Univerzitet u Zenici

Medicinski fakultet
Zdravstvena njega

NEUROLOGIJA SA NJEGOM II
Tema: ISHEMIJSKI MOŽDANI UDAR

Mentor: Studentica:
Prof. Dr. Sc. Bjelošević Edin Šarić Berina(672/19)

Zenica,novembar ,2021. god.

 SADRŽAJ

1. UVOD.........................................................................................................3
2. ISHEMIJSKI MOŽDANI UDAR...............................................................4
3. ETOLOGIJA ISHEMIJSKOG MOŽDANOG UDARA............................5
4. SIMPTOMI I ZNAKOVI............................................................................6
5. KAKO PREPOZNATI MOŽDANI UDAR................................................7
6. DIJAGNOZA ISHEMIJSKOG MOŽDANOG UDARA...........................8
7. LIJEČENJE ISHEMIJSKOG MOŽDANOG UDARA..............................9
7.1. NEUROREHABILITACIJA............................................................9
8. POSLJEDICE NASTALE USLIJED RAZVOJA MOŽDANOG
UDARA.....................................................................................................10
9. LITERATURA..........................................................................................11

2
 UVOD

Moždani udar je neurološki deficit većeg ili manjeg stepena koji traje duže od 24 sata ili
završava iznenadnom smrću, a uzrokovan je oštećenjem krvnih žila u mozgu, što otežava ili
potpuno onemogućava opskrbu tog dijela mozga kiseonik i hranljive materije. Nakon
moždanog udara, zahvaćeni dio mozga prestaje funkcionirati i dolazi do neuroloških ispada.
Razlikujemo dvije vrste moždanog udara: ishemijski moždani udar (oko 85% svih
slučajeva) koji nastaje zbog začepljenja krvnih žila u određenom dijelu mozga trombom i
hemoragijski moždani udar kod kojeg dolazi do oštećenja mozga uslijed krvarenja u mozak.
Ponekad se prije moždanog udara mogu pojaviti simptomi slični moždanom udaru, koji se
povlače nakon 24 sata bez ostavljanja trajnih oštećenja. Ovo stanje se naziva TIA (prolazni
ishemijski napad) i znak je upozorenja da osoba može imati moždani udar. Simptomi
moždanog udara zavise od položaja zahvaćene krvne žile u mozgu, a najčešći su zbunjenost
ili nagla promjena svijesti, paraliza, slabost ili utrnulost jedne strane tijela, otežan ili nemoguć
govor, iznenadna jaka glavobolja, gubitak vida, "dvostruke slike", gubitak ravnoteže ili
vrtoglavica. (1)
Faktori rizika za moždani udar
Faktori rizika na koje možemo utjecati (mijenjati ih, kontrolirati i liječiti): pušenje,
nepravilna prehrana, tjelesna neaktivnost, pretilost, povećana konzumacija alkohola, visoki
krvni tlak, povišeni holesterol, šećerna bolest, bolesti srca (osobito fibrilacija atrija),
tranzitorna ishemijska ataka (TIA).
Faktori na koje ne možemo utjecati: životna dob, spol, obiteljska sklonost. (2)

3
 ISHEMIJSKI MOŽDANI UDAR

Ishemijski moždani udar se može definirati kao fokalni ili globalni poremećaj funkcije
mozga, koji nastaje veoma brzo. Posljedica je poremećaj moždane funkcije ili stanja u
kojem protok krvi nije dovoljan za metaboličke potreba neurona za kisikom i glukozom, a
moždane stanice odumiru. Ishemijski moždani udar se pojavljuje u 85% slučajeva.
Postoji nekoliko uzroka ishemijskog udara, a mogu biti:
a.) Tromboza- usljed stenoze ili okluzije cerebralnih ili precerebralnih arterija ( u oko
60% slučajeva).
b.) Embolija -iz područja opće cirkulacije, velikih krvnih žila ( u oko 15% slučajeva).
c.) Hipoperfuzija- smanjenje krvnog protoka u svim dijelovima tijela.
d.) Venska tromboza-nastaje zastojem tromba (krvnog ugruška) u veni. (3)

Oba tipa moždanog udara podijeljeni su u podtipove koji se razlikuju prema uzrocima,
kliničkoj slici, ishodu i strategiji liječenja. Hemoragijski moždani udar dijeli se na
intracerebralno krvarenje i subarahnoidalno krvarenje.
Ishemijski moždani udar najčešće se prema korištenoj klasifikaciji (TOAST) dijeli na:

