11. Paraliza okolomotornih nerava (3. 4. i 6.

N. ocolomotorius je 3. moždani nerv. Pripada skupini nerava koji upravljaju pokretima

očnog bulbusa. Posjeduje dvije jedre, parasimpatičku koja kontroliše refleks mioze i
akomodacije, te motornu koja inervira pojedine mišiće oka. Paraliza n. ocolomotoriusa
oštećuje pokretljivost oka, a ponekad i funkciju zjenica. Paraliza n. ocolomotoriusa koja
zahvaća zjenicu posljedica je najčešće aneurizme, a rjeđe meningitisa koji zahvaća moždano
stablo. Najčešći uzrok paralize uz sačuvanu funkciju zjenice, je ishemija 3. moždanog živca
(obično uslijed dijabetesa) ili srednjeg mozga. Simptomi i znakovi uključuju pojavu dvoslika
te spuštanje gornjeg očnog kapka (ptozu). Adukcija je usporena. Pogled prema gore je
neoštećen. Zjenica može biti uredna ili dilatirana, njezin odgovor na izravnu ili konsenzualnu
reakciju na svjetlo može biti usporen ili odsutan (eferentno oštećenje). Rani znak oštećenja
može biti dilatacija zjenice (midrijaza).
Diferencijalna dijagnoza uključuje intraorbitalne strukturalne lezije koje smanjuju
bulbomotoriku, (npr. hipotireoza) i poremećaje neuromuskularne spojnice (npr. mijastenija
gravis ili botulizam).
Potrebno učiniti CT ili MR glave. Ako bolesnik ima dilatiranu zjenicu i tuži se na pojavu
nagle, jake glavobolje (što upućuje na rupturu aneurizme) ili su simptomi i znakovi
progresivni, (što upućuje na hernijaciju), odmah treba učiniti CT glave. Ako kod sumnje na
rupturu aneurizme, CT ne pokaže krvarenje (ili se CT ne može hitno učiniti), potrebno je
učiniti druge pretrage kao što su lumbalna punkcija ili cerebralna angiografija.

N. trochlearis je 4. moždani nerv. Ima jednu motornu jedru u području mezencefalona.

Paraliza n. trochlearis zahvaća gornji kosi mišić. Pareza trohlearnog živca obično je
idiopatska. Postoji nekoliko njenih uzroka, od kojih je češći zatvorena ozljeda glave, osobito
u motociklističkim nesrećama kod kojih može nastati jednostrana ili obostrana pareza. Rjeđi
uzroci su aneurizme, tumori i multipla skleroza.
Kad je gornji kosi mišić paretičan oči se ne mogu normalno aducirati. Bolesnici imaju
dvoslike, jedna slika je iznad. Tim bolesnicima je teško silaženje niz stepenice koje zahtijeva
pogled usmjeren prema dolje. Naginjanjem glave na suprotnu stranu od paraliziranog mišića
mogu se kompenzirati i eliminirati dvoslike.
Izvođenje okulomotornih vježbi može pomoći oporavku konjugiranog vida. Kirurški zahvat
pomaže na taj način da oslabi mišić odgovoran za najveću devijaciju pogleda.

