Kraniocerebralne povrede

To su mehanike ozljede glave: mekog tkiva

poglavine, kostiju krova i baze lobanje i
mozga. Spadaju u najee ozljede tijela i
jedan su od najei uzroka smrti kod
ozljeivanja.
Prema mehanizmu nastanka one se dijele na:
- povrede nastale udarcem (prijelomi lobanje,
ekstraduralno kravrenje i nagnjeine mozga)
- povrede nastale akceleracijskodeceleracijskim mehanizmom (intraduralno
krvarenjue, difuzna ozljeda mozga (aksona),
gdje spada i potres mozga.

Prema simptomima koji dominiraju u klinikoj

slici se dijele na ozljede gdje dominiraju
komocijski, kontuzioni i kompresivni sindrom.
Najstarija podjela povreda mozga je iz 1774 g.Petit: commotio cerebri (potres), contusio
cerebri (nagnjeenje) i compressio cerebri
(pritisak).
Na kongresu neurotraumatologa u Kopenhagenu
1966 g. je predloena podjela povreda mozga:
- Commotio cerebri,
- Contusio corticis,
- Haemorrhagiae primarriae substantiae albae,
- Haemorrhagiae regionis fossae rhomboideae,
- Krvarenje u modanim opnama.

Spatz-ova podjela povreda

modanog tkiva na primarne i
sekundarne povrede.
Primarne povrede su povrede koje
nastaju na mjestu djelovanja sile,
kao direktna posljedica traume.
Sekundarne povrede nastaju
kasnije, neovisno od mjesta i
pravca djelovanja sile i na osnovu
naknadnih vaskularnih oteenja
(koja nemaju veze sa oteenjem
vaskularnih elemenata nastalim u
sklopu primarne ozljede). Mogu

Kliniki nazivi za sekundarne lezije

mozga: posttraumatska koma,
decerebracija, dekortikacija,
akinetiki mutizam, posttraumatska
katatonija.
Morfoloka terminologija razliita:
- edem kore mozga,
- krvarenje globus palliduma,
- krvarenje bazalnih ganglija,
- ishemina malacija bazalnih
ganglija,
- unilateralna i bilateralna nekroza

Prelomi kostiju krova i baze lobanje

Prelomi kostiju lobanje se obzirom
na njihovu lokalizaciju mogu
podijeliti na prelome koji nastaju na
mjestu djelovanja sile, a mogu se i
sa mjesta djelovanja sile prelom
protezati i na druge dijelove lobanje
na koje mehanika sila nije direktno
djelovala i trea grupa su prelomi
koji nastaju na udaljenim mjestima u
odnosu na mjesto djelovanja sile.

Prelomi krova lobanje

Krov lobanje ine kosti koje po grai imaju
vanjski i unutarnji list to bitno odreuje nain
i izgled nastalih preloma.
Kada neka tupo tvrda mehanika sila djeluje
ogranieno na manju povrinu kostiju krova
lobanje, na mjestu udara dolazi do udubljenja,
dok na susjednim mjestima dolazi do izboenja.
Dolazi do utiskivanja vanjske ploe na mjestu
djelovanja sile prema unutra, a unutarnjli list
se istee prema prostoru lobanjske upljine.
Kada mehanika sila nadjaa elastinost kosti,
dolazi do njezinog pucanja i to prvo na
unutarnjem listu na mjestu najaeg istezanja, a
nakon toga dolazi do preloma vanjske ploe.

Na mjestu izboenja kostiju lobanje takoer

nastaje prelom ali prvo na vanjskoj ploi jer
je tu efekat istezanja vei, a tek onda
unutarnji list.
Ako je mehanika sila jaka onda osim
preloma na mjestu djelovanja sile, nastat e
radijarni pukotinasti prelomi, a na
odreenoj udaljenosti od centra se nalaze
koncentrini prelomi, to takvim prelomima
daje izgled paukove mree.
Kada neki tvrdi predmet ue kontaktne
povrine djeluje manjom snagom na krov
lobanje moe doi do preloma samo vanjske
ploe s utisnuem ili bez njega.

Udarac mehanikog predmeta male

kontaktne povrine, velike snage
udarca dovodi do preloma sa
utisnuem kosti koje odgovara
obliku dijela predmeta koji je
djelovao na kost krova lobanje.
Ako jaa mehanika sila velike
kontaktne povrine djeluje na krov
lobanje prelom se sa krova lobanje
uglavnom protee i na kosti baze
lobanje, pri tome smijer pruanja
najdueg preloma ukazuje na smjer

Kada se na krovu lobanje nau dva

ili vie prelomnih pukotina koji su
nastali kao posljedica dva ili vie
udaraca, moe se utvrditi njihov
redosljed nastanka i broj udaraca.
Zato jer prelomna pukotina kasnije
nastalog preloma ne prelazi preko
puktoine prvobitno nastalog
preloma, ve se u njemu i zavrava.

Prelomi baze lobanje

Bazu lobanje ini dno lobanjske
polukugle, na kojoj lei mozak i 2-3
cm poetka krova lobanje. Dio
lobanje koji se nalazi izvan tkz.
oboda eira ini baza lobanje, a
ono to je prekriveno eirom krov
lobanje.
Obzirom na mjesto djelovanja sile i
smijer pruanja prelomi baze lobanje
mogu biti uzduni i popreni.

Kod pada i udarca zatiljnim dijelom glave

uzduni prelomi esto zavravaju uz veliki
zatiljni otvor ili ispod piramide sljepoone
kosti.
Popreni prelomi nastaju na jednoj strani i na
mjestu djelovanja sile, ali kod jake sile mogu
u cjelosti popreno razdvojiti bazu lobanje.
Dijagonalini prelomi baze lobanje su najrijei.
Prstenasti prelomi (ring frakture) su okrugli
prelomi u stranjoj lobanjskoj jami,
lokalizovani oko zatiljnog otvora. Oni nastaju
kada snana mehanika sila djeluje nisko na
zatiljni dio glave ili kod udara u bradu.

Prstenasti prelomi mogu nastati i

kod pada na ispruene noge ili tjeme
glave kada se sila indirektno preko
kime prenosi na bazu lobanje.
Prelomi u stranjoj lobanjskoj jami,
te prelomi pokrova one duplje u
prednjoj lobanjskoj jami, a da se
izmeu njih nalazi neozljeeni dio
kosti. Ti udaljeni prelomi kosti u
prednjoj lobanjskoj jami zovu se
Fucijevi prelomi.
Na bazi lobanje se mogu nai i

Krvarenje u lobanjsku upljinu

Na unutranjoj strani kostiju krova i
baze lobanje nalazi se tvrda
modana ovojnica, kao pokosnica, sa
njene unutarnje strane se nalaze
male sitne tkz. mosne vene koje je
povezuju sa mekom modanicom-pia
mater.
Ozljeivanje lobanje moe dovesti
do krvarenja izmeu kostiju i tvrde
modanice, te izmeu tvrde
modane ovojnice i mekih

