Najee se javlja u petom i estom desetljeu, napreduje brzo i otprilike sljedeih pet

godina nastaje teka demencija

Vodea bolest dananjice, demencija Alzheimerova tipa, u stalnom je porastu i najea je
od
svih
demencija
(ini
50
posto
svih).
Alois Alzheimer 1906. godine prvi je put opisao sindrom demencije kao psihiki poremeaj
koji je po njemu dobio ime Alzheimerova bolest (AB), odnosno Alzheimerova demencija
(DAT). Nekad se ta bolest rijetko spominjala i jo rjee dijagnosticirala, do ezdesetih
godina prologa stoljea dijagnosticirala se i kao senilna, vaskularna, aterosklerotska
demencija ili kao kronini psihoorganski sindrom.
To je najei tip nepopravljive i napredujue degenerativne bolesti mozga, koja zahvaa
stanice modane kore i okolnih struktura, ponajprije hipokampalne regije. U podlozi je
neurofibrilarna degeneracija i stvaranje senilnih plakova, posljedica ega su biokemijski
poremeaji koji uzrokuju psihike simptome. Promjene u ivanim stanicama konano
dovode do njihova odumiranja.
Biljei se u jedan do tri posto svjetske populacije, a prema nekim statistikama u ak 11
posto osoba starijih od 70 godina. Najee se javlja u petom i estom desetljeu ivota,
napreduje brzo i u otprilike pet godina nakon prvih simptoma dolazi do teke demencije.
Od postavljanja dijagnoze oboljeli prosjeno ive pet do sedam godina.
Nekoliko teorija nastanka
Uzrok bolesti je nepoznat, iako postoji nekoliko teorija nastanka. Najee se govori o
genetskom podrijetlu. Poznato je, naime, da potom-ci oboljelih imaju i do deset puta vee
anse od prosjene populacije da obole od Alzheimerove bolesti. Bolesnici s Downovim
sindromom (trisomija 21. kromosoma) imaju iste patoloke promjene u mozgu u odreenoj
ivot-noj dobi, pa se upravo mutacija na 21. kromosomu esto optuuje za pojaanu
proizvodnju amiloida (koji se u obliku plakova nalazi u modanim stanicama oboljelih) i
nastanak Alzheimerove bolesti. Postoje i teorije da je u podlozi Alzheimerove demencije
modani
deficit
acetilholina
i
poremeaj
acetilholinskog
metabolizma.
Demenciju uzrokuju mnoga stanja, od kojih su neka prolazna, a neka nisu. Neka se mogu
i lijeiti. Prolazna stanja uzrokovana su dehidracijom, vruicom zbog infektivnih bolesti,
manjkom vitamina, nedostatnom ili nekvalitetnom prehranom, reakcijama na lijekove,
problemima sa titnjaom ili manjim ozljedama glave. Takva medicinska stanja mogu biti
ozbiljna i treba ih lijeiti to prije. Katkad starije osobe imaju emocionalne probleme koji se
mogu zamijeniti demencijom. Osjeaj samoe, zabrinutosti ili dosade esto se javlja u
starijih osoba suoenih s mirovinom ili smru bliske osobe, a prilagoavanje na te
promjene uzrokuje smetenost i zaboravljivost. Emocionalni problemi lake se podnose uz
potporu
bliskih
osoba
ili
profesionalnu
medicinsku
pomo.
Postupan i neprimjetan poetak
U samom poetku bolest nije lako prepoznati, s obzirom na to da je kliniki poetak
navedenoga psihikog poremeaja najee postupan i neprimjetan, a simptomi se u

poetku mogu pripisati starakoj zaboravljivosti. Stoga se mnogi stariji ljudi boje
zaboravljivosti jer esto misle da je to prvi znak Alzheimerove bolesti. U prolosti je
gubitak pamenja, kao i zbunjenost, smatran normalnim dijelom starenja. Znanstvenici
potvruju kako su i danas mnoge starije osobe mentalno budne i svjesne, iako im treba
vie vremena da zapamte neke stvari. Moemo rei da je mnogo ljudi iskusilo rupe u
pamenju, s tim da su neki od tih problema ozbiljni, a drugi ne.
Osobe sa znatnim promjenama pamenja (prije svega novijih dogaaja), osobnosti i
ponaanja mogu imati oblik bolesti mozga koji se naziva demencija, a Alzheimerova
bolest jedna je od mnogih oblika demencija.
Izraz demencija zapravo opisuje grupu zdravstvenih poremeaja koji su rezultat promjene
rada mozga. Demencija naruava sposobnost osobe da samostalno obavlja svakodnevne
aktivnosti. Prisutni su simptomi poput brzog zaboravljanja, tekoa u itanju i pisanju,
tekog pronalaenja rijei u govoru. Uskoro bolesnici vie ne mogu uspjeno obavljati
svoju profesiju. Mijenjaju se ponaanje i karakter, postaju krtiji, tvrdoglavi, ali su emocije
u toj fazi jo dobro ouvane. Vremenom stanje postaje sve tee, dolazi do smanjenja
orijentiranosti u vremenu i prostoru, iskrivljena im je percepcija okolnih dogaanja, imaju
smetnje spavanja, manjak svake inicijative, sve su vie nezainteresirani, potiteni, izraen
je strah, sve slabije razumijevaju govor. Govor im postaje siromaniji, da bi potom doao u
fazu eholalije, tj. automatskog ponavljanja rijei u besmislenom nizu. Pojavljuju se
stereotipni pokreti i tzv. primitivni refleksi, sposobnost svakodnevnog funkcioniranja sve je
vie ograniena, zaputaju higijenske navike, postaju ovisni o drugima. Oboljeli obino
postaju inkontinentni (ne kontroliraju stolicu i mokrenje), esto lutaju, smeteni su, agitirani,
osobito nou. Na kraju je oboljeli vezan uz krevet.
Poetak bolesti, iako rijetko, moe biti akutan i dramatian. Svi simptomi javljaju se
odjednom, neoekivano i naglo, najee istodobno s nekom tjelesnom boleu ili
emocionalnim okom. Bolesnik postaje smeten, dezorijentiran, psihomotorno uznemiren
(rjee usporen), poremeene percepcije, miljenja, emocija, ciklusa budnosti i spavanja.
Navedeno stanje naziva se delirij i zahtijeva hitno i intenzivno bolniko lijeenje.
Procjena mentalnog stanja
Uz anamnestike podatke (u poetku bolesti podatke o tegobama moemo dobiti od
samog bolesnika, a poslije od ukuana ili pratnje), u postavljanju dijagnoze sluimo se
neurolokim i psiholokim testovima (najpoznatiji test je MMS = mini mental score, tj. test
procjene mentalnog stanja - tablica 1). Procjena mentalnog stanja pomae preciznom
opisu mentalnog poremeaja, a testiraju se sljedee funkcije: panja, orijentacija, budnost,
govor, razumijevanje, memorija, imenovanje, ponavljanje, itanje, pisanje, raunanje,
diskriminacija desno-lijevo. Testom se boduje svaki odgovor (od 0 do 30 bodova), a
rezultat slui procjeni teine demencije uz mogunost praenja progresije bolesti.
Kompletna procjena gubitka pamenja moe ukljuivati prikupljanje informacija o
prijanjim bolestima, obiteljskim bolestima, lijekovima koje bolesnik uzima, informacije o
prehrani. Dijagnozu potvrujemo neuroradiolokim metodama, CT-om (kompjutoriziranom
tomografijom) ili MRI-om (magnetnom rezonancijom) mozga, na kojima se vidi jaka atrofija
modane kore difuzno i hipokampalne regije. Analizom likvora, koja se iznimno radi, moe
se utvrditi poveanje proteinske komponente. U postavljanju dijagnoze moe pomoi i
EEG
(elektroencefalografija)
te
PET
(pozitronska
emisiona
tomografija).

