Vidni put

Doc. dr. med. sci. Melisa Ahmedbegović-Pjano

Vidni put
Vidni put
Vidni put
• Lezija 1- amauroza (sljepoća) -retrobulbarni dio desnog bulbusa
• Lezija 2- bitemporalna (heteronimna) hemianopsija -hijazma
• Lezija 4/7- Ljevostrana homonimna hemianopsija – desni vidni živac
nakon hijazme/desni radiatio optica
Optički neuritis
• Upala vidnog živca smatra se autoimunom bolesti prilikom koje
imunološki sistem napada optičko živčano tkivo, uzrokujući oteklinu i
nepravilnu funkciju očnog živca.
• U oftalmološkim krugovima pod ovim pojmom se uvjek misli na
retrobulbarni neuritis.
• (Mada može zahvatiti i PNO i tada se u oftalmološkim krugovima
označava kao Papilitis)
Optički neuritis
Neki od mogućih uzroka upale vidnog živca:
• Zaušnjaci
• Dijabetes
• Vaskularne okluzije očnog živca (koje ishranjuju n. Opticus)
• Bakterijske infekcije (npr. Sifilis)
• Virusne infekcije poput HIV-a, hepatitisa B ili herpesa
• Upotreba droga
Optički neuritis- retrobulbarni neuritis
• Retrobulbarni neurritis je često prva manifestacija MULTIPLE
SKLEROZE, kod takvih pacijenat uzrok je demijelinizirajući proces na
optikusu
• Zato pacijanta koji se javlja sa padom vida, a kod kojeg oftalmoskopski
NEMA promjena („pacijent ne vidi- ne vidi oftalmolog”) šaljemo na
pretragu vidnog polja i nakon dokazivanja ispada hitan MRI
• Tretman ovisi o uzroku. Ponekad tretman uključuje primjenu steroida
kako bi se smanjila upala očnog živca, a taj tretman se odnosi na
pulsnu dozu steroida intravenozno, a nakon oralnim steroidima.
Optički neuritis- papilitis
• Uzroci isti
• Siptomi isti, pad vida kroz par dana, obično unilateralno
• Oftalmoskopski: edem PNO (dakle PNO nejasnih granica, prominira
iznad retine), krvne žile dilatirane, pojava hemoragija oko PNO
• Vidno polje: ispadi
• Poslati na MRI
• Th ista
PNO: papilitis

• OCT PNO
Papilla stagnans
Zastojna papila nastaje kao posljedica povišenog INTRAKRANIJALNOG
pritiska, obično bilateralno.
Oftalmoskoski: edem PNO, dilatacija krvnih žila, krvarenja
ALI: Vidna oštrina i vidno polje su očuvani
Atrofija PNO
• Završni stadij mnogih bolesti , sljepoća (amauroza).
• Blijeda PNO.
Hvala na pažnji !!!
Strabizam
Doc. dr. med. sci. Melisa Ahmedbegović-Pjano
Strabizam

 Strabizam (razrookost, škiljavost) je pojava kada oči ne stoje paralelno,

nego u određenom pravcu pogleda postoji devijacija.
 Vidna osovina je prâva koja prolazi kroz centar providnog
dijela oka (rožnice) i završava se u vidnom centru mrežnice (makuli lutei).
 Vidne osovine oba oka po pravilu su paralelne u svim pravcima pogleda.
Strabizam

 Kod tek rođene djece i tokom nekoliko prvih sedmica oči mogu da
povremeno „lutaju” ne gledaju uvijek paralelno, jer se još nije završio
razvoj fiksacije i počeo razvoj binokularnog vida. (koji će trajati do 7-8 god
života)
 Ako se položaj očiju ne ustali do 6 mjeseci života (pod uslovom da se javlja
povremeno i sve rijeđe) preporučuje se pregled oftalmologa, da se
ustanovi o čemu se radi, a prvenstveno da se isključe bolesne promjene u
oku, koje mogu biti uzrok strabizma
 Pregled je potreban odmah ukoliko oko bježi stalno, sve češće ili je uz to
praćeno i povećanom veličinom oka, promjenom boje zjeničnog otvora ili
bilo koji sumnjiv znak na oku
Strabizam

 Strabizam može biti posljedica paralize jednog ili više očnih mišića, pa onda
kažemo da se radi o paralitičkom strabizmu (strabismus paralyticus). Kod
paralitičkog strabizma je devijacija očiju različita prema pravcu pogleda i
najveća je u pravcu pogleda paralitičkog mišića.
 Kod neparalitičkog strabizma devijacija očiju je jednaka u svim pravcima
pogleda, pa govorimo o konkomitantnom strabizmu (strabismus
concomitans).
Strabismus concomitans

 strabizam dječje dobi (4-6% u populaciji)

 u pravilu se javlja u prve 2-3 godine, u dobi kada je razvoj vida
najintenzivniji, pa često može negativno utjecati na razvoj vida koji je u toku
 Mladi organizam prilagođuje se krivom položaju očiju na taj način da u
"mozgu" potiskuje sliku oka koje bježi, a koristi samo oko koje gleda ravno
naprijed (tako izbjegava pojavu dvoslika), ali kao posljedica nastaje
slabovidnost oka koje bježi (ne koristi ga). To je vrlo značajan problem za
budućnost djeteta, ali i za populaciju. Treba ga što ranije ustanoviti i liječiti.
Strabismus concomitans

 Prema smjeru otklona može se razlikovati:

 EZOTROPIJA - (Strabismus convergens)"gledanje u križ" - ona je najčešća;
Jedno oko bježi prema nosu (ili oba oka naizmjence). Najčešće je vezana
uz dalekovidnost. Ovaj strabizam često prati slabovidnost (oko 50%).
 EGZOTROPIJA - (Strabismus divergens)"razrokost"; Jedno oko ili oba
naizmjence bježe prema van (prema sljepoočnici). Nerijetko se povećava
rastom djeteta. Prati ga manja greška refrakcije (dalekovidnost,
kratkovidnost). Slabovidnost je znatno rjeđa nego kod ezotropije.
 HIPERTROPIJA - bježanje oka prema gore; HYPOTROPIJA- bježanje oka
prema dole; Otklon oka po vertikali općenito se rjeđe susreće a vezan je za
povečanu ili smanjenu funkciju nekog mišića pokretača oka
Strabismus concomitans
Strabismus concomitans

 Ispitivanje vidne oštrine na svakom oku pojedinačno ukoliko je moguće

 Testovi za sterovid
 Ispitivanje motiliteta i konvergencije oka
 Cover/Uncover test
 Alternirajući Cover test
 Mjerenje dijametra rožnice
 Mjerenje očnog tlaka digitalno ili drugom metodom ukoliko je moguće
 Pregled prednjeg i stražnjeg segmenta oka
Strabismus concomitans

 Testovi za sterovid
 Ispitivanje motiliteta i konvergencije oka
 Mjerenje dijametra rožnice (od 10 do 12 normalno)
Cover/Uncover test
Alternirajući Cover test
Strabismus concomitans