Krvarenje izvan tvrde modane ovojnice

(haemorrhagia extraduralis)
Je krvarenje izmeu kosti i tvrde modane
ovojnice i ovo krvarenje je uvijek traumatoloke
etiologije, (kliniki epiduralni hematom). To je
arterijsko krverenje nastalo usljed preloma kosti,
ali izuzetno moe biti i bez preloma.
Kliniki znaajan je tkz. slobodni interval bez
simptoma gdje nakon ozljede glave i oamuenosti
ili nesvijesti povrijeenog, te ponovnog dolaska
svijesti nastupa period bez simptoma, gdje je
neuroloki nalaz uredan koji moe trajati 6-12 sati,
ne due od 24 sata po ozljeivanju. Nakon
slobodnog intervala poinju se javljati znakovi
kompresije na mozak u vidu jake glavobolje,
munine, vrtoglavice, a brzo dolazi do

poremeaja i potpunog gubitka svijesti i

konano do smrti. Uspjeh hirurke intervencije
zavisi od to ranijeg prepoznavanja ovog stanja.
U male djece i odraslih kravrenje izvan tvrde
modane ovojnice nastupa rijetko, jer je u tim
dobima tvrda ovojnica vrslo prirasla za kost.
Lani epiduralni hematom je postmortalna
promjena kod leeva iz vatre, gdje djelovanjem
plamena vatre na lobanju usljed kuhanja krvi i
masti u spuvastoj supstanci dolazi do njihovog
istiskivanja u prostor izmeu kosti i tvrde
modane ovojnice to nalikuje na krvarenje
izvan tvrde modane ovojnice za ivota. Ovo
krvarenje je smee boje, spuvastog izgleda.

Krvarenje unutar tvrde modane

ovojnice (haemorrhagia intraduralis)
Krvarenje unutar tvrde modane
ovojnice (subduralni hematom) je
krvarenje u prostoru izmeu tvrde
modane ovojnice i meke
modanice. Za nastanak
intraduralnog krvarenja
karakteristian je akceleracijskodecelarcijski mehanizam, tj. kad
ozljeda nastaje za vrijeme dok se
glava nalazi u pokretu, odnosno kad

Dva su osnovna tipa ubrzanja glave

koja u takvim sluajevima nastaju:
linearno i rotaciono.
Intraudralno krvarenje u pravilnu
nastaje kod rotacionog ubrzanja tj.
pomicanju glave oko zamiljene
okomite ose koja prolazi
atlantookcipitalnim zglobom. U
takvim sluajevima inertniji mozak
zaostaje za kotanim sklopom
lobanje, jer kosti imaju vee
ubrzanje od mozga, pa zbog toga

Intraduralno krvarenje po klinikom

toku moe biti akutno gdje simptomi
krvarenja nastaju 1-3 dana,
subakutno u periodu od 2-3 nedelje i
hronino kada simptomi nastaju i
nekoliko mjeseci nakon ozljeivanja.
Ovo krvarenje je najee posljedica
traume no meutim moe biti i
posljedica razdora aneurizme
modane arterije ili prodora
apoplektinog krvarenja.

Krvarenje u mekim modanim ovojnicama

(haemorrhagia leptomeningeum)
Povrinu mozga oblau dvije meke
modanice i to arachniodea, koja je
bogata krvnim ilicama, i pia mater.
Ovo krvarenje moe biti traumatsko i
netraumatsko. Traumatsko je ee.
Ova krvarenja su esto praena i sa
nagnjeenjem modanog tkiva i to kako
na mjestu djelovanja sile Q lezija, tako i
na kontra strani (contra Q lezija).

Ova krvarenja su opsena kod razdora

aneurizmi na arterijskim krvnim ilama, a
taj razdor moe biti spontan (povien
krvni pritisak), usljed mehanike traume i
psihike traume.
esto se viaju kod lakih povreda glave
npr. amar, udarac pesnicom, osoba podne
i ubrzo nastupi smrt. Na obdukciji se
uglavnom vide prsnua aneurizme.
Uzrono-posljedina veza: sudu se daju
podaci da je osoba imala prethodno stanje
aneurizme a druge okolnosti su dovele do
prsnua, a sud cijeni tu mogunost.

Potres mozga (commotio cerebri)

Potres mozga je kratkotrajni,
reverzibilni funkcionalni ispad CNSa (mozga) bez posljedinog
patoanatomskog supstrata,
odnosno morfolokog supstrata.
Smptomi potresa mozga: gubitak
svijesti razliitog trajanja
(prosjeno 10 minuta), ili razliiti
stepeni poremeaja svijesti
(sumrano stanje, delirij i sl.), ali
moe i izostati gubitak svijesti.
Dalje potpuna amnezija razliitog

konfabulacije (izmiljenom priom

popunjava praznine u sjeanju),
vegetativne smetnje(nauzeja,
povraanje, koa vlana, blijeda),
ukoen i besciljan pogled, vertikalni
nistagmus, zjenice ne reaguju na
svjetlost, izostaju fizioloki refleksi,
glavobolja, miljenje i svatanje
usporeni, tahipneja, bradikardija,
hipotenizija, likvor bistar i pritisak
likvora povien (edem).

Subjektivne tegobe mogu nestati poslije 10

sati, mogu trajati 2-3 dana i due 4-6 mjeseci
(postkomocioni sindrom). Ako se tegobe ne
izgube za 4-6 mjeseci nastaje posttraumatska
encefalopatija (da bi se potvrdila mora
postojati patoanatomski supstrat, najee
mala krvarenja).
Sudsko-medicinski znaaj:
Sama dijagnoza commotio cerebri esto
predstavlja problem i za ljekara i za pacijenta
zbog:
a. nekompletne medicinske dokumentacije,
b. neverificirane simptomatologije-postavlja se
pitanje da li kvalificirati povredu kao laku ili

teku. Ako se radi o dijagnozi na

bazi subjektivnih izjava, a
objektivni znaci nedostaju ili nisu
utvreni od strane ljekara,
dijagnoza glasi: Commotio cerebri
per anamnesis.
Postoje razliiti stavovi kod
kvalifikacije teine potresa mozga.
Objektivno dijagnostikovan potres
mozga, lijeen u bolnici kvalifikuje
se kao LTP-a ako simptomi

Orijentaciono se moe rei da se

potres mozga sa znakovima
smetenosti i dezorijentacije, bez
prisustva drugih znakova, smatra
LTP (npr. bez promjena reakcija
zjenica na svjetlost, promjena na
EEG-u, bez gubitka fiziolokih
refleksa i dr.).

Traumatologija lobanjskog sadraja

Ponaanje unutarlobanjskog
sadraja u odnosu na kotani oklop
lobanje na djelovanje sile i protok
energije je mnogo komplikovanije.
Tome doprinose anatomo-fizioloke
osobine unutarlobanjskog sadraja,
a to su:
- zatvorenost mozga unutar
kotanog i fibroznog omotaa,
- obloenost mozga likvorom,
- priblino jednaka gustina mozga i

- mali modul rigidnosti mozga,

- sposobnost mozga da se kree
unutar lobanje,
- razliitosti ubrzanja poglavine,
kostiju, mozga i omotaa,
- Monro-Kelijeva doktrina o
konstantnosti intrakranijalnog
volumena (mozak, krv i likvor),
- autoregulacijski mehanizmi koji se
protive promjeni IKP-a mase mozga,
krvi i likvora.

