Univerzitet u Sarajevu

Pedagoki fakultet
Odsjek za razrednu nastavu
Akademska godina: 2014/2015.

Epilepsija
Seminarski rad iz Specijalne pedagogije sa metodikom rada

Studentica:

Profesorica:

Kovaevi Bojana

Doc dr. Lejla Kafedi

Sarajevo, juni, 2015.

UVOD
Epilepsija je relativno esti hronini neuroloki poremeaj kojeg karakteriziraju
napadi. Ti napadi su prolazni znakovi ili simptomi abnormalne, intenzivne neuroloke
aktivnosti mozga. Oko 50 miliona ljudi irom svijeta imaju epilepsiju. Epilepsija postaje
uestalija meu ljudima s poveanjem dobi.
Epilepsija je obino kontrolirana, ali ne i lijekovima izljeiva bolest. U svakom sluaju, preko
30% ljudi s epilepsijom imaju nekontrolirane napade ak i uz najbolje dostupne lijekove. U
ovakvim tekim sluajevima valja uzeti u obzir i hirurke metode. Ne traju svi epileptiki
sindromi do kraja ivota, neki oblici se pojavljuju u odreenim fazama djetinjstva, odnosno
odrastanja.
Zanimljivo je da uzroci ove bolesti ni do danas nisu u potpunosti poznati jer vie od 70 posto
epilepsija nema jasnog uzroka. Ipak, najei uzroci epilepsije su ozljede odnosno traume
mozga, najee kao posljedice prometnih nesrea, udaraca i slinih stanja. Uzrok mogu biti i
neke mentalne retardacije u sklopu kojih se pojavljuje i epilepsija. U starijoj ivotnoj dobi
epilepsija se moe javiti u sklopu modanog udara, tumora mozga te Alzheimerove i
Parkinsonove bolesti, a uzrok mogu biti i infektivne bolesti mozga poput meningoencefalitisa.
Vrlo su est uzrok i poroajne malformacije.
Epilepsija se ne treba shvaati kao jednostavni poremeaj ve kao sloenu bolest s razliitim
simptomima, a koji svi ukljuuju epizode elektrine aktivnosti u mozgu te brojne napade.
Osobe s epilepsijom nerijetko kriju svoje zdravstveno stanje kako ih drutvo ne bi
izbjegavalo, te kako ne bi radili loije poslove to je, naalost, est sluaj.

POJAM EPILEPSIJE
Epilepsija je povremeni poremeaj ivanog sistema koji se dogaa zbog prekomjernog i
nepravilnog izbijanja ivanih impulsa u mozgu, u pravilu praen abnormalnostima u
elektroencefalogramu. Rije epilepsija potie od grke rijei koja oznaava napad ili
obuzetost, prvi put se spominje jo u drevnom Babilonu. Stari Grci su je smatrali svetom
boleu i nadprirodnim fenomenom. U kasnijim civilizacijama uglavnom su je povezivali s
demonima, smatralo se da su ljudi koji boluju od epilepsije opsjednuti zlim duhovima. Godine
1875. neurolog John Hughlings Jackson opisao je epilepsiju kao poremeaj ivanog sistema
koji nastaje zbog pretjeranog izbijanja modanog ivanog tkiva prema miiima. Ova se
definicija koristi i danas. Veina ljudi s epilepsijom i danas pati zbog predrasuda okoline u
kojoj ive, koja nije dovoljno ili ak nikako informirana o ovom poremeaju. Da bi se javnost
to kvalitetnije informirala o epilepsiji pokrenute su brojne akcije u svijetu, npr. Out of the
shadows, koju je pokrenula Svjetska zdravstvena organizacija, Meunarodna liga za borbu
protiv epilepsije i Meunarodni ured za epilepsiju.
Epilepsija ili padavica je teka i veoma rasprostranjena bolest ivanog sistema. esto se
pojavljuje u djetinjstvu, te ponekad ostaje kroz cijeli ivot. Manifestira se periodinim,
prolaznim napadima koji naglo nastaju , kratko traju i naglo prestaju.

