SKRIPTA IZ SUDSKE MEDICINE:

1. NASILNA I PRIRODNA SMRT

Nagla iznenadna smrt nastupa iznenadno u nekoliko sati u naoko zdravih ljudi li
onih čija bolest nije toliko teška da bi se očekivao smrtni ishod. Prema SZO –
ona koja je nastupila unutar 24h od početka simptoma, no prema većini
liječnika, ona koja nastupi unutar 6 sati od početka simptoma.
Nastaje kao posljedica gubitka vitalnih f-ja; može biti cerebralna, respiratorna i
kardiovaskularna.
Uzroci:
1. SRČANE BOLESTI
2. BOLESTI SREDIŠNJEG ŽIVČANOG SUSTAVA
3. BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA
4. BOLESTI PROBAVNOG SUSTAVA
5. BOLESTI NADBUBREŽNIH ŽLIJEZDA
6. OSTALO – koronarna ateroskleroza, SAH krvarenje, sindrom iznenadne
dječje smrti.

1. SRČANE BOLESTI
U razvijenom svijetu najčešći uzrok smrti je ishemijska bolest srca.
Smrt se javlja u kl.stabilnih pojedinaca, ugl kao posljedica ventrikularnih
tahiaritmija.
Ishemijska bolest srca obuhvaća:: aterosklerozu krvnih žila, kong.anomalije
koronarki, stečene bolesti koronarki, hipertenzivna bolest srca, bolesti
srč.zalistaka, srč.mišića i neke kong.bolesti src.
Uzrok srč.aresta može biti meh.zapreka koja ometa protok krvi ili arest nastaje
kao posljedica poremećenog ritma.

2. BOLESTI SŽS
→ epilepsija, netraumatsko SAH, intracerebralno krvarenje, meningitis i tm. Na
2.mjestu po učestalosti uzroka smrti.
• Epilepsija – najčešći uzrok iznenadne smrti u djece i adolescenata.
Rizični čimbenici: muški spol, dob 20-40 god., generalizirani napadaji, loše
usklađena terapija.
Mehanizam smrti nije jasan, smatra se da bi apneja mogla biti inicijalni
čimbenik.
• Ruptura cerebralne aneurizme – spontani razdor aneurizme art.Willisova kruga
je 1 od najčešćih uzroka iznenadne smrti u mladih i srednje starih, nakon bolesti
koronarki. Češća u Ž. SAH može trenutno uzrokovati smrt. Obično nakon
fizičkog ili psihičkog napora, osobito seksa, ili naporne sportske aktivnosti.
• Intracerebralno krvarenje – gotovo uvijek prisutna hipertenzija, obično u
vrijeme tjelesne aktivnosti.

1
Primarna mjesta krvarenja: putamen, pripadajuća kapsula interna, talamus,
hemisfere malog mozga, pons i bijela tvar. Krvarenje u putamen –
nerazgovijetni govor, slabost mišića lica i udova. Krvarenje u talamus –
hemipareza.
Cerebelarnoj hemoragiji je potrebno nekoliko sati da se očituje: ponovljeno
povraćanje, zatiljna bol, vrtoglavica, nemogućnost hodanja i stajanja.
Krvarenja se javljaju u dobi od 33-88 god., prosječna dob 55,5 god.
Smrt je posljedica krvarenja u mezencefalon ili klijetke.
• Primarni tm mozga
• Meningitis – žrtve su djeca; ugl posljedica septikemije, može se razviti
širenjem upale srednjeg uha.
Kl.slika: tresavica, vrućica, slabost, vrtoglavica i glavobolja.
Obdukcijski nalaz: cijanoza, eritematozni osip, petehije i purpura kože,obostrana
hemoragična nekroza nadbubrežne žlijezde. Mozak vrlo edematozan.
• Reyeov sindrom – počinje nakon virusnih inf.; mučnina, povraćanje,
konvulzije i koma. Neki ga povezuju sa uzimanjem aspirina, Obdukcijski nalaz:
masna metamorfoza jetre, edem mozga i masne promjene bub.epitela i
miokarda.
• Hidrocefalus
• Psihijatrijski bolesnici – koji dugo uzimaju fenotiazin; može uzrokovati
aritmiju, hipertenziju s tahikardijom , KV kolaps, konvulzije.
• Infarkt moždanog debla

3. BOLESTI DIŠNOG SUSTAVA

• Epiglotitis
• Plućna tromboembolija
• Astma – bronhodilatatori u velikim dozama izazivaju tahikardiju, aritmije i
ventrikularnu fibrilaciju.
Uzrok smrti je hipoksija koja izaziva respiratornu acidozu.
• Pneumonija
• Hemoptiza
• Spontani pneumotoraks u novorođenčadi
4. BOLESTI PROBAVNOG SUSTAVA
• GI krvarenje
• Jetra

* SIDS – iznenadna neočekivana smrt naizgled zdravog djeteta u kojeg se

potpunom obdukcijom ne može utvrditi uzrok smrti. Nagađa se da bi uzrok
mogla biti bolest respiratornog sustava kao posljedica inf.kontrolnih sustava.
Većina smrti se javlja između 2.i 4.mjeseca, nakon 12 mjeseci ne pojavljuje se
SIDS.
Obdukcijski nalaz: u nosnicama i ustima moguće sukrvavog sadržaja, u
pelenama izmet, petehije poplućnice, epikarda i timusa.

2
2. KLASIFIKACIJA OZLJEDA (meh.,asfiktične, kem.,fizikalne,
nutritivne, bakterijske, psihićke)
1. MEHANIČKE OZLJEDE – oštećenja nastala meh.djelovanjem oštre ili tupe
sile.
2. ASFIKTIČNE - oblik nasilnog oštećenja zdravlja koje nastaje zbog
porem.disanja
3. KEMIJSKE OZLJEDE – su zapravo otrovanja, jer otrovi oštećuju organizam
uzrokujući bolest ili smrt svojim kem.djelovanjem. Kem.otrovi su tavri koje
unesene izvana u tijelo pod određenim uvjetima i svojim kem.djelovanjem mogu
narušiti zdravlje ili izazvati smrt, a proučavanjem toga bavi se toksikologija.
4. NUTRITIVNE – nasilni poremećaji prehrane koji nastaju nasilnim
gladovanjem ili žeđanjem, a uzrokuju oštećenje zdravlja ili smrt.
5. PSIHIĆKE – oštećenje zdravlja koje je uzrokovano psihićkim stanjem.

3. LATINSKI NAZIVI SPECIFIČNIH MEHANIČKIH OZLJEDA

MEHANIČKE OZLJEDE → oštećenja nastala meh.djelovanjem oštre ili tupe
sile.
Mogu nastati: kretanjem tj udarcem sredstva po tijelu, kretanjem tijela prema
sredstvu/ padom te uzajamnim kretanjem/ sudarom tijela i sredstva.
Prema značajkama sredstva dijele se na: one nastale šiljkom, oštricom, plohom i
projektilom oružja.
Razlikujemo: specifične s obzirom na sredstvo i nespec. (nemoguće utvrditi
sredstvo).
Skupinu spec.meh.ozljeda čine rane.
S obzirom na djelujuću silu i svojstva sredstva, razlikuje se djelovanje oštre i
tupe sile.
3 oblika oštre sile: rez, sjekotina i ubod.
Rezne rane nastaju kombinacijom povlačenja i pritiska oštrice, sjekotine
isključivo pritiskom oštrice, a ubodne pritiskom šiljka.
Djelovanje tupe sile uspostavlja se udarcem.

1. oguljotina kože/ excoratio cutis

2. krvni podljev / hematom
3. odignuće kože / dekolman
4. ozljede kostiju i zglobova: prijelom/ fractura, iščašenje / luxatio,
djelomično iščašenje / subluxatio i uganuće / distorsio.
5. rana nagnječina / vulnus contusum
7. rana prskotina / vulnus lacerum
8. rana razderotina / valnus lacero-contusum
9. ugrizne ozljede / vulnus morsum

3
10. rezna rana / vulnus scissum
11. rana sjekotina / vulnus secatum
12. ubodna rana / vulnus ictum seu punctum
13. strijelna rana

4. UBODNA, SJEČNA, REZNA RANA

1. REZNA RANA / vulnus scissum
→ nastaje povlačenjem oštrice i pritiskom nekog sredstva tangencijalno po
površini tijela, pa je veće duljine no dubine. Rubovi glatki, kutovi oštri.
Za nastanak bitna oštrina sredstva, a manje snaga povlačenja.
Izgled ovisi o oštrini sredstva, npr.tupi nož može uzrokovati nazubljene rubove
pa je teško razlikovati ju od razderotine.
Poprečni presjek je kod okomitog reza klinast.
Zjap rane ovisi o smjeru reza s obzirom na tok elastičnih niti ( najveći pri
okomitom presijecanju) te o pričvršćenosti kože na podlogu.
Rezne rane glave, hrpta šake i stopala gotovo ne zjape.
Ako je uz kožu i potkožno tkivo zasječen okomito i mišić, zjap može biti kao da
je u rani isječen klin mišića.
Rezne rane su obično na vrtu i fleksornoj strani zglobova – fleksorni položaj ↓, a
ekstenzorni ↑ zjap rane.
Zjap je ugl manji kod netom zadobivene rane, a kasnije kod preživljenja,
povećan zbog otekline rubova.

Kad je rez koso na površinu kože → 1 rub rane je oštar,a 2.tup.

Ako je rez vrlo kos, može nastati režanj, kao rane nastale lučnim rezom.(ugl kod
zaobljenih dijelova tijela)
Manji izbočeni dijelovi tijela – vrh nosa, rame, brada, vrhovi prstiju – mogu biti
odsječeni.
Stijenke rezne rane su ravne, a na dnu se spajaju pod oštrim kutom.
Ako rana prelazi kožni nabor ili neravninu tijela – tok nije ravan, ponekad iz 1
reza nastaju 2 rezne rane.
Pri neravnomjernom povlačenju oštrice zbog retrakcije ili kontrakcije mišića
nastaju rane u obliku stuba.

Dubina rezne rane ovisi o: snazi pritiska, oštrini sredstva i anatomskim

mogućnostima prodiranja oštrice u tkivo.
Otvaranje tjelesnih šupljina je rijetko, no kako su rane ugl na zglobovima, često
je otvaranje zglobnih šupljina.
Mogu biti: površinske ili više-manje prodirati u dubinu i presijecati dublja tkiva
i velike krvne žile.
Zbog ozljeda mekih dijelova – krvarenje je prema van, a kad su ozljeđene velike
krvne žile i dišni putovi - krvarenje i iskrvarenje prema unutra.

4
3 mogućnosti smrtnog ishoda zbog ozljede vrata:
1. iskrvarenje zbog presijecanja velikih krvnih žila
2. pri otvaranju velike krvne žile i dišnih putova može doći do gušenja
udahnutom krvi
3. zračna embolija

2. SJEKOTINA /vulnus secatum

→ nastaje djelovanjem sječiva sjekire ili nalik sjekiri tipa alati za sječenje mesa,
elisa brodskog motora…
Djeluje udarcem, pa osim oštrine važna i težina sredstva.
Rane su dublje, poprečni presjek klinasta oblika, a kod jakog udarca i kosti budu
presječene.
Rubovi otvora su više-manje nagnječeni.
Ugl se viđaju kod ubojstva, rjeđe kod nesretnog slučaja.
Uzrokuju krvarenja i iskrvarenja, otvaranja tjelesnih šupljina i ozljede organa pa
često uzrokuju smrt.

3. UBODNA RANA /vulnus ictum seu punctum

→ nastaje kada šiljato meh.sredstvo pritiskom usmjereno djeluje u dubinu tijela.
Ima veću dubinu od duljine.
Prototip ubodne rane je ubadanje noža u tijelo i izvlačenje u smjeru duže osi
oštrice.
Značajke sredstava koja nanose ovakve ozljede su: duljina i uskoća. To mogu
biti:
a) ubodna oruđa – nož, odvijač…
b) ubodna oružja – bajuneti, bodeži, stileti…
c) slučajna strana tijela – komadi stakla, tvrde plastike…

Rana ima maleni otvor koji se u dubinu tkiva nastavlja ubodnim kanalom.
• Rudimentarne ubodne rane – kod njih ubodni kanal djelomično ili u potpunosti
nedostaje, a ubodni otvor je velik nekoliko mm do nekoliko cm. Nastaju pri
ozljedi kroz debelu odjeću, torbicu, lanac sata…
• Ubodna rana dugog otvora na koži,a male dubine ubodnog kanala je atipična
rana (tzv zarezotina); nastaje kad nož djeluje tangencijalno prema tijelu.

• Izgled ubodnog otvora:

1. Izgled koji uzrokuju jednobridni noževi uskog ili zaobljenog hrpta.
2. Otvor kojem je 1 kut šiljast,a nasuprot zaobljen – kod uboda nožem
zaobljenog šireg hrpta.
3. Jednostrano šiljast kut, a nasuprot pravokutan – kod uboda nožem s
ravnim uglastim hrptom.
4. Otvor u obliku lastavičjeg repa tzv križajući – nastaje okretanjem noža s
ravnim uglastim hrptom.

5
Ubodom šiljastog sredstva okrugla presjeka (nalik na trn) zbog rastezanja, koža
prska u smjeru elastičnih vlakana, nastaje otvor vretenasta oblika.
Duljina prskanja te veličina ubodnog otvora ovise o debljini sredstva
Ubadanjem oštrog noža proširuje se otvor na koži u smjeru oštrice noža,
elastična vlakna poprečno presječena.
Kod uboda tupim nožem 1.dolazi do rastezanja, a zatim presijecanja elastičnih
vlakana.
Ovako je moguće odrediti položaj hrpta i oštrice.

Veličina ubodnog otvora mjeri se u stanju priljubljenih rubova, kada je rana

nešto duža od širine sredstva.
(u zjapećem obliku je manja od širine ubodnog sredstva)
• Asimetrična rana – kad se rubovi spuštaju nejednako strmo, 1 pokazuje oštar, a
2.tupi kut; nastaje ubadanjem noža koso na površinu kože ili promjenom
položaja tijela tijekom i nakon zadavanja ozljede.
I kutovi, kao i rubovi mogu biti nejednako strmi – tad je kut na strani oštrice
strmiji.

