MJEOVITA SREDNJA KOLA TRAVNIK

MEDICINSKA KOLA

DEMENCIJA
SEMINARSKI RAD

Uenik: Mrkonja Amel

Profesor: Semko Lozi

TRAVNIK, APRIL 2016.

SADRAJ

1. Uvod .............................................................................................. 1

1.1 Demencija, definicija, uzronici ................................................... 1

1.2 Simptomi i znakovi demencije .................................................... 1, 2

2 . Podjela demencije .......................................................................... 3

2.1 Alzheimerova bolest ..................................................................... 4

2.2 Vaskularna demencija .................................................................. 5

2.3 Demencija Lewyeviih tjelaaca ................................................... 6

2.4 Demencija u sklopu HIV infekcije .............................................. 7

2.5 Frontotemporalna demencija ....................................................... 8

3. Lijeenje demencije ...................................................................... 9, 10

4. Literatura ...................................................................................... 11

1. UVOD
1.1 Demencija, definicija, uzronici
Demencija je, jednostavno reeno, gubitak mentalnih sposobnosti poput sposobnosti
razmiljanja, pamenja i logikog zakljuivanja. Taj gubitak sposobnosti mora biti
dovoljno ozbiljan da ugroava svakodnevni ivot osobe. Demencija nije bolest nego
skupina simptoma koje mogu uzrokovati razne bolesti. Simptomi ukljuuju i
promjene u ponaanju, u karakteru osobe, neoekivane promjene raspoloenja.
Ponekad demencija moe biti sasvim izlijeena. To je onda kada je i njezin uzrok
izljeiv. esti uzroci izljeive demencije su zloupotreba droge i alkohola, upotreba
pojedinih lijekova, loa ishrana s nedovoljno vitamina. Naalost, puno ee
demencija nije izljeiva.

Glavni uzronici demencije su: bolesti koje uzrokuju degenerativne promjene

ivanih stanica u mozgu, to su Alzheimerova, Parkinsonova i Huntingtonova bolest
bolesti krvnih ila, modani i srani udar
propadanje modanog tkiva zbog izlaganja alkoholu i drogi
siromana prehrana i nedovoljan unos vitamina, npr. vitamina B12 vanog za
funkcioniranje mozga,infekcije koje utjeu na sredinji ivani sustav, npr. AIDS
ozljeda glave- jaki udarac u glavu moe imati trajne posljedice ba kao i dugotrajno
izlaganje glave udarcima (emu su izloeni npr. boksai i nogometai)
ponekad bubrene, jetrene i plune bolesti takoer uzrokuju pojavu demencije.

1.2 Simptomi i znakovi demencije

Demencija globalno oteuje kogniciju. esto je gubitak kratkotrajnog pamenja prvi
znak. Premda su simptomi trajni, mogue ih je podijeliti na izraene u ranoj, srednjoj
ili kasnoj fazi bolesti. Promjene linosti i poremeaji ponaanja mogu se razviti u
ranoj ili kasnoj fazi bolesti. Motorni i drugi fokalni neuroloki deficiti nastaju u
razliitoj fazi bolesti, ovisno o vrsti demencije; mogu nastati rano kod vaskularne
demencije te kasno u Alzheimerovoj bolesti. Uestalost pojave epileptikih napada je
neto vea u svim fazama bolesti. Psihozahalucinacije, deluzije ili paranoja
nastaju u oko 10% bolesnika s demencijom, premda vei postotak takve smetnje ima
smo privremeno.
Rani simptomi: Kratkorona memorija je oteena; uenje i pamenje novih
informacija postaje iznimno teko. Razvijaju se jezine potekoe (osobito s
traenjem rijei), promjene raspoloenja i promjene linosti. Bolesnici mogu imati
progresivne potekoe sa samostalnim svakodnevnim aktivnostima (npr. financijsko
poslovanje, snalaenje u prostoru, pamenje gdje su odloili svoje stvari).
Sposobnost apstraktnog razmiljanja, uvid ili procjena takoer mogu biti oteeni
1

