OBOLJENJA SRCA:

 Urođena su ona sa kojima se dijete rada (smetnje u embrionalnom razvoju)

 Stečena srčana oboljenja nastaju tokom rasta.

Dječiji period - miokarditisi, osobito virusni, koji se najčešće javljaju u dojenačkom periodu
Kod starije djece reumatska groznica dovodi do stečenih srčanih oboljenja.

URODENE SRČANE MANE:

Javljaju se u 6-8 slučajeva na 1000 djece.

Najčešći uzroci su: virusne infekcije majke u prva tri mjeseca trudnoće
Virus rubeole, gripe, zatim rendgenska i radioaktivna zračenja, nasljedstvo, neke hromozomopatije
kao kod mongoloida, koji relativno često imaju urođenu srčanu manu, razne traume, krvarenja majke
u trudnoći, hipoproteinemije, anemije. Jedan dio ovakve djece ima manu bez poznatog uzroka.

1. Većina anomalija nastaje zbog nenormalnog spoja između komora ili pretkomora, pa se
tako miješa arterijska i venska krv, zbog čega u velikom krvotoku cirkulira krv sa manje
kisika.
2. Druga vrsta mana su zapreke u isticanju krvi u području zalistaka ili izlaska aorte i arterije
pulmonalis. To su stenoze, npr. mitralnog ušća, aorte ili arterije pulmonalis.

3. Treća vrsta grešaka su anomalije ulaska i izlaska krvnih žila srca.

Npr. aorta izlazi iz desne komore, a art. pulmonalis iz lijeve.

Sve mane srca mogu biti sa cijanozom ili bez nje. Sa cijanozom su one kod kojih se miješa krv u
većem obimu, a bez cijanoze su obično stenoze.

Klinička slika: Ako je dijete rođeno sa manom koja je praćena cijanozom, odmah se otkriva mana.
Ostale greške se kasnije otkrivaju: slabije napreduju, česte upale pluća, fizički zamor, pojava cijanoze,
a to su stanja kad dojenče plače ili doji.

Malo veća djeca zaostaju u igri i često se povlače da bi se odmorila, obično u čučećem položaju.
Kod nekih srčanih mana može doći i do povremenog gubitka svijesti.
Ako se radi o manama sa malim spojem izmedu komora, onda se dijete normalno razvija, a greška se
slučajno otkriva, nalazom šuma na srcu.

Dalja procedura je EKG, zatim rendgentski snimak srca i pluća, a vrstu mane otkriva ultrazvuk -
ehokardio- grafija.

Terapija: operativna, svaka mana ima svoje vrijeme za operaciju, kao i vrijeme kad se više ne može
operirati. Male srčane mane, kao što je mali otvor između komora, mogu do puberteta da nestanu,
da se zatvore.
MIOKARDITIS (Myocarditis) - je upala srčanog mišića - miokarda.

Uzročnici su najčešće: virusi, rjeđe bakterije.

Često se javlja u dojenačkom uzrastu kao samostalno oboljenje, ili kao popratna komplikacija kod
drugih oboljenja, najčešće pluća.

Klinička slika: Uznemireno ili jače pospano, odbija hranu, koža sivoblijeda, disanje ubrzano 60-120,
tahikardija 150-200 udara na minut.
Dispnea praćena stenjanjem. Temperatura množe biti normalna, subfebrilna i povišena.
Ovakva stanja dovode do acidoze, čiji je direktan uzrok hipoksija.

Terapija: antibiotici, kardiotonici, kisik, korekcija acidoze diuretici, po potrebi sedativi.

Ako nastupi smrt, onda je to najčešće u prva dva-tri dana, a nakon toga su veće šanse za izlječenje.

REUMATSKA GROZNICA (Febris rheumatica) - oboljenje vezivnog tkiva

Koje je najizraženije na kardiovaskularnom aparatu.

Javlja se dvije do tri sedmice nakon ne izliječene streptokokne upale grla, šarlaha ili erizipela.
U tom periodu dolazi do promjene immunobiološkog stanja organizma.

Bolest je karakterizirana pojavom malih upalnih čvorića.

Alofovi čvorići, na sitnim krvnim žilicama vezivnog tkiva... sa povlačenjem ostaju sitni ožiljci.