Nakon smrti, rubovi rane se suše, i to brže onaj kut koji odgovara oštrici noža.
Ako se nakon 48 h rana navlaži toplom vodom, može se dovesti u prvotan oblik.
Lomljenje ili cik-cak rane nastaju u predjelu kožnih nabora, pazušnih nabora,
sala na trbuhu, mlohavim dojkama → 1 ubodom nastaju čak 3 rane.
Karakteristike kućanskih noževa i njima sličnih najbolje se mogu utvrditi na
mjestu proboda porozne kosti, hrskavice, parenhimatoznih organa, kralješaka te
pregledom probodenih odjevnih predmeta.
Kod identifikacije treba imati na umu da je otvor na kosti nešto uži od sredstva
zbog elastičnosti.
U trenutku nastanka takvih prijelomi zjape, no nakon uklanjanja oštrice,
pukotina se zbog elastičnosti zatvara.
Često se sredstvo zaglavi pa pukne pri pokušaju vađenja.
Rubovi rane na parenhimatoznom organu naliježu 1 na 2., dok na koži zjape.
Kod uboda škarama – u prostoru otvora rane strše jezičci kože.

Ubodni kanal označuje pravocrtan nastavak smjera uboda → važan za

određivanje smjera sredstva u tijelo, te govori o položaju ubojice i žrtve.
Pri izvlačenju sječiva može nastati veća ili manja rezna rana koja se nadovezuje
na ubodnu – ubodno-rezna rana.
Treba odrediti smjer i duljinu kanala.
Ponekad na temelju izgleda završnog dijela npr u čvrstom parenhimatoznom
organu je moguće rekonstruirati vrh noža.
Nije moguće odrediti na temelju veličine u dubine ubodnog kanala odrediti
najveću širinu i duljinu sredstva.
Ubodni otvor i dubina mogu biti manji ili veći od samog sredstva.

6
• Snaga udarca kojom je izveden ubod
Duge kosti pružaju najveći otpor, a plosnate manji.
Najveći otpor probijanju oštrice pružaju odjeća i koža; kad su ti slojevi probijeni
oštrica nesmetano prodire kroz meka tkiva u dubinu.
Osim o oštrini šiljka i oštrice koja zadaje ubod, snaga udarca ovisi i o hvatu
sredstva pa je tako lakše zadati ranu kuhinjskim nožem koji dobro leži u ruci
nego džepnim nožićem.
Snaga udarca radnom rukom je jednaka ili čak manja nego neradnom rukom.
Žene dosežu 50% manju ubodnu snagu no muškarci, a i brzina je 20% manja.
No za nanošenje ubodne rane najvažnija je oštrina šiljka te oštrina oštrice koja
siječe.
npr.vrlo naoštrenim šiljkom kuhinjskog noža moguće probiti kožu trbuha ili
prsne stijenke snagom od 0.5kg, za tupi nož treba sila od 4-5 kg, a potpuno
istupljeni ne može prodrijet kroz kožu.
Za okomiti ubod je potrebna najmanja snaga.

5. STRIJELNA RANA IZ DALJINE, RELATIVNE I APSOLUTNE

BLIZINE
→ ozljeda nastala djelovanjem projetila ispaljenog iz ručnog vatrenog oružja.
• U širem smislu: rane nastale djelovanjem strijelnih naprava, za ispaljivanje
signalnih raketa, za ubijanje stoke, sprave na CO2, podvodni harpuni i sl.
• Prema u potrebi: ona koja se rabe u ratu, policiji, lovu, sportu i signalna oružja.
• Prema građi: oružja koja nisu za prenošenje, dugocijevna ili oružja za 2 ruke, i
kratkocijevna ili oružja za 1 ruku.
• Prema načinu funkcioniranja: neautomatska, poluautomatska i automatska.
a) Neautomatska – na 1 projektil, nakon svakog opaljenja se ručno repetiraju
i pune sljedećim projektilom.
b) Poluautomatska – nakon ispaljenja projektila izbacuju njegovu čahuru,
nakon čega slijedi ponovno punjenje sljedećim metkom iz spremnika.
c) Automatska ili strojna oružja – mogu obavljati rafalnu paljbu, sve dok se
drži pritisnut obarač ili ne ispucaju svi projektili.
• Prema vrsti patrona:
a) flobert – oružje
b) oružje s rubnim opaljenjem
c) oružje sa središnjim opaljenjem
Za razliku od vatrenog oružja, strijelne naprave koriste samo eksplozivno
punjenje bez projektila npr. sprave za omamljivanje stoke, ispaljenje raketa, za
zabijanje čavala…
Najčešće se koriste ručna oružja za 1 ili 2 ruke.

7
ULAZNA RANA
Ulaznu strijelnu ranu čini rupičasti defekt kože neadaptabilnih rubova.
Pri okomitom pucanju je okruglog oblika,a pri kosom eliptičnog.
S obzirom na karakteristike ulazne strijelne rane, 3 su mogućnosti ustrijela:
1. Ulazna rana iz udaljenosti
2. Ulazna rana iz relativne blizine
3. Rana iz apsolutne blizine

Prilikom opaljenje,osim projektila u obliku kruškolikog oblaka, izlijeću

neizgorene barutne čestice,dim i plamen.
Barutne čestice dopiru najdalje,a njihov doseg ovisi o karakteristikama oružja i
jakosti barutnog punjenja.
Dim doseže na polovinu udaljenosti barutne čestice, a plamen na polovinu
dimne udaljenosti.

1. Ustrijel iz udaljenosti - ako se tijelo nalazi izvan dosega kruškolikog oblaka

pa na mjestu ulazne rane djeluje samo projektil.
2. Ustrijel iz relativne brzine – na koži oko ulazne rane ili na odjeći ispred nje,
ako je pucano preko odjeće, vidi se djelovanje neizgorenih barutnih čestica,
dima i plamena.
3. Ustrijel iz apsolutne blizine – usta cijevi oružja su prislonjena na kožu ili
nekoliko mm od nje. Na kožu na mjestu ulazne rane djeluju: projektil i potisni
barutni plinovi koji dovode do opsežnog razaranja što rezultira ulaznom ranom
mnogo većom od kalibra oružja.
Učinci barutnih čestica, dima i plamena se nalaze u početnom dijelu kanala, a
nedostaju na koži u okolici rane.

IZLAZNA RANA
- defekt kože adaptabilnih rubova, nastao na mjestu izlaska projektila iz tijela u
slučaju prostrijelne rane.
- u 60% slučajeva veća od ulazne; izgled joj varira po obliku i veličini.
Na izgled i veličinu rane utječu: brzina, materijal, građa projektila i
karakteristike ozlijeđenog tkiva.
Karakteristično je da promatrana pod povećalom pokazuje rubove okrenute
prema van koji su intaktnog površinskog sloja kože.

8
6. PRIJELOMI LUBANJE
S obzirom na lokalizaciju, 3 skupine:
1. može nastati ograničeno na mjestu djelovanja meh.sile
2. može se s tog mjesta proširiti i na 2.dijelove lubanje na koje sila nije izravno
djelovala.
3. kad je prijelom udaljen od mjesta djelovanja sile

1. PRIJELOMI SVODA LUBANJE

Svod je građen od unut.i vanjske lamine. Kad na manjoj površini dođe do
djelovanja sile, na mjestu udara dolazi do udubljenja što izaziva izbočenje na
susjednim dijelovima. Dolazi do utiskivanja vanjske lamine i istezanja unut. Kad
meh.sila nadjača elastičnost kosti, dolazi do njena pucanja, 1.na unut.lamini na
mjestu najizraženijeg rastezanja, a tek onda do prijeloma vanjske lamine.
Kost je fragilnija na istezanje nego na kompresiju.
Ovisno o snazi udarca i veličini površine predmeta nastat će 1 ili više radijalnih
prijeloma.
Na mjestu izbočenja, 1.zbog istezanja puca vanjska lamina, a zatim unutarnja.
• Ako je dovoljna snaga udarca, iz središta idu radijalne prijelomne pukotine.
• Sila male snage kad djeluje na malu površinu rezultira prijelomom samo
vanjske tabule, s utisnućem ili bez.
• Snažan udarac malim sredstvom → prijelom s utisnućem kosti.
• Jača meh.sila djeluje na široj površini → prijelom svoda se često širi na bazu
lubanje.
• Kad se na svodu nađu 2 ili više prijeloma kao posljedica više udaraca, može se
razlikovati prvonastali udaraca od ostalih; prijelomna pukotina kasnije nastalog
udarca ne prelazi preko postojećeg prijelom već tu stane.

2. PRIJELOMI BAZE LUBANJE

Obično nastaju pr padu i udaru glave o tvrdu podlogu →nastaju linearni
prijelomi koji mogu zahvaćati čitavu lubanju.
S obzirom na mjesto djelovanja sile i smjer širenja prijelomi mogu biti: uzdužni
i poprečni.
• Kod pada i udarca zatiljkom, uzdužni prijelomi često završavaju uz veliki
zatiljni otvor ili ispod piramide.
• Poprečni prijelomi mogu nastati samo na onoj strani na kojoj je djelovala sila.
Ako zahvati čitavu širinu lubanje, često posljedica kompresije ili vrlo snažne
meh.sile.
• Dijagonalni prijelomi su najrjeđi.
• Prstenasti prijelomi – prijelom okrugla ili ovalna oblika u stranjoj lubanjskoj
jami koji uvijek okružuje veliki zatiljni otvor. Nastaje kada sila velike snage
djeluje trenutno i nisko na zatiljni dio glave ili predio brade.
• Kada sila djeluje u smjeru kralježnice, dolazi do prijeloma baze probijanjem
vratnog dijela kralježnice u lub.šupljinu.

9
• Prijelom na bazi lubanje može biti linearan ili ovalan.
• Na bazi se mogu naći završeci prijeloma nastalih na svodu lubanje.

7. ASFIKTIČNE OZLJEDE
→ oblik nasilnog oštećenja zdravlja koje nastaje zbog porem.disanja.
U med.terminologiji, ispravni nazivi bi bili hipoksija – za ↓ opskrbu tkiva O2, a
anoksija za potpuni prestanaka. U organ.se nakuplja CO2, a posljedica je
hiperkapnija. Nagomilavaju se raspadni produkti metab.i javlja se scidoza što
zajedno s hiperkapnijom dovodi do paralize respiratornog centra i smrti.

ANOKSIJA – porem.pri kojem O2 ne može ući u st.

Prema Campusu uzroci se dijele u 4 skupine: anoksična, zastojna, anemična i
histotoksična anoksija.
1. Anoksičina anoksija /nedostatnost O2
Brojni uzroci: nedostatak O2 u zraku, meh.asfiksije, bolesti dišnih puteva te
plućni edem.
2. Zastojna anoksija /porem.cirkulacije
Nastaje zbog usporavanja ili potpunog prestanka cirkulacije kao npr.kod šoka,
zatajivanja srca.
3. Anemična hipoksija /nemogućnost prijenosa O2
Porem.u prijenosu O2 krvnom strujom → nepravilnost u broju i građi eritrocita,
nepravilnosti Hg…
4. Histotoksična anoksija / HA /nemogućnost iskorištavanja O2 u tkivima
Prema načinu na koji je metab.st.zahvaćen, razlikujemo:
a) Izvanst.HA – porem.na razini oksidativnih st.sustava što uzrokuje smrt st. –
otrovanje cijanidima, opijatima..
b) Unutarst.HA - ↓ propusnosti st.stijenke za O2 – pod djelovanjem anestetika
topljivih u mastima, eter..
c) Metab.HA – ne mogu se ukloniti krajnji produkti metab.što onemogućuje
daljnji tijek metab.- uremija, otrovanje CO2…
d) Supstratna HA – nemogućnost odvijanja oksidativnih procesa u st.zbog
manjka E npr hipoglikemija.
1. NENASILNA PRIRODNA ASFIKSIJA /asfiksija nonviolenta naturalis
→ bolesti koje za posljedicu imaju hipoksiju tj anoksiju.
2. NAILNA ASFIKSIJA / afiksija violenta
→ oštećenja zdravlja kod kojih je hipoksija tj anoksija posljedica nasilnog
prestanka disanja ili začepljenja dišnih puteva.

10
Asfiktične ozljede mogu biti uzrokovane: fizikalnim, kem.i meh.uzrocima.
• Fizikalni uzroci: udar el.struje i promjena sastava zračne atmosfere ( gušenje u
malim prostorima zbog nedostatka O2…)
• Kem.uzroci: spojevi koji inhibiraju disanje na bilo kojoj razini ili utječu na
muskulaturu koja sudjeluje u respiraciji (npr.organofosforni spojevi, strihnin…)

MEHANIČKA ASFIKSIJA
Nasilna meh.asfiksija → kad se porem.ili prekid disanja zbiva u organima za
disanje nasilnim načinom i meh.sredstvima.
Sve vrste nasilnih meh.afiksija prolaze kroz 3 faze:
1. Obilježena hipoksijom i blagom cijanozom, nakupljanjem CO2,
ubrzavanjem i produbljivanjem disanja.
2. Razvija se sivkastoplava kongestija, disanje otežano. Izbijaju petehije,
svijest pomućena, javljaju se grčevi/ konvulzije.
3. Grčevi slabe, disanje neredovito, plitko i teško. Gubitak svijesti, zjenice
proširene, nastupa smrt s uobičajenim terminalnim povraćanjem. Smrt
uslijedi u roku 3-5 min.
U nekim slučajevima, smrt može nastupiti nakon nekoliko sekundi npr kod
stranog tijela u dišnim putovima, davljenju, utapljanju, a posljedica je spazma
dušnika i srč.aresta koji su izazvani podraživanjem n.laryngeusa superiora., a
preko njega vagusa. (refleksna/ inhibitorna smrt)
Obdukcijski nalaz: krv je tekuća i tamne boje, cijanoza, mrtvačke pjege jako
izražene, na sluznicama usne i nosne šupljine i spojnicama ekhimoze, vjeđe
natečene, oči izbuljene.
Na koži lica, prsnog koša, trbuha i fleksornih strana udova – petehije.
Pregledom unut.organa – ispod seroznih ovojnica ekhimotična krvarenja.
Pluća napuhana zbog alveolarnog kompenzatornog emfizema. Svi su organi
punokrvni.
Zapreke u disanju mogu nastupiti na 2 načina:
1. začepljenje dišnih putova
2. stezanjem vrata i pritiskom na prsni koš

A ZAČEPLJENJE DIŠNIH PUTEVA/ suffocatio

1. ZAČEPLJENJE NOSA I USTA
→ ozljeda koja nastaje zatvaranjem vanjskih dišnih otvora, nosa i usta nekim
predmetom.
Može se izvesti: dlanom, pritiskivanjem nosnica i otvora usta, ili pritiskivanjem
nosa i usta o kakvu podlogu, zatvaranje nosa i usta plastičnom vrećicom.
• Začepljenje nosa i usta dlanom – ubilačko, nerazmjer u snazi napadača i žrtve;
kod ubojstva novorođenčadi, dojenčadi, male djece te bolesnih i nemoćnih.
U okolini nosa i usta su obično tragovi noktiju, krvni podljevi i nagnječine,
ponekad ozljede zuba, desni.
Često je prćeno 2.oblikom ozljeđivanja, ugl gušenjem.