MEDICINSKI ASPEKTI
Epilepsija je organsko oboljenje mozga. Epileptini napad je prolazna funkcionalna
smetnja mozga koju izaziva spontano pranjenje veih ovojnica modanih stanica. Tome
prethodi ili pojaanje uzbuenja ovojnica nervnih stanica ili smanjenje funkcija koenja
odreenih supstanci prijenosa u mozgu. Slika koja se esto upotrebljava da bi se objasnilo ono
to se dogaa je oluja u glavi. Najei uzrok epilepsije kod djece je oteenje mozga
(simptomatska epilepsija). Kod mnoge djece ne moe se utvrditi uzrok epilepsije (priroena
epilepsija). Neke epilepsije su naslijeene, tanije naslijeuje se predispozicija da se pod
odreenim uvjetima reagira epilepsijom, ali se ne naslijeuje sama vrsta epilepsije.

EPIDEMIOLOGIJA
Epilepsija moe da pogodi bilo koga i ne postoje polne, rasne, profesionalne, geografske
razlike. Procjenjuje se da 4 do 8 na 1000 osoba ima aktivnu epilepsiju. Pet procenata opte
populacije e imati bar jedan epileptini napad u toku svog ivota. 60-80% svih osoba sa
epilepsijom uz odgovarajue lijenje, nee imati napade. Ostali e imati takozvanu rezistentnu
epilepsiju, i kod njih lijeenje moe samo da smanji uestalost napada. 75% napada poinje
kod osoba mlaih od 20 godina. Epilepsija se moe povui, i tada, pod kontrolom, lijekovi
mogu uspjeno da se ukinu. Epilepsija je najei neuroloki poremeaj koji pogaa ljude svih
uzrasta. Svako moe da dobije epilepsiju, bez obzira na uzrast, rasu i socijalni status.
Epilepsija se najee pojavljuje u djetinjstvu ili ranoj adolescenciji, ili kod starijih od 65
godina.
Epilepsija je jedna od najeih neurolokih bolesti. Javlja se u 1% ope populacije. ansa da
e pojedinac oboljeti od epilepsije tokom ivota iznosi 2-4%, a da e imati barem jedan
epileptiki napad tokom ivota - 8%. Danas u svijetu od epilepsije boluje oko 50 miliona
ljudi.

DIJETE KOJE IMA EPILEPTINE NAPADE

SEBASTIANOVA PRIA1
Ja imam epilepsiju. Povremeno dobijem grand-mal napade. Kod mene to ovako protjee :
moje oi odu na desnu stranu i ukoe se. Od tog trenutka vie nisam pri svijesti. Onda se
moja glava lagano okree u stranu. Tijelo se sasvim ukruti. Iz usta mi curi pljuvaka. Tako
ukoen i beivotan samo sam vrlo kratko od 10 do 20 sekundi. Nakon toga se smjenjuju
grevi i oputanje , zato dolazi do ritmikih trzaja. Moji napadi traju 3 do 5 minuta, rijetko 10
minuta. Uvijek sami od sebe prestanu.
to se mora uiniti kad dobijem napad?
Jedva da se neto moe uiniti. ak kada bi i lijenik tokom napada bio pokraj mene , ne bi
mogao puno uiniti. Zato bi prvo rekao ta se ne smije uiniti :
1

Rainer Winkel Djeca koju je teko odgajati , str.224-227. Educa Zagreb

Ne smije me se vrsto drati, ne smije se pokuati olabaviti moje udove, ne smije se pokuati
gurnuti mi neto meu zube. To za vrijeme napada nije mogue. Mi neemo sebi odgristi
jezik, mi odozdo zagrizamo jezik. To je bolno. Ja se od napada neu uguiti. Za vrijeme
napada ne unitavaju se stanice mozga. Epilepsija nije duevna bolest.
Lijenika trebam samo onda kada napad ne prestane ni nakon 10 minuta ili kada dobijem vie
napada za redom. Ve sedamnaest godina imam epilepsiju i takav napad sam imao samo
jednom. Za veinu napada unaprijed osjetim da dolaze. Imam udan osjeaj, koji ide od
potiljka prema glavi.
Stres mi nita ne znai. Napade dobijam u mirnim, oputenim situacijama, po danu rijetko,
vie naveer.