Za diferencijalnu dijagnozu, tj. procjenu je li rije o demenciji Alzheimerova tipa ili

demenciji vaskularnog uzroka, kliniki se koristi ishemijska ocjena Hachinskoga (tablica
2).

Zaustaviti ne, ali usporiti da

Djelotvorna lijeenja, naalost, nema, a metode kojima se danas borimo protiv
Alzheimerove bolesti u najboljem sluaju usporavaju progresiju simptoma. Koriste se
vitamini, cerebralni vazodilatatori (za irenje modanih krvnih ila), lijekovi protiv motornog
nemira, za popravljanje raspoloenja, sedativi.
U ranoj fazi bolesti koriste se inhibitori acetilkolin esteraze, tj. neurotransmitera, tvari koja
slui prijenosu ivanih impulsa meu modanim stanicama, koji usporavaju
napredovanje bolesti, a koriste se i neki prirodni preparati koji poboljavaju modani
metabolizam i cirkulaciju.
ak i ako se dijagnosticira trajni i nepovratni oblik demencije, mnogo toga se jo moe
uiniti u lijeenju oboljelih i pomoi obitelji da se nosi s boleu. Osoba s demencijom
treba biti pod lijenikim nadzorom, pa su potrebni pregledi neurologa, psihijatra,
obiteljskog lijenika, internista i gerijatra. Lijenik moe lijeiti tjelesne bolesti, probleme
ponaanja
i
ujedno
odgovoriti
na
brojna
pitanja
obitelji
i
okoline.
Mnogi bolesnici zbog problema ponaanja i raspoloenja, uznemirenosti, depresije,
tjeskobe, nemira ili problema sa spavanjem trebaju lijekove koje treba pomno dozirati,
ime se pomae i bolesniku i obitelji. Vana je i pravilna prehrana koja pomae odravanju
dobroga tjelesnog zdravlja, iako ne postoji posebna prehrana koja bi poboljala tijek
demencije.
lanovi obitelji oboljelima mogu olakati ivot ako im pomau u odravanju svakodnevne
rutine, tjelesne aktivnosti i drutvenih kontakata. Dementne osobe treba informirati o
njihovu stanju i detaljima ivota, primjerice, koje je doba dana, sat, mjesto gdje ive,
imena osoba s kojima ive... Mnoge obitelji imaju velike kalendare s upisanim planovima,
vanim datumima, biljekama o sigurnosnim mjerama i uputama za uporabu kuanskih
aparata, to se pokazalo korisnim. Savjetuje se da bolesnici kod sebe uvijek imaju
identifikacijski papir s adresom, brojem telefona ili pak narukvicu ili lani s privjeskom na
kojem su ugravirani osnovni podaci.
Stimulacija duha i tijela
Znanstvenici rade na otkrivanju novih lijekova koji e usporiti, zaustaviti ili sprijeiti
nastajanje Alzheimerove bolesti. U meuvremenu, osobe bez demencije trebaju odravati
svoju memoriju britkom (ispunjavanje krialjki, rjeavanje rebusa, itanje). Preporuka je

razvijati interese i hobije te biti ukljuen u razliite drutvene aktivnosti koje stimuliraju duh
i tijelo. "U zdravom tijelu, zdrav duh", stara je izreka. Preporuuje se ograniena uporaba
alkoholnih pia jer alkohol unitava modane stanice. Mnogim osobama pomau liste
onoga to treba napraviti, zatim koritenje notesa, kalendara i malih papiria za
podsjetnike. Pamenje mogu poboljati i ako nove stvari mentalno povezuju s ve
poznatima, kao to su poznata imena, pjesme ili stihovi. Depresiju, strah ili tjeskobu
preporuuje se lijeiti lijekovima ili savjetom strunjaka, jer navedene tegobe mogu osobu
initi zaboravnom. U svakom sluaju, vano je prepoznati prve znakove demencije kao
bolest, a ne kao normalan tijek starenja te poeti odgovarajue lijeenje.