Klinička slika:

Major skupinu spadaju:

1. Upala srca - Carditis

2. Upala zglobova - Polyarthritis

3. Potkolni reumatski čvorići - Noduli rheumatici subcutenei

4. Kožne promjene - prstenasti eritem - Errythema anulare 5. Horen-Chorea minor

Minor: povećanje temperature, bolovi u zglobovima bez oticanja, ubrzani puls, bljedilo, anemija,
promjene u EKG-u, nalaz Beta hemolitičkog streptokoka u guši, ranije obolijevanje od ove bolesti.
Od pete do dvanaeste godine, a i kasnije, rijetko prije četvrte.

Počinje visokom temperaturom uz obilno znojenje, opštu slabost, sa čestim bolovima u trbuhu i
krvarenjem iz nosa. Na ovo se nadovezuju znaci major kriterija.

NODULI RHEUMATICI SUBCUTENEI

Potkožni reumatski čvorići nalaze se na laktovima, tetivama mišića, na glavi, na mjestima koja su
inače izložena pritisku. Veličina im je 2 mm do 2 cm. Traju nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Prate
teže oblike bolesti.

ERRYTHEMA ANULARE

Eritema anulare je crvenilo kože trupa, nadlaktica, natkoljenica, prstenasto, svijetloružičaste boje,
koje mijenja intenzitet u toku dana. Prati teže oblike karditisa.
CARDITIS:

Endocarditis - Ašofovi čvorići na zaliscima ostavljaju iza sebe ožiljke, pa se zalisci skvrčavaju i više ne
mogu u potpunosti da zatvore ušće (mitralno, aortalno, rjede trikuspidalno), a sam prolaz se uz to i
sužava.

Tako nastaju stečene srčane mane: Insuficijencija je nemogućnost potpunog zatvaranja nekog ušća u
srcu.
Kod ženske djece su najčešće zahvaćene mitralne valvule, a kod muške aortalne.
Takva mana dovodi do otežanog prolaska krvi iz lijeve pretkomore u lijevu komoru, a prilikom sistole
komore, dolazi do vračanja krvi u pretkomoru, jer se zalisci ne zatvaraju potpuno.
To vremenom dovodi do slabosti srca.
Endokarditis se prepoznaje po pojavi šumova na srcu, koji imaju svoj poseban kvalitet

Myocarditis - dovodi do smetnji provođenja podražaja kroz srce, na EKG-u prepoznaje se po

tahikardiji i tihim tonovima, malaksalosti.

U rjeđim slučajevima zahvaćen i perikard, srčana vreća, ovojnica, pa pericarditis dovodi do stvaranja
izljeva u srčanu vreću, što pogoršava stanje bolesnika.
Prepoznaje se po jako tihim ili nečujnim tonovima i po promjenama na EKG-u

POLYARTHRITIS

Drugog ili trećeg dana bolesti, sa pomenutim simptomima, pojavljuje se otok velikih zglobova:
koljeno, lakat, skočni i ručni zglob, kuk i dr.
Upala "Beta" sa jednog zgloba na drugi. Zahvaćeni zglob je otečen, topao, jako bolan, kretnje su
skoro nemoguće. Dok na jednom zglobu upala prolazi, na drugom je maksimalno izražena, a na
trećem počinje. Otoci traju desetak dana, prolaze bez posljedica.
Na davanja salicilata (Acisala) bol se brzo povlači.

CHOREA MINOR

Reumatsko oboljenje određenih dijelova mozga - 4 do 5 sedmica nakon streptokokne infekcije -

kod ženske djece češće. preko 5 god.
Javlja kod one djece koja su ranije imala neko oštećenje CNS-a kao što su gluhonijema djeca, djeca
koja su imala konvulzije i nervozna djeca.

Horeu karakteriziraju motome i psihičke smetnje.

Pojačana je nervoza, uopće nemir, razdražljivost, nesanica, smije se ili plače bez razloga.
Motorne smetnje: nesvrsishodni pokreti, snižen tonus muskulature. Rukopis postaje loš, nečitak,
dijete ne može da se otkopča i zakopča zbog mnoštva nepotrebnih pokreta.
Ti pokreti su nekoordinirani, besciljni. Ponekad se javljaju smetnje govora, gutanja, nespretnost pri
jelu, prosipaju sadržaj šolje, kašike, polijevaju se, iz ruku ispadaju predmeti.

Osim standardne terapije reumatske bolesti, daju se i sedativi. Za dijagnozu reumatske bolesti
potrebna su dva major kriterija ili jedan major i više minor kriterija.