Bolesnici mogu reagirati razdraljivo, neprijateljski i agitirano zbog gubitka

neovisnosti i sposobnosti pamenja. Agnozija (oteena sposobnost identifikacije
predmeta usprkos ouvanog osjetavidi str. 1785), apraksija (oteena sposobnost da
izvode nauene motorike zadatke usprkos ouvanoj motorikoj funkciji ) ili afazija
(oteena sposobnost da razumiju ili koristi jezik mogu dodatno ograniiti
funkcionalnu sposobnost. Premda rane faze demencije ne moraju ugroziti socijalnost,
lanovi obitelji mogu primijetiti da postoji neobino ponaanje praeno
emocionalnom nestabilnou.
Simptomi u srednjoj fazi: bolesnici vie ne mogu nauiti novu informaciju i
prisjetiti se nedavno nauene. Pamenje ranijih dogaaja je smanjeno, ali nije u
potpunosti izgubljeno. Bolesnicima moe biti potrebna pomo s osnovnim
svakodnevnim zadacima (npr. kupanje, hranjenje, oblaenje, ureivanje). Promjene
osobnosti mogu napredovati. Bolesnici mogu lake postati iritirani, anksiozni,
egocentrini, nefleksibilni ili razdraljivi, ili mogu postati pasivniji bez mnogo
emocija, depresivni, neodluni, bez spontanosti ili se generalno povlaiti iz socijalnih
situacija. Mogu se razviti poremeaji ponaanja: bolesnici mogu lutati te naglo
neprikladno postati agitirani, neprijateljski raspoloeni ili fiziki agresivni.

2. PODJELA DEMENCIJE
Demencije se mogu podijeliti na nekoliko naina: Alzheimerova ili ne
Alzheimerova, kortikalna ili subkortikalna, ireverziblna ili potencijalno reverzibilna,
ili esta odnosno rijetka. Demencije mogu biti prvenstveno neurodegenerativni
poremeaji koji su posljedica nekog drugog stanja (vidi TBL. 2133).Glavne vrste su
Alzheimerova bolest, vaskularna demencija, demencija Lewyevih tjeleaca,
frontotemporalna demencija i demencija povezana s HIV infekcijom. Drugi
poremeaji koji su povezani s demencijom su Parkinsonova bolest, Huntingtonova
bolest,

progresivna

supranuklearna

paraliza,

CreutzfeldtJakobova

bolest,

GerstmannStrusslerScheinkerov sindrom, drugi prionski poremeaji i neurosifilis.

Razlikovanje vrste ili uzroka demencije je teko; definitivna dijagnoza esto
zahtijeva post mortem patoloki pregled modanog tkiva. Bolesnici mogu imati >1
tipa demencije (mijeana demencija).Neki strukturalni modani poremeaji (npr.
normotenzivni hidrocefalus, subduralni hematom), metaboliki poremeaji (npr.
hipotireoza, deficijencija vitamina B12) i toksini (npr. olovo) mogu uzrokovati
polagano propadanje kognicije koja se moe razrijeiti primjenom lijekova. Ovakvo
oteenje se ponekad naziva reverzibilnom demencijom, ali neki strunjaci
ograniavaju

uporabu

oteenje.Depresija

moe

termina
imitirati

demencija
demenciju

na
(a

ireverzibilno
nekad

se

kognitivno
i

nazivala

pseudodemencijom); ova su 2 poremeaja esto istodobna. Promjene kognicije

nastaju sa starenjem, ali one ne predstavljaju demenciju.Bilo koji poremeaj moe
pogorati kognitivno oteenje kod bolesnika s demencijom. Delirij esto nastaje kod
bolesnika s demencijom. Lijekovi, osobito benzodijazepini i antikolinergici (npr.
neki tricikliki antidepresivi, antihistaminici, antipsihotici, benztropin), mogu
privremeno uzrokovati ili pogorati simptome demencije, kao to moe alkohol, ak
u umjerenim koliinama. Novo ili progresivno bubreno ili jetreno zatajenje moe
smanjiti izluivanje lijekova te uzrokovati toksino otrovanje lijekovima godinama
nakon uzimanja stabilne doze lijeka (npr. propranolola).