1. aterotrombozu velikih žila (npr. stenoza karotidne arterije)

2. kardioembolijski moždani udar (npr. zbog fibrilacije atrija)
3. bolest malih krvnih žila (npr. zbog lipohijalinoze)
4. rijetke uzroke moždanog udara (npr. migrena)
5. moždani udar nepoznatog uzroka (tzv. kriptogeni moždani udar) (4)

4
 ETIOLOGIJA ISHEMIJSKOG MOŽDANOG UDARA

Ishemijski moždani udar naglo je nastalo fokalno oštećenje s posljedičnim neurološkim deficitom,
koje traje duže od jednog sata. Uzroci su najčešće netrombotička okluzija malih dubokih kortikalnih
arterija (lakunarne lezije), zatim arterijska tromboza s padom moždanog protoka te arterijski
embolizam. Ishemija je najčešće posljedica tromboze ili embolije. Ateromi kao potencijalni trombi,
nastaju u područjima turbulencije u krvnoj struji, a to je posebice na mjestu karotidne bifurkacije te na
mjestu grananja unutarnje karotidne arterije. Intrakranijalna tromboza javlja se dakle i u malim i
velikim arterijama, a najčešće zahvaća stablo srednje moždane arterije. Zahvaća također i segment
bazilarne i unutarnje karotidne arterije. Uzroci tromboze mogu biti različiti. jedan uzroka je upala, u
okviru meningitisa, sifilisa ili vaskulitisa. Uzroci također mogu biti disekcije intrakranijalnih žila ili
luka aorte, hiperkoagulabilna stanja, hiperviskozna stanja, rijetki poremećaji kao i korištenje
simpatomimetičkih lijekova (kokain) te starije generacije oralnih kontraceptiva.
Embolusi koji se mogu zaustaviti bilo gdje u arterijama moždanog krvotoka, nerijetko su kardijalnog
porijekla. Isti se javljaju kod bolesnika s atrijskom fibrilacijom, preboljenom reumatskom vrućicom,
nakon infarkta miokarda, nakon endokarditisa na srčanim zaliscima, kod umjetnih zalistaka te nakon
operacije na otvorenom srcu. Embolusi mogu porijeklom biti i iz ateroma arterija na vratu te iz
ateroma u luku aorte. Embolije mogu biti i masne (lomovi dugih kostiju) te zračne
(dekompresijska bolest). Također, može se raditi i o trombima iz venske cirkulacije koji su zbog
arterio-venskog šanta prešli iz venske u arterijsku cirkulaciju. Ishemijski moždani udar može biti i
posljedica malih lakunarnih žarišta. Ona se javljaju u bolesika s neaterotrombotskim začepljenjem
malih arterija koje opskrbljuju krvlju kortikalne strukture. Lakunarne lezije se javljaju u starijih
bolesnika sa dijabetesom ili hipertenzijom. Rjeđe, ishemijski moždani udar javlja se kao posljedica
vazospazma ili kao posljedica venskog infarkta. Kod četvrtine bolesnika sa ishemijskim moždanim
udarom javljaju se glavobolje. U 20% slučajeva ishemijskog moždanog udara javljaju se žarišni
simptomi. Najčešće su to tranzitorne ishemijske atake koje se prezentiraju hemianopsijom,
dvoslikama, hemiparezom, hemihipoestezijom, disartrijom, disfazijom te otežanim hodom (5).

5
 SIMPTOMI I ZNAKOVI
Najčešći simptomi moždanog udara su:
• utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge, pogotovo ako je zahvaćena jedna strana
tijela;
• poremećaji govora: otežano i nerazumljivo izgovaranje riječi, potpuna nemogućnost
izgovaranja riječi i/ili otežano, odnosno potpuno nerazumijevanje govora druge osobe;
• naglo zamagljenje ili gubitak vida, osobito na jednom oku ili u polovici vidnog polja;
• naglo nastala jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka;
• gubitak ravnoteže i/ili koordinacije povezani s drugim simptomima;
• omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanošenje u hodu, iznenadni padovi povezani s
drugim simptomima.
Tranzitorne ishemijske atake (TIA) su prolazni simptomi koji su slični simptomima
moždanog udara, ali puno kraće traju i nestanu nakon kratkog vremenskog razdoblja. Važno
je naglasiti da moždanom udaru mogu, ali i ne moraju prethoditi, prolazni simptomi, odnosno
TIA. Trajanje TIA simptoma je u rasponu od 5 do 20 minuta, no to može potrajati i 24 sata. U
slučaju manifestiranja TIA-e, klinička slika će ovisiti o zahvaćenom arterijskom području. U
slučaju karotidnog sliva, najčešći su simptomi istostrani gubitak vida, homonimna
hemianopsija, motorički i/ili osjetni poremećaji, poremećaji govora. Kod vertebrobazilarnog
sliva najčešći su simptomi obostrani gubitak vida, dvoslike, vrtoglavica, ataksija, motorički
i/ili osjetni simptomi te dizartrija, odnosno otežan govor. Kod osoba kod kojih je
manifestirana TIA postoji znatno veći rizik od nastanka moždanog udara, nego kod onih koji
nisu imali TIA-u. (6)

