Razvojna Psihologija Za Kolokvij Zavrsni Prezentacije 1

Razvojna psihologija – ZAVRŠNI ISPIT (prezentacije)
Psihologija je znanost koja istražuje ponašanje i psihičke procese; znanost o

doživljajima i o ponašanju koje je odraz tih doživljaja: kognitivnih, emocionalnih i
motivacijskih.
- Ciljevi psihologije su 1.) opis, 2.) objašnjenje, 3.) predviđanje, 4.) kontrola
- Obilježja znanstvenog pristupa – sistematičnost, spoznavanje pojava neovisno o
očekivanjima i potrebama, kontrola istraživanja, opreznost generalizacije
- Vrste istraživanja – deskriptivno, korelacijsko i eksperimentalno
- Metode istraživanja – eksperiment, opažanje i introspekcija  laboratorijsko opažanje,
prirodno opažanje, primjena upitnika, primjena testova, studij slučaja
Razvojna psihologija je teorijska grana psihologije koja istražuje čovjekov razvoj od začeća do
smrti. Proučava promjene koje nastaju s vremenom i čimbenike koji potiču ove promjene.
Njezin je posao razumijeti kako se ljudi mijenjaju s prolaskom vremena i ostaju isti.
- Ciljevi razvoje psihologije:

1.) Razumijevanje dobnih promjena – kada, kako i zašto nastaju
2.) Objašnjenje individualnih promjena u ponašanju
3.) Razumijevanje utjecaja različitih konteksta
- Osnovni pojmovi – rast, razvoj, učenje, sazrijevanje
- Domene razvoja – tjelesni, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj
Periodizacija životnog ciklusa :
1. Prenatalno razdoblje (od začeća do rođenja)

2. Novorođenče/dojenče (1.godina)
3. Razdoblje najranijeg djetinjstva (1 – 3 godina)
4. Rano djetinjstvo (3 – 6 godina)
5. Srednje i kasno djetinjstvo djetinjstvo (6 – 12 godina)
6. Adolescencija (12 – 20 godina)
7. Odraslost u nastajanju (20 – 30 godina)
8. Zrela dob (30 – 40 godina)
9. Srednja dob (40 – 65 godina)
10. Starija dob (65 godina i stariji)
Zašto su važne spoznaje iz Razvojne psihologije?
- Istraživanja i spoznaje u razvojnoj psihologiji relevantna za različite domene funkcioniranja;

odgovori na praktična, svakodnevna pitanja, npr. što učiniti kada beba plače, koliki je utjecaj
vršnjaka, zašto mladi piju, kako novi mediji i iKT tehnologija utječe na razvoj?
- Stavovi, pretpostavke o razvoju određuju ponašanje
- Poticanje pozitivnog razvoja
- Razumijevanje vlastitog razvoja
- Primjena spoznaja u socijalnoj politici
Multidisciplinarnost istraživanja razvoja
- Znanstvena područja relevantna za spoznaje o razvoju?

- Prirodne, društvene, humanističke znanosti
- Biologija, neuroznanost, medicina, psihologija, antropologija, sociologija, pedagogija, pravo,

socijalni rad, povijest, informatika, ekonomija
CJELOŽIVOTNA PERSPEKTIVA
Dimenzije razvoja – biopsihosocijalni razvoj
Kontekst i razvoj – sustav utjecaja
Dobno normativni utjecaji
interakcija
Povijesno normativni utjecaji
Nenormativni utjecaji
Vrijeme
1.) Dobno normativni utjecaji – interakcija bioloških i okolinskih determinanti razvoja koje su
visoko povezane sa životnom dobi; to su maturacija (fizičko sazrijevanje) tijekom života
(motorički razvoj, usvajanje govora, pubertet, menopauza itd.) te tipični događaji povezani s
obitelji, edukacijom i poslom (polazak u školu, umirovljenje ...itd.)
2.) Povijesni normativni utjecaji – okolinski, socijalni ili kataklizmički čimbenici ili događaji
koji se zbivaju u određenoj točki vremena (danu, mjesecu, godini), npr.: ratovi, ekonomske
krize, epidemije bolesti, modernizacija društva i sl.
Djelovanje ovih utjecaja može biti različito za različite pojedince, kao funkcija njihove dobi u
vrijeme događaja, čine sličnima pripadnike generacije koja je živjela u vremenu takvih
događanja jer imaju isto povijesno iskustvo (tzv. kohorte).
3.) Nenormativni utjecaji – odnose se na individualnu životnu povijest; čimbenici koji nisu
povezani s dobi ili povijesnim zbivanjima, ali svejedno djeluju na pojedince tijekom životu te
su najčešće neočekivani, npr.: prometna nesreća, teška bolest, zgoditak na lutriji,razvod braka,
promjena posla i sl.
ALI! Nešto možemo nazvati normativnim događajem ako se dogodi u pogrešno vrijeme
(npr. prerana menopauza).
PRIMJERI
- U većini kultura ljudi odlaze u mirovinu u svojim 60-im godinama.

- Kada je Ivan imao 13 godina izgubio je oca u prometnoj nesreći.
- Maja je svoju prvu mjesečnicu dobila kad je imala 13. godina.
- Ana se, kao većina osoba njene dobi, ne zna služiti računalom, ali njena šestogodišnja unuka
koristi program word i pretražuje internet.
- Marina je zbog tatinog posla morala promjeniti četiri različite škole.
RAZVOJ GENERACIJA
Generacija Z – rođeni između 1995. i 2009.
- Odrastanje u obiteljima s manje članova u kojem oba roditelja rade, jednoroditeljske obitelji
- Djeca koja se ‘’sama odgajaju’’
- Nove tehnologije, nedostatak komunikacije i užurbani životni ritam
- U svojim su stavovima konzervativniji od svojih roditelja
- Manje su tolerantni i spremni prihvaćati različitosti
- Sposobnost multitaskinga
- Informacije primaju i obrađuju izuzetno brzo, no istovremeno zahtijevaju olakšan pristup
informacijama
OBRAMBENI MEHANIZMI
Obrambeni su mehanizmi koncept koji je proizašao iz teorije S. Freuda. Predstavljaju uzorke
ponašanja čija je funkcija olakšati anksioznost te djeluju na nesvjesnoj razini.
1.) REPRESIJA – Potiskivanje ugrožavajućih misli i osjećaja iz svijesti (u najširem smislu) i

zaboravljanje
aboravljanje neprihvatljivih sadržaja (u užem smislu).
smislu) Potisnute misli i osjećaji mogu se
manifestiratii kroz snove ili omaške u govoru.
pr. potpuna amnezija za neko traumatsko iskustvo
2.) REGRESIJA – Vraćanje na oblike ponašanja karakteristične za ranije faze razvoja radi bijega
u sigurnost ranijih faza,, pr. 1. rođenje brata ili sestre – starije dijete počinje mokriti u krevet,
siše palac; 2. polazak u vrtić – dijete želi spavati s roditeljima; 3. adolescent se rasplače kada
mu roditelj ne želi dati auto
3.) RACIONALIZACIJA – Korištenje kojekakvih opravdanja za vlastita neprihvatljiva
ponašanja, pr. dijete
ijete koje trenira nogomet nije odabrano u prvu postavu za utakmicu, izjavljuje
da su utakmice i tako dosadne i nezanimljive
4.) POMAKNUTA AGRESIJA/PREMJEŠTANJE – Preusmjeravanje emocija ili impulsa
prema nekome kome nisu namijenjeni zbog straha od moguće kazne, kazne pr. djevojčica koju tata
kazni kad napravi nešto loše, ne može ocu to uzvratiti pa udara nogom loptu ili tuče lutku lutku;
lupanje vratima nakon svađe
5.) PROJEKCIJA – Vlastite želje i osjećaji se prenose na druge, druge, odnosno nnesvjesno negiranje
vlastitih atributa, misli i emocija koje se dodijeljuju vanjskom svijetu (npr. drugoj osobi)  u
terapijskom
om radu kod djece (npr. s lutkama) i kod odraslih (projektivne tehnike) tehnike), pr. osoba
koja stalno ističe sebe, upravo tu osobinu primjećuje kod drugih
6.) REAKTIVNA FORMACIJA – Inverzija misli i osjećaja u dijametralnu suprotnost suprotnost, pr. dijete
koje je zabrinuto zbog svoje pasivnosti i ovisnosti ponaša se asertivno i agresivno u društvu
vršnjaka
7.) NEGIRANJE – Neprihvaćanje ugrožavajućih životnih realiteta, realiteta pr. smrtni
mrtni slučaj u obitelji –
dijete se ponaša kao da se ništa nije dogodilo;
dogodilo adolescent ne vjeruje da će pušenje izazvati rak
8.) SUBLIMACIJA – Usmjeravanje negativnih impulsa u konstruktivnu, socijalno produktivnu
aktivnost, pr. agresivno
gresivno dijete se bavi borilačkim sportovima;
sportovima kreativno
reativno izražavanje:
oblikovanje raznih materijala;
materijala altruizam, humor
9.) UNDOING/PONIŠTAVANJE – Druga akcija poništava prvu (pokušavamo ‘izbrisati’’ neki
događaj, osjećaj, želju ...),
...) pr. dijete
ijete nije željelo dati igračku jednom djetetu, pa nakon toga
bude dobro prema drugom kako bi “smirilo savjest“; savjest muž už pokloni ženi buket cvijeća dan
nakon žestoke svađe
10.) IDENTIFIKACIJA – Negativni osjećaji prema samom sebi se reduciraju imitiranjem osoba
kojima se divimo,, pr. oblačenje poput nekih pjevača, dresovi resovi kluba nakon pobjede u
nogometnoj utakmici
TEORIJE RAZVOJA
POVIJESNI PRISTUPI U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI
- Antika i srednji vijek – položaj djece

- Filozofske rasprave o prirodi djeteta
- Urođeni grijeh (Calvin, 16.st.)
- Tabula rasa (Locke, 17.st.); okolinska teorija: spoznaja rezultat učenja i iskustva
- Urođeno dobro i čistoća djeteta (Rousseau, 18. st.) – nativistički model, djetetovo ponašanje
razvija se na osnovi urođenih ponašanja
- Darwin, 1859. “Porijeklo vrste”
- Teorija evolucije
- Prirodna selekcija; razvoj prilagodljivih oblika ponašanja
- Poticaj teoretičarima razvoja – Teorija rekapitulacije: razvoj pojedinca (ontogeneza) odvija
se po stupnjevima karakterističnim za razvoj vrste (filogeneza)
TEORIJSKE DILEME – PITANJA O PRIRODI RAZVOJA
1.) Uloga nasljeđa ili okoline: nativizam – empirizam

2.) Aktivna – pasivna priroda razvoja
3.) Kontinuitet – diskontinuitet razvoja
4.) Kritični, tj. osjetljivi periodi razvoja
5.) Normativni – idiografski razvoj
Bihevioralna genetika
- Otkrivanje stupnja u kojem priroda i odgoj doprinose raznolikosti u osobinama i

sposobnostima
- Poligenetska svojstva: uloga većeg broja gena
- Mogućnost razdvajanja učinka ili procjena zajedničkog djelovanja
Genetika i varijacije
- Nasljedne dispozicije mogu se različito razviti, ovisno o prirodi okruženja- važnost poticajnog
okruženja
- Deterministički model
- Probabilistički model: prisutnost gena povećava vjerojatnost razvoja određenog obilježja
- Model raspona reakcija, Gottesman, 1974. – količina mogućeg variranja neke osobine pod
utjecajem iskustva unutar genetski određenih granica
Teorije razvoja – funkcija
1. Integriranje postojećih informacija u cjelovitu sliku razvoja

2. Testiranje hipoteza ili predikcija o razvoju
- Raznolikost teorija koje naglašavaju različite aspekte razvoja; različitost rješenja razvojnih
dilema
Teorije:
1. Psihoanalitička teorija
2. Psihosocijalna teorija
3. Teorije učenja
a. Biheviorizam
b. Teorija socijalnog učenja
4. Kognitivistički – razvojni modeli
5. Etološka teorija
6. Ekološka teorija
1.) PSIHODINAMSKA TEORIJA, Freud
- Odnos svjesnog i podsvijesnog

- Teorija psihoseksualnog razvoja
- Interakcijski model
- Uloga ranih iskustava
- Stadiji razvoja
- Obrambeni mehanizmi u psihodinamskoj teoriji – uzorci ponašanja čija je funkcija olakšati
anksioznost, djeluju na nesvjesnoj razini, iskrivljenost mišljenja s ciljem izbjegavanja osjećaja
tjeskobe ili krivnje; racionalizacija, negacija, represija, projekcija, reaktivna formacija,
sublimacija
Struktura ličnosti prema psihoanalitičkoj teoriji:
 Id – načelo ugode, reprezentira biološke aspekte ličnosti, funkcionira po principu

zadovoljstva, usmjeren zadovoljenjem seksualnih ili agresivnih nagona, nesvjesna razina
“Želim to sada”
 Ego – načelo realnosti, psihološki aspekt “Možeš dobiti kasnije”
 Superego – načelo ideala, socijalni aspekt, usvajanje normi, izgrađivanje moralnih principa
(savjest); funkcija kontrola impulsa “ Ne možeš to uopće dobiti jer je to loše”
Teorija psihoseksualnog razvoja, Freud
- Psihološki razvoj određen djelovanjem nesvjesnih nagona čije zadovoljenje je oblikovano pod
utjecajem okruženja (obitelj)
- Sposobnost doživljavanja ugode s razvojem djeteta usmjerava se na različite dijelove tijela
- Diskontinuiranost razvoja – stadiji unutar kojih se ostvaruje zadovoljstvo stimuliranjem

određene zone
- Neriješene potrebe iz djetinjstva prenose se u naredne stadije (fiksacija određuje ličnost
odrasle osobe)
Freud – psihoseksualni stadij razvoja
Dob Stadij Razvojni zadatak

0 – 1,5 god. Oralni stadij Odbijanje od prsta
1,5 – 3 god. Analni stadij Kontrola sfinktera
3 – 5 god. Falusni stadij Identifikacija s roditeljem istog spola
6 – 11 god. Stadij latencije Razvoj obrambenih mehanizama
> 12 god. Genitalni stadij Heteroseksualna orijentacija
2.) TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA, Erikson
- 8 stadija razvoja – različita rješenja razvojnih kriza

- Psihološko sazrijevanje kroz kontinuirano sukobljavanje osobnih potreba i uvjeta i očekivanja
iz okoline
- Uloga važnih osoba iz okoline – roditelji, vršnjaci, nastavnici, prijatelji, partneri, obitelj,
kolege
- Svaki stadij je mogućnost ili prilika, omogućuje i razvoj i neuspjeh – način rješavanja svake
krize određuje kasniji razvoj ličnosti
- KRIZE: Svaki period vezan je uz određenu krizu koja predstavlja okretište u razvoju ličnosti.
krize posljedica: 1.) fiziološke maturacije organizma, 2.) socijalnih zahtjeva koje okolina
postavlja pojedincu
- Društvo ima važnu ulogu u rješavanju kriza kroz udovoljavanje potrebama: u nedostatku
podrške osoba može samo djelomično ili uopće neće riješiti krizu što otežava prilagodbu na
nove razvojne zadatke
- Pozitivan ili negativan način rješenja krize ovisno o prirodi interakcije s okolinom
- Pozitivno rješenje za posljedicu ima razvoj pozitivnih komponenti ličnosti: vrline
- Uspješno rješenje krize u prethodnom stadiju nužan preduvjet pozitivnog rješenja budućih
kriza
- Negativno rješenje: Ako se kriza ne riješi na odgovarajući način razvijaju se negativne
osobine (nepovjerenje, sram, očajanje, i sl.), koje otežavaju daljnji razvoj; negativni efekti
manifestiraju se i u drugim stadijima razvoja.
Erikson – stadij razvoja
Dob Stadij Razvojni zadatak Ishod

0 – 1 god. povjerenje vs. nepovjerenje Sigurnost Optimizam, nada
1 – 3 god. autonomija vs. sram Nezavisnost Volja
3 – 6 god. inicijativa vs. istraživanje Istraživanje Svrhovitost
6 – 11 god. kompetentnost vs. inferiornost Učenje vještina Kompetentnost
12 – 20 god. identitet vs. konfuzija uloga Slika o sebi Identitet
20 – 30 god. intimnost vs. izolacija Socijalni odnosi Bliskost
30 – 60 god. stvaralaštvo vs. stagnacija Potomstvo i karijera Produktivnost
stari ego integritet vs. očaj Osobno ispunjenje Mudrost
Dob FREUD ERIKSON

0 – 1 god. Oralni stadij povjerenje vs. nepovjerenje
1 – 3 god. Analni stadij autonomija vs. sram
3 – 5 god. Falusni stadij inicijativa vs. istraživanje
6 – 11 god. Stadij latencije kompetentnost vs. inferiornost
Adolescencija identitet vs. konfuzija uloga
Mlada odrasla dob Genitalni stadij intimnost vs. izolacija
Srednja dob stvaralaštvo vs. stagnacija
Starija dob ego integritet vs. očaj
5.) ETOLOŠKA TEORIJA
- Teorija o sličnostima među ljudima; istraživanje razvoja iz evolucijske perspektive

- Važnost opažanja u prirodnoj okolini
- Zajednička obilježja urođenih ponašanja: univerzalna, biološki programirana;
kritična/osjetljiva razdoblja
- Nova grana psihologije – evolucijska psihologija
6.) EKOLOŠKI MODEL RAZVOJA, Bronfenbrenner
- Mikrosustav: dijete, obitelj, vrtić, škola, vršnjaci

- Mezosustav: odnos između mikrosustava
- Egzosustav: rodbina, susjedstvo, zanimanje, mediji
- Makrosustav: stavovi ideologija kultura
- Kronosustav: promjene unutar sustava kroz vremensku dimenziju
Osvrt na razvojne teorije
Kako isto ponašanje objašnjavaju različiti teoretičari (psihodinamske orijentacije, teoretičar učenja,
teoretičar ekološkog modela)?
Kojom teorijom bi objasnili efekte zaposlenosti majke na razvoj djeteta – objasnite zašto!
TJELESNI RAZVOJ
Smjer tjelesnog razvoja
- Cefalokaudalno načelo (od glave prema repu) – tendencija sazrijevanja dijelova tijela od
glave prema stopalima
- Proksimodistalno načelo (od bližeg prema daljem) – tendencija razvoja dijelova tijela od
trupa prema ekstremitetima
Rast
- Neujednačena brzina rasta različitih dijelova tijela

- Kod adolescenata – brži rast ekstremiteta od trupa, brži razvoj donjeg od gornjeg dijela
- Zaustavljanje rasta reproduktivnih organa do puberteta- nagle promjene početkom puberteta
- Činitelji rasta su nasljeđe, optimalno vježbanje i prehrana  problem pothranjenosti i
neodgovarajući kognitivni razvoj, sporije sazrijevanje u pubertetu; neodgovarajuća prehrana u
prvoj godini uzrokuje slabiji rast stanica mozga; neodgovarajući unos hranjivih tvari i zastoj
rasta
- Tjelesni razvoj u srednjem djetinjstvu
 Usporavanje tjelesnog razvoja
 Nagli rast prije puberteta
 Rast kostiju brži od rasta mišića – osjećaj boli
 Potreba za češćom motoričkom aktivnošću – u školskom radu važne pauze s
tjelesnom aktivnošću
- Tjelesni razvoj prije adolescencije  nagli rast u visinu; nagle promjene počinju kod
djevojčica oko 9-10 god., kod dječaka oko 11 god.
- Tjelesni razvoj u adolescenciji
 Porast težine – posljedica porasta mišićnog tkiva kod dječaka i masnog tkiva kod
djevojčica
 Promjene u sekundarnim spolnim obilježjima: hormonalne promjene: estrogen i
testosteron
PUBERTET
- Razdoblje prijelaza iz reproduktivne nezrelosti u reproduktivnu zrelost (Cameron, 1990)

- Seksualna zrelost: sposobnost reprodukcije
- Prosječno trajanje 4 godine
- Djevojčice/djevojke u prosjeku sazrijevaju 2 godine prije dječaka/mladića
- Pokretači puberteta  kontrola tjelesnog razvoja: živčani sustav; endokrine žlijezde i razina
hormona
- Dva hormonalna sustava u regulaciji pubertetskih promjena: 1. Hipotalamus – hipofiza –
nadbubrežne žlijezde 2. Hipotalamus – hipofiza – spolne žlijezde
- Porast hormona rasta i spolnih hormona
Spolno sazrijevanje
- Početak puberteta: djevojčice: rast grudi (10 god), rast u visinu; dječaci: porast testisa (11,5
god)
- Individualne i grupne razlike u vremenu sazrijevanja: nasljeđe, tjelesno zdravlje, prehrana
Primarne seksualne promjene
- Promjene reproduktivnih organa – sazrijevanje jajnika

