Kolegij:Psihologija pamenja

Tema:Smetnje pamenja

Anterogradna amnezija
-nesposobnost stvaranja novih sjeanja zbog ozljede mozga.
-ozljede u mozgu najee su povezane s hipokampusom i medijalnim temporalnim renjem,
a amnestiki sindrom moe biti uzrokovan i radom mamilarnih tjeleaca u diencefalonu
-s obzirom na mjesto porijekla amnezija, nisu utvrene nikakve razlike
-amnestiki sindrom=nemogunost kodiranja novih informacija u epizodiko i semantiko
pamenje, ostale su kognitivne funkcije netaknute
-amnestiari mogu uiti klasinim i operantnim uvjetovanjem, a implicitno im je pamenje
netaknuto
-osim amnezije uzrokovane ozljedama mozga (koja je trajna), postoji i amnezija uzrokovana
uzimanjem benzodiazepama (npr. droga ili valiuma) i ona je privremena
-privremena amnezija najvie utjee na epizodiko pamenje, te se informacija koje uje u
stanju intoksikacije osoba nikad ne dosjeti
Medved je istraivao kako kroz razgovor ljudi s amnezijo koriste pamenje (tj. priaju o
prolosti) te je utvrdio 3 mehanizma:
1. opisuju dogaaje koji su se dogodili prije nezgode koja je uzrokovala amneziju kao da su se
dogoili kasnije
2. iznose dogaaje na temelju konstantnog prepriavanja drugih sudionika razgovora
3. veinom priaju o problemima vezanim uz amneziju

Amnezija frontalnog renja

-nastaje ozljedom frontalnog renja
-simptomi slini Korsakovoj amneziji-anasognosija i konfubulacija
-najvie pogaa prefrontalni reanj koji je zaduen za funkcije pamenja
- ponaajne promjene:- izvorna amnezija- osoba moe zapamtiti i koristiti

informaciju, ali ne zna kontekst u kojem ju je nauila (vrijeme, prostor)

- lana uzbuna (false alarm)- miljenje da smo informaciju koju ujemo prvi put
ve prethodno usvojili
-mijeanje vremenskih i prostornih dogaaja ( smatranje da je Clinton bio predsjednik
Amerike prije Washingtona...)
Transtorna globalna amnezija
-

rijedak oblik amnezije iji su efekti kratki (najvie nekoliko sati) i snani
-

pogaa osobe srednje i starije dobi

- u jednakom omjeru zastupljena kod oba spola

-

dogaa se uslijed intenzivnog fizikog rada (tjelovjeba, spolni odnos...)ili psihikog

stresa (svaa...)
- U trenutku amnezije dolazi do gubitka svih prijanjih informacija, ali kad se izae iz
epizode amnezije osobi se vraaju sve informacije, osim onih koje su se dogodile
netom prije napada

Amnezija kratkoronog pamenja

-

povezana s ozljedom frontalnog renja

nemogunost zadravanja informacija koje ulaze auditornim putem

primjer: mukarac koji je pao s motora i ozljediosylvijevu brazdu( razdvaja

- temporalni i frontalni reanj), nije mogao razumijeti i interpretirati auditorne

podatke, dok je vizualne uspio

Retrogradna amnezija
-onemoguuje dosjeanje onoga to se dogodilo prije ozljede mozga
-u veini sluajeva retrogradna amnezija ograniena je na epizodiko pamenje
-moe se pojaviti i semantika amnezija
-u veini sluajeva retrogradna amnezija nije potpuna, nego je gubitak pamenja vezan uz one
dogaaje koji su se dogodili neposredno prije ozljede mozga

-Ribotov zakon: retrogradna amnezija e vie utjecati na novija sjeanja nego na starija
-konsolidacija: neuroloki proces kojim tragovi pamenja ostaju trajno sauvani u
dugoronom pamenju