6
 KAKO PREPOZNATI MOŽDANI UDAR

Od životne je važnosti znati prepoznati uobičajene znakove moždanog udara kako bi se

pravovremenom liječničkom reakcijom smanjila opasnost od teških posljedica moždanog
udara na zdravlje i život osobe. Četiri jednostavne naredbe koje pomažu utvrditi radi li se o
moždanom udaru:
-Nasmij se! (Ako osoba ne može podići oba kuta usana - nešto nije u redu)
-Reci nešto! (Nesuvisao, čudan ili nerazumljiv govor, ponavljanje riječi ili fraza – nešto nije u
redu)
-Podigni ruke! (Ako je jedna ruka slaba i “pada”- nešto nije u redu)
-Isplazi jezik! (Ako je jezik "iskrivljen", ako ide na jednu ili drugu stranu – definitivno, nešto
nije u redu).
Na ovaj način dobit ćete dovoljno vremena zatražiti liječničku pomoć i nekome spasiti život.
Ovakvu vrstu testiranja u svijetu se uvriježeno naziva FAST test:
F kao face/lice koje se uslijed moždanog udara iskrivi s jedne strane;
A kao arms/ruke jer osoba ne može ispružiti obje ruke;
S kao speech-govor, jer osoba ne može jasno govoriti i razumjeti ono što joj govorite;
T kao time/vrijeme: ako uočite bilo kojo od gore navedenih znakova vrijeme je da ODMAH
nazovete HITNU pomoć
FAST test je uobičajen i u je u upotrebi još i kratica G.R.O.M:
G kao govor (otežan i nerazumljiv);
R kao ruke (jedna ruka je slaba i “pada”);
O kao oduzetost ( lice asimetrično, jedna stana “visi”)
M kao minute unutar kojih odmah morate nazvati Hitnu pomoć.
FAST/G.R.O.M test pomaže identificirati tri najčešća simptoma moždanog udara. Međutim,
postoje i drugi znakovi koje biste uvijek trebali shvatiti ozbiljno. Oni uključuju:
iznenadnu slabost ili iritaciju - utrnulost jedne strane tijela, uključujući šake, ruke, noge ili
stopalo; teškoće u pronalaženju riječi ili govora u jasnim rečenicama; iznenadni zamagljeni
vid ili gubitak vida na jednom ili oba oka; iznenadni gubitak pamćenja ili zbunjenost,
dezorijentacija, vrtoglavica ili nagli pad; iznenadnu glavobolju.
Moždani udar u porodici - ako imate u porodici osobu koja je preboljela moždani udar važno
je obratiti se svom doktoru porodične medicine. Budući da moždani udar može biti nasljedan
možda će vam biti potrebni neki testovi i zdravstvene provjere, kao i savjeti o smanjenju
rizika. Moždani udar može se dogoditi svakome, u bilo kojoj dobi. Svaka minuta je bitna. (7)