- Menarha (prva menstruacija) – u prosjeku oko 12.5 godina; ovulacija obično nekoliko
mjeseci nakon menarhe razmjerno kasni događaj u pubertetu, nakon naglog rasta
- Spermatogeneza: produkcija spermija u testisima (oko 11 god.)
- Spermarha (prve ejakulacije) - oko 13 god.
- Individualne razlike u vremenu sazrijevanja: osjećaj privlačnosti i vrijeme sazrijevanja;
različite reakcije djevojka i mladića koji ranije ili kasnije sazrijevaju
- Povezano sa idealima tjelesne privlačnosti i uklapanjem s vršnjacima
Neusklađenost tjelesnog, kognitivnog i emocionalnog sazrijevanja  “ Startanje motora bez

vještog vozača”. Postizanje seksualne zrelosti nekoliko godina prije potpunog neurološkog razvoja
potrebnog za razvoj samokontrole i emocionalne regulacije.
Vrijeme sazrijevanja i prilagodba djevojaka; djevojke koje rano sazriju:
- Češće imaju psiholoških problema, npr. depresija

- U većoj mjeri imaju poremećenu sliku tijela
- Ranije stupaju u spolne odnose i sa više partnera
- U većoj mjeri sklone konzumaciji sredstva ovisnosti
- !! ALI: Najviše problema u prilagodbi kod ranije sazrijelih djevojaka s već ranije iskazanim
problemima u ponašanju
Vrijeme sazrijevanja i prilagodba mladića; dečki koji ranije sazrijevaju:
- Osjećaj privlačnosti
- !! ALI U većoj mjeri imaju problema u prilagodbi (depresija)
- Ranije seksualno aktivni
- U većoj mjeri uključeni u asocijalna ponašanja
- Izraženiji eksternalizirani problemi, nekonzistenti podaci o internaliziranim problemima
Efekt hormona; DIREKTNI EFEKT
hormonalne promjene
raspoloženje i ponašanje
- Povezanost s povećanjem depresije; agresivnost i problemna ponašanja

- Kognicija – veća verbalna fluentnost i bolje pamćenje pod utjecajem estrogena
- Spacijalne sposobnosti pod utjecajem testosterona
Popratne promjene u pubertetu
- Veća potreba za spavanjem: potreba za dnevnim spavanjem u fazi intenzivnog rasta

- promjena cirkadijurnog ritma budnost i spavanja – promjene u izlučivanju melatonina
- promjene navika spavanja – kasnije, potrebno prosječno 9,15 sati sna
- Razvojne promjene u regulaciji spavanja povezane s biološkim/pubertetskim promjenama i
socijalnim utjecajima i navikama
- Interakcija bioloških i socijalnih čimbenika vodi ka negativnoj spirali posljedica
- Biološke promjene za odgodom spavanja + socijalni pritisak + sloboda u izboru kada se ide
spavati + izloženost stimulirajućim aktivnostima + uzbuđenje/anksioznost/stres + noćni izlasci
vikendom = promjenu u ponašanju
- Posljedice neispavanosti  pospanost za vrijeme nastave; razdražljivost, depresivnost, lošiji
imunitet
Efekt promjena
- Zabrinutost zbog težine – više od 50% adolescentica žele smršaviti

- Uloga tjelesnog samopoimanja
RAZVOJ MOZGA
Živčani sustav – osnovni pojmovi
- Živčana stanica (neuron) – dendriti, akson, tijelo, mijelinska ovojnica

- Sinapsa – prijenos poruke s neurona na neuron
- Neurotransmiteri – kemijski prijenosnici živčanih impulsa
- Mijelinizacija – stvaranje ovojnice koja ubrzava prijenos signala
Rast mozga u odnosu na tijelo
- Do 8 godine brži rast mozga od ostalih dijelova tijela

- Rođenje – mozak ima 25% ukupne veličine mozga, do 2 godine 70% ukupne veličine, sa 6
godina 90% težine odraslog mozga
- Kontinuirani razvoj mozga do kasne adolescencijenepotpune veze između neurona razlog
emocionalne i kognitivne nezrelosti
RAZVOJ MOZGA
- Sinapsogeneza – formiranje sinapsi, traje više godina, različita dinamika ovisno o području;
opada do puberteta na razinu karakterističnu za odrasle
- Sinaptičko “podrezivanje"/odstranjivanje – propadanje sinapsi koje se ne koriste,
selektivan procesovisno o iskustvu: aktivnost ili propast
- Zadržavanje sinapsi koje odgovaraju na zajedničke aspekte okoline i specifično pojedinačnom
iskustvu
- Uloga iskustva – poticaji iz okoline: važnost odgovarajuće stimulacije do kraja adolescencije
- Porast produkcije sive tvari do adolescencije (stanice)
- Sazrijevanje: stanice mozga postaju sve više povezane (bijela tvar, mijelanizirana vlakna),
veća specijalizacija stanica (siva tvar)
- Mozak sazrijeva od stražnjih struktura prema prednjim
- Podudaranje vremena mijelinizacije dijelova mozga i vremena sazrijevanja kognitivnih
funkcija (Hughes & Appel, 2016)
Razvoj prefrontalnog korteksa  prefrontalni korteks razvija se do 25 godine
- Funkcije: procesi mišljenja, pažnja, integracija informacija, pamćenje, planiranje, strategije

rješavanja problema, prosuđivanje, kognitivna kontrola (inhibiranje neodgovarajućeg
odgovora), filtriranje i potiskivanje irelevantnih informacija, procjena rizičnosti posljedica
ponašanja
Promjene u razini neurotransmitera
- Dopamin – promjena razine u mozgu adolescenata – uloga u motivaciji

- Rizično ponašanje – viša razina dopamina
- Promjena razine dopamina – veći prag za stimulaciju i osjećaj zadovoljstva: adolescentima
više nisu zanimljive iste stvari kao prije, potrebna jača razina uzbuđenja i novi izvori
zadovoljstva
- Sredstva ovisnosti povećavaju razinu dopamina u centrima nagrađivanja
- Dugoročno strukturalne i funkcionalne promjene; poremećaji pažnje
Razvoj mozga i psihičkih procesa
- Paralelni regresivni i progresivni procesi razvoja – povezanost s kognitivnim razvojem

- Sazrijevanje prefrontalnog korteksa i razvoj pamćenja; kognitivna kontrola (inhibiranje
neodgovarajućeg odgovora), filtriranje i potiskivanje irelevantnih informacija
Konzumacija alkohola i mozak?
- Funkcionalne i strukturalne promjene

- Mlađi konzumenti alkoholnih pića – problemi s dugoročnim pohranjivanjem novih
informacija
 Manji hipokampus kod tinejdžera ovisnika o alkoholu
 Alkohol može interferirati s razvojem eksplicitnog pamćenja oštećujući funkciju
hipokampusa
 Nove informacije mogu neposredno ponoviti, slabiji uradak nakon 20 minuta
Opći zaključci o razvoju mozga
1. Živčano tkivo se dinamički mijenja tijekom djetinjstva i adolescencije

2. Spoznaje o sazrijevanju korteksa i aktivnosti mozga bitne za razumijevanje kognitivnog i
emocionalnog razvoja
3. Razumijevanje funkcioniranja mozga u različitim razvojnim stadijima tek u začecima
4. Važnost poznavanja čimbenika koji pridonose strukturalnim i funkcionalnim promjenama
5. Razdoblje adolescencije – znatne mogućenosti za učenje i razvoj (Blakemore, 2014)
- Razvoj mozga utječe na ponašanje, a iskustvo utječe na razvoj mozga

- Uloga iskustva – poticaji iz okoline
- Važnost odgovarajuće stimulacije do kraja adolescencije: kognitivni, tjelesni i emocionalni
razvoj
KOGNITIVNI RAZVOJ
kognicija (lat. cognoscere = znati, prepoznati)
Kognitivni razvoj je razvoj složenih misaonih procesa: rasuđivanja, mišljenja, učenja i

rješavanja problema. Psihički procesi – opažanje, prepoznavanje, pažnja, pamćenje,
rasuđivanja, zaključivanje.
Različiti teorijski modeli kognitivnog razvoja
- Kognitivni razvoj posljedica međudjelovanja biološkog sazrijevanja i djetetove aktivnosti

- Za razvoj mišljenja je ključan odnos djeteta i odraslih
- Kognitivni razvoj rezultat reakcije pojedinca na uzastopne vanjske poticaje
Teorije kognitivnog razvoja
- Piagetova teorija kognitivnog razvoja

- Sociokulturalna teorija Vigotskog
- Modeli obrade informacija
Teorija J. Piageta (1896-1980)

1.) Maturacija – biološko sazrijevanje organizma i živčanih struktura
2.) Aktivnost djeteta – dijete razumije svijet djelujući na njega
Osnovni pojmovi Piagetove teorije
- Adaptacija: težnja za uklapanjem u okolinu

- Shema: temeljna struktura za organizaciju informacija; pojam
- Organizacija: proces svrstavanja informacija u mentalne sustave, kategorije
- Asimilacija: interpretacija novih iskustava na temelju postojećih znanja; uklapanje novih
informacija u postojeće sheme
- Akomodacija: mijenjanje postojećih spoznajnih struktura kako bi se uskladile s novim
iskustvom
- Osnova kognitivnog razvoja je adaptacija – urođena sklonost ka održavanju skladnih odnosa

s okolinom
- Glavna motivacijska snaga u osnovi kognitivnog razvoja je ravnoteža – smanjivanje
neravnoteže između nepoznatog i poznatog
- Kognitivna uravnoteženost – dobra struktura
Postizanje kognitivne ravnoteže prema Piagetu

Diskontinuiranost kognitivnog razvoja
- Razvoj se odvija kroz 4 stupnja (stadija)  1.) Senzomotorički stadij, 2.) Predoperacijski
stadij, 3.) Stadij konkretnih operacija, 4.) Stadij formalnih operacija
- Kvalitativno različiti oblici funkcioniranja
- Djeca prolaze kroz iste stupnjeve razvoja istim redoslijedom
1.) Senzomotorički stadij – Dijete spoznaje svijet izravnim djelovanjem: putem osjetila i
manipulacije predmetima, počinje razlikovati sebe od drugih. Razvoj je to razumijevanja uzročnosti,
vremena i prostora, razvoj odložene imitacije, razvoj pojma predmeta. U tom stadiju jednostavne
reakcije postupno zamjenjuje namjerno ponašanje.
 Postignuća senzomotoričkog stadija – do 7 mjeseci dijete nije svjesno postojanja predmeta

koje više ne vidi; od 8 mjeseci dijete spoznaje da predmeti i ljudi postoje neovisno o našem
zapažanju
2.) Predoperacijski stadij – Dijete rješava problem predočavanjem, a ne samo izravnim djelovanjem.
Dolazi do upotreba simboličkog mišljenja: imenovanje predmeta, upotreba jezika, odloženo
oponašanje, simbolička igra (“Kao da..” igra), crtež. Razvija se konkretnost mišljenja: mentalno lako
predočivi predmeti, povezani s neposrednom situacijom, mišljenje o sada i ovdje, transduktivno
rezoniranje – zaključivanje od posebnog prema posebnom (do 4. godine). dakle, govorimo o
intuitivnom, a ne logičkom mišljenju što možemo vidjeti na primjeru konzervacije pojmova (primjer
s čašama u kojima je jednaka količina tekućine).
 Ograničenja mišljenja u predoperacijskom stadiju:

1.) Egocentričnost: nesposobnost razlikovanja osobne od tuđe perspektive; tendencija
razumijevanja problema iz perspektive djeteta
2.) Centracija – sklonost djeteta usmjeravanju samo na jedan aspekt problema
3.) Ireverzibilnost – razumijevanje odnosa među stvarima, pojavama samo kroz jedan smjer,
pr. “Ja imam sestru, moja sestra nema brata /sestru”
4.) Usmjerenost na stanje, a ne na transformaciju
3.) Stadij konkretnih operacija (7-12 godina) – U tom se stadiju odvija logično mišljenje kroz
operacije mišljenja, to su konzervacija pojmova, klasificiranje i odnosnog rasuđivanja; reverzibilnost,
serijacija. Ograničenje tog stadija je što djeca ne razumiju apstraktne pojmove.
- U ovom se stadiju razvija konzervacija pojmova, dakle dolazi do spoznaje o tome da se

kvantitativna svojstva predmeta ne mijenjaju s promjenom vanjskog izgleda.  vodoravna
raslojenost – postupno ovladavanje zadacima konzervacije, do konzervacije broja i duljine
dolazi oko 7-8 god., do konzervacije mase oko 8-10 god., a do konzervacije volumena oko 11-
12 god.
- Reverzibilnost mišljenja – operacije pomoću koji se može predočiti prijelaz iz jednog u
drugo stanje; dijete zna da je 3+2=5, ali i da je 5-3=2. Simboličko predočavanje vraćanja na
početno stanje – argument kompenzacije, inverzije, negacije.
- Tranzitivno zaključivanje: logično kombiniranje odnosa (ako je Petar > Ivana, a Ivan >
Ante, onda je Petar > Ante; tko je najviši? (ograničenje)
- Klasifikacija – povezivanje objekata po određenim obilježjima – kolekcionarstvo
- Uključenost klasa – spoznaja da podrazredi ne mogu biti veći od razreda koji ih uključuje
- Odnosno rasuđivanje, tj. serijacija – redanje predmeta po nekoj količinskoj dimenziji, npr.
dužina
Nove spoznaje o stadiju konkretnih operacija
- Primjena logike pod utjecajem vježbe, konteksta i kulturalnih uvjeta

- Tranzitivno zaključivanje lakše uz dulje školovanja – inkluzija klasa i iskustvo, brazilski ulični
prodavači: 4 paketića žvakaći od jagode i 2 od mentola – je li bolje prodati žvakaće od jagode
ili sve žvakaće?
4.) Stadij formalnih operacija – Dolazi do fleksibilnosti mišljenja, sposobnosti apstrakcije i testiranja
mentalnih hipoteza, mogućnosti sagledavanja alternativa u kompleksnom rezoniranju i rješavanju
problema.
Razvijene internalizirane mentalne strukture:
- mentalno manipuliranje idejama

- rezoniranje na temelju verbalnih izjava bez konkretnih primjera
- razmišljanje o hipotetičkim problemima i apstraktnim pojmovima s kojima se nikada prije
nisu sretali
- sistematično i organizirano pristupanje problemu
Rješavanje problema – primjena pravila, Siegler
1. Ravnoteža ako je isti broj utega s obje strane

2. Ako su težine različite prosudba na temelju broja utega, uz iste težine važna udaljenost
3. Istovremeno procjena i težine i udaljenosti – točna procjena ako su jednaki – zbunjeni ako
nisu isti (većina 13-17 godišnjaka)
4. Pravilo težina * udaljenost – uspjeh u svakoj vrsti problema (<20% 16, 17-godišnjaka)
Zadaci deduktivnog rasuđivanja
- Djeca na stadiju konkretnih operacija ne uzimaju u obzir sve varijable i nasumično pokušavaju
- Na stadiju formalnih operacija sustavno traženje rješenja
- Mentalne operacije organizirane u operacije višeg reda
- Operacija nad operacijama
Razlika srednjeg djetinjstva i adolescencije  Propozicijsko mišljenje – mogućnost procjene logike

verbalnih izjava neovisnih od realnosti. Dijete na stadiju konkretnih operacija ne razumije izjave:
"Ovaj žeton (drži ga u ruci da se ne vidi) je ili zelen ili nije zelen." - "Žeton u ruci je zelen i nije zelen."
Ako ne vide ne znaju odgovoriti, a ako vide točnom smatraju obje tvrdnje kad je žeton zelen.
Razlika srednjeg djetinjstva i adolescencije  Razumijevanje proporcija i razlomaka, do 12 god.

1/8 > 1/6?
Zadatak: "Što bi se dogodilo da ljudi imaju treće oko?“ – na stadiju konkretnih operacija jedino je
moguće na glavi, tj. na čelu. ALI! Ako ih pitamo „Što bi se dogodilo kada ljudi više ne bi mogli imati
djecu?” to im je previše apstraktno, a jednostvanom logikom vodi do očitog zaključka; prije nego
izumre vrsta što se sve može dogoditi?
Model dualnog procesiranja – Intuitivno i analitičko procesiranje informacija
- Intuitivno mišljenje rezultat je prošlog iskustva, kulturalnih pretpostavki, iznenadnih impulsa

- Analitičko mišljenje – analiza, sustavno procjenjivanje razloga za i protiv, rizika, posljedica,
mogućnosti; logično je i racionalno
- Adolescenti mogu koristiti hipotetičko-deduktivno rezoniranje, ALI to ne znači da ga i koriste
- Adolescentima je lakše i brže zaboraviti na logiku i osloniti se na intuiciju
- Intuitivno rezoniranje o novim konceptima neovisno o formalnoj edukaciji
Spoznaje o formalnom stadiju
- Dosadašanja istraživanja pokazala da ne mogu svi uspješno riješiti sve zadatke formalnih
operacija
- Vremensko (horizontalno) pomicanje s obzirom na sposobnost rješavanje raznih tipova
zadataka formalnih operacija
Podstupnjevi formalnog stadija
- Stupanj A: 11,12-14,15 godina – formalne operacije koriste se samo u nekim situacijama s

kojima imaju više iskustva, rješavanje logike svakog zadatka posebno
- Stupanj B: od 15 godina – sustavna upotreba formalnih logičkih operacija u različitim
situacijama
Zastupljenost formalnog stadija
- Rezultati istraživanja sugeriraju da je oko trećina srednjoškolaca na razini formalnog stadija

(Kuhn, Langer, Kohlberg & Haan, 1977; Eylon & Linn, 1988)
- Preduvjet formalnog mišljenja je biološko sazrijevanje, ali i odgovarajući okolinski poticaj
Mišljenje na stadiju formalnih operacija
- Apstraktno – Mogu rješavati apstraktne probleme; mišljenje o mišljenju – uočavanje

dvosmislenosti, isključivosti i analiziranje vlastitog mišljenja
- Idealističko – Mogu zamišljati što je moguće, idealno
- Logično – Znanstveni pristup problemu: planiranje unaprijed, sustavno testiranje mogućih
rješenja, hipotetičko-deduktivno mišljenje; mogućnost istovremenog kombiniranja više
varijabli; dolazi do razvoja “znanstvenog” mišljenja – hipotetičko mišljenje, uvažavanje
alternativnih mogućnosti, prepoznavanje mogućih kombinacija
Spoznaje o zastupljenosti formalnog stadija
- Moguća primjena formalnih operacija samo za neke problemske situacije

- Iskustvo školovanja u određenom području pomaže: razvoj formalno-operacijskog mišljenja u
određenim područjima
- ? formalne operacije kulturalni fenomen – polinezijski pomorci ne rješavaju zadatke formalnih
operacija, ali koriste formalne operacije prilikom plovidbe
Dob i formalne operacije
- Moguće da i djeca mlađa od 12 godina imaju obilježja mišljenja karakterisična za formalne

operacije (Goswami, 2001)
- Moguće da odrasli nemaju razvijeno mišljenje na razini formalnih operacije (Noelting, 1992;
Cole i Cole, 1993)
- Nužnost formalnih operacija u svakodevnom rješavanju problema?
- Kognitivni razvoj odraslih: postformalni stadij
Primjena spoznaja o kognitivnom razvoju adolescenata u nastavi
- Ne dostižu svi stadij formalnih operacija

- Važnost razumijevanja spoznaja o dosegu kognitivnog razvoja i individualnih varijacija u
ovladavanju formalnim operacijama u nastavi
- Uvažavanje mogućnosti o razvijenosti formalnih operacija u samo nekim područjima
- Izazov nastavnicima u poticanju učenika u za njih novim, težim i manje zanimljivim
sadržajima
Utjecaj Piagetove teorije na edukacijsku praksu
- Spremnost za učenje: važnost prethodnih iskustava – asimilacija novog u postojeće; novo

iskustvo koristi samo ako ga dijete razumije
- Motivacija za kognitivnu aktivnost: prenapredan ili prejednostavan obrazovni kontekst
nezanimljiv – potrebno je uvijek nešto više od trenutne razine – izazovno ako uzrokuje
neravnotežu
- Skup znanja o djetetovoj spoznajnoj razini – inteligencija kao djelovanje – obrazovanje
graditi na prirodnoj radoznalosti djeteta
Obilježja normativnog razvoja mišljenja
- Od početne ovisnost o neposrednom iskustvu prema zamjeni stvarnosti simbolima

- Od vanjske aktivnosti i baratanja predmetima do predodžbi
- Od egocentričnog prema socijaliziranom
- Od konkretnog prema apstraktnom
- Od usmjerenosti na jedan aspekt problema prema istodobnom zahvaćanju nekoliko aspekata
- Od urođenih refleksa do složenih inteligentnih ponašanja
Opća načela razvoja
- Razvoj se odvija različitom brzinom

- Razvojne promjene odvijaju se prema određenom redosljedu
- Razvoj se odvija postupno
Sociokulturalna teorija, Vigotski