Autori:
prof.
dr.
sc.
Vida
Demarin,
dr.
mr. sc. Marija Bonjak-Pai, dr. med., spec. neurolog

med.,

spec.

neurolog

Alchajmerova bolest pogaa 10 odsto populacije starije od 65 godina

Zaboravnost i gubitak orijentacije
Alchajmerova bolest pogaa oko deset odsto populacije starije od 65 godina i preko 45
odsto ljudi koji preu 85 godinu. Sluajevi mlaih ljudi obolelih od Alchajmera su retki
Niko ne zna ta uzrokuje ovu bolest. Neka istraivanja ukazuju da je mogui krivac virus ili
infekcija. Drugi pominju nedostatak nekih supstanci u mozgu (to je nasledno) ili toksini u
naem okruenju. U svakom sluaju, krajnji rezultat je odumiranje modanih elija
zaduenih da primaju i analiziraju informacije.
Alchajmerova bolest nastupa postepeno i simptomi se pojavljuju u fazama. Koliko brzo e
bolest napredovati razlikuje se od osobe do osobe. Moe se desiti da osobe u poslednjem
stupnju bolesti uopte nisu u stanju da brinu o sebi.
PRVA FAZA
Zaboravnost
Gubitak vremenske i prostorne orijentacije
Sve vea nesposobnost za obavljanje rutinskih zadataka
Oslabljena mo rasuivanja
Smanjenje inicijative
Nedostatak spontanosti
Depresija i strah
DRUGA FAZA
Dezorijentisanost sve vea
Lutanja
Nemir i usplahirenost, naroito nou
Ponavljanje radnji
Mogu se javiti tikovi ili grevi u miiima
TREA FAZA
Dezorijentacija
Nesposobnost prepoznavanja samog sebe ili drugih ljudi
Opadanje (ili totalni gubitak) govornih sposobnosti
Razvijanje potrebe da se trpa svata u usta
Razvijanje potrebe da se dodirne sve na vidiku
Iznurenost i mravost
Potpun gubitak kontrole nad svim telesnim funkcijama

Testiranje
na
alchajmerovu
bolest
je
teko

daleko

od

savrenog

Iako ne postoji lek za alchajmerovu bolest, neke od simptoma je mogue tretirati, tako da
je
veoma
vano
da
se
otkriju
u
poetnoj
fazi.

Ukoliko treba da preduzmemo neto ranije, moramo i da postavimo dijagnozu ranije.

Trenutno nema dobrog naina da se to uradi, kae doktor Li Goldstajn, koji se zajedno sa
svojim saradnicima nada da je pronaao jedan takav dobar nain - spajajui dva
jednostavna ona testa. Oko je prozor na mozgu, u ovom sluaju i doslovno i figurativno,
tako da posmatrajui oko moemo da vidimo sam proces alchajmerove bolesti, kae
doktor Goldstajn.
To je mogue uraditi ispitivanjem oka na beta-amiloid, protein koji se u velikim koliinama
formira u mozgu obolelih od alchajmerove bolesti. Prvi test se izvodi tako to se jak snop
svetlosti usmeri na ono soivo.
Detaljnije informacije na veb stranici www.sciencentral.com
Nain na koji soivo rasipa svetlo pokazuje da li je beta-amiloid prisutan. Drugi test je
biohemijski i on potvrdjuje dijagnozu kod onih koji su imali pozitivan prvi test. Novi proces
se jo kliniki ispituje, ali se doktor Goldstajn nada da e njegov test biti odobren i da e
poeti da se koristi ve za nekoliko godina.

ene predodreene za Alchajmerovu bolest ili neki drugi oblik demencije mogu da
ponu da gube kilograme najmanje deset godina pre nego to se bolest pojavi,
utvrdili su ameriki istraivai sa Klinike Mejo u Roesteru u Minesoti.
ene kojima preti demencija poinju da slabe izmeu 11 i 20 godina pre
postavljanja dijagnoze, a u deceniji koja joj prethodi ritam slabljenja se ubrzava,
preneo je Rojters.
U doba postavljanja dijagnoze Alchajmera ili nekog drugog oblika demencije,
obolele ene u proseku su bile lake za 5,43 kilograma od svojih zdravih
vrnjakinja.
Tim s Klinike Mejo, na elu sa doktorom Dejvidom Knopmanom, do ovog zakljuka
je doao prouavajui medicinsku dokumentaciju 219 ena koje su obolele od
demencije i isto toliko ena koje nisu. Sve one su bile iz Roestera.
Demencija je poremeaj mozga koji potkopava ovekovu sposobnost da obavlja
svoje dnevne aktivnosti. Meu starijim osobama najei oblik demencije je
Alchajmerova bolest, koja relativno sporo napreduje. Na poetku se ispoljava kroz
blae probleme s pamenjem, a u zavrnoj fazi prerasta u teko modano
oteenje.
Zakljuak amerikih strunjaka je da Alchajmerova i srodne bolest imaju veoma
dug "presimptomski period" i da se ne javljaju "preko noi".
Knopman je sklon da veruje da je slabljenje kod ena koje e kasnije razviti

demenciju posledica izmene ponaanja (apatije i nedostatka inicijative), a ne

biologije.
Naime, ene kod kojih e se godinama kasnije razviti neki oblik demencije izgleda
gube interesovanje za jelo, naroito ako su izgubile i ulo mirisa, to je problem koji
esto najavljuje kognitivno oteenje.
S druge strane, kod mukaraca koji su oboleli od Alchajmera ili druge vrste
demencije nije primeena razlika u teini u odnosu na njihove zdrave vrnjake. To
se pripisuje injenici da oni najee nisu zadueni za pripremu obroka, ve to za
njih ini supruga ili eventualno odrasla deca.

