vrste hrane. Moe se aliti i na bol
prilikom gutanja (odynophagia). Pacijent se moe aliti na vraanje hrane kroz nos ili na
zapadanje hrane u grkljanu.

Smetnje u produkciji pljuvake

Smetnje u produkciji pljuvae mogu biti izraene kao: hiperprodukcija pljuvake
(hiperalsivacija) ili smanjena produkcija pljuvake (hiposalivacija), to dovodi do osjeaja
suhoe u ustima (xerostomia).

Neugodan zadah iz usta (foetor ex ore) moe biti stalno prisutan, ili samo povremeno. Najei
uzrok su kariozni zubi i kronini tonzilofaringitis, mada moe biti znak oboljenja nosa,
paranazalnih sinusa, traheje, bronha, eluca, plua.

Poremeaji ula ukusa

Ovi poremeaji se mogu ogledati u smanjenju osjeaja ukusa, njegovom potpunom gubitku za
neki od kvaliteta ili neadekvatnom osjeju ukusa.

Smetnje u fonaciji
Smetnje se ogledaju u procesu artikulacije pojedinih glasova, a to se moe primejtiti od
promjene boje glasa do nemogunosti izgovaranja pojedinih glasova, ili pogrenom izgovaranju
pojedinih glasova. Vrlo est simptom je promuklost. Ponekad pacijent moe govoriti kao da ima
strano tijelo u ustima (govori kao da ima peen krompir u ustima). smetnje mogu biti uroene
ili steene.

Smetnje pri disanju

Oteano disanje ima najei oblik inspiratornog stridora, odnosno pacijent ima jako oteano
udisanje zraka, koje moe biti u nekim sluajevima praeno i oteanim izdisanjem zraka.

Bol je vrlo est simptom kod oboljenja ovih organa. Moe biti locirana tano u projekciji
pojedinih organa, a nekad moe iradirati u podrje drugih organa (uho!). Mogu biti stalni ili da se
pojaavaju gutanjem. Mogu biti razliitog intenziteta, od najslabijeg pa do jakog intenziteta.
Poneka bol moe izraena kroz osjeaj stalnog grebanja, peckanja ili neke druge manifestacije
(odnosno, osjeaj prisustva stranog tijela u grlu).