N. abducens je 6. moždani nerv. Ima jednu motornu jednu koja se nalazi u ponsu.
Paraliza n. abducensa zahvaća lateralni ravni mišić. Paraliza je često idiopatska ili nastaje
sekundarno uslijed infarkta ili povećanog intrakranijalnog tlaka. Da bi se odredio uzrok
potrebno je učiniti MR, a često i lumbalnu pukciju.
Često je posljedica okluzije malih krvnih žila, osobito u dijabetičara. Često je idiopatska,
osobito ako nisu i drugi moždani živci zahvaćeni. Nastaje zbog kompresije živca. Također
može nastati i u svim stanjima kod kojih dolazi do pomaka moždanih masa, kao što su
povećani intrakranijalni tlak ili trauma glave. Ostali uzroci su meningitis, tumori moždanih
ovojnica, vaskulitis, multipla skleroza, itd. Simptom je pojava dvoslike. Oko je lagano
aducirano pri pogledu ravno. Kod potpune paralize oko se ne može abducirati preko srednje
linije. Uzroci su kompresija živca ugruškom, tumorom ili aneurizmom u kavernoznom sinusu
što dovodi do teške glavobolje. Dijagnoza je očita, ali njezin uzrok se mora otkriti. Prisutnost
pulzacija retinalnih vena za vrijeme oftalmoskopije upućuje na normalan intrakranijalni tlak.
Obično je potrebno učiniti CT glave, MR je više osjetljiv na multiplu sklerozu i oštećenja u
stražnjoj lubanjskoj jami. Kad se sumnja na vaskulitis pretrage započinju određivanjem SE,
antinuklearnih antitijela te reumatoidnog faktora. U djece, ako se isključi povećani
intrakranijalni tlak, treba misliti na respiratornu infekciju.
U mnogih bolesnika, paraliza prolazi rješavanjem uzročnog faktora. Idiopatske pareze obično
prolaze unutar 2 mjeseca.

12. Paraliza n. opticus

N. opticus je 2. kranijalni nerv. Čine ga aksoni ganglijskih ćelija Retine. Lezije dovode do
ispada u vidnom polju. Skotomi ili "slijepe mrlje" u vidnom polju. Dalji znaci oštećenja su:

1. Ambliopija - slabovidnost,
2. Amaurosis - potpuno sljepilo (razni procesi u području kore occipitalnog režnja, može
biti obostrano ili jednostrano sljepilo),
3. Hemeralopija - sljepilo uzrokovano slabom svjetlošću,
4. Daltonizam - sljepilo za boje,
5. Hemianopsija - poremećaj vida u jednoj polovici vidnog polja, tzv. hemianoptički
ispad vidnog polja (moždani infarkt), a može biti i lezija hijazme gdje su ispadi na oba
oka.

13. Poremećaj svijesti

Besvjesno stanje nije bolest, već samo simptom koji upozorava da se u organizmu dešava
nešto ozbiljno.

Somnolencija (pospanost) Pacijent uglavnom spava. S njim se može uspostaviti pa i održati

verbalni kontakt. Međutim, čim prestane podražaj(govor), on nastavlja spavati.Sopor (tvrdi

san ili stanje usnulosti) Pacijent je bez svijesti, ali reagira na jače (bolne podražaje). Može

poslušati jednostavne komande kao npr. "stisni moju ruku" i sl. Reaguje na ubod igle,

nastojeći otkloniti bolni podražaj.

Syncopa (nesvjestica) je iznenadni, kratkotrajni gubitak svijesti. Praćen je slabljenjem

mišićnog tonusa i često bljedilom. Traje nekoliko sekundi do 1 minut. Do oporavka i vraćanja

u normalno stanje dolazi uglavnom spontano i brzo.

Koma (najdublji poremećaj svijesti) To je stanje iz kojeg se unesrećeni ne može probuditi

vanjskim podražajem. U najtežim slučajevima prisutna je potpuna arefleksija. U
neurološkom pogledu ugašeni su miotatski refleksi,zjenice ne reagiraju na svjetlost(ili mioza
ili midrijaza),ugušen je refleks gutanja,očuvane su jedino vitalne funkcije (disanje i
krvotok),ali koje mogu biti povremeno poremećene,postoji inkontinencija stolice i
urina.Znak Babinskog pozitivan je obostrano.Bolesnici u komi su mlitavi, neaktivni. Boja
kože može biti blijeda(šok,anemija,unutrašnje krvarenje), crvena(hipertenzija,policitemija),
žuta(jetra,žučni mjehur,krvne diskrazije), cijanotična (srčana oboljenja,pneumonija)
UZROCI-traume mozga ,upale mozga i moždanih ovojnica i tumori mozga, ruptura
aneurizme mozga itd.