 Stalno nošenje naočala je obavezno Ordinira se odgovarajuća dioptrija

(određena skijaskopijom kod širokih zjenica). Takve naočale omogućuju
stvaranje jasne slike, potiču daljnji razvoj vida , smanjuju napor gledanja i
veličinu kuta škiljenja.
 Okluzija (zatvaranje) "dobrog oka" kako bi prisilili slabovidno oko na funkciju.
Provodi se po nekoliko sati svakodnevno, ovisno o vidu i dobi djeteta. Uz to se
primjenjuje i rad na blizinu crtanje, slikovnice, čitanje što predstavlja
svakodnevne vježbe kod kuće.
 Hirurški zahvat često čini sastavni dio liječenja, ali sam nipošto ne može riješiti
problem strabizma. Oči naime ne stoje anatomski paralelno nego ih stabilno
paralelno, održava kvalitetna vidna funkcija. Operacija dolazi u obzir u
slučajevima sa većim kutem škiljenja, u određenoj fazi tzv. konzervativnog
liječenja. Najčešće se izvodi od 4.-6. godine života kod ezotropije, (rjeđe ranije,
a samo iznimno prije 2. godine) Kod egzotropije se u pravilu operira kasnije.
Nerijetko se strabizam operira u etapama 2 pa i 3 puta. Treba imati u vidu sve
moguće okolnosti razvoja kako ne bi došlo rastom do prevelikog efekta.
Strabismus paralyticus

 U principu je ovaj strabizam rijeđi

 Javlja se češće kod odraslih, u dobi kada je vid već oblikovan a odlikuje
ga:
 ograničena pokretljivost oka u smjeru djelovanja kljenutog mišića
 pojava dvoslika (budući da je vid već oblikovan, dvoslike se ne mogu u
mozgu isključiti potiskivanjem slike oka koje bježi, nego svako oko stvara
svoju sliku).
Strabismus paralyticus
Strabismus paralyticus

 Liječenje paralitičkog strabizma je usmjereno na osnovni uzrok pojave

paralize (internistički, neurološki, neurohirurški).
 Simptomatski se daje okluzija (flaster) izmjenično na oba oka, kako bi se
isključile nesnosne dvoslike.
 Ako ne dođe do popravka, u fazi stabilizacije (6-12 mj.) može se izvršiti
operativni zahvat, te eventualno ordinirati i posebne naočale sa
prizmatskim lećama.
 Povrede oka
Orbita
Doc.dr.med.sci. Melisa Ahmedbegović Pjano
Specijalista oftalmologije
Povrede oka
• Iako vanjska površina oka čini samo 0,27% ukupne površine tijela,
0, 54% prednje površine tijela, 4% površine lica, oftalmološke povrede
su prisutne u oko 7% svih povreda u miru, a 13 % povreda u ratu.
Naime, 1 mali komadić željeza od 0,1 mm će biti beznačajan kad prođe
kroz kožu, na oku može izazvati i perforaciju bulbusa, sa potrebom za
opsežnim mikrohirurškim zahvatom.
S druge strane, razlog je i izloženost oka u odnosu na večinu drugih
organa.
Povrede kapaka
• Hematom
• Laceracije
• Povrede septum orbitale
• Postraumatska ptoza (levator palpebre)
Povrede prednjeg segmenta
• Najčešće povrede oka
• Najčešće su površinske
• Samo 5% svih povreda oka su perforativne
• Uz anamnezu i kompletan pregled, ponekad je obavezan UZ , RTG ili
CT ako želimo dokazati strano tijelo ili povrede kostiju orbite
Povrede prednjeg segmenta
• Laceracije i sufuzije konjunktive
• Erozije rožnice
• Hyphema
• Strana tijela na rožnice
Povrede prednjeg segmenta
• Katarakta posttraumatika (od tupe povrede)
• Subluksacija i luksacija leće
• Iridodijaliza
• Postraumatski glaukom
Povrede prednjeg segmenta- Causoma
• Causoma je hemijska opekotina nastala djelovanjem kiselina i baza i
predstavlja HITNO stanje.
• Povreda ovisi o svojstvu hem sredstva, koncentraciji, količini, vremenu
kontakta, te brzini samopomoći i prvoj pomoći.
• Dolazi do nekroze tkiva koja se produbljuje
• Idealno bi bilo u potpunosti na najbrži način isprati supstancu iz oka
(pod mlaz vode, pod pritiskom iz šprica fiziološkom otopinom), krute
dijelove odstraniti (evertiranje kapka), nastviti učestalo ispiranje jer se
supstanca vezuje za tkivo
• Što prije kod oftalmologa
Perforativne povrede
• Traumatsko prekidanje kontinuiteta tkiva vanjske očne ovojnice
starnim tijelom i ili prodor oštrog predmeta- perforativna povreda
• Traumatsko prekidanje kontinuiteta tkiva vanjske očne ovojnice tupim
predmetom, kontuzijom – ruptura bulbusa
• Obje mogu dovesti do prolapsa sadržaja
• Ovisno o težini povrede ovisi i tretman , bitno je da se ovakve povrede
moraju hirurški zbrinuti što prije
Povrede staklovine
• Haemophthalus
• Prolaps vitreusa
• Lukascija leće u vitreus
• Ablacija staklovine
Povrede horioretine

• Comotio retinae – Berlinov edem

• Krvarenja
• Rupture retine
• Ablacija horioide
• Ablacija retine
Povrede mišiča pokretača oka i vidnog živca
• Prekid kontinuiteta vlakana mišića sve do avulzije- poremečaj
motiliteta oka, dvoslike
• Prekid kontinuiteta vidnog živac sve do avulzije
Povrede orbite
• Kod Blow-out frakture- fraktura dna orbite može doći do uklještenja
donjeg rektusa u frakturu, ograničena pokretljivost oka naročito ka
gore, dvoslike
• Najčešće kao rezultat tupe traume (šaka, kundak i sl)
• Povečava se intraorbitalni pritisak i puca najčešće tamo gdje je
najslabije: lamina papiracea i dno orbite
• Liječenje nije preporučljivo u ranoj fazi radi opsežnog edema i
krvarenja u orbitalnom sadržaju ali se ne smije čekati niti predugo
• Optimalno je oko dvije sedmice od povrede (koštana ili plastična
transplantacija u rekonstrukciji orbite)
Orbita
• Exophthalmus- izbočenost očne jabučice (celulitis orbite, tumori
orbite, Basedow morbus, AV šant u sinus kavernosusu
• Gornji rub kapka ne pokriva gornji rub rožnice, pokretljivost
ograničena, sušenje oka, dvoslike
• Liječenje etiološko
• Exophthalmus pulsans- aneurizma karotidne arterije ili oftalmičke
• Enophthalmus- uvučenost očne jabučice; Hornerov sindrom (ptoza ,
mioza, enoftalmus) kod lezije vratnog simpatikusa
Celulitis orbite
• Flegmonozna upala mekih tkiva orbite
• Edem kapaka, hiperemija spojnice, slaba pokretnost bulbusa, bol,
protruzija bulbusa
• Visoke doze antibiotika iv i lokalno
• Ponekad potrebna hirurška drenaža
Tumori orbite
• Osteomi, fibromi, neurinom optikusa,
• Sarkomi, karcinomi
 Povrede oka
Doc.dr.med.sci. Melisa Ahmedbegović Pjano
Specijalista oftalmologije
Bolesti stražnjeg segmenta
oka
Doc.dr.med.sci. Melisa Ahmedbegović Pjano
Specijalista oftalmologije
Ablacija staklovine- Posterior vitreous detachment (PVD)