Psihogena amnezija- termin koji povezuje sve amnezije koje nisu direktno povezane sa
fizikim oteenjima mozga, nego se ee pojavljuju kao posljedica psiholokih trauma i
poremeaja ( mada ljudi koji imaju neko fiziko oteenje mozga podloniji su psihogenoj
amneziji)
Jako rijedak poremeaj i zbog toga postoji malo empirijskih dokaza
Kod osoba koje pate od psihogenih amnezija neki proivljeni traumatini dogaaj
onemoguuje osobi pristup epizodikom i autobiografskom pamenju te dolazi do
zaboravljanja informacija o vlastitom identitetu( ime i druge info.)
Disocijativna amnezija-retrogradna amnezija, samo traumatini dogaaji ili dogaaji
povezani s tim dogaajem su zaboravljeni. Osoba ima semantiko sjeanje o dogaaju, ali ne i
epizodiko
Disocijativne fuge-retrogradna amnezija,osoba zaboravlja vlastiti identitet i autobiografsko
pamenje( ime, zanimanje, datum i mjesto roenja,mjesto boravka)
U nekim sluajevima slika ili rije djeluju kao okida pomou kojeg se osoba prisjeti
zaboravljenih stvari i tada dolazi do naviranja bujice sjeanja( prisjeanja se moe desiti i
nakon nekoliko dana, i nakon nekoliko godina, a kod neki pacijenti se nikada ne prisjete)
PTSP-psiholoki poremeaj koji je posljedica izlaganja nekoj stresnoj situaciji ili dogaaju
Razlikuje se od ostalih poremeaja ove vrste po tome to kod PTSP-a ne dolazi do amnezije,
nego do nemogunosti zaustavljanja nenamjernog prisjeanja neeljenih sjeanja( bezopasni
dogaaji mogu dovesti do naviranja traumatinih sjeanja).
Represija- obrambeni mehanizam koji dovodi do zaboravljanja traumatskih dogaaja i jako
emocionalnih sjeanja( najee iz djetinjstva). Moe se definirati kao psihogena retrogradna
amnezija odreenih dogaaja.
REDUPLIKATIVNA PARAMNEZIJA
- stanje u kojem osobe vjeruju da su mjesta ili lokacije duplicirane - odnosno da postoje
istovremeno dva ista mjesta
- ee povezan s ozljedama mozga

CAPGRASOV SINDROM
- stanje u kojem osobe vjeruju da su drugi ljudi duplicirani i da istovremeno postoje dvije
identine

osobe

- ee vezan uz shizofreniju i oteenja vida

Alzheimerova bolest progresivna je cerebralna atrofija koja dovodi do demencije. Najee
pogaa starije osobe. Iako se bolest javlja usporedno s dobi ona nije posljedica starenja.
Neizljeiva je, ali postoje mnogi naini kako ju usporiti. Npr. sviranje glazbenog instrumenta,
rjeavanje krialjki, uvoenje zdrave prehrane i sl. Faze: poetna, srednja i teka. Zapoinje
zaboravljivou, a zavrava oteenjem svih ostalih kognitivnih sposobnosti. U najteem
sluaju oboljela osoba je u nemogunosti da se brine o sebi te uvelike ovisi o drugima.
Karakteristike su plakovi- dijelovi proteina zgrueni zajedno koji se javljaju u tkivu izmeu
neurona u dijelovima mozga koji su vani za pamenje, i vorovi-isprepletene skupine
mozgovnih stanica koji ometaju komunikaciju neurona to rezultira odumiranjem neurona.

Smetnje pamenja
Osim "normalnih" procesa zaboravljanja (ije posljedice esto osjetimo - skleroza ne boli al
se nahoda), postoje i patoloke smetnje pamenja.
Smetnje pamenja se uglavnom kategoriziraju na tri naina, koji su meusobno povezani:

1. prema nazivu bolesti: npr. amnezija, Korsakovljev sindrom, senilna demencija,

Huntingtonova korea, Alzheimerov sindrom itd. Meutim, pacijenti kategorizirani u istu
grupu nerijetko pokazuju razliite smetnje pamenja, to je u vezi s drugom podjelom
smetnji pamenja, tj. prema tome koji je dio mozga oteen

2. prema mjestu mozgovnog oteenja. Naalost, metode za tono odreivanje mjesta

oteenja nisu sasvim pouzdane (ponovljena mjerenja ne daju identine rezultate). K tome,
neka oteenja mozga se najee ne mogu utvrditi standardnim dijagnostikim metodama
(npr. kod posljedica otrovanja ugljinim monoksidom i sl.). Osim tehnikih razloga, velike
potekoe preciznoj dijagnostici stvara i to to mozgovna oteenja najee nisu usko
lokalizirana i to su razliiti dijelovi mozga u uskim funkcionalnim meuodnosima

3. prema funkcionalnom oteenju pamenja. Npr. neki pacijenti gube kratkorono

pamenje, a ostaje im dugorono, to je znatno rjei sluaj od obrnutog funkcionalnog
deficita. Takvi pacijenti s "istim" gubicima odreenih funkcija pamenja predstavljaju vrlo

vrijedan izvor podataka za teorije pamenja. To su vrlo rijetki sluajevi i najee su u

literaturi opisani kao studije sluaja.

Nemogunost
dosjeanja
dogaaja
prije oteenja mozga zove se retrogradna
amnezija. Znatno je vei problem
anterogradna
amnezija - nemogunost
stvaranja novog dugoronog pamenja, jer se javlja kod niza razliitih oteenja mozga,
odnosno i kod nekih starih osoba.

Openito, smanjena mogunost pamenja naziva se hipomnezijom. Postoji

i
hipermnezija - poremeaj koji se oituje u pamenju svih informacija koje se percipiraju.
Osobe s takvim poremeajem malobrojne su i redovito su bile podvrgnute dugotrajnom
praenju znanstvenika. Naime, takve su osobe dragocjeni primjeri za bolje razumijevanje
procesa pamenja. Jedan je od zakljuaka tih istraivanja da, unato nizu prednosti kad
se radi samo o pamenju, takvo pamenje donekle ometa normalno
kognitivno
funkcioniranje. Slike se "preklapaju". Jednom rijeju, previe je informacija istovremeno
prisutno da bi kognitivni sustav bio djelotvoran. Pojava tzv. "eidetskih slika" se takoer
svrstava u hipermnezije, ali i u smetnje pamenja. Naime, i kod eidetskih slika dolazi do
preklapanja slika to ometa normalno vidno funkcioniranje.