ALZHEIMEROVA BOLEST
Alzheimerova bolest se oituje progresivnim propadanjem kognitivnih funkcija te
karakteristinom pojavom senilnih plakova, depozita amiloida i stvaranjem
neurofibrilarnih traaka u kori mozga i subkortikalnoj sivoj tvari.Alzheimerova
bolest je najei uzrok demencije; na nju otpada >65% starakih demencija. Bolest
je dvostruko ea kod ena u odnosu na mukarce, djelomino stoga to ene imaju
oekivano dulji ivotni vijek. Alzheimerova bolest zahvaa oko 4% bolesnika u dobi
od 65 do 74 i 30% onih > 85 godina. Prevalencija u industrijaliziranim zemljama e
vjerojatno porasti jer se postotak starijih poveava.

Etiologija i patofiziologija - u veini sluajeva bolest nastaje sporadino, s

kasnim poetkom (>60 godina) i nejasnom etiologijom. Ipak, u oko 5 do 15% javlja
se obiteljski; 1/2 od tih sluajeva imaju rani poetak (<60 godina) i tipino su
povezani sa specifinim genetskim poremeajima.Tipino se razvijaju izvanstanini
depoziti amiloidnog proteina, unutarstanini neurofibrilarni snopii (sparene u
dvostruku uzvojnicu) i senilni plakovi dok se neuroni gube. Atrofija modanog
korteksa je esta, a upotreba glukoze u mozgu smanjena, kao to je perfuzija u
parijetalnom renju, temporalnom korteksu i prefrontalnom korteksu.Najmanje 5
razliitih genetskih lokusa smjetenih na kromosomima 1, 12, 14, 19 i 21 utjeu na
poetak i progresiju Alzheimerove bolesti. Tu su ukljueni i geni prekursora
amiloidnih proteina presenilina I i presenilina II. Mutacije ovih gena mogu
poremetiti pregradnju prekursora amiloidnih proteina, to dovodi do odlaganja i
fibrilarne agregacije amiloida. Amiloid moe dovesti do smrti neurona i
formiranja neurofibrilarnih snopia i senilnih plakova, koji se sastoje od degeneracije
aksonalnih i dendritikih nastavaka, astrocita te glijalnih stanica nakupljenih oko
amiloidne jezgre.Druge genetske odrednice ukljuuju apolipoproteina (apo) E i
njegove alele (). Apo E proteini utjeu na odlaganje amiloida, citoskeletni
integritet te efikasnost neuronalne regeneracije. Rizik Alzheimerove bolesti je
znaajno povien kod ljudi s 2 4 alela te moe biti smanjena kod onih koji imaju 2
alel.Druge uobiajene abnormalnosti ukljuuju poveanu koliinu tau proteina u
4

mozgu i likvoru (komponenta neurofibrilarnih snopia i amiloida) i smanjenje

razine kolintransferaze te razliitih neurotransmitera (npr. somatostatina).Odnos
okolinih imbenika (npr. niska razina hormona, izloenost metalima) i
Alzheimerova bolest su predmet istraivanja u studijama, ali se jo nije potvrdila
nikakva povezanost.

2.2 VASKULARANA DEMENCIJA

Vaskularna demencija je karakterizirana akutnim ili kroninim kognitivnim

propadanjem zbog difuznog ili fokalnog modanog infarkta koji je najee povezan
s cerebrovaskularnom bolesti. Vaskularna demencija je 2. najei uzrok demencije
kod starijih osoba. Uestalija je kod mukaraca i obino zapoinje poslije 70te
godine. Nastaje mnogo ee kod osoba koje imaju vaskularne imbenike rizika (npr.
hipertenziju, eernu bolest, hiperlipidemiju, puenje) i kod onih koji su imali
nekoliko modanih udara. Mnogi bolesnici imaju istodobno vaskularnu demenciju i
Alzheimerovu bolest. Vaskularna demencija nastaje kad mnogostruki mali modani
infarkti (ili ponekad krvarenja) uzrokuju dovoljan neuronalni ili aksonalni gubitak da
otete modanu funkciju. Vaskularna demencija nastaje kao posljedica bolesti malih
krvnih ila (lakunarna bolest) ili srednje velikih krvnih ila (multiinfarktna
demencija).