ENDOGENI UZROCI:1.Dijabetes-hiperglikemična dijabetična koma(crveno lice suha

koža,izdah po acetonu,liječi se inzulinom) i hipoglikemična dijabetična koma(koža
blijeda,znojna,katkad i katatonija,Babinski obostrano pozitivan,krvni tlak visok).

2.Uremička koma-krajnje stanje hroničnog zatajenja bubrega(izdahnuti zrak i znoj miriše na

amonijak,koža suha i žučkasta,krvni tlak visok).

3.Hepatična koma-bolesnik sa teškim zatajenjem jetre (koža žuta,tremor ruku „lepršanje

„u krevetu,mišični refleksi pojačani,bolesnik reagira na jako bolne podražaje,zjenice
proširene koje slabo reagiraju na svjetlost,disanje ubrzano,puls nizak,slab i ubrzan).

EGZOGENI UZROCI:1.Barbiturati, alkohol, apoplektična koma.

Bolesniku u komi posvečuje se posebna pažnja,a neurološki pregled mora sadržavati

inspekciju glave i vrata, položaj zjenica i bulbusa, muskulaturu lica, meningealne znakove,
tonus muskulature ekstremiteta, pozitivan znak Babinskog, miris izdahnutog zraka, pregled
kože i sluznica, puls i tlak, broj i način respiracija, temperatura, fizikalni pregled srca i pluća,
palpaciju abdomena i mokračnog mjehura. Liječenje je usmjereno na otklanjanje uzroka koji
je doveo do kome.Kod svih komatoznih bolesnika provodi se hidracija,zaštita od upale
pluća,njega kože i sluznica i regulacija ekskrecije.

14. Grand mal

Grand mal predstavlja najdramatičniji napad. Obično počinje sa nenormalnim električnim

pražnjenjem u malom području mozga. Električno pražnjenje se ubrzo širi na sve dijelove
mozga te zbog toga uzrokuje poremećaj svih funkcija. Pri ovakvom napadu osoba ima
povremeni gubitak svijesti, jake grčeve, trzaje cijelog tijela, skretanje glave na jednu stranu,
uriniranje, te ugriz za jezik. Nakon prolaska grand mal napada osoba često ima glavobolje i
ne zna šta se dešavalo za vrijeme napada. Postoji nekoliko faza:

• Predkonvulzivna

• Aura

• Faza gubitka svijesti

▪ Inicijalna

▪ Tonička

▪ Klonička

▪ Postparoksizmalno stanje svijesti.

Kod atipičnog grand mala dolazi do pojave samo nekih faza. Kod zbrinjavanja povrijeđenog
treba paziti da se osoba ne povrijedi i nikada ne smijemo fiksirati osobu ili spriječavati napad
jer su grčevi toliko jaki da može doći do preloma. Ne treba pokušavati čuvati jezik jer
moramo zaštititi sebe kako ne bi došlo do ugriza od strane osobe kod koje traje napad.
Postepileptični dio: koma položaj, cpr, intubacija...

15. Pti mal

Pti (petit) mal napadaji  počinju u dječjoj dobi, obično prije 5. godine. Oni ne dovode do
konvulzija i drugih dramatičnih simptoma grand mal napadaja. Umjesto toga osoba ima
epizode zurenja, treptanja vjeđama ili trzanja mišića lica što traje 10 do 30 sekundi. Osoba ne
reagira, ali ne pada, ne kolabira niti se pomiče u trzajima.

16. Temporalna epilepsija

Temporalna epilepsija je stanje izazvano rekurentnim, neinvazivnim napadima koji potiču iz

medijalnog ili lateralnog temporalnog režnja. One se mogu podijeliti u:

• Kriptogene

• Idiopatske

• Sekundarne.