• Ablacija staklovine je česta promjena koja se pojavljuje u najčešće u

zrelijoj dobi i tada je rezultat degenerativnih promjena vezanih za
dob.
• Nastaje kada se staklasto tijelo koje ispunjava oko odvoji od mrežnice
(retine).
Ablacija staklovine
• Manji broj opaciteta ili “mušica” u vidnom polju je normalna pojava,
ali iznenadno povećanje broja mušica je vrlo često prvi simptom
ablacije stražnje staklovine.
• Opaciteti su često popraćeni bljeskovima, koji se najviše mogu
primijetiti u tamnom okruženju.
• Većina pacijenata uočava mušice i bljeskove tijekom prvih par
sedmica ablacije staklovine, a u nekim slučajevima se simptomi jedva
primijete.
Ablacija staklovine
• Bljeskovi su važan simptom jer su znak „povlačenja” retine i uvjek
zahtijevaju pažljiv pregled očne pozadine kako bi se uočila eventualna
ruptura retine koja zahtijeva hitan tretman laser fotokoagulacijskog
baraža oko rupture kao bi se spriječilo „uvlačenje” vitreusa ispod
retine i došlo do ablacije retine.
• Ako se i ne nađe ruptura pacijent se prati nekoliko puta u narednim
danima, sve dok simptomi ne postanu manji ili se uvidi da je došlo do
kompletnog odvajanja staklovine.
Ablacija staklovine
• Također ablacija staklovine može dovesti i do pucanja kapilara na
retini te dolazi do parcijalnog hemovitreusa (haemophthalmusa).
• U 85% pacijenata koji iskuse ablaciju stražnje staklovine nikada ne
razviju komplikacije.
Ablacija staklovine - patogeneza
• Staklasto tijelo s godinama starosti postepeno se raazvodnjava
(likvefakcija). Razvodnjeni dijelovi se postepeno spajaju i naposljetku
staklasto tijelo ne može ispuniti volumen oka i gel se razdvaja od
mrežnice. Tokom sljedeća 3 mjeseca, staklasti gel se dalje nastavlja
sužavati i periferne strane gela se razdvajaju od mrežnice, sve dok ne
završi proces ablacije staklovine.
• Dodatni rizični faktori koji uzrokuju ablaciju staklovine uključuju
miopiju (kratkovidnost), ozljedu oka ili nedavnu operaciju oka, kao što
je operacija mrene.
Ablacija staklovine
• Liječenje za ablaciju staklovine nije potrebno, ukolko se ne razvijaju
komplikacije. U slučaju pojave rupture ne retini potreban je LFK
tretman u smislu baraža oko iste.
Ablacija retine
• Odignuće mrežnice je poremećaj kod kojeg se mrežnica odlijepi od
pigmetnog epitela.
• Početno odvajanje mrežnice može biti lokalizirano, ali bez brzog
tretmana može se odignuti cijela mrežnica, te uzrokovati gubitak vida,
sve do sljepoće. To je hitno stanje koje se mora riješiti u par dana.
Ablacija retine- podjela
• Regmatogeno odignuće mrežnice –nastaje zbog rupture na mrežnici što
omogućava prolaz tekućini iz staklovine ispod mrežnice, te odvajanje
neurosenzornog dijela retine od pigmentnog epitela
• Trakcijsko odignuće mrežnice – trakcijsko odignuće mrežnice nastaje kad
fibrovaskularno tkivo uzrokovano najčešće dijabetičnom retinopatijom,
rijeđe povredom, odvoji mrežnicu od mrežničnog pigmentnog epitela.
• Eksudativno, serozno ili sekundarno odignuće mrežnice – eksudativno
odignuće mrežnice nastaje zbog upale, ozljede ili krvožilne abnormalnosti
koja rezultira nakupljanjem tekućine ispod mrežnice bez razdora mrežnice.
(najrijeđi oblik) Sekundarna ablacija rezervisana za ablaciju koja nastaje
rastom tumora.
Regmatogena ablacija retine
• Odvajanje stražnje staklovine, trauma oka ili glave mogu uzrokovati
malu rupturu mrežnice. Taj razdor omogućava tekućoj staklovini da
iscuri pod mrežnicu i odvoji je poput mjehura od njene podloge.
• Češće se dešava kod miopskih očiju.
Trakciona ablacija retine
• POVEZATI SA DIJABETESOM
Ablacija retine
• Najvažniji simptom je pojava „zavjese” ili tamne mrlje u jednom dijelu
vidnog polja.
Ablacija retine
• Dijagnoza osim standardnog oftalmološkog pregleda (....) uključuje
potverdu oftalmoskopskim nalazom, UZ-om, te OCT makule ukoliko je
odignuta makula
Ablacija retine
• Liječenje je hirurško, ukoliko nije odignuta makula onda što hitnije unutar dan do
dva, ukoliko je odignuta makula unutar par dana.
• Vitrektomija ima za cilj odstraniti staklasto tijelo i vratiti retinu na mjesto.
Laserskim pečatima u području 360 stepeni je tretirati kako bi prionula za podlogu
za što je potrebno nekoliko sedmica. Za to vrijeme retinu „drži” tamponada
plinom, a u slučajevima nepravovremenog liječenja tamponada silikonskim uljem.
• Najčešće nakon zahvata koristimo tamponadu plinom ili zrakom. Prednost takve
tamponade u poređenju sa tamponadom silikonskim uljem je da zrak ili plin sam
izlazi iz oka tokom 3-4 sedmice, a zamjenjuje ga očna vodica, te nije potreban
dodatni zahvat kao kod vađenja silikonskog ulja.
• Ulje je ipak potrebno u slučajevima kada smatramo da je potrebna duža
tamponada.