Lana sjeanja ili paramnezije esto se pojavljuju u starih ljudi. Nastaju tako to se
"praznine" u sjeanju na novije dogaaje popunjavaju izmiljenim podacima (ne radi se o
namjernom laganju).

U paramnezije ubraja se i poznati fenomen "deja vu" Mnogi ga ljudi, potpuno

neopravdano smatraju paranormalnim ("psi" ili nadnaravnim) fenomenom. Objanjava se
pogrenim pripisivanjem porijekla informacije u trenutanom toku svijesti. Radi se zapravo
o perceptima ili opaajima koji su u stvarnosti osnovani na informacijama iz senzornih
organa, ali za koje mi pogreno mislimo da dolaze iz pamenja. Informacija ue u senzorno
pamenje, ali ne bude obraena na uobiajeni nain, ve se u djeliu sekunde "vrati" na
obradu. Jak osjeaj da se sekvenca ve jednom doivjela je u biti toan - ona se odvila
prethodni djeli sekunde (ali ne mnogo ranije ili ak vie puta, to osjeamo u stanju deja
vu), ali mi tu vremensku dimenziju ne opaamo na toan nain, ve sekvencu smjetamo u
davnu prolost.

Problematika smetnji pamenja se odnosi prvenstveno na dugorono pamenje, te znatno

manje na STM, a vrlo malo istraivanja posveeno je problematici oteenja funkcioniranja
senzornog pamenja. Ukoliko se jave manjkavosti u vezi senzornog pamenja, ini se da ne
potjeu od oteenja samog senzornog pamenja, ve se prvenstveno radi o potekoama u
obradi inf. iz senzornog pamenja.

Niz neurofiziolokih istraivanja na pacijentima s oteenim kratkoronim pamenjem

pokazuje da i mjesto oteenja mozga, i vrsta zadanog materijala odreuju da li e se pad u
kapacitetu vie odraziti na vidni ili sluno kratkorono pamenje. Postoji sve jaa empirijska
podrka hipotezi o razmjerno nezavisnom funkcioniranju vizualnog i auditornog STM.
Naime, pokazalo se da dok u pojedinim sluajevima oteenja
postoji kapacitet
kratkoronog pamenja za 4 estice koje su auditorno zadane i kapacitit za samo 2 etice
ako se radi o vizualnom zadavanju, u nekim drugim kliniki ispitanim sluajevima je
opaeno upravo obratno.

Od svih poremeaja pamenja najee su i po svojoj vanosti za svakodnevni ivot

najznaajnije su amnezije. Vezuju se iskljuivo uz funkcioniranje dugoronog pamenja u
itavom nizu razliito imenovanih smetnji pamenja (senilna demencija, Alzheimerov i
Korsakovljev sindrom itd)

Amnezije
Anterogradna amnezija se, osim nakon ozljeda odreenih podruja mozga, esto
pojavljuje i kao posljedica dugotrajnog neumjerenog pijenja alkoholnih
pia
("Korsakovljev sindrom") Javlja se i kao posljedica nekih vrsta encefalitisa, te odreenih
operacija mozga.

Nakon teih traumi mozga se obino javljaju obje vrste amnezije - retrogradna i
anterogradna, to u tom sluaju upuuje na isti neuralni mehanizam amnezija (Squire,
1987). U veini sluajeva se trauma odnosi na medijalno-temporalni dio mozga u kojem se
nalazi hipokampus i amigdala.

Baddeley (1982) razlikuje primarnu i sekundarnu amneziju. Primarna se odnosi na jak

deficit u dugoronom pamenju bez manjkavosti u ostalim aspektima kognitivnog
funkcioniranja. Da bi poremeaj klasificirali kao primarnu amneziju, osoba mora pokazivati
normalni kvocijent inteligencije i normalan rad kratkoronog pamenja (najee mjeren
preko raspona pamenja). Teorijski problem u vezi primarne amnezije je utvrditi radi li se o
nemogunosti pohrane i/ili pronalaenja novih informacija. Sekundarna amnezija se odnosi
na probleme s dugoronim pamenjem koji se javljaju kao posljedica deficita ostalih
kognitivnih procesa. Npr. senzorna afazija (smanjena ili potpuno izgubljena mogunost
razumijevanja govora uz inae neoteene perceptivne sposobnosti) ili smetnje panje
(velika distraktibilnost) mogu uzrokovati sekundarnu amneziju. Kod teih oblika
Korsakovljevog sindroma se vjerojatno radi ne samo o primarnoj, ve i sekundarnoj
amneziji.