OBLICI EPILESPIJE
Napadi su podijeljeni u 4 kategorije:

Generalizirani napadi :
Karakterizirani su izbijanjem u irem podruju mozga, bez lokaliziranog poetka, s
poremeajem svijesti. Generalizirani napadi mogu biti:
a) toniko-kliniki ili grand mal - karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipinim
grenjem miia. Bolesnik grevito die, ugrize se za jezik, mokri bez kontrole i izgubi
svijest. Ovo je najdramatiniji oblik epileptikih napadaja ;
b) apsans ili mali napadaj - najee se javlja u djejoj dobi, a karakteriziraju ga nagli i
kratkotrajni poremeaj svijesti bez pada na pod. Bolesnik prekida svoju aktivnost,
kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet, prestaje disati, govoriti, glava mu klone,
predmeti ispadaju iz ruke... Ovakvi se napadi mogu ponavljati nekoliko puta na dan. Znaajno
remete koncentraciju.
Parcijalni napadi :

Zapoinju u jednom dijelu mozga, ali se mogu proiriti i na cijeli mozak. Parcijalni napadi
mogu biti:
a) jednostavni parcijalni napadi: tokom ovog napada osoba ostaje pri svijesti, glava i
oi mogu se okrenuti na jednu stranu, a aka, ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili
osoba moe u nekim od tih dijelova osjetiti trnce. Privremena klonulost ili paraliza
jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napada. Osoba moe osjetiti neobine mirise,
zvukove i okuse.
b) sloeni ili kompleksni parcijalni napadi: najei su kod odraslih i najtee se
kontroliraju terapijom. esto zapoinje karakteristinim predosjeajem tzv. aurom, nakon
ega slijedi poremeaj svijesti. Ovakvi napadi traju oko 3 min. Bolesnici mogu izgledati
kao da su budni, ali gube kontakt s okolinom, esti su automatizmi poput razliitih
grimasa, vakanja, mljackanja, ponavljanja rijei... Bolesnici nisu svjesni svog ponaanja,
nakon napada esto su pospani, zbunjeni i ale se na glavobolju.

Specijalni epileptiki sindromi

1. Lennox-Gastaut sindrom - najtei oblik epilepsije, javlja se u ranom djetinjstvu uz
mentalnu retardaciju. Napadi su mijeanog tipa, javljaju se i preko dana i preko noi. Odgovor
na terapiju antiepileptikim lijekovima nije zadovoljavajui.

2. Juvenilna mioklona epilepsija - esto je neprepoznatljiva, obino se javlja u pubertetu i

predstavlja nasljedni poremeaj u inae neuroloki zdravog djeteta. Karakterizirana je
kombinacijom tonikih i klonikih napada koji se javljaju nekoliko sati nakon buenja i
zahvataju obino samo gornje, a rijetko donje ekstremitete. Ovaj oblik epilepsije ne naruava
inteligenciju i miljenje, obino traje cijeli ivot i dobro reagira na terapiju.

3. Infantilni spazmi - iznenadni kratki napadi koje karakterizira tipini spazam struka,
ekstremiteta i vrata. Obino se opisuje kao dio West sindroma.

4. Atoniki napadi - karakterizirani su naglim gubitkom miinog tonusa to rezultira

trenutnim padom i ozljedama lica i drugih dijelova tijela.

UZROCI EPILEPSIJE
Epilepsije prema uzrocima mogu biti:

1. Idiopatske (primarne, genuine, funkcionalne, nasljedne) - nemogue je utvrditi jasan

primaran uzrok nastanka epilepsije, osim nasljedne predispozicije.
2. Simptomatske (sekundarne, organske, lezijske, steene) - uzrok ove vrste je neko hronino
organsko oteenje ili bolest mozga.
3. Kriptogene - epilepsije za koje se vjeruje da su simptomatske i da imaju organski supstrat
u podlozi, ali ga je nemogue dokazati.

TA IZAZIVA EPILEPSIJU?