Mehanika sila koja djeluje na lobanju, tj.

egzogena energija se prenosi kroz lobanju u
vidu pritisnog talasa sa krakteristinim
tokom. Na mjestu udara (djelovanja sile)
stvara se polje nadpritiska, koje idui ka
suprotnom polu slabi, a u centralnom dijelu
se normalizuje, tj. ima vrijednost nula, a
zatim se dalje nastavlja, dobija negativne
vrijednosti, tako da na suprotnom polu
formira polje negativnog pritiska.
Na mjestu djelovanja sile usljed nadpritiska
nastaje Q-lezija (kontuzija), koja moe
nastati i u sluaju preloma kosti
utiskivanjem u unutranjost lobanje.

Na polu suprotnom od mjesta

djelovanja sile stvara se polje
negativnog pritiska-fenomen
KAVITACIJE, usljed ega dolazi do
oslobaanja mjehuria gasova iz
tkiva i tekuina koji dovode do
oteenja u vidu sitnih krvarenja.
Kavitacija se nee pojaviti sve dok
vrijednost negativnog pritiska ne
bude 1 atmosferu, a traje jako
kratko sve dok se pritisak ne
normalizuje.

Glava u traumi moe dobiti dva

razliita tipa ubrzanja:
translataciono i rotaciono ubrzanje.
Bioloka posljedica intrakranijalnih
struktura zavisi od smijera ubrzanja
glave.
Translataciono ubrzanje odigrava se
u smijeru naprijed-nazad, dakle u
horizontalnoj ravni. Lobanjske kosti
ubrzavaju najvie, a mozak usljed
inertnosti usporeno slijedi ova
kretanja, takoer u horizontalnoj

Rotaciono ubrzanje ima smijer

kretanja glave suprotan od pravca
udara ake, a smijer udara ne
prolazi kroz centar teita glave.
Mozak zbog inertnosti ne moe
odma pratiti naglu rotaciju glave i
bra komponenta rotacionog
ubrzanja-kotani omota rotira
preko povrine mozga. Usljed toga
dolazi do istezanja, uvrtanja i
kidanja komisuralnih vena i klizanja
unutranjih modanih slojevaShearing stres. Ovo ubrzanje dovodi

Posljedice povrede glave i mozga

Rane intrakranijalne posljedice:
- gubitak svijesti,
- oduzetost pojedinih motornih i
senzornih funkcija,
- irenje primarnih arita,
- pojava sekundarnih oteenja

Rane ekstrakranijalne posljedice:

- ispadi kranijalnih nerava,
- aspiracija krvi (prelom baze)
Kasne intrakranijalne posljedice:
- kasno razvijen kompresivni
sindrom usljed spore uvolucije
subduralnog kravrenja,
- posttraumatska epilepsijageneralizovana ili fokalna,
- arterio-venska fistula-sinus
cavernosus i arterie carotis interne,
- organski psiho sindromi,

- posttraumatske glavobolje i
nesvjestice, neuroze,
- apces mozga i leptomeningistis,
- tumori mozga-gliomi, meningeomi
(potrebna vremenska distanca od
nekoliko godina).
Kasne ekstrakranijalne posljedice:
- neuroendokrine smetnje sa
kaheksijom ili gojaznou,
- ulcus ventriculi,
- infarkt papilarnog miia srca (kod
male djece)

Vjetaenje u krivinom i parninom

postupku
U sudskim sporovima vrlo esto u
cilju prikupljanja odreenih strunih
i naunih saznanja iz raznih oblasti,
a u svrhu razjanjenja raznih pitanja
na sudu trai se miljenje
odgovarajuih strunih osoba. Te
strune osobe, koje raspolau
odgovarajuim strunim znanjem,
bivaju angaovane od strane
pravosudnih institucija (tuilatava i

Postoje razliite vrste vjetaka i vjetaenja iz

razliitih strunih oblasti: medicinske struke,
graevinske, saobraajne struke, ekonomske,
balistike, finansijske i sl.
Sudko-medicinski vjetaci su strunjaci koji na
osnovu dostignua u medicini pomae sudu u
rjeavanju razliitih problema i pitanja iz
oblasti medicine.
Vjetaenje se odreuje pismenom naredbom i
to pojedincu ili ustanovi, a ako su u pitanju
komplikovana vjetaenja, vjetaenje se
povjerava sudsko-medicinskim odborima, kao
najviim instancama vjetaenja.

Sudsko-medicinska vjetaenja se mogu

obaviti na osnovu medicinske dokumentacije
koja se dobije na uvid u spisu, zatim na
temelju predloga vjetaka o potrebnim
dodatnim pregledima, zatim na temelju
nalaza utvrenog direktnim pregledom
oteene osobe. To vjetaenje moe biti u
pismenom obliku i moe se iskazati usmenim
iznoenjem nalaza i miljenja.
Vjetaenje se sastoji iz nalaza i miljenja.
Nalaz predstavlja vjeran pismeni opis i
prikaz svega onoga to je vjetak utvrdio iz
medicinske dokumentacije ili neposrednim
pregledom osobe.

Miljenje je dio vjetaenja u kojem vjetak

daje struno tumaenje i ocjenu utvrenog
nalaza. To je najvaniji dio vjetaenja i
rezultat je znanja i iskustva vjetaka.
Sud koji vodi postupak, a i stranke u
postupku ukoliko nisu zadovoljni
vjetaenjem, mogu traiti od vjetaka da
dodatno pojasni svoje miljenje ili zatraiti
vjetaenje od drugog vjetaka. U
sluajevima kontradiktornih vjetaenja od
strane dva vjetaka u vezi sa nekim
predmetom u cilju razjanjena nekih
nedoumica i pitanja mogue je obaviti
nadvjetaenje, koje se povjerava
ustanovama ili timovima vjetaka.

Prema KZF-e sudsko-medicinska

obdukcija je takoer jedan vid
vjetaenja i treba je uvijek obaviti
kada u nekom smrtnom sluaju
postoji sumnja ili je oito da je smrt
prouzrokovana krivinim djelom ili je
u vezi sa krivinim djelom.
Naredbu za obavljanje ubdukcije
izdaje Tuilatvo, a zadatak ljekara
sudske medicine je da u vezi s tim
saini zapisnik o vanjskom,
unutarnjem nalazu, te miljenje u
vezi s tim.

Dalje ako na tijelu postoji ozljeda

treba utvrditi da li je tu ozljedu
nanio neko drugi, ako jest ime, na
koji nain, te da li je ta ozljeda
prouzrokovala smrt. Ako je na tijelu
utvreno vie ozljeda, utvrditi koja
je od ti ozljeda prouzrokovala smrt,
ili ako su vie njih skupnim
djelovanjem uzrok smrt navesti to.
Treba utvrditi da li je smrt
prourokovana samom povredom ili
zbog osobno stanja organizma ili
zbog sluajnih okolnosti pod kojim

Vjetaenje tjelesnih ozljeda

Ocjenjivanje teine tjelesnih ozljeda najee je
sudskomedicinsko vjetaenje. Teina tjelesnog
ozljeivanja se vri na temelju definicija i
kriterijuma koje je odredio krivini zakon.
U velikom broju sluajeva vjetaenje se
obavlja na osnovu medicinske dokumentacije,
tj. kada su ozljede zacijelile. Zato je jako bitno
da ljekari koji vre preglede ozljeeni detaljno
navedu i opiu sve ozljede, njihov oblik,
veliinu, poloaj, izgled i karakteristike povrede
i dr. Praksa meutim pokazuje da medicinska
dokumentacija vrlo esto nije kompletna,
nepotpuna i neprecizna, to znatno oteava
posao vjetaenja.