•
Ablacija retine
• Prevencija moguća jedino ranim pregledima na pojavu simptoma ili
nakon traume, te redovitim pregledima miopskih očiju . Ovo
omogućava otkrivanje mrežničnih ruptura koji se mogu tretirati
laserski.
Centralna serozna retinopatija (CSR)
• Najčešće pogađa muškarce između 20 i 50 godina, ali od njega mogu
rijeđe oboljeti i žene.
• Poremećaj karakterizira curenje tekućine u makulu, zbog čega nastaje
zamagljeni ili iskrivljeni vid (metamorfopsija).
• Često je simptom i sivo područje u centralnom vidu.
• Oboljenje je često privremeno i obično se javlja na jednom oku.
• Ali česti su i recidivi pa može preći u hronični oblik.
Centralna serozna retinopatija (CSR)
• Osim anamneze i pregleda uz obaveznu oftalmoskopiju, promjene se
potvrđuju i i OCT nalazom.
Centralna serozna retinopatija
• CSR je idiopatski, što znači da mu je uzrok nepoznat.
• Međutim, čini se da stres igra važnu ulogu u nastanku ove bolesti.
• CSR se također povezuje s kortizolom i kortikosteroidima: osobe s
povišenom razinom kortizola imaju veću sklonost CSR-u ili osobe pod
KS th.
• CSR ima odličnu prognozu. Kod više se od 90% pacijenata unutar šest
mjeseci vrati vid 0,8 ili bolji.
• Nema djelotvorne terapije za ovu bolest. U hroničnim slučajevima
daje se sistemski antagonist aldosterona te se radi LFK područja gdje
„curi”.
Hipertenzivna retinopatija

• Arterijska hipertenzija (lat. Hypertensio arterialis) ili povišeni krvni tlak je

sistemska bolest koja zahvaća sve krvne žile organizma. Kako su u našem tijelu
jedino krvne žile mrežnice vidljive direktno uobičajeno je da se bolest kontrolira i
ocjenjuje upravo na osnovu nalaza tih žila.
•
Krvi sudovi retine su jedan od "ciljnih organa" koji su oštećeni stalno povišenim
krvnim tlakom.
• Izložene visokom krvnom tlaku dulji period vremena, male krvne žile oštete se,
zadebljaju, izboče i "cure". .
Propuštanje tekućine iz žile prema van je posljedica poremećaja u građi i funkciji
njene stijenke zbog ranije navedenih faktora. Iz nje izlaze krvna plazma ili puna
krv i formiraju edeme i krvarenja različitih intenziteta.
Hipertenzivna retinopatija

• Na osnovu ovoga se hipertenzivna retinopatija dijeli na četiri stupnja:

• Hipertenzivne promjene prvog stupnja (lat. Fundus hypertonicus gradus I)
obuhvaćaju blago suženje manjih arterija i proširenje vena.
• Hipertenzivne promjene drugog stupnja (lat. Fundus hypertonicus gradus
II) karakteriziraju jača suženja svih arterija i proširenja vena te promjene na
mjestima gdje se one križaju (Gunn-Salus-ov fenomen).
• Hipertenzivne promjene trećeg stupnja (lat. Fundus hypertonicus gradus III)
uključuju pojavu krvarenja i edema na očnoj pozadini.
• Hipertenzivne promjene četvrtog stupnja (lat. Fundus hypertonicus gradus
IV) uz sve ranije znakove koji su sada jaki obuhvaća i oteklinu vidnog živca.
Hipertenzivna retinopatija (gr II)
Hipertenzivna retinopatija (gr. III i IV)
Hipertenzivna retinopatija
• Glavni simptom od strane očiju je smanjenje vidne oštrine koje se događa kada
bude zahvaćeno područje makule.

Postavljanje dijagnoze:
Visina krvnog tlaka se određuje standardnim mjerenjima, pa se već na osnovu toga
pokazatelja može grubo ocijeniti stanje krvnih žila. Definitivnu ocjenu donosimo
nakon pregleda očne pozadine oftalmoskopom.
Liječenje:
Provodi se sistemsko liječenje odnosno regulacija krvnog tlaka antihipertenzivnim
lijekovima pa se samim time popravlja i stanje krvnih žila retine. Eventualno nastali
edemi i krvarenja se najvećim dijelom sami povlače no promjene stjenke žila na
bolje su vrlo diskretne.
Okluzija ACR (hitno stanje)
Mrežnicu krvlju opskrbljuje krvna žila Arteria centralis retinae koja se grana na više
ogranaka koji odlaze u sve dijelove mrežnice distribuirajući krv.

Začepljenje krvnih žila, okluziju ili emboliju, mogu izazvati čestice kolesterola,
kalcijevih spojeva koji se nalaze na stijenkama sklerotičnih krvnih žila, ugrušci krvi,
mjehurići zraka i druge tvari koje se sve zajedničkim imenom nazivaju embolusi.
Oni kroz organizam putuju većim žilama, pa kada stignu do manje žilice retine kroz
koju ne mogu proći nastane začepljenje.

Ovisno o mjestu začepljenja razlikujemo Oclusio arteriae centralis retinae i njenih

ogranaka Oclusio rami arteriae centralis retinae.
Lokacija začepljenja značajno utječe i na njegove simptome i posljedice.
Okluzija ACR - simptomi
•
Simptomi:
Izraženost simptoma direktno ovisi o veličini zahvaćene krvne žile te mjestu
na kojem je začepljenje nastalo.
• Zbog smanjenog ili potpuno nestalog protoka krvi kroz određeno područje
retine (ishemije) dolazi do gubitka njene funkcije. Vid je u tom području
znatno oslabljen ili nestao i pacijenti ga primjete kao ispade u vidnom
polju. (okluzija grane)
• Kod začepljenja same centralne mrežnične arterije nastaje trenutno
sljepilo na to oko.
Okluzija ACR- dijagnoza
Oftalmoskopijom se otkriva blijedi, mutni fundus s crvenom središnjom
jamicom (mrlja poput trešnje, chery red spot).
Arterije su tipično stanjene i mogu se diomati praznima. Ponekad je
vidljivo začepljenje embolusom. Ako nije zahvaćena cijela arterija, već
samo glavni ogranak, poremećaji fundusa i gubitak vida su ograničeni
na taj dio mrežnice.
Okluzija ACR-terapija