TERAPIJA: Provodi se u bolnici. Mirovanje, Penicillin deset dana, potom Extencillin. On štiti dijete od
streptokokne infekcije, a time i od recidiva bolesti.
Acisal se koristi za bolove u zglobovima. Za liječenje karditisa koriste se kortikosteroidi u dozi 1-2
mg/kg težine. Oni smanjuju mogućnost stvaranja ožiljaka, a time i stečenih srčanih mana.
UPALA PLUĆA (Bronchopneumonia)

Upala pluća je teži oblik oboljenja pluća. Dojenčadi i male djece, nego kod starije.
Uzročnici su virusi i bakterije.
Bakterije izazivaju alveolitis - upalu alveola, a virusi upalu intersticijalnog tkiva pluća.

Klinička slika: visokom temperaturom

Dispnea, Tahipnea, Ekspiratorno stenjanje (siguran znak upale pluća), Kašalj je u početku suh,
podražajan, čest, a nekad je od početka vlažan. Suhi kašalj prelazi koncem prve sedmice u vlažni, a
vlažan ostaje vlažan.

Znaci dispneje kod djeteta su: širenje nosnih krila, uvlačenje juguluma,

supraklavikulamih jama, medurebamih prostora i epigastrija.

Dijete je blijedo, a oko usta perioralna cijanoza.

Tahipnea - Kod novorođenčeta broj respiracija je 40/min, kod dojenčeta 30/min, kod malog djeteta
24/min, a kod veće djece 18-20 (16-22).
U toku upale pluća broj respiracija raste na 60 ili više. Što je dijete mlade veći je broj respiracija.
Takve ubrzane respiracije su kratke, površne, smanjena je razmjena gasova u plućima pa je zbog
toga dijete blijedo i oko usta cijanotično, a nekad i na vrhovima prstiju.

Proliv povraćanje, jer dojenče reaguje cijelim organizmom.

Apetit je slab, trbuh meteorističan.
Zbog svega se dijete dehidrira (povraćanjem, prolivom, tahipneom, znojenjem i disanjem preko
kože).
Ponekad se uz visoku temperaturu mogu pojaviti i konvulzije.

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, auskultatornog nalaza i RTG snimka pluća.

Liječenje: Antibiotici, kisik po potrebi, tusi-sedativi, antipiretici, nekad i kardiotonici, nadoknada

izgubljene tečnosti.
Prva sedmica pripada akutnoj fazi, a ostalo vrijeme rekonvalescenciji.
Posebno težak tok ima stafilokokna pneumonia, koja dovodi do stvaranja apscesa, empijema i sl.

KAPILARNI BRONHITIS (Bronchiolitis)

Težak oblik upale najsitnijih ogranaka bronhiola.

Virusi/ dojenačkom periodu/prvih šest mjeseci/ nakon 2 godine nikad.

Klinička slika: počinje naglo, temperatura 39 do 40°C - suh, podražajan kašalj.

Tahipnea preko 80/min, dispnea i cijanonom okrajina. Dispnea je ekspiratorna.
Ventilacija je otežana, pa je dijete sivoblijedo.
Trbuh je meteorističan, proliv i povraćanje. Dijete dehidrirano.

Terapija se provodi na odjelima intenzivne njege: kontrola vitalnih parametara, ABS-a, kisik,
antibiotici, kortikosteroidi, rehidracija i kardiotonici po potrebi.

Smrtnost je velika u prva dva dana bolesti, a ako to vrijeme prežive, ozdravljenje je potpuno za
desetak dana
BRONHALNA ASTMA (Asthma bronchiale)

Alergijsko oboljenje bronha, od najkrupnijih do najsitnijih.

Alergeni dolaze u organizam udisanjem, rjeđe hranom ili injekcijama.

Najčešći alergeni su: kućna prašina, životinjska dlaka, polen, bakterije, buđ, perje, vuna itd.
Reakcija antigen-antitijelo se odigra na sluznici bronha koje dovode do spazma bronha.

Ubrzo nastaje i edem sluznice sa pojavom sekrecije, što još više sužava volumen bronha i otežava
disanje.
Bolesnik još i može da udahne (inspirij aktivna radnja svih respiratornih mišića) ali teškoće ima pri
ekspirijumu, koji je pasivna radnja.

Zbog toga je i glavni znak astme ekspiratoma dispnea. Sam ekspirij je produžen, praćen kašljem i
cijanozom. Tu imamo paradoks: pluća su puna zraka, a bolesnik se guši. Ustvari u plućima je puno
CO2, koji bolesnik ne može da izdahne zbog spazma bronha.

Muška djeca obolijevaju češće. Tek u pubertetu obolijevanje je podjednako. Inače više od polovine
slučajeva astme počinje u djetinjstvu, između 2 i 3 god.