Sa stajalita pamenja postoje normalne promjene pamenja uzrokovane starenjem, i

patoloke promjene pamenja poput senilne demencije ("skleroza"). U osnovi senilna

demencija uzrokuje gubitak pamenja, ali je ujedno i njen glavni i najprepoznatljiviji

simptom. Promjene pamenja uzrokovane senilnom demencijom svrstavamo u sekundarne
amnezije.

Biokemijska i neurofizioloka istraivanja su pokazala da je senilna demencija povezana s

ozbiljnim promjenama u ravnotei neurotransmitera, osobito kolina, u mozgu. Pokualo se
jednostavnim dodavanjem kolina u hranu poveati koncentraciju tih neurotransmitera kod
oboljelih. Naalost, jedini prepoznatljiv efekt je bio da su pacijenti zbog velike koliine
unesenog kolina poeli vonjati po ustajaloj ribi, ali do poboljanja pamenja nije dolo.

Sa stajalita teorija pamenja je, dakako, znaajnije prouavati primarnu amneziju nego
sekundarnu. Pacijenti s anterogradnom amnezijom pokazuju pri testiranju pamenja
sljedee:

a) sposobnost ponavljanja kraeg niza brojki ili slova je uglavnom sauvana, za razliku od
dosjeanja unazad, gdje je uspjeh gotovo nikakav

b) dok kratkorono pamenje za najnovije informacije dobro funkcionira, ve i najmanje

odlaganje dosjeanja prvo zadanih estica pokazuje dramatian pad, kao to to pokazuje
slika 2.8.1 Dosjeanje u funkciji mjesta estica u seriji kod amnestinih i normalnih osoba
(prema Baddeley, 1990)

c) vrlo loe pamte lica i vizualne sklopove, to ukazuje da se ne radi samo o smetnjama u
pamenju verbalnih, ve i vizualnih informacija

d) uenje perceptualno-motornih vjetina je esto gotovo normalno s obzirom na brzinu

usvajanja i trajanje zadravanja usvojenog. Npr. pijanist koji je patio od izraene
anterogradne amnezije je uspijevao nauiti nove melodije (Baddeley, 1982)

e) razmjerno lako prepoznaju rijei na osnovi prva dva zadana slova ili (namjerno)
fragmentarno otisnute rijei

f) ono to ne uspijevaju, to je izvriti dosjeanje ili prepoznavanje zadanih lista rijei i slino
zadanog materijala - dakle, kad treba upotrijebiti svjesno epizodiko pamenje.

Sve ovo pokazuje da amnestini pacijenti mogu uiti, ali da nemaju jasnu svijest o tome da
su neto nauili. U objanjenju ovakvih nalaza polo se od vie pretpostavki. Prema jednoj
oni ne uspijevaju kodirati informacije dovoljno bogato i duboko, to se nije pokazalo kao
tono. Nije se pokazala tonom niti pretpostavka da zaboravljaju bre od normalnih ljudi ili
da imaju potekoe sa konsolidacijom tragova, jer kako inae objasniti nalaze o njihovom
uspjenom uenju. Baddeley (1982) smatra da se najvjerojatnije radi o potekoama u
pronalaenju informacija, ali da jo uvijek premalo znamo o tim procesima - ak i kod ljudi s
neoteenim pamenjem.

to zakljuiti o amnezijama? Budui da se pod naziv amnezija svrstava itav niz razliitih
problema u funkcioniranju pamenja, ne moe se oekivati jedinstvena etiologija - ni u
smislu mjesta oteenja mozga, niti u smislu koji je od procesa pamenja poremeen.

Alzheimerova bolest

Neurobiokemijska istraivanja Alzheimerove bolesti su pokazala da ju prati manjak

neurotransmitera u modanom tkivu. uveni eksperimenti na vrsti morskih pueva Aplysia
su prvi nedvojbeno pokazali da se za vrijeme uenja oslobaa mnogo serotonina (spoj
amonijaka, tzv. biogeni amin) u sinapsama, i od tada se sve vie panje poklanja upravo
razvoju sintetskih neurotransmitera, koji bi trebali nadomjestiti njihovu poremeenu
proizvodnju kod osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti (kao i u sluaju "klasine", starake
senilnosti).

Mozak 2% teine tijela, a troi oko 20% energije! O2 i glukoza c6h12o6.

problem to nema deponirana energije u mozgu, stalno trai novu energiju. Nju nosi krv,
zato je vaan kardiovask. sustav za int. Dijabetiari pri padu razine glukoze imaju problema
s miljenjem, pamenjem, koncentracijom i perc. Isti je problem pri padu razine o2. (visina
brda, pad ksika u avionu, dubina, disko). Moda su problemi opskrbe mozga energijom i dio
varijance Alzheimera.

Kod Alzheimera i Downovog sindroma naene nenormalne nakupine proteina na ivanim

stanicama mozga (amyloid plaques).

Kod Alzheimerove bolesti se opaaju oteenja hipokampusa.