Kako je retina vrlo osjetljiva na promjene u koncentraciji kisika u krvi i lako odumire
potrebno je unutar vrlo kratkog vremena od nastanka okluzije, (oštećenje mrežnice
nastaje nakon 90 minuta), primijeniti metode kojima se pokušava ponovno
uspostaviti krvotok mrežnice, a to su
Spuštanje očnog tlaka: masaža očne jabučice, postavljanje bolesnika u ležeći
položaj, udisanja CO2 (prva pomoć)
Na žalost sve je to nepoznato laicima, zbog čega često zakasne dok stignu do
oftalmologa.
Ukoliko pomoć oftalmologa bude pružena prekasno postoji velika vjerojatnost da
će nastati trajna oštećenja retine.
Ipak treba reći da je ovo stanje izuzetno ozbiljno te da niti najhitnija i najstručnija
pomoć ne može garantirati uspjeh.
Okluzija ACR-terapija
• PARACENTEZA (ispuštanje omale količine očne vodiceiz prednje
sobice kroz otvor nožičem na rožnici)- najbrži način spuštanja očnog
tlaka kako bi omogućili rekanalizaciju krvene žile
• Periferni vazodilatator
• Studijama je utvrdjeno da 2/3 ljudi koji su dobili okluziju centralne
retinalne arterije ima visok krvni pritisak, bolesti srca i promene na
karotidama.
• Zato je prevencija navedenih stanja najbolja prevencije okluzije.
Tromboza VCR
• Okluzija vene se ispoljava kompletnom opstrukcijom ili smanjenjem
protoka krvi kroz zahvaćeni krvni sud, što uzrokuje povećanje venskog
pritiska unutar krvnog suda i posljedično zadržavanje i povećanu
propustljivost kapilara u području narušene cirkulacije.
• Najčešće se radi o arterioskleroznim promenama koje se javljaju
sa arterijskom hipertenzijom, zatim o zapaljenskim promenama i
najzad o poremećaju u sastavu krvi, koja pokazuje povećanu sklonost
ka koagulaciji.
Tromboza VCR- simptomi
• Dovodi do naglog (kroz sate ili dane), bezbolnog gubitka ili smanjenja
vida. (Okluzija glavne centralne vene retine)
• Simptomi su ograničeni na neki dio vidnog polja kod tromboze
ogranka.
Tromboza VCR
• Poremećena venska cirkulacija uzrokuje edem maculae luteaee i
pojavu intraretinalnih i preretinalnih krvarenja.
Tromboza VCR
• Terapijski postupci u liječenju venskih okluzivnih bolesti retine
obuhvataju: intravitrealnu aplikaciju anti VEGF preparata i lasersku
fotokoagulaciju.
• Neliječena postaje „BOLEST 90 dana” – vrijeme za razvoj
kommplikacija: NV proliferacija, konačni stadij NV glaukom.
Distrofije retine
Velika grupa genetskih oboljenja
Bilateralna ali asimetrična
Zavisno od vrste mogu se javljati u dječijoj ili odrasloj dobi
Liječenje ne postoji (genske terapije i matične ćelije su nada za
budućnost)
Retinopatija pigmentoza
• Retinitis pigmentosa je nasljedna bolest u kojoj dolazi do distrofije
mrežnice. Jake malformacije u fotoreceptorima i u retinalnom
pigmentnom epitelu mrežnice uzrokuju postepenu pojavu sljepila.
• Tu genetski nasljednu degeneraciju mrežnice karakteriziraju izrazito
blijedi očni živci, stanjivanje očnih žilica koje se nalaze u mrežnici i
pojava pigmentnih nakupina koje kreću od periferije i „idu” prema
centru.
• Hronična progresivna očna bolest, zbog koje dolazi do postupnog
gubitka vida koji uglavnom završava potpunim gubitkom vida.
Retinopatija pigmentoza
Retinopatija pigmentoza
• Prvi i najvažniji simptom je oslabljen vid u mraku.
• Kasnije se vidno polje sve više sužava, a centralna vidna oštrina
opada.
• U predkonačnoj fazi pacijent može imati oslabljen tubarni vid.
• Na kraju nastupa sljepoća.
Liječenja nema, ali se pojavljuju genske terapije za određene lokuse
koje su nada za budućnost.
Upale retine
• Velika grupacija upalnih bolesti koje se najčešće zahvatile i horioideu
pa je ispravniji naziv horioretinitisi.
• Primarni horioretinitis je veoma rijedak. Najčešće nastaje sekundarno
u sklopu upale krvnih žila (Periflebitis krvnih sudova retine), TBC,
sifilis, Toxoplazma...
• Simptomi su ovisni o mjestu lezije na retini.
• Liječe se etiološki.
TBC retine Toxoplazmoza retine
Retinopatija prematurusa
• Bolest novorođenčadi koja se javlja kod nedonošene djece koja su
primala kisik u inkubatoru.
• Rizik je naročito visok kod porođajne težine ispod 15oo g.
• Visoka koncentracija kisika izaziva vazokonstrikciju nezrelih krvnih žila
stvarajući ishemiju retine te posljedičnu retrolentalnu fibrovaskularnu
proliferaciju.
• Ona svojim urastanjem u staklovinu dovodi do ožiljkavanja mrežnice i
konačno, do njezinog odvajanja.
Retinopatija prematurusa
Retinopatija prematurusa
• Pacijenti s prematurnom retinopatijom ukoliko je ona zaustavljena i
prisutna u manjoj formi imaju veći rizik za razvoj ambliopije
(slabovidnosti), strabizma, glaukoma, katarakte i miopije kasnije u
životu .
• Ukoliko se ne liječi i javi u uznapredovaloj formi vodi značajnom
oštećenju vida do sljepoće.
Retinopatija prematurusa
• Pregled retine preporučuje se svoj djeci rođenoj prije 30. – 32.
sedmice gestacije s porođajnom težinom manjom od 1500 grama.
Inicijalni pregled se obično provodi oko 4. – 6. sedmice života i onda
ponavlja svakih 15 dana dok se vaskularizacija ne dovrši (ako se javi u
stadiju 1 ili 2)
• U stadiju 3 Intravitrealna injekcija bevacizumaba (Avastin) je
zabilježena kao potporna mjera u agresivnoj stražnjoj prematurnoj
retinopatiji.
• U stadiju 4 dolazi u obzir hirurgija.
• Samo je nekoliko centara u svijetu specijalizirano u ovoj grani
hirurgije, zbog prisutnih rizika tih operacija i općenito loših ishoda.
Tumori retine
• Najčešći tumor retine kod djece je retinoblastom.
• Maligni tumor najčešće u prvoj godini, rijeđe se može javiti i do 4
godine.
• 30% slučajeva bilatrelno
• Raste iz mnogih mjesta na očnom dnu i svojim rastom ispunjava oko.
• Tada daje žuti reflex u području zjenice. To je njegov nakarakterističniji
znak.
Retinoblastom
Retinoblastom
• Raste prema naprijed, ali i u orbitu nakon što probije skleru.
• Daje metastaze
• U početnoj fazi u kojoj se rijetko otkrije u većim svjetskim centrima se
pokušava sa lokalnom radijacijom i citostaticima, uz stalno prećenje i
drugog oka.
• U naprednoj fazi radi se enukleacija (op. zahvat odstranjivanja cijelog
očnog bulbusa)
Enukleacija /Evisceracija
• Enukleacija (op. zahvat odstranjivanja cijelog očnog bulbusa)