11
• Začepljenje nosa i usta nekim predmetom – moguće kao nesretni slučaj ili kao
ubojstvo.
• Začepljenje nosa i usta pritiskivanjem o podlogu - najčešće nesretni slučaj, ugl
kod dojenčadi.
Obdukcijski nalaz – nije karakterističan; na nasilnu smrt mogu upućivati krvni
podljevi i oguljotine te ozljede u usnoj šupljini.
• Začepljenje nosa i usta plastičnom vrećom – obuhvaća cijelu glavu i stegnuta
je u području vrata; moguće ubojstvo, samoubojstvo i nesretni slučaj.
Na obdukciji – nema klasičnih znakova asfiksije; lice blijedo i bez zastoja što
upućuje na inhibitornu smrt.

2. ZAČEPLJENJE ŽDRIJELA I GRKLJANA

→ vrsta ozljede koja nastaje zatvaranjem dišnih putova stranim tijelom u
ždrijelu i grkljanu.
Ugl se viđa kod nesretnih slučajeva i ubojstava, isključivo novorođenčadi.
Strani predmeti: u djece - različite igračke, kuglice, puceta, koštice, zrno
graha…u odraslih – dijelovi zubnih proteza, komadi kosti, mesa, kruha, krupni
zalogaj nesažvakane ili povraćane hrane.
Kod ubojstva – komadi zgužvanog papira, platna, trave…
Simptomi su vrlo burni; ako se osoba odmah ne uguši, treba predmet odmah
izvaditi.
Bolusna smrt – smrt začepljenjem nesažvakanim ili nedovoljno sažvakanim
zalogajem; ugl u staraca, alkoholiziranih ili narkotiziranih, duševno
poremećenih te ev djece.
Zalogaj hrane zapne u gornjem dijelu ždrijela, epiglotis ne zatvara grkljan pa
kroz njegov ulaz uđe zalogaj, pokušajem udisanja on se jako učvrsti i nastane
potpuno začepljenje ulaska u dušnik.
Simptomi vrlo dramatični,osoba se naglo sruši, smrt nastupi gotovo trenutačn.
Pri obdukciji – strano tijelo, lokalna ozljeda i najčešće opće promjene nasilne
meh.asfiksije.

12
3. ZAČEPLJENJE DUŠNIKA I DUŠNICA
→zbog prisutnosti stranog tijela u dušniku ili dušnicama pa se potpuno ili
nepotpuno zatvore dišni putovi.
Posljedica nesretnog slučaja, rjeđe ubojstva ili samoubojstva.
Strani materijal može biti u krutom, tekuće ili kašastom stanju; zrnca pijeska,
zrno grah, kukuruza, pepeo, zemlja, povraćani i aspirirani želučani sadržaj…
Slučajno začepljenje – ugl u djece zbog naglog udahnuća graha i sl.koje je
stavilo u nos ili usta.
U odraslih – prilikom zatrpavanja zemljom, pri padu u silose sa žitaricama, pri
govoru, smijanju…
Ubojstva su moguća pritiskivanjem žrtvine glave u mulj, blato i sl.
Kl.slika kod akutnog začepljenja: jak i neizdrživ kašalj,lokalna bol, ako se
odmah ne intervenira nastupa smrt.
Subakutna – ako strano tijelo ne začepi u potpunosti otvor dušnika, već ga
začepljuje polagano; simptomi blaži, smrt ne nastupa tako naglo.
Pri obdukciji kod akutnog oblika –strani materijal, opći znakovi meh.asfiksije.
Kod subakutnog – reaktivne promjene sluznice, upalne promjene u plućima.
• Kod začepljenja želučanim sadržajem treba se utvrditi je li nastalo zaživotno ili
poslije smrti.
Kad je zaživotno – strani materijal je u terminalnim dijelovima dušnica koje su u
cijelosti ispunjene želučanim sadržajem, izražen akutni emfizem pluća.
Nakon smrti – sadržaj u dušnicama nije obilan, na sluznici nema reaktivnih
promjena ni plućnog emfizema.

4. UTAPANJE/ submersio
→ nasilno meh.začepljenje završnih dišnih putova tekućinom. Ugl je uzrok
voda.
Dovoljno da pod vodom budu nos i usta. Obično je nesretni slučaj, rjeđe
samoubojstva i ubojstva.
Mehanizam utapanja:
1.faza – kroz nosne otvore i usta prodire tek.u donje dišne putove, nastaje
refleksni prekid disanja te dolazi do gutanja tek. Prestanak disanja traje dok se
na nagomila CO2 u krvi i ne podraži centar za disanje. Ova faza traje oko 80
sekundi.
2. faza – zbog nedostatka O2 i većeg nakupljanja CO2 te jačeg podražaja
resp.centra →refleksno duboko udisanje. Tek.prodire u pluća, zatim se izbacuje
te ponovno udiše pri čemu se stvara bjelkasti pjenušavi sadržaj.
Dolazi do gutanja tek. Zbog hipoksije mozga javljaju se grčevi, ubrzo i gubitak
svijesti.ova faza traje oko 1 min.
3. faza – životne f-je svedene na minimum, a utapanje je pri kraju. Nastupa
uzetost, utopljenik pada na tlo.
Cijeli proces utapanja traje oko 3-5 min.

13
Voda uzrokuje razdor alveolarnih septi pa prodire u međust.prostor →spužvasta
oteklina pluća.

Ulaskom vode u cirkulaciju →razrjeđenje krvi, nastupaju hemoliza i razrjeđenje

krvi u lijevoj klijetki koja odlazi u pluća. Nastaje razlika u konc.klorida između
lijevog i desnog srca; ako je utapanje nastalo u moru, konc.klorida će biti viša u
lijevom no u desnom srcu → dokaz zaživotnog utapanja.
Jednaku vrijednost ima utvrđivanje konc.magnezija u lijevom i desnom srcu.
Moraju se brzo odrediti jer se fizikalno-kem. Svojstva krvi brzo mijenjaju pod
djelovanjem truležnih promjena.
Pri utapanju može doći do refleksne smrti, tada rezultati pretraga neće upućivati
na utapanje.

Obdukcijski nalaz:
• Neposredno nakon smrti – cijanotični, plavog lica, s ružičastoplavim
mrtvačkim pjegama i sitnom pjenom na ustima i nosu. Moguća krvarenja na
mišićima zbog snažnih kontrakcija. Spužvasta oteklina pluća, pluća jako
napuhnuta.
• Utopljenici koji su umrli refleksnim mehanizmom – koža blijeda, nema
znakova asfiksije niti edema pluća.
• Ako tijelo ostane u vodi – nakon 3-4 sata naježenost kože tzv guščja koža.
Zatim bubrenje kože na vrhovima prstiju, koža izbijeljena, nakon 1-3 dana
zahvaćeni i dlanovi i tabani.
Nakon 2-3 tjedna koža se zajedno s noktima može svući kao rukavica. Nakon 7-
10 dana naslage algi.
Saponifikacija nakon 6 tjedana na debljim slojevima masnog tkiva, površina
cijelog tijela nakon 6-12 mjeseci.
Treba utvrditi je li osoba umrla u vodi ili je naknadno bačena u vodu.
Teškoća postoji kod truležno promijenjenih leševa, jer plućni edem i i pjenušavi
sadržaj nestaju razvojem truležnih promjena.
Ako se utvrdi zaživotno utapanje, treba se odrediti da li se radi o ubojstvu,
samoubojstvu ili nesretnom slučaju.

14
B STEZANJE VRATA I PRITISAK NA PRSNI KOŠ
1. GUŠENJE
2. DAVLJENJE
3. VJEŠANJE
4. PRITISAK NA PRSNI KOŠ
→ nastaje pritiskom na prsni koš ili stezanjem prsnog koša čime je
onemogućeno disanje.
Obično nesretni slučajevi prilikom zatrpavanja kod raznih nesreća tipa
urušavanja stijene, odrona, prignječenja...
Iznimno ubojstva, kada napadač svojim rukama, koljenima i cijelim tijelom
stisne prsni koš, trbuh ili vrat žrtve.
Pritisak na prsni koš otežava disanje,a na trbuh potiskuje ošit prema gore te
povećava tlak u prsnom košu i tako sprečava disanje.
Brzina i nastup smrti ovise o masi koja pritišće tijelo, snazi i trajanju pritiska.
Na obdukciji izražena cijanoza iznad mjesta djelovanja pritiska, opći znakovi
asfiksije i krvarenje iz nosa.

8. VJEŠANJE, DAVLJENJE, GUŠENJE (SUICID, UBOJSTVO,

NESRETNI SLUČAJ)
1. GUŠENJE / strangulatio colli manualis
→ oblik je meh.asfiksije koji nastaje stezanjem vrata šakama.
Prekida se dovođenje zraka u pluća jer je jezik potisnut prema gore, dolazi do
pritiska na zajedničku karotidnu art., gornji živac grkljana i glomus caroticus.
Ako pritisak potraje 2-4 min, smrt nastupa zbog asfiksije,a rjeđe zbog podražaja
n.laryngeusa superior, a preko njega vagusa (refleksna smrt).

Napadač obično ne guši jednakomjerno,pa popušta pritisak pa asfiksija može

potrajati dulje.
Ako žrtva ostane živa, smrt može nastupiti nakon nekoliko sati ili dana zbog
otekline ili krvavih podljeva.
Gušenje je najčešći način počinjenja ubojstva: nad malom djecom,
novorođenčadi, nad starim osobama, odraslim u pijanom stanju, tijekom
silovanja ili nakon njega.
Ako ne postoji nerazmjer u snazi između napadača i žrtve, na žrtvi se mogu
utvrditi tragovi borbe – ogrebotine i modrice, a na obdukciji teške tjelesne
ozljede npr prijelomi rebara i razdori unut.organa.
Moguć je i nesretni slučaj, tijekom igre, pa dolazi do smrti najčešće refleksno.
Samoubojstvo nije moguće – jer nastupa nesvijest, prestaje pritisak i ponovno se
uspostavlja disanje i krvotok.

15
Obdukcijom se mogu utvrditi: opći znakovi meh.asfiksije, vanjske i
unut.promjene vrata.
a) Znakovi opće meh.asfiksije: izražena cijenoza, točkasta krvarenja kože
lica i vrata te na bjeloočnicama.
b) Vanjski znakovi: tragovi noktiju – ravne, polukružne, točkaste i
okruglaste oguljotine, djelovanje prstiju – krvni podljevi i oguljotine kože,
obično s obje strane vrata. Mogu izostati ako se vrat steže plahtom ili ako
su ruke u rukavicama.
c) Unutrašnji znakovi: krvni podljevi vratnih mišića, štitnjače, ulaza u
dušnik i grkljan. Česti su prijelomi grkljanskih hrskavica, hrsk.dušnika te
prijelom jezične kosti.

2. DAVLJENJE / strangulatio colli funalis

→ nastaje stezanjem nekim sredstvom koje ne zateže težina vlastita tijela.npr
konop, pojas, rubac, remen…
Smrt nastupa kao posljedica: zatvaranja otvora grkljana ili dušnika, zbog prekida
krvotoka u velim žilama vrata ili podražaja n.laryngeusa superiora s
posljedičnom refleksnom smrti.

Čest oblik ubojstva: novorođenčadi, odraslih, duševno zaostalih, iznemoglih

starijih i alkoholiziranih osoba.
Samoubojstva na ovaj način su rijetka kao i nesretni slučajevi.
Pri obdukciji se nalaze: opći znakovi asfiksije, vanjski i unut.znakovi na vratu.
a) Asfiktični znakovi: cijanoza, otečenost, sitni krvni podljevi kože iznad
omče.
b) Vanjski znakovi: tragovi davljenja – u obliku blijede i vlažne pruge ili
tamnije, čvrste i suhe brazde. Obično se nalazi u visini jabučice, rjeđe
iznad. Vodoravan je i kružnog oblika. Trag davljenja je ravnomjeran i
podjednako dubok i izražen. Jednostruk ili višestruk, ovisno od koliko
omči je sastavljen.
c) Unutrašnje promjene: nisu uvijek dovoljno izražene, a ako se nađu – krvni
podljevi u potkožnom masnom i mišićnom tkivuu visini davljenja.
Prijelom hrskavica i jezične kosti su rijetki.
Pri utvrđivanju tragova davljenja treba misliti i na lažne tragove npr zbog kožnih
nabora u pretile djece, od tijesnog ovratnika…Mora se razlikovati trag vješanja
od traga davljenja.

16
3. VJEŠANJE /suspensio
→ sezanje vrata omčom vješanja kao posljedica djelovanja čitave ili djelomične
težine tijela.
Omča - uže, remen, uzica i sl. Na omči se razlikuju: luk, krakovi i čvor. Omča
bez čvora – otvorena omča.
Točka vješanja – bilo koji učvršćeni predmet i najmanje 30-50 cm uzdignut
iznad podloge; kuka, kvaka, greda..
• S obzirom na položaj čvora omče:
a) tipično vješanje – kad se čvor nalazi na zatiljku s desne strane.
b) atipično vješanje – kad je čvor postranično ili sprijeda, a luk nasuprot njemu.
• S obzirom na odnos obješenog prema tlu:
a) potpuno – kada visi slobodni i ne dotiče nogama tlo.
b) nepotpuno – ako se tijelo samo jednim dijelom ili u cijelosti dotiče tlo.
Tijelo može zauzeti razne položaje; može biti u ležećem, poluležećem ili
stojećem položaju.
Vješanje je najčešći način počinjenja samoubojstva, češće u muškaraca. Česti su
recidivi.
Ubojstva su rijetka; moguća na: starijim iznemoglim osobama, nad
alkoholiziranim ili onesviještenim.
Vješanje kao nesretni slučaj je vrlo rijetko.