ALOIS ALZHEIMER (1864.-1915.) Taj neurolog prvi je godine 1906. opisao, nakon
petogodinjeg promatranja, sindrom demencije kod pacijentice stare 51 godinu. Do
ezdesetih godina prologa stoljea, bolest se smatrala rijetkim i egzotinim poremeajem
iskljuivo presenilne dobne skupine, pa je do tada u cjelokupnoj medicinskoj literaturi
opisano samo stotinjak bolesnika. Tada se na temelju znanstvenih istraivanja ustanovilo
da se iza niza dijagnoza (senilna demencija, arterosklerotska pa i vaskularna demencija,
kronini organski psihosindrom) krije zapravo Alzheimerova bolest/demencija, kao
najea bolest/sindrom starije populacije i etvrti najei uzrok smrti uope.
Alzheimerova demencija rijetka je prije 40. godine, no opisan je i bolesnik kod kojega su
simptomi poeli u dobi od 26 godina. Veina bolesnika starija je od 65 godina. Broj
bolesnika proporcionalno raste sa starou, te se danas smatra da je to najea bolest
starijih ljudi. Statistiki podaci o trenutanom broju oboljelih u svijetu razlikuju se od izvora
do izvora (1-3% ukupnog broja stanovnika), no svi se slau da je to bolest dananjice i da
broj oboljelih iz godine u godinu progresivno raste. Uzrok Alzheimerove bolesti nije
poznat, no epidemioloke studije nedvojbeno su pokazale da su starenje, nasljeivanje
specifinih gena, te posjedovanje specifinog lipoproteina ApoE4 usko povezani s rizikom
nastanka bolesti, pa se i smatraju konano potvrenim imbenicima rizika. Vjeruje se da
od ukupnog broja bolesnika 15-20% otpada na nasljedne oblike bolesti (najmanje 4
razliita oblika), no vrlo je vjerojatno da e nove spoznaje o genetici znatno promijeniti
sadanja saznanja. U Hrvatskoj nema popisa oboljelih od Alzheimerove bolesti/demencije,
a ni statistike procjene o broju bolesnika. S obzirom na to da smo populacijski stara
zemlja, realna je procjena da kod nas od te bolesti boluje izmeu 40.000 i 60.000
stanovnika. STARENJE To je bioloki proces i poinje trenutkom naega roenja.
Manifestne promjene organizma vidljive su ve u dobi od etrdesetak godina dok je danas
dogovorena dobna granica - kada govorimo o osobama starije ivotne dobi 65 godina.
Kako je prosjena dob populacije u razvijenim zemljama sve vea, dolo se do spoznaje
da treba razvijati psihologiju i bliske znanosti koje e se ponajprije baviti istraivanjem ljudi
tree dobi. Uglavnom je rije o primijenjenim istraivanjima iji rezultati trebaju pomoi u
to duem odravanju umne vitalnosti, te borbi s psiholokim tegobama koje donosi starija
dob. U samoj se strukturi ovjeka tijekom godina dogaaju odreene promjene. No u
umnoj domeni one su znatno izraenije i itekako utjeu i na promjene u psihi starijih. Npr.
poznata je "staraka tvrdoglavost" ponaanje se ne mijenja unato oitoj nesvrsishodnosti tog ponaanja. Poveava se i sklonost prema paranoidnom testiranju
realiteta, osobito ako je starijoj osobi oslabio sluh, pa joj se ini da joj ljudi neto apu iza
lea. Opaanje gubitka umnih i fizikih sposobnosti, te gubici bliskih osoba koji sasvim

