SVEUČILIŠTE U ZADRU

Odjel za zdravstvene studije

Studij sestrinstva

Seminarski rad za kolegij

Osnove zdravstvene njege
„Prevencija kontraktura“

Lorena Sužanj Zadar, 17. studenog 2022.

 U ovome seminarskom radu opisat ću što su to kontrakture, kako one nastaju te
postupke koji se provode u svrhu njihove prevencije. Čovjekove osnovne potrebe su ono
što mu je potrebno da preživi i živi ugodan život, a jedna od tih potreba je i kretanje koje
omogućuje balans u svim tjelesnim sustavima. Koštani i mišićni sustav omogućuju
pacijentu mobilizaciju tijela te obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Kada je nekoj osobi
duže vrijeme onemogućeno kretanje zbog raznih kroničnih bolesti lokomotornog sustava
i nekih primarnih bolesti, nekih prirođenih posljedica ili jednostavno zbog dugotrajnog
mirovanja, može doći do nastanka kontraktura.

Članke potrebne za obrađivanje teme „Prevencija kontraktura“ sam tražila na

Digitalnom akademskom arhivu i repozitoriju „Dabar“ i Portalu hrvatskih znanstvenih
časopisa i stručnih časopisa „Hrčak“, kao i na tražilici „PubMed“; bazi podataka
referencija i sažetaka bioznanostvenih i biomedicinskih tema. Ključne riječi koje su mi
pomogle u pronalasku potrebne literature su: kontrakture, prevencija, komplikacije
dugotrajnog mirovanja, neuromuskulatorne bolesti.

Prvi članak bavi se rehabilitacijom bolesnika s ozljedom kralježnične moždine, a to

nam je relevantno jer su upravo kontrakture jedna od čestih posljedica oštećenja
kralježnične moždine: „Kontrakture zglobova mogu nastati na paraliziranim udovima,
zbog spazma i smanjene ekstenzibilnosti vezivnog i mišićnog tkiva, što ograničava
pokrete zglobova u određenom smjeru. Kontrakture mogu biti razlog smanjenog
funkcijskog kapaciteta, te ograničene samostalnosti u izvođenju aktivnosti svakodnevnog
života. Fiksiraju zglobove u abnormalnim pozicijama, što uzrokuje bol i stvaranje
pritisnih rana kože“(1). Postoje različite kontrakture; u ramenu može doći do stvaranja
aduktorne kontrakture i kontrakture unutarnje rotacije što onemogućuje pacijentovo
samostalno oblačenje, kod fleksijske kontrakture lakta dolazi do nemogućnosti hranjenja,
kod fleksijske kontrakture ručnog zgloba i prstiju šake dolazi do onemogućavanja
obavljanja osobne higijene. Kod fleksijskih kontraktura donjih udova dolazi do
nemogućnosti zauzimanja odgovarajućeg položaja u krevetu itd. Medicinske sestre imaju
značajnu ulogu u prevenciji nastanka kontraktura. Da bi prevenirala kontrakture,
medicinska sestra mora svakodnevno mijenjati položaj tijela nepokretnog pacijenta,
smještati ga u udoban i pravilan položaj te provoditi aktivne i pasivne vježbe mišića i
zglobova najmanje jedan put dnevno. Što se tiče mijenjanja položaja pacijenta, moramo
naglasiti kako je ta intervencija bitna za svaku komplikaciju dugotrajnog mirovanja, pa

1
tako i za prevenciju kontraktura. Potrebno je pacijentu koji miruje osigurati čvrsti madrac
s plahtama bez nabora kako bi on što lakše promijenio položaj, kao i trapez kojim će se
služiti pri okretanju. Što više pacijent mijenja položaj ili mu pri tome pomaže medicinska
sestra, manja je mogućnost nastanka kontraktura. Pravilan ili fiziološki položaj je najbolji
položaj za pacijenta jer omogućava rasterećenje zglobova i mišića, a mora biti takav da
doprinosi udobnosti i opuštenosti pacijenta te mu omogućava odmaranje. Kod takvog
pravilnog položaja pacijent leži na leđima sa ispruženim rukama i nogama, nadlaktice su
blago odmaknute od tijela, podlaktice ispružene s otvorenom šakom i blago razmaknutim
prstima. Natkoljenice su također blago razmaknute, potkoljenice ispružene, a stopalo je
u srednjem položaju. Bez obzira što je to pravilni položaj, potrebno je mijenjati položaj
nakon dva sata mirovanja.

Drugi članak koji sam koristila sam pronašla u bazi podataka „PubMed“. Uz
mijenjanje položaja i pravilan položaj, u sprječavanju nastanka kontraktura veliku ulogu
imaju aktivne i pasivne vježbe. Pokretni pacijenti sami provode vježbe uz upute
medicinske sestre ili fizioterapeuta, dok kod nepokretnih pacijenata medicinska sestra ili
fizioterapeut provode pasivne vježbe, međutim upitno je funkcioniraju li stvarno pasivne
vježbe: „It is unclear how PMs work, although most assume that if lack of movement
causes contractures, then imposed movement must prevent contractures. Some argue that
PMs prevent the formation of adhesions within and about the soN tissues of joints. This
may be accomplished by preventing the formation of cross-bridgeswithin collagen.
Others claim that PMs influence the extensibility of soN tissues (i.e. passive length and
stiffness). Passive movements may also influence the excitability of lower motor neurons,
reducing spasticity in individuals with neurological disabilities and thereby directly or
indirectly increasing muscle extensibility“ (2). Različiti znanstvenici imaju različita
mišljenja, međutim većina ovih tvrdnji temelji se na malom broju istraživanja te su
uglavnom nepotkrijepljene i nedovoljno ispitane na ljudima.

Medicinske sestre jedan su od najvažnijih kadrova u prevenciji nastanka

kontraktura koje pokretnom pacijentu mogu zadati razne probleme i poteškoće u
obavljanju svakodnevnih aktivnosti, a nepokretnom razne druge probleme, kao i u
sprječavanju nastanka drugih komplikacija dugotrajnog mirovanja. One pomažu
pacijentu pri zauzimanju pravilnog položaja, mijenjanju položaja te izvođenja potrebnih
vježbi, ohrabruju ga i daju mu potrebnu snagu i volju.

2
LITERATURA:

1. Schnurrer-Luke-Vrbanić T, Moslavac S, Džidić I. „Rehabilitacija bolesnika s

ozljedom kralježnične moždine“ Sestrinski glasnik, 2012; Vol. 48 NO. 4
2. Prabhu RK, Swaminathan N, Harvey LA. „Passive movements for the treatment
and prevention of contractures“ Cochrane Database of Systematic Reviews 2013,
Vol. 28, Issue 12.