- Uloga socijalnog okruženja u kognitivnom razvoju
- Misaoni razvoj ovisi o savladavanju sustava znakova zajedničkim određenoj kulturi
- Postupno učenje simboličkog sustava
- Učenje prethodi razvoju
- Kognitivni razvoj potiče se suradnjom djeteta s odraslima i vršnjacima
- Smjer razvoja: ponašanja kontrolirana izvana  ponašanja kontrolirana iznutra
- Područje približnog razvoja – uviđamo razliku između: stvarne razvojne razine u kojoj se
ogleda što dijete može samo i razine mogućeg razvoja u kojoj se ogleda što dijete može uz
tuđu pomoć. NO! Znanja i vještine iznad područja približnog razvoja dijete ne može usvojiti
ni uz tuđu pomoć; djeca se razlikuju u stupnju poučljivost
1.) Zadaci koje učenik rješava samostalno
2.) Zadaci koje se može riješiti uz odgovarajuću podršku
3.) Zadaci koje učenik ne može riješiti niti uz tuđu pomoć: neuspjeh u razumijevanju
novih informacija unatoč poticanju – gradivo nadilazi trenutne potencijale učenika
Područje približnog razvoja – fokusirano poučavanje
Poticanje
- Uloga poticanja: privremeni potpornji (scaffolding: podizanje skela)

- Načini poticanja – modeliranje, potkrjepljenje, povratna informacija, izravno
poučavanje, postavljanje potpitanja, kognitivno strukturiranje: objašnjenje načela
- Važnost osjećaja neposrednog uspjeha i razvoja samostalnosti i odgovornosti za uspjeh
Sociokulturalna perspektiva kognitivnog razvoja
- Socijalna interakcija kreira kognitivne strukture i procese mišljenja – razvoj formalnih

operacija ovisno o području poticanja
- Uloga okruženja/kulture u kognitivnom razvoju – međukulturalne razlike u uspjehu u
školskim predmetimazašto su učenici u azijskim zemljama bolji matematičari?
- 1. Uvjerenje – uspjeh u matematici je povezan s trudom ili sa sposobnostima
- 2. Dosljedna struktura izraza za brojeve – brojevi se lakše pamte, kraće informacije, može
zadržati u radnom pamćenju više informacija, ubrzava mišljenje i rješavanje zadataka
Konstruktivizam
- Djeca aktivno stvaraju znanje djelujući na dobivenu informaciju

- Učenje ≠ posljedica pasivnog prijenosa informacija
- Učenje = konstrukcija novih znanja na temelju prethodnih učenja
- Učenici dolaze s predznanjima koja će oblikovati nove spoznaje
- Znanje nije doslovna reprodukcija – U analizi novih informacija uočavaju relevantne
elemente, procjenjuju slaganje s prethodnim spoznajama
Pristup obrade informacija

- Cilj je opis kognitivnih aktivnosti od ulaska informacija do odgovora (ishoda) – KAKO se
informacije obrađuju
- Kompjutorska metafora: kognitivni sustav sustavno i inteligentno mijenja ulazne informacije u
različite izlazne odgovore
Mehanizmi kognitivne promjene, Demetriou i sur. 1993, 2002
- usmjerenost na specifične kognitivne procese

- Pažnja – usredotočenost, prilagodljivost zadatku
- Strategija – djelotvornije
- Znanje – povećanje
- Metakognicija (svjesnost o mišljenju) – proširenje, novi uvidi o učinkovitim strategijama
- Kognitivna samoregulacija
- Kapacitet obrade – veća brzina mišljenja – sazrijevanje mozga
Mehanizmi promjene u kognitivnom razvoju – promjena efikasnosti obrade informacije
- Enkodiranje – prepoznavanje najvažnijih obilježja predmeta i događaja i upotreba obilježja u

stvaranju unutrašnjih predodžbi
- Automatizacija – povećanje učinkovitosti kognitivnih operacija nakon uvježbavanje
- Tvorba strategija – olakšava obradu i pohranu informacija: mnemoničke strategije >
ponavljanje; organizacija (kategorizacija); elaboracija; češća upotreba strategija kod starije
djece do adolescencije učinkovitije: bolja pohrana, reprezentacija i prisjećanje
Stručnost
- Stručnost: činjenično znanje u nekom području; Chi, 1978.

- Povećanje baze znanja tijekom školovanja
- Lakše pamćenje i upotreba strategija: ponavljanje; organizacija, kategorizacija; elaboracija
Uloga znanja u pamćenju: konstruktivno pamćenje
- Pamćenje odraz razumijevanja, sukladno trenutnoj spoznajnoj razini, a ne zadržavanje

doslovnog podražaja
- Presloženo iskustvo – djetetovo pamćenje pojednostavljuje i moguće iskrivljuje
- Mlađa djeca sugestibilnija; češći problemi izostavljanja nego izmišljanja – spontano
izvještavanje nije podložno iskrivljavanju
Metamemorija: znanje o vlastitom pamćenju
- Djeca predškolske dobi precjenjuju svoje sposobnosti pamćenja – uloga pogrešnih uvjerenja?
- Razvoj metamemorije povezan s većom učinkovitosti pamćenja zbog upotrebe strategije
Pamćenje i rješavanje problema –Teorija Casea (1992)
- Radni prostor: "prostor" potreban za izvođenje operacija

- Prostor kratkotrajne pohrane: pohrana rezultata prethodne operacije i izvođenje nove –
ograničenost prostora kratkotrajne pohrane kod mlađe djece
Teorija obrade informacija
- 2 čimbenika povećanja operacijske učinkovitosti: 1.) vježba (automatizacija) 2.) biološko

sazrijevanje
- Pamćenje se poboljšava s razvojem, a poboljšano pamćenje olakšava rasuđivanje i rješavanje
problema
Razvoj obrade informacija
- Povećanje kapaciteta obrade informacija

- Skraćivanje vremena za obradu informacija (između 6. i 12. godine) – posljedica
mijelinizacije i sinaptičkog obrezivanja – brže mišljenje i istovremeno obrada više informacija
- Napredak u kognitivnoj inhibiciji: bolja kontrola unutarnjih i vanjskih ometajućih podražaja –
sazrijevanje frontalnog režnja
Pažnja
- Kognitivna inhibicija irelevantnih informacija znatno bolja od srednjeg djetinjstva

- Poboljšana selektivnost pažnje između 6. i 9. godine
- Adolescenti: usredotočenost na relevantne informacije, mogućnost prilagodbe na promjenjive
zahtjeve zadatka
Multitasking: mit/osobina nove generacije?
- Podijeljena pažnja usporava i djeluje na kvalitetu uratka, na podrazumijeva skakanje sa

zadatka na zadatak, pr. razgovor mobitelom za vrijeme vožnje umanjuje sposobnosti kao i
konzumacija alkohola
- Neuroplastičnost i razvoj frontalnog dijela mozga u 20-im godinama; može li se dobrom
podukom uvježbati mlade u učinkovitijem multitaskingu?
- Usmjerenost na različite medije negativno se odražava na pažnju, radno pamćenje,
impulzivnost i odgodu zadovoljenja potrebe i ukupno akademsku izvedbu(Baumgartneri sur.,
2014; Caini sur., 2016; Wimeri sur., 2017)
Pamćenje
S dobi pamti se veći broj i složenije informacije; mogućnost kategorizacije. Pamćenje dosjećanjem
razvija se kroz predškolsku dob, bolje kod školske djece, a kod adolescenata povećanje znanja pomaže
upotrebu strategija.
- Kapacitet radnog pamćenja raste s dobi, porast cca 1 jedinica svake 2 godine do 16-e godine-
kapacitet 7±2 (Baddeley, 1990).
- S dobi pamti se veći broj i složenije informacije; mogućnost kategorizacije
- Pamćenje dosjećanjem postupno se razvija kroz školsku dob
- Brzina procesiranja – oslobađanje informacija iz jednog zadataka i dostupnost za izvođenje
novog zadatka
Promjene u pamćenju s dobi
- Kapacitet radnog pamćenja – starija djeca imaju veći kapacitet, brže obrađuju informacije i
efikasnije; više prostora u radnom pamćenju ostaje za pohranjivanje i ostale kognitivne
procese
- Strategije pamćenja – starija djeca koriste efikasnije strategije za kodiranje, pohranjivanje i

dozivanje informacija
- Metamemorija – starija djeca više znaju o pamćenju, zbog bolje metamemorije koriste
efikasnije strategije i bolje nadgledaju napredak
- Baza znanja – starija djeca općenito više znaju i veća baza poboljšava sposobnost učenja i
pamćenja
Modeli kognitivnog razvoja

Razvoj znanstvenog rasuđivanja
- Piaget – nagle promjene

- Teoretičari obrade informacija – postupni razvoj kroz različita specifična iskustva
- Važnost uspoređivanja teorija s dokazima, primjerima
- Razmišljanje o mišljenju i evaluacija svoga mišljenja
Modeli razvoja
- Prijelazi između razdoblja – skokoviti, usporavanje, regresije

- Interakcija različitih čimbenika - male razlike u startu mogu biti povezane sa značajnim
kasnijim razlikama
- Varijabilitet razvoja – svi prolaze kroz iste stadije uz istovremeno diferenciranje
- Interindividualni i intraindividualni varijabilitet – viša razina izvedbe u 1 situaciji nije nužno
povezana s drugim situacijama
- Razvijenost kompetencije – prezentacija vještine u specifičnoj situaciji. Neopravdano
zaključiti o odsutnosti kompetencije zbog neuspjeha u jednoj situaciji – moguće prezentiranje
vještine u nekoj drugoj, za učenika bližoj situaciji
- Učenik koji nije još savladao neki kognitivni zadatak ne mora biti neuspješan na svim
zadacima te kognitivne razine
Razvoj spoznaja i vještina
- Nužnost odgovarajućeg znanja za rezoniranje i kritičko mišljenje

- Kritičan stav učenika prema sadržajima koje trebaju naučiti „Zašto to moramo naučiti kada
možemo naći na Googlu”
- Preferencije adolescenata za rad u socijalnom okruženju
- Uloga poticajnog socijalnog okruženja, kooperativnostučenje u grupi
Teorija dinamičkih vještina, Fischer

Razvoj vještina ovisi o kontekstu:
1. Vanjsko okruženje u koje se prenose vještine – primjeri trebaju biti što sličniji situaciji u kojoj
će se vještina trebati primijeniti
2. Unutarnji kontekstobilježja osobe (emocije)
3. Druge osobe- izvor podrške, izazova ili stresa
Poticajna okruženja i učenje
- Primjena novih tehnologija za nove generacije učenja i uvažavanje spoznaja o kognitivnom

razvoju, pr. video prezentacije nastavnih sadržaja (Khan Akademija)
Općenito o kognitivnom razvoju

Kognitivni razvoj ima 3 smjera razvoja – 1.) Napredak u različitim specifičnim domenama, 2.)
Napredak u kognitivnoj kontroli (metakognicija), 3.) Napredak u funkcionalnom procesiranju (radno
pamćenje, brzina obrade informacija i sl.)
Obilježja normativnog razvoja mišljenja
- Od Od početne ovisnost o neposrednom iskustvu prema zamjeni stvarnosti simbolima

- vanjske aktivnosti i baratanja predmetima do predodžbi
- Od egocentričnog prema socijaliziranom
- Od konkretnog prema apstraktnom
- Od usmjerenosti na jedan aspekt problema prema istodobnom zahvaćanju nekoliko aspekata
- Od urođenih refleksa do složenih inteligentnih ponašanja
Opća načela razvoja
- Razvoj se odvija različitom brzinom

- Razvojne promjene odvijaju se prema određenom redosljedu
- Razvoj se odvija postupno
KOGNITIVNE PROMJENE U ADOLESCENCIJI
21 godina - hipotetičko-deduktivno mišljenje

- razvijene internalizirane mentalne strukture: mentalno manipuliranje idejama
- razmišljanje o hipotetičkim problemima i apstraktnim pojmovima s kojima se nikada prije
nisu sretali
- sustavno rješavanje problema: kompleksne strategije
12 godina - efikasniji načini usvajanja i pohranjivanja informacija
KOGNITIVNE PROMJENE U ADOLESCENCIJI
21 godina - sposobnost razdvajanja realnog i mogućeg

- odvajanje forme od sadržaja
- propozicijsko mišljenje
- rezoniranje na temelju verbalnih izjava bez konkretnih primjera
- kombinatorika
12 godina - razvijena metamemorija
EMOCIONALNI RAZVOJ DJECE I MLADIH
- Osnovna obilježja emocija su subjektivno iskustvo, fiziološka reakcija i ponašanje

- Funkcija emocija  informacije o okolini – regulacija kognitivinih procesa; učenje i
pamćenje, prijenos informacija o nama: regulator socijalnog ponašanja i priprema za
djelovanje. Emocije su čimbenik fizičkog zdravlja.
Emocionalni razvoj
- Izražavanje emocija od rođenja – biološke dispozicije

- Važnost emocionalno poticajnog okruženja
- Proces socijalne reference – djeca koriste tuđu emocionalnu ekspresiju u regulaciji osobnog
ponašanja i procjene nejasne situacije
- Važno je imenovanje emocija te socijalizacija emocionalnog reagiranja
Model razvoja emocija
Emocije u adolescenciji
- Uloga formalnih operacija – mišljenje i emocije

- Mlađa djeca pretpostavljaju da je posjedovanje informacija ključno za emocionalni doživljaj
- Adolescent povezuje emocionalnost s osobnošću, emocije nisu samo izraz situacije
- Razumijevanje relativnosti emocionalnog stanja
- Adolescenti u odnosu na odrasle: doživljavaju ekstremna emocionalna stanja, doživljavaju
intenzivne negativne emocije, doživljavaju intenzivne pozitivne emocije, imaju češće
promjene raspoloženja; odrasli češće od adolescenata izvještavaju o pozitivnom raspoloženju
- Emocionalnost, nagle reakcije
- Amigdala – središte emocionalnog reagiranja i neposredne reakcije
- Postupno sazrijevanje čeonog režnja: preduvjet racionalne reakcije
- Adolescenti skloniji reagirati naglo
- Odrednice veće emocionalne ranjivosti u adolescenciji – anatomske, kemijske,
funkcionalne reorganizacije u mozgu, promjene u emocionalnoj regulaciji i kognitivnim
procesima, genetski i okolinski faktori
Neuralna osnova emocionalne reakcije
- Neposredna, nepromišljena reakcija

- Aktivacija limbičkog sustava – amigdala (KRAĆI PUT) ili promišljena reakcija uslijed
socioemocionalne regulacije – kortikalna aktivnost (DULJI PUT)
- Razvoj limbičkog sustava prethodi razvoju korteksa: manja djeca ne razumiju emocije koje
doživljavaju niti vezu situacije i doživljaja
Prepoznavanje emocija
- Adolescenti i odrasli koriste različite putove u razumijevanju izraza lica. Možemo reći da su
odrasli točniji, dok je sposobnost prepoznavanja emocija smanjena u vrijeme puberteta i
pogrešno interpretiranje tuđih emocija može biti izvor sukoba.
- Prepoznavanje ljutitog izraza lica razvija se kasnije od prepoznavanja izraza za strah
- Rezultat u skladu sa spoznajama o neurološkom razvoju amigdale i prefrontalnog korteksa
(Elzinga & Bremner, 2002)
- Razumijevanje ljutnje povezano sa sazrijevanjem prefrontalnog korteksa
- Odrasli – povećana aktivacija amigdale u reakciji na prestrašenu u odnosu na neutralnu
ekspresiju; Djeca – jednaka reakciju amigdale i na neutralnu i na prestašenu ekspresiju
(Thomas et al., 2001)
- Amigdala kod djece još nema specijaliziranu diferenciranu reakciju na podražaje kao kod
odraslih
Razvoj u adolescenciji
- Razvoj mozga u adolescenciji još nije dosegao razinu zrelosti odrasle osobe
- Nemaju vještinu brze procjene posljedica rizičnog ponašanja – ne znaju se suočiti sa
socijalnim pritiskom ili instinktivnim porivima; teže mogu razumijeti dugoročne posljedice
rizičnog ponašanja
- Adolescenti više pod utjecajem emocionalnog sustava – strah od odbacivanja od vršnjaka,
potreba za ostavljanjem dojma, uzbuđenje zbog rizičnih situacija
- Pogrešna pretpostavka odraslih da adolescenti razumiju logičke argumente u npr. objašnjenje
zabrane
Osnovne spoznaje o razvoju mozga i ponašanje adolescenata (Blakemorei Mills, 2013)
1. Područja mozga uključena u razumijevanje tuđih mentalnih stanja tijekom

adolescencije još uvijek se strukturalno i funkcionalno razvijaju
2. Adolescencija je razdoblje povećane osjetljivosti na socijalne signale iz okoline koji
mogu utjecati na adolescente putem motiviranja određenih ponašanja
3. Odrasli mogu imati značajan utjecaj na socio-kognitivni razvoj kroz kreiranje i
strukturiranje socijalnog okruženja
Osjetljivost razdoblja adolescencije i sazrijevanje mozga
- Neravnoteža u dinamici sazrijevanja struktura

- Limbički sustav sazrijeva u vrijeme puberteta
- Prefrontalni korteks nije sazrio do sredine 20-ih
- Objašnjenje nepromišljenog ponašanja adolescenata
Emocionalni razvoj
- Dinamika razvoja emocionalnih vještina

- Normativni razvoj u adolescenciji ne dovija se po jednostavnoj linearnoj putanji: izmjena
uspona, padova, stagnacije
- Postupno povećanje učinkovitosti i specijaliziranosti dijelova mozga, ovisno o iskustvima
- Koristiti spoznaje o različitoj dinamici razvoja emocionalnih u pripremi preventivnih

programa
- Razlike u emocionalnom razvoju kod mladića i djevojaka
- Priroda povezanosti između socijalnih i emocionalnih vještina rezultat bioloških, kulturnih i
razvojnih čimbenika koji utječu na njihov razvoj
- Osobe koje teže reguliraju svoja emocionalna stanja imaju lošiju psihološku prilagodbu.
Dobro razumijevanje i upravljanje emocijama prevenira nepoželjne oblike ponašanja
(agresija) u adolescenciji. Povećana emocionalna osjetljivost uz slabije razvijene sposobnosti
upravljanja emocijama povezana s razvojem depresivnih simptoma. Emocionalne teškoće
ometaju akademsko funkcionanje.
Emocionalnost adolescenata i prilagodba
- Problemi u suočavanju s povećanom emocionalnošću u adolescenciji mogu rezultirati većom

podložnosti za razvoj depresivnosti, anksioznosti, agresivnosti
- Emocionalna disfunkcionalnost može rezultirati razvojem neprilagođenih obrazaca ponašanja
(ovisnosti)
Emocionalni razvoj – reguliranje emocija
U regulacija emocija roditelji imaju važnu ulogu – figure privrženosti i modeli. Bolja samoregulacija
uz roditelje koji pružaju podršku, prihvaćaju djetetove emocije, potiču emocionalno izražavanje,
pokazuju empatiju, pomažu djetetu u regulaciji ljutnje, potiču prosocijalno ponašanje svoje djece.
Roditelji skloniji kažnjavanju i neprimjerenim reakcijama otežavaju djetetov socio-emocionalni
razvoj.
Emocionalna kompetencija
- Razdvojiti osjećaje od činjenica s ciljem izbjegavanja pogrešnih zaključaka: Ja se tako

osjećam – znači to mora biti tako
- Održavanje interpersonalnih odnosa i u slučaju doživljavanja intenzivnih emocija
- Upotreba kognitivnih vještina s ciljem razumijevanja izvora i prirode emocija
- Što znači biti emocionalno kompetentan? 1. Biti svjestan vlastitog emocionalnog stanja 2.
Znati prepoznati tuđa emocionalna stanja 3. Znati izraziti i priopćiti svoje emocije 4. Znati
suosjećati s drugima 5. Razumijeti da ni mi ni drugi ne pokazujem uvijek iskreno osjećaje 6.
Znati prevladati različite emocionalne situacije 7. Biti svjestan važnosti emocioanlne
komunikacije u odnosu prema drugima 8. Razumijeti da imamo vlast nad svojim emocijama i
da mi odlučujemo kako ćemo reagirati
- Za razvoj emocionalne kompetentnosti važna je uloga odraslih – roditeljska ekspresivnosti,

pozitivne emocije ili depresivnost roditelja
- Razgovor o emocijama s djecom potiče bolje razumijevanje emocija kod djece – etiketiranje;
verbaliziranje
- Važnost roditeljskog podržavanja djetetovih emocija; obraćanje pažnje, potkrepljivanje
djetetovih emocionalnih stanja kroz prihvaćanje i njihovo osvješćivanje
Temperament
- Individualne razlike u tipičnom načinu emocionalnog reagiranja