Simptomi - su slini onima kod drugih demencija. Ipak, zbog toga to je infarkt
uzrokom, vaskularna demencija esto napreduje diskretno; svaku epizodu prati
intelektualno propadanje, koje ponekad slijedi umjereni oporavak. Kako bolest
napreduje esto se razvijaju fokalni neuroloki deficiti; oni ukljuuju pojaane
duboke tetivne reflekse, ekstenzorni plantarni odgovor, abnormalnosti hoda, slabost
ekstremiteta, hemiplegiju, pseudobulbarnu paralizu s patolokim smijanjem i
plakanjem i druge znakove ekstrapiramidne disfunkcije. Ipak, s isheminim
oteenjem malih krvnih ila propadanje je postupno. Kognitivni gubitak moe biti
fokalan. Bolesnici s djelominom afazijom mogu biti svjesniji svojeg deficita; stoga
depresija moe biti ea nego kod drugih demencija.

DEMENCIJA LEWYEVIH TJELAACA

Demencija Lewyevih tjeleaca je kronino kognitivno propadanje karakterizirano
staninim inkluzijama u citoplazmi kortikalnih neurona koje se nazivaju Lewyevim
tjelecima.Demencija Lewyevih tjeleaca je 3. najuestalija demencija. Obino
nastaje u starijih od 60 godina.Lewyeva tjeleca su okruglasta, eozinofilna i
predstavljaju inkluzije u citoplazmi neurona koje su zapravo nakupine sinaptikog
proteina sinukleina. Nastaju u korteksu nekih bolesnika s primarnom demencijom
Lewyevih tjeleaca i u crnoj jezgri (substantia nigra) oboljelih od Parkinsonove
bolesti. Kod demencije Lewyevih tjeleaca poremeene su razine neurotransmitera i
ivani putovi izmeu striatuma i neokorteksa. Jo uvijek nije jasno jesu li Lewyeva
tjeleca uzrok ili posljedica bolesti.

Simptomi - Poetno kognitivno propadanje nalikuje na ono kod drugih

demencija). Dodue ekstrapiramidni simptomi se razlikuju od onih kod Parkinsonove
bolesti. Kod demencije Lewyevih tjeleaca tremor se ne pojavljuje rano dok se
aksijalni rigiditet s nestabilnosti u hodu pojavljuje rano, a deficiti su uglavnom
simetrini. Promjenljivost (kolebanje) kognitivnih funkcija je relativno specifina za
demenciju Lewyevih tjeleaca. Razdoblja ouvane pozornosti, koherencije i
orijentacije mogu se izmjenjivati s razdobljima konfuzije i nemogunosti
odgovaranja na pitanja, obino s razmakom od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a
ponekad tijekom samog razgovora s bolesnikom. Pamenje je oteeno, ali se ini da
je ono vie oteeno zbog pomanjkanja budnosti i panje nego od gubitka
sposobnosti prisjeanja; stoga je kratkorono pamenje zahvaeno manje nego
pamenje slijeda brojaka (sposobnost ponavljanja 7 brojaka u nizu i 5 brojaka u
obrnutom nizu). Prekomjerna dnevna pospanost je normalna. Vidnoprostorne i
vidnokonstrukcijske sposobnosti (koje se ispituju Block design testom, crtanjem sata
6

ili preslikavanjem figura) su zahvaene vie nego kod drugih kognitivnih deficita.
Zbog toga je demenciju Lewyevih tjeleaca teko razlikovati od delirija, a svi
bolesnici koji se imaju te simptome i znakove trebaju se pregledati radi delirija.
Vidne halucinacije su este i esto prijetee, za razliku od benignih halucinacija kod
Parkinsonove bolesti. Slune, mirisne i taktilne halucinacije su rjee. Iluzije nastaju u
oko 50 do 65% bolesnika i esto su kompleksne i bizarne u usporedbi s jednostavnim
idejama progona koje se esto javljaju kod Alzheimerove bolesti. esta je autonomna
disfunkcija, a moe nastati i neobjanjiva sinkopa. Autonomna disfunkcija se moe
pojaviti simultano sa ili nakon poetka kognitivnog deficita. Tipina je ekstremna
osjetljivost na antipsihotike.