Za pam. kod AD problem je enkodiranje, a za normalne je pronalaenje problem.

Iako je vjerojatnost pojave demencije niska, ukoliko se poremeaj pojavi, njegova je pojava
nezaustavna posebice ukoliko je uzrokovana Alzheimerovom bolesti: smrt obino nastupa
6-8 godina od pojave prvih simptoma. Dijagnozu Alzheimerove bolesti mogu apsolutno
potvrditi samo neurobioloke metode, s njome povezana demencija ima neka
karakteristina obiljeja. Mogu li se ta obiljeja koristiti pri predvianjima o tome kod koga
bi se bolest mogla razviti? I koliko se rano takva obiljeja mogu identificirati? N. C. Fox i sur.
iz Nacionalne bolnice za neurologiju i neurokirurgiju u Londonu se nedavno objavili rezultate
estogodinjeg istraivanja u koje je pratilo pojedince rizine za Alzehimerovu bolest
(nasljedni oblik) koji, meutim, na poetku istraivanja nisu imali simptome bolesti.

Od ukupno 63 ispitanika, njih 10 je u razdoblju istraivanja razvilo neke simptome gubitka

pamenja (glavni kognitivni deficit demencije Alzheimer tipa) koji su kasnije uznapredovali u
bolest. Prosjeno vrijeme od poetka istraivanja do pojave prvih simptoma bilo je 2,6
godina. Osobe s kasnije zabiljeenim simptomima su ve pri prvoj procjeni imali neto nie
verbalno pamenje i performance IQ.
Magnetska rezonanca (MRI) pokazuje kako neke
regije mozga, posebno temporalnog korteksa, jako i difuzno atrofiraju kod klinikih
potvrenih ispitanika, ali onda kada su simptomi ve tako oigledni da jame tonu
dijagnozu. Istraivanje pokazuje da je pad nekih kognitivnih funkcija, primjetan kod
Alzheimerove bolesti, za nekoliko godina prethodi klinikim simptomima. Rano otkrivanje
osoba kod kojih e se bolest razviti omoguilo bi i ranije terapeutske intervencije

Ovi novi nalazi, takoer, pruaju i dodatne dokaze o tome da je Alzheimerova bolest ustvari
dugorona kronina bolest iji se korijeni mogu otkriti puno ranije u ivotu, kae Brenda
Plassman, PhD, kognitivna neuroznanstvenica s Duke Sveuilita. Mogue ja da postoji
dua, tiha faza bolesti, u kojoj se u mozgu dogaaju odreene promjene bez da one imaju
neke popratne kognitivne ili bihevioralne simptome koji bi se oitovali u funkcioniranju
pojedinca. Ako je to sluaj, Plassman kae, Izazov postavljen pred znanstveni svijet
sastojati e se u identifikaciji tih ranih patofiziolokih promjena i razvijanju tretmana koji bi
djelovali ciljano upravo na tu raniju razvojnu patologiju. U ovoj se fazi, meutim, o tome
to povezuje ranu mentalnu sposobnost i rizinost za demenciju jo su uvijek samo nagaa.

Korsakovljev sindrom

S obzirom na teinu bolesti i opu sliku psihopatolokog ponaanja, osim izraza

"Korsakovljev sindrom" u upotrebi je jo i izraz "Korsakovljeva psihoza". Korsakoff je
1889.godine imenovao bolest iji je simptom izraena anterogradna amnezija, a vee se uz
bilateralna oteenja limbikog sustava. Danas su preciznije odreena podruja mozga ija
oteenja prati Korsakovljev sindrom - to je tzv. Papezov krug u limbikom sustavu, a

osobito je znaajno oteenje mamilarnih tjeleaca, hipokampusa i dijelova talamusa.

Najee se javlja kod kroninih alkoholiara, vjerojatno kao posljedica nedostatka vitamina
B1. Osim tekog alkoholizma, bolest uzrokuju i odreeni tumori mozga.

Na pojavnom planu je najistaknutiji simptom Korsakovljevog sindroma taj da oboljeli tako

dugo dok ponavljaju informaciju mogu raditi s njom to ele, to im omoguuje normalan
razgovor. Meutim, ako ih se prekine u ponavljanju ili razgovoru, ne mogu se vie sjetiti o
emu su govorili. Ukoliko presele, ne mogu vie nai put k novom domu, odnosno u bolnici
ne znaju gdje im je soba.

Kod oboljelih je kratkorono pamenje za verbalne informacije razmjerno dobro, dok

znatno tee izlaze na kraj s neverbalnim materijalom. Npr., ako im se prvo pokau etiri lica,
a zatim dva stara uz dva nova lica, prepoznavanje starih lica je vrlo loe.