sigurno rastu s dobi, pogoduju razvoju depresivnosti. Kako ublaiti jedan od najeih
kognitivnih (umnih ili spoznajnih) problema starijih? Jedna od frustrirajui pojava jest da je
neto "na vrh jezika". Kako bi se rijeili pamenja nastali uz jak osjeaj da je informacija
"na vrhu jezika" postoji vie strategija. Najee se koriste sljedee:
1. nabrajamo imena za koja znamo da imaju svojstva imena koje traimo npr. ako
znamo da je ime djevojke povezano s cvijeem, pokuajmo s Iris, Ljiljana, Ruica, Neven
itd. 2. generiranje imena iz iste klase npr. ako traimo ime glavnog glumca u predstavi
koju smo nedavno gledali, ponimo s imenima svih glumaca iz kazalita kojih se moemo
sjetiti; 3. sjetimo se cijelog konteksta u kojem se javilo traeno ime; 4. pokuajmo
potaknuti iznenadno, spontano sjeanje na taj nain da to intenzivnije mislimo o neemu
drugom. I na kraju, barem za utjehu, treba se sjetiti da smo se i u mladosti znali naivcirati
zbog neega na "vrhu jezika". ALZHEIMEROVA BOLEST To je degenerativna bolest
stanica modane kore i okolnih struktura, a karakterizira je brza progresivnost i
ireverzibilnost te oteenja ivanih stanica. Dolazi do stvaranja plakova i neurofibrilne
degeneracije, a javlja se i niz biokemijskih poremeaja. Poinju se javljati prvi simptomi
bolesti smetnje u pamenju, orijentaciji i spavanju, promjene u ponaanju i karakternim
crtama razvija se ALZHEIMEROVA DEMENCIJA Vidljivi poetak demencije moe biti
dramatian, esto vezan uz somatsku bolest ili emocionalni ok. istodobno se javljaju
poremeaji svijesti i panje, percepcije, miljenja, pamenja, psihomotorike, emocija i
ciklusa budnost-spavanje, a sindrom nazvan delirij zahtjeva hitno i intenzivno bolniko
lijeenje. Kliniki poetak Alzheimerove demencije ee je postupan, sasvim neprimjetan,
pa nije mogue ustanoviti toan poetak bolesti. Obitelj bolesnika obino prvo zapaa
njegovu zaboravljivost, koje on ne mora biti svjestan ni kada je sindrom demencije postao
svima oit. Bolesnik najprije poinje zaboravljati svakodnevne, razmjerno nevane
injenice - imena ljudi i slino no ubrzo zaboravlja dogovore i obveze, vane injenice iz
svakodnevnog ivota (plinsko kuhalo se mora zatvoriti, struja iskljuiti i sl.). Uobiajeno je
govoriti da bolesnik najprije gubi sposobnost da pamti nove sadraje, a ono ranije
naueno ostaju dugo sauvano, iako to nije pravilo. Smetnje u pamenju su sve ee, a
javljaju se i drugi poremeaji kognitivnih sposobnosti. Bolesnikom govor postaje usporen,
stereotipan i siromaan jer nije sposoban pronai adekvatne rijei. ini se da je
sposobnost razumijevanja govora, barem na poetku ouvana, no kasnije, bolesnikova
nesposobnost razumijevanja postaje tako oita da esto dominira klinikom slikom. Vrlo
brzo postaje naruena i sposobnost raunanja pa bolesnik nije sposoban ni za
najjednostavnije matematike operacije. Snalaenje u prostoru takoer je sve slabije.
Javljaju se smetnje u svakodnevnom ivotu bolesnik nije u stanju pronai put kui, ne
moe slijediti upute, poinje se neadekvatno odijevati i sl. Napredovanjem bolesti gubi se
sposobnost uporabe predmeta u kui pri jelu, odravanju higijene, kuhanju, pranju i sl.
Najdue ostaju normalne osnovne, automatske radnje. Sve vidljiviji postaju poremeaji
prosuivanja, ponaanja, temperamenta i reagiranja. Nerijetko nerazumne odluke u poslu,
posebice u poslovima s novcem, mogu biti prvi znak bolesti i razlog za posjetu lijeniku.
Bolesnik postaje hiperaktivan, ili suprotno apatian i nezainteresiran. Zanemarivanje
izgleda sve je oitije, este su paranoidne interpretacije dogaaja, a nerijetko se javljaju i
obmane osjetila te prave halucinacije. Bolesnik moe postati egocentrian i zajedljiv,
sumnjiav prema lanovima obitelji, a potpuno je ravnoduan u vezi s dogaajima koji kod
zdravih ljudi izazivaju jake emocije. Dvije treine bolesnika ima jedan ili vie simptoma
sindroma depresije, dok se uestalost cjelovitog sindroma depresije kree u rasponu oko
25-30%, Po svemu sudei ini se da je depresija kod bolesnika s Alzheimerovom
demencijom posljedica organskog oteenja mozga, a ne psiholoka reakcija na bolest.
Bolesnik moe zanemarivati svoju potrebu za hranom, to za posljedicu ima gubitak

apetita i teine. Taj se simptom Alzheimerove demencije esto zanemaruje, pa postaje

predmetom mnogih potrebnih medicinskih pretraga. Napredovanjem bolesti gubi se i
kontrola nad sfinkterima, javlja se inkontinencija i potreba za pelenama, te na kraju i
potpuna nepokretnost. Premda tijek te progresivne i tragine bolesti moe trajati i vie od
10 godina, vid cijelo vrijeme ostaje poteen. Oko 5-10% bolesnika u uznapredovanom
stadiju bolesti pati od nekog oblika epilepsije. Nevoljne trzaje cijelih skupina miia
nalazimo kod oko 10% oboljelih. Za sada nema laboratorijskog pokazatelja koji bi sa
sigurnou iskljuio ili potvrdio postojanje bolesti, pa se klinika dijagnoza postavlja nakon
to se iskljue ostale oblici demencije. No tonost dijagnoze, ak i u sluajevima "kada
nema sumnje u dijagnozu Alzheimerove demencije", znatno oteava ev. prisutnost
depresije. Bolesnici s depresijom esto ispoljavaju simptome demencije
(pseudodemencija), koju je veoma teko razlikovati od prave demencije. Kod veine njih
lijeenje antidepresivima ne samo da djelotvorno utjee na sindrom depresije, nego ima i
pozitivan uinak na neke od simptoma demencije. Postavljanje dijagnoze nije lako ni kod
bolesnika u poetnom studiju bolesti, osobito ako su prvi simptomi i znaci nespecifini
primjerice nerazumijevanje govora, nevoljni trzaji skupine miia i sl. Kod starijih
bolesnika, posebice u poetnom stadiju, mogue je znakove demencije pripisati benignoj
starakoj zaboravljivosti, ili to je jo puno opasnije i ee, benignu staraku
zaboravljivost proglasiti Alzheimerovom demencijom. Dijagnoza Alzheimerove demencije,
dakako ima mnoge socijalne i emotivne implikacije, pa je treba rei bolesniku i njegovoj
obitelji tada kada smo u nju sasvim sigurni. Budui da sigurnu i tonu dijagnozu nije
mogue postaviti bez patohistolokog nalaza, razvijeno je nekoliko kriterija za dijagnozu
vjerojatne bolesti, pa je time dijagnostika procedura standardizirana u svim zemljama. U
svakodnevnoj lijenikoj praksi do danas je lijeenje Alzheimerove demencije ogranieno
samo na stiavanje pojedinih popratnih simptoma (nesanica, akutna i kronina psihika i
motorika uznemirenost, depresivnost itd.), dok su svi pokuaji da se pronau supstancije
koje bi mogle prevenirati, usporiti ili izlijeiti bolest za sada bez rezultata. Prirodno je da u
ovako, dosta obeshrabrujuem znanstvenom i farmakoterapijskom okruenju postoji
mnotvo kojekakvih supstancija koje se nudi i prodaju putem raznoraznih medija. Zbog
toga je nuno, prije odluke o kupnji neega takovoga, konzultirati se sa strunjacima.
FIZIKALNA TERAPIJA Kod oboljelih od Alzheimerove demencije vrlo je vana fizikalna
terapija obzirom na to da bolest u svojem toku nosi i gubitak tjelesnih sposobnosti, snage,
pokretljivosti. Sve poinje loim dranjem u stajanju, hodu i sjedenju do djelomine, i na
kraju potpune nepokretljivosti. Nepokretan bolesnik sa steenim kontrakturama zglobova
predstavlja najtei problem u dugim godinama trajanja bolesti. Potrebno je uiniti sve da
se nepokretnost to vie odgodi, a primijenjenom fizikalnom terapijom to moemo postii
do pred sam kraj bolesti. Poetak primjene fizikalno terapeutskih procedura potrebno je
prilagoditi oboljelom, njegovoj dobi, njegovim ranijim sposobnostima i interesima, te
zdravstvenom stanju. Ako je oboljeli u dobi izmeu 55 i 65 godina, njegove su tjelesne
funkcije jo razmjerno dobro sauvane i to u tom sluaju moemo intenzivnije i due
provoditi program fizikalne terapije. No, ako je oboljela osoba u starijoj ivotnoj dobi to
je najee mogunosti su ograniene, a pristup pacijentu sloeniji. Oboljela osoba vrlo
esto ostaje sama u kui, uz minimalan ili nikakav nadzor. Ako sjedi, to je uvijek u
nefiziolokom poloaju lea su pogrbljena, glava i trup nagnuti prema naprijed, ruke
skupljene nad savinutim nogama. Leni miii neprirodno su optereeni, a trbuni postaju
slabi i oputeni. Zbog tog poloaja javljaju se smetnje kod disanja, a i probave. Kod
stajanja poloaj je slian lea su pognuta, glava sagnuta, a ruke oputene. Miii nogu i
tijela neprirodno su optereeni, trpe zglobovi kuka, koljena i stopala. Poveana je
mogunost za edem stopala i potkoljenica, proirenja vena te trombozu. Nepravilan