DEMENCIJA U SKLPOU HIV INFEKCIJE

Demencija u sklopu infekcije HIVom je kronino kognitivno propadanje koje je
posljedica infekcije mozga HIVom ili oportunistikim mikroorganizmima.
Demencija u sklopu infekcije HIVom (demencijski kompleks kod AIDSa) moe
nastati u kasnim stadijima infekcije HIVom. Za razliku od gotovo svih drugih
oblika demencije ova ima uestaliju pojavnost kod mlaih ljudi. Demencija moe
nastati radi infekcije HIVom ili zbog sekundarne infekcije JC virusom koji uzrokuje
progresivnu multifokalnu leukoencefalopatiju. Druge oportunistike infekcije (npr.
gljivine, bakterijske, virusne, protozoarne) takoer mogu doprinijeti razvoju
demencije. Kod demencije uzrokovane HIVom, supkortikalne patoloke promjene
nastaju kad inficirani makrofazi ili mikroglijalne stanice infiltriraju u duboku sivu
tvar (tj. bazalne ganglije, talamus) i bijelu tvar. Prevalencija demencije uzrokovane
HIV infekcijom u kasnim stadijima HIV infekcije kree se od 7 do 27%, ali 30 do
40% moe imati blae oblike. Incidencija je obrnuto proporcionalna broju CD4+
limfocita.

Simptomi - Simptomi i znakovi mogu biti slini onima kod drugih demencija.
Rane manifestacije ukljuuju usporeno razmiljanje i izraaj lica uz oteano
koncentriranje i apatiju; uvid je ouvan, a manifestacije depresije malobrojne.
Motorni pokreti su usporeni; ataksija i slabost moraju biti prisutni. Abnormalni
neuroloki znakovi mogu ukljuivati paraparezu, spasticitet donjih ekstremiteta,
ataksiju i plantarnu ekstenziju. Manija ili psihoza je ponekad prisutna.

FRONTOTEMPORALNA DEMENCIJA
Frontotemporalna demencija se odnosi na sporadian nasljedni poremeaj koji
zahvaa

frontalne

temporalne

renjeve,

ukljuujui

Pickovu

bolest.

Frontotemporalna demencija (FTD) ini do 10% demencija. Karakteristina dob

nastanka je tipino mlaa dob (55 do 65 godina) nego kod Alzheimerove bolesti.
FTD zahvaa mukarce i ene podjednako. Pickova bolest je oblik FTD, koji moe
biti patoloki obiljeen jakom atrofijom, gubitkom neurona, gliozom i prisutnosti
abnormalnih neurona (Pickove stanice) u kojima se nalaze inkluzije (Pickova
tjeleca). Otprilike 1/2 FTDa su nasljedne; veina genetskih mutacija ukljuuje tau
gen na kromosomu 17q2122, a kao posljedica nastaje abnormalnost tau proteina
koji se vee na mikrotubule; zbog toga se FTD smatraju tauopatijama. Neki
strunjaci svrstavaju supranuklearnu paralizu i kortikobazalnu degeneraciju u istu
skupinu s FTD zbog toga to dijele slinu patologiju i genske mutacije koje
zahvaaju tau protein. Simptomi ne odgovaraju uvijek genskoj mutaciji ili patologiji
odnosno obrnuto. Na primjer, ista mutacija uzrokuje simptome FTD kod jednog
lana obitelji, ali nikakve simptome kortikobazalne degeneracije kod drugog, a
Pickove stanice mogu biti odsutne kod bolesnika s tipinim simptomima Pickove
bolesti.

