VMS

Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

SUSTAVNA ANATOMIJA
ČOVJEKA
SKRIPTA ZA PRIPREMU ISPITA

Filip Knezović
student 1. godine sestrinstva
VMS
NAPOMENA: Skripta nije pregledana ni potvrĊena od nositelja kolegija – predavaĉa te sluţi kao
pomoćno sredstvo za pripremu ispita iz kolegija Anatomija. Skripta je saţetak knjige „Sustavna
anatomija ĉovjeka“ autora Bajek S., Bobinac D., Jerković R., Malnar D. i Marić I. (Medicinskog
fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci), strukturirana na naĉin da obuhvati cijelo ispitno gradivo.

Filip Knezović
student 1. godine struĉnog studija sestrinstva
Medicinskog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci

U Rijeci, listopad 2013.

2
 UVOD U ANATOMIJU

Anatomia est fundamentum medicinae.

ANATOMIJA – prouĉava oblik i graĊu odrasla, u potpunosti razvijena organizma

Anatomija je morfološka znanost.

PODJELA ANATOMIJE prema postupku prouĉavanja graĊe – prema metodologiji:

1. Sustavna (sistematska, deskriptivna) anatomija
- naziva se i deskriptivna zbog toga što je znanstvena metoda deskripcija
(opisivanje)
- cilj joj je opisati vanjski izgled, veliĉinu, boju, oblik, konzistenciju, unutrašnju
graĊu (makroskopski!) organa bez obzira u kojem se dijelu tijela isti nalazi
2. Topografska („kirurška“) anatomija – prouĉava odreĊeno podruĉje u organizmu
opisujući sve što podruĉje sadrţi, te meĊusobne odnose
- prouĉava poloţaj organa i njegove odnose s okolnim tvorbama
- opisuje prostorni razmještaj svih organa prostora male zdjelice bez obzira kojem
organskom sustavu pripada
- skeletotopija – odreĊivanje poloţaja u odnosu prema skeletnim elementima
- sintopija – odreĊivanje poloţaja u odnosu prema okolnim organima
- holotopija – odreĊivanje poloţaja u odnosu prema cijelom tijelu
3. Plastiĉna anatomija – prouĉava vanjsku površinu tijela, izgled i proporcije
- Posebice znaĉajna za estetske stomatologe, kirurge i medicinske sestre
4. Kliniĉka (rendgenska) anatomija
- prouĉava anatomiju pojedinih dijelova tijela pomoću specijaliziranih ureĊaja
o Radiologijska anatomija (pomoću RTG ureĊaja)
o Radioizotopna anatomija (pomoću radioaktivnih izotopa)
o MR anatomija (pomoću magnetske rezonancije)
o Ultrazvuĉna anatomija (pomoću UZV)
o Endoskopska anatomija (pomoću endoskopa)
o prouĉavanje i scintigrafskim i kontrastnim metodama
- prednost ovog dijela anatomije je ta što se graĊa tijela moţe prouĉavati na ţivom
ĉovjeku (inaĉe se graĊa prouĉava na kadaveru gdje se organi konzerviraju fenolom
ili formalinom)

USTROJ LJUDSKOG TIJELA temelji se na trima zasadama:

1. PRAVILO BILATERALNE SIMETRIJE
2. PRAVILO SKLOPA ODSJEĈAKA (SEGMENTACIJA)
3. PRAVILO DVIJU CIJEVI – neuralna i visceralna

STUPNJEVITOST GRAĐE TIJELA

 Stanica – osnovna i najmanja morfološka i funkcionalna jedinica organizma (koja se
prouĉava u anatomiji)
- svaka stanica ima staniĉnu membranu, jezgru i citoplazmu (u njoj uloţeni
organeli)
- jezgra sadrţi genetiĉki materijal (DNK) koji u fazi diobe oblikuje kromosome (46
XX ţene, 46 XY muškarci), dijelovi DNK su geni
- sve stanice u našem tijelu nemaju istu funkciju, ali imaju isti sadrţaj
- znanost koja prouĉava stanice naziva se citologija