poloaj tijela kod sjedenja ili stajanja, posebice ako pokreti tijela nisu usklaeni, uzrokuje
umor miia, bolove u nogama, leima, vratu i glavi, te smetnje cirkulacije u
ekstremitetima. U ivotnoj dobi u kojoj se najee i javlja Alzheimerova demencija,
pojavljuju se ve i artrotike promjene na zglobovima ruku, nogu i trupovima kraljeaka. To
dovodi i do veoma jakih bolova, to oboljela osoba nije u stanju izrei. Reakcije na bol i
umor vide se u pojaanoj uznemirenosti oboljeloga, to okolina doivljava kao pogoranje
bolesti, a da pritom nije pomislila da oboljeli ima jake bolove u nekom od zglobova, ili
moda u cijelom tijelu. Zbog svega toga, imperativ je esto mijenjati poloaj oboljelog.
Ako bolesnik sjedi potrebno je: omijenjati njegov poloaj tako da esto ustaje i ponovno
sjeda opodmetati relaksirajui jastuk pod lea i pod noge oprisloniti lea uz naslon stolice
ili fotelje oizvoditi vjebe istezanja gornjih i donjih ekstremiteta orazgibavati zglobove ruku
i nogu izvoenjem pokreta u punom opsegu, ali pritom fizioterapeut ne smije forsirati
vjebe. Ako bolesnik hoda, mora se nastojati da se ta funkcija ouva dok god je to
mogue. U hodu, a da toga nismo svjesni, ruke i noge, kraljenica, vrat, glava, a time i
cijelo tijelo, postavlja se u najpovoljniji poloaj. Pokret hoda poinje u svim zglobovima
tijela, prati ga rad svih miia, a utjee na rad srca, krvnih ila, plua, probavnih organa.
Bolesnici se vrlo esto tue na nemir u nogama, ustaju sa stolca ili iz postelje, te
besciljno hodaju. Tu njihovu potrebu treba iskoristiti i usmjeriti njihovo kretanje. eite se
njima svakodnevno to je due mogue, izvan kue ili stana, po manje tvrdom, umjereno
neravnom tlu (park ili sl.). Vano je da ne mijenjate mjesto etnje, jer nepoznata okolina
kod oboljeloga potie nesigurnost, strah i nemir. Izlasci izvan kue neka uvijek budu u
pratnji, oboljelom treba pomagati kod silaska ili penjanja stubama, uvijek mu treba
pomagati kod mimoilaenja s ljudima ili drugim preprekama. etnje s bolesnikom najlaki
su i najbolji oblik fizikalne terapije. Pozitivan umor nakon toga smiruje oboljelog i
omoguuje mu da lake zaspi i bolje spava. Hod treba ouvati to due, makar bolesnik
nije u stanju napraviti vie od pet koraka. Ako je bolesnik potpuno nepokretan, najvea je
opasnost dekubitus. Dekubitus je defekt, nekroza koe, potkonog tkiva pa i miia.
Nastaje zbog prestanka cirkulacije na zahvaenom dijelu tijela u vrlo kratkom vremenu.
Sprjeavanje nastanka dekubitusa postie se forsiranim odravanjem cirkulacije
ugroenog podruja, tj. masaom dijelova tijela koji su u neposrednom kontaktu s
podlogom. Poloaj u postelji treba mijenjati svaka dva sata, a kada je to mogue i ee.
Kada oboljeli lei na leima potrebno je pod glavu i vratni dio kraljenice podmetnuti
srednje tvrd jastuk. Jastuk se stavlja takoer pod koljena i iznad peta, koje su esto
mjesto gdje nastaje dekubitus. U poloaju na leima provode se pasivne vjebe svih
zglobova ruku i nogu u punom opsegu, ali se izbjegavaju nagli, grubi i preforsirani pokreti.
Preporua se i masaa ruku i nogu. Kada oboljeli lei postrance, mora se ruku one strane
tijela na kojoj lei, savinuti u ramenu prema naprijed. Koljena i kukovi moraju biti lagano
savijeni, a jastuk treba podmetnuti iza lea i izmeu koljena. Slobodnom rukom i nogom
provode se vjebe, a preporuuje se i masaa istih. Kada oboljeli lei potrbuke, to je
tee izvedivo ali i preporuljivo u kraem razdoblju, masira se stranji dio tijela, ukljuujui
i ekstremitete. Stranje dijelove tijela dekubitus i najvie ugroava. Kod masae
preporuuje se koristiti antidekubitalne losione i kreme, posebice na trtinom dijelu lea,
petama, laktovima i koljenima. Za ostale dijelove tijela preporuuju se analgetske kreme
(npr. krema za reumu) u kombinaciji s antidekubitalnim preparatima. Uz fizikalnu terapiju i
masau vana je i higijena tijela i leaja. Kod inkontinentnih pacijenata pelene za odrasle
treba mijenjati tri do etiri puta na dan, a uporabu urinarnih, trajnih katetera treba
maksimalno izbjegavati (urinarni trajni kateteri nuni su samo kod zastoja, retencije
mokrae.). Koa oboljelog u svakom trenutku mora biti ista i suha. Mehanike fleksibilne
postelje u kombinaciji s antidekubitalnim madracem koji je prikljuen na zranu crpku,