Propusti vezani za manjkavu medicinsku

dokumentaciju su:
1. Neprepoznavanje vrste ozljeda: rije je
uglavnom o mehanikim ozljedama, gdje
tako svaka rana linearnog oblika je rezna
rana, a sve druge nepravilnog oblika u
nagnjeno-razderne rane, nerijetko se
rezne rane nazivaju sjekotinama, a
oguljotine koe ranama razderinama i sl.
2. Nenavoenje tane lokalizacije ozljede:
lokalizacija je jako vana kod utvrivanja
meusobnog poloaja izmeu
povrijedioca i povrijeenog ili kod
utvrivanja naletnog poloaja vozila na
pjeaka i sl.

3. Nepotpun opis ozljeda: u medicinskoj

dokumentaciji esto izostaje, ne opisuje se
broj ozljeda, oblik, izgled, boja, meusoban
odnos i sl.
4. Nekritiko postavljanje dijagnoze: nerijetko
se dijagnoze ozljeda postavljaju a da iste
objektivno i nisu utvrene. To je naee
sluaj kod postavljanja dijagnoze potresa
mozga, trzajne ozljede vrata, kontuzije i sl.
Stav ljekara sudske medicine je da se
prihvata samo ono za to u medicinskoj
dokumentaciji postoje objektivno medicinski
utvreni znaci ozljeivanja bilo u smislu
oteenja grae ili funkcije.

Kvalifikacija tjelesnih ozljeda nije

isti to i klasifikacija.
Osnovni kriteriji o kojima se vodi
rauna prilikom kvalifikacije su:
- Opasnost po ivot,
- Vanost organa ili dijela tijela,
- Sposobnost za rad,
- Naruenje zdravlja,
- Estetski kriterij.

Kvalifikacija teine tjelesnog

ozljeivanja je svrstavanje tjelesne
ozljede prema zakonom definisanim
kriterijima.
Prema tim kriterijima zakonodavac
razlikuje tri vrste ozljeda:
1. Laka tjelesna ozljeda (LTO)
2. Teka tjelesna ozljeda (TTO)
- Obina ili nekvalifikovana TTO
- Kvalifikovana TTO-a
3. TTO-a sa smrtnim ishodom

Kvalifikovana TTO-a moe biti:

- teka tjelesna ozljeda opasna po
ivot,
- teka tjelesna ozljeda sa trajnom
posljedicom
- teka tjelesna ozljeda sa trajnom
nesposobnosti za rad,
- unakaenost.
Ljekar kvalifikuje ozljedu, a sud
prihvata tu kvalifikaciuju i
kvalifikuje krivino djelo.

lan 172 KZF BiH definie TTO-u:

- Ko drugog teko tjelesno ozljedi ili mu
zdravlje teko narui kaznit e se kaznom
zatvora od 6 mj. do 5 godina, Stav 1.
- Ko drugog teko tjelesno ozljedi ili mu
zdravlje narui tako teko da je zbog toga
doveden u opasnost ivot ozljeenog ili je
uniten ili trajno i u znatnoj mjeri
oslabljen koji vaan dio tijela ili vaan
organ, ili je prouzrokovana trajna
nesposobnost za rad ozljeenog ili trajno i
teko naruenje njegovog zdravlja ili
unakaenost, kaznit e se kaznom zatvora
od 1 do 10 godina, Stav 3.

- Ako ozljeeni umre zbog ozljede iz stava

1. ovog lana uinitelj e se kazniti kaznom
zatvora od 1 do 12 godina.
Stav 1. ovog lana se odnosi na Obinu
teku tjelesnu ozljedu, a njene
karakteristike su:
- Opasnost po ivot je prisutna i ona je
apstraktna, to znai da je zbog teine
tjelesne ozljede mogla nastupiti stvarna
opasnost po ivot ali ista nije nastupila,
npr. ubod noem u trbuh sa otvaranjem
trbune upljine, ali bez ozljeivanja
unutarnjih organa, i bez nastanka po ivot
opasnih posljedica (krvarenja infekcije i sl.)

- Uniten ili oteen vaan dio tijela

ili organ-tri uslova su:
a. Vaan dio tijela ili organ su teko
ozljeeni tako da je funkcija teko
ali privremeno oteena, npr.
prelom butne kosti.
b. Ako je funkcija nekog vanog
organa ili dijela tijela trajno
oteena nesmije biti znatno, npr.
Presijecanje fleksora za IV i V prst
ake ima za posljedicu
nemogunost fleksije ta dva prsta,
ali pri tome funkcija ake nije u

c. Nesposobnost za rad postoji ali je

ona privremena.
d. Ako je funkcija nekog organa
trajno i znatno oteena, ali taj dio
tijela ili organ nisu naroito vani
(npr. traumatsko oteenje jednog
bubrega, testisa ili ovarija u starijih
osoba su obine TTP-e, ako je
funkcija drugog ouvana).
Sudu treba predstaviti vanost
povrijeenog organa ili dijela tijela
za opravdavanje kvalifikacije

Stav 3. ovog lana se odnosi na

Kvalifikovanu teku tjelesnu povredu (KTTO)
- Opasnost kod KTTO-e je stvarna i realna i
moe biti direktan nastavak ozljede, npr.
razdor vee krvne ile, razdor slezine, jetre,
bubrega, ali ta opasnost moe biti i zbog
bolesti koja je ozljedom izazvana, npr. upala
potrbunice kod razdora crijeva.
- Uniten ili trajno i znatnoj mjeri oslabljen
koji vaan dio tijela ili vaan organ u
anatomskom smislu npr. amputacija, ili
funkcionalnom smislu, npr. oduzetost dijela
tijela. Ako nije dolo do unitenja, onda
funkcija takvog vanog organa ili dijela tijela
mora biti trajno i u znatnoj mjeri oslabljena.

- Nesposobnost za rad koja je

proistekla iz ozljeivanja je trajnog
karaktera.
- Posljedice ozljeivanja su teke i
trajne, npr. ozljede mozga koje za
posljedicu imaju posttraumatsku
encefalopatiju, epilepsiju,
- Unakaenost, trajna i vidljiva
estetska izmijenjenost vidljivih i
mogue vidljivih dijelova tijela, koja
kod drugih osoba izaziva osjeaj
gaenja i odbojnosti, a kod
oteenog psihiku patnju, bez

lan 173 KZ FBiH se odnosi na laku

tjelesnu ozljedu (LTO)
1. Ko drugog lako tjelesno ozljedi ili
mu zdravlje lako narui, kaznit e
se novanom kaznom ili kaznom
zatvora do jedne godine, Stav 1.
2. Sud moe uinitelju krivinog
djela iz stava 1. ovog lana izreu
sudsku opomenu ako je uinitelj
bio izazvan nepristojnim ili grubim
ponaanjem oteenog.