Mehanizam smrti je složen, 3 čimbenika:

1. čimbenik – podražaj na n.laryngeus superior te preko njega na vagus rezultira
prestankom rada srca.
2. čimbenik – pritisak na velike krvne žile → anoksija mozga, ako traje od
nekoliko sekundi do min → nesvijest. Rad srca zaustavlja se na kratko vrijeme,
zatim opet počinje raditi pa opet stane.
3. čimbenik – zatvaranje dišnih putova zbog podizanja korijena jezika i
začepljenja ždrijela. On je najmanje važan. Ponekad svi djeluju zajedno.
Uzrok smrti je ugl posljedica asfiksije, a rjeđe se radi o inhibitornoj smrti.

Manji broj ljudi preživi vješanje → ukoliko dođe do brzog spašavanja, ako
popusti stezanje omče ili čvrstoća točke vješanja. Obično zaostane amnezija sa
znakovima djelomične ili potpune uzetosti, ponekad tegobe pri gutanju i disanju.
Obdukcijski nalaz: cijanoza, točkasta krvarenja u koži i bjeloočnicama, te često
proturzija jezika.
Brazda vješanja najstalniji je i najuočljiviji nalaz; obično se nalazi iznad štitaste
hrskavice i ide prema gore i iza oba uha,a oba kraka završavaju na sredini
zatiljka.
Izgled brazde ovisi o sredstvu; kod čvrstih materijala – žica, uže i sl.,brazda je u
obliku žlijeba, najdublja na onom dijelu gdje je pritisak najjači, tamnocrvena,
sasušena, moguća sitna krvarenja.
Međugrebenasto krvarenja – pasivno istiskivanje krvi iz vena.

17
Unut.pregledom – krvarenja i nagnječenja u potkožnom i mišićnom tkivu,
prijelomi grkljanske hrskavice.
Ozljede kralježnice nastaju ako pri zatezanju omče nastaje jak trzaj.
Mrtvačke pjege se nalaze ako je leš visio dulje od 12 sati → na podlakticama i
šakama, potkoljenicama i stopalima te predjelu vanjskog polovila.

Obdukcijski treba utvrditi je li riječ o pravom ili lažnom tragu stezanja, a zatim
razlučiti davljenje od vješanja.
Lažni tragovi mogu se naći u pretilih kao normalni pregibi; sasušenja kože,
osobito u dojenčadi i novorođenčadi mogu izgledati kao tragovi vješanja;
udubljenja kože koja nastaju od stegnutih ovratnika…
Razlikovanje zaživotnog od poslijesmrtnog stezanja vrata je dosta nesigurno.
Najvažniji znakovi za razlikovanje su: točkasti i prugasti krvni podljevi u
kožnom grebenu, krvarenje u vratnim mišićima i na grkljanskim hrskavicama
koji upućuju na zaživotno stezanje vrata.
Treba razlikovati brazde vješanja od brazdu davljenja.

DAVLJENJE
Brazda je vodoravna i površna te
obuhvaća čitav opseg vrata
Trag davljenja je niži, ispod jabučice
Žrtve su obično u licu modre
Ugl posljedica ubojstva
VJEŠANJE
Trag davljenja u obliku brazde, koso
postavljena, nejednaka, najdublja na
mjestu luka
Trag davljenja viši, ispod same donje
čeljusti
Žrtve su obično blijede
Ugl posljedica samoubojtva

Osim brazde katkad se vide još neke ozljede: zaživotne, agonalne i

poslijesmrtne.
a) zaživotne – od samog samoubojice, pri prethodnim pokušajima i sl.
b) agonalne – prilikom agonalnih trzaja tijekom vješanja
c) poslijesmrtne – pri skidanju obješenog ili pri padanju obješenog nakon
pucanja ili presijecanja omče.

18
9. OZLJEDE EL.STRUJOM
Udar nastaje kada se organizam uključi u tok el.struje i kad struja prođe kroz
tijelo. Prolaskom kroz tijelo često uzrokuje smrt,a ukoliko ne uzrokuje smrt,
izaziva neugodne osjećaje → osjećaj trnjenja, pečenja, kontrakcije mišića, bol, a
i gubitak svijesti.
Posljedice ovise o osobinama el.struje i djelomice o samom organizmu.za
čovjeka je najopasnija truja od 120-220 V, ona koja se rabi u svakidašnjem
životu; smrtni ishod sigurno nastupa pri 100 mA.
Čovjek je 4x osjetljiviji na djelovanje izmjenične no istosmjerne struje.
Kod izmjenične struje, veliko značenja ima njena frekvencija /Hz.
Za organizam su najopasnije el.struje frekvencije 40-100 Hz, dok struje visokih
frekv.imaju samo termički efekt.

Kako se tijelo pretežno sastoji od tek.,ono je dobar vodič struje, no ne kao metal.
Najveći otpor prolasku daje koža, a otpor je različit na raznim dijelovima tijela.
Slabiji otpor daju dijelovi tijela koji su jače prokrvljeni i na kojima se nalazi više
žlijezda znojnica i lojnica.
Vlažnost kože ↓ otpor, dok suha i zadebljana koža ↑ otpor kože.
Kod vlažne kože, otpro može biti manji od 500 oma, a kod suhe i zadebljanje do
20000 oma.
Rašireno je mišljenje kako na posljedicu udara el.struje znatno utječe „čimbenik
pozornost“ ili „čimbenik iznenađenja“. (ako se očekuje, ↑ se otpor). Nije
dokazano.
Smrt najčešće nastupa neposredno nakon udara, iako je moguće da nastupi i
kasnije.
Prilikom smrti, na mjestu dodira vodiča el.struje s tijelom često se nalazi
el.biljeg. (u oko 50%)
To je termička ozljeda, ovalna, kraterasta oblika, izdignutih suhih i tvrdih
rubova, oblikom odgovara kontaktnoj površini vodiča el.struje.
Može imati i izgled opekline II.-IV.stupnja.
Ima karakterističnu MI sliku: izdignut epidermis uz vakuolizaciju unutar
mnogoslojnog pločastog epitela; jezgre izdužene, palisadno posložene.

Udar može nastati i bez izravna dodira vodiča s tijelom – približavanjem tijela
vodiču ↑ napona, može nastati el.luk i tako nastaje ozljeda, pri čemu şe razviju
vrlo ↑ T pa na tijelu nastaju opekline.
Mehanizam smrti pri udaru – najveće značenje je paraliza središta za disanje u
mozgu i zastoj rada srca zbog fibrilacije. Ako u mehanizmu prevladavaju
posljedice paralize središta za disanje, na obdukciji pristuni znakovi asfiksije.
Dgn: na osnovi el.biljega i okolnosti pod kojima je nastupila smrt. Ako nema
biljega, onda se dgn postavlja isključivanjem drugih mogućih uzroka.
Udari su ugl nesretni slučaj,a ubojstva i samoubojstva vrlo rijetka.

19
10. OTROVANJA KISELINAMA I LUŽINAMA
ORGANSKE KISELINE: octena i oksalna.
1. OCTENA KISELINA – nalazi se u svakom kućanstvu; često se rabe u
svrhu suicida, obično esencija ili ledena octena kiselina.
U prodaji ima nekoliko konc.: ledena ili glacijalna octena kis. sadrži 98-
100%, koncentrirana ili esencija 50-80%, ocat 2.5 ili 8-10% octene kis.
Kl.slika: unesena peroralnim putem nagriza jednjak i želudac, perforacije
samo iznimno. Lokalno na koži uzrokuje crvenilo, oteklinu i mjehure. LD
20 g, a MDK 10 ppm.
Patološkoanatomski nalaz – korozivne i iritativne promjene na jednjaku i
želucu s talozima krvi u želucu.
Određivanje: kem.u sadržaju želuca ili u želučanoj stijenci nalaz octene
kis.
2. OKSALNA KISELINA – kruta kristalična tvar bijele boje, topljiva u vodi
i alkoholu. Koristi se u ind., obrtu i kućanstvu kao
sredstvo za čišćenje, bijeljenje i uklanjanje hrđe. Otrovanja su rijetka.LD
je 5-15 g.
Lokalno nagriza sluznicu, djeluje i nakon resorpcije zbog vezanja s Ca iz
tkiva i seruma stvarajući netopljiv kalcijev oksalat u bubrežnim
kanalićima i dr.tkivima. Nakon
peroralno unošenja brzo nastaju jaki bolovi u želucu, pečenje u usnoj
šuoljini, povraćanje tamnih masa, a kao posljedica manjka Ca nastaju jaki
grčevi. U akutnom
stadiju smrt nastupa unutar pola sata-sat u stanju dubokog kolapsa.
U slučaju preživljenja, dolazi do oligurije ili anurije te se razvija slika
teške uremije. Većinom nastupaju spori oporavak i obnavljanje bubrežne
funkcije.
Patološkoanatomski nalaz u smrtno otrovanih – kristali kalcijeva oksalata
u bub.kanalićima i dr.tkivima, bubrezi otečeni s hijalinskom
degeneracijom i sklerozom kanalića. Moguće korozivne promjene u
jednjaku i želucu,čest je moždani edem.
Određivanje: kem.u unut.organima određuje se slobodna oksalna kis.i
kalcijev oksalat.

20
DETERGENTI / TENZIDI
→ sredstva za čišćenje koja ↓ površinsku napetost vode i uklanjaju nečistoće s
površine kože i predmeta.
1. ANIONSKI DETERGENTI - sapuni, a po kem.sastavu: Na, K i
amonijeve soli masnih kis.s učinkovitim anionom. Tu ubrajamo i: tekuće
detergente za pranje suđa, šampone koji su po sastavu sulfonirani ili
fosforirani CH.
Peroralnim unošenjem: proljev, ponekad povraćanje,a vrlo rijetko smrt.
2. KATIONSKI DETERGENTI – ugl invertni sapuni koji sadrže površinski
aktivne katione. U trgovinama se nalaze pod imenom
Asepsol i Cetavlon – služe za dezinfekciju kože, sluznice, kriruških
instrumenata i pribora. Oštećuju mikrobe → antiseptici.
Toksičniji od anionskih detergenata, LD 1-3 grama.
3. NEIONOGENI – emulgatori i stabilizatori vodenih disperzija u vodi teško
topljivih i netopljivih tvari. Tu ubrajamo i org.otapala u kojima se otapaju
masti, smole i balzami, te saponini. Saponini su biljni
glikozidi koji umanjuju površinsku napetost vode, a mućkanjem se pjene.
S uljima stvaraju emulzije te se tako uklanjaju nečistoće.

11. OTROVANJE CO
CO pripada skupini kem.zagušljivaca, skupa sa sumporovodikom i
cijanovodikom.
Plin bez boje, okusa i mirisa, zapaljiv i eksplozivan, lakši od zraka.
Stvara se nepotpunim izgaranjem svi org.spojeva bez dovoljne prisutnosti zraka
pri čemu nastaju CO i voda.
Nalazi se u rasvjetnom plinu, plinovima iz visokih peći, plinovima Ottovih
motora.
Najviše atmosferskog CO stvara se izgaranjem iz automobilskih motora.
Dopuštena gornja granica 8-satne profesionalne izloženosti je 35 ppm.

Krvni otrov; u organ.ulazi preko respiratornog sustava preko kojeg se i izlučuje.

U organ.nepušača u krvi se može dokazati 1-2% karboksihemoglobina CO-Hb, a
u pušača 5-10%, ponekad i do 20% kada nastupaju 1.znakovi otrovanja.
CO ima 210x veću sklonost vezanju s Hg od O2 →O2 se u ↓ količini prenosi
tkivima pa nastaje unut.ugušenje.
CO se veže i dr.hemoproteine, te možda suprimira st.disanje inh.mitohondrijske
citokrom-oksidaze.
Veže se i za mioglobin što dovodi do nemogućnosti kretanja otrovanih osoba.

21
AKUTNO OTROVANJE:
- posljedica udisanje tog plina; dulje izlaganje konc.od 15-20% rezultira
simptomima otrovanja, životna opasnost je pri konc.od 1000-1500 pmm kad
nastupa glavobolja, a kod 3000-5000 ppm nakon nekoliko min nastupa smrt.
Klinička slika i prognoza ovise o konc.CO u zraku, trajanju izloženosti te o
stanju organizma.

• 10-20% CO-Hg → glavobolje, vrtoglavice i mučnine,a kl.znak otrovanja je

povraćanje.
• 20-40% → poremećaji vida i koncentracije, bolovi u prsima, opća slabost,
osobito mišićna. Kl.znakovi su: intelektualne teškoće, tahikardija, tahipneja,
nekroza mišića i ataksija.
• 40-70% → bolovi u prsima, palpitacije i konfuzije, komatozno stanje sve do
arefleksije, artr.hipotenzija, ishemija miokarda, srčane aritmije, plućni edem –
mjehuri na koži.
Tipično za otrovanje CO: otkazivanje mišićne snage, disanje dublje i nepravilno,
smrt nastupa zbog paralize disanja ili zatajenja srca uz plućni edem.
Konc.CO-Hg kod smrtno otrovanih je viša od 50%, a u djece, starijih i osoba s
koronarnom skerozom oko 30%.

KRONIČNO OTRVANJE:
Ne akumulira se do kroničnih otrovanja no zbog opetovanih udisanja manjih
količina, reflektira se: bezvoljnošću, stalnim glavoboljama, vrtoglavicom,
pospanošću, motoričkim nemirom, moguće oštećenje SŽS →gubitak pamćenja,
pogoršanje ishemije miokarda.

• Patološkoanatomski nalaz: svijetlocrveno obojene mrtvačke pjege, tkivo

mišića, organi i krv.
Ako je od otrovanja prošlo više vremena, onda se ne moraju vidjeti niti u krvi
naći CO-Hg.
• Određivanje: iz uzorka krvi se utvrdi prisutnost CO-Hg; kvantitativno se
određuje spektrofotometrijskom metodom po Heilmayeru ili metodom plinske
kromatografije.
Kod preživjelih treba treba što prije uzeti uzorak krvi jer se prema
Breiteneckerovu istraživanju tijekom 3 sata nakon ekspozicije konc.CO-Hg ↓za
50%. Nakon 17 sati praktično se sav izluči.

22
12. ALKOHOL ( reapsorpcija, distribucija, eliminacija) –
RETROGRADNO PRERAČUNAVANJE
Etilni alkohol/ etanol/ špirit – bezbojna tek.ugodna mirisa s vrelištem na 78.3 ۫C;
dobiva se enzimatskom razgradnjom škroba u šećer i alkoholnim vrenjem
šećernih otopina pod utjecajem kvaščevih gljivica.
Sintetički alkohol dobiva se iz acetilena ili etilena.
Koristi se za dobivanje alk. pića, kao otapalo i intermedijarni produkt pri
proizvodnji raznih kemikalija.
Najčešće se koristi za alk.pića,a jakost se izražava u volumnim postocima.
LD etilnog alkohola je 300-400 mL; 6 g čistog alk./kg. MDK je 1000 ppm.