1911. godine psihijatar Claparede: na viziti je pri rukovanju iglicom bocnuo jednu damu s
izraenim Korsakovljevim sindromom, a ona se sutra odbila rukovati s njime, premda nije
znala zato. Schneider (1912) je prouavao razliite vrste uenja kod tri pacijenta. Zadao je
sliku objekta, a zatim je zadavao fragmente objekta, i traio od pacijenata da prepoznaju o
kom se objektu radi. Premda su pacijenti poricali da su ranije vidjeli sliku objekta, bilo im je
poboljano prepoznavanje objekta, to jest oito je postojalo odreeno uenje. Slino je
naao i za rjeavanje slagalica, imenovanje slika i kompletiranje proznih odlomaka. To je?

Talland (1965) je pokazao da i u motorikom uenju postoji ista zakonitost - oboljeli su

nauili upotrebljavati nove alate. K tome, uvjetovanje je vrlo djelotvorno kod oboljelih.
Meutim, kod svih tih uspjeha u uenju osobe s Korsakovljevim sindromom se ne sjeaju da
su neto uili. Dakle, kao i kod ostalih anterogradnih amnezija, ne postoji mogunost
namjernog uenja!

Infantilna amnezija nema sjeanja prije 2 god. Hipokampus tek tada djelomino sazrijeva i
mijelinizacija sve bolja.

Disocijativna amnezija je pojava da se ne moemo dosjetiti znaajne osobne informacije.

Javlja se kao posljedica traumatskog iskustva. Spada u disocijativne poremeaje (slom u
inae meusobno integriranim funkcijama svijesti i senzomotorikog funkcioniranja.
/Viestruka linost je najtei oblik. Fuga - novi identitet i nema sjeanja na prethodni ivot.
Psihiki, a ne organski poremeaj/). Moe se klasificirati i kao zaboravljanje zbog represije.
Epizodika amnezija se odnosi na "rupe" u pamenju za pojedine dogaaje.

Anomija - djelomina ili potpuna nemogunost dosjeanja imena. Odnosi se na afazian,

odnosno amnestiki sindrom, a ne TOT.

Svjetski prvak u streliarstvu vjebao uz eljezniku prugu. zato? Panja psih. konstrukt.
Fizioloki - Arousal. Openito aktivnost ili spremnost za aktivnost temeljena na razini
senzorne podraenosti, te razinama hormonalne, sekretorne i miine aktivnosti. Ue
znaenje u psih. je kortikalna pobuenost temeljena na podraenosti senzornog aparata
posredovanoj niim modanim strukturama poput RF.

Panja je pojava utjecanja na perceptivne procese prvenstveno kroz davanje prednosti

odreenom senzornom inputu - tzv. selektivnost panje. Veliki dio istraivanja u propagandi
bavio se upravo tim aspektom panje - kako ju "privui".

Drugi vaan aspekt panje je njen kapacitet i distribucija tog kapaciteta. U potpunoj ii
panje moemo u odreenom trenutku vremena imati samo jedan tok informacija u naem
radnom pamenju (odnosno tzv. "toku svijesti"). Dakako, na perferiji nae panje moe se
istodobno javit jo nekoliko tokova misli. K tome, uvijek u priuvi imamo mali dio slobodnog
kapaciteta panje za vane dogaaje u okolini - npr. jak zvuk, bljesak, netko izgovori nae
ime i sl. Za djelidbu panje su kljuni pojmovi paralelno-serijalno procesiranje i tzv.
time-shering. Naime, vano je pitanje koliko mi stvarno paralelno obraujemo informacije ili
samo brzo prebacujemo panju s jednog na drugi sadraj, pa na trei sadraj itd. kao to je
to u sluaju time-shering-a.

Koktel-parti fenomen. Zapravo su to dva povezana fenomena.

a) C. Cherry tako imenuje pojavu da moemo pratiti govor jednog ovjeka u mnotvu
glasova na zabavi. To omoguuju kontekst, redundantnost jezika, fizika pozicija govornika i
distinktivna svojstva njegova glasa. b) ime.

Objanjenje: Sluno odmaskiravanje: u slualicu LU signal + um. Kad um dosegne razinu

signala gubi signal (govor). Ali kad u DU da taj isti um, ponovo uje signal, jer se izvor
uma "pomaknuo". Dakle, nas za tonu perc. zvuka manje smeta um koji je pomaknut u
prostoru od izvora signala.

Na smjer panje djeluju jo i raspoloenje i emocije. Openito em. djeluju osim na perc
preko panje jo i na dosjeanje. Anx. vie djeluje na panju, a dep. na dosjeanje.

Jednostavno reeno: panja ima dva osnovna zadatka: usmjeriti i zadrati odreen
kognitivni proces.

Emocije i pamenje - mogu se koristiti za poboljanje pamenja, ali i spreavanje

neeljenog pamenja.

Kod "bjei-bori se" reakcije stres hormoni adrenalin i noradrenalin podrauju srce da bre
pumpa krv u miie. Ti hormoni istodobno i pospjeuju pamenje, jer opasne podraaje
treba dobro zapamtiti ve nakon jednog puta (pas i sprej). To se postie na taj nain to jake
emocije poput straha ili uzbuenja izravno podrauju amygdalu. Zbog toga se u amygdali
moda nalazi klju nesvjesnih strahova. Exp. to potvruju: ako se takorima uvjetuje strah
od jakog tona i zatim uniti auditorni korteks, takori se i dalje boje jakih tonova premda su
"cerbralno gluhi". Meutim, takori koji uju normalno, ali im se nakon uvjetovanja uniti
amygdala ne pokazuju reakciju straha na jake tonove!