Laka tjelesna ozljeda se karaktrie:

- ne dovodi ivot u opasnost,
- postoji lako oteenje funkcije
vanog organa ili dijela tijela i to
privremeno, nije uniten nijedan dio
tijela niti organ,
- ne dovodi do nesposobnosti za
rad, ili je ona kratkotrajna,
- moe postojati naruenje zdravlja
samo lakog oblika i privremeno.

Vano naelo je da kvalifikaciju ozljede

vrimo na osnovu toga kakva je bila u
trenutku nanoenja, a ne nakon medicinske
intervencije.
Kvalifikacija tjelesne povrede u trenutku
nanoenja nije definitivna, mnoge ozljede u
svom toku nisu konane, tj. ne moraju biti
po teini iste kakve su u momentu
nastanka, npr. prelom butne kosti je obina
teka tjelesna ozljeda, a ukoliko doe do
stvaranja lanog zgloba-pseudoartroze na
mjestu preloma onda je po teini
kvalifikovana teka tjelesna ozljeda sa
znatnim i trajnim oteenjem funkcije.

Posljedice ozljeivanja se mogu

pojaviti i poslije kraeg ili dueg
vremena, tada povrijeena osoba
moe ta oteenja nadoknaditi
putem graanske parnice
(materijalno obeteenje), a to vie
nije krivini, nego parnini
postupak.
U postupku vjetaenja se prihvata
samo ono to je medicinski
objektivno i utvreno, pa tako npr.
bol je subjektivna kategorija i ne

Potres mozga-objektivno dijagnostikovan,

lijeen u bolnici kvalifikuje se kao laka
tjelesna povreda, ako simptomi ieznu do 7
dana, ako traju preko 7 dana onda je to
teka tjelesna povreda.
Prelom 1 rebra bilo kojeg ako nema
dislokacije ulomaka i nema oteenja pleure
je LTP, a ako postoji oteenje pleure i ako je
npr. prelom jednog vezanog rebra sa
dislokacijom je TTP.
Prelom nosnih kostiju bez pomijeranja
ulomaka i ako nema znakova obstrukcije
nosa, poremeaja disanja na nos to je LTP,
ako to imamo onda je TTP.

Prelom lisne kosti u donjem dijelu

gdje ista formira skoni zglob je TTP,
a u gornjoj polovini je LTP.
Prelom 1 zuba koji je nosilac ili
mogui nosilac proteze je TTP (vie od
2/3 krunice zuba je ekstrakcija zuba).
Prelom do 2 zuba u skoro kompletnom
zubalu je LTP.
Prelom vie od 2 zuba u skoro
kompletnom zubalu je TTP.

Ljekarska deontologija i etika

Ljekarska deontologija je kompleks normi kojih se
ljekar mora pridravati pri obavljanju svoga poziva
u odnosu prema bolesnicima, kolegama, te javnim
i drutvenim organima (Palmieri).
Razlikuju se tri oblika deontologije: etiki, struni
i kazneni.
Granice krivine odgovornosti ljekara su najue
(limitirane odrdedbama Krivinog zakona), a
etike najire, pa se moe rei: svako djelovanje
ljekara koje znai krivino djelo istodobno je i
etiki neprihvatljivo, ali postupci ljekara koji su
neetini nije automatski i krivino djelo. Struna
odgovornost moe, a i ne mora biti etiki
neprihvatljiv postupak ili krivino djelo.

Etika je nauka o moralu i moralnim

naelima, odnosno skup naela i
pravila prema kojima se postupci
ocjenjuju kao dobri ili loi.

Krivina odgovornost ljekara

Krivina djela ljekara se mogu
podijeliti na:
- Krivina djela protiv zdravlja ljudi
(nesavijesno lijeenje bolesnika,
samovoljno lijeenje, nedoputeno
presaivanje dijelova ljudskog tijela,
nepruanje medicinske pomoi).
- Krivina djela protiv slobode i
prava ovjeka i graanina
(neovlateno otkrivanje
profesionalne tajne)

- Krivina djela protiv

vjeroispovijesti i isprava (izdavanje i
upotreba lanog ljekarskog ili
veterinarskog uvjerenja).

Nesavjesno lijeenje lan 229 KZ FBiH

Stav 1. Doktor medicine ili stomatologije koji
obavljajui svoju aktivnost primjeni oito
neprikladno sredstvo ili oito neprikladan
nain lijeenja ili ne primjeni odgovarajue
higijenske mjere, pa time prouzrokuje
pogoranje zdravstvenog stanja neke osobe,
kaznit e se kaznom zatvora do 3 godine.
Stav 2. Kaznom iz stava 1. ovog lana kaznit
e se drugi zdravstveni radnik koji pri
pruanju medicinske pomoi ili njege
postupi nesavjesno i time prouzrokuje
pogoranje zdravstvenog stanja neke osobe.

Stav 3. Doktor medicine ili

stomatologije koji krivino djelo iz
stava 1. ovog lana uini iz nehata,
kaznit e se kaznom zatvora od
jedne godine.
Stav 4. Kaznom iz stava 3. ovog
lana kaznit e se drugi zdravstveni
radnik koji krivino djelo iz stava 2.
ovog lana uini iz nehata

Nepodobno sredstvo znai primjenu

sredstva u lijeenju bolesti koje nije
prihvaeno u medicinskoj praksi
(koje je kontraindicirano za
odgovarajue stanje ili bolest, npr.
mrofij kod akutnog abdomena.
Nepodoban nain lijeenja znai
svaki koji nije u skladu sa
medicinskim principima.
Nepridravanje higijenskih mjera
znai nepridravanje mjera asepse i

Uopte nesavjesno postupanje znai

opte zanemarivanje pacijenta, povrni
pregled, nepostavljenje tane dijagnoze,
postavljanje dijagnoze bez pregleda i
bitnih dijagnostikih, laboratorijskih
pretraga.
Izvrilac ovog krivinog djela po stavu 1.
moe biti ljekar, a po stavu 2. svaki drugi
zdravstveni radnik (ali nikad nije
iskljuena odgovornost ljekara).

Za ispravno i dobro lijeenje

potrebna je ispravna dijagnoza. Pri
uzimanju anamneze i pregledu, ne
treba biti povran.
Dijagnoza se nesmije postavljati bez
pregleda pacijenta, bez osnovnih
dijagnostikih pretraga (laboratorij,
RTG i sl.). Naroito grijee oni koji
propisuju terapiju preko treeg lica,
putem telefona, bez prethodnog
pregleda pacijenta.
Najvaniji je neposredni kontakt

Ljekar e odgovarati ako:

- je postavio dijagnozu pogreno bez
pregleda pacijenta ili je pregled bio
povran,
- bez upotrebe osnovnih dg.
postupaka,
- ako je u itanju laboratorijskih
nalaza pokazao grubo neznanje.