3
 Tkivo – skup meĊusobno povezanih jednako diferenciranih stanica i njihovih derivata
(to su izluĉevine koje tvore meĊustaniĉnu tvar)

- Podjela tkiva s obzirom na vrstu stanica i meĊustaniĉne tvari:

1. Epitelno tkivo
o izgraĊuju ga gusto zbijene stanice s vrlo malo meĊustaniĉne tvari
o stanice su ploĉaste, cilindriĉne ili kubiĉne
o epitel se prehranjuje difuzijom iz krvnih ţila iz obveznog vezivnog sloja
ispod epitela
o Pokrovni epitel – epitelno tkivo koje prekriva slobodne površine tijela i
izgraĊuje koţu i sluznice
o Ţljezdani epitel – epitel koji izgraĊuje ţlijezde, ima sekrecijsku vaţnost
2. Potporna tkiva
o imaju obilnu meĊustaniĉnu tvar, koje proizvode same stanice
o Podjela potpornog tkiva na osnovu konzistencije meĊustaniĉne tvari:
a) Krv – tkivo ĉija je meĊustaniĉna tvar tekuća i u koju su uloţene krvne
stanice, tekući dio krvi je krvna plazma
b) Vezivno tkivo
GraĊa: stanice, fibrociti i mekana meĊustaniĉna tvar u koju su uloţena
vlakna (npr. kolagena)
Funkcije vezivnog tkiva:
 sudjeluje u izgradnji svih organa odreĊujući im oblik,
daje im mehaniĉku potporu i dovodi krvne i limfne ţile
te ţivĉana vlakna do svake stanice u organu
 povezuje organe i ispunjava šupljine nastale oštećenjem
nekog drugog tkiva koje regenerira
c) Hrskaviĉno tkivo
GraĊa: stanice, hondrociti, ĉvrsta meĊustaniĉna tvar konzistencije
kauĉuka
Funkcija: izgradnja hrskavica u tijelu (npr. zglobna)
d) Koštano tkivo – najtvrĊe tkivo u organizmu
GraĊa: stanice, osteociti i mineralizirana meĊustaniĉna tvar
Funkcija: izgradnja kostiju
Vezivno, hrskaviĉno i koštano tkivo tvore skeletni dio lokomotornog sustava!
3. Mišićno tkivo
o IzgraĊeno od izduljenih mišićnih stanica (sposobnost kontrakcije!) i male
koliĉine meĊustaniĉne tvari oko svake mišićne stanice
o u mišićnoj stanici tj. vlaknu nalaze se miofibrili (mišićna vlakanca) koje
tvore kontraktilni proteini aktin i miozin
o mišićno tkivo moţe biti:
 popreĉnoprugasto skeletno
 popreĉnoprugasto srĉano
 glatko

4
 4. Ţivĉano tkivo
o najbolje diferencirano tkivo

GraĊa Funkcija
Ţivĉane nositelji specifiĉne funkcije ţivĉevlja (primanje,
stanice stvaranje i provoĊenje ţivĉanih podraţaja)
Glija stanice Omogućavanje gore navedene funkcije (npr.
stvaranje mijelina koji obavija ţivĉana vlakna)

 Organ
o najmanja jedinica graĊe ljudskog tijela vidljiva golim okom (makroskopski)
o izgraĊuju ga više vrsta tkiva, a oblik i graĊu odreĊuje funkcija organa
 Organski sustav
- skup organa kojim zajedniĉkim djelovanjem obavljaju odreĊenu sloţenu funkciju