Svaki mozak ima kapacitet da reaguje epileptinim napadom u specifinim uslovima. Ali
u veini mozgova se spontano ne dogaaju napadi i za njih se kae da imaju "visok prag" tj.
otporni su na napade. Ljudi se meusobno razlikuju, a isto tako se razlikuje i njihov prag, tj.
otpornost prema napadima. Kao i ostale razlike meu pojedincima, i ova otpornost uglavnom
zavisi od genetskih faktora. Osobe sa "niskim pragom" mogu da dobiju epileptini napad
spontano, bez ikakvog povoda. Nekada se sklonost ka napadima javlja familijarno, i tada
napade ima vie lanova porodice. Genetika epilepsije nije jednostavna. Kod odreenih osoba
postojei prag za napade moe da se snizi ako je mozak pretrpio povredu ili ako je izloen
neobinim stimulacijama (kao to je treperava svjetlost u diskoteci). Ukoliko je povreda
mozga ozbiljna i teka (bez obzira da li je to posljedica saobraajne nesree, infekcije,
poroajne traume ili tumora ), epilepsija se moe razviti kao posljedica ak i kod ljudi koji
prirodno imaju visok prag. Mnoge osobe povezuju poetak epilepsije sa odreenim, nekada
i minimalnim dogaajima, kao to su duvanje u lice, ili emotivno uzbuenje, iznenaenje ili
velika radost. U ovakvim sluajevima znaajnu ulogu ima porodina sklonost ka napadima.

DIJAGNOZA

Za postavljane dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, utvrditi uzrok

epileptikog napada, iskljuiti sve ostale mogue uzroke, odrediti opi i neuroloki status
bolesnika te uiniti elektroencefalograf (EEG). 2
1. Uzeti detaljnu anamnezu
- saznati postoje li sline bolesti u obitelji
- ispitati koje je bolesti do napada osoba preboljela i je li imala traumu glave
- dobiti to vie podataka o samom napadu i okolnostima u kojima je napad poeo (opis svega
to je prethodilo napadu te to se u napadu dogaalo: Kada je vremenski napad zapoeo - u
koje doba dana? Koliko je trajao? Kako je dijete izgledalo poslije napadaja, tj. je li bilo
umorno, pospano, je li zaspalo, je li imalo jau glavobolju? )
2. Napraviti detaljan kliniki neuroloki pregled
2

http://www.plivazdravlje.hr/tekst/clanak/16142/Sto-je-epilepsija.html

3. Uiniti elektroencefalografsko snimanje - EEG.

U nekim sluajevima trebat e uiniti i dodatne dijagnostike pretrage - slikovni prikaz
sredinjeg ivanog sustava (CT - kompjuterska tomografija mozga, MR - magnetska
rezonanca mozga), laboratorijske biohemijske pretrage te pretrage likvora po potrebi.

EEG slui za potvrdu dijagnoze i odreivanje oblika epileptikog napada. EEG-om se snimaju
normalni i abnormalni elektrini potencijali kore mozga.

LIJEENJE EPILEPSIJE

Epilepsiju je potrebno lijeiti od samog poetka tj. od postavljanja dijagnoze. U terapiju su

ukljueni specijalist neurolog ili neuropedijatar, te mnogi drugi specijalisti. Specijalist
neurolog ili neuropedijatar odrediti e adekvatnu terapiju antiepileptikim lijekovima.
Ponekad se u terapiji koristi kombinacija vie lijekova, te se nakon odreenog vremana
terapija mora izmjeniti. U 2/3 bolesnika terapijom se moe potpuno kontrolirati napadi.
Kako postupiti u napadu:
-

osoba se ne smije vrsto drati niti pokuavati da mu se olabave udovi

ne smije se pruati umjetno disanje pri napadu niti masirati srce

ne gurajte bolesniku nita u usta jer ga dovodite u opasnost da se ugui

odmaknite ga s mjesta na kojem mu prijeti opasnost- ako se nalazi blizu stepenica,

vatre, pegle...

ispod glave mu stavite neki mekani predmet koji vam je pri ruci, poput torbe, jakne, da
se ne udari u glavu

kad napad proe postavite bolesnika u boni poloaj

sada mu moete ukloniti neki predmet iz usta, protezu i sl.

bolesnik je nakon napada smeten i umoran to treba razumjeti i malo ga ohrabriti

bolesnicima koji imaju napad s grevima, ali bez gubitka svijesti, ne treba nikakva
posebna pomo, jer se oni sami pobrinu za sebe

ako napad ne proe nakon 10 minuta, ili se ponovi treba zvati lijenika.