Da li je etiki opravdano prisiliti

nekoga na pregled i lijeenje? DA.
Opravdano je u sluaju potrebe
pregleda okrivljenih ili svjedoka u
sudskim postupcima, obavezan je
pregled kod dokazivanja oinstva u
brakorazvodnim parnicama,
obavezno je lijeenje zaraznih
bolesti u interesu zdravlja okoline,
obavezno je lijeenje duevnih
bolesnika (svaki bolesnik opasan po
sebe i okolinu mora se lijeiti).

Odnos ljekara prema dugotrajnom

lijeenju: ljekar mora voditi pacijenta
do kraja, moe se napravit prekid
ako nee doi do pogoranja i
oteenja zdravlja, ali se mora
osigurati dalje lijeenje, ako i viih
razloga mora da napusti svog
pacijenta treba ga predati drugom
ljekaru.

Nepruanje medicinske pomoi lan

232 KZ FBiH
Doktor medicine ili stomatologije ili
drugi zdravstveni radnik koji ne
prui neodgodivu medicinsku pomo
osobi kojoj je ta pomo potrebna,
iako je svjestan ili je mogao i morao
biti svjestan da zbog toga moe
nastupiti teko naruavanje zdravlja
ili smrt te osobe, kaznit e se
kaznom zatvora do 3 godine.

- Samovoljno lijeenje lan 230 KZ FBiH.

- Nedozvoljeno presaivanje dijelova
ljudskog tijela lan 231 KZ FBiH.
- Nadriljekarstvo lan 233 KZ FBiH.

- Neovlateno otkrivanje profesionalne

tajne lan 187 KZ FBiH.
Stav 1. Advokat, javni biljenik, branitelj,
doktor medicine, stomatologije, babica ili
drugi zdravstveni radnik, psiholog,
staratelj, vjerski ispovjednik ili druga
osoba koja neovlateno otkrije tajnu koju
sazna u vrenju svoga posla, kaznit e se
kaznom zatvora do jedne godine.

Stav 2. Nema krivinog djela iz stava

1. ovog lana ako neko tajnu otkrije
u opem interesu ili interesu druge
osobe koji je preteniji od onteresa
uvanja tajne.
Ljekarska tajna je sve ono to ljekar
sazna, vidi ili uje od svoga
pacijenta. Na njoj poiva povjernje
pacijenta. Tajna je sve ono to je
povjereno uhu, predoeno oima i
naslueno umom.
Na otkrivanje tajne ljekara mogu

Sluajevi kada je ljekar krivino

odgovoran:
- ako je otkrio tajnu a nije ovlaten
od te osobe,
- ako je kao vjetak ili svjedok na
sudu iznio vie od relevantnih
injenica,
- ako je otkrio tajnu a nije prethodno
razrijeen dunosti uvanja tajne u
viem drutvenom cilju.

Dunosti prijavljivanja podljeu:

- sve zarazne bolesti, osobito
karantinske bolesti,
- epidemije,
- venerine bolesti,
- svako roenje, mrtvoroenje, smrt pri
porodu
(u matini ured),
- svaki abortus, edomorstvo,
- svaki sluaj TTP-e,
- svaka sumnja na nasilnu smrt pri
pregledu lea, sa napomenom da se ne
mora raditi o spolja vidljivoj povredi,
- prijava narkomana i alkoholiara.

- Davanje lanog iskaza lan 348 KZ

FBiH.
- Spreavanje dokazivanja lan 349
KZ FBiH.

Lisabonska deklaracija o pravima bolesnika

Usvojena je na 34. Skuptini Svjetskog
medicinskog udruenja 1981 g. u Lisabonu.
Prema ovoj deklaraciji prava pacijenta su:
- pacijent ima pravo na slobodan izbor
ljekara,
- pacijent ima pravo da ga lijei ljekar koji
slobodno donosi klinike i etike procene
bez ikakvog uplitanja sa strane,
- pacijent ima pravo da prihvati ili odbije
lijeenje nakon dobijanja adekvatne
informacije,

- pacijent ima pravo da e njegov

ljekar potovati i uvati tajnu svih
informacija mediicnske i line
prirode,
- ima pravo da dostojanstveno
umre,
- pacijent ima pravo da primi ili
dobije duhovnu ili moralnu podrku.

Glavni zadaci medicinske sestre su:

- poboljanje zdravlja pacijenta,
- spreavanje bolesti,
- obnavljanje zdravlja,
- ublaavanje patnji pacijentu

Osnovna naela etike u zdravstvenoj

praksi su:
-

naelo
naelo
naelo
naelo

autonomije,
pravednosti,
dobroinstva,
nekodljivosti

VJETAENJE ALKOHOLA
Etilni alkohol je bistra, bezbojna
tekuina, karakteristinog mirisa i okusa,
pare su mu lako zapaljive, taka kljuanja
kod 78C i specifine teine 0.79.
Dobiva se enzimatskom razgradnjom
kroba u eer i alkoholnim vrenjem
eernih otopina pod uticajem kvaevih
gljivica.
Letalna doza za alkohol iznosi 300-400
ml, odnosno 6 grama apsolutnog alkohola
na svaki kilogram tjeslesne teine.

Alkoholna pia su napitci koji se koriste

za pijenje, a sadre u sebi etilni alkohol.
Dijele se prema koncentraciji alkohola u
njima, a jaina im se izraava u volumnim
procentima (vol%) ili maliganima.
U toksikolokim vjetaenjima koliina
alkohola u piu izraava se u gramima
apsolutnog alkohola. Da bi se znalo koliko
grama apsolutnog alkohola sadri
odreena koliina pojedinog alkoholnog
pia potrebno je znati osim volumena i
jainu konzumiranog pia.

Preraunavanje se obavlja na
sljedei nain:
0.5 dl rakije jaine 40 vol% sadri
50 ml x 0.40 = 20 ml apsolutnog
alkohola, a kako je specifina teina
apsolutnog alkohola 0.79, tada je 20
ml x 0.79 = 15.8 grama apsolutnog
alkohola.

Resorpcija alkohola
S toksikolokog gledita jedino vaan put
unoenja alkohola u organizam jeste oralnim
putem, tj. pijenjem. Oko 80% alkoholnog pia
se resorbuje iz tankog crijeva. Prelazak
alkohola iz crijeva u krvotok se naziva
resorpcija.
Alkohol difuzijom prelazi u krvotok, odatle se
prenosi u jetru, a iz jetre po cijelom organizmu.
U fazi resorpcije u poetku najvie alkohola
ima u dijelovima tijela koji su bogati krvlju, a
kasnije u onim dijelovima tijela koji su bogati
vodom, pa stoga u poetku najvie alkohola
ima u mozgu.

Brzina resorpcije alkohola u

organizam ovisi od nekoliko faktora:
- koncentraciji konzumiranog
alkoholnog pia,
- koliini konzumiranog alkoholnog
pia,
- praznom ili punom elucu,
- prokrvljenosti sluznice crijeva,
- prisustva ili odsustva psihikih i
vegetativnih smetnji.