Najčešći patološki nalaz jeste atrofija u pogođenom režnju. Dolazi do gubitka neurona koji je
odgovoran za oštećenje neurološkog kognitivnog i psihičkog stanja bolesnika. Jedna od
funkcija temporalnog režnja je integracija različitih osjeta, te je upravo to objašnjenje zašto
kod TLE dolazi do bizarnih poremećaja kao što je pogrešno doživljavanje samog sebe. Sami
napad počinje depersonalizacijom, može doći do poremećaja percepcije okoline kao i
vizuelnih halucinacija. Osim poremećaja osjeta dolazi i do poremećaja percepcije vremena.
Pacijent ima osjećaj da vrijeme stoji ili da prolazi jako brzo. Često pacijenti imaju auru tj.
predosjećaj koji se javlja u vidu mučnine ili tahikardije. Njena najprihvaćenija podjela jeste
na MTLE i LTL, pri čemu je MTLE češća. Ne reaguje pozitivno na antiepileptike pa je
odstranjivanje struktura u medijalnom temporalnom režnju terapija. TLE je najčešća
epilepsija iz skupa parcijalnih epilepsija i ne može se zadovoljiti terapijom antiepileptika.

17. Jacksonova epilepsija

Pri tzv. Džeksonskim napadima dolazi do simptoma koji najčešće počinju u jednom
odvojenom dijelu tijela: noga, šaka... i tada „marširaju prema gore“, kako se električna
aktivnost širi po mozgu tako prolazi i kroz ekstremitet. Kompleksni napadi počinju sa 1-2
minutna razdoblja pri čemu osoba nužno ne gubi svijest ali gubi percepciju o okruženju.
Osoba tetura, pokreće noge i ruke na čudne načine, ispušta neartikulisane zvukove, osoba ne
razumije šta joj se govori i odbija pomoć. Cijeli napad sa simptomatologijom traje nekoliko
minuta nakon čega dolazi do spontanog oporavka.

18. Migrenozna glavobolja

Migrena je hronična, epizodna primarna glavobolja. Najčešće se javlja u pubertetu ili

adolescenciji, s promjenjivom učestalosti i intenzitetom a obično se rjeđe javlja ili prestaje
nakon 50. godine. Studije pokazuju više slučajeva migrene unutar obitelji oboljelog. Okidački
mehanizam za specifični napadaj često nije jasan. Međutim, mnogi potencijalni “okidači“
migrene su identificirani, uključujući crveno vino, preskakanje obroka, prekomjerni aferentni
podražaji (trepereće svjetlo, jaki mirisi), promjene vremena, manjak sna, stres i hormoni. U
nekih bolesnika, nekim napadajima migrene prethodi ili se istodobno javlja aura (prodrom) u
trajanju od nekoliko minuta do jednog sata (migrena s aurom). Aura najčešće uključuje vidne
simptome. Parestezije i odrvenjelost, poremećaj govora. Bol se kreće od umjerene do jake a
napadaji traju od nekoliko sati do nekoliko dana, te u pravilu popuštaju ili prestaju kad
bolesnik zaspi. Bol može biti obostrana ili jednostrana. Migrena nije samo glavobolja. Često
su izraženi autonomni simptomi poput mučnine (i ponekad povraćanja), fotofobije,..
Bolesnici navode da imaju poteškoća s koncentracijom za vrijeme napadaja. Rutinska fizička
aktivnost obično pogoršava migrensku glavobolju; taj učinak, zajedno s fotofobijom i
fonofobijom, prisili bolesnike da legnu u mračnu tihu prostoriju za vrijeme napadaja. Jaki
napadaji mogu biti potpuno onesposobljavajući, razarajući obiteljski i poslovni život.
Abdominalna migrena (periodični sindrom), koja zahvaća djecu s pozitivnom obiteljskom
anamnezom na migrenu se očituje dvosatnim napadajima abdominalnih bolova, bljedilom ili
crvenilom, mučninom i povraćanjem. U ove djece često se kasnije u životu razvije tipična
migrena.
Dijagnoza se temelji na karakterističnim simptomima i normalnom fizikalnom pregledu
(uključujući neurološki). Tipični slučajevi bez zabrinjavajućih nalaza ne zahtijevaju
neuroradiološke pretrage. Za neke bolesnike migrena je povremena, podnošljiva poteškoća.
Za druge je razorno stanje koje dovodi do učestalih razdoblja onesposobljenosti, gubitka
produktivnosti i značajno poremećene kvalitete života. Liječenje stoga ovisi o učestalosti,
trajanju i jačini napadaja. Akutni napadaj migrene: Blagi do umjereni napadaji se liječe sa
NSAR ili paracetamolom..
Bolesnicima u kojih se blagi napadaji pretvore u jake napadaje migrene ili čiji su napadaji
jaki od početka, preporučuju se triptani.
Opioidi bi trebali biti zadnji izbor za liječenje jake migrenske glavobolje (spasonosni lijek)
kad su drugi lijekovi neučinkoviti.