Kako pomoi djetetu pri pojavi epileptikog napada?

9

Pri pojavi napadaja vano je znati da u veini sluajeva napadaj prestane spontano kroz
vrijeme od 2-3 minute. Ukoliko napadaj traje due od 5 minuta potrebno je djetetu pruiti
specifine mjere pomoi i sprijeiti pojavu dugotrajnog napadaja koji se naziva epileptiki
status, koji moe uzrokovati dodatno oteenje mozga i trajne neuroloke posljedice. Prilikom
napadaja nuno je sprijeiti ozljeivanje. To se najbolje moe postii tako da se pod glavu
stavi jastuk, no ako to nije mogue, pod glavu se moe staviti i neki drugi mekani predmet,
npr. smotani dio odjee. Dijete koje ima napadaj uputno je staviti u boni poloaj jer se u tom
poloaju bolje moe odrati prohodnost dinih putova nego u poloaju na leima i jer je u tom
poloaju manja opasnost da neto od sadraja usne upljine (npr. slina) dospije do grkljana ili
dublje prema pluima. Meutim, nije dozvoljena upotreba fizike snage za odravanje tog
poloaja zbog mogunosti povrjeivanja. Nije dozvoljeno ni nasilno otvaranje usta i stavljanje
tvrdih predmeta u usnu upljinu sa svrhom da se sprijei guenje, jer se u tijeku gra line
muskulature usta ne mogu nasilno otvoriti bez povrjeivanja djeteta, a ujedno moe doi i do
ozljeda prstiju ake osobe koja pokuava otvoriti stisnutu eljust. Ujedno moe doi i do
lomljenja zuba ili stranog tijela nasilno uguranog u usnu upljinu s posljedinim guenjem
zbog zapadanja odlomljenih dijelova zuba u dine putove. Upotreba fizike sile u
sprjeavanju trzajeva ekstremiteta nije dozvoljena jer moe uzrokovati lomove miia, a
ponekad i kostiju, a ionako ne moe dovesti do prekida trzajeva. Jednako tako ne dozvoljava
se ni polijevanje djeteta vodom po glavi zbog opasnosti od guenja. Nakon to je djetetu
pruena pomo u vidu postavljanja u boni poloaj potrebno je zvati Hitnu medicinsku
pomo, te potom telefonski obavijestiti i roditelje da dijete ima epileptiki napadaj. Ukoliko
napadaj traje due od 5 minuta primjenjuje se lijek diazepam u obliku mikroklizmi od 5 ili 10
miligrama (doza lijeka sukladna je dobi, odnosno djetetovoj tjelesnoj teini), a mikroklizme
roditelji prethodno pohranjuju u vrtiu ili koli u dogovoru s odgajateljem ili nastavnikom.
Mikroklizma diazepama se primjenjuje rektalno i obino kroz 2-3 minute po njenoj aplikaciji
11 dolazi do prekida napadaja. Kada napadaj prestane, bilo sponatno ili nakon primjene
mikroklizme, dijete je iscrpljeno i premda je pri svijesti ne odgovara na pitanja, a potom u
pospanosti moe i usnuti. U takvom stanju potrebno mu je omoguiti odmor i sprijeiti bilo
kakve oblike podraivanja (navoenje na razgovor, odravanje budnim, mehanika
stimulacija) jer dodatno iscrpljivanje i stimulacija mogu biti uzrokom pojave novog napadaja.
Dijete koje ima mali napadaj ne zahtijeva primjenu takvih oblika pomoi jer su napadaji
kratki i spontano prestaju, nije potrebna ni primjena mikroklizmi diazepama, ve se dijete
briljivo nadgleda.

10

Kako se prilagoditi na ivot s epilepsijom?