- Biološki određene individualne razlike u emocionalnoj reaktivnosti i samoregulaciji
(Rothbart, 2007)
- Reaktivnost kao karakteristika temperamenta: reakcije osobe na podražaje u okolini
(negativne emocije, strah, anksioznost, tugu, pristupanje, frustraciju/ljutnju, iritabilnost i
aktivnost.
- Ekstremno izražene pojedine dimenzije povećavaju sklonost razvoja psihopatologije
- Obilježja temperamenta kao rizičan ili zaštitni čimbenik: povećavaju ili umanjuju štetno
djelovanje okolinskih čimbenika
- Obilježja temperamenta pobuđuju reakcije drugih, o čemu ovisi funkcioniranje pojedinca i
priroda prilagodbe
- Različita obilježja temperamenta – dispozicija različitog razvojnog puta uz slične rizične
uvjete
- Vrste temperamenta (Thomas i Chess, 1977.) – laki temperament 40% djece, teški
temperament 10% djece i 15% djece suzdržano
- Teški temperament rizičan za razvoj odstupajućih ponašanja
- Adolescencija: povezanost teškog temperamenta s izraženijom depresivnošću, zlouporabom
droga, nižom razinom roditeljske podrške (Tubman, Windle, 1995)
- Stabilnost temperamenta: negativna emocionalnost (strah, uzrujanost), reakcije na nove
situacije
- Transakcijski odnos
- Temperament i prilagodba – Goodness of fit – usklađenost temperamenta pojedinca i zahtjeva
okoline
- Usklađenost temperamenta djeteta i roditelja – bolji ishod u prilagodbi djeteta
Usklađenost temperamenta i školskog okruženja
- Priroda interakcije učenika s drugima ovisi o usklađenosti očekivanja s obilježjima učenika

- Prioritet učitelja – razredna disciplina – učenik teškog temperamenta se kažnjava zbog
ometanja nastave
- Neusklađenost – nepodudaranje očekivanja nastavnika o prihvatljivom ponašanju s
obilježjima učenika
- Način komuniciranja s djecom i izbor discipliniranja sukladnoga djetetovom temperamentu
- Kreiranje pozitivnih odnosa s djetetom
- Kvaliteta interakcije nastavnik-učenik ovisi o temperamentu učenika (McClowery i sur, 2013);
temperament učenika modificira interakciju između nastavnika i učenika: učenici s
niskom razinom ustrajnost u zadatku, visokom aktivnošću i visokom negativnom reaktivnošću
imaju više negativne interakcije s nastavnikom i više ometaju nastavu, dok će učenici s
visokom razinom ustrajnosti na zadatku vjerojatnije iskusiti pozitivan odnos s nastavnikom.
Pristup djeci usklađen potrebama temperamenta
- Prema djeci teškog temperamenta potrebna smirena reakcija, preusmjeravanje i pružanje

mogućnosti za aktivnošću
- Podrška, jasna očekivanja i roditeljska osjetljivost umanjuju vjerojatnost kasnijih problema
- Bojažljivoj djeci je potrebno postupno uvođenje novih iskustava
Odnos nastavnik – učenik
- Distraktibilnije učenike nastavnici češće kritiziraju

- Ako nastavnik smatra da se učenik može kontrolirati, ali to ne pokušava – češće koristi
kažnjavanja
- Osvješćivanje nastavnika o dimenzijama temperamenta može umanjiti konflikt – kada učenik
prepoznaje da se uvažavaju njegove specifičnostidoživljaj podrške i pozitivne interakcije, a ne
obrana svoje pozicije; skloniji razmatrati alternative u rješavanju problema
Poznavanje obilježja temperamenta
- Nepoznavajući obilježja djetetova temperamenta – kritiziranje ponašanja koja proizlaze iz

temperamenta dovodi do razvoja neprilagođenog ponašanja djeteta i okrivljavanja roditelja za
djetetovo ponašanje
ŠKOLSKO OKRUŽENJE I EMOCIONALNI RAZVOJ

Preventivni programi i razvoj adolescenata
- Promoviranje vještina samoregulacije kod adolescenata temeljenih na spoznajama o

neurokognitivnom razvoju važno za prevenciju problema u ponašanju (ovisnosti)
- Razvijena samoregulacije tijekom srednjeg djetinjstva ne mora biti nužno protektivna
- Razvojne promjene u centrima za nagrađivanje povećavaju sklonost traženja uzbuđenja i
rizičnom ponašanju
- Nužnost poticanja razvoja samoregulacije u adolescenciji
Pokhrel i sur. (2013).
Programi zaštite mentalnog zdravlja u školi
- Intervencije na razini škole osnažuju poželjne vještine i dobrobit mladih i rezultiraju ishodima
s dugoročnim posljedicama za realne životne situacije
- Socijalne i emocionalne kompetencije moguće je unaprijediti kroz sustavnu edukaciju u školi:
promocija mentalnog zdravlja efikasnije u osnovnim nego u srednjim školama
- Uloga intervencijskih programa na razini škole kao kompenzacije neodgovarajućeg odnosa s
roditeljima
Program socio-emocionalnog učenja
Socio-emocionalno učenja donosi nam višestruku dobit,

omogućuje bolje socio-emocionalne vještine, razvoj
pozitivne slike o sebi, manje emocionalnih teškoća,
promjene stavova o sebi i drugima. Nadalje, bolju
akademsku motivaciju, posvećenost školi, bolje akademsko
postignuće u različitim predmetima, bolje kognitivno
funkcioniranje (efekti kod loših čitača), promjene na razini
ponašanja te manje izostanaka iz škole, više prosocijalnih
interakcija, redukcija agresije.
Uloga učitelja
Efekti programa SEU na učitelje
- Stavovi učitelja o potrebama za preventivnim nedovoljno ispitani (Brackett i sur., 2012)

- Uvjerenja učitelja mogu moderirati efekte preventivnih programa (Durlak & DuPre, 2008)
- Rezultati potvrđuju ulogu preventivnih SEU intervencija u školi na uvjerenja i stavove
nastavnika (Domitrovich i sur., 2016.)
- Pozitivna povezanost emocionalne samoefikasnosti na empatiju > nastavnikovo uvjerenje u
sposobnost regulacije emocija doprinosi njegovoj empatiji
Emocionalna kompetencija učitelja
- Emocije u nastavnom procesu – pomažu ili otežavaju učenje

- Emocije nastavnika – čimbenik odnosa s učenicima, kvalitete poučavanja i osobne dobrobiti

učitelja (Sorić, Slišković, Macuka, Penezić, 2016.)
- Potreba osvješćivanja važnosti emocionalnih kompetencija učitelja za njihovu osobnu
dobrobit i za dobrobit učenika te cjelokupnog nastavnog procesa
- Emocionalna kompetentnost doprinosi zadovoljstvu poslom, pozitivnijim stavovima prema
učenicima i efikasnijem suočavanju sa stresorima (Reić Ercegovac, 2009)
Uloga učitelja
- Napori učitelja u pružanju podrške emocionalnom funkcioniranju učenika kroz poticanje

pozitivne interakcije ključni za pozitivnu atmosferu u razredu
- Učenici koji su ostvarili emocionalnu povezanost s učiteljima i drugim učenicima bolje
akademski i socijalno prilagođeni
- Pozitivni odnosi učitelja i učenika zaštita u razvoju depresivnosti i poremećaja
ponašanja  Pozitivni odnosi s učiteljima moderiraju negativne utjecaje nedovoljne voljne
kontrole adolescenta i konfliktnih odnosa s roditeljima te pomaže adolescentu u riziku da ne
razvija asocijalno ponašanje
Važnost poticanja emocionalnog razvoja
- Prepoznavanje emocija
- Imenovanje emocija
- Pokazivanje i regulacija emocija
- Suočavanje s emocijama
Podrška učiteljima – Učenici s emocionalnim teškoćama imaju problema u kontroliranju ponašanja

te im nedostaje kontrola impulzivnosti važna za interakciju s drugim učenicima. Učitelj tada mora :
1. Postaviti jasna pravila

2. Nagrađivati pozitivna ponašanja
3. Dopustiti kratke pauze
4. Imati jednak tretman za sve
5. Koristiti motivacijske strategije
Pomoć u prepoznavanju učenika s emocionalnim teškoćama
- Postoji li neki ponavljajući obrazac ponašanja? npr. problem je samo kada se učenika prozove
da nešto glasno pročita ili odgovara
- U kojim je situacijama učenik najuspješniji? npr. učenik dobro funkcionira u dobro
strukturiranim uvjetima s jasnim pravilima i očekivanjima
- Koje okolnosti izazivaju problematično ponašanje?
- Što održava pažnju učenika
RAZVOJ SLIKE O SEBI
- SELF-KONCEPT / SAMOPOIMANJE  pojam o sebi

- Self je kombinacija obilježja, motiva, vrijednosti i ponašanja jedinstvenih za pojedinca.
Self je hipotetički konstrukt, kompleks fizičkih, ponašajnih i psiholoških karakteristika
pojedinca. On povezuje različite aspekte ličnosti.
- Sustav pojma o sebi dijeli se na – 1.) deskriptivni self (znanje o sebi), 2.) samoregulacija i
3.) vrijednosni self (samopoštovanje)
- Sustav pojma o sebi  Način na koji mi vidimo sami sebe: 1. Znanje koje imamo o sebi:
Tko sam ja? To su obilježja koja nas opisuju – spol, dob, zanimanje, nacionalnost, visina,
boja kose, osobine ličnosti; sposobnosti, tjelesna obilježja, uloge, stavovi, vrijednosti, interesi;
2. Očekivanja od sebe: Kakva bih trebala biti? 3. Procjenjivanje sebe: Jesam li
zadovoljna sobom?
Funkcije pojma o sebi
- Organizacijska funkcija – određuje što primjećujemo, o čemu razmišljamo i što pamtimo

- Emocionalna funkcija – određuje kako se osjećamo uspoređujući svoj stvarni pojam o sebi s
idealnim i očekivanim
- Izvršna funkcija – upravlja našim postupcima i planiranjem budućnosti •usmjeravanje
ponašanja, odluka, želja
Stadiji razvoja samoopisa
Pojam o sebi u adolescenciji
- U adolescenciji self se definira kroz apstraktne pojmove, socijalnu kompetenciju i

prihvaćenost
- Adolescenti o sebi mogu razmišljati kroz raznolike selfove, ovisno o kontekstu: s prijateljima,
braćom ,roditeljima, nastavnicima
- Kreiranje različitih selfova u funkciji je razvoja identiteta
Čimbenici razvoja slike o sebi
- Interakcija s drugima; socijalno ogledalo

- Simbolički interakcionizam: važniji je doživljaj o prirodi interakcije od same interakcije
- Looking glass self/zrcalni self – načini na koje druge osobe reagiraju prema nama u velikoj
mjeri određuju pojam o sebi; drugi ljudi su nam poput ogledala koje nam govori tko smo mi;
zamišljamo kako nas drugi vide i procjenjuju, i ta pretpostavka o reakciji drugih vremenom
postaje naša slika o nama
"Značajni drugi " u razvoju selfa
- U razvoju samopoimanja važne su osobe u našoj okolini i interakcija s njima

- Uloga roditelja, vršnjaka i nastavnika
- Asimetrične i simetrične interakcije
- Osnova slike o sebi stvara se putem internaliziranja stavova drugih – internaliziranje standarda
društva, kompeticijske ili suradničke sredine, samopoimanje socijalno određeno kao produkt
učenja kroz interakciju s drugima
- Različitost selfa  1.) realni self – slika o sebi, ono što jesam; 2.) idealni self – slika o sebi
kakvi bi željeli biti, 3.) javni self – kako nas drugi vide/doživljavaju, 4.) lažni self – slika
kakvu želimo ostaviti na druge
Kulturalne razlike u definiranju sebe
- Zapadne kulture – nezavisan pogled na sebe – definiranje u terminima vlastitih misli, osjećaja
i ponašanja
- Istočne kulture – međuzavisan pogled na sebe – definiranje u terminima odnosa s drugim
ljudima
- Socijalna usporedba “istočnih” kulturaali ne s ciljem osobnog promicanja (vrijednost
skromnosti)
Samopoštovanje
- Opća evaluacija samoga sebe na dimenziji dobrološe. Samopoštovanje je skup

negativnih i pozitivnih reakcija na različite aspekte našeg samopoimanja (Larsen i Buss,
2002). Usporedba onog što bismo trebali s onim što jesmo i onog što bi željeli
(očekivanog).
- Rezultat procjena – koliko se sviđamo sami sebi na temelju procjene vlastite vrijednosti
- Svijest o vlastitoj vrijednosti
- Samopoštovanje = postignuće/očekivanje (Rosenberg, 1979.) – visoko samopoštovanje =
realna procjena osobina i kompetencija + samoprihvaćanje
- Izvor samopoštovanja: 1. diskrepanca između onoga što bi željeli biti i onoga što mislimo da
jesmo; 2. osjećaj podrške od značajnih drugih
- Realnost procjene vlastitih kompetencija?
- Sklonost podcjenjivanju (iluzija nekompetencije)
- Usporedba s drugim učenicima – fenomen: „velika riba u malom ribnjaku” (big fish little
pond efect) – uspješniji učenici imaju više samopoštovanje u sredini u kojoj većina postiže
prosječni uspjeh nego u sredini gdje su svi jako dobri
Razina samopoštovanja
- Niže samopoštovanje – veće neslaganje između prave slike i željene

- Visoko samopoštovanje – u skladu s postavljenim standardima i očekivanjima, zadovoljan
sobom i svojim ponašanjem
- Osoba s visokim samopoštovanjem sebe poštuje i cijeni, smatra se vrijednom poštovanja i ima
općenito pozitivno mišljenje o sebi
- Osoba s niskim samopoštovanjem sebe najčešće ne prihvaća, podcjenjuje se i ima negativno
mišljenje o sebi
- Visoko samopoštovanje – u skladu s postavljenim standardima i očekivanjima, zadovoljni
sobom i svojim ponašanjem, realna slika o sebi, akademska i socijalna uspješnost, popularni,
rado sudjeluju u aktivnostima, pozitivno mišljenje o sebi, smatra se osobom vrijednom
poštovanja
- Nisko samopoštovanje – veće neslaganje između prave slike i željene, sebe najčešće ne
prihvaća, podcjenjuje i ima negativno mišljenje o sebe, preosjetljivost na kritike, slabijeg
akademskog uspjeha, okupirani svojim problemima
- Negativne posljedice niskog samopoštovanja  manje prihvaćanje odgovornosti za školski
uspjeh, manji osjećaj samoefikasnosti – manje ulaganje truda = neuspjeh (zatvoreni krug),
lakše popuštanje pritisku vršnjakapodložniji delinkvenciji; povezano s internaliziranim
poteškoćama (depresivnost, anksioznost, konzumiranje droga)
Aspekti samopoštovanja djece ( Harter, 1982)
1. Kognitivna kompetentnost: dobar sam u školi, pametan, lako pamtim

2. Socijalna kompetentnost: imam puno prijatelja, popularan, važan, sviđam se drugima
3. Fizička kompetentnost: dobar u sportu, biran za igre, dobar u novim igrama
4. Tjelesna atraktivnost: zadovoljan izgledom
5. Generalna vrijednost selfa: siguran u sebe, dobra osoba, sretan kakav jest
Hijerarhijska struktura samopoštovanja srednjoškolaca (Shavelson, 1976., Harter, 1999.)
Stabilnost samopoštovanja:
- Promjene u diferencijaciji: 1.) Globalni osjećaj osobne vrijednosti – integracija procjena po

područjima – srednje djetinjstvo: razlikuju akademsko, tjelesno i socijalno; 2.) Isticanje
različitih područja kompetencije – za globalno samopoštovanje relevantan doživljaj

kompetencije u područjima koje je adolescentu važnije, adolescenti prepoznaju da mogu
različito biti zadovoljni sobom ovisno o različitim ulogama
- Visoko kod predškolaca, nerealistična samoprocjena,a zatim s polaskom u školu nastupaju
promjene – usporedbe s drugom djecom, uloga školskog postignuća. Promjene nakon prijelaza
u srednju školu i pubertetskih promjena.
- Posljedica kognitivnog sazrijevanje: introspekcija; prilagodba na tjelesne promjene
Poveznice samopoštovanja
Programi poticanja razvoja samopoštovanja
- “pokret” za razvoj samopoštovanja  jačanje samopoštovanja nije popraćeno porastom

uspjeha; izraženije je antisocijalno ponašanje – ZAŠTO? Programi poticanja razvoja
samopoštovanja – sebičnost, narcisoidnost
- Naglasak na poticanju pozitivne atmosfere, a ne na ispravljanje pogrešaka – 70% brucoša
vjeruje da su njihove akademske sposobnosti iznadprosječne ili unutar 10% najboljih!
Generation Me; Twenge (2006)
Nerealno samopoštovanje?
- Osjećaj neadekvatnosti uz previše kontrolirajuće roditelje

- Pretjerano tolerantno roditeljstvo, ugađajućenerealno visoko samopoštovanje
- Djeca koja se osjećaju nadmoćnijima agresivnija kada je ugrožena nerealna slika o sebi
- Osjećaj nesigurnosti
- Zaštita kroz zlobnost i nasilje (Huges i sur., 1997)
Poticanje samopoštovanja
- Postavljeni standardi trebali bi biti sukladni sposobnostima

- Optimalno postavljanje ciljeva koji su nešto viši od trenutnih mogućnosti (podciljeva koje
lakše realiziramo)
- Uloga samonagrađivanja i selektivnost pažnje na informacije o sebi
- Manje međusobne usporedbe učenika!
Samopoštovanje i škola
- Pristranosti školskog sustava prema pojedincu

- Naglasak na kognitivnu kompetenciju, usvajanje znanja, zanemarena socijalna i emocionalna

kompetencija
- Učenik slabijeg školskog uspjeha – izjednačavanje s lošom općom vrijednošću
- Neuspješan učenik = neuspješna osoba
Uloga nastavnika u razvoju slike o sebi i samopoštovanja
- Samouvjerenost u svoju sposobnost učenja učenik gradi na temelju očekivanja nastavnika

(Stipek, 1993)
- Važnost isticanja učenja, a ne samo dobivanje ocjena – orijentacija na savladavanje
Preventivni programi
- Društveni značaj programa za razvoj samopoštovanja i rezultati istraživanja?