R. Restok dri PTSD primjerom snanih emocionalnih sjeanja koja se spontano u snu, ili
potaknuta nekim naizgled nebitnim podraajem (npr. oi lutke asociraju na oi druga koji je
umro na rukama), javljaju jakim intenzitetom. Meutim, mozak na te neugodne, intenzivne
emocije reagira oslobaanjem neurotransmitera koji dovode do relaksacije (to je pozitivno
potkrepljenje) i tako se zatvara zaarani krug.

Osim elektrookovima, traumatska sjeanja se nakon traumatskog dogaaja mogu sprijiti i

beta-blokerima. Oni blokiraju efekte stres hormona na pamenje, pa se time spreava
stvranje emocionalnih sjeanja, dok "normalna" ostaju neoteena (isto je s efektima
droge).

Elektrokonvulzivna terapija ne samo to dovodi do retrogradne amnezije, ve poveava

rastresenost i stvara tekoe u novom uenju. Premda jo nije jasno da li
elektrokonvulzivna terapija ometa procese konsolidacije tragova pamenja, ili interferira s
procesima pronalaenja informacija, oito je da ta vrsta terapije proizvodi amnestike
efekte. Elektrokonvulzivni okovi takoer proizvode privremenu anterogradnu amneziju
(npr. Squire i Fox, 1980). Budui da su govorne funkcije denjaka smjetene u lijevoj
hemisferi mozga, te da niz eksperimenata ukazuje na to da su smetnje pamenja znatno
manje u sluaju zadavanja elektrokonvulzivnih okova samo u desnu hemisferu, Baddeley
(1982) predlae da se modificira standardni postupak zadavanja okova u obje hemisfere, i
da se okovi zadaju samo u desnu hemisferu.

Poboljati pam. znai nerijetko poboljati soc. odnose - kad se zaboravi enin roendan to
se ne interpretira kao kog. propust, ve nezainteresiranost, isto je s imenom pri
upoznavanju.

Razvoj izuzetnog pamenja: specifian je za domene, trai dugotrajni vjebu (1 - 5 god.). Ne

generalizira se. Poiva na stvarnju chunkova koji se brzo prebacuju u LTM posredstvom
efikasnog kodiranja. Samo STM ne pokazuje znaajnije promjene.

Strategija pamenja. = kognitivna operacija koja djeluje na izvoenje zadatka. Najee

(ali ne i nuno) svjesna i kontrolabilna. Moe poput vjetine postati automatska ali to je ipak
samo brza, automatska strategija (patka i kad sporo i kad brzo leti ipak je patka).

Dobro je razvijati socijalno pam. kod mlae djece. Podijeliti s njima zahtjeve na prospektivno
pamenje. Modeliranje je pri tom vano (npr. spremanje stvari za godinji odmor - to emo
sve raditi, to nam sve treba za to).

Velik se dio mnemonikih vjetina ui kroz igru. Lab. zadaci i nepoznati eksperimentator
plae djecu i tako se podcjenjuje realno stanje pam. djece. Za razvoj pam. je nejvanija
kvalitetna kog. interakcija roditelj-dijete kako bi se razvio to iri okvir referencije za budue
konceptualizacije.

Poticati razvoj djetetovog monitoringa - npr. majka naglas rjeava problem i/ili ui i kae :"Je
li to tono?"; "to sad dalje?" i sl. Problem je to odrasli brzo i automatski procesiraju pa
nam je takav nain rada neobian (poput slow motiona) i teko se prebacujemo na novi
tempo. Djeca spontano imaju fazu postavljanja pitanja "A zato?" i "A to onda?", kasnije ga
zamjeni mehaniko uenje. Onda ponovo moramo nauiti pitati "zato" kad uimo.

1. uklapanje pamenja u realnost (npr. korelacija za znanje o am. nogometu i pamenje

rezultata za realne rezultate R = .82, za sluajne rezultate R = .32

2. depresija ne utjee na automatske procese pamenja, samo one u uz napor.

Loe se lociraju resursi & okupiranost pamenja brigama i sjeanjima na neuspjehe. Zato
rad na smanjenju depresije poboljava pamenje.

3. anksiozni se jako trude u zadacima pamenja. Dobri su lakim, ali kod teih zadataka
imaju probleme. Manji su indeksi klasteriranja.