Resorpcijski deficit je dio alkohola

koji se privremeno ili definitivno
moe vezati sa sastojke hrane, pa
samim time moe doi do naknadne
resorpcije ili do toga da se dio
alkohola nepovratno vee za
sastojke hrane i nikada se ne
resorbuje u krv.
Resorpcijski deficit u prosjeku
iznosi 1/3 konzumiranog alkoholnog
pia, to znai da je stvarna
koncentracija alkohola u krvi za oko

Zavretkom resorpcije alkohol

dostie svoju maksimalnu
koncentraciju u krvi, nakon toga
naglo pada ta koncentracija, zbog
prelaza alkohola u tkivo, a to
smanjenje koncentracije alkohola u
krvi se naziva difuzijski pad.
Ukoliko se alkohol ne unosi vie u
organizam, nakon difuzijskog pada,
dolazi do eliminacije alkohola iz
organizma.

Koncentracija apsolutnog alkohola u

mokrai u fazi resorpcije kasni za
koncentracijom alkohola u krvi za 810 minuta.
U fazi resorpcije je koncentracija
alkohola u krvi uvijek vea od one u
mokrai, a u fazi eliminacije vea je
u mokrai nego u krvi. Kada
koncentracija alkohola u krvi
dosegne svoj maksimum dolazi do
ravnotee izmeu resorpcije i

Kada se konzumiraju male koliine

nekog alkoholnog pia u pravilnim
vremenskim intervalima, npr. do 2dl
vina ili 0.5dl rakije na svaki 1.5 sat,
koncentracija apsolutnog alkohola u
krvi ne moe prei vrijednost od 0.5
g/kg.

Eliminacija alkohola iz organizma

Alkohol se u organizmu 90 do 95% razgradi
u jetri, dok se manji dio 5-10% izlui iz
organizma u nepromijenjenom obliku
izdahnutim zrakom (oko 5%), mokraom
(0.5-2%) i znojem (oko 0.5%).
Alkohol se u jetri razgrauje oko 80% uz
pomo enzima alkohol dehidrogenaze. Oko
10% alkohola se pomou katalaze prevede
u aldehid.

Brzina razgradnje alkohola u jetri

pod uticajem alkohol dehidrogenaze
iznosi izmeu 6 i 12 grama po satu
za osobu prosjene teine.
Pad koncentracije alkohola u krvi po
satu oznaava se sa faktorom
eliminacije 60 i kree se u rasponu
od 0.10 do 0.20 g/kg na sat, u
prosjeku 0.15 g/kg na sat. Ova
vrijednost je bitna kod retrogradnog
preraunavanja koncentracije
alkohola u krvi koja bi se odnosila

Koncentracija alkohola u krvi se

izraava u promilima, odnosno u
g/kg ili u mmol/l.
1g/kg apsolutnog alkohola u krvi
odgovara vrijednosti od 21,706
mmol/l.

Da bi se mogla odrediti maksimalna

teoretska koncentracija alkohola u krvi neke
osobe, a samo na osnovi izjave koju je
osoba dala o vrsti i koliini konzumiranog
alkoholnog pia koristi se Widmarkova
formula:
C= a: (p x r)
C - maksimalna teoretska koncentracija
alkohola u krvi izraena u g/kg,
a ukupna koliina alkohola u organizmu u
gramima,
p masa tijela u kg,
r omjer izmeu konc. alkohola u itavom
tijelu prema krvi, tkz. faktor redukcije.

Faktor redukcije za mukarce iznosi

prosjeno 0.68, a kod ena i gojaznih
osoba prosjeno 0.61.
Iz Widmarkove formule je vidljivo da
u sluaju kada dvije osobe razliite
tjelesne teine popiju istu koliinu i
vrstu alkoholnog pia, koncentracija
apsolutnog alkohola u krvi nee im
biti ista, nego e osoba manje
tjelesne teine imati u krvi viu
koncentraciju apsolutnog alkohola.

Ukoliko se alkohol nalazio u fazi eliminacije iz

organizma osobe u vrijeme uzimanja uzorka krvi i
mokrae na analizu ili/i u vrijeme dogaaja, a
kako od dogaaja do uzimanja uzorka krvi na
analizu uvijek proe stanovito vrijeme, tada se za
preraunavanje koncentracije alkohola u krvi na
vrijeme dogaaja koristi sljedea Widmarkova
formula: Cx = Ct + ( x t)
Cx koncentracija alkohola u krvi u vrijeme
dogaaja,
Ct koncentracija alkohola u krvi u vrijeme
uzimanja uzorka na analizu.
- faktor eliminacije alkohola 0.10 0.20 g/kg na
sat.
t vrijeme od dogaaja do uzimanja uzorka krvi
na analizu.

Djelovanje alkohola
Alkohol prvenstveno oteuje koru
velikog mozga, a kod veih
koncentracija oteuje stanice
produene i lene modine. Uzrokuje
hipoksiju modanog tkiva. Djeluje
depresivno na vie centre u mozgu,
a pojaava aktivnost niih centara.
Djelovanje na CNS se manifestuje
euforinim ponaanjem, inhibicijom
centara koji kontroliraju radnje,
gubitkom otrine vida, smanjenom

Uzrokuje irenje krvnih ila, zbog ega se

pojavljuje crvenilo i osjeaj topline. Ovo
svojstvo irenja krvnih ila uzrok je estih
smrti zbog naglog hlaenja tijela i smrzavanja
kada alkoholizirana osoba zaspi na hladnom
mjestu.
Razlikuje se trijezno i nekoliko alkoholiziranih
stanja:
0.00 0.50 g/kg alkohola u krvi trijezno stanje
0.50 1.50 g/kg alkohola u krvi pripito stanje
1.50 2.50 g/kg alkohola u krvi pijano stanje
2.50 3.50 g/kg alkohola u krvi teko pijano
stanje.

3.50 4.00 g/kg alkohola u krvi stanje

tekog trovanja alkoholom i
4.00 g/kg alkohola u krvi donja granica
smrtne koncentracije.
Reakcijsko vrijeme ili psihika sekunda se
satoji od reakcije opaanja opasnosti,
shvatanja podataka i izvrenja odreenih
radnji. Kod zdravih osoba reakcijsko
vrijeme iznosi 0.50 1.50 sekundi. Alkohol
ne samo da nepovoljno djeluje na brzinu
reakcije, nego i na ispravnost te reakcije,
to znai vrijeme reakcije se produava, a
ispravnost reakcije je praena grubim
grekama.

Smatra se da su osobe ija je

koncentracija alkohola u krvi do 1.30
g/kg relativno nesposobne za
sigurno upravljanje motornim
vozilom, odnosno vozake
sposobnosti za sigurno i bezbijedno
upravljanje vozilom su im smanjene
ali ne bitno.
Dok za vozae koji u krvi imaju veu
koncentraciju alkohola od 1.30 g/kg
se smatra da su im vozake
sposobnosti bitno samnjene i da su

Transplatacija dijelova ljudskog tijela

Transplatacija ili presaivanje je
prenoenje: elija, tkiva ili organa na
mjesto gdje ona nedostaju.
Slobodni transplatat transplatat se
potpuno izdvoji iz ive sredine svoje
podloge i prenosi na mjesto gdje se eli
presaditi.
Vezani ili renjasti transplatat transplatat ostaje djelomino u vezi sa
svojom okolinom pomou peteljke kroz
koju se ishranjuje i uiva se na mjestu
defekta.