• Razlikovati od evisceracije- odstranjivanje rožnice i untrašnjeg

sadržaja očne jabučice tako da ostaje skleralna vrećica u koju se može
staviti silikonska kuglica koja daje oblik oka i na koju se uspješno
stavlja proteza koja se pomjera sa pokretima oka budući da su
sačuvani mišići pokretači oka koju se inseriraju na skleri
Tumori retine
• Hemangiomi, neurinomi, metastaze tumora
• Ipak, najčešći tumor retine odrasle dobi je melanom, iako se u
principu ne javlja često.
• Intraokularni melanom počinje u srednjoj očnoj ovojnici- uvei,
najčešće u žilnici ili choroidea koja sadrži i pigment. Vrlo brzo
metastazira.
• Manji se broj razvija u šarenici (također dio žilnice). Melanomi u
šarenici obično rastu polako i općenito se ne šire na druga područja
tijela.
Melanom horioidee
• Simptomatologija šarolika, od raznih sjena u vidnom polju do pada
vida, odnosno pojava tamne mrlje na šarenici ukolkio je tu lokaliziran.
Melanom horioidee
• U početnoj fazi u većim svjetskim centrima se pokušava sa lokalnom
radijacijom.
• U naprednoj fazi radi se enukleacija
Ostale bolesti stražnjeg
segmenta oka
Doc.dr.med.sci. Melisa Ahmedbegović Pjano
Specijalista oftalmologije
Senilna makularna
degeneracija
Doc.dr.med.sci. Melisa Ahmedbegović Pjano
Specijalista oftalmologije
Senilna makularna degeneracija
AGE degeneration macule (AMD)
 AMD bolest je središnjeg dijela mrežnice, tj. makule, koje se obično javlja
kod starijih, a koja rezultira gubitkom vida u središtu vidnog polja, tj.
smanjenjem centralne vidne oštrine.
 Javlja se u dvije forme: “suhoj” i “vlažnoj”.
 Degeneracija makule je jedan od glavnih uzroka sljepoće kod ljudi starijih
od 50 godina. Ova bolest može otežati i onemogućiti čitanje i
prepoznavanje lica, iako preostali periferni vid omogućava ostale
svakodnevne aktivnosti.
AMD

 U suhom (neeksudativnom) obliku degeneracije makule, stanični ostaci

zvani druze nakupljaju se između mrežnice i žilnice, što mrežnicu može
odvojiti od njene podloge, mrežničnog pigmentnog epitela. Sporo
napreduje, liječenje svedeno na vitaminsku terapiju.
 U vlažnom (eksudativnom) obliku, koji je mnogo teži, brže progresije, krvne
žile izrastaju iz žilnice i također mogu uzrokovati odvajanje mrežnice od
njene podloge. Liječi se anti VEGF th.
AMD- suha forma (AMD sicca)

 Suha forma senilne degeneracije makule počinje karakterističnim žutim

depozitima u makuli (središnjem području mrežnice koje omogućuje oštrinu
vida) zvanim druze. Najveći broj ljudi s tim ranim promjenama imaju dobru
vidnu oštrinu. Kod nekih ljudi senilna makularna degeneracija napreduje, a
rizik napredovanja je znatno veći kad su druze velike i brojnije, te kad su
udružene s promjenama u sloju mrežničnog pigmentnog epitela ispod
makule.
AMD- suha forma
Centralna geografska atrofija
 Uznapredovale senilne degeneracije makule nastaju kao posljedica atrofije
mrežničnog pigmentnog epitela, koja uzrokuje
gubitak fotoreceptora (štapića i čunjića)te se ta forma označava kao
Centralna geografska atrofija. Trenutno ne postoji ni jedan djelotvoran
način liječenja centralne geografske atrofije.
AMD- suha forma

 Postoje istraživanja koja pokazuju da kombinacije vitamina i visokih

doza antioksidanasa luteina i zeaksantina, usporavaju napredovanje suhe
senilne degeneracije makule.
 Uvjek se pacijentima sugerira zdrava ishrana, prestanak pušenja, kretanje,
reguliranje RR, ŠUK-a, lipida u krvi.
 Nedavna istraživanja ukazuju da su druze povezane
s hiperkolesterolemijom, te da mogu reagirati na lijekove koji snizuju
razinu kolesterola u krvi.
AMD- vlažna forma (AMD exudativa)

 Neovaskularna ili eksudativna senilna makularna degeneracija, “vlažni”

oblik uznapredovale senilne degeneracije makule, izaziva gubitak vida
zbog abnormalnih krvnih žila koje rastu iz horiokapilarisa
probijajući Bruchovu membranu, uzrokujući krvarenje i nakupljanje tekućine
i proteina ispod makule.
AMD- vlažna forma (AMD cicatrix)

 Ako se to stanje ne liječi, krvarenje, nakupljanje tekućine i proteina dovode

do stvaranje ožiljaka te konačno uzrokuje trajna i nepopravljiva oštećenja
fotoreceptora, te brz gubitak vidne oštrine.
AMD- simptomi

 Zamućen vid: Osobe s neeksudativnom makularnom degeneracijom mogu

biti asimptomatske ili mogu imati postepen gubitak centralnog vida, dok
osobe s eksudativnom makularnom degeneracijom često imaju brzi nastup
gubitka vida.
 Iskrivljen vid (metamorfopsija) – rešetke ravnih linija izgledaju talasasto i
delovi rešetke se mogu pojaviti beli. Pacijenti to često prvo primete
gledajući u „ravne crte” u svojoj kući.
 Problem razlikovanja boja
 Spori oporavak vidne funkcije nakon izloženosti jakom svijetlu.
 Gubitak kontrastnog senzibiliteta
 Centralni skotomi (sjene ili područja s nedostatkom vida) naročito u
geografskoj atrofiji (suhi oblik) ili cicatrix formi (vlažni oblik)
AMD- simptomi
AMD – dijagnoza

 Amsler grid test

AMD – dijagnoza

 Pored anamneze
 Standardnog oftalmološkog pregleda sa određivanjem naturalne vidne
oštrine te vidne oštrine sa korekcijom, mjerenja očnog tlaka, pregleda
prednjeg segmenta na biomikroskopu, te oftalmoskopskog nalaza
navedenih promjena u makuli
 Neizbježan je OCT snimak makule kako za dijagnozu tako i praćenje efekta
terapije
AMD terapija