Ako se uspije depresivne ili anksiozne pridobiti da usmjere panju na kognitivni zadatak,
onda su im smanjeni resursi za razmiljanje o uzrocima i razlozima za dep/anx.
Ali: ako poboljanje pam. kod dep/anx ne uspije javljaju se jaki negativni efekti i broj razloga
za osjeaj bezvrijednosti/straha se poveava. Zato se prvenstveno radi na kontroli nad
pamenjem
(radi se na upoznavanju i kontroli metamemorije)

4. Neadekvatnoj MM i loim strategijama pamenja djece i strijih se sve vie

pripisuju deficiti u odnosu na pam. mladih i srednjedobnih, a sve se manje krivi kapacitet
pam.

Kad se starije i djecu naui novim strategijama ili MT ne koriste ih spontano na slinim
zadacima pam. Zato ih treba eksplicite uputiti u kojim sve situacijama mogu primijeniti
nauene MT i strategija pamenja. Npr. strategija postavljanja pitanja "zato?" je korisna i
kod mlae dobi, a ne samo studenata:

DOB I PAMENJE

Netona je fama da se neuroni ne generiraju. K tome, nove se veze uvijek mogu uspostaviti.
Matine stanice su budunost!

Gubi se 2% neurona po dekadi. Ranije se precjenjivao taj gubitak jer su neproporcionalno

bili zastupljeni AD mozgovi. Ali zbog dobi dolazi do strukturalnih i funkcionalnih promjena:

1.
2.
3.
4.

tanji se mijelinska ovojnica to usporava brzinu impulsa i pogorava omjer signal/um

smanjuje se koliina neurotransmitera
smanjuje se prokrvljenost mozga
raste broj nakupina mrtvih neurona na amiloidnim proteinima

Kod starijih i djece pam. blie G-faktoru, dok meu odraslima nisu visoke korelacije izmeu
razliitih mjera pam.

Premda kod starijih u odnosu na mlae u prosjeku postoji pad u uspjenosti pamenja od
svega oko 20%, razlika u mjerama rasprenja je oko 160% (prema Meudell, 1983)! Dakle,

procesi starenja dovode do vrlo velikih razlika u uspjenosti pamenja kod razliitih osoba, i
prvenstveno o tome treba voditi rauna u pristupu problemima pamenja u starosti. Dakle,
kao to je to sluaj s ukupnim kognitivnim funkcioniranjem, za uspjenost pamenja je od
veeg znaaja sauvanost fizikog zdravlja i opih funkcionalnih sposobnosti nego sama
kronoloka dob.

Namee se zakljuak da bi na osnovi znanstvenih spoznaja kojima raspolaemo mogli

znatno djelotvornije koristiti rastue mogunosti pamenja djece, kao i padajue
mogunosti starijih. Naime, danas se promjene u uspjenosti pamenja kroz itav raspon
ivota pripisuju u prvom redu promjenama u procesima obrade informacija, a ne
promjenama u samom kapacitetu pojedine vrste pamenja. To je bitno uoiti, jer na
odreene procese obrade podataka (osobito strategije obrade) moemo djelovati znatno
vie nego na sam kapacitet.

Povezivanje konteksta i dogaaja pamenje izvora informacija.

Stariji dobro pamte inf. Ali ne i izvor. Slabije EP, tee paralelno procesiraju. Npr. u exp. inf.
muki ili enski glas. Inf. zapamte ali ne i glas. McIntyre i Craik (87) starijim davali inf. tipa
Otac B. Hopea je bio vatrogasac. Nakon tjedan dana na pitanje to je bio otac znaju
injenicu (vatrogasac) ali ne i izvor. Obino misle da su to ranije uli skloni su izvor
pripisati TV-u ili novinama. Utjeno je da su Neveh-Benjamin i Craik (95) pokazali da ako se
stariji upozore da e ih se pitati o izvoru inf. poveavaju uspjenost. Problem: u realnosti to
ne rade spontano. Zato im savjetuju: ako je vana inf. o izvoru zapiite ga.

Glisky i sur. (2001) potvruju da s dobi dolazi do veeg pada u pamenju izvora nego za
same inf. Nizom eksp. pokazali da oteenje frontalnog lobusa a ne dob per se pritom ima
odluujuu ulogu. Deficit smanjuju preporukom da se u fazi enkodiranja pokua uvrstiti
veza izvor-inf.

Lake se uklapa sematika inf. u sem. pamenje nego kodiranje glas i stasa. Vjerojatno
stariji daju prednost u alociranju panje na sadraj inf. nego na fizike karakteristike
odailjatelja poruke, odnosno obiljeja ukupne situacije.

- Paramnezije se najcesce javljaju kod starih osoba.

- Prva istrazivanja pamcenja bila su vezana uz neurofizioloska ostecenja.
- Efekt recentnosti je pojava da se prvi dio niza bolje pamti.
- Ehoicko pamcenje ima duze trajanje od ikonickog.

- Anderson(1976) je podijelio pamcenje na deklarativno i proceduralno.

- Elektrokonvulzivni sokovi mogu izazvati amnesticke posljedice.
- Tesko je pratiti govor osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti, jer im je ostecena gramaticka struktura recenica.
- Funkcija pamcenja se na mijenja kroz dob.
- Metamemorija je razvijenija kod djece,nego kod odraslih.