velika su pomo kod njege oboljeloga. U svojem programu Udruga je predvidjela nabavu i
takvih pomagala, te e ih posuivati lanovima. VJEBE PAMENJA Nedavno je s
uspjehom razvijena i provjerena tzv. SRT tehnika (kratica za trening s rasporeenim
ponavljanjem) za tretman oboljelih od Alzheimerove demencije. Evo opisa jednog tipinog
sluaja: "Ki pacijentice koja je preuzela ulogu njegovateljice pria: Vozim mamu u
Alzheimerov centar svaki radni dan. Vozimo se pedesetak minuta. Svaki as me pita:
"Kamo idemo?". Odgovaram: "U kolu", i tako u nedogled. Sutra sam odluila pokuati sa
SRT tehnikom. Jo prije polaska rekla sam joj: "Mama, sad idemo u kolu". Nakon
nekoliko sekundi pitala sam ju kamo idemo. Odgovorila je: "Rekla si, u kolu". Nakon
nekoliko minuta ponovo je pitam kamo idemo. Odgovor je: "Pa ti si rekla da idemo u
kolu!" i gleda me kao da sam poludjela. Nakon nekoliko minuta ponavljam pitanje i ona
tono odgovara. Kad god kreemo pitam je kamo idemo, ona odgovara i vie s tim
nemamo problema." To je bio tipian primjer, ali lako je mogue zamisliti sline primjere i
za ostale dnevne aktivnosti oboljelih. Najee se koriste sljedei razmaci: 20-40-60-90120-150-180 sekundi, a zatim nekoliko minuta itd. Dakako, raspored tih ponavljanja
prilagoava se teini smetnji u pamenju. Ako se ne zna odgovor, sve se ponavlja
rasporedom s poetka treninga. Prazni intervali koriste se za razliite socijalne aktivnosti.
Rije je o vrlo znaajnom initelju proaktivnog djelovanja obitelji oboljeli se osjeaju
vanima, nezapostavljenima, svrhovitima, uspjenima i sl., to sve pozitivno utjee na
opu dobrobit oboljelog, ali i obitelji. Evo sada primjera kako se moe poboljati kvaliteta
ivota oboljelih. tzv. Living room (najtonije znaenje je dnevni boravak). To su male
zajednice (20-30 pacijenata) ureene tako da pacijenti imaju to vei osjeaj povezanosti
s vlastitom prolou i drugim ljudima. ivo su obojeni zidovi soba za prijam, kozmetiki
salon i knjinica. Na zidovima izvan sobe su slike, suveniri i slini predmeti iz mlaih dana
pacijenta. Pretpostavka je da sve to aktivira pamenje moe djelovati na njegovo to
sporije zatajivanje ili barem na psiholoko zdravlje. Naime, oboljeli esto odustaju od
druenja zbog straha od socijalnih kontakata. Ako postoje zajednike teme smanjuje se
osjeaj izoliranosti i odbaenosti. Na kraju treba rei da se sve vie istrauje kako pomoi
starijima da to due ive bogatim psihikim ivotom. Raduje injenica da se i za
populaciju starijih ljudi oboljelih od Alzheimerove demencije razvijaju razmjerno efikasni
programi kako bi se to due sauvale njihove psihike funkcije.
Alchajmerova bolest i CCSVI
ako je dobila ime u ranim 1900-im mi jos uvek ne znamo uzrok Alchajmerove bolesti. To
sto ne znamo uzrok sprecava nas da pronadjemo lek, a kamoli da sprecimo stanje uprkos
decenijama i milijardama dolara ulozenih u istrazivanja. Ali novi pravac je otvoren za dalja
istrazivanja o uzroku neurodegenerativnih bolesti. To se zove hronicna cerebrospinalna
venska insuficijencija ili CCSVI.
Termin CCSVI je uve vaskularni hirurg Paolo Zamboni sa Univerziteta u Ferari u Italiji. Dr
Zamboni pripisuje uzrok multiple skleroze CCSVI-ju. On pripisuje uzrok CCSVI-ja stenozi
jugularnih i grudnih vena. Ono sto je jos zanimljivije je da on ima izuzetan uspeh u lecenju
MS pacijenata sa balon angioplastikom koja prosiri, otvori vene. Neki hirurzi vole da
koriste stentove.