Grana sustavne anatomije koja

Organski sustav
prouĉava organski sustav
1. Koštani sustav – Systema skeletale (skeleti) Osteologija
2. Spojevi kostiju (Veze meĊu kostima) – Juncturae
Sindezmologija
ossium (Systema articulare)
3. Mišićni sustav – Systema musculare (musculorum)
Miologija
 misli se na mišiće lokomotornog sustava!
4. Probavni sustav – Systema digestorium
5. Dišni sustav – Systema respiratorium
6. Sustav mokraćnih i spolnih organa – Systema
urogenitale
- Systema urinarium
- Systema genitalia
Splanhnologija
Ova dva sustava prikazuju se zajedno zbog toga što
imaju isto embrionalno podrijetlo, ali i zbog muške
uretre (koja ima i uropoetsku i genitalnu funkciju!)
7. Ţlijezde s unutrašnjim izluĉivanjem – Glandulae
endocrinae (Glandulae sine ductibus – Ţlijezde bez
izvodnih kanalića)
8. Ţilni sustav – Systema vasorum
- Systema cardiovasculare Angiologija
- Systema lymphoideum
9. Ţivĉani sustav – Systema nervosum
Neurologija
- Systema nervosum centrale
(Neuroanatomija)
- Systema nervosum periphericum
10. Osjetni organi – Organa sensuum
Koža i svi osjetni organi – Integumentum Esteziologija
communae et organa sensuum

 Organizam – svi organski sustavi morfološki i funkcionalno ĉine cjelinu skladnu za

ţivot

BILATERALNA (DVOSTRANA) SIMETRIJA

- ljudsko tijelo, izvana gledano, je simetriĉno
- ravnina simetrije, središnja (medijana) ravnina – planum medianum
o dijeli tijelo na dvije polovice – desna i lijeva antimera  zato je tijelo
dvostrano (bilateralno) simetriĉno

5
 - unutar tijela svi organski sustavi ne pokazuju dvostranu simetriju  parni organi
su bilateralno simetriĉni (mišićni i koštani sustav), a neparni organi (jetra, ţeludac,
slezena, srce i dr.) smješteni su nesimetriĉno  dvostrana simetrija nije apsolutna!
- simetrija osigurava pravilnu raspodjelu tjelesne mase (teţinski su desna i lijeva
strana identiĉne, bez obzira na to što bilateralna simetrija nije apsolutna)
- bilateralna simetrija prisutna je kod ljudi da bi se omogućila funkcija kretanja

METAMERIJA (SEGMENTACIJA)
- naĉelo graĊe tijela gdje je tijelo graĊeno od podjednakih metamera (segmenata)
koje se ponavljaju po uzduţnoj osi tijela
- segmentacija dobro izraţena u prsnom dijelu tijela (metameru tvore kraljeţak,
odgovarajući par rebara, meĊurebreni mišići, krvne i limfne ţile i meĊurebreni
mišići)  12 metamera, potpuna segmentiranost!

DIJELOVI TIJELA
Glavni dijelovi tijela su:
- glava (caput)
- vrat (collum)
- trup (truncus)
o prsni koš (thorax)
o trbuh (abdomen)
o zdjelica (pelvis) – donji izdvojeni dio trbuha
- parni gornji udovi (membrum superius / extremitas superior)
- donji udovi (membrum inferius / extremitas inferior)

Gornji udovi (extremitas superior / membrum Donji udovi (extremitas inferior / membrum
superius) inferius)
povezani su prsnim košem pomoću povezani sa kralješnicom pomoću
ramenog obruĉa zdjeliĉnog obruĉa
na slobodnom dijelu ruke se razlikuju: na slobodnom dijelu noge razlikuju se:
nadlaktica (brachium) natkoljenica (femur)
podlaktica (antebrachium) potkoljenica (crus)
šaka (manus) stopalo (pes)
palac (pollex) palac (hallux)
kaţiprst (indeks)
srednji prst (digitus medius)
prstenjak (digitus anularis)
mali prst (digitus minimus)

ANATOMSKI (ORIJENTACIJSKI) POLOŢAJ TIJELA (STAV)

- uspravan stav
- ruke uz tijelo, a dlanovi okrenuti prema naprijed
- noge su jedna uz drugu, noţni palĉevi usmjereni prema naprijed
- opis i orijentacija odreĊenog elementa uvijek se izvode u odnosu prema osnovnom
poloţaju

ANATOMSKE RAVNINE I OSI

- trodimenzionalnost tijela – duljina ili visina (gore – dolje), širina (desno – lijevo),
debljina (naprijed – natrag)