RESORPCIJA I ELIMINACIJA
Ugl govorimo o neg.utjecaju alkohola na organizam nakon konzumiranja, ostali
načini s toksikološkog gledišta nemaju gotovo nikakvo značenje.
Pri konzumaciji,malo se alk.resorbira u ustima, jednjaku i želucu,a do 80% u
t.crijevu. Vrlo brzo prelazi u krv. Prelazak alk.iz krvotoka u organe odvija se
difuzijom. (dolazi do difuzijskog pada)
Kod završene resorpcije u kostima se može naći do 1% konzumiranog alk.,a u
masnom tkivu do 20%.
U adipozne osobe koja ima mnogo masnog tkiva, alk.se u većoj konc.zadržava u
krvi, dok kod mišićave osobe brzo prelazi iz krvi u mišićno tkivo, pa će imati
nižu razinu alk.u krvi od adipozne osobe iste tjelesne mase.

U fazi resorpcije više alk.sadrže organi i tkiva koji su jače prokrvljeni,a u

postresorpcijskoj organi bogati vodom.
Zato je na početku resorpcije konc.apsolutnog alkohola u mozgu veća no u
2.organima, najviše u možd.kori.
Pri konzumiranju žestokog alk.pića na prazan želudac → brza resorpcija u krv
→intenzivna i brza difuzija u mozak.Konc.alk.u mozgu ↑, ali zbog adaptiranih
možd.st. na prisutnost alk.nadražaji postaju sve slabiji.

• Na brzinu resorpcije utječu: konc.i količina konzumiranog alk., da li se uzima

na prazan ili pun želudac, da li je toplo ili hladno piće, negazirano ili gazirano,
prokrvljenost sluznice te prisutni vegetativni i psihički poremećaji.
Pića koja sadrže do 20% alkohola bolje se resorbiraju od žestokih alk.pića.
- žestoka alk.pića konzumirana na prazan želudac mogu dovesti do grča pilorusa
→produljeno pražnjenje želuca i usporena resorpcija.
- razrijeđena pića u većim količinama se sporo resorbiraju jer sva tek.ne može
istodobno doći u dodir sa želučanom sluznicom.
- topla pića se brže resorbiraju od hladnih
- gazirana alk.pića se brže resorbiraju no negazirana zbog prisutnosti ugljične
kis. jer mjehurići C02 prianjajući uz sluznicu proširuju krvne žile.

23
Resorpcija manjih količina alk.pića traje oko 15-30 min, srednjih i većih
količina 60-90 min,a pri konzumiranju velikih količina uz konzumaciju hrane
može potrajati i dulje od 2 sata.

• Resorpcijski deficit – kad kod usporene resorpcije jedan dio konzumiranog

alk.u potpunosti nestane.
On je veći što je sporija resorpcija ili ako se alk.konzumira na pun želudac.
Do deficita dolazi zbog adsorpcije alk.na neresorbiranu hranu ili zbog promjene
raspodjele alk.u tijelu, ili zbog vezanja alk.s AK uz nastajanje estera.
Može iznositi 20-30%; znači da je konc.alk.u krvi za toliko niža od očekivane
vrijednosti.

Razlika između konc.alkohola u krvi i urinu

U fazi resorpcije konc.alk.↑ je u krvi no mokraći,a alk.u mokraću ulazi sa
zaostatkom oko 8-10 min nakon ulaska u krv. Na vrhu resorpcije/ na početku
eliminacije konc.alk.u krvi i mokraći se izjednačuju.
U fazi eliminacije konc.alkohola je veća u mokraći.

ELIMINACIJA
Obavlja se ugl fermentativnom oksidacijom u jetri, a manji dio se izluči
nepromijenjen.
90-95% se razgradi u organizmu,a oko 5-10% u nepromijenjenom obliku; 5%
izdahnutim zrakom, 0.5-2% mokraćom, a oko 0.5% znojem.
U jetri, djelovanjem alkohol-dehidrogenaze razgradi se oko 80% alkohola, a
djelovanjem katalaze 10%.
Brzina oksidacije iznosi 6-8 g alkohola po satu.
Pod utjecajem alk.-dehidrogenaze obavlja se ravnomjerna i linearna razgradnja,
dok pod utjecajem katalaze, izlučivanje mokraćom, zrakom i znojem ovise o
konc.alkohola u krvi.
→ 80% alkohola se eliminira svakog sata jednako, a ostalih 20% brže ili sporije,
ovisno o konc.u krvi.
Brzina je ista u budnom stanju ili spavanju, mirovanju ili tijekom fizičkog rada.
Razgradnja je brža kod ↑ konc.nego kod ↓.

24
RETROGRADNO PRERAČUNAVANJE VREMENA
→ provodi se da bi se utvrdila konc.alk.u krvi u vrijeme određenog događaja.
Moguće je ako je osoba u vrijeme događaja bila u fazi eliminacije alk.iz
organizma.
Ako je osoba bila u fazi resorpcije, tada se konc.apsolutnog alk.u krvi
preračunava na osnovi podataka o vremenu, vrsti i količini konzumiranog pića.
Potrebno je utvrditi vrijeme završetka resorpcije, a to ovisi o: vrsti i količini
konzumiranog pića te da li je konzumirano na pun ili prazan želudac.
Ako je alkohol u vrijeme događaja bio u fazi eliminacije potrebno je poznavati
faktor koji j mjerodavan za pad konc.alk.po satu tzv beta-60 (po Widmarku).
Prosječna vrijednost iznosi 0.15 g/kg/satu.
Maksimalna teoretska konc.može se izračunati pomoć Widmarkove formule:

Co = A: (p
x r)
Co - max teoretska konc.alkohola; A- ukupna količina alk.u tijelu (u gramima)
P – tjelesna masa u kg; r – omjer konc.alk.u čitavom tijelu prema krvi, za M
0.68, za Ž 0.61.

U fazi eliminacije: Cx = Co + (β x t)
Cx – konc.apsolutno alk.u krvi u vrijeme događaja; Co – konc.apsolutnog alk.u
vrijeme uzimanja uzoraka
β – prosječno 0.10-0.20 g/kg; t – vrijeme proteklo od događaja do uzimanja
krvi.

13. ALKOHOL (što se događa u trijeznom stanju, a što u raznim

stupnjevima pijanstva po promilima)
Djelovanjem alk.oštećuje se f-ja kore velikog mozga, a kod većih konc.nastaje
oštećenje st.produžene i kralježnične moždine.
Alk.dehidrira protoplazmu, otapa masti i koagulira bjelančevine →↓ se
oksid.procesi u st.→ hipoksija mozga.
Djelovanje alk.na SŽS: izaziva euforiju, ↓ sposobnost inh.viših centara koji
kontroliraju radnje, ↓vidnu oštrinu, sposobnost koordinacije pokreta, produljuje
vrijeme reakcije, uzrokuje proširenje krvnih žila i djeluje diuretički.
Alkohol je depresor SŽS, djelovanja sličnog anestetiku.
Konc.alk. u krvi izražava se u g/kg ili po Međunardnom sustavu jedinica u
mmol/L → 1.00 g/kg alk.u krvi odgovara 21.706 mmol/L.

25
Kl. razlikujemo trijezno stanje i nekoliko stupnjeva alkoholiziranih stanja:
a) 0.00 – 0.50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi – trijezno stanje
Nema znakova alk.poremećenosti, razgovorljivi, euforija, dobro
raspoloženi.Kod konc.od 0.30 g/kg vidljivi 1.netočni i nekoordinirani
pokreti. U manjeg broja kod konc. Od 0.20 g/kg može nastati optički
nistagmus.
b) 0.50 – 1.50 g/kg –pripito stanje
→sve jače narušavanje SŽS, nestaje samokritičnost, javlja se želja za
isticanjem, precjenjivanje vlastitih sposobnosti, promjene u hodu i kretnjama,
vozači skloni riskantnoj i prebrzoj vožnji, znakovi ↓ sposobnosti pamćenja i
zapažanja, ↓ se vidna oštrina, orijentacija u prostoru 2-struko manja, za 30%
se ↓moć prilagodbe na svjetlo-tamu, pojačava se optički nistagmus,
govorljivost, razdražljivost, pogoršavaju se intelektualne f-je. U ovakvom
stanju su najčešće prometne nesreće.
c) 1.50 – 2.50 g/kg – pijano stanje
Intelektualne f-je sužene, nema samokontrole ni samokritičnosti, javlja se
grubost, brutalnost, porstorna i vremenska dezorijentacija, shvaćanje
opasnosti na minimumu, moguće povraćanje i vrtoglavica.
d) 2.50 – 3.50 g/kg – teško pijano stanje
Sve češći gubitak svijesti dovodi do potpunog nestanka intelektualnih f-ja,
moguće nesvjestice, teško kontaktibilne, misli između sna i jave.
e) 3.50 – 4.00 g/kg – stanje teškog otrovanja alkoholom
Pogled zamućen, dvoslike, stupor, mogući nesvjestica i koma.
f) 4.00 g/kg – donja granica smrtne konc.
Mogu biti u nesvijesti, polaganije disanje, prestanak refleksa, potpuni gubitak
refleksa i osjeta. Smrt nastupa zbog kljenuti mišića za disanje.

14. MOŽDANA SMRT

Moždana smrt – 9 znakova:
1. Duboka smrt i nepostojanje reakcije na bilo koje vanjske ili unutrašnje
podražaje
2. Nepostojanje cerebralnih refleksa
3. Postojanje širokih zjenica bez reakcije
4. Nepostojanje očnih pokreta na okrete glave ili fleksija
5. Nepostojanje vestibulokularnog refleksa
6. Nepostojanje refleksa karine traheje
7. Nepromijenjen puls nakon pritiska na očne jabučice i test atropinom
8. Potpuna mišićna atrofija
9. Nepostojanje spontanog disanja 3 min nakon isključenja s respiratora uz
normalne vrijednosti CO2 u rvi (nema spontanih respiratornih pokreta)

26
15. i 16. ZNAKOVI SMRTI i MRTVAČKA UKOČENOST
Postmortalne promjene svrstavamo u 2 skupine: autolizu i heterolizu.
a) AUTOLIZA – procesi koji proizlaze iz samog organizma; metab.procese u
st.organizma regulira velik broj fermenata koji su spec.za pojedinu fazu, uz
katalizatore u određenom mediju, kiselom pH. Za života taj medij je blago
alkaličan, no u trenutku smrti, zbog porem.cirkluacije, dolazi do nakupljivanja
kiselih otpadaka te medij postaje kiseo → dolazi do jakog aktiviranja fermenata
koji sad napadaju i razaraju i vlastitu supstancu – AUTOLIZA.
b) HETEROLIZA – kad se učinku fermenata pridruže bakt.iz organizma i
okoliša-
Ta 2 procesa se nedjeljivo isprepliću, kombiniraju i nadopunjuju.
Kao rezultat ranih i kasnih promjena nastaju izvana uočljive promjene –
ZNAKOVI SMRTI.
Podjela: - nesigurni/ vjerojatni i sigurni znakovi smrti – svrha je sigurnost
određivanja smrti
- rani i kasni znakovi – svrha je određivanje vremena proteklog od
smrti.
Pri tom,rani odgovaraju nesigurnim znakovima smrti, a kasni sigurnim.

RANI ZNAKOVI SMRTI:

1. Mrtvačke pjege / livores mortis
2. Mrtvačko bljedilo / palor mortis
3. Mrtvačka ukočenost / rigor mortis
4. Mrtvačka hladnoća / algor mortis
5. Mrtvačka mlohavost / flacciditas mortis primaria
6. Isušenje / dessicatio

1. MRTVAČKE PJEGE
→ posljedica slijeganja krvi u najniže dijelove tijela zbog djelovanja sile teže, a
nastaju zbog prestanka rada srca i cirkulacije.(postmortalna hipostaza)
Zato su kapilare kutisa ispunjene krvlju – mrtvačke pjege.
Obično se javljaju nakon 45 min na postraničnim stranama vrata.
Do 6 sati nakon smrti one rastu konfluiranjem i pomične su, a nakon 6-12 sati
postupno se fiksirju.
Nakon 12 sati, pjege su fiksirane i nepomične. Tad su kod leša koji leži na
leđima izražene postrance i na leđima, izuzev područja lopatica, dijelova
debelog mesa, listova potkoljenica te ostalih dijelova koji se pritiskuju na
podlogu.
U slučaju prirodne smrti, one su sivoljubičaste boje; iznimno svjetlije kod
trovanja CO i smrzavanju te leševima koji su ostavljeni na vlazi i hladnoći, zbog
pojačane oksigenacije (vlažna koža bolje propušta O2 no suha).
Granična vrijednost T za taj proces je 10-15 ۫C.
Tamnije su kod trovanja nitritima.

27
Kod iskrvarenja ili teških anemija, pjege su slabo izražene ili se ne uočavaju.
Katkad se vide točkasta postmortalna krvarenja tzv vibices ili hipostatička
purpura – ispod epitela, u blizini žlijezda lojnica, znojnica ili korijena dlaka.
(razlikuje se od zaživotnog krvarenja tako što se na rezul lako ispere vodom).
Kao što na najnižim dijelovima tijela nastaju mrtvačke pjege, tako na najvišim
nastaje mrtvačko bljedilo.

2. MRTVAČKA UKOČENOST
Smrću nastupa mlohavost tijela tzv primarna mrtvačka mlohavost koja postupno
ustupa mjesto mrtvačkoj ukočenosti, zahvaćajući glatku i poprečnoprugastu
muskulaturu.
Mrtvačka ukočenost nastaje zbog postmortalne razgradnje ATP, pa nastaje
manjak raspoložive E za relaksaciju.

( ATP djeluje na kompleks aktin-miozin, u suvišku uzrokuje dekontrakciju, a u

manjku kontrakciju mišića)
Nastanak i trajanje mrtvačke ukočenosti ovisi o: ATP-u, mišićnoj masi te T
okoliša.
Ukočenost je izraženija kod mišićavih osoba, te prije nastupa pri ↑T.
Najprije se javlja na ošitu i srčanom mišiću – oko 30 min nakon smrti, a skeletnu
muskulaturu zahvaća 2-4 sata nakon smrti. (može se primjetiti na zglobu donje
čeljusti)
Na srč.mišiću se razvija od baze srca prema vrhu, kao i fiziološka kontrakcija.