Kad se otkrije epilepsija u djeteta, dijete i roditelji prolaze kroz proces prilagodbe na
bolest pri emu su izloeni mnogim preprekama. Mogu imati potekoe zbog negativnih
stavova o bolesti, zbog nerazumijevanja i neprimjerenog ponaanja okoline te brojnih
optereujuih osjeaja. ak i dijete ija je epilepsija dobro kontrolirana lijekovima i dalje
moe imati puno briga i strahova: strah zbog moguih napadaja, strah da e mu se druga djeca
rugati, osjeaj srama, ljutnje i bespomonosti jer nije zdravo. Potekoe u prilagodbi mogu se
ublaiti ili sprijeiti informiranjem roditelja, nastavnika i odgajatelja o specifinostima
epilepsije i savjetovanjem na koji nain mogu pomoi djetetu u svakodnevnom ivotu. Dobra
psihosocijalna prilagodba djeteta s epilepsijom podrazumijeva da ivi zadovoljno i ostvaruje
najvanije ivotne ciljeve unato bolesti. To znai da se osjea zadovoljno i uspjeno u svim
aspektima ivota, u vrtiu, koli i u drutvu vrnjaka, ne doputajui da epilepsija postane
ogranienje u svakodnevnom ivotu.

Hoe li dijete s epilepsijom imati potekoa u koli?

Uenje je ivotni proces. Vjetine uenja koje dijete stekne u djetinjstvu ostaju za cijeli
ivot, te je vano da uenje bude pozitivno i zadovoljavajue iskustvo. Velika veina djece s
epilepsijom je normalnih intelektualnih sposobnosti to znai da mogu uspjeno izvravati
kolske zadatke Meutim, unato djetetovim prosjenim ili ak natprosjenim intelektualnim
sposobnostima, uspjenost u koli ne mora biti na istoj razini. Djetetove potekoe u uenju
mogu biti pod utjecajem brojnih faktora: - smanjenih oekivanja od strane roditelja i uitelja neodgovarajueg stava prema djetetu od strane roditelja, uitelja ili vrnjaka zbog epilepsije uestalih napadaja koji mogu naruavati uenje uzrokujui djetetovo izostajanje s nastave
(dijete moe imati tzv. rupe u znanju ) - nuspojava lijekova ( mogu utjecati na koncentraciju
i panju; izazvati usporenost ili omamljenost) - samih napadaja koje mogu ukljuivati
probleme s pamenjem - estih izostajanja iz kole zbog napadaja i lijenikih kontrola psihosocijalnih efekata napadaja koji ukljuuju negativno samopoimanje, negativan stav
prema koli te emocionalne i socijalne probleme Ukoliko dijete s epilepsijom ima potekoe
uenja , to moe i ne mora biti povezano s epilepsijom. Odreeni broj djece, obino kad je
epilepsija jedna od manifestacija neke druge bolesti ili sindroma, moe zbog intelektualnih
tekoa ili specifinih kognitivnih deficita zahtijevati poseban nain kolovanja. U takvim
11

sluajevima se tada psiholokom procjenom ovisno o vrsti i ozbiljnosti tekoa preporuuje

kolovanje po redovnom, individualiziranom ili prilagoenom programu. Nain kolovanja
treba prilagoditi djetetovim mogunostima uz razvijanje realistinih oekivanja , poticanje i
osiguravanje optimalnih uvjeta koji omoguuju napredovanje.

STRATEGIJE
-

Potrebno je upoznati nastavnike da dijete boluje od epilepsije kako bi u sluaju

potrebe mogli pravilno postupiti;

Manji broj djece s teim oblicima epilepsije zbog neurorazvojnih potekoa zahtijeva
posebne, prilagoene programe kolovanja u specijaliziranim ustanovama za djecu s
posebnim potrebama;

Ne izlagati dijete stresnim situacijama;

Obavezna saradnja sa roditeljem, lijenikom;

Prilagoditi raspored klupa, drugog namjetaja i pomagala za nastavu kako ne bi

predstavljali opasnost za dijete u trenutku napada;

Upoznati i pripremiti ostale uenike na iznenadne situacije vezane za napade;

Vano je slijediti uputstva u vezi sa vremenom uzimanja i koliinom lijeka koji

uzimaju

U naini borbe sa stresom ukljuiti vjebanje, sluanje oputajue muzike;

Suzbiti strah i osjeaj manje vrijednosti;

Osigurati oputenu atmosferu;

Ponaati se prema djetetu jednako kao i prije bolesti;

Dopustiti mu da sudjeluje u aktivnostima i igrama primjerenim dobi kao i prije bolesti;

Poticati njegovu sigurnost u sebe i samoptovanje naglaavajui ono to moe;

Dopustiti mu da razvije samostalnost i nezavisnost.

