ISHEMIJSKI MOŽDANI UDAR

Moždani udar je naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem

cirkulacije u mozgu što dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova
mozga kisikom i hranjivim tvarima. Zbog nedostatka kisika i hranjivih tvari
dolazi do oštećenja i odumiranja živčanih stanica u zahvaćenim dijelovima
mozga što se manifestira oštećenjem funkcija kojima ti dijelovi mozga
upravljaju.
Moždani udar može biti ishemijski ili hemoragijski. Oko 80% moždanih udara
su ishemijski a samo 20% su hemoragijski.
Ishemični moždani udar definira se kao fokalno oštećenje mozga s
posljedičnim naglo nastalim neurološkim deficitom koji traje >1 sata.
UZROČNICI
Ishemija je obično posljedica tromboze(stvaranje ugruška u oštećenoj arteriji
koja mozak opskrbljuje krvlju) ili embolije(otkidanje komadića ugruška koji je
nastao na drugom mjestu a krvnom strujom doputuje i začepi moždanu
arteriju).
Klinička slika
Neurološki ispadi mogu postati klinički jasni unutar nekoliko minuta od
nastanka simptoma, što je tipično za embolični moždani udar. Rjeđe, simptomi
se mogu razvijati i puno duže 24 do 48 sati (moždani udar u razvoju) što je
karakteristično za moždani udar kao posljedicu tromboze. U većini progresivnih
moždanih udara javlja se jednostrani ispad motoričkih funkcija (najčešće
započinje sa simptomima na ruci, a potom se širi ipsilateralno) bez pratećih
znakova glavobolje, boli ili povišene tjelesne temperature. Progresija je obično
postupna, s periodima u kojima je bolesnik klinički stabilan.
Embolični moždani udari obično se javljaju tijekom dana; glavobolja može
prethoditi razvoju neurološkog ispada. Trombotski moždani udar obično se
događa noću pa se simptomi zamijete tek po buđenju.

DIJAGNOZA
Dijagnoza se postavlja na temelju neurološkog deficita koji ukazuje na moždani
udar. Kako bi se postavila točna dijagnoza ishemičnog moždanog udara treba
isključiti stanja koja ga mogu imitirati (npr. hipoglikemija, migrena, postiktalna
Toddova pareza, hemoragični moždani udar,).
Kliničke razlike između emboličnoG I trombotskog moždanog udara nisu
pouzdane tako da je potrebno provesti dijagnostičke testove kako bi se otkrio
pravi uzrok moždanog udara i primijenilo odgovarajuće liječenje. To
podrazumijeva ultrazvučnu obradu ekstrakranijalne i intrakranijalne cirkulacije
kolor doplerom i transkranijalnim doplerom, detekciju embolija
transkranijalnim doplerom, EKG, transezofagealni ultrazvuk srca, te različite
krvne pretrage (KKS, broj trombocita, PV, INR, profil GUK–a, lipidogram,
homocistein, serologiju na sifilis u indiciranim slučajevima). U indiciranim
slučajevima potrebno je učiniti i CT/MR angiografiju.
LIJEČENJE
Što se tiče liječenja potrebno je pacijenta hitno prevesti izbrinutiu adekvatno
opremljenu bolničku ustanovu.Danas je moguće primijeniti i posebnu terapiju
za ishemijski moždani udar: primjenjuju se lijekovi koji mogu otopiti ugrušak
koji je blokirao krvnu žilu. Na taj način omogućuje se ponovna uspostava
krvotoka i sprječava se odumiranje živčanih stanica. Ova terapija može se
primijeniti unutar prva tri sata od nastanka ishemijskog moždanog udara nakon
učinjene potrebne dijagnostičke obrade u adekvatno opremljenim centrima.
Stoga je, na žalost, rezervirana samo za manji broj bolesnika. Ostatak procesa
liječenja bazira se na rehabilitaciji.
U cilju smanjivanja učestalosti moždanog udara svakako treba liječiti prateće
bolesti: povišen krvni pritisak, poremećaje srčanog ritma i ostale srčane bolesti,
šećernu bolest, povišene masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih arterija.
Ukoliko moždani udar nije prevelik i progresivan funkcionalni oporavak se vidi
već unutar prvih nekoliko dana od nastanka simptoma, daljnje se poboljšanje
može očekivati postupno unutar godinu dana.