19. Ishemički moždani udar

Akutno nastao poremećaj moždane cirkulacije. Dovodi do smanjenog ili potpunog

prekida krvnog protoka kroz određrni dio CNS-a. Nastaje infarkt. Možda udar izazvan
ishemijom se javlja u 80% slučajeva.

Veliku ulogu etiološki igraju prirođeni faktori- npr. anomalije cervikalne i stečena
oboljenja npr. oboljenja krvi, dijabetes, srčana oboljenja. Faktori rizika za moždani udar su
moždani udar u ličnoj ili porodičnoj anamnezi, starija životna dob, muški spol,
konzumacija alkohola, pušenje, hipertenzija, povišene masnoće u serumu, šećerna bolest,
srčane bolesti i poremećaji srčanog ritma i droge (npr. kokain, amfetamini)-

Postoje dva tipa početka oboljenja:

PIND-progresivni ishemički moždani udar- počinje naglo sa slabo izraženim simptomima

koji se tokom sati ili dana pojačavaju.
Kompletni ishemički moždani udar- nastaje odmah sa svom izraženom simptomatologijom.
Ishemični moždani udar definira se kao fokalno oštećenje mozga s posljedičnim naglo
nastalim neurološkim deficitom koji traje >1 sata. Najčešći uzroci su netrombotička okluzija
malih dubokih kortikalnih arterija embolus porijeklom iz srca, arterijska tromboza.
Ishemija je obično posljedica tromboze ili embolije. Jedan od uzroka tromboze je upala koja
može biti u okviru akutnog i hroničnog meningitisa, sifilisa, vaskulitisa, itd. Embolusi se
mogu zaustaviti bilo gdje u arterijama moždanog krvotoka. Embolusi mogu biti kardijalnog
porijekla, poslije infarkta miokarda, ili kod umjetnih zalistaka; ugrušaka koji se stvaraju
poslije operacije na otvorenom srcu; embolusi porijeklom iz ateroma arterija na vratu.
Embolije mogu biti masne zračne ili se može raditi o trombima iz venske cirkulacije. Rijetko
se ishemični moždani udar razvija kao posljedica vazospazma (npr. u sklopu napada migrene,
kod subarahnoidalnog krvarenja) ili kao posljedica venskog infarkta
Simptomi i znakovi moždanog udara ovise o tome koje područje mozga je oštećeno.
Neurološki ispadi mogu postati klinički jasni unutar nekoliko minuta od nastanka simptoma,
što je tipično za embolični moždani udar. Rjeđe, simptomi se mogu razvijati i puno duže 24
do 48 sati (moždani udar u razvoju) što je karakteristično za moždani udar kao posljedicu
tromboze. U većini progresivnih moždanih udara javlja se jednostrani ispad motoričkih
funkcija (najčešće započinje sa simptomima na ruci) bez pratećih znakova glavobolje, boli ili
povišene tjelesne temperature. Progresija je obično postupna, s periodima u kojima je
bolesnik klinički stabilan. Embolični moždani udari obično se javljaju tijekom dana;
glavobolja može prethoditi razvoju neurološkog ispada. Trombotski moždani udar obično se
događa noću pa se simptomi zamijete po buđenju. Pogoršanje stanja bolesnika unutar prvih
48 do 72 sata nakon pojave simptoma, posebno poremećaj svijesti, najčešće su posljedica
razvoja edema mozga.
Dijagnoza se postavlja na temelju neurološkog deficita koji ukazuje na moždani udar.
CT se učini kako bi se isključilo moždano krvarenje, subduralni ili epiduralni hematom.