S obzirom na redoslijed zahvaćanja mišića, ukočenost može biti: silaznog tipa/

descedentnog ili uzlaznog/ ascedentnog ili inverzijskog tzv tip trkača.
Ponekad zahvaća pojedine mišiće ili skupine mišića bez određenog redoslijeda.
Ukočenost je razvijena koliko i muskulatura te s obzirom da je fleksijska
muskulatura u većine razvijenija no ekstenzijska, leš nalazi u položaju svinutih
udova – prsti stisnuti u šaku, podlaktice svijene u laktu, a potkoljenice u koljenu.
Najizraženija je 6-9 h nakon smrti,a popušta nakon 24-48-72 h.
U izrazito hladnim uvjetima može trajati i više od 300 h.
Popuštanje obično ide onim redoslijedom kojim je nastupila ukočenost.

Mrtvačku ukočenost treba odrediti tako da se ona prekine na ruci ili nozi.
• Na nozi – leš se postavi na trbuh, jednom rukom fiksiramo natkoljenicu uz
podlogu,a 2.flektiramo potkoljenicu.
• Na ruci – leš na leđima, fiksiramo nadlakticu jednom rukom, a 2.svijamo
podlakticu.
• Posebni pokus „vagom na pero“ – točno bilježi snagu potrebnu za prekidanje
ukočenosti. Postoje i formule.

28
Ako se u fazi nastajanja ukočenosti ona prekine npr prilikom oblačenja leša, ona
se ponovno javlja u onom obujmu koji je preostao u trenutku prekida.
Popuštanjem mrtvačke ukočenosti nastupa sekundarna mrtvačka mlohavost.
• Kataleptična mrtvačka ukočenost – rijetka, već u trenutku smrti je
maximalno izražena zbog čega fiksira tijelo u položaju u kojem ga je smrt
zatekla.
npr. nađeni vojnik u rovu, usmrćenog pogotkom u glavu, u sjedećem položaju s
podignutom rukom u kojoj je držao čašu, ili vojnik koji jaše bez glave.

17.,18. I 19. KASNI ZNAKOVI SMRTI, TRULJENJE I

SAPONIFIKACIJA
Kasni znakovi smrti: truljenje, mumifikacija i saponifikacija.

1. Truljenje / putrefactio
→ proces razgradnje kompliciranih org.spojeva na jednostavnije djelovanjem
bakterija uz stvaranje veće količine truležnih plinova i truležnog transudata.
Završava raspadanjem mrtvog tijela / decompositio.
Brzina truljenja najviše ovisi o optimalnoj T okoliša; najbrže teče pri 25-30 ۫C uz
srednju vlažnost.
Pri T ispod 5 i iznad 40 ۫C, proces truljenja je usporen.
Brzina truljenja u pojedinim medijima je izražena Casparovim pravilom:
„truljenje na zraku je 4x brže no u vodi, a u vodi 2x brže no u zemlji“.

1.znakovi vide se nakon 1-2 dana kao prljavozelenkasto prebojena mjesta na

koži trbuha – pseudomelanoza (nastaje spajanjem Hg sa SH, koji se oslobađa u
crijevima, u spoj sulfhemoglobin).
Nakon 1 dana javlja se na desnoj strani trbuha,a za 2 na lijevoj, za 3 u gornjim
dijelovima trbuha, a na glavi, vratu i prsima za 4-6 dana.
Mramorizacija – posljedica prolaska hemolitičnog seruma kroz stijenke krvnih
žila u potkožnom tkivu i koži, pa je okolina ljubičasta do crvenkasto-zelenkasta.
Kao konačan produkt truljenja nastaju truležni plinovi i truležna tekućina –
transudat.
Nakupljanjem te tek.u površinskom sloju kože dolazi do stvaranja plinova/bula
kože ispunjenih smrdljivom smeđe zelenom tekućinom.
Transudat se javlja: u koži i unut.organima, osobito plućima (zna izlaziti na usta
i nos).
Zbog stvaranja plinova volumne tijela se poveća, koža šušti pri dodiru, trbušna
stijenka izrazito izbočena, vanjsko spolovilo u muškaraca balonirano, oči
izbuljene, jezik povećan i izbačen…
Iznimno velike količine plinova mogu dovesti do pucanja trb.stijenke,
izbacivanja ploda iz maternice.

29
Ponekad se plinovi jače nakupljaju u jednom prsištu ili dijelu trb.šupljine, što
može dovesti do okretanja leša u grobu.
Izlaskom plinova te istjecanjem truležnog transudata gubi se truležni smrad
kojeg zamjenjuje slatkasti miris (miris gnjilih jabuka).
Tijekom procesa gnjiljenja /maceratio nizom oksidacijskih procesa dolazi do
krpičastog raspadanja tkiva.
Neka tkiva su otpornija od 2.: srce, krvne žile, ligamenti, maternica i prostata.
Kosti, hrskavice, dlake i nokti ostaju najdulje sačuvani.
Proces truljenja završava raspadanjem te na kraju skeletiranjem.
Leš odrasle osobe, zakopane u zemlji, skeletira za oko 3-4 godine.

2. MUMIFIKACIJA
→ nastaje ako se leš nalazi u struji suhog i toplog zraka.(npr u ljetnim
mjesecima, leševi na tavanu, dimnjacima)
Takvi uvjeti pridonose brzom sušenju površinskih dijelova tijela pa je
onemogućen razvoje truljenja.
Primarna mumifikacija – ona koja nastupa neposredno nakon smrti, znano
rjeđa od sekundarne koja se nadovezuje na početnu fazu truljenja. Leš koji je
zahvaćen primarnom m.je potpuno očuvan.
Kod sekundarne m.isušenje zaustavi truležne promjene, pa nastala mumif.fiksira
leš u manje-više raspadnutoj fazi.
Osnovna značajka mumifikacije je isušenja leša tj gubitak najvećeg dijela
tj.tekućine pa leš izgubi 90% težine.
Koža tamnosmeđe do crne boje, suha, tvrda, čvrsta, izgled očuvan.
Sam proces obično traje 6 mjeseci do godinu dana.

3. SAPONIFIKACIJA
→ nastaje kad se leš nalazi u vlažnom mediju ili vodi, uz djelomičan ili potpuni
nedostatak O2.
Pri tom u masnom tkivu dolazi do hidrolize masti u glicerin i slobodne
nezasićene masne kiseline koje su tekuće i prelaze u čvrste, zasićene masne
kis.vežući Ca, K i Na iz tijela i okoliša.
Konzistencija tkiva je masno ljepljiva, a nakon isušenja je čvrsta i masna.(nalik
na gips)
Obično započinje nakon 1-2 mjeseca; od površine tijela u dubinu. Traje jako
duge, u vodi oko stotinjak god.

30
20. UTVRĐIVANJE SMRTI
Ako postoji sumnja u nasilnu smrt, potrebno je odrediti između ostalog vrijeme
smrti.
Neke od radnji, tipa mjerenje T, se rade odmah po pronalasku leša, a neke
kasnije.
• Mjeri se T leša (rektalno) i T okoliša (uvijek uz leš).
Koristi se toplomjer koji brzo reagira na promjene T, te obuhvaća područje od 0-
45 ۫C; gurne se 5-8 cm duboko u rektum te nakon nekoliko min očita. Može se
ponoviti u razmaku od 30 min još 1-2x.
• Ako je od smrti prošlo malo vremena – pokus o el.provodljivosti mišića ili
pokus meh. mišićne podražljivosti – udarcem nekog predmeta po mišiću
natkoljenice ili nadlaktice, pa se na mjestu udarca pojavi izbočenje mišića, čak i
6 h kasnije. Znak je očitiji što je prošlo manje vremena od smrti.
• Reakcija zjenica – ukapavanjem nekog sredstva koje sužava ili širi zjenice;
može biti poz.do 4 sata nakon smrti.
• Istiskivanje mrtvačkih pjega – u početku stvaranja, pritiskom prsta može
nestati.

Znakovi na osnovu kojih je moguće odrediti vrijeme proteklo od smrti su

trojaki:
1. znakovi na lešu
2. znakovi u okolini leša, koji su u vezi s njim
3. znakovi koji nemaju veze s lešom

1. Znakovi na lešu
a) Određivanje vremena rane smrti
Od 4-8 h sati nakon smrti meh.podražljivost mišića udarcem, 1-8 h
el.podražljivost mišića, 1-2 h el. podra-
žljivost mišića, nakon 1 h sušenje rožnice sa zamućenjem, 10-83 h nalaz živih
spermija…
 Hlađenje - ↓T za 1۫۫C za 1 sat
 Mrtvačke pjege – jasno vidljive nakon 30 min, 2 h konfluiraju, do 6 h sati
pomične, nakon 12 h fiksirane, do 20 h daju se istisnuti, a do 36 h daju se
istisnuti tvrdim predmetom.
 Mrtvačka ukočenost – javlja se od 30 min-2-4 h, od 6-12 h potpuno
izražena, nakon 24-48 h popušta.

b) Određivanje vremena kasne smrti

 Truljenje – na zraku nastupa za 1 tjedan, u vodi za 2 tjedna, a u grobu za 8
tjedana.
 Pseudomelanoza – nakon 1 dana u desnom donjem dijelu trbuha, 2.dan
donji lijevi dio, nakon 3 dana gornji dijelovi trbuha, te za 4-6 dana na
prsima, vratu i glavi.

31
  ugrizi životinja – važno je djelovanje muha; crvi muha rastu po 1mm/dan,
a ličinke nastaju nakon 8-12 dana.
 Mumifikacija – 2-3 tjedna do godinu dana, ovisno o T.
 Saponifikacija – nastaje nakon pola godine, potpuno izražena na licu, a
djelomično na ostalim dijelovima tijela.
 Skeletiranje – u grobu nakon 3-4 god., uz djelovanje životinja nakon 14-
40 dana.
 Leš u zemlji – nestajanje mekih tkiva nakon 3-5 god., hrskavica i tetiva
nakon 5 god., potpuno skeletiranje nakon 7-10 god.
 Neukopani leš - nestajanje mekih tkiva nakon god.dana, otpornih veziva
nakon 2 god.,a kosti se raspadaju nakon 10-15 god.

2. Znakovi u okolini leša – pokrivenost leša snijegom, nalaz suhog ili mokrog
tla ispod leša nakon kiše, prorastanje biljaka kroz odjeću itd.

3. Znakovi koji nemaju veze s lešom – zadnji list u kalendaru, zapisi u

dnevniku ili rokovniku, prašina na namještaju…

21. PRIVIDNA SMRT

- stanje u kojem su vitalne životne f-je svedene na minimum.
Pregledom se ne pipa puls,a disanje se ne čuje, no EEG i EKG registriraju akcije
mozga i srca.
Može nastati iznenada ili nakon dužeg bolovanja, obično traje kratko, nekoliko
sati, najdulje 1-2 dana.
Nastaje kod patoloških stanja u kojima mehanizam oštećenja zdravlja može biti
asfiksija →otrovanje alkoholom, CO, sedativima i narkoticima, elektricitetom ,
utapanje, gušenje…
Nerijetko se novorođenčad rađa asfiktično, stoga laiku može djelovati mrtvo.
Novorođenčad može najdulje izdržati s tako reduciranim životnim f-jama, a da
ne nastupe ireverzibilne promjene, jer su intrauterino navikla na smanjenu
konc.O2 i potrebu za O2.
Liječnik utvrdi stanje prividne smrti tek kad pregledom ne utvrdi znakove smrti
ni znakove život, pregledom slušanja i pipanja. Zatim pristupa reanimaciji do
oživljavanja ili pojave znakova smrti.

32
22. KARAKERISTIKE TEŠKE TJELESNE OZLJEDE
Karakteristike OSOBITO TEŠKE TJELESNE OZLJEDE:
1. Dovođenje u životnu opasnost, pri čemu je ta realnost realna i konkretna.
Za kvalifikaciju ozljede je isključivo važno da je ona nastupila, a ne da li je
poslije otklonjena.
npr. rezna rana podlaktice kojom je prerezana art., nakon kirurške obrade i
zaustavljanja krvarenja ona je i dalje teška tjelesna ozljeda jer je u trenutku kad
je nastupila bila realna opasnost za život.
Sudska praksa ne traži da je opasnost trajne naravi i da ne može ukloniti
liječenjem.

2. Važan organ ili dio tijela mora biti uništen anatomski, funkcionalno, trajno i u
znatnoj mjeri oslabljen. Nije bitno može li se oštećenje kirurški riješiti jer
sudska praksa smatra da se oštećenik nije dužan podvrgnuti kirurškom zahvatu.
Sudskomedicinski gledano, od parnih organa važno je oko ili uho tj njihova f-ja,
a najmanje važan dio tijela je palac na ruci. Svaki 2.prst ruke manje je važan dio
tijela.
U praksi bi to značilo: gubitak palca dovodi do nemogućnosti hvatanja hvatanja
šakom, pa znači osobito tešku tjelesnu ozljedu isto kao i strijelna ozljeda prsnog
koša s oštećenjem kralj.moždine i posljedičnom oduzetošću donjih udova.
3. Nesposobnost za rad pretpostavlja profesionalnu nesposobnost za posao koji
mu je dosad bio osnova egzistencije. Nije odlučna mogućnost prekvalifikacije.
4. Trajna i teška narušenost zdravlja označuje organsko ili duševno bolesno
stanje izazvano teškom tjelesnom ozljedom.
5. Iznakaženost označuje trajnu izobličenost vanjskog izgleda koji na 1.pogled u
okolini izaziva neugodu, strah, gađenje ili sažaljenje.Iznakaženost je estetski
pojam; osnova za iznakaženost može biti ozljeda koja se kvalificira kao tjelesna
ozljeda,ali rezultira ožiljkom koji mijenja crte lica.

OBIČNA TEŠKA TJELENA OZLJEDA

Karakteristike se dobivaju negativnom definicijom osobitom teške tjelesne
ozljede.
Opasnost za život je apstraktna; mogla je nastupiti, ali u konkretnom slučaju nije
nastupila.
npr. ubodna rana u trbuh koja ulazi u trbušnu šupljinu, ali ne ozljeđuje trbušne
organe je obična teška tjelesna ozljeda jer je moglo doći do ozljede trb.organa,ali
u ovom slučaju nije.
Ako je nastalo oštećenja važnog organa ili dijela tijela, tad je kod obične teške
ozljede riječ o trajnom oštećenju, ili teškom, ali ne trajnom oštećenju.
Nesposobnost za raj je vremenski ograničena, znači da će nakon predvidivog
vremena prestati.
Narušenost zdravlja može biti trajna,a ne teška, ili teška,ali onda ne trajna.