- Umjesto poticanja razvoja samopoštovanja usmjeriti preventivne programe na razvoj
samokontrole i samoregulacije (Baumeister i sur.,2003; Baumeister, Heatherton, and Tice,
1994)
Neuralna osnova razvoja samokontrole
- Razvojni aspekt: uloga sazrijevanja korteksa

- Značajne promjene u razvoju prefrontalnog korteksa između 4. i 7. godine i u
adolescenciji (sinapsogeneza, mijelinizacija) – povezano s promjenama u samokontroli
(Benes, 2001;Casey et al., 2000); razvoj samokontrole tijekom srednjeg djetinjstva; razvoj
izvršnih funkcija (nadgledanje ponašanja, cilju usmjereno ponašanje, pažnja, inhibicija
neodgovarajućeg odgovora)
Samoregulacija
- Razvoj unutrašnje samokontrole – ponašanje do 2. godine dominantno pod kontrolom okoline

- Poslušnost: spremnost podvrgavanju zahtjevima okoline
- 3. godina: poticaj ka samostalnosti i samokontroli
- Verbalne upute roditelj: “Ne!”
- Privatni govor – internalizacija poruka od 5.god
- Odupiranje iskušenju – Odgoda zadovoljenja – odgoda manje neposrednije nagrade s ciljem
dobivanja veće. Dječje razumijevanje učinkovitih strategija povećava se s dobi, neučinkovito
kod predškolaca.
- Kontrola impulzivnosti – Mischelov Marshmallow test: Istraživanje kontrole impulzivnosti
(odgoda zadovoljenja potrebe)  Uputa 4-godišnjaku: “Ako čekaš dok se vratim možeš dobiti
2 kolača. Ako ne možeš čekati do tada možeš dobiti samo 1 i to odmah.”
 Oni koji su čekali za 2 kolača (65%) bili su: više socijalno kompetentni, bolje su se
suočavali sa frustracijama, manje dezorganizirani u uvjetima stresa, ustrajniji u
suočavanju s teškoćamam više samopouzdani, osobe od povjerenja, akademski
uspješniji, sposobni odgoditi zadovoljstvo kako bi ostvarili ciljeve, bolje se
koncentrirali i planirali, više usmjereni na učenje
 Oni koji su odmah pojeli 1 kolač (35%) bili su: socijalno povučeniji, neodlučniji,
lakše ih se može isfrustrirati, misle o sebi kao lošima, više skloni ljubomori i zavisti,
ćešće skloniji pretjerano reagirati provocirajući sukobe, još uvijek nesposobni odložiti
zadovoljstvo ili kontrolirati impulzivnost
MORALNI RAZVOJ
MORAL (lat. mos, moris – običaj) je skup pravila određenog društva o načinu i sadržaju
uzajamnih odnosa ljudi i ljudskih zajednica. Odnosno, ispravnost, poštenje, čestitost, krepost,
vrlina, etika.
Moralna pravila štite dobrobit pojedinca, osiguravaju ostvarenje ljudskih prava i određuju što je
pošteno, a što nije. Društvene norme su pravila kojima se određuju svakodnevni postupci i održava
red u društvu.
DETERMINATE MORALNOSTI
EMOCIONALNA KOGNITIVNA PONAŠAJNA
afektivna
reakcija
moralne
aktivno emocije i
krivnja zbog razmišljanje i kognitivna
nelagode drugih moralno procjena
prosuđivanje usmjeravaju
ponašanje
uloga empatije
ISTRAŽIVANJA O MORALNOM RAZVOJU
- Razvoj savjesti i krivnje, djelovanje

dje kazne na loše ponašanje
- Kako
ako se razvija razumijevanje osnovnih
osnovni pravila i moralnih principa
- Kako
ako djeca uče kulturalno uvjetovane obrasce ponašanja
- Kako se razvijaju moralne emocije koje motiviraju brigu za druge
MORALNI RAZVOJ
- Usvajanje socijalnih
ocijalnih normi dobrog vladanja od eksternalnogusmjereno i kontrolirano
autoritetom do internaliziranja ponašanje usmjereno unutrašnjim standardima i
principima
- nternalizacije: emocionalni aspektosjećaj dužnosti i doživljaj krivnje,
Komponente internalizacije
racionalni aspekt – razumijevanje važnosti/opravdanosti određenog ponašanja u nekoj situaciji
 Razvoj samoreguliranog ponašanja

Postoje tri teorije moralnoga razvoja – psihoanalitička teorija, kognitivne teorije i bihevioralna
teorija.
1.) Unutar psihoanalitičke teorije dolazi do razvoja superega, odnosno savjesti što rezultira
razvijanjem osjećaja krivnje, straha od gubitka roditeljske ljubavi i tzv. grižnje savjesti
2.) Kognitivne teorije sastoje se od aktivnosti, kognitivne zrelosti i socijalnog iskustva. Razvija
se sposobnost višestrukog sagledavanja kompleksnijih moralnih pitanja, ponašanje djece u igri
s pravilima te priče s moralnim dilemama.
Moralni razvoj- Piaget
PREDMORALNI STADIJ (2-5 godine) - faza egocentrizma
1. STADIJ HETERONOMNE MORALNOSTI (5-7 godina) – MORALNI REALIZAM: fiksna

pravila (5-7 god.); faza konformizma; tzv. “crno-bijele” procjene postupaka na temelju posljedica:Više
je kriv onaj tko je napravio veću štetu; OBJEKTIVNA ODGOVORNOST – "objektivna moralnost”
(loše je ono iza čega slijedi kazna)
MORALNI RELATIVIZAM (8-10) – fleksibilna pravila; "subjektivna moralnost" – namjere i

motivi počinitelja – kazna mora biti primjerena počinjenom djelu jer se ponekad dogodi da neka loša
djela prođu nekažnjeno
2. STADIJ AUTONOMNE MORALNOSTI (od 11 godina) – reciprocitet; internalizacija pravila –

prihvaćanje zbog osobne procjene njihove vrijednosti (uloga mišljenja)
Kohlberg – Teorija moralnog rezoniranja
- Odgovor na hipotetičnu moralnu dilemu: odluka između pridržavanja pravila i zakona i

zadovoljenja ljudskih potreba
- Važnost argumentiranja: Osobe u istom stadiju moralnog rezoniranja mogu dati suprotne
odgovore na moralnu dilemu. Osobe u različitim stadijima mogu dati iste odgovore uz
različito rezoniranje
- 3 RAZINE (6 stadija): 1.PREDKONVENCIONALNA (1.i 2. stadij) – Pojedinci moraju
zadovoljavati svoje potrebe; usmjerenost na izbjegavanje kazne i postizanje zadovoljstva,
2.KONVENCIONALNA (3. i 4. stadij) – Društveni sustav se zasniva na pravilima i
zakonima, pojedinac se ponaša na način da ispuni očekivanja zajednice,
3.POSTKONVENCIONALNA: (5. i 6. stadij) – Važno je očuvanje vrijednosti, dostojanstvo
i prava pojedinca, usmjerenost na vlastite prinicipe.
RAZINA STADIJ OPIS

PREDKONVENCIONALNA Orijentacija prema kazni i Strah od autoriteta i izbjegavanje
(Moral je kontroliran izvana; poslušnosti kazne
pravila od strane autoriteta)
Orijentacija naivnog Zadovoljavanje osobnih potreba
instrumentalnog hedonizma
KONVENCIONALNA Orijentacija prema „dobrom Održavanje naklonosti bliskih
(Važno je konformirati se djetetu” osoba
društvenim pravilima) Moralnost održavanja autoriteta Dužnost je držati se zakona
Orijentacija prema društvenom Pravedni postupci za mijenjanje
POSTKONVENCIONALNA ugovoru zakona kako bi se zaštitila osobna
(Razina osobnih prinicipa koji prava i potrebe većine
nadrastaju neupitnu podrške Orijentacija univerzalnih etičkih Apstraktna univerzalna načela koja
zakonu i pravilima) načela vrijede za čovječanstvo
PRVI STADIJ: Orijentacija na kaznu i poslušnost – pridržavanje pravila s ciljem izbjegavanja kazne,
moralnost određuju autoriteti čija se pravila moraju poštivati; je li nešto dobro ili loše ovisi o
kažnjivosti: nešto je loše ako se kažnjava; djeca su dobra da bi izbjegla kaznu
DRUGI STADIJ: Naivni instrumentalni hedonizam – poslušnost s ciljem dobivanja nagrade «Biti
moralan znači voditi brigu o sebi». Dobro i loše ovise o tome što donosi nagradu i što ljudi žele.
Moralno ponašanje ima smisla ako služi vlastitim interesima. Djeca se pridržavaju pravila i surađuju
zbog očekivanja reciprociteta: «Udario si me, vratit ću ti! Pomogao si mi pomoći ću ti!»
TREĆI STADIJ: Moralnost dobrog djeteta (odobravanje od drugih) – konformiranje s ciljem

izbjegavanja neodobravanja ili nesviđanja od drugih, «Biti moralan znači činiti nešto zbog čega ćeš se
sviđati drugima». Dobro je sve što zadovoljava druge, što drugi odobravaju. Ponašanje određuju
pravila koja većina ljudi smatra ispravnim. Pravila se poštuju da bi nas cijenili ljudi do kojih nam je
stalo: «Ne čini drugima ono što ne bi htio da oni čine tebi!»
ČETVRTI STADIJ: Moralnost održavanja autoriteta – Konformiranje pravilima s ciljem

izbjegavanja kritika autoriteta, Biti dobar znači činiti ono što je naša dužnost. Ispravno je ono što je u
skladu sa zakonom. Pravila vrijede za sve ljude i cilj je iskazati poštivanje nadređenom autoritetu s
ciljem održavanja socijalnog reda. Zakoni su bespogovorno prihvaćeni i pridržavaju ih se.
PETI STADIJ: Moralnost ugovora – Pridržavanje društvenim pravilima zajednice. Ljudska su prava
važnija od zakona – moralnost se zasniva na zaštiti ljudskih prava svih ljudi, uz održavanje društvenog
sustava koji to omogućuje. Zakoni postoje radi zaštite, a ne ograničavanja slobode osobe. Postupci
koji štete društvu su pogrešni čak i kada su u skladu sa zakonom- zato zakone nekada treba mijenjati.
U nekim situacijama pravo pojedinca može nadići zakon.
ŠESTI STADIJ: Moralnost individualnih principa savjesnosti – Uvažavanje univerzalnih etičkih

principa. Moralno ponašanje je određeno individualnom sviješću o postojećim etičkim principima:
pravda, poštenje, jednakost, svetost ljudskog života, dignitet ljudskog bića. Postojanje univerzalnih
moralnih pravila koja su iznad svih zakona. Osoba koja se ponaša prema ovim pravilima dostiže
potpunu odgovornost za svoja ponašanja.
Što je u osnovi moralnih stadija?
1.kazna i poslušnost (npr. loše se nekome rugati jer zbog toga možemo biti kažnjeni)
2.individualizam (usmjerenost na vlastitu korist; dijete je poslušno, jer su mu obećali
nagradu)
3. ravnopravnost (treba biti dobar prema drugima, jer će tada oni biti dobri prema nama)
4.zakoni i norme (zabranjeno je voziti pod utjecajem alkohola)
5.ljudska prava (referendumi i borba za promjenu zakona)
6.univerzalna etička načela (borba protiv diskriminacije na temelju rase)
3.) Bihevioralnu teoriju razvio je Hoffman (1984): roditeljski disciplinski postupci i moralni
razvoj – 1. pokazivanje moći: moralno rasuđivanje na najnižoj razini, 2. uskraćivanje
ljubavi i 3. induktivna disciplina (razgovor o razlozima zabrana): najviša razina moralnog
rasuđivanja, internalizacija moralnih normi
Bihevioralni model zasniva se na učenju kroz mehanizme potkrepljenja i modeliranje - teorija

socijalnog učenja:
- Učenje o moralnom ponašanju promatranjem modela

- Utjecaj modela veći u ranijoj dobi; efekti obilježja modela > nakon usvajanja ponašanja za
koje se djecu potkrepljujepovećanje učestalosti takvih ponašanja
- Važnost utjecaja iz okoline
- Neusklađenost ponašanja i rezoniranja
ODNOS MORALNOG REZONIRANJA I MORALNOG PONAŠANJA
moralno ponašanje ≠ moralno rezoniranje
- A zašto ipak varamo, iako znamo da je to neprihvatljivo?

- Kohlberg, 1975. – tko vara 15% u postkonvencionalnoj razini, 70% u pretkonvencionalnoj
- Opravdano ili neopravdano kršenje normi
- Osobe na postkonvencionalnoj razini ističu moralnost nad zakonom > Spremnost
angažiranja u društveno manje prihvatljivim ponašanjima (prosvjedi protiv nepravde, ratova,
diskriminacije i sl.); Spremnost podnošenja nepovoljnih posljedica za svoja ponašanja i
stavove (zatvor, gubitak posla i sl.)
- Najviše odraslih na konvencionalnoj razini
- Upitnost 6. Razine – uloga obrazovanja
Svakodnevne moralne dileme
- Moralni konflikti iz svakodnevnog života > moralno rezoniranje ispod stvarnog kapaciteta –
praktična pitanja gdje se isprepliću kognicija i jaki osjećaji
- Izloženost različitim iskušenjima
- Puno je lakše biti moralan kad nemaš što izgubiti (Walker i sur., 1999)
- Variranje moralnih reakcija ovisno o kontekstu
Moralno rezoniranje i ponašanje
- Zrelo moralno rezoniranje – ponašanje u skladu s osobnim uvjerenjima – pravedan svijet

- Viši stadij moralnog rezoniranja adolescenta – veće prosocijalno ponašanje > pomaganje
žrtvama nepravde; rjeđe varanje, agresivnost i asocijalna ponašanja
- Umjerena usklađenost moralnog ponašanja i rezoniranja > moralne emocije, temperament,
moralnost kao temeljno obilježje selfa
Razvoj građanske odgovornosti
- Rasprave s roditeljima, suosjećanje s uskraćenima; npr. uzroci siromaštva i beskućništva –

društveni i situacijski, a ne osobni čimbenici
- Utjecaj škole i zajednice – visoki moralni standardi nastavnika, individualno i uzajamno
poštovanje učenika
- Uključenost u humanitarne akcije
- Poticanje empatije
- Rasprave o očuvanju okoliša
RAZVOJ RODNIH ULOGA I SPOLNE RAZLIKE

Određenje spola može biti biološko i socijalno; spol (sex) je biološki status, dok je rod (gender)
socijalno značenje, očekivanje o normama ponašanja, uloge, odnosi.
Rodni identitet – doživljaj sebe kao muškog ili ženskog bića, u ranom djetinjstvu na osnovu tjelesnih
obilježja, kasnije uloga socijalizacije. Rodna uloga – očekivanja o tipičnom ponašanju pripadnika
određenog spola, rezultat rodnih stereotipa: vjerovanja o karakteristikama za koje se smatra da su
odgovarajuće za pripadnike određenog spola.
Biološka uvjetovanost spolnog razvoja
- Genetski utjecaj: X kromosom sadrži više gena

- Spolni dimorfizam  Genetski utjecaj – spolni hormoni, kromosomske anomalije, osobine
povezane sa spolom; i Hormonalni utjecaji – prenatalna izloženost testosteronu, hormonalne
anomalije: kongenitalna adrenalna hiperplazija, neosjetljivost na androgene
- Lateralizacija mozga i spolne razlike
Anatomske i funkcionalne razlike mozgova Ž i M
- Mozgovi M su oko 15% veći od mozgova Ž (veće tijelo – veći mozak)

- Razlike u strukturama hipotalamusa i talamusa
- Razlike u veličini područja zaduženih za jezik
- Razlike u veličini inferiornog parijetalnog lobula
- Razlike u bazalnoj metaboličkoj aktivnosti
- Shaywitz, mozak žena simultano procesira govor s obje strane, dok mozak muškaraca čini to
samo na lijevoj strani (dijelovi frontalnih i temporalnih režnjeva)
Pretpostavka o sličnosti žena i muškaraca
- Žene i muškarci su slični na većini psiholoških varijabli

- Meta-analize – usporedba velikog broja istraživanja o spolnim razlikama (Hyde, 2005)
- Spolne su razlike izražene u nekoliko područja: prostorno spoznavanje (mentalna rotacija,
navigacija, pamćenje pozicije predmeta), motoričke vještine (točnost gađanja, manualna
preciznost), matematičko rezoniranje, verbalno pamćenje/verbalna fluentnost, agresivno
ponašanje
Zadaci u kojima su bolji muškarci, odnosno žene
MUŠKARCI ŽENE
Prostorna orijentacija (mentalna rotacija) Lokacija objekata u prostoru
Vizualizacija Perceptivna brzina
Orijentacija linija Verbalno pamćenje / verbalna fluentnost
Matematičko rezoniranje Računanje
Točnost u gađanju Manualna preciznost
Spolne razlike
- Djevojčice usmjerenije na odnose s drugima (Tannen, 1990., Gilligan, 1996.)

- Slabija samoregulacija kod muškarca (Eisenberg, Martin, Fabes, 1996)
- Kod djece slabija samoregulacija povezana s agresivnošću, pretjeranom reakcijom na

frustraciju, nesposobnošću odgode zadovoljstva (Block i Block, 1980)
Spolne razlike – tjelesni, motorički, osjetilni razvoj
- Djevojčice – fizički i neurološki naprednije kod rođenja, ranije prohodaju, ranije uđu u
pubertet
- Dječaci – zreliji mišićni razvoj, superiorniji u aktivnostima koje zahtijevaju snagu i grube
motoričke vještine
- Veća vjerojatnost pobačaja muškog fetusa, veća stopa smrtnosti muške novorođenčadi, veća
osjetljivost dječaka na nasljedne bolesti, veća vulnerabilnost muške djece
Spolne razlike – kognitivni razvoj
- Djevojčice – verbalno superiornije (rječnik, čitanje, verbalna kreativnost), srednje djetinjstvo i

adolescencija male spolne razlike
- Dječaci – vizualno spacijalne sposobnosti (manipulacija objektima u 2D ili 3D prostoru,
čitanje mapa, pogađanje cilja), od 12 godina dječaci bolji u matematici posebice rezoniranju i
geometriji
Spolne razlike – socijalni i emocionalni razvoj
- Djevojčice – koriste indirektne oblike agresivnosti, poslušnije (od 2. godine), brižnije prema
manjoj djeci
- Dječaci – općenito agresivniji, posebice fizički; češće žrtve agresije
- Odstupanja u razvoju: dječaci više nasljednih oboljenja, tjelesnih poteškoća, nedovoljne
intelektualna razvijenosti, teškoće čitanja, govorni poremećaji, problemi u školi i emocionalni
problemi
Verbalne sposobnosti
- Spolne razlike – djevojčice uspješnije (9-15 god.) – različiti modaliteti prezentacije podražaja
- Kod djevojčica bolja bilateralna aktivacija u inferiornom frontalnom i superiornom
temporalnom girusu i veća aktivacija lijeve strane – veća točnost neovisno o načinu
prezentacije podražaja (vizualnom ili akustičkom)
- Kod dječaka korelacija točnosti uratka ovisi o modalnosti prezentacije (vizualno ili auditorno
asocijativno područje) – dečki različito procesiraju riječi ovisno o vizualnoj ili slušnoj
prezentaciji
Objašnjenja spolnih razlika u kogniciji?
- Učinci spolnih hormona na cerebralnu organizaciju i funkciju – testosteron i maskulinizacija

mozga
- Genetski faktori – prostorne sposobnosti (recesivni gen na X kromosomu)
- Brzina razvoja/sazrijevanja – različiti utjecaj na organizaciju funkcija mozga
- Okolina – očekivanja, stereotipi rodnih uloga
- Razlike između mozgova žena i muškaraca – nedovoljno poznato značenje za kognitivno
funkcioniranje. Veličina razlike različita ovisno o zadatku u čijoj se podlozi nalazi određena
sposobnost. Ovi rezultati ne smiju se koristiti s ciljem predviđanja nečijeg uratka na testu
samo na temelju spola.
Teorije razvoja rodne uloge
1. Etološka i sociobiološka: evolucijski uvjetovanje razlike zbog opstanka vrste

2. Bihevioralna teorija: potkrepljenje
3. Teorija socijalnog učenja: modeliranje
4. Psihodinamska teorija: imitacija i identifikacija s roditeljem
5. Kognitivni model
Kognitivno razvojni model
- Kohlberg (1966)  Model stadija: 1. Spolni identitet: “Ja sam djevojčica/dječak!” (do 3
god.), 2. Stabilnost spola: “Kad narastem bit ću žena/muškarac” (4-5 god.), 3.Spolna
dosljednost: „Ne mogu promijeniti svoj spol.“ (6-7 god)
- Doživljaj spolne nepromjenjivosti: spol kao trajni dio identiteta
Teorija rodnog tipiziranja
- Model obrade informacija

- Sheme: kognitivna struktura organizacije podataka o spolu
- kulturalni utjecaji  spolna shema doživljaj kroz spolna obilježja  način mišljenja +
spolno tipična ponašanja
Razvoj rodnog tipiziranja
- Razlike u procesu socijalizacije

- Reagiranje određeno spolom djeteta: tehnika “nepoznate bebe”
- Poticanje na aktivnosti određeno spolom djeteta  djevojčicama dopušten veći raspon
ponašanja
- Modeliranje: pozornost prema istospolnom modelu
- Rano djetinjstvo: manje razlike u ponašanju; predškolska dob: ponašanja sukladno rodnoj
ulozi
- Preferencija igračaka i aktivnosti
- Asimetričan obrazac rodnog tipiziranja
- Razdvajanje spolova /segregacija
Odrednice usvajanja rodne uloge – uloga obitelji, uloga vršnjaka, uloga škole/nastavnika, uloga
medija: stereotipi rodnih uloga; knjige, TV, video i kompjutorske igrice
- Uloga očeva u rodnom tipiziranju

- Manji rodni stereotipi u obitelji višeg SES, obitelji s jednim roditeljem, zaposlenom majkom
- Uloga vršnjaka – mehanizam potkrepljivanja/kažnjavanja; važna povratna informacija od
djeteta istog spola; različiti obrasci igre dječaka i djevojčica
- Starija braća
Odnos nastavnika prema djeci s obzirom na spol
- Škole kroz neke predmete više favoriziraju djevojčice: djevojčice u nižim razredima više vole
školu
- Dječaci koji ne percipiraju pozitivno školu manje se trude (problemi s čitanjem u nižim
razredima)
- Školsko okruženje mjesto neravnopravne raspodjele uloga: ravnatelji muškarci, a nastavnici

dominantno žene
- Više poticanje dječaka u matematici – djevojčice ranije odustaju zbog uobičajenih stereotipa
- Češće poticanje informatičke pismenosti kod dječaka nego kod djevojčica
Biosocijalni model razvoja rodnih uloga, Money i Erhardt, 1985.
- Razvoj djevojčica s kongenitalnom adrenalnom hiperplazijom – odgajane kao dječaci ILI

pravovremene kirurške intervencije + socijalizacija poticanja ženske uloge = “muškobanjaste”
uslijed prenatalne izloženosti androgenima
XX i XY
kromosomi
Reakcije
drugih
Razvoj Bažični
spolnih Razvoj rodni
žlijezda spolnih identitet
organa Reakcije
djeteta na
tijelo
RODNI
Izlučivanje
IDENTITE
hormona
ODRASLOG
Razvoj
spolnih
razlika u Hormoni u Spolno
mozgu pubertetu isticanje
ODNOS S RODITELJIMA
Što očekujemo od roditelja? Sigurnost i zaštitu, socio-emocionalnu podršku, strukturu, poticanje i
poučavanje, nadgledanje i nadzor te poticanje socijalne povezanosti.
Dimenzije u osnovi opisa roditeljskog ponašanja i odnosa s djecom – toplina, podrška, uključenost,
struktura (pravila, očekivanja, povratna informacije, posljedice), kontrola (bihevioralna kontrola,
psihološka kontrola), zahtjevnost, podrška autonomije.
Discipliniranje djece?
- Tjelesno kažnjavanje kao izbor prikladne metode?