Difuzijski MR prikaz mozga koji je vrlo senzitivan za ranu fazu ishemije i MR angiografija
(kako bi se prikazala stenoza žile) mogu se u nejasnim slučajevima učiniti poslije CT–a kako
bi se postavila ispravna dijagnoza.
Prvih dana od nastanka moždanog udara, tok bolesti i prognozu je teško predvidjeti. Starija
životna dob, poremećaj svijesti, afazija, kao i znakovi zahvaćenosti moždanog debla predznak
su lošije prognoze. Raniji oporavak i mlađa životna dob predznak su za bolji oporavak.
Bolesnike s akutnim moždanim udarom treba transportirati u bolnicu ukoliko ranije ne odbiju
liječenje. Perfuzija moždanog tkiva zahvaćenog ishemijom može zahtijevati viši krvni tlak jer
je moždana autoregulacija izgubljena, stoga se krvni talk ne treba snižavati ukoliko ne prijeđe
220 mmHg (sistolički) odnosno 120 mmHg (dijastolički), kroz 2 mjerenja u razmaku od 15
minuta. Antitrombotska terapija uključuje antikoagulantne i antiagregacijske lijekove.
Antiagregatnu terapiju započinjemo acetil salicilnom kiselinom (ASK).
Antikoagulantna terapija heparinom ili niskomolekularnim heparinom koristi se kod
moždanih udara uzrokovanih moždanom venskom trombozom, embolijama uzrokovanim
atrijskom fibrilacijom, te ukoliko trombotički uzrokovan moždani udar napreduje bez obzira
na primijenjenu antiagregacijsku terapiju i ukoliko se ne može liječiti na drugi način.. Prije
davanja antikoagulantne terapije, CT mora isključiti moždano krvarenje.

20. Hemoragički moždani udar

Posljedica je naglog izljeva krvi u moždano tkivo-intracelularna hemoragija(ICI) ili

moždane komore-subarahnoidana hemoragija(SSH). Učestalost 20%.

1.ICI-učestalost 8-42% svih CVB,bez razlike među spolovima,izuzetno visoka

smrtnost,oko 70%, nastupa u par sati.

Rijetko ponovljena krvarenja, nagli početak, najčešće poremećaj svijesti, povraćanje,

zjevanje. U pozadini visoka hipertenzija različitog trajanja. Početak uglavnom danju, česte
su unilateralne glavobolje. Oporavak sa teškim neurološkim deficitom ili hroničan.
Dijagnoza se postavlja CT–om. Liječenje uključuje kontrolu krvnog tlaka, kontrolu ostalih
vitalnih parametara te ponekad i kirurški zahvat.
 2.SSH-akutno nastalo krvarenje u subarahnoidalni prostor zbog rupture aneurizme na
arterijskim krvnim žilama. Simptomi su naglo nastala jaka glavobolja, često praćena
gubitkom ili poremećajem svijesti. Sekundarni vazospazam (uzrokuje ishemično
oštećenje mozga), meningizam, hidrocefalus (izaziva konstantnu smetenost i
glavobolju) su česti. Dijagnoza se postavlja na temelju CT–a, a ukoliko je on negativan
potrebno je učiniti lumbalnu punkciju. Bolesnike je potrebno liječiti u referentnim
centrima koji imaju potrebnu dijagnostiku i neurohirurgiju. Najčešće pojava u 50-im
god života, a rijetko u dobi od 80 i više. Naglo nastaje, brzo se razvija u meningealni
sindrom. Lječenje u prvim danima konzervativno, hirurški. Ustvari treba govoriti o
prevenciji, prepoznavanju faktora rizika i njihovom otkljanjanju, fizikalna th nakon 10-
ak dana, bojazan od recidiva.