7
 DIJAGNOZA ISHEMIJSKOG MOŽDANOG UDARA

Nakon postavljanja sumnje na moždani udar na osnovu kliničkih znakova, potrebna je daljnja
dijagnostička obrada. Ona se može podijeliti na onu koju ćemo provodit rutinski u svih
bolesnika i dodatnu obradu koju ćemo provoditi samo u ciljanim slučajevima. Prije svega je
potrebno izvaditi krv i poslati bolesnika na CT mozga. U slučaju da je dostupna MRI, može
biti provedena umjesto CT-a. No, u svih hitnih bolesnika radi se hitni CT mozga a ne MRI
zbog duljine trajanja pretrage. Razina glukoze u krvi (GUK) je jedini test koji je preporučeno
čekati prije početka intravenske terapije rekombinantnim tkivnim aktivatorom plazminogena
(rtPA). Uz GUK važno je provjeriti i serumske elektrolite, testove bubrežne funkcije,
elektrokardiografiju (EKG), markere srčanog udara i kompletnu krvnu sliku (KKS),
uključujući i broj trombocita. Iako je poželjno znati rezultate i ovih testova prije davanja rtPA,
njegova primjena ne bi smjela biti odgođena čekanjem ovih pretraga, osim u sljedećim
slučajevima: 1) postoji klinička sumnja na poremećaj zgrušavanja krvi ili trombocitopeniju, 2)
bolesnik je primio heparin ili varfarin, 3) nije poznato uzima li bolesnik antikoagulantnu
terapiju. Sljedeći važni krvni testovi su protrombinsko vrijeme (PV-INR), aktivirano
parcijalno tromboplastinsko vrijeme i saturacija kisikom. U ciljanim ćemo slučajevima još
uključiti i testove jetrene funkcije, toksikološki skrining, alkohol u krvi, test za trudnoću,
testove arterijskih plinova (u slučaju sumnje na hipoksiju), radiografsku obradu pluća (ako se
sumnja na bolest pluća), lumbarnu punkciju (ako sumnjamo na SAH, a CT je negativan) i
elektroencefalogram (ako sumnjamo na napadaje). Žurno je potrebno napraviti kratki i
usmjereni neurološki pregled. Najpouzdanija i najčešće korištena je skala NIHSS (National
Institutes of Health Stroke Scale). Ona omogućuje brojčanu procjenu težine moždanog udara i
povećava vjerojatnost ispravne procjene. Zbog njene važnosti u brzoj kliničkoj procjeni
moždanog udara potrebno ju je u cijelosti izračunati. Sama se skala sastoji od 11 dijelova, od
kojih svaki ocjenjuje specifičnu sposobnost ocjenom između 0 i 4. Ocjena 0 označava
normalnu funkciju, a veća ocjena i veći poremećaj funkcije. Ocjene svih 11 posebnih dijelova
se na kraju sabiraju kako bi se dobio ukupan NIHSS rezultat za određenog bolesnika. Ukupni
broj 0 ukazuje nam kako bolesnik nema neuroloških deficita, od 1 do 4 ukazuje na blagi
moždani udar, od 5 do 15 na umjereno težak, 16 do 20 na umjereno težak do težak, dok 21 do
42 na težak moždani udar. Nakon provedbe navedenih testova potreban je EKG i telemetrijski
monitoring, a u daljnjem dijagnostičkom postupku ehokardiogram kako bi se ustvrdio
potencijalni kardiogeni izvor embolije, infektivni endokarditis i intrakardijalni šantovi. (8)

8
 LIJEČENJE ISHEMIČKOG MOŽDANOG UDARA

Unazad nekoliko godina u brojnim zapadnim zemljama u liječnju akutnog ishemijskog udara
primjenjuje se tromboliza. Liječenje se provodi po tačno određenom protokolu, jer svako
odstupanje donosi velik rizik komplikacija. Mada je trombolizu moguće provesti samo u
malobrojnih bolesnika, ona je putokaz da terapija ishemijskog moždanog udara postoji i da
treba naglašavati potrebu reakcije bolesnika, njegove okoline i medicinskog osoblja.
Dokazano je da se zbrinjavanjem bolesnika u primjereno opremljenim odjelima (jedinice za
moždani udar) čak i bez primjene trombolize značajno smanjuju smrtnost i invalidnost. Stoga
je neophodna reorganizacija medicinske službe kako bi se moždani udar shvatio kao hitno
stanje koje zahtijeva hitan transport u primjereno opremljenu ustanovu.