STREPTOKOKNA ANGINA (Tonsillopharyngitis streptococcica)

Uzročnik je Beta hemolitički streptokok grupe A.

Javlja se kao samostalno oboljenje ili u sklopu kliničke slike šarlaha

+3 godine djeca

Klinička slika: počinje naglo +38°C, glavoboljom, bolom pri gutanju, koji je vrlo jak.
Često je povraćanje, osobito kod mlade djece, koja se žale i na bol u trbuhu.

Krajnici su crveni kao i ždrijelo. To je najcrvenija od svih angina, pa se naziva plamena ili žarna angina.
Naročito je crvena resica a na mehkom nepcu vide se sitna, tačkasta krvarenja.
Površina krajnika može imati i gnojne čepiće.
Žlijezde na vratu su povećane i bolne. Drugog dana počinje ljuštenje jezika, a petog dana je potpuno
oljušten, malinast

Dijagnoza se potvrđuje brisom guše i izolacijom uzročnika.

Terapija: Penicillin deset dana. Davanje penicillina može se skratiti ako se da Extencillin.
To je depo oblik penicillina, koji se daje intramuskularno, a održava baktericidnu koncentraciju
penicillina u krvi kroz tri sedmice.
Djeci alergičnoj na penicillin daju se makrolidi (Eritromycin) takoder deset dana.

Kod ne izliječene djece ili polu izliječene djece javlja se reumatska groznica i upala bubrega.
HRONIČNA UPALA KRAJNIKA (Tonsillitis chronica)

Hronična upala krajnika je posljedica često ponavljanih upala, koje iza sebe ostavljaju hipertrofiju i
razrovanu površinu krajnika.

Povećava se i tzv. "treći krajnik". To je ustvari hipertrofično limfno tkivo gornjeg dijela ždrijela. Treći
krajnik otežava disanje, pa djeca noću hrču.

Otežava prolazak zraka kroz nos, što izaziva hronični rinitis i česte upale srednjeg uha.
Hronični hipertrofični tonzilofaringitis daje karakterističan izraz: blijedo lice sa otvorenim ustima,
malo pospanim izgledom. Terapija ovakvih stanja je operativna.

UPALE KRAJNIKA I ŽDRIJELA (Tonsillopharyngitis) (angine)

Uzročnici su: virusi, bakterije, gljivice.

To su česte bolesti, blagog toka, izazvane obično virusima i prolaze bez liječenja.
Infekcija se prenosi kapljičnim putem.
Javljaju se kao samostalna oboljenja ili u sklopu kliničke slike drugih bolesti.

1. KATARALNA ANGINA

Karakterizirana je lakšim do umjerenim crvenilom krajnika i ždrijela.

Obično virus, pa je praćena i kašljem.
Temperatura je subfebrilna, ili oko 38°C, gutanje bolno, ali ne osobito, govor je nazalan, jer je često
udružen i rinitis. Traje četiri do pet dana. Manja djeca mogu povraćati zbog nadražaja ždrijela.

Terapija je simptomatska: acisal, čajevi, sirupi za kašalj.

2. GNOJNE ANGINE

Uzrokovane bakterijama (stafilokokama i streptokokama).

Krajnici su jače hiperemični, otečeni, a na njihovoj površini vidimg

HUNJAVICA - AKUTNI RINITIS (Rhinitis acuta)

Upala sluznice nosa izazvana virusima, rjeđe bakterijama, a može biti uzrokovana i alergijom.
Infekcija dovodi do otoka sluznice nosa, koji traje nekoliko sati, pri čemu je nos začepljen, disanje
otežano. Onda se pojavljuje sekrecija, najprije bistra, obilna, vodena, traje 1-2 dana.
Sekret postaje sluzav, pa kasnije sluzavognojan - znak superinfekcije bakterijama.

Disanje na nos je onemogućeno, što izaziva smetnje pri dojenju, jer bi tada dijete trebalo da diše na
nos. Ova smetnja traje tokom prve sedmice.
Infekcija se za dan-dva proširi na ždrijelo, potom dušnik, srednje uho kroz Eustahijevu tubu, a može i
na bronhe. Temperatura je umjereno povišena.

Terapija: kapi za nos sa vazokonstriktornim učinkom.

Sekret se može i aspirirati ručnim aspiratorom - pumpicom. Potpuna regeneracija epitela sluznice
nosa traje do dvije sedmice. Svaka majka dojenčeta mora imati uvijek pri ruci kapi za nos. One se daju
par minuta prije hranjenja, dojenja.