Autotransplatat - sa istog
organizma i prenosi se sa jednog
dijela tijela na drugi dio.
Homotransplatat sa jednog
organizma na drugi organizam iste
vrste.
Izotransplatat izmeu individuuma
iste vrste i iste krven grupe.
Heterostransplatat sa ivotinje na
ovjeka.

Nedoputeno presaivanje dijelova

tijela je krivino djelo.
Za transplataciju mora postojati:
1. Pristanak davaoca i primaoca
mora biti u potpuno svjesnom
stanju i jednog i drugog treba
upoznati sa moguim dobitkom i
moguim gubitcima, te
komplikacijama i polsjedicama.
Dakle, potrenbno je objasniti svrhu
i cilj transplatacije.

2. Medicinska indikacija mora biti

potpuna i opravdana. To su sva stanja
organizma kod kojih je dolo do: trajnog
oteenja odreenog dijela tijela, ili su
oteenja takva da znatno naruavaju
zdravlje i ugroavaju ivot. Transplatacija
je zabranjena bez indikacije bez obzira na
pristanak, jer je to onda pokus na ovjeku.
3. Uzimanje sa kadavera zakon doputa
presaivanje sa lea uz ispunjenje
odreenih uslova, uz osnovni uslov da je
konzilijarno tano dijagnosticirana
modana smrt)

Donori
Donori dijelova ljudskog tijela mogu
biti osobe kod kojih je nastupila
modana smrt, a samo rijetko to
mogu biti i ive osobe.
Donori nemogu biti lica ija se
tetna svojstva transplatacijom
mogu prenijeti primaocu: neka od
njih su: sepsa, SIDA, virusni
hepatitis, virusni encefalistis,
maligne bolesti itd.. ivotna dob
nije apsolutno limitirajui faktor za

ivi donori
Dijelovi tijela ivih osoba se mogu uzeti
radi presaivanja samo uz pismeni
pristanak: punoljetne, duevno zdrave i
poslovno sposobne osobe, pri emu se u
takvim situacijama ne izlau riziku trajnog i
tekog oteenja njihov ivota i zdravlje.
Pristanak mora biti bez prinude i tek nakon
objanjenja prirode i svrhe uzimanja i
presaivanja dijela tijela, opasnosti kojima
se davalac izlae i vjerovatnoe uspjeha
medicinskog zahvata, a moe se opozvati
sve do otpoinjanja hirurkog zahvata.

Od ivih donora za transplataciju

se mogu uzeti: kotana sr, dio
jetre, guterae i koe, a izuzetno
i jedan od parnih organa.
Maloljetne osobe mogu biti donori
kotane sri uz pismenu
saglasnost roditelja.

Kadaverini donori
Kadaverini donori su osobe kod
kojih je nastupila modana smrt.
Od ovih osoba se za transplataciju u
svrhu lijeenja mogu uzimati
dijelovi tijela ako su za ivota dale
pismenu saglasnost.

Primaoci recipijenti
Dijelovi ljudskog tijela mogu se
transplatirati recipijentu samo uz
njegov pismeni pristanak. Taj
pristanak mora biti bez prinude i
poslije objanjenja: prirode i svrhe
presaivanja dijela tijela, opasnosti
kojima se primalac izlae i
vjerovatnoe uspijeha medicinskog
zahvata.
Kada je primalac maloljetna ili

Sudskomedicinski aspekti hirurkih

zahvata
Operacija je prodiranje u ovijeije
tijelo iji je neposredni izvrilav
ljekar, a vri se iz tri razloga:
- Radi poboljanja zdravlja,
- Otklanjanja bolova i
- Poljepanja izgleda.

Sa pravnog aspekta da bi
operativni zahvat bio opravdan:
- mora postojati medicinska
indikacija
- mora postojati pristanak
pacijenta,
- zahvat mora biti izveden bez
greke, brino i savjesno.

Medicinska indikacija postoji ako je

operativni zahvat i jedini nain da se
pobolja zdravlje, otkloni bol ili poljepa
izgled, jer svaka operacija, bar malo
naruava unutarnji tjelesni integritet.
Kod postavljanja indikacije ocijeniti
odnos rizika i svrhe koja se eli postii.
Opravdano je vriti i najtee operacijeako
postoji vitalna indikacija, ako je to jedini
nain da se spasi ivot. Ako nee doo do
bitnog poboljanja zdravlja nije etiki
opravdan operativni zahvat.

Pristanak pacijenta moe biti pismen i

konkludentan (postupci pacijenta ukazuju da se
on slaze sa operativnim zahvatom).
Ljekar nesmije pristupiti operativnom zahvatu bez
pristanka u pismenom obliku. Ako su u pitanju
djeca, nesvjesne ili umno poremeene osobe,
pristanak daju roditelji ili zakonski staratelj.
Pristanak na operativni zahvat mora bit dat
svjesno, bez prisile, prevare i obmane. Bolesniku
se moraju izloiti izgledi i opasnosti koji proizilaze
iz poduzimanja ili nepoduzimanja nekog zahvata,
mora se upoznati s tim kakva je korist operacije,
ta mu zahvat donosi, kakvi su rizici.

Pristankom na operaciju pacijent

preuzima stanoviti rizik neuspjeha
i skida odgovornost sa ljekara.
Postoje sluajevi krajne nude, u
kojima ljekar moe izvesti
operaciju i bez pristanka, jer u
takvim sluajevima pristanak
zamjenjuje povjerenje drutva u
ljekara (bolesnici u besvjesnom
stanju)

Ljekar je osloboen svih

potekoa ako je djelovao
savjesno, struno i brino.
Da bi ljekar bio odgovoran za neki
operativni neuspjeh, mora se
dokazati da postoji uzrona veza
izmeu njegove pogreke i
oteenja zdravlja.
Greke pri operaciji dakle nisu
same za sebe dovoljne da bi
postojala krivino-pravna

Greku ljekar ini i ako propusti

uiniti neto to je bilo potrebno.

Eutanazija (ubistvo iz samilosti)

gr. dobra smrt
Stalno aktuelno pitanje je treba li
neizljeivim bolesnicima omoguiti
prestanak ivota na lak i bezbolan nain?
Sa pravnog aspekta eutanazija se tretira
kao krivino djelo ubistva, svjesno
oduzimanje tueg ivota, s tim to kod
pravog ubistva poinilac djeluje iz zlih
pobuda, a kod eutanazije iz moda dobrih
namjera (ubistvo iz samilosti ili
saosjeanja).

Pristalice eutanazije smatraju da je

dunost ljekara da olaka smrt
pacijentu, a protivnici smatraju da
je dunost ljekara boriti se za ivot,
borba za umanjenje bolova, borba
protiv umiranja organizma.
Eutanazija se dijeli na:
Aktivnu pri emu ljekar aktivno
djeluje dajui neki lijek kojim se
oduzima ivot, samoinicijativno ili u
dogovoru sa pacijentom.

Pasivnu kompleksnija je i
predstavlja nepruanje adekvatnih
terapijskih postupaka i potrebe
njege, bolesnik se dalje ne lijei i
preputa sudbini.