33
Ovdje se javlja manje važan organ ili manje važan dio tijela koji može biti
uništen ili trajno ili u znatnoj mjeri oslabljen.

TJELESNA OZLJEDA
→ svaka tjelesna ozljeda koja nema karakteristike osobito teške ili obične teške
ozljede.
Ovdje nema ni apstraktne opasnosti za život, niti oštećenja važnog organa ni
važnog dijela tijela.
Manje važan organ ili dio tijela može biti trajno oslabljen, ali ne u znatnoj
mjeri,ako u znatnoj mjeri, onda ne trajno.
Nesposobnost za rad je zanemariva, a narušenost zdravlja kratkotrajna.

23. POBAČAJ
Prekid trudnoće je opći naziv za medicinski točno definirane pojmove i
okolnosti u kojima dolazi do smrti ploda i njegova izlaska iz maternice prije
završetka nošenja prirodnim i pravodobnim procesom porođaja.
Sa sudskomedicinskog stajališta pobačaje dijelimo na: prirodne i nasilne.
a) Prirodni – trudnoća je prekinuta kao posljedica nekog porem.ili bolesti
trudnice i/ili ploda.
b) Nasilne okolnosti mogu biti: nenamjerne (žena strada u prometnoj i sl.) i
namjerne – hotimične.
Namjerni pobačaj: dopušteni i nedopušteni.

Načini prekida trudnoće:

• Može se prekinuti lege artis – medicinski zahvat koji učini ginekolog.
Ako je ovakav način nedostupan, trudnica se može podvrgnuti nekom od
nestručnih načina provođenja pobačaja, pri čemu se provođenje zahvata prepušta
drugoj osobi ili samoj trudnici.
Pri rom se koriste različita sredstva: kemijska ili mehanička.

a) Kemijska sredstva
To su različite kem.tvari biljnog ili mineralnog podrijetla, primjenjuju se
peroralnim ili lokalnim putem.
• Lokalna primjena lizola, fenola, živina klorida, kalijeva permanganata,
glicerina i sl.→ izazivaju upalu na mjestu primjene, može provocirati
kontrakcije maternice. Komplikacije su nekroza te sistemna apsorpcija aktivne
tvari → otrovanje.
• Češće je uzimanje pripravaka na u usta ili parenteralno.Moguća je primjena
čajeva, ekstrakata ili pripravaka koji sadrže teške metale; vjerojatnije je da će
doći do otrovanja majke no pobačaja.

34
Većina tvari, ako je i učinkovita, svoj učinak ostvaruje s odgodom, pa aborter-
nestručnjak može ponavljati primjenu sredstva, pa i ↑ dozu što ↑ rizik od
trovanja.
• Primjena pojedinih lijekova → kinin, ergometrin, citostatik i hormonski
pripravci.
U nekim zemljama je odobren mifepriston (RU 486) – glavna mu je indikacija
pobačaj; ima antiprogesteronski djelovanje, a uzima se s prostaglandinskim
pripravkom. Danas moguća alternativa instrumentalnom pobačaju.

b) Mehanička sredstva
Pobačaj se može izvesti uvođenjem stranih tijela kroz rodnicu i cervikalni kanal
do šupljine maternice.
Cilj je oštećenje gestacijske vreće tj proboj plodovih ovoja → koriste se
medicinski instrumenti ili priručni predmeti; ugl je riječ o štapićastim
predmetima npr igla za pletenje, razni kateteri, ukosnice, žice kišobrana…
Svojedobno vrlo proširen postupak – uvođenje tek.pod tlakom u šupljinu
maternice: ugl se koristila voda.
Sve ove metode imaju velik rizik od komplikacija; korišteni predmeti nisu
sterilni, moguće inf., moguće ozljede tkiva, najčešće su ozljede stražnjeg
forniksa rodnice ( zbog nedovoljnog poznavanja anatomije)…

• Pobačaj sa smrtnom posljedicom za ženu

Danas rijetko. Pri obdukciji treba utvrditi znakove postojanja trudnoće i njezino
trajanje, tragove prekidanja, zaostale dijelove ploda i plodovih ovoja.
Detaljan pregled vanjskih i unut.spolnih organa pri čemu se traga za ozljedama,
krvarenjem, prisutnošću stranih tvari., ev znakovi infekcije, gubitak krvi i
otrovanja.

• Prekid trudnoće kao kazneno djelo

Govori o tome da tko protivno propisima trudnoj ženi s njenim pristankom izvrši
prekid trudnoće kaznit će se sa 6 mjeseci-3 god. zatvora.
Postoje 3 oblika radnje: započinjanje prekida trudnoće, njegovo izvršenje ili
pomaganje ženi pri izvršenju.
Prema tome žena kojoj se radi pobačaj ne čini kazneno djelo, što je istovjetno
zakonu 39.

35
24. ČEDOMORSTVO / infanticidium
→ ubojstvo novorođenčeta za vrijeme ili neposredno nakon rođenja. Subjekt
kaznenog djela je majka.
Prema novom zakonu članak 93.KZ, kazna je 1-8 god.,za razliku starog
privilegiranog čija je kazna bila 3 mjeseca do 3 god.
Vještačenje se obavlja pregledom majke i čeda, ako su poznati, ili samo 1 od
njih, ugl novorođenčeta.
Pri pregledu utvrđuju se objektivni znakovi porođaja tj sve promjene vidljive na
rodilji.
Kod pregleda novorođenčeta potrebno je utvrditi: novorođenost, zrelost i
sposobnost za život, živorođenost, duljina djetetova života, uzrok smrti, starost
leša, identifikacija.

1. Novorođenost – traje sve dok se na tijelu djeteta ne izgube znakovi

novorođenosti.
Znakove dijelimo na:
a) vanjske – pupkovina, sirasti maz, lanugo-dlačice.
b) unutarnje – porođajna oteklina, mekonij, kefalohematom.

2. Zrelost i sposobnost za život – temelji se na tome da se pri obdukciji ne uoče

patološke promjene koje su nespojive sa životom. U odsutnosti takvih
patoloških promjena zrela je novorođenčad sposobna za život.
Npr. zreo plod je težak 2900-3600 g, dug 48-52 cm, opseg glave 34-35 cm…

3. Živorođenost – dokazuje se na osnovi udisanja i gutanja zraka. Izvodi se

pokus plivanja pluća (može i želuca i t.crijeva) + histološki pregled pluća.
Vratni organi, srce i pluća se izvade te stave u vodu → pri poz.pokusu pluća
plivaju. No ako pluća plivaju ne znači da je sigurno da je dijete živo rođeno.
Zato kakav god bio rezultat, pluća se histološki analiziraju,osobito alveole i sitni
bronhi.
U djeteta koje je disalo poprečni presjek sitnih bronha je ovalan, elastična
vlakna bonhiola i alveola ispravljena.
U djeteta koje nije disalo presjek bronha je nabran, a elastična vlakna su grubo
valovita.
Može se i raspoznati i intrauterina aspiracija plodove vode.
U slučaju raskomadanog leša posebno je pogodna metoda pokus srednjeg uha –
srednje uho se otvara pod vodom i u času otvaranja izađe mjehurić zraka.

4. Duljina djetetova života – određuje se prema promjenama koje nastaju u

razdoblju od rođenja do smrti.
npr. zrak se nađe u želucu već nakon 2-3 min od početka disanja, za oko 6h u
čitavom t.crijevu, za 12h u dijelu d.crijeva. Pupkovina otpada u roku 12 dana.
Fiziološka žutica se javlja oko 3.dana, a nestaje za oko 3 tjedna.

36
5. Uzrok smrti – utvrditi da li je umrlo nasilnom smrću. Prirodne smrti
isključuju čedomorstvo.
Prigodno je utvrditi način i sredstvo izazivanja smrti.
Nasilna smrt može biti:
a) Nesretni slučaj – rjeđe; pri pokušaju samopomoći rodilje, pri naglom
porođaju, kad dijete zadobije ozljedu glave jer porođaj iznenadi majku…
b) Čedomorstvo – može biti aktivno i pasivno. Češći je aktivni način i ugl se
izvodi gušenjem, davljenjem, začepljenjem usne šupljine, klanjem.
Pasivni znači ostaviti novorođenče koje zbog nerazvijenosti
termoregulacijskog centra može umrijeti na 15ºC, nepružanje hrane…

6. Starost leša – određuje se po tanatološkim znakovima.

7. Identifikacija – najteže; u zadnje vrijeme tipizacija DNA majke i
novorođenčeta.

25. SILOVANJE/ stuprum

→ spolni odnos izvršen uporabom sile,a protiv volje žrtve.
Prema novom kaznenom zakonu,počinitelj može biti osoba oba spola (dosad
samo M,a žrtva Ž) te da se silovanje može počiniti u braku.
Prema novom silovanje postoji i kada je osim spolnog odnosa došlo do s njim
izjednačene spolne radnje, bitno je da je došlo do početka prodora muškog
spolnog organa.
Radnje izjednačene sa spolnim odnosom – prema zakonu nejasno; analni i oralni
odnošaj.
Za postojanje kaznenog djela bitno je da je počinitelj upotrebom sile ili prijetnje
izravno napada na život i tijelo žrtve ili tijelo njoj bliske osobe, a sve radi prisile
na spolni odnošaj.
Teži oblik kaznenog djela je ako je silovana ženska osoba ostala trudna.

26. KRIVIČNA ODGOVORNOST LIJEČNIKA

To su:
1. Kaznena djela protiv zdravlja ljudi – nesavjesno liječenje, samovoljno
liječenje, nedopušteno presađivanje dijelova ljud.tijela, nepružanje
medicinske pomoći.
2. Kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina – neovlašteno
otkrivanje profesionalne tajne
3. Djela protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza, sprečavanje dokazivanja.
4. Djela protiv vjeroispovijesti i isprava – izdavanje i uporaba neistinite
liječničke ili veterinarske svjedodžbe…

37
1. NESAVJESNO LIJEČENJE
Objekt kaznenog djela je bolesna,ali i zdrava osoba.
Sastoji se od 2 komponente: liječnikovo činjenje/nečinjenje i štetne posljedice
na bolesnoj/zdravoj osobi. Ako nedostaje 1 od komponenti, nema kaznenog
djela.
Nepodobno sredstvo ili način liječenja je sve ono što je u jasnoj i neporecivoj
suprotnosti s med.znanošću i praksom. Da bi se neko novo sredstvo liječenja
moglo primijeniti, mora proći zadovoljavajuću proceduru lab.istraživanja te
imati pristanak bolesnika ili njegovog pravnog zastupnika, ili ev liječnički
konzilij.

Nesavjestan postupak obuhvaća brzopletost, površnost, birokratski stav…grube

povrede profesionalnog ponašanja liječnika. Treba upozoriti na 2 pojedinosti.
Na 1.mjestu rutinska primjena invazivnih metoda pretrage mora biti strogo
indicirana, a kao 2.postoji posredna odgovornost liječnika za postupke svojih
suradnika, mladih liječnika i osoblja srednje struke.
Štetna posljedica može biti pogoršanje bolesti (zbog liječnikova postupka) ili
narušenost zdravlja (u zdrave osobe). Kazneno djelo ne postoji ako nastupe
štetne posljedice, a ako je liječnik postupio u skladu s med. praksom i teorijom.
Uzročna veza se utvrđuje vještačenjem.
Kazneni dio se odnosi na sve zdravstvene djelatnike kao i na liječnika.
Postavljanje pogrešne dgn,a tim i pogrešno liječenje je nesavjesno liječenje
ukoliko se dgn postavi bez pregleda pacijenta i bez pretraga koje je prema
pacijentovu stanju trebalo obaviti.

2. SAMOVOLJNO LIJEČENJE
Novo kazneno djelo, nekad je bilo dio 2.kaznenog djela, tjelesne ozljede.
Liječenje bez pristanka etički je potpuno neprihvatljivo. 2 oblika kaznenog
djela:
a) lakši – konzervativni način liječenja
b) teži/ kvalificirani – primjena kirurške intervencije ili bilo koje agresivnije
pretrage.
Nema kaznenog djela kad je riječ o hitnim slučajevima spašavanja života ili kad
nije moguće dobiti pristanak.
Ovdje nije bitno da li je liječenje bilo uspješno.

38
3. NEDOPUŠTENO PRESAĐIVANJE ORGANA
Kod nas se 1.put spominje 1977.u Jugoslaviji; prema novom zakonu postoji 6
radnji kojima se može činiti ovo kazneno djelo:
1. Ako je davatelj živa osoba, iako je zahvat med.indiciran – ako je uzet bez
pristanka davatelja ili ako je presadba izvedena bez pristanak primatelja.
2. Ako je davatelj živa osoba,a med.zahvat nije indiciran iako postoji
pristanak davatelja i primatelja.
3. Kvalificirani/ najteži oblik – kad se med.neopravdano uzme dio ljud.tijela
bez pristanka davatelja ni ili primatelja.
4. Ako se s tijela umrle osobe uzme dio tijela prije no što je smrt utvrđena na
propisani način.
5. Ako se uzme dio tijela umrle osobe iako se zna da se za života izričito
tome protivila, ili ako se uzme od maloljetnika ili duševno bolesne osobe
bez njihovog zastupnika.
6. Ako netko radi presađivanje u svrhu zarade ili nagrade, na sebi, drugom
živom ili mrtvom ili u tome posreduje.

4. NEPRUŽANJE MEDICINSKE POMOĆI

Pružanje pomoći oboljeloj ili ozlijeđenoj osobi obveza je za sve građane ma
području RH.
Sastoji se u nepružanju pomoći osobi koja se nalazi u izravnoj životnoj
opasnosti, a počinitelj je mogao pružiti pomoć bez veće opasnosti za sebe ili
drugog.
Kazneno djelo je i ako tko ostavlja drugog bez pomoći u stanju životne
opasnosti koju je sam prouzročio.
Pod nepružanjem pomoći razumijeva se svaka radnja koja je u određenoj
situaciji i s med.stajališta neizostavna.
Važno je utvrditi je li liječnik učinio sve potrebno u danim okolnostima.
Nije dužan pružiti pomoć nekoj osobi ako bi time doveo svoj život u opasnost.
U praski postoje vrlo dvojbene situacije koje zakonom nisu riješene.