6
 Osnovne ravnine:
- Sagitalna (medijana1) ravnina (sagitus-strjelica, sagitarius-strijelac)
o vertikalna ravnina koja se proteţe u smjeru od sprijeda prema straga
o usporedna s medijanom ravninom
o u odnosu prema sagitalnoj ravnini, u jednoj antimeri razlikuje se dio koji je
bliţe ravnini simetrije (medijalno) te dio udaljeniji od ravnine
simetrije (lateralno)
o sagitalna ravnina dijeli antimeru tijela na medijalni i lateralni dio
- Frontalna2 ravnina (naziva se i koronarna zbog suture coronalis)
o vertikalna ravnina koja se proteţe slijeva nadesno, a usporedna je s ĉelom
(frons)
o dijeli tijelo na prednji i straţnji dio
o u donosu prema toj ravnini odreĊuje se je li što ispred ili iza te ravnine –
prednji (anterior) i straţnji (posterior)
- Horizontalna ravnina
o usporedna je s površinom vode (zato se i naziva horizontalnom)
o dijeli tijelo na gornji i donji dio
o u odnosu prema toj ravnini odreĊuje se je li što iznad ili ispod te ravnine –
gornji (superior) i donji (inferior)

Osnovne osi:
- Vertikalna (kraniokaudalna) os
o odgovara duljini tijela, stoga se proteţe odozgo prema dolje
o vertikalna os je ujedno i uzduţna os  proteţe se po najduljoj osi tijela
o u odnosu prema vertikalnoj osi odreĊuje se što je gore, odnosno dolje –
gornji (superior, cranialis) i donji (inferior, caudalis)
- Sagitalna (ventrodorzalna) os (venter – trbuh, dorsum – leĊa)
o proteţe se odsprijeda prema straga
o prema ovoj osi odreĊuje se što je sprijeda, a što straga – prednji (anterior,
ventralis) i straţnji (posterior, dorsalis)
- Transverzalna (popreĉna) os
o proteţe se zdesna nalijevo
o promatranjem cijelog tijela u odnosu prema ovoj osi odreĊuje se što je
desno (dexter) i lijevo (sinister)
o provodi li se orijentacija u jednoj antimeri, tada se odreĊuje što je
medijalno (medialis, bliţe ravnini simetrije) ili lateralno (lateralis,
udaljenije od ravnine simetrije)

Ravnine i osi su meĊusobno okomite!

1
Postoji samo jedna medijana ravnina, a bezbroj sagitalnih
2
Postoji bezbroj frontalnih ravnina

7
8
NORMA – najĉešći izgled, oblik, veliĉina, teţina organa, ono što vrijedi kao pravilo, što se
najĉešće javlja. To je prosjek svih vrijednosti i svojstva organa

VARIJACIJA – odstupanja od norme koja ne utjeĉu na opći izgled i funkciju tijela

MALFORMACIJA – odstupanja od norme koja za posljedicu imaju smetnje organa

(anomalije, nakaznosti)
- TERATOLOGIJA – dio patologije koji prouĉava malformacije

KONSTITUCIJA LJUDSKOG TIJELA prema Kretschmeru (1921):

1. Asteniĉka (lepstosomna, respiratorna, aurisomna)
2. Atletska (muskulozna, fibrozna) – normalna!
3. Pikniĉka (eurisomna, digestivna)
4. Mješovita
5. Displastiĉna – njom se ne bavi anatomija, jer nije konstitucija

9
 KOŠTANI SUSTAV (SYSTEMA SKELETALE)

OSTEOLOGIJA – anatomska disciplina koja se bavi prouĉavanjem koštanog sustava

Opća osteologija
- AKSIJALNI (OSOVINSKI) SKELET (Skeleton axiale) – kosti koje oblikuju
uzduţnu os trupa (lubanja, kralješci, rebra, prsna kost, ossa auditus – slušne
košĉice)
- APENDIKULARNI (PRIDODANI) SKELET (Skeleton appendiculare) – kosti
koje su povezane s aksijalnim skeletom (kosti ruku i nogu, kosti ramenog i
zdjeliĉnog obruĉa)

Funkcije koštanog sustava i kostiju:

- daju oblik, veliĉinu i potporu tijelu
- zaštićuju utrobne organe (lubanja i kralješnica zaštićuju mozak i kralješniĉnu
moţdinu, rebra organe prsnog koša, kosti zdjeliĉnog obruĉa zdjeliĉne organe)
- omogućavaju kretnje
Lokomotorni sustav:
o pasivni dio – sa zglobovima ĉine ovaj dio sustava te na taj naĉin
omogućuju kretnje pojedinih dijelova tijela
o aktivni dio – mišići koji imaju pripoj (inzerciju) na kostima pomoću tetiva,
skraćenjem ili kontrakcijom dovode do pomicanja kostiju  poluga!
- izvor krvnih stanica  hematopoetski organ – sadrţi crvenu koštanu srţ u kojoj se
stvaraju stanice krvi
- ţuta koštana srţ (medulla ossium flava) – rezervoar energije
- spremnici minerala (kalcija i fosfata) – kosti daju potrebnu tvrdoću, nuţni za rad
tjelesnih stanica, kost je mjesto pohrane kalcija, duge kosti u odraslih osoba su
spremnici masti

Kosti su najĉvršće potporno tkivo zbog toga što su mineralizirane!

GRAĐA KOSTIJU
- izgraĊena od koštanog tkiva koje je graĊeno od
o tvrda meĊustaniĉna mineralizirana tvar ili koštani matriks
 65% anorganske tvari – HIDROKSIAPATIT
 35% organske tvari – strukturni vlaknati (kolagen tipa I.) i
nevlaknastih proteina (biglikan, dekorin, osteokalein, …)
o stanica – OSTEOCITI, OSTEOBLASTI, OSTEOKLASTI
 Osteociti – nalaze se u šupljinicama koštanog matriksa i tvore
većinu stanica
 Osteoblasti – stvaraju organski dio koštanog matriksa
 Osteoklasti – sudjeluju u razgradnji koštanoga tkiva

- OSTEOCITI
o zrele stanice koštanoga tkiva koje odrţavaju koštani matriks
o ovalne sploštene stanice s dugaĉkim izdancima kojima su meĊusobno
povezane
o koštano tkivo dobro prokrvljeno, ali ĉvrsti mineralizirani koštani
matriks onemogućuje difuziju preko koje se stanice hrane

10
 o matriks sadrţi mnogobrojne mikroskopske kanaliće u kojima tkivna
tekućine oplahnjuje izdanke osteocita i osteocite  time je osigurano
dobro prehranjivanje svake stanice
- OSTEOBLASTI
o koštane stanice vaţne u procesu stvaranja koštanog tkiva
o stvaraju organski dio koštanoga matriksa, a kada se u takav matriks uloţe
minerali, osteoblasti postaju osteociti
o osteociti i osteoblasti nemaju mogućnost diobe  nastajanje novih
koštanih stanica ima izvor u koštanim prastanicama (osteoprogenitornim
stanicama)  ove stanice se nalaze u dubokom sloju periosta (pokosnice)
 obavija vanjsku površinu kosti, te u njeţnijoj ovojnici (endostu), koja
prekriva sve unutrašnje površine kosti
- OSTEOKLASTI
o stanice koje razgraĊuju tj. resorbiraju koštano tkivo
o ovaj proces teĉe istodobno sa procesom stvaranja koštanog tkiva (bez
obzira da li se radi o rastu, cijeljenju ili trajnoj pregradnji kosti tijekom
ţivota)

MeĊustaniĉna tvar koštanog tkiva

- izgraĊena od anorganskog i organskog dijela
o Organski dio
 najveći udio ĉine ĉvrsta kolagena vlakna tj. komponente matriksa
 vlakna se nalaze u amorfnoj tvari koju tvore proteoglikani
 vlaknasta struktura koštanog matriksa ĉini kosti ĉvršćima i
elastiĉnima
o Anorganska komponenta
 tvore je minerali uloţeni u organski dio matriksa, a koji ĉine
60-70% teţine kostiju
 od minerala najzastupljeniji kalcij
 kalcij i fosfor tvore kristale hidroksiapatita koji se nalaze uzduţ