- Odlučujući čimbenik u posezanju za tjelesnom kaznom: nepoželjno ponašanje djeteta,
roditeljska želja da to ponašanje odmah prestane
- Roditelji za tjelesnom kaznom najčešće posežu kada su vrlo ljuti i kada se više ne mogu
kontrolirati (Brooks, 2001)
- Teško mogu odmjeriti što je to „razumna“ kazna
- Veća vjerojatnost da će se dijete osjetiti odbačenim i neprihvaćenim
- Primjena tjelesnog kažnjavanja (88 istraživanja)  Istraživanja su pokazala da će to
izazvati povećanje agresivnosti djece, delinkvencije i asocijalnog ponašanja, povećanje
zlostavljanja djece te slabiji odnos roditelja i djece. Kasnije to može rezultirati nižim
samopoštovanjem, depresivnošću i ovisnostima. Kao odrasli vjerojatnije će biti agresivniji i
češće nasilni prema vlastitoj djeci.
- Disciplinirati djecu znači naučiti ih kako se trebaju ponašati!
Kontrola (Barber, 1996.)
- Psihološka kontrola – pokušaj roditelja da utječu na emocionalni i psihološki razvoj djece

- Bihevioralna kontrola – upravljanje ili kontrola ponašanja-nadgledanje ponašanja izvan kuće
ili uključenost roditelja u donošenje odluka kod kuće; dopuštenje roditelja za određena
ponašanja. Pozitivno-donošenje pravila – uključenost, negativno – utjecanje na psihološki
razvoj.
Struktura
- Definirana pravila, granice ponašanja

- Struktura i jasna očekivanja o ponašanjima sukladno dobi djeteta
- Adolescenti u obiteljima gdje postoje jasna pravila i očekivanja manje su podložni asocijalnim
ponašanjima, manje vjerojatno pod utjecajem vršnjaka, asocijalna ponašanja percipiraju lošim
Granice u odgoju
- Dobro postavljene granice usmjerene su na pozitivan ishod – određivanje granica uvažavajući

potrebe djeteta i roditelja
- Dijete unaprijed upoznati s posljedicama zbog kršenja pravila
- Dosljednost u primjeni i potkrepljivanju poželjnog ponašanja – nekonzistentna kontrola
(nepredvidljive posljedice), neprilagođenost (depresija i problemi ponašanja)
- Posljedice moraju biti smislene i odgovarajuće djetetovoj dobi, situaciji i kognitivnoj razini
djeteta – ne koristiti prijetnje ili određivati posljedice koje se ne mogu primijeniti; jasno i
jednostavno djetetu dati do znanja da je prekršilo pravila i ponoviti koje su posljedice – ne
“držanje predavanja”
Roditeljski stil (Darling i Steinberg, 1993.) je skup stavova prema djetetu koji kreiraju emocionalnu
klimu koja je temelj roditeljskog ponašanja roditeljska disciplina i specifičnosti odnosa roditelj–dijete.
- Osnovne dimenzije roditeljskog stila: emocionalnost – responsivnost, toplina, usmjerenost na

dijete; zahtjevnost – postavljanje pravila i granica ponašanja
Dvodimenzionalna klasifikacija stilova (Baumrind, 1971; Maccobyi Martin, 1983.)
Responsivni, Neresponsivni,
usmjereni na djecu usmjereni na roditelje
Zahtjevni AUTORITATIVNI AUTORITARNI
Nezahtjevni PERMISIVNI NEUKLJUČENI, NEMARNI
AUTORITATIVNI STIL – rezoniranje/indukcija: objašnjenje pravila; toplina i uključenost:

pokazivanje ljubavi kroz zagrljaj, poljubac; demokratičan odnos: uvažavanje i poticanje djetetova
nezavisna mišljenja, dogovaranje s djecom; smirenost, strpljivost; responsivnost: odgovaranje na
potrebe djece, igranje s djecom; nadziranje ponašanja i aktivnosti djeteta
 Obilježja ponašanja djece autoritativnih roditelja – samopouzdani, samokontrolirajući,

veseli i prijateljski nastrojeni, dobro se suočavaju sa stresom, kooperativni s odraslima,
znatiželjni, usmjereni na cilj, orijentirani na postignuće, ostvaruju visoku kognitivnu i
socijalnu kompetentnost
 Zašto je autoritativno roditeljstvo najbolje? Roditelji podržavaju postignuće i nezavisno
mišljenje, postavljaju granice ponašanja – jasna struktura i konzistentna disciplina umanjuju
pojavu problematičnog ponašanja. Responsivnost djeluje poticajno na prihvaćanje roditeljskih
vrijednosti – percepcija prihvaćenosti, uključenost roditelja i poticanje promoviraju pozitivnu
sliku o sebi.
AUTORITARNI STIL – disciplina prisile ili gruba disciplina; tjelesno kažnjavanje; verbalna
hostilnost; rigidna pravila, bez njihova objašnjenja; direktivnost, očekivanje bespogovorne
poslušnosti, potiskivanje nezavisnog mišljenja; niska toplina i uključenost, izostaje roditeljska podrška
 Obilježja ponašanja djece autoritarnih roditelja – bojažljivi, zabrinuti, ćudljivi, zlovoljni,

nesretni; lako se naljute, skloni konfliktima, pasivno neprijateljski ili otvoreno agresivni;
ranjivi u stresnoj situaciji, besciljni
 Mehanizam autoritarnog roditeljstva – Blokiranje nezavisnog mišljenja i nedovoljna
roditeljska podrška razlog neodgovarajućeg razvoja socijalne kompetencije, akademsko
postignuće ograničeno izostankom poticanja i ohrabrivanja. Naglašavanje pravila djeluje
pozitivno na obeshrabrivanje u iskazivanju neposluha, discipliniranje kroz manipulaciju
osjećajem straha i intenziviranje emocionalne nelagode – negativan efekt na razumijevanje
pravila.
PERMISIVNI STIL – popustljivost, razmaženost, malo ograničenja i pravila i njihovo ne

pridržavanje, visoka toplina, roditeljska podrška i uključenost, poticanje ekspresivnosti djeteta
 Obilježja ponašanja djece permisivnih roditelja – buntovni, neposlušni, niskog

samopouzdanja i samokontrole, impulzivni, agresivni, dominirajući (potreba za vladanjem),
bez cilja, slaba kognitivna i socijalna kompetencija
 Mehanizam permisivnog roditeljstva – Nedostatak granica i roditeljskog nadzora povećava
osjetljivost za eksternalizirane probleme (agresija, delinkvencija, ovisnost). Roditeljska
uključenost povezana je s višim samopoštovanjem koje štiti od razvoja internaliziranih

problemaa (anksioznost, depresivnost). Nepoticanje postignuća vodi slabijoj kognitivnoj
kompetenciji.
NEUKLJUČENI STIL – malo ograničenja, nedosljedna disciplina, zadovoljavaju

zadovoljavaju bazične potrebe,
ali emocionalno
o neuključeni i nesuportivni; nezainteresirani
n eresirani za brigu o djetetu, m
minimalna toplina i
uključenost
 Obilježja ponašanja nja djece neuključenih roditelja – zlovoljni,

lovoljni, nesigurno privrženi,
impulsivni,
sivni, agresivni, neodgovorni, niskoga
n samopoštovanja, nezreli, otuđeni od obitelji;
nemaju
emaju vještine za socijalna
socija ili akademska postignuća, sklonost
klonost skitnji i besposličarenju,
povezuju se s problematičnim vršnjacima,
vršn skloni delinkvenciji, prerana
rerana seksualna ponašanja
 Mehanizam neuključenog roditeljstva – Nedostatak pravila povećava rizik razvo razvoja
eksternaliziranih problema, niska
niska prihvaćenost i uključenost povećava rizik za ra razvoj
internaliziranih
aliziranih problema. Nepoticajnost kao i nedovoljna podrška uvjetuje slabiju akademsk
akademsku
i socijalnu kompetenciju.
Kritike pristupa roditeljskog stila
- Jednosmjeran
eran pogled na socijalizaciju
- Ograničenje opisa roditelja kroz određeni stil
- Pojam roditeljskog nadzora
nadzo i informiranosti roditelja
- Kulturalne razlike u zastupljenosti (učestalost autoritarnog odgoja u nekim kulturama, niži
SES, imigranti, manjine, zaštitni efekt autoritarnog roditeljstva , efektima
Dvosmjernost odnosa, dvosmjerni utjecaj roditeljskog

roditeljskog stila i ponašanja djece
DIJETE
RODITELJ
- Ponašanje adolescenata ima snažniji efekt na roditeljski stil nego obratno; efekti se razlikuju s
obzirom na roditeljski stil
- Značajni efekti djece kod permisivnog stila, kod autoritativnog stila nema dvosmjernog efekta,
a kod autoritarnog
utoritarnog postoji samo za majku
Dimenzija roditeljskog nadzora (Kerr, Stattin 2003.)
- Komunikacija roditelja i djeteta – umjesto kontrole

- Znanje o ponašanju djece i mogućnost nadzora ovise o tome tome koliko se djeca povjeravaju –
posljedica kvalitete odnosa a ne roditeljske strategije
- Osnova otvaranje djeteta
- Informiranost roditelja osnova je roditeljskog povjerenja
DIMENZIJA RODITELJSKOG NADZORA, Model dvosmjerne komunikacije i kontrolnih

procesa u obitelji(Kerr, Stattin i sur., 2003)
- Komunikacija između roditelja i djece, umjesto roditeljske kontrole nad djecom

- Djetetovo samootkrivanje, roditeljsko znanje i povjerenje; znanje o ponašanju djece i
mogućnost nadzora ovise o tome koliko se djeca povjeravaju
- Posljedica kvalitete odnosa, a ne roditeljske strategije
 UVAŽAVANJE – slušaju me, razumiju me, uzimaju me ozbiljno, puste me da
objasnim, stave se u moj položaj, pokazuju zanimanje i poštovanje
- Složeni proces uzajamnih odnosa u kojim roditelji i djeca reagiraju jedan na drugog
- Informiranost roditelja osnova je roditeljskog povjerenja
 OSNAŽIVANJE – promijene svoje početno mišljenje nakon što su me saslušali,
puste me da sam rješavam svoj problem, samo mi daju savjet; imaju povjerenja u
mene
Podrška autonomije vs. kontrola (Grolnick, 2003.)
- Podrška autonomije – poticanje i podrška djetetovoj inicijativi, u kojoj mjeri roditelji cijene
autonomiju djeteta vs. važnost poslušnosti
- Tehnike podrške, autonomije – postavljanje granica i rasprava, vs. tehnike kontrole kroz
nagradu i kaznu
- Uključivanje djece u donošenje odluke vs. nametanje roditeljske odluke
- Kontrolirajuće ponašanje – upotreba pritiska s ciljem motiviranja djeteta i rješavanje problema
za njih
Roditeljska pretjerana uključenost
- Poruka o važnosti uključivanja roditelja u akademskog funkcioniranje djece rezultirala

nefunkcionalnim ishodima
- Preuključeni roditelji – primjenjuju razvojno neprikladna roditeljska ponašanja koja nadilaze
stvarne potrebe njihove djece, ne mijenjaju svoj pristup s odrastanjem djece
Novi oblici roditeljstva
„Helikopter roditeljstvo”, Padilla-Walker, Nelson (2012)  prezaštićivanje djece
- Moji rodittelji donose značajne odluke za mene (gdje ću živjeti, raditi…)

- Moji roditelji se uključuju kada trebam riješiti probleme s profesorima, poslodavcem
- Moji roditelji interveniraju u rješavanju konflikta s kolegom s kojim živim ili prijateljima
- Moji roditelji rješavaju bilo koji problem koji mogu imati
- Moji roditelji mi traže posao ili neke druge mogućnosti (npr. praksa, stažiranje)
Pretjerano uključeno roditeljstvo
- unaprijed rješavaju probleme djece, savjetuju / upravljaju, nude neposrednu pomoć,

prezaštićuju dijete od rizika, prate i paze djecu, uklanjaju prepreke za dijete, upravljaju
emocijama djeteta
Roditeljstvou najboljem interesu djeteta
- Odgovornost roditelja – prioritet razvoju dobrobiti djeteta

- Dijete kao subjekt vlastitog razvoja – osjetljivost

sjetljivost roditelja za potrebe djeteta, razumijevanje
razvojnih mogućnosti
- roditelji: pružaju toplinu i podršk
Djeca ostvaruju svoje potencijale kada im roditelji: podršku, razumiju
njih i njihova ponašanja, očekuju
ju od njih da poštuju pravila, potiču otvorenu komunikaciju,
reagiraju na loše ponašanje razgovorom radije nego oštrom kaznom
ODREDNICE RODITELJSKOG PONAŠANJA
SOCIJALNO
SOCIJALNO-
KARAKTERISTIKE KARAKTERISTIKE
KONTEKSTUALNE
RODITELJA DJETETA
ODREDNICE
- spol, dob
- osobine ličnosti
- spol - bračni odnos
- vlastito
iskustvo - dob - zaposlenost
- stavovi i - sposobnost - broj djece
uvjerenja o - temperament - socijalna mreža
odgoju
- obrazovanje
OBITELJ I ODNOS S RODITELJIMA
Obiteljski sustav
partnerski odnosi
odnosi s
odnos roditelj
roditelj-dijete
braćom/sestrama
- Roditeljstvo – odnosi s majkom i s ocem

- Raznolikost
aznolikost obiteljskog života – jednoroditeljske obitelji, razvod
azvod roditelja
- Negativni oblici obiteljskih odnosa: zanemarivanje, zlostavljanje
- Obitelj: rizični i zaštitni čimbenici razvoja
Negativni primjeri obiteljskog života
- Obiteljsko nasilje – nasilje

asilje roditelja nad djecom, bračni sukobi, nasilje između djece, nasilje
nad starijim članovima obitelji
- Zlostavljanje djece – emocion
mocionalno zlostavljanje, fizičko zlostavljanje,, seksualno zlostavljanje
- Zanemarivanje
ODNOSI S VRŠNJACIMA
Vršnjaci (peers) su osobe čije je ponašanje na sličnoj razini ponašajne kompleksnosti; isti, jednaki
(socijalni status).Vršnjački odnosi omogućuju više interpersonalnog eksperimentiranja u odnosima
koji promoviraju jednakost.
Pripadnost vršnjačkoj skupini
- Težnja pripadnosti grupi djece iste dobi s kojima imaju slične interese i stavove
- Formiraju se pravila ponašanja u područjima gdje ne žele tražiti savjet roditelja – stil
odijevanja, frizure, muzike i slobodnog vremena različit od ukusa odraslih
- Grupna pripadnost – donošenje odluka uz podršku grupe koja se razlikuje od odraslih
- Potreba za pripadanjem vršnjacima u adolescenciji
- Osamostaljivanje od roditelja
- Popunjavanje emocionalne praznine radi udovoljavanja potrebe za pripadanjem
- Uključivanje u grupe omogućuje preuzimanje odgovornosti – eksperimentiranja u suočavanju
s novim situacijama, učenje na tuđim pogreškama
Funkcija vršnjačke grupe
1.) Socijalna i emocionalna podrška vršnjaka

2.) Razvoj socijalnih vještina – diskusije, rješavanje problema
3.) Razvoj moralnog rezoniranja
4.) Kontrola agresivnih impulsa kroz učenje rješavanja sukoba
5.) Razvoj samopoštovanja kao rezultat prihvaćenosti od vršnjaka
Vršnjačke grupe u adolescenciji
1. Klika – Grupa od nekoliko vršnjaka (do 6) najčešće istog spola, većinu vremena provode
zajedno, iz iste škole ili susjedstva, sličnih stavova, vrijednosti, interesa. Kontekst izražavanja
emocionalne bliskosti i razvoja socijalnih vještina; veza s akademskim postignućem.
2. Klapa / „škvadra”, „kompa”, „ekipa“ – Veći broj vršnjaka (od 15-30) često iz razreda,
škole, ili iz istog kafića, sličnih interesa, podrazumijeva zajedničke grupne norme ili
aktivnosti. Potvrda osobnog identiteta.
Teorijska objašnjenja vršnjačkih odnosa
Kognitivno razvojni pristup Teorija socijalnog učenja

- Potkrjepljenje/ kažnjavanje
- Piaget, Vigotski, Kohlberg - Modeliranje
- vršnjaci potiču promjene u kognitivnom - Izvor procjene samoefikasnosti
razvoju i prosocijalnom rezoniranju - Recipročni determinizam: osoba, njeno
ponašanje i okolina u interakciji
Teorijski model odnosa s vršnjacima
Odnosi s vršnjacima
Popularnost Prijateljstvo
Odnosi u grupi Odnosi u dijadi
Prihvaćenost – odbijenost Uzajamnost, broj uzajamnih
odnosa, kvaliteta prijateljstva
Odrednice položaja u vršnjačkim grupama
- Najčešće tehnike – sociometrija, određivanje prihvaćanja i odbačenosti u grupi

- Tehnika imenovanja: emocionalni i funkcionalni kriterij, ograničeni i neograničeni izbor
- Tehnika procjene
Sociometrijski status (određivanje prihvaćanja i odbačenosti u grupi)
- Popularna djeca (puno pozitivnih procjena, malo negativnih procjena)

 Obilježja – druželjubivi, živahni, poduzetni, optimistični, vješto komuniciraju, sa
smislom za humor, visoko samopoštovanje, niska anksioznost
- Odbačena djeca (malo pozitivnih, puno više negativnih biranja)
 Obilježja – usredotočeni na sebe, snažno teže za pažnjom drugih, precjenjuju se,
egoistični su, vrlo agresivni, zanemaruju potrebe drugih, sarkastični
- Izolirana djeca (općenito malo biranja i pozitivnih i negativnih)
 Obilježja – neasertivni, niska samosvijest, socijalno pasivni, skloni uzmicanju pred
teškoćama; moguće kratkotrajni status, nije nužno povezan s lošijom prilagodbom
- Kontroverzna djeca (podjednaki broj pozitivnih i negativnih biranja)
 Obilježja – slabije razvijene sposobnosti uživljavanja u tuđi položaj, teško
procjenjuju namjere druge djece (često uzrok veće agresivnosti), slabije razvijene
vještine rješavanja društvenih problema
- 1/3 ne spada ni u jednu kategoriju – prosječni?
Ponašanje i socijalni status
- Školska dob: raste efikasnost interpersonalne komunikacije i preuzimanje uloga

- Raste prosocijalno, opada agresivno ponašanje
- Djeca s neodgovarajućim socijalnim ponašanjem na postaju odbačeni ili zanemareni
- Sposobnost preuzimanja tuđe perspektive povezuje se sa sposobnošću održavanja
prijateljstava
- Oni koji mogu zauzeti tuđu ulogu: bolje zaključuju o potrebama drugih; fleksibilnost u
preuzimanju uloge objašnjava njihovu popularnost
Odbačena djeca češće pokazuju neodgovarajuća i agresivna ponašanja u razredu i na školskom

igralištu. Druga ih djeca doživljavaju kao nametljivima, agresivnima, s potrebom mijenjanja pravila
igre i ometanja drugih. U igri češće pokazuju neslaganje, ne daju razloge neslaganja niti nude
konstruktivne alternative.
Prihvaćenost od vršnjaka – razlike unutar istog statusa
Popularna djeca – prema sociometrijskom statusu i prema percepciji djece tko im se čini
popularnima:
1. Popularna prosocijalna djeca (socijalna + akademska kompetencija)

2. Popularna – asocijalna djeca (grubi dječaci, lošijeg školskog uspjeha + fizička
kompetencija
Odbačena djeca
1. Odbačena agresivna djeca – neprijateljsko, nepažljivo, impulsivno ponašanje; nasilni

2. Odbačena povučena djeca – pasivna, socijalno neprilagođena, plahi, potencijalne žrtve)
Popularnost
Pozitivna strana popularnosti Negativna strana popularnosti

- Razvijene socijalne vještine
- Bolja slika o sebi - Veći rizik za izlaganje i uključivanje u
- Sposobnost razvoja odnosa s prijateljima rizična ponašanja pod pritiskom vršnjaka
- Sposobnost rješavanja konflikata
Transakcijski model u objašnjavanju stabilnosti sociometrijskog statusa
Pritisci od strane vršnjaka
- Pojedinci u grupi aktivno potiču osobu da nešto čini

- Područja pritiska: 1.) za uključivanjem - provođenje slobodnog vremenanajveći osjećaj
pritiska; 2.) sudjelovanje u školskim i vanškolskim aktivnostima; 3.) konformiranje normama
vršnjaka u odijevanju; 4.) neodgovarajući oblici ponašanja (droga, alkohol, seksualna sloboda
i delinkventno ponašanje)
- Utjecaj adolescenata jednih na druge nije nužno asocijalan i kontradiktoran obiteljskim
vrijednostima
Konformiranje
- Sklonost djelovanja na način kako to čine drugi ljudi, ili se smatra da drugi to očekuju, ili s
ciljem ostavljanja pozitivnog dojma
- Udovoljavanje normama grupe i iskazivanje lojalnosti grupi
- Asch Conformity Experiment (http://www.youtube.com/watch?v=TYIh4MkcfJA;
https://www.youtube.com/watch?v=DUYhjXIC4qI&t=184s) – podložnost vršnjačkom
utjecaju; primjena paradigme Aschovog eksperimenta konformiranja u procjeni duljine štapa
Vršnjački pritisak
- Najviša podložnost pritisku u razdoblju adolescencije u odnosu na druga razdoblja