Simptomi - Openito, FTD zahvaa osobnost, ponaanje i obino jezinu funkciju

(sintaksu i fluentnost) vie, a pamenje manje nego Alzheimerova bolest. Apstraktno
razmiljanje i panja (odravanje i preusmjeravanje) su oteeni; odgovori su
8

dezorganizirani. Orijentacija je ouvana, ali prisjeanje moe biti oteeno. Motorne

vjetine su uglavnom ouvane. Bolesnici imaju potekoe u izvravanju zadataka
odreenim redoslijedom, iako su vidnoprostorni i konstrukcijski zadaci manje
pogoeni.Znakovi oteenja frontalnog renja (refleks hvatanja, korijenski refleks,
refleks sisanja, puenje usnica i palmomentalni refleksi te glabelarni znak pojavljuju
se u kasnom stadiju bolesti, ali takoer nastaju kod drugih demencija. Neki bolesnici
razviju bolest motornog neurona s generaliziranom miinom atrofijom, slabosti,
fascikulacijama, bulbarnim simptomima (npr. disfagija, disfonija, potekoe kod
vakanja) i povean rizik od aspiracijske pneumonije i ranu smrt.

LIJEENJE DEMENCIJE
Demencija je obino progresivna. Ipak, brzina progresije je individualna i ovisi o
uzroku.

Demencija

skrauje

ivotni

vijek,

ali

je

vrijeme

preivljavanja

individualno .Mjere sigurnosti bolesnika i prikladna okolina nuni su za lijeenje,

kao i pomo njegovatelja. Mogue je primijeniti nekoliko lijekova.
Sigurnost bolesnika: Radni i fizikalni terapeuti mogu provjeriti je li dom siguran;
cilj je sprijeiti nezgode (osobito padove), pozabaviti se i utjecati na poremeaj
ponaanja, te planirati promjene kako demencija napreduje.Procjenu bolesnikovog
snalaenja u razliitim okolnostima (npr. kuhinja, automobil) procjenjuje se
simulacijom tih situacija. Ako bolesnik ima deficit i ostane u istoj okolini, potrebno
je provesti zatitne mjere (npr. tednjak treba odspojiti od struje, automobil mora biti
udaljen, treba oduzeti kljueve od automobila). Neka stanja kod dementnih bolesnika
zahtijevaju da lijenik obavijesti Ministarstvo unutranjih poslova zbog toga to u
odreenom trenutku takvi bolesnici ne mogu vie upravljati vozilom. Ako su
bolesnici skloni lutanju, treba postaviti sigurnosni alarm na vrata. Naposljetku mogu
postati potrebni pomo jedne osobe (npr. njegovatelj, njega medicinske sestre u kui)
ili promjena uvjeta okoline (ivot bez stuba, pomagala u kui, vjeta njega).

Mjere okoline: Prihvatljive prilagodbe okoline mogu ouvati osjeaj vlastite

kontrole i osobnog dostojanstva. Te mjere ukljuuju esto uvjeravanje i orijentaciju;
vedra i vesela obiteljska okolina; mali broj novih podraaja te redovita aktivnost uz
nisku razinu stresa.Veliki kalendari i satovi kao i rutina svakodnevnih aktivnosti
mogu pomoi kod orijentacije; lanovi medicinskog osoblja mogu imati imena
ispisana velikim slovima i trebaju se esto ponovno upoznavati. Promjene u okolini,
rutini, ili prisutnosti ljudi moraju se bolesnicima objasniti tono i jednostavno, uz
isputanje nebitnih postupaka. Bolesnicima je potrebno vrijeme kako bi se prilagodili
i postali upoznati s promjenama. Nagovijetanje bolesnicima onoga to slijedi (npr.
tijekom kupanja ili hranjenja) mogu ukloniti otpor ili jake reakcije. este posjete
lanova osoblja i obitelji ohrabruju bolesnike da ostanu socijalno angairani.Soba bi
trebala biti razumno svijetla i imati senzorne podraaje (npr. radio, televiziju, nono
svjetlo) kako bi bolesnici ostali orijentirani i usmjerene panje. Trebaju se izbjegavati
tihi, tamni i udaljeni prostori. Aktivnosti mogu pomoi bolesnicima da funkcioniraju
bolje; osobito onima koji su povezani s interesima prije demencije. Aktivnosti trebaju
biti ugodne, stimulirajue, ali ne smiju ukljuivati preveliku potrebu za odlukama ili
previe izazova. Vjebanje kako bi se umanjio nemir, poboljana ravnotea i
odravanje kardiovaskularnog tonusa mora se svakodnevno provoditi. Vjeba moe
takoer pomoi za bolje spavanje i smanjiti poremeaje ponaanja. Okupaciona i
muzika terapija pomau kod ouvanja fine motorike kontrole te provode
neverbalnu stimulaciju. Grupna terapija (npr. terapija prisjeanja, aktivnosti
socijalizacije)