7.1.Neurorehabilitacija

Neurorehabilitacija je sastavni dio liječenja i zbrinjavanja bolesnika s različitim neurološkim

bolestima. Za njezin uspjeh važan je koordinirani timski rad koji uključuje aktivno
sudjelovanje bolesnika, njegove porodice i stručnjaka iz različitih područja
neurorehabilitacije. Aktivno sudjelovanje bolesnika očekuje se u fizikalnoj, okupacijskoj,
govornoj i rekreacijskoj terapiji te u grupnim aktivnostima i edukacijskim programima. Cilj je
neurorehabilitacije održati ili ponovno naučiti vještine koje je osoba imala prije nastanka
neurološke bolesti. Uz to se bolesnike uči i novim načinima izvođenja radnji koje više ne
mogu provoditi na prijašnji način. Dobrobit neurorehabilitacije je višestruka, a uključuje
tjelesni, emocionalni i psihosocijalni aspekt života bolesnika. Da bi se postigao bolji rezultat u
oporavku, rehabilitacija neurološkog bolesnika zahtijeva aktivnu suradnju tima stručnjaka:
neurologa, fizijatra, fizioterapeuta, logopeda, psihologa, medicinske sestre, bolesnika te
njegove porodice.(9)

9
 POSLJEDICE NASTALE USLIJED RAZVOJA MOŽDANOG
UDARA
Članovi porodice često izvještavaju da se ličnost osobe koja je doživjela moždani udar promijenila ili
da je ona čak postala ‘potpuno druga osoba’ u odnosu na razdoblje prije bolesti. Moždani udar kod
većine ljudi uzrokuje manje ili više izražene psihičke teškoće. One dolaze do izražaja i u ponašanju
prema drugim ljudima. Promijenjeno ponašanje nakon moždanog udara može biti i posljedica
moždanog oštećenja, a ne samo psihička reakcija na bolest. Neovisno o uzroku, ponašanje osobe može
se u tolikoj mjeri promijeniti u negativnom smjeru da mogu
biti ugroženi međuljudski odnosi. Moguće promjene ličnosti i/ili ponašanja su:
 agresivno ponašanje,
 generalizirani anksiozni poremećaj
 smanjen elan/ravnodušnost
 gubitak kontrole nad plakanjem i smijanjem
 pojačana izraženost postojećih osobina ličnosti
Moždani udar donosi mnogo posljedica, kako onih lako uočljivih, poput poremećaja motorike
ili govornih poremećaja, tako i onih teže prepoznatljivih ili skrivenih, a tiču se emocionalnih
promjena. Emocionalne poteškoće koje slijede nakon moždanog udara su:
 strah od novog moždanog udara
 osjećaji krivnje i pripisivanje krivnje
 osjećaji srama
 gubitak profesionalne djelatnosti
 promijenjena uloga u porodici
 osamljenost i
 seksualnost. (10)
 LITERATURA

1. https://www.ijzcg.me/me/mozdani-udar
2. https://www.hzjz.hr/aktualnosti/mozdani-udar-kod-zena-simptomi-cimbenici-rizika-i-
prevencija/
3. Tomislav Štrk; INDIVIDUALIZIRANI PRISTUP U KINEZITERAPIJI
BOLESNIKA SA HEMIPAREZOM NAKON MOŽDANOG UDARA; diplomski
rad; Zagreb, rujan 2016.
4. https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/34067/Mozdani-udar.html
5. Anamarija Vidović; REHABILITACIJA BOLESNIKA NAKON MOŽDANOG
UDARA; Završni rad; Split, 2017
6. MATEA KAŠNIK; Procjena mogućnosti samozbrinjavanja oboljelih od moždanog udara;
ZAVRŠNI RAD; Bjelovar, listopad 2016
7. https://www.mozdaniudar.hr/o-mozdanom-udaru/o-mozdanom-udaru-74/74
8. Josip Žitko; Rekanalizacijsko liječenje akutnog ishemijskog moždanog udara;
DIPLOMSKI RAD; Zagreb, 2019.
9. Ivana Bengez; KVALITETA ŽIVOTA NAKON PREBOLJENOG MOŽDANOG
UDARA; ZAVRŠNI RAD; Osijek 2016
10. JOSIP BOŠNJAKOVIĆ I VALENTINA HORVAT; Moždani udar uzroci,
posljedice te mogućnosti suočavanja i oporavka; Zagreb; Listopad 2016

Slike :

1. https://tradicionalnabosanskamedicina.weebly.com/mo382dani-udar.html
2. https://janebartosh.ru/bs/povtornyi-ishemicheskii-insult-mkb-10-insult-neutochnennyi-
kak/
3. http://www.narodni-list.hr/posts/758925007
4. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/bolesti-mozga-i-
zivcanog- sustava/mozdani-udar-i-srodni-poremecaji/mozdani-udar
5. https://www.adiva.hr/zdravlje/neurologija/za-ublazavanje-posljedica-mozdanog-
udara- imamo-4-sata-vremena/