21. Kraniocerebralne povrede

Kraniocerebralne povredesu povrede lobanje(cranium) i mozga(cerebelum). U ove povrede

spadaju povrede poglavine (scalp),povrede kostiju (prelomi) povrede mozdanog tkiva i
krvarenja u lobanji kao posljedica traume. Kraniocerebralne povrede su: povrede poglavine,
prelomi lobanje,povrede mozga: commotio cerebri(potres mozga)
compresio (pritisak)
contusio cerebri(nagnjecenje)
otvorene povrede mozga
epiduralni hematom mozga
subduralni hematom
22. Sclerosis multiplex
Multipla skleroza je suakutno ili hronično obolenje CNS-a, poremećaj pri kojem nervi oka,
mozga i kičmene moždine gube komadiće mijelinske ovojnice. Uslijed propadanja mijelinske
ovojnice u više rasturenih žarišta u bijeloj masi mozga ili kičmene moždine dolazi do
poremećaja funkcije. Uzrok multiple skleroze je nepoznat, ali vjerojatno je tumačenje da
virus ili neki nepoznati antigen na neki način potakne autoimuni proces obično rano u životu.
Tada zbog nekog razloga tijelo stvara antitijela protiv vlastitog mijelina, koja izazivaju upalu
i oštećenje mijelinske ovojnice. Uzrok mogu bit ii genetsko naslijeđe. Demijelinizacija na
nervnim putevima koji nose signale mišićima uzrokuje probleme sa pokretanjem (motorički
simptomi), dok demijelinizacija u nervnim putevima koji prenose osjete u mozak uzrokuje
smetnje u osjećanju (senzorički simptomi).

23. Parkinsonova bolest

Parkinsonova bolest je progresivno degenerativno stanje, općenito okarakterizirano drhtanjem

(tremorom), usporenošću pokreta (bradikinezijom), ukočenošću, te abnormalnostima držanja
tijela. U svojem najozbiljnijem obliku, povezana je sa dubokim fizičkim i mentalnim
poremećajem. Etiologije i patofiziologija ove bolesti relativno je slabo shvaćena i dijagnoze
se obično temelje na kliničkim obilježjima. Ciljevi liječenja PB su utjecati na simptome tako
da su dugoročne nuspojave liječenja smanjene/izbjegnute, te usporiti ili zaustaviti progresiju
bolesti.

24. Miastenia gravis

Miastenija gravis je autoimuna bolest koja se očituje napadima slabosti mišića uslijed
destrukcije acetilkolinskih receptora posredovane antitijelima i staničnom imunošću. Češća je
u mladih žena i starijih muškaraca ali se može pojaviti u svakoj životnoj dobi. Simptome
pogoršava aktivnost mišića, a odmor ih smanjuje. Dijagnoza se postavlja intravenskom
primjenom edrofonija, što nakratko popravlja mišićnu slabost. Liječi se antikolinergicima,
imunosupresivima, kortikosteroidima, timektomijom i plazmaferezom. Miastenija gravis
nastaje autoimunom reakcijom na postsinaptičke acetilkolinske receptore što prekida
neuromuskularni prijenos. Slabost mišića je česta. U nekih osoba bolest počinje bulbarnim
simptomima (npr. promijenjeni glas, nazalna regurgitacija, gušenje, disfagija). 
25. Benigni tumori mozga
Benigni tumor mozga je nenormalan, ali nekancerogeni, rast tkiva u mozgu. U mozgu može
rasti nekoliko vrsta benignih tumora. Nazivaju se po specifičnim stanicama ili tkivima iz
kojih proizlaze: švanomi proizlaze iz Schwannovih stanica koje obavijaju
živce; ependimomi iz stanica koje oblažu unutarnju površinu mozga; meningeomi, u
meningama, iz tkiva koje oblaže vanjsku površinu mozga; adenomi iz žljezdanih
stanica; osteomi iz koštanih tvorbi lubanje; i hemangioblastomi iz krvnih žila. Neki benigni
moždani tumori (kao što su kraniofaringeomi, hordomi, germinomi, teratomi, dermoidne ciste
i angiomi) mogu biti prisutni čak pri rođenju.