 Već smo naveli terapijske mogućnosti

 Pozabavit ćemo se anti VGF th

AMD, terapija vlažne forme
Anti VEGF terapija
 Anti VEGF terapija (anti-Vascular endothelial growth factor) predstavlja
grupu lijekova koji zaustavljaju ili usporavaju stvaranje novih i neželjenih
krvnih sudova u makuli i oko nje.
 Injekcija anti-VEGF lijeka se primjenjuje direktno u oko pod lokalnom
anestezijom u sterilnim uvjetima po utvrđenom protokolu.
 Nakon date injekcije, u oko se kapa antibiotik te se oko zatvara sterilnom
tuferom do sutra. Ukoliko se poštuje protokol rizik same intervencije te
infekcije je zanemarljiv
 Lijek se aplicira u bolusu, odjednom a pacijent može primijetiti oblačić ili
mutninu lijeka koji pluta unutar oka.
AMD, terapija vlažne forme
Anti VEGF terapija
 Zahvaljujući dijagnostičkoj metodi, OCT, učinak liječenja intravitrealnom
anti-VEGF terapijom se vidi već na sljedećem kontrolnom pregledu koji se
zakazuje za 1mj.
 Ukoliko se lijek pokaže efikasnim ista se injekcija ponovno aplicira za 4 do 6
sedmica od prethodne.
 Ukoliko učinka na bolest nema moguća je promjena anti-VEGF lijeka,
obzirom da na tržištu postoji nekoliko vrsta anti-VEGF lijekova./Avastin
(bevacizumab), Lucentis (ranibizumab), Eylea (aflibercept), Beovu
(brolicizumab).
 Postoji razni protokoli po kojima se vrši aplikacija intraokularne antiVEGF th,
koji su naročito vezani za odgovor makule na istu.
 Prema tim protokolima razmaci između injekcija za jedno oko mogu biti
mogu biti od 1mj pa i duže kod stabilnih pacijenta sa dobrim odgovorom,
ali bitno je naglasiti da izliječenja nema i da pacijent ostaje pod kontrolom
oftalmologa i povremenom potrebom za aplikacijm lijeka u najboljem
slučaju.
 Vrlo često je potrebna aplikacija za oba oka iako je bolest asimetrična, ali
se nikad ne daje injekcija u oba oka isti dan, najćešće je razmak od 1
sedmicu ili duže (zbog rizika od inraokularne infekcije nakon aplikacije koja
je rijetka ali pogubna za oko-endoftalmitis)
Senilna makularna
degeneracija
Doc.dr.med.sci. Melisa Ahmedbegović Pjano
Specijalista oftalmologije
Dijabetička
retinopatija
Doc.dr.med.sci. Melisa Ahmedbegović Pjano
Specijalista oftalmologije
Dijabetička retinopatija (DR)

 Dijabetička retinopatija je jedna od manifestacija dijabetesa na

oku, ujedno najteža manifestacija, koja neliječena uz neregulirane
vrijednosti ŠUK-a ili dugotrajnu bolest povećava rizik od sljepoće.
 Zahvaća do 80% svih pacijenata koji boluju od dijabetesa 10 godina
ili više.
 Javlja se ranije kod pacijenta sa vrlo visokim vrijednostima ŠUK-a kao
i kod značajnih promjena tih vrijednosti.
Dijabetička retinopatija

 Istraživanja pokazuju da barem 90% ovih slučajeva bi se moglo

izbjeći uz pravilno i pravovremeno liječenje i praćenje očiju.

 Sve osobe koje pate od dijabetesa trebale bi napraviti pregled očiju

sa širenjem zjenica barem jednom godišnje, budući da često ne
mora imati rane simptome, naročito ako prvo zahvati perifernu
retinu, dok kod makularnog edema može doći do smanjene vidne
oštrine.
Dijabetička retinopatija-
patofiziologija
Dijabetička retinopatija je rezultat mikrovaskularnih retinalnih promjena.

 Smrt pericita uzrokovana hiperglikemijom i zadebljavanje bazalne

membrane, što dovodi do
 Smanjene funkcionalnosti zidova krvnih žilica i do njihove veće
propusnosti, dalje vidi do
 Edema makule i tvrdih exudata i/ili tačkastih i mrljastih krvarenja, te
mikroaneurizmi po retini
 Ishemija retine prvo se očituje u pojavi mekih exudata (cotton wool) i
mikrovaskularnih abnormalnosti
 U daljem toku sve veća ishemija retine dovodi do lučenja VEGF
(Vascular endothelial growth factor) što izaziva neovaskularnu i fibroznu
proliferaaciju
Dijabetička retinopatija-podjela

 Male krvne žile – kao one u oku – su, naime, vrlo osjetljive na lošu
kontrolu razine šećera u krvi zbog čega nastaju prethodno
navedene promjene.
 Edem makule i tvrdi exudati i/ili tačkasta i mrljasta krvarenja, te
mikroaneurizme znaci su povećane propusnosti krvnih sudova i
nalazimo ih tokom inicijalnog stadija, neproliferativna dijabetička
retinopatija (NPDR)
 Znaci koji obilježavaju ishemičnu retine koja postepeno luči VEGF te
neminovno vodi ka proliferaciji pripadaju naprednom stadiju
proliferativna dijabetička retinopatija (PDR)
Dijabetička retinopatija-
neproliferativna dijabetička retinopatija
(NPDR)
 Tokom inicijalnog stadija, (NPDR), većina bolesnika ne primjećuje
promjene u vidu, iako se na očnom dnu mogu naći mrljasta i
tačkasta krvarenja, te mikroaneurizme.
Dijabetička retinopatija-
neproliferativna dijabetička retinopatija
(NPDR)
 Ipak, ako se razvije makularni edem, kada oštećene krvne žile
propuste tekućinu i lipide na makulu, te tekućina uzrokuje bubrenje
makule onda ipak uzrokuje zamućenje vida.
Dijabetička retinopatija- proliferativna
dijabetička retinopatija (PDR)
 Kako bolest napreduje, teška neprolferativna dijabetička
retinopatija ulazi u naprednu ili proliferativnu fazu, prolifirativna
dijabetička retinopatija (PDR). Zbog nedostatka kisika u retini
(hipoksija) nastaju nove, fragilne krvne žile (neovaskularizacija) koje
rastu uzduž retine i u staklasto tijelo. Bez pravovremenog liječenja
ove krvne žile mogu krvariti, uzrokovati zamućenje vida i uništiti
retinu. Na očnom dnu se mogu vidjeti eksudacija nalik na vunu,
meki exudati (coton wool exudati), mikrovaskularne abnormalnosti,
subretinalna i preretinalna krvarenja, hemoftalmus (krvarenje u
staklasto tijelo). Bez obzira na to, i napredna proliferativna
dijabetička retinopatija (PDR) može ostati asimptomatska dugo
vremena te se ponovo naglašava neophodnost redovitih pregleda.
Dijabetička retinopatija-
proliferativna dijabetička retinopatija
(PDR)
Dijabetička retinopatija-
proliferativna dijabetička retinopatija
(PDR)
Preretinalna h. Subretinalna h. Haemovitreus (Hameophthalmus)
Dijabetička retinopatija- proliferativna
dijabetička retinopatija (PDR)
 Fibrovaskularna proliferacija može uzrokovati i ablaciju retine (ovo je trakciona
AR).
 Nove krvne žile mogu urastati i u komorni ugao oka i uzrokovati neovaskularni
glaukom.
Dijabetička retinopatija-simptomi

 Asimptomatska
 Pad vidne oštrine – edem makule
 Pojava mušica, končića- parcijalni hemoftalmus
 Nagli totalni pad vida- totalni hemoftalmus
 Pojava „zavjese” u vidnom polju- trakciona ablacija
 Bolovi u oku- neovaskularni glaukom
 Pad vida do konačne sljepoće
Dijabetička retinopatija- dijagnoza