RAD S DJECOM SA EPILEPSIJOM - OPSERVACIJA

12

Veina djece s epilepsijom (90%) pohaa redovne predkolske ustanove i kole sa

redovnim nastavnim planom i programom.. Manji broj djece i adolescenata (oko 10%) , koji
uz epilepsiju imaju i dodatne neurorazvojne tekoe (psihike, motorne, senzorne) redovne
kole uz prilagoeni program ili specijalno odjeljenje odnosno specijalnu kolu. Ova bolest se
da u 75% sluajeva regulisati uz redovnu terapiju (antiepileptika) koju propie ordinirajui
ljekar (epileptolog). Veoma je vano educirati se i saznati neto vie o ovoj bolesti, posebno
nastavnik u ijem se odjeljenju nalazi uenik sa epilepsijom, te roditelji djeteta, posebno ako
su to veliki napadi ("grand mal") pri emu dijete pada i gri se, nekada se upiki i ima pjenu
na ustima. To moe da bude veoma stresovito za djecu i nastavnika. Mali ("petit mal") napadi,
takoer, stvaraju djeci velike tekoe u radu, ali nisu dramatini kao veliki. Osnovno je da
odgajatelj ili nastavnik, koji ima u razredu dijete sa epilepsijom, poznaje postupak ta uraditi
u sluaju da dijete dobije napad na asu ili u toku boravka u koli (napadi se mogu javiti u
bilo koje vrijeme i bez jasnog povoda).
U toku napada dijete treba ouvati od ozljeivanja, okrenuti ga na stranu da se ne bi
uguio jezikom, a nakon napada omoguiti mu da se odmori u nekoj praznoj uionici ili
kancelariji, gdje moe i zaspati to mu je poslije napada veoma potrebno. Dijete ne smijemo
putati samo kui nego pozvati roditelje, ili neku odrasliju osobu ili uenika, jer zbog napada
je iscrpljeno i moe doi do nepanje i nezgoda do kue. Toga dana moramo dijete potedjeti
svih napora, a domau zadau poeljno je izostaviti. Uenici koji imaju epilepsiju mogu,
takoer, povremeno pokazivati agresivnost u ponaanju.
Veoma je vano upoznati uenike u razredu sa boleu koja se zove epilepsija. To se moe
uraditi na asu odjeljenske zajednice kao tema tog dana, a ne da se odnosi na neko dijete u
razredu. Naime, postoji mogunost da uenik koji ima epilepsiju, uzima redovno terapiju, radi
kontrolne preglede i pod stalnim je nadzorom ljekara, nikada i nedobije napad. On se moe
osjeati kao etiketiran, neravnopravan, drugaiji, nesigurniji, a sve e uticati na njegovo
samopouzdanje i samopotovanje to spada u osnovne ljudske potrebe. Edukacija uenika u
razredu o epilepsiji je neophodna, jer uenici mogu veoma teko doivjeti, eventualni napad,
kasnije se bojati uenika sa epilepsijom i ne prihvatiti ga kao ravnopravnog lana razreda,
traiti da se premjesti u drugi razred i sl.
Eventualni epileptini napadi znatno optereuju odgojnoobrazovni proces jer oteavaju
rad samom ueniku, a i svim ostalim uenicima u razredu pa i nastavniku. Mogu se pojaviti
smetnje ponaanja (hiperaktivno ponaanje, smanjena mogunost zadravanja panje s
13

posljedicama nezainteresovanosti za ponuene sadraje, emocionalna nestabilnost). Uzroni