26. Maligni tumori mozga

Maligni tumor mozga je bilo koji rak u mozgu koji ima moć prožimanja i uništavanja
susjednog tkiva ili koji se od bilo kuda širi (metastazira) putem krvotoka u mozak. Najčešći
maligni tumori mozga su metastaze raka koji je započeo na nekom drugom dijelu tijela. Rak
dojke i pluća, maligni melanom i rak krvnih stanica, kao što su leukemija i limfom―svi se
mogu širiti u mozak. Metastaze mogu rasti u jednom području mozga ili u nekoliko različitih
dijelova.
27. Vertigo
Vrtoglavica (vertigo) je lažni osjećaj kružnog gibanja (vrtnje) povezan s poteškoćama u
održavanju ravnoteže ili položaja tijela. Tipično se osjeća okretanje—vrtnja—no neki
bolesnici naprosto osjećaju vučenje na jednu stranu. Bolesnik može osjećati da se okreće on
sam, ili okolina. Simptomi mogu biti akutni i teški, uzrokujući mučninu i povraćanje, a mogu
se pojavljivati povremeno.
28. Amiotroficna lateralna sclerosa
Amiotrofična lateralna skleroza - ALS je bolest nepoznate etiologije i jedna je od
najučestalijih bolesti motornih neurona u odraslih. Bolest je okarakterizirana progresivnom
mišićnom slabošću u rukama, nogama i mišićima odgovornim za disanje, govor i gutanje.
Ovisno o početnim simptomima kod otprilike 2/3 oboljelih javlja se spinalni oblik bolesti kod
kojega su početni simptomi slabost, a potom atrofija malih mišića šaka, u 1/3 pacijenata javlja
se bulbarni oblik bolesti koji započinje smetnjama pri gutanju i govoru dok u oko 5 %
slučajeva bolest započinje izoliranom slabošću respiratornih mišića koja se manifestira
dispnejom, ortopnejom, nesanicom, jutarnjom glavoboljom, umorom, anoreksijom, slabom
koncentracijom i čestim promjenama raspoloženja. Većina na kraju umire zbog respiratorne
insuficijencije, najčešće unutar dvije do pet godina od početka simptoma, no 10 % pacijenata
preživi 10 ili više godina.
29. Wilsonova bolest
Nasljedna toksičnost bakra (Wilsonova bolest) dovodi do nakupljanja bakra u jetri i drugim
organima. Razvijaju se simptomi od strane jetre i neurološki simptomi. Dijagnoza se zasniva
na niskoj razini ceruloplazmina u serumu, povećanom izlučivanju bakra mokraćom i,
ponekad, ishodima biopsije jetre. Liječenje se sastoji od kelatiranja, obično penicilaminom.
Wilsonova bolest je progresivna bolest metabolizma bakra koja pogađa 1 osobu od 30.000.
Bolesnici su homozigoti za mutirani recesivni gen, smješten na kromosomu 13. Heterozigotni
nosioci, koji čine oko 1,1% populacije nemaju simptoma. Simptomi se obično razvijaju
između 6 i 30 god. života. U gotovo polovice bolesnika, osobito adolescenata, prvi je
simptom hepatitis. Česti su motorički poremećaji, uključujući kombinaciju tremora, distonije,
disartrije, disfagije, koreje, njihanja i nekoordinacije.