 Dijabetička retinopatija se otkriva detaljnim pregledom oka, koji

uključuje određivanje vidne oštrine sa korekcijom, mjerenje očnog
tlaka, pregled prednjeg segmenta oka na biomikroskopu (poseban
osvrat na šarenicu), pregled fundusa (očne pozadine)-
oftalmoskopija u midrijazi (tj. nakon širenja zjenica).
 Oftalmoskopijom se traže rani znakovi bolesti kao što su:
tačkasta i mrljasta krvarenja
eksudacija iz krvnih žila
edem mrežnice (npr. makularni edem)
blijedi tvrdi depoziti na mrežnici (tvrdi eksudati)
promjene na krvnim žilama (mikroaneurizme i IRMA)
Dijabetička retinopatija- dijagnoza

 Uznapredovali stadij obilježavaju kasni znakovi bolesti kao što su:

 Cotton woll exudati ( faza preproliferacije)
 NV šarenice
 NV optičkog diska
 NV retine
 Fibrovaskularne proliferacije koje vrše trakciju na retinu
 Trakciona ablacija retine
 Parcijalni ili totalni haemoftalmus
Dijabetička retinopatija- dijagnoza

 Optička koherentna tomografija - je gotovo neizbježna

metoda koja prikazuje poprečne slojeve mrežnice,
prikazuje njihov izgled, omogućava mjerenje debljine
mrežnice i otkriva glavne patološke promjene kao što su
edem i eksudacija.
 Ultrazvuk oka je veoma korisna pretraga kod pacijenat koji
imaju hemoftalmus, fibrovaskularne proliferacije i trakvionu
ablaciju retine.
 Fluorosceinska angiografija se rijeđe izvodi ali je veoma
korisna za procjenu prropustljivosti kao i procjenu potrebe
za laserfotokoagulacijom (LFK), što je jedna od metoda
liječenja.
Dijabetička retinopatija- terapija

 Postoje tri načina liječenja dijabetičke retinopatije koja su vrlo

uspješna u sprečavanju gubitka vida uzrokovanog ovom bolesti.
Zapravo 90% ljudi dijabetičkom retinopatijom imaju šansu spasiti vid
ako se počnu liječiti prije nego retina bude trajno oštećena. Ta tri
načina liječenja su:
 Injiciranje antiVEGF th u oko
 Laserska fotokoagulacija
 Vitrektomija (operativni zahvat)
Dijabetička retinopatija- terapija

Prva dva načina liječenja se često i kombiniraju u cilju sprećavanja

uznapredovalih promjena koje dovode do vitrektomije.
Bitno je naglasiti da bez obzira na uspješnost ovih načina liječenja,
nema trajnog poboljšanja ako ŠUK ostaje nereguliran.
Uz dobru endokrinološku kontrolu dijabetičara, veoma je važan
higijensko dijetetski režim života, izbjegavanje cigareta i
kontrola hipertenzije, kretanje ako je moguće.
Dijabetička retinopatija- Anti VEGF
terapija
 Anti VEGF terapija (anti-Vascular endothelial growth factor)
predstavlja grupu lijekova koji zaustavljaju ili usporavaju stvaranje
novih i neželjenih krvnih sudova u makuli i oko nje. (EDEM MAKULE)
 Injekcija anti-VEGF lijeka se primjenjuje direktno u oko pod lokalnom
anestezijom u sterilnim uvjetima po utvrđenom protokolu.
 Nakon date injekcije, u oko se kapa antibiotik te se oko zatvara
sterilnom tuferom do sutra. Ukoliko se poštuje protokol rizik same
intervencije te infekcije je zanemarljiv
 Lijek se aplicira u bolusu, odjednom a pacijent može primijetiti
oblačić ili mutninu lijeka koji pluta unutar oka.
Dijabetička retinopatija- Anti VEGF
terapija
 Zahvaljujući dijagnostičkoj metodi, OCT, učinak liječenja
intravitrealnom anti-VEGF terapijom se vidi već na sljedećem
kontrolnom pregledu koji se zakazuje za 1mj.
 Ukoliko se lijek pokaže efikasnim ista se injekcija ponovno aplicira za
4 do 6 sedmica od prethodne.
 Ukoliko učinka na bolest nema moguća je promjena anti-VEGF
lijeka, obzirom da na tržištu postoji nekoliko vrsta anti-VEGF
lijekova./Avastin (bevacizumab), Lucentis (ranibizumab), Eylea
(aflibercept), Beovu (brolicizumab).
Dijabetička retinopatija- Laserska
fotokoagulacija
 Laserska fotokoagulacija može biti lokalizirana na početne
proliferativne promjene ili panretinalna fotokoagulacija (PRP) koristi
za liječenjeuznapredovale proliferativne dijabetičke retinopatije.
 Kod PRP cilj je stvoriti 1000-2000 pečata (koagula) u mrežnici s
pretpostavkom da će smanjiti ishemična područja i time lučenje
VEGF. Ovo se najčešće postiže kroz nekoliko tretmana.
 Laser se radi na široku zjenicu sa prethodno ukapanim
lokalnim anestetikom u oko. Nakon postupka pacijenta treba
upozoriti da vid može ostati zamućen cijeli dan.
 Pacijent može ovom intervencijom izgubiti dio perifernog vida i
umanjiti mu se noćni vid, ali se ovim postupkom spašava vid.. To
znači da je moguće da će biti poduzeti višestruki tretmani.
Dijabetička retinopatija- terapija

 Navedene oblike liječenja je moguče kombiniraati npr. od

pacijenta koji ima makularni edem, ali i znake proliferativne DR na
periferiji.
Dijabetička retinopatija-
Vitrektomija
 Najsloženiji retinalni zahvat, operacija na stražnjem segmentu oka.
Vitrektomijom vitro-retinalni hirurg pristupa u dubinu oka kroz 4 male
rupice veličine svaka oko 1 milimetar na bjeloočnici te izvršava
odstranjivanje staklovine i popravak retinalne patologije.
 Razvojem tehnologije i operativnih tehnika danas je vitrektomija
minimalno invazivni operativni zahvat koji se može provoditi u
lokalno-potenciranoj anesteziji, traje prosječno oko sat vremena..
Dijabetička retinopatija-
Vitrektomija
 Nakon pažljivog i temeljitog odstranjivanja staklastog tijela i
proliferacija na retini, na kraju operacije u oko se najčešće stavlja
tamponada.
 Najčešće nakon zahvata koristimo tamponadu plinom ili zrakom.
Prednost takve tamponade u poređenju sa tamponadom
silikonskim uljem je da zrak ili plin sam izlazi iz oka tokom 3-4 sedmice,
a zamjenjuje ga očna vodica, te nije potreban dodatni zahvat kao
kod vađenja silikonskog ulja.
Dijabetička retinopatija-
Vitrektomija
Dijabetička
retinopatija
Doc.dr.med.sci. Melisa Ahmedbegović Pjano
Specijalista oftalmologije