- Utjecaj vršnjaka veći u ranoj adolescenciji – konformiranje je najveće u dobi od 11-13
godina u odnosu na mlađe (7-9) ili starije (15-17 i 19-21 godina); važnost vršnjačke
prihvaćenosti kod mlađih adolescenata uvjetuje potrebu za konformiranjem grupnim
standardima; promjene u srednjoj školi kada se postupno šira grupna pripadnost zamjenjuje
selektivnijim izborom prijatelja
- Važnost prihvaćanja od strane vršnjaka – doživljava se kao nagrada, rezultira pozitivnijim
emocijama
- Povezanost obilježja ličnosti i sklonosti konformiranju: više konformiranje uz s niži
socijalni status i nisko samopoštovanja
- Odupiranje vršnjačkom pritisku: ostvareni identitet i visoko samopoštovanje
- Biološko objašnjenje podložnosti vršnjačkom pritisku
- Dijelovi mozga uključeni u emocije i nagrađivanje ranije sazrijevaju od onih koji inhibiraju
rizična ponašanja
- Efekti vršnjaka nisu isti za sve – adolescenti s neodgovarajućom samoregulacijom ili većom
osjetljivosti na nagrađivanje više podliježu pritisku vršnjaka; povećana želja za uklapanjem u
vršnjačku grupu i anksioznost zbog isključivanja + osjetljivost na emocionalno nagrađivanje
rezultira ponašanjem pod pritiskom vršnjaka
- Prevencija: ograničiti izlaganje rizičnim situacijama (zakonske regulative)
Odnosi s prijateljima
- Različita ponašanja s prijateljima od onih koji nisu prijatelji

- Češće prosocijalno ponašanje: dijeljenje, pomaganje, uspješnije rješavanje sukoba; dijeljenje
intimnih informacija
- Prijatelji postaju integralni dio većine socijalnih mreža i značajan su izvor podrške kad treba
- Funkcija prijateljskih odnosa u adolescenciji: druženje, stimulacija, podrška doživljaju
slike o sebi, socijalna usporedba, potvrđivanje, sigurnost, intimnost/emocionalnost
- Pozitivni aspekti adolescentnog prijateljstva: bliska prijateljstva osnova istraživanja
vlastitog ja i razumijevanja drugih, temelj budućih prisnih odnosa; pomažu suočavanje sa
stresom te mogu poboljšati stavove prema školi i obavezama
Prijateljstvo i prilagodba
- Djeca bez prijatelja usamljena, češće žrtve nasilja

- Prijateljstvo “ublaživač” u odnosu viktimizacije
- Socijalno povučena djeca, osjetljivija, nerazvijene socijalne vještine – osjetljiviji za razvoj
internaliziranih problema
- Negativne posljedice prekida prijateljstva: ljutnja, osjećaj krivnje, depresivnost
- Prijateljstvo nije uvijek i zaštita u odupiranju vrnjaščkom pritisku (Williams i Anthony, 2015)
Prijateljstvo i samootvaranje
- Spiralni efekt razvoja prijateljskih odnosa: T1 – spremnost za dijeljenje emocionalnog stanja;

T2 – recipročnost prijateljstva; T3 – povećano emocionalno otvaranje
- Adolescenti s manje adaptivnim načinima suočavanja s negativnim emocijama i sklonosti ka
socijalnoj izolaciji u T1 nakon razdoblja praćenja T2 imaju manje prijatelja i u T3 povećava
tendenciju povlačenja
Negativni obrasci odnosa s vršnjacima
- Agresivno ponašanje, nasilje među djecom (Bulling)

- Agresija je ponašanje s namjerom nanošenja štete ljudima ili predmetima. Prema obliku:
verbalna i tjelesna; prema funkciji: instrumentalna – cilj je dobiti što želi; te hostilna
(neprijateljska) s ciljem nanošenja boli
 Odrednice agresivnosti – 1.) biološki čimbenici – muški hormoni (testosteron),
temperament, evolucijsko objašnjenje: dominacija, hijerarhija nadmoći; 2.) društvene
i okolinske odrednice – obitelj: modeliranje agresivnog ponašanja, disciplina prisile;
3.) nasilje u medijima: modeliranje, veća tolerancija nasilja, kružan odnos
promatranja nasilja i agresivnosti
Agresivna djeca
Dvije grupe djece koja iskazuju agresivno i antisocijalno ponašanje:
1. Djeca koja započinju rano i čija se agresivnost često zadržava i u odrasloj dobi
(Patterson, Reid, & Dishion, 1992; Moffitt, 1993) – Prve godine života: teški i iritabilni
temperament; rano i srednje djetinjstvo: suprotstavljanje, neposluh, agresivna ponašanja;
adolescencija i odrasla dob: ozbiljnija antisocijalna ponašanja
2. Djeca čija je agresivnost ograničena na razdoblje adolescencije (Moffitt, 1993, 2003) –
Posljedice: poteškoće u disciplini; isključenosti iz škole; reakcija na neposredni stresor;
adolescentske pobune
Što je bullying? Oblik nasilja u kojem je učenik trajno i učestalo izložen negativnim postupcima od
strane jednog ili više učenika (UNICEF). Nesrazmjer snaga – veća moć nasilnika.
ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA POJAVU BULLYINGA – osobitosti u vanjskom izgledu,

tjelesna snaga, žrtve imaju ispod prosječnu tjelesnu snagu, a nasilnici su često tjelesno jači od
prosječnih dječaka, a posebno od žrtava; školski uspjeh, veličina razreda ili škole, veličina grada u
kojem se škola nalazi.
Elektroničko nasilje (cyber-bulling) – Poticanje grupne mržnje, širenje nasilnih i uvredljivih

komentara o vršnjaku, kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun
vršnjaka, slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih procjenjuju o određenim karakteristikama,
„provaljivanje” u tuđe e-mail adrese, slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima, seksualno
namamljivanje, izlaganje dobi neprimjerenim sadržajima.
- Elektroničko nasilje u odnosu na nasilje u neposrednom odnosu može biti prisutno 24 sata, 7
dana u tjednu. Djeca su izložena i kod kuće i na mjestima koja su ranije bila sigurna. Problem
je što publika i svjedoci mogu biti mnogobrojni i brzo se povećavaju, anonimnost povećava
osjećaj nesigurnosti kod žrtve.
Prisutno među vršnjacima, ali mete mogu biti i odrasli, kao na primjer profesori i učitelji. Bez
fizičkog kontakta sa žrtvom i publikom, djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove
riječi mogu nanijeti.
Vršnjačko nasilje
- Verbalno: nazivanje pogrdnim imenima, ruganje

- Fizičko: udaranje, guranje, uništavanje i otimanje stvari
- Socijalno: ogovaranje, izbjegavanje, izoliranje, glasine
- Psihološko: neverbalno izrugivanje, uhođenje, ucjenjivanje
- Izravno nasilništvo – razmjerno otvoreni napadi na žrtvu
- Neizravno nasilništvo – socijalna izolacija i namjerno isključivanje iz grupe
Najčešći oblici nasilja:
1. Nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i zadirkivanje na bolan način

2. Pogrdna imena i komentari vezani za porijeklo
3. Laganje i širenje lažnih glasina te pokušaj odvraćanja ostalih od učenika
4. Nazivanje pogrdnim imenima i geste sa seksualnim značenjem
5. Zanemarivanje i isključivanje iz društva
Društvene mreže i mladi
Istraživačka pitanja o efektima virtualnih društvenih mreža
- Koji faktori posreduju i određuju odnos između socijalnih medija i ishoda (pozitivnih i
negativnih)?
- Kako socijalni mediji utječu na razvoj identiteta?
- Koji su rizični faktori povezani s problemima u primjeni društvenih mreža i koje su
intervencije uspješne?
- Koja je najbolja dob za upotrebu društvenih mreža i uz koja ograničenja (ako su potrebna)?
Efekti društvenih mreža
- 83% adolescenata – društvene mreže pružaju im osjećaju veće povezanosti s prijateljima; 68%
primali socijalnu podršku koristeći digitalne tehnologije u vrijeme stresa i teških razdoblja
(Lenharti sur., 2015)
- Štete za mentalno zdravlje povezane s čestim korištenjem društvenih medija za djevojke veće
su kada su izložene cyber-napadu ili smanjenju sna i tjelesnoj aktivnosti, ili kombinacijom
ovih čimbenika; isti čimbenici, ali u manjoj mjeri bitni i za efekte kod mladića (Viner i sur.,
2019)
- Problematiziranje odgovarajućih preventivnih intervencija
- Intervencije za smanjenje upotrebe društvenih medija – preventivni napori u smjeru
sprječavanja izloženosti ili povećanja otpornosti na cyber-nasilje, važnost regulacije spavanja i
promoviranja fizičke aktivnosti kod mladih ljudi
- Izloženost neprihvatljivim sadržajima i sposobnost iskazivanja i primanja potvrde od
strane vršnjaka za rizična ponašanja – odluka o tome što stavljati na društvene mreže
- Zlouporaba od strane reklamnih agencija – zloupotrebljavaju nepromišljenost adolescenata
i spremnost na dijeljenje neprimjerenih sadržaja (reklame alkoholnih pića, reklame seksualnih
sadržaja i sl)
- Izloženost postovima s npr. alkoholom povećava vjerojatnost konzumacije pića (više kod
mladića), osjećaj da je to zastupljeno kod njihovih vršnjaka potiče njih na konzumaciju
- Društvene mreže – formiranje odnosa i razvoj identiteta, izražavanje mišljenja i izvor
informacija
- Povezanost s mentalnim zdravljem – osjećaj zajedništva, emocionalna podrška, ALI rizik za
mentalno zdravlje (doživljaj mladih što smatraju da ima pozitivan, a što negativan efekt na
njihovo mentalno zdravlje)
Istraživanja o efektima društvenih mreža

- Važnost načina na koji se koriste društvene mreže – prmjena društvenih mreža za negativnu
socijalnu usporedbu povezana s depresivnim simptomima
- Prediktivnost razvoja problema – već postojeći problemi: Vaguebooking – postovi društvenih
mreža koji sadrže malo jasnih informacija, s namjerom privlačenja pažnje, poziv za pomoć –
„Objavljujem poruke koje potiču prijatelje da me pitaju što se događa.”
Društvene mreže i reakcije adolescenata
- Na društvenim mrežama češće prikaz iskrivljene realnosti – zabavni sadržaji, a ne realni

svakodnevni problemi
- Efekti sadržaja veći kod srednjoškolaca nego kod studenata
- Različita reakcija na informaciju ovisno o tome koliko je ta informacija dobila „lajkova” , čak
i ako ne poznaju one koji su to potvrdili
- Osobne fotografije s više „lajkova” izazivaju veću aktivnost centra za nagradu
- Kada promatraju fotografije s rizičnijim sadržajem smanjena je aktivacija u dijelovima mozga
za kognitivnu kontrolu
ADOLESCENCIJA
Adolescencija je PRIJELAZNO RAZDOBLJE – razdoblje promjene, rasta i neravnoteže,
između dva stabilnija kvalitativno različita razdoblja. Vidljivi su unutrašnji i vanjski uzroci
prijelaza, normativne promjene i individualne specifičnosti. Prijelazi mogu biti očekivani (na vrijeme)
i neočekivani (prerani ili prekasni).
Adolescencija se sastoji od tri faze: 1.) rana adolescencija (12-14 god.) – brzi fizički i intelektualni
rast, sekundarna spolna obilježja – prilagodba na promjene; 2.) srednja adolescencija (14-16 god.) –
težnja k autonomiji, prisna prijateljstva, seksualnost; 3.) kasna adolescencija (17-20) – ravnoteža
nezavisnosti i interpersonalne povezanosti, usvojene socijalne uloge i životni ciljev.
- Razvojne promjene u adolescenciji – biološko sazrijevanje, glavno obilježje je postizanje

seksualne zrelosti (reproduktivna zrelost)
- Psihološke posljedice bioloških promjena – emocionalna nestabilnost, nagle reakcije;
impulzivnost, promjene raspoloženja, promjena slike o sebi, promjene u odnosima s
roditeljima, promjene u odnosima s vršnjacima i suprotnim spolom, svjest o vlastitoj
seksualnosti
- Kognitivne promjene u adolescenciji – hipotetičko-deduktivno mišljenje, baratanje
apstraktnim pojmovima, sustavno rješavanje problema: kompleksne strategije, efikasniji
načini usvajanja i pohranjivanja informacija; razvijena metamemorija
- Kognitivne promjene i psihološko funkcioniranje adolescenata – razmišljanje o
odnosima među ljudima: zabrinutost za socijalna, politička i moralna pitanja; osjećaj
neusklađenosti moralnih normi i ponašanja; sklonost maštanju, fantaziranju,
idealiziranju; suprotstavljanje idealnog i realnog – promjene u doživljavanju roditelja,
promjena u odnosu s autoritetom, sklonost kritiziranja institucija
- Posljedice kognitivnog sazrijevanja – povećana sposobnost introspekcije,
EGOCENTRIČNOST ADOLESCENATA, stanje samousmjerenosti i sagledavanja svijeta
kroz osobnu perspektivu, kritiziranje autoriteta, nespremnost prihvaćanja kritike,
procjenjivački odnos prema drugima, vjerovanje da su sami u središtu pozornosti drugih
EGOCENTRIČNOST ADOLESCENATA
- fenomen “zamišljene publike”: osjećaj stalnog procjenjivanja, zaokupljenost samim sobom

 Doživljaj zamišljenog opažača koji stalno nadgleda ponašanje, konstrukcija
razrađenog scenarija o tuđem razmišljanju; adolescent zamišlja kako opažač prati ono
što je tada adolescentu u središtu pozornosti
- fenomen “osobne priče”: osjećaj jedinstvenosti, osjećaj neshvaćenosti; nedodirljivosti
 Osjećaj jedinstvenosti osobnih doživljaja, vjerovanje da nitko ne može razumjeti
njegovo iskustvo i vjerovanje o osobnoj nedodirljivosti i posebnosti. Sklonost
rizičnom ponašanju – konzumacija sredstava ovisnosti, opijanje, nezaštićeni seksualni
odnosi, neoprezna vožnja …
Razvojni zadaci (Havighurst, 1972.)
- Specifična znanja, vještine, stavovi ili funkcije koje pojedinac treba razviti
- Rezultat napora pojedinca, fizičkog sazrijevanja i socijalnog pritiska
- Razvojni zadaci kroz tri razvojna stadija adolescencije
- Svaki je adolescent pojedinac s jedinstvenom osobnošću i interesima
Glavni razvojni zadaci u adolescenciji
- Postizanje autonomije i nezavisnosti od roditelja

- Formiranje identiteta – osjećaj integriranog selfa: kombinacija različitih komponenti ličnosti;
jedinstveni sklop osobina, stavova, uvjerenja; profesionalni razvoj, razvoj seksualnosti
Psihosocijalna teorija Eriksona (1976)
- 5. stadij: identitet vs. konfuzija uloga – razdoblje moratorija: "pauza" u razvoju; odlaganje
odluka
- 6. stadij: intimnost vs. izolacija – razvoj intimnosti nemoguć bez prethodno razvijenog
osjećaja identiteta
- Rješenje krize identiteta ovisi o iskustvu u prošlim razdobljima (osjećaj pripadanja,
povjerenja, autonomija, inicijativa, kompetentnosti)
Kriza identiteta
- Odnos prema sebi: samokritičnost; prilagodba na promjene

- Zbunjenost uočenom razlikom između “lažnog” i “pravog” selfa
- Potreba za prihvaćanjem – pretjerano prilagođavanje tuđim zahtjevima
- Otpor autoritetu – otvoreni: izazovno ponašanje, neposluh; prikriveni: nezainteresiranost,
površnost
- Rješenje krize identiteta ovisi o iskustvu u prošlim razdobljima (osjećaj pripadanja,
povjerenja, kompetentnosti)
- Negativan identitet – usvajanje ponašanja suprotnih od željenog kao izraz pobune, npr.
promiskuitetno ponašanje, izazovni izgled djevojke – pobuna previše kontrolirajućoj majci
koja ugrožava potrebu za osamostaljivanjem
Elementi identiteta, u skladu s ishodima prethodnih stadija, Erikson
1. Vremenska perspektiva – usklađivanje prošlosti i budućnosti (kompenzacija negativnih

iskustava)
2. Samosvijest – osjećaj autonomije
3. Provjeravanje uloga
4. Izobrazba za rad – inicijativa
5. Seksualna polarizacija
6. Vođenje i slijeđenje – uloga slobodnih aktivnosti
7. Ideološka predanost – izbor autoriteta, preispitivanje vrijednosti
Kriza identiteta i društvo
- Rezultati longitudinalnih istraživanja o efektima društvenih promjena na prilagodbu

adolescenata
- Stariji kao modeli? Adolescenti ih ne prihvaćaju
- Razvoj identiteta otežan – obitelj ili društvo stalno izloženi promjenama; u vremenima
prijelaza i nesigurne budućnosti, nesigurnost radnih mjesta, ugovori na određno, prekarijat
Mehanizmi poticanja razvoja identiteta, Berk – otvorena komunikacija, poticajno raspravljanje,

sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima, razgovor s odgovarajućim modelima i njihovim
iskustvima odrastanja
Prednosti organiziranih aktivnosti
- Eksperimentalna i longitudinalna istraživanja potvrđuju zaštitnu ulogu sudjelovanja u

organiziranim aktivnostima – reduciraju zdravstveno kompromitirajuća i delinkventna
ponašanja (Eccles & Templeton, 2002)
- Širina uključenosti u aktivnosti omogućuje mladima isprobavanje različitih interesa i mogućih
identiteta (Eccles & Barber, 1999)
- Uključenost u različite aktivnosti u slobodnom vremenu pridonosi psihosocijalnoj prilagodbi
(Sabourin i Irwin, 2008.)
- Većina mladih u svom slobodnom vremenu željela bi biti aktivnija (Hiu-Lun Tsai, 2005.)
- Aktivnosti u slobodnom vremenu izazivaju pozitivne emocije Aktivno provođenje slobodnoga
vremena omogućuje emocionalni, psihološki i fizički oporavak i povećava otpornost i
sposobnost proaktivnoga suočavanja (Anić i Brdar, 2007.)
Razvoj identiteta
- Uspješno snalaženje u socijalnim ulogama ovisi o uspješnosti procesa razvoja osobnog

identiteta
- Proces stvaranja identiteta otežavaju: neodgovarajući modeli identifikacije, preveliki ili
premali zahtjevi, previše rigidni, previše popustljivi ili previše zaštićujući odnosi
- Stjecanje uvida i kritičkog odnosa prema vlastitim sposobnostima, željama i mogućnostima
- Identitet osoba koje pripadaju manjinama (rasa, religija, narodnost i dr.)
- Razvoj identiteta i netolerantnost društva
- Identitet adolescenata migranata?
Status identiteta, Marcia – Ispitivanje načina rješenja krize identiteta, 4 statusa identiteta s
obzirom na:
1. Postojanje krize (razdoblje svjesnog donošenja odluka, preispitivanje starih vrijednosti i

izbora)
2. Postojanja odluke (ishod preispitivanja kroz konačan izbor uloge i uvjerenja)
Stupanj krize
velika mala
jako Ostvareni identitet Spriječeni / zatvoreni

Stupanj odluke identitet
slabo Moratorij Difuzija identiteta
Ishodi krize identiteta
- Društveno-povijesna uvjetovanost (spolne razlike)