Medjutim, uloga problema venske drenaze u mozgu, u izazivanju neurodegenerativnih

bolesti nije nova. Ja o tome pisem jos od 1987. Ako uradite Google pretragu za "stenoza
Alchajmerove bolest" ili "NPH Alchajmerove bolesti", pronaci cete clanak koji sam objavio
1990-te pozivajuci se na epidemioloska istrazivanja o ulozi problema u venskoj drenazi u
mozgu kod Alchajmerove bolesti.
Kada sam zapoceo potragu za moguci uzrokom NPH pronasao sam stari udzbenik
neurologije Adamsa i Viktora. U odeljku o NPH je rekao da "Pitanje od velikog interesa je
uloga blokade duralnog sinusa (velika glavna vena mozga) u napetosti hidrocefalusa.
Problem je u tome sto se blokade retko nalaze.."
Po mom misljenju, oni nikada nisu pronadjeni, jer su se istrazivaci, prvo, fokusirali na
blokade, a drugo, ogranicili su svoju pretragu na unutrasnjost lobanje. U tom smislu *back
pressure* na kicmene vene, a ne blokade duralnog sinusa mogu biti uzrok NPH. Osim
toga, *the back pressure* moze nstati van lobanje u gornjem delu vratne kicme. Bez
obzira na izvor blokada ili *back pressure", problemi venske drenaze u mozgu moze da
utice na CSF gradaciju pritiska, sto moze dovesti do NPH sto cu objasniti kasnije.
Interesantno, u tom pogledu, AD je cesto povezana sa NPH. NPH se takodje dovodi u
vezu, iako redje, sa Parkinsonovom bolesti. Cak i sada, medjutim, NPH je jos uvek, po
mom misljenju, pogresno smatrana kao odvojeno i razlicito stanje i verujem da je jedan od
osnovnih uzroka mnogih neurodegenerativnih bolesti.
Pored resavanja znakova i simptoma kod bolesnika od multiple skleroze, resavanje
problema venske drenaze u mozgu, kao sto su CCSVI, moze, takodje, na slican nacin
dovesti do leka za druge neurodegenerativne bolesti, kao sto su AD i PD. To takodje moze
biti odgovor na sprecavanju ovih stanja.
*The surgical liberation procedure* i *upper cervical chiropractic brainstem* i *venous
liberation correction* mogu pruziti nadu za izlecenje i prevenciju AD.
Istorija AD,
Prema zapadnim medicinskim istorijskim knjigama, nemacki lekar, Alojz Alchajmer, otkrio
je stanje u 1907. koje ce zauvek biti vezan za njegovo porodicno ime. Ali on nije bas otkrili
stanje. On mu je samo dao to ime.
Ako proucite Tradicionalnu Kinesku Medicinu ili Medicinu Airuvedic iz Indije, videcete da
se ovo stanje zapravo pojavljuje stotinama ako ne i hiljadama godina ranije. Alchajmerov
doprinos je bio u tome da je on identifikovao odredjene lezije amiloid plaka i
*neurofibrillary tangles* koje su se videle tokom obdukcija na paijentima koji su imali AD.
On je takodje dokazao da je bolest organska. Njegov glavni rival tada bio je Sigmund
Frojd, koji je tvrdio da je stanje psiholosko.

Patologija AD,
Alchajmerova bolest je povezana sa nekim neobicnim patologijjama. Patoloski nalaz
ukljuuje *neurofibrillary tangles* i amiloid plakove kako je gore navedeno, kao i Beta
amiloidozu i *amyloid precursor proteins*, Tau proteine i povecan nivo lipida u mozgu.
Amiloid elije su tako nazvane jer su nekada mislili da se sastoje od skroba ili masti.
Umesto toga, ispostavilo se da su proteini koji su obicno u obliku u strukova mikrotubula.
Kao i svi cevi, mikrotubule su savrseni za strukturne snage, kao i sprovodjenje hemikalija.
Nenormalno visok nivo amiloida se zove amiloidoza. Amiloidoza je povezan sa odredjenim
neurodegenerativnim bolestima, kao sto je AD. Beta amiloidi su amiloidi koji su izmenjeni
u odnosu na svoje normalne cevaste niti u oblik izvrnutih i iskrivljenih listova. Oni nastaju
iz *amyloid precursor proteins* koji su razbijeni enzimom pod nazivom gama *secretase*.
Iako nisu direktno amiloidi uzrok problema (iz nejasnog razloga kada nervne celije
degenerisu u AD, Beta amiloidi pocinju da formiraju plak i povezuju se izvan nervnih celija)
amiloid plakovi su jedan od zastitnih znakova AD.
Za razliku od razbijanja amiloid proteina posredstvom gama *secretase* u Beta amiloide,
Tau proteini koji su prisutni kod Alchajmerove bolesti razbija se uz pomoc procesa koji se
zove phosphorilizacija. Kada Tau proteini pocnu da se razbijaju, pocinju da se formiraju u
grudve nazvane * neurofibrillary tangles* unutar nervnih celija. * Neurofibrillary tangles* ,
kao i Beta amiloid plakovi su jos jedan zastitni znak AD.
Interesantno je da AD pacijenti cesto imaju povecan nivo lipida u mozgu. To je zanimljivo
zato sto je tesko za masti iz ostatka tela da predje krvno-mozdanu barijeru, tako da ne
postoji direktna korelacija izmedju nivoa masnoca u krvi i mozgu. Ovo sugerise da masti
dolaze iz samog mozga. Jedan od najociglednijih i mogucih izvora je mijelin.
http://www.upright-health.com/alzheimers.html