5. NEOVLAŠTENO OTKRIVANJE PROFESIONALNE TAJNE

Tajna je svaki istinit i nepoznat podatak ili činjenica koju tko sazna za vrijeme
obavlja svoje profesionalne djelatnosti. Kazneno djelo postoji samo ako liječnik
neovlašteno otkrije tajnu.
Čuvanje tajne liječnika može osloboditi sam pacijent.
Liječnik je zakonom obavezan otkriti tajnu kad se nalazi na sudu u svojstvu
vještaka ili svjedoka, a iznositi smije samo podatke koji su važni za sudski
postupak.
Smije otkriti tajnu ako je otkrivanje važnije od interesa čuvanja tajne; opći
interes je prijavljivanje zaraznih i veneričnih bolesti.
Obveza je svakog građanina da prijavi počinjeno teško kazneno djelo.

39
6. DAVANJE LAŽNOG ISKAZA
Liječnik se na sudu pojavljuje u vidu vještaka ili svjedoka, u oba slučaja je
dužan govoriti istinu.
Iskaz može biti lažan objektivno i subjektivno.
• Objektivno je lažan onaj iskaz u kojem iznesene činjenice ne odgovaraju
stvarnosti; osoba tim nije automatski počinila kazneno djelo. On je kazneno
djelo samo ako je iskaz i subjketivno lažan.
• Iskaz je subjektivno lažan kada svjedok, vještak ili tumač svjesno prikazuje
činjenice drukčijma no što mu je poznato.
Ponekad prešućivanje može biti kazneno djelo; kada svjedok svjesno izostavi
važne činjenice na kojima se može osnivati odluka suda. Svjedok nije dužan dati
iskaz i odgovarati na pitanja ako bi time sebe ili bliskog rođaka doveo do
kaznenog progona, velike štete ili sramote.

7. IZDAVANJE I UPORABA NEISTINITE LIJEČNIČKE ILI

VETERINARSKE SVJEDODŽBE
Osim toga, liječnik može počiniti kazneno djelo ako namjerno ne obavi pregled
ili pretrage koje čine bit za izdavanje svjedodžbe npr ne obavi pregled na
kliconoštvo osobe koja se želi zaposliti u ugostiteljstvu i sl.

29. DEFINICIJA UBOJSTVA I SAMOUBOJSTVA

30. U KOJEM STANJU OSOBE NAJČEŠĆE POČINE
SAMOUBOJSTVO?
31. PODJELA UBOJSTAVA. ŠTO KARAKTERIZIRA
KVALIFICIRANO UBOJSTVO?

SAMOUBOJSTVO
→ svjesno i namjerno oduzimanje vlastita života.
Naglašena je važnost svjesnosti o oduzimanju vlastitog života; npr.ako si
bolesnik u akutnoj fazi duševne bolesti oduzme život, to je nesretni slučaj.
2.čimbenik je nakana za samouništenjem; ako ona nedostaje kod nekog nasilnog
čina protiv vlastitog tijela te ako ipak dođe do smrti, to je onda samoozljeđivanje
koje završava smrću.npr zbog inf.ili iskrvarenja.
Povijesno i društveno različita su stajališta prema tom činu; stoička filozofija
smatra samoubojstvo pravim dokazom osobne slobode, u starom Rimu i Japanu
je dokaz viteštva i hrabrosti, dok kršćanstvo osuđuje samoubojstvo,a izvršitelji
su obilježeni kao najteži grješnici…stav heteronomnih etika.
Da bi neka osoba počinila samoubojstvo, potrebna je suicidogena dispozicija i
motiv.

40
a) Suicidigena dispozicija (ili suicidogeni mentalitet)
→ prirođeni ili stečeni manjak životnog nagona te pojačanje psihičke
reaktivnosti na vanjske i unut.podražaje.
Postoje učestali slučajevi samoubojstava u nekim obiteljima.
b) Suicidogeni motiv
→ onaj problem koji u nekom trenutku pobuđuje osobu da učini samoubojstvo.
Mogu biti:
a) endogeni – somatske bolesti (rak), psihičke bolesti i duševne bolesti (
alkoholizam, melankolija..)
b) egzogeni – dijele se na afektivne (ljubavni, bračni nesporazumi),
ekonomske (gubitak radnog mjesta) i moralne (oklevetanost,
osramoćenost).
Mogu biti pravi i lažni, koji se navode kako bi se prikrio pravi motiv.
Kod svakog slučaja samoubojstva postoji nekoliko glavnih i sporednih motiva,
samo iznimno je 1.
Mogu biti neposredni, na čiju se pojavu odmah nadovezuje samoubojstvo, i
posredni, tek kasnije djeluju suicidogeno. Bitno obilježje suicidogenog motiva je
da je on subjektivan.
Suicidogeni stimulansi → potpomažu suicidogene motive, stanja koja
olakšavaju odluku npr pubertet, menstruacija, klimakterij, senij,
alkoholiziranost…
Određene vremenske prilike ↑ broj samoubojstava; najčešće 1 dan prije prolaska
hladne fronte ili 2 dana nakon prolaska tople.
Obilježja tih prilika: povišene T zraka, ↓ ili promjenjiv tlak zraka, povećana
naoblaka, magla, slaba kiša…
Ako se frontalni poremećaji zaredaju danima, broj samoubojstava se znatno
poveća.

UBOJSTVO
→ protupravno, nasilno, svjesno i namjerno oduzimanje života nekoj osobi.
Usmjerena je na svjesno, namjerno ubijanje i upućuje na subjektivan odnos
počinitelja prema djelu, i čini razliku između delikta ozljede i delikta ubojstva.
Nakana se dokazuje obično posredno, utvrđivanjem manifestnih radnji, situacija
i okolnosti slučaja.
Kriteriji o postojanju nakane su brojni, od načina izvršenja, pripreme i najave
ubojstva, postojanja motiva…
Novim kaznenim zakonom odvojena su kaznena djela ubojstva i teškog
ubojstva, te se zaštićuje plod.

41
• Privilegirana kaznena djela usmrćenja
→ ona djela koja zbog okolnosti u kojima se događaju sadrže neke posebno
olakšavajuće okolnosti.
4. Ubojstvo na mah – ubojstvo zbog posebno afektnog stanja. Riječ je o
jakom afektnom stanju koje ne dovodi do ↓ ubrojivosti počinitelja. Kazna
1-10 god.zatvora.
Karakteristike: počinitelj je djelo izvršio u stanju jake razdraženosti,
zlostavljanja ili teškog vrijeđanja, da je u to stanje doveden krivnjom žrtve
te da je djelo počinjeno neposredno nakon što je izazvan.
5. Usmrćenje na zahtjev – zahtjev mora biti izričit i ozbiljan. Zahtjev je
izričit ako je nedvosmislen i jednoznačan. Pod pojmom ozbiljan –
podnositelj zahtjeva je svjestan posljedica svojeg zahtjeva. Kazna je 1-8
god. zatvora.
6. Prouzročenje smrti iz nehaja –najblaži oblik oduzimanja života nekoj
osobi. Počinitelj žrtvu ne želi ubiti niti ozlijediti. Počinitelj je svjestan da
zbog njegovog postupka može nastupiti smrt, al olako smatra da do toga
neće doći ili da će to moći spriječiti. Kazna 6 mjeseci – 5 godina zatvora.

S obzirom na motiv:
1. Utilitarna ubojstva – iz koristoljublja
2. Afektna – vođena neprijateljskim osjećajem prema žrtvi.
1. Akutno – ako od ozljeđivanja do smrti prođe kratko vrijeme.
2. Kronična – kad smrt nastupa tjednima, mjesecima nakon ozljeđivanja.
3. Kombinirano – ubojstvo izvedeno s više sredstava ili više načina.
1. Simulirano – samoubojstvo ili nesretni slučaj koji se želi prikazati kao
ubojstvo.
2. Disimulirano – ubojstvo koje se želi prikazati kao samoubojstvo ili nesretni
slučaj.
1. Direktno ubojstvo – kad je izvršitelj djela ujedno intelektualni, emocionalni,
moralni inicijator i egzekutor, a ubojstvo je posljedica izravne akcije ubijanja.
2. Indirektno – izvršitelj je samo egzekutor, ali ne i moralni i intelektualni
začetnik ubojstva.

42
32. HEROIN, KOKAIN
1. HEROIN / DACETILMORFIN ili DIAMORFIN
→ derivat morfina koji ne postoji u prirodi.
Po farmakološkim svojstvima sličan morfinu, djelovanje 2-2.5x jače i kraće,
ovisnost veća, uspjeh odvikavanja malen. Fizička ovisnost se stvara za nekoliko
dana ili 2-3 tjedna.
Aplicira se: šmrkanjem, pušenjem, potkožnim i iv injekcijama, moguće
peroralno.
Bijeli prašak, no zbog obrade i onečišćenja može biti smeđ pa i crven.
Česte su inf.narkomana zbog nesterilnih igli i štrcaljki te dodataka smjesi
(nečistoće).
Najčešće nečistoće: mliječni ili obični šećer, boraks, gips, razne kis.koje ↑
topljivost, boje.
U pojedinim smjesama se nalaze dodaci poput strihnina, kofeina, barbiturati,
benzodiazepini…
Heroinske smjese za ilegalno tržište obično sadrže 3-5% heroina.
Zlatni šut – droga koja sadrži više heroina no uobičajeno, kao posljedicu ima
smrt zbog predoziranja.
Minimalna LD je 200 mg, dok naviknuti mogu preživjeti i 10x veću količinu.

Apstinencijski sindrom nastupa uz istu dozu u sve češćim razmacima (zbog

tolerancije) ili kod naglog prestanka uzimanja heroina ili morfina.
→ suzenje očiju, curenje iz nosa, osjećaj mučnine, povraćanje i proljevi, bolovi
u trbuhu i mišićima, srčane tegobe, kolaps, a moguća je i smrt.
Svi ti simptomi nestaju nakon injekcije heroina.
Heroin i morfin prelaze placentarnu branu i dijete može nakon rođenja pokazati
simptome apstinencije.

Metabolizira se hidrolizom u 6-monoacetilmorfin i morfin, vrijeme

polurazgradnje mu je oko 3 min.
Za kemijsko toksikološku analizu uzimaju se tjelesne tekućine i tkiva, mjesto
uboda, sadržaj žučnog mjehura, obrisak nosa i usta, kosa ili dlake. (nakon
nekoliko mjeseci moguće dokazati konzumiranje droge na bilo koji način).

2. KOKAIN
→ bijeli kristalinični prah izrazito gorkog okusa; lokalno izaziva neosjetljivost i
vazokonstrikciju.
Glavni alkaloid biljke Erytroxylon coca i Erytroxylon novogranatense
treuxillense; najviše ga ima u lišću.
Dobiva se sintetičkim putem.
Peroralno 50 mg → uklanja glad anesezirajući želučanu sluznicu, uklanja umor
uz pojavu euforije.
U konc.1-20% koristi se za lokalnu anesteziju.

43
LD peroralno je 1.2 g, potkožno 200-300 mg. Vrijeme polurazgradnje 0.7-1.5
sati.
Kokainomani ga uzimaju ušmrkavanjem ili potkožnim injekcijama, a mogu
podnijeti 5-8 i više g/dan.
Kod dugotrajna upotreba dolazi do oštećenja nosne sluznice, a zatim i hrskavice
zbog nedovoljne cirkulacije.
U muškaraca dovodi do ↑ povećanja libida uz ↓ potencije, a u žena do
nimfomanije.
• Akutno trovanje: proširene zjenice, vrtoglavica, zujanje u ušima, ubrzani puls,
osjećaj straha i grčevi. Moguće halucinacije opipa, osjećaj da su ispod kože male
životinje ili kristali kokaina pa se znaju samoozlijediti.
Smrt može nastupiti brzo nakon konzumacije zbog paralize centra za disanje i
cirkulaciju.
• Patološkoanatomski nalaz: jaka kaheksija, perforacija hrskavice nosne
pregrade, ubodi, apscesi i ožiljci kože na prednjoj strani trupa, nogu i ruku.

33. TRANSPLANTACIJA
Kao oblik liječenju,ugl se misli na transplantaciju unut.organa i koštane srži.
Najviše se transplant. bubreg i srce.
Za bolesnike često predstavlja jedini svrhovit način liječenja,a za liječnika
stručni izazov i pitanje statusnog položaja →ozbiljan etički i pravni problem →
1985.u Bruxellesu donijeta Deklaracija o trgovini organima ( zbog razvoja vrlo
unosne trgovine bubrezima, osobito u nerazvijenim zemljama).
1987. u Madridu donijeta Deklaracija o transplantaciji; 8 načela:
1. Zdravlje bolesnika mora biti osnovna briga liječnika. I primatelja i davatelja,
ako je živa osoba.
2. Kod planiranja transplantacijskog postupka treba dosljedno poštivati zahtjeve
medicinske etike.
3. Prilikom kadaveričke transplantacije smrt donora moraju potvrditi 2 liječnika.
4. Kada se organi koriste u eksperimentalne svrhe, moraju se postupati u skladu
s Helsinškom deklaracijom o biomedicinskim istraživanjima na ljudima.
5. Liječnik mora upoznati donora i primatelja,ili njihove pravnike s
transpl.postupkom. Briga za bolesnika mora imati prednost pred njegovim
stručnim i znanstvenim interesom.
6. Postupak smiju izvoditi samo liječnici specijalizirani za te zahvate u
med.ustanovama s odgovarajućom opremom.
7. Presađivanje se smije obaviti samo nakon proučavanja mogućnosti 2.oblika
liječenja.
8. Osuđuje se kupnja i prodaja ljud.organa za potrebe transplantacije.

44
1994. u Stockholmu donesena Rezolucija o odnosu liječnika prema
transplantaciji organa; zbog porasta slučajeva gdje se liječnici nisu držali
smjernica i načela donesenih u Madridu.
U Kyotu 1994. traži se da sve države donesu zakone kako bi se spriječila svaka
trgovina organima i tkivima i sl.
1996. donesena u Strasburgu Konvencija o ljudskim pravima u biomedicini –
rezlucija dopušta uzimanje organa i tkiva sa žive osobe samo ako nema
odgovarajućih organa iz leševa ni alternativnog načina liječenja.
Od osobe koja nije sposobna dati pristanak, organ se smije uzeti samo ako nema
odg davatelja, kad je primatelj brat ili sestra ili kad donacija ima mogućnost
spasiti život.
1989 .u Hong Kongu Deklaracija o transplantaciji fetalnog tkiva → zabrana
darivanja fetalnog tkiva unaprijed poznatoj osobi, prodaja fetalnog tkiva i
pokušaj dobivanja pristanka za korištenje fetalnog tkiva u transpl.svrhe prije
odluke o pobačaju.

45