faktori su mnogostruki: ponavljani epileptiki napadi, neadekvatan izbor lijekova uz
psihosocijalne faktore kao to su saznanje o hroninoj bolesti mozga, hiperprotektivni stav
roditelja i nastavnika, oteana sposobnost socijalizacije u drutvo vrnjaka. Dodatne
potekoe prouzrokuju i lijekovi koji se uzimaju svakodnevno i veoma dugo. Lijekovi
usporavaju dijete, smanjuju njegovu aktivnost zbog ega roditelji esto, samoinicijativno,
prestaju davati lijekove ako dijete, due vrijeme, nema napada. Zbog neuzimanja lijekova se
napadi ponovo javljaju to utie na nova oteenja i psihiki peremete dijete. Nastanik treba,
osim sa uenicima, da razgovara sa roditeljima i obrazloi tetnost prekida terpije.
ivot djeteta koje ima epilepsiju ovisi o posljedicama koje bolest ima. Kao to je ve prije
navedeno posljedice mogu biti neprimjetne, ali isto tako mogu bitno uticati na razvoj djeteta,
bilo da utiu na psihiki ili fiziki razvoj. U svakom sluaju dijete treba poveanu njegu i
nadzor, pa je dobro da roditelji uz strunu pomo pomognu svom djetetu da prihvati bolest
kao injenicu i da nastoji ivjeti normalno unutar granica koje mu diktira njegova bolest.

ZAKLJUAK

14

Informiranje i edukacija odgajatelja, nastavnika i vrnjaka neophodna je kako bi se

osiguralo ozraje razumijevanja i prihvaanja u vrtiu i koli. Suradnja s roditeljima i
lijenicima pomae odgajateljima i nastavnicima razumjeti to trebaju oekivati i to initi
tijekom napadaja, te koje zadatke i zahtjeve moe ispuniti pojedino dijete s epilepsijom.
Adekvatna informiranost omoguuje im takoer da ostalu djecu iz grupe upoznaju s
epilepsijom i nainom reagiranja tijekom napadaja. Na taj nain smanjuju njihovu
uznemirenost i negativne reakcije te pomau djetetu s epilepsijom da se osjea prihvaenim u
drutvu vrnjaka.
- Epilepsija ne smije biti prepreka u odgoju i obrazovanju!
- Epilepsija ne smije biti uzrok iskljuivanja iz aktivnosti!
- Epilepsija ne smije biti uzrok neukljuivanju djece u vrti i kolu!
- Socijalna integracija i adekvatno obrazovanje preduvjet je dobre psihosocijalne prilagodbe
djeteta s epilepsijom.
Iako epilepsija nije nimalo laka niti bezazlena bolest, ona se moe uspjeno kontrolirati, a
zahvaljujui lijekovima te discipliniranim ivotom s tom se boleu moe normalno ivjeti.
Djeca s epilepsijom u veini sluajeva mogu normalno pohaati vrti i kolu i savladavati
uobiajene nastavne programe. Potrebno je upoznati nastavnike da dijete boluje od epilepsije
kako bi u sluaju potrebe mogli pravilno postupiti. Manji broj djece s teim oblicima
epilepsije zbog neurorazvojnih potekoa zahtijeva posebne, prilagoene programe
kolovanja u specijaliziranim ustanovama za djecu s posebnim potrebama.
Kao i sva druga djeca, dijete s epilepsijom, eli biti prihvaeno, prilagoeno i biti poput
ostalih. Vrti i kola imaju uz obitelj najvaniji utjecaj na psihosocijalni razvoj djeteta jer
sudjelovanje u igri i svim odgojno-obrazovnim aktivnostima umanjuje osjeaj razliitosti i
unaprjeuje osjeaj samopotovanja i kompetentnosti.

Literatura
-

Rainer Winkel Djeca koju je teko odgajati , Educa Zagreb

15

http://hr.wikipedia.org/wiki/Epilepsija

http://www.plivazdravlje.hr/centar/211/

http://www.hendidrustvo.info/forum/index.php?topic=583.0

http://www.anima.autentik.net/epilepsija_i_psihicki_poremecaji.php

16