mogu

ouvati

konverzacijske

interpersonalne

vjetine.

Lijekovi: Ograniavanje ili iskljuivanje lijekova koji imaju podruje djelovanja u

SSu esto poboljava funkciju. Treba se izbjegavati sedacija i primjena
antikolinerginih

lijekova

koji

obino

pogoravaju

demenciju.

Inhibitori

kolinesteraze, kao to su donepezil, rivastigmin i galantamin (vidi str. 1816), su

donekle efikasni za poboljanje kognitivnih funkcija u bolesnika s Alzheimerovom
bolesti i demencijom Lewyevih tjeleaca, a mogu biti korisni i kod drugih oblika
demencije. Ovi lijekovi inhibiraju kolinesterazu poveavajui razinu acetilkolina u
mozgu. Novi lijek, memantin, moe pomoi u usporavanju progresije od umjerenog
do tekog stupnja demencije, a moe se koristiti u kombinaciji s inhibitorima
kolinesteraze. Drugi lijekovi (npr. antipsihotici) su koriteni za kontrolu poremeaja
ponaanja. Bolesnike s demencijom i znakovima depresije treba lijeiti
neantikolinerginim antidepresivima, najpovoljniji su SIPPS (selektivni inhibitori
ponovne pohrane serotonina).
10

Pomo njegovatelja: Najblii lanovi obitelji su uglavnom odgovorni za brigu oko

dementnog bolesnika. Medicinske sestre i socijalni radnici ih mogu nauiti, kao i
druge njegovatelje, kako najbolje zadovoljiti bolesnikove potrebe (npr. kako
provoditi svakodnevnu njegu i rukovoditi financijskim pitanjima); poduka treba biti
trajno dostupna. Postoje i druge mogunosti (npr. grupe za podrku, edukacijski
materijali, internetske stranice). Njegovatelji mogu biti pod poveanim stresom. Stres
moe biti uzrokovan brigom oko zatite bolesnika i frustracije, iscrpljenosti, ljutnje i
ogorenosti zbog toga to se toliko moraju brinuti za nekog drugog. Zdravstveni
radnici trebaju obratiti panju na rane simptome stresa njegovatelja i sindroma
pregaranja, a kad je potrebno treba ih uputiti na naine na koji e dobiti podrku (npr.
socijalne radnike, nutricioniste, medicinske sestre, pomo u kui). Ako bolesnik s
demencijom ima neobinu povredu, treba istraiti mogunost zlostavljanja.

4. LITERATURA

- http://www.epsihijatar.com/mentalni-poremecaji/demencija/
- http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msdprirucnik/neurologija/delirij-i-demencija/demencija
- http://www.epsihijatar.com/mentalni-poremecaji/demencija/
- https://bs.wikipedia.org/wiki/Demencija
- Demencije Dijagnoza, terapija i nega, autor: dr. Dragan M. Pavlovi
- Demencije Neuropsihijatrijski simptomi, autori: dr. Dragan M.
Pavlovi i dr. Aleksandra Pavlovi
11

- Uvod u kognitivne neuronauke, autori: dr. Duica Filipovi urevi i

dr. Sunica Zdravkovi
- Inteligencija, autori: dr. Howard Gardner, dr. Miny L., dr Warren Wake
- Osjeti i percepcija, autor: E. Bruce Goldstein

12