- Važnost optimalnog trajanja moratorija
- Difuzija – nepotpun, nepovezan osjećaj sebe
- Zaključivanje identiteta – konformiranje odraslima
- Negativni identitet – nepoželjan ishod iz roditeljske perspektive, suprotno od onoga što bi

roditelji htjeli
Statusi identiteta
1.) Difuzija identiteta – ne razmišlja o ulogama i vrijednostima odraslih, bez dugoročnih ciljeva,
nezainteresiranost, mala ili nikakva predanost poslu, drugima
 Obilježja – anksioznost visoka, udaljeni stav prema roditeljima, nisko
samopoštovanje visoke predrasude, moralni razvoj orijentiran na vršnjake,
nepromišljeni kognitivni stil; nezrelost, nekritička podložnost trenutnom vršnjačkom
pritisku, beznađe, sklonost rizičnom ponašanju
2.) Spriječeni / zatvoreni identitet – nije doživljena kriza, dovoljna je identifikacija s
roditeljskim vrijednostima, prihvaćanje odluka koje su donijeli drugi
 Obilježja – umjerena anksioznost, ovisnost o roditeljima, nisko samopoštovanje,
roditeljske predrasude, moralni razvoj slab, kognitivni stil konkretni; dogmatičnost,
nefleksibilnost, netolerantnost, strah od odbijanja, otežana psihološka separacija
3.) Moratorij – razmatranje različita gledišta i eksperimentiranje s ulogama bez konačnih odluka;
proživljavanje krize
 Obilježja – visoka anksioznost, konflikti s roditeljima, važnost autonomije, nisko
samopoštovanje, umjerene predrasude, moralni razvoj orijentiran na vršnjake,
kognitivni stil formalni; skeptičnost u spoznavanju – ništa nije sigurno!, analitički;
informacijsko orijentirani kognitivni stil, analiza i integracija različitih perspektiva;
dublje smoistraživanje rezultira većom samostalnošću u donošenju odluka
4.) Ostvareni identitet – pojedinac je pošao kroz krizu identiteta istražujući razne opcije i
odlučio se; predan je poslu, drugim ulogama i odnosima s drugim osobama
 Obilježja – niska anksioznos, ravnopravnost s roditeljima, visoko samopoštovanje,
niske predrasude, moralni razvoj snažan, formalni kognitivni stil; visoka motivacija za
postignućem; unutrašnji lokus kontrole; visoka razina moralnog rezoniranja, manje
skloni obrambenim mehanizmima; sposobni za duboke intperpersonalne odnose
Odnosi s roditeljima
- Konflikti zbog različitih očekivanja (nesklad između izgleda odrasle osobe i psihološke
nezrelosti) – generacijski jaz
- Ambivalencija između potrebe za odvajanjem i straha od odrastanja
- Neprihvaćanje odgovornosti odraslih
Potreba za autonomijom
- Sloboda odlučivanja za sebe, kako se osjećaju, misle i ponašaju – osjećaj izbora u odlučivanju
omogućuje i otvorenu interakciju s roditeljima
- Nezadovoljstvo adolescenata zbog ograničavanja slobode – sputavanje autonomije =
neprilagođeno funkcioniranje
- Postupno osamostaljivanje adolescenta, sve veći osjećaj odgovornosti i samopouzdanja –
autonomija kao ishod i poticaj daljnjeg razvoja
- Područja autonomije
 mlađi adolescenti: ponašanja djece pod roditeljskim nadzorom: održavanje higijene,
vanjski izgled, domaće zadaće, konflikt s roditeljem koji mu govori što treba obući
 stariji adolescenti: ponašanja djece pod roditeljskim nadzorom, moralnost:
pridržavanje normi i pravila, razboritost ponašanja (sigurnost i zdravlje), dugoročne
životne odluke (izbor škole, karijere), manja uključenost u osobnim pitanjima

(odjeća, hrana, čistoća, izlasci i socijalne aktivnosti)
AMBIVALENCIJA ADOLESCENATA
- Zadovoljstvo zbog novih privilegija i žaljenje zbog gubitka osjećaja zaštićenosti malog djeteta
- Izmjena zrelog i djetinjastog funkcioniranja
- Problem zbog neprihvaćanja odgovornosti za vlastito ponašanje
Roditelji i adolescentna djeca
- Transformacija u doživljaju roditelja: razlikovanje od roditelja kroz njihovo deidealiziranje

- Oslobađanjem od utjecaja "sveznajućih" roditelja – osjećaj gubitka sigurnosti, istodobno
stjecanje autonomije i gubitak internaliziranog roditelja
- Osobni problemi roditelja: “kriza” srednjih godina nepotvrđen konstrukt kao moguće
opravdanje konflikta
- Rezultati istraživanja o bračnom zadovoljstvu – najmanje kod parova s adolescentnom djecom
Prilagodba adolescenata
- Tradicionalni prikaz adolescencije kao “razdoblja bura i oluja”
- Model deficita u adolescenciji: neprilagođenost u adolescenciji je normativna, neizbježna i
univerzalna?
- Upitnost mita o "turbulentnom" razdoblju istraživanja: većina adolescenata je dobro
prilagođena
- Suvremeni trend: isticanje pozitivnih ishoda razvoja – pozitivna psihologija – prepoznavanje
prednosti i jakih snaga
- Često otežano razlikovanje normalnog od problematičnog ponašanja – povremeno
iskazivanje neodobravanog ponašanja adolescenata
- Iskustvo normativnih i nenormativnih stresora
IZVORI STRESA U ADOLESCENCIJI
- Stres = negativna emocionalna reakcija zbog procjene suočenosti sa situacijom koja nas
ugrožava. Na njega mogu utjecati traumatski događaji, teško kontrolirajući događaji,
nepredvidivi događaji i izazovni događaji.
- NORMATIVNI STRESORI – zahtjevi škole, testovi, ispiti znanja; nesigurnost zbog
tjelesnog izgleda, problemi u odnosima s prijateljima, konflikti s roditeljima, problematični
obiteljski odnosi: odnosi između roditelja; izbor i promjena škole
- NENORMATIVNI STRESORI – smrt člana obitelji ili prijatelja, zdravstveni problemi
(osobna kronična bolest ili bolest člana obitelji), fizička nesposobnost, siromaštvo, obiteljsko
nasilje, razvod roditelja
Reakcije na stres
- Emocionalni simptomi – napetost, razdražljivost, zabinutost, tjeskoba, apatičnost, tuga

- Ponašajni simptomi – promjena apetita, promjena navika spavanja, svadljivost, povlačenje
- Kognitivni simptomi – problemi koncentracije, zbunjenost, zaboravljivost, osjećaj blokade
- Tjelesni simptomi – lupanje srca, ubrzano disanje, znojenje,drhtanje, umor
Suočavanje sa stresom – strategije suočavanja: ponašanja koja se koriste u savladavanju problema
1.) Suočavanje usmjereno na problem – situacija promjenjiva; percepcija kontrole

2.) Suočavanje usmjereno na emocije – nepromjenjiva i nekontrolirana situacija
- Mogućnost suočavanja kod djece i adolescenata je vezana uz specifičnosti kognitivnog razvoja

- Adolescenti mogu više koristiti problemu usmjereno suočavanje – korištenje složenijeg jezika
i razvoj metakognitivnih sposobnosti, kognitivno razumijevanje problema, korištenje
samoinstrukcija s ciljem uklanjanja negativnih emocija, mogućnost produciranja alternativnih
rješenja problema, itd.
Uobičajeni pokazatelji problema u prilagodbi – osjećaj bezvoljnosti, povlačenje, agresija

(suprotstavljanje, bijes, nasilje), zanemarivanje školskih obaveza, bijeg iz škole, somatske pritužbe
Problemi psihološkog funkcioniranja mladih
- Usamljenost, depresivnost,suicidalnost, delinkventna ponašanja, ovisnosti, poremećaji

hranjenja
- Sindrom multiplih problema ponašanja
Neprilagođeno fukcioniranje mladih
- Oko 10-20% mladih razvija neprilagođeno funkcioniranje

- Važnost učestalosti i ozbiljnosti problematičnog ponašanja za procjenu odstupajućih
ponašanja
- Uočavanje čimbenika rizika i prepoznavanje zaštitnih mehanizama
Mentalno zdravlje djece i mladih
- Zabrinutost WHO – zastupljenost i ozbiljnost problema mentalnog zdravlja – utječe na

funkcioniranje pojedinca, obitelji, zajednice i društva
- 13-20% djece s nekim psihološkim problemom, samo 20% ih dobiva primjerenu pomoć
(APA)
- 1 od 10 s ozbiljnijim problemima koji ometaju njihovo funkcioniranje
- Problemi mentalnog zdravlja povezani sa slabijim školskim uspjehom učenika i lošijom
socijalnom prilagodbom
- Efikasnost pravovremeno pružene stručne psihološke pomoć
Problemi ponašanja
- Eksternalizirani problem – nedovoljno kontrolirano te prema drugima usmjereno ponašanje 

agresivnost, delinkventno ponašanje, impulzivnost, konzumiranje sredstava ovisnosti
- Internalizirani problemi – pretjerano kontrolirajuća ponašanja  povlačenje somatske
teškoće, anksioznost, depresija
- USAMLJENOST – nerealizirana povećana želja za intimnošću, nezadovoljstvo kvantitetom i

kvalitetom socijalnih kontakata, 20-50% umjereno usamljeno, normativna potreba za osamljivanjem
- Anksioznost ili tjeskoba: zabrinutost, strah i napetost kao dio privremenog odgovora na stres.
Normativno povremeno doživljavanje – za većinu adolescenata tjeskoba se javlja samo u određenim
situacijama (testovi, važni „ljubavni” susreti ili sportska i druga natjecanja).
- Simptomi anksioznosti kao poremećaja – dugotrajan doživljavaj intenzivnog straha ili

zabrinutosti i drugih simptoma najčešće u situacijama kada takvi osjećaji nemaju prave uzroke
u stvarnosti.
- Anksioznost mogući simptomi – pretjerani strah od događaja prije nego što se dogode,
pretjerana zabrinutost zbog škole, prijatelja ili sporta; stalna zabrinutost za vlastitu sigurnost i
sigurnost roditelja, odbijanje odlaska u školu (česti bolovi u trbuhu i druge slične pritužbe);
uznemirenost ili zabrinutost zbog odlazaka od kuće na par dana (npr. izlet), teškoće u
sklapanju novih poznanstava i razgovoru s novim osobama, pretjerana zaokupljenost čistoćom
i pranjem ruku; teškoće pri opuštanju i spavanju
- DEPRESIJA – Osjećaji tuge, beznađa, gubitak uživanja u većini aktivnosti, poremećaj spavanja,
promjene apetita, koncentracije i smanjenje energije; 10-15% djece i mladih sa značajno izraženim
simptomima depresije. Različito manifestiranje; zbog stereotipa o promjenjivosti raspoloženja
adolescenata ne uočava se umjerena depresija i ne liječi.
- Depresivnost na različitoj razini: simptomi – doživljavaju mnogi (15-40%); sindrom

(kombinacija nekoliko simptoma) – doživljava manji broj ljudi (5-6%); poremećaj
(depresivni sindrom određenog trajanja, intenziteta i negativnih posljedica na svakodnevno
funkcioniranje) – doživljava mali postotak (1-3 %)
- Specifičnosti depresije u adolescenciji – razlika depresivnog adolescenta od normalno
raspoloženog ili sklonog promjenama raspoloženja; značajan porast u broju depresivnih
simptoma i dijagnosticiranih poremećaja u odnosu na razdoblje djetinjstva (5% u nekliničkim
uzorcima i 25% u kliničkim – povezano s biološkim promjenama i kognitivnim razvojem);
pojava značajnih spolnih razlika – značajan porast simptoma kod djevojaka u odnosu na
mladiće
Nesuicidalno samoozljeđivanje
- Direktno i namjerno, samonaneseno oštećenje vlastitog tjelesnog tkiva bez svjesne suicidalne
namjere
- Najčešće početak u adolescentnoj dobi
- Stope prevalencije oko 17 % u općoj populaciji
- 40-60 % u kliničkim populacijama adolescenata (Nock, 2010)
- Primjeri: rezanje, grebanje, ubadanja kože, urezivanje znakova, udaranja dijelovima
tijela, paljenje i sprječavanje cijeljenja rana
ASOCIJALNA PONAŠANJA
- Modeli razvoja delinkvencije

 Izostanak razvoja prosocijalnog ponašanja + neodgovarajuće roditeljstvo:
nekonzistentna preblaga ili kažnjavajuća disciplina + agresivnost prema vršnjacima i
njihovo odbacivanje: članovi devijantnih grupa modeliraju i potkrepljuju devijantno
ponašanje
- Dva puta adolescentske delikvencije
 RANI POČETAK – težak temperament, kognitivni deficiti, problemi samoregulacije
+ neodgovarajući odnos roditelja i vršnjaka – dugoročno izvjesnije asocijalno
ponašanje
 KASNIJI POČETAK – izvor vršnjački kontekst razvoja/odnos u obitelji dulje
zadržavanje u nepoticajnom i negativnom kontekstu – negativni ishod!
POREMEĆAJI HRANJENJA
- Anoreksija nervoza i bulimija

- model nasljeđe, vanjski pritisak ka mršavosti, izmijenjena ppredodžba o
Višedimenzionalni model:
prehrani i težini, interpersonalni stresori, nisko samopoštovanje, nezadovoljstvo tijel
tijelom i
preokupiranost izgledom, strah od odbacivanja, neodgovarajuće navikeavike hranjenja i dijete,
traume u djetinjstvu, iskustvo zlostavljanja, obiteljski faktori
OVISNOSTI
- Eksperimentiranje
ksperimentiranje s legalnom ili ilegalnom drogom normativno u adolescenciji
- Sve
ve ranija dob prve upotrebe
- Porast
orast učestalosti konzumiranja lakih droga multipli
multipli čimbenici, rizični faktori
- Dioio asocijalnog i autodestruktivnog ponašanja
- Motivi konzumacije alkohola – 1.) Motivi pijenja - socijalni alni motivi, motivi konformiranja,
motivi suočavanja, motivi
otivi podizanja raspoloženja;
raspoloženja 2.) Motivi ekscesivnog pijenja – zabava,
konformizam, bijeg od svakodnevnice; “tekuća hrabrost”
- Motivi konzumiranja sredstava ovisnosti – znatiželja (77,5%), dokazivanje među
vršnjacima (54,9%), nagovor vršnjaka (48,6%), osobni problemi (44,6%), obiteljski problemi
(44,6%), zaboravljanje problema (44,3%), neznanje (23%)
- Ovisnost o igricama i Internetu – sve duže vrijeme provedeno uz Internet, traženje sadržaja
sve jačeg sadržajnog potencijala, gubitak kontrole nad vremenom provedenim za računalom
ili mobitelom, uznemirenost ako nema pristup
pristup internetu; problemi s drugima, u školi ili na
poslu zbog interneta; ustrajavanje u aktivnostima unatoč posljedicama
Višestrukost izražavanja psiholoških simptoma
Isti se psihološki problem manifestira na različite načine
depresija
tuga somatizacija agresivnost
! ALI različiti se poremećaji mogu manifestirati na isti način
poremećaj
depresija adhd
ponašanja
agresivnost
Rizični i zaštitni faktori razvoja

- Rizični čimbenici: osobni
sobni ili situacijski faktori, povećavaju vjerojat
vjerojatnost neprilagođenog
ponašanja; veća osjetljivost za mogući razvoj psiholoških problema
- Zaštitni čimbenici: ublažavaju efekt izloženosti nekom od stresora; otpornost na neke štetne
događaje, situacije
- Otpornost – posjedovanje osobnih obilježja uz situacijske čimbenike
Čimbenici rizičnog funkcioniranja
- Razdoblje adolescencije kao prijelazno razdoblje kada se počinje javlj

javljati više psiholoških
problema
- Rano javljanje problematičnog ponašanja
ponaš
- Slab školski
ski uspjeh i niska očekivanja
- Asocijalna ponašanja i ispadi ponašanja
- Neotpornost na pritisak devijantnih vršnjaka
- Neodgovarajući odnos s roditeljima
Tko je dobro prilagođen adolescent?

PRILAGODBA ADOLESCENATA – Optimalno psihološko
funkcioniranje, Waterman, 1992.
- Ne ugrožava svoje zdravlje i sigurnost

- Osjeća se ugodno s članovima obitelji i prijateljima
- Ima realno samopoštovanje
- Postiže odgovarajući uspjeh u školi
- Postavlja si realne ciljeve
- Sudjeluje u bliskim prijateljskim odnosima
- Dobro se nosi s neizbježnim promjenama/ izazovima
PRILAGOĐEN ADOLESCENT?
- Fleksibilno ponašanje
- Doživljava se kompetentnim barem u 1 području
- Ima dobre odnose sa barem 1-2 vršnjaka
- Procjena normalnosti ponašanja ne može se donositi samo na temelju ponašanja već mora
odražavati značenje ponašanja u kontekstu u kojem se odvija
- Neka ponašanja prihvatljivija za starije adolescente, ali ne i za mlađe
Pozitivan razvoj mladih
- Utjecaj pozitivne psihologije na istraživanja razvoja mladih

- Model deficita zamijenjen novom perspektivom razvoja pozitivan razvoj mladih: pristup
usmjeren promociji poželjnih ishoda razvoja umjesto intervencija usmjerenih na redukciju
problematičnih ponašanja
- Uspješan razvoj mladih ≠ odsutnost rizičnih ponašanja
- Uspješan razvoj mladih = prisutnost pozitivnih osobina
koje omogućavaju mladim ljudima ostvarenje potencijala
produktivne odrasle osobe (Lerner i Benson, 2003).

Razvojna Psihologija Za Kolokvij Zavrsni Prezentacije 1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Razvojna Psihologija Za Kolokvij Zavrsni Prezentacije 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Razvojna psihologija – ZAVRŠNI ISPIT (prezentacije)

Psihologija je znanost koja istražuje ponašanje i psihičke procese; znanost o

- Ciljevi razvoje psihologije:

Periodizacija životnog ciklusa :

1. Prenatalno razdoblje (od začeća do rođenja)

Zašto su važne spoznaje iz Razvojne psihologije?

- Istraživanja i spoznaje u razvojnoj psihologiji relevantna za različite domene funkcioniranja;

Multidisciplinarnost istraživanja razvoja

- Znanstvena područja relevantna za spoznaje o razvoju?

- Biologija, neuroznanost, medicina, psihologija, antropologija, sociologija, pedagogija, pravo,

Dimenzije razvoja – biopsihosocijalni razvoj

Kontekst i razvoj – sustav utjecaja

Dobno normativni utjecaji

- U većini kultura ljudi odlaze u mirovinu u svojim 60-im godinama.

Generacija Z – rođeni između 1995. i 2009.

1.) REPRESIJA – Potiskivanje ugrožavajućih misli i osjećaja iz svijesti (u najširem smislu) i

POVIJESNI PRISTUPI U RAZVOJNOJ PSIHOLOGIJI

- Antika i srednji vijek – položaj djece

TEORIJSKE DILEME – PITANJA O PRIRODI RAZVOJA

1.) Uloga nasljeđa ili okoline: nativizam – empirizam

- Otkrivanje stupnja u kojem priroda i odgoj doprinose raznolikosti u osobinama i

Teorije razvoja – funkcija

1. Integriranje postojećih informacija u cjelovitu sliku razvoja

1.) PSIHODINAMSKA TEORIJA, Freud

- Odnos svjesnog i podsvijesnog

Struktura ličnosti prema psihoanalitičkoj teoriji:

 Id – načelo ugode, reprezentira biološke aspekte ličnosti, funkcionira po principu

Teorija psihoseksualnog razvoja, Freud

- Diskontinuiranost razvoja – stadiji unutar kojih se ostvaruje zadovoljstvo stimuliranjem

Freud – psihoseksualni stadij razvoja

Dob Stadij Razvojni zadatak

2.) TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA, Erikson

- 8 stadija razvoja – različita rješenja razvojnih kriza

Erikson – stadij razvoja

Dob Stadij Razvojni zadatak Ishod

Dob FREUD ERIKSON

5.) ETOLOŠKA TEORIJA

- Teorija o sličnostima među ljudima; istraživanje razvoja iz evolucijske perspektive

6.) EKOLOŠKI MODEL RAZVOJA, Bronfenbrenner

- Mikrosustav: dijete, obitelj, vrtić, škola, vršnjaci

Osvrt na razvojne teorije

Smjer tjelesnog razvoja

- Neujednačena brzina rasta različitih dijelova tijela

- Razdoblje prijelaza iz reproduktivne nezrelosti u reproduktivnu zrelost (Cameron, 1990)

Primarne seksualne promjene

- Promjene reproduktivnih organa – sazrijevanje jajnika

Neusklađenost tjelesnog, kognitivnog i emocionalnog sazrijevanja  “ Startanje motora bez

Vrijeme sazrijevanja i prilagodba djevojaka; djevojke koje rano sazriju:

- Češće imaju psiholoških problema, npr. depresija

Vrijeme sazrijevanja i prilagodba mladića; dečki koji ranije sazrijevaju:

Efekt hormona; DIREKTNI EFEKT

- Povezanost s povećanjem depresije; agresivnost i problemna ponašanja

- Spacijalne sposobnosti pod utjecajem testosterona

Popratne promjene u pubertetu

- Veća potreba za spavanjem: potreba za dnevnim spavanjem u fazi intenzivnog rasta

- Zabrinutost zbog težine – više od 50% adolescentica žele smršaviti

Živčani sustav – osnovni pojmovi

- Živčana stanica (neuron) – dendriti, akson, tijelo, mijelinska ovojnica

Rast mozga u odnosu na tijelo

- Do 8 godine brži rast mozga od ostalih dijelova tijela

Razvoj prefrontalnog korteksa  prefrontalni korteks razvija se do 25 godine

- Funkcije: procesi mišljenja, pažnja, integracija informacija, pamćenje, planiranje, strategije

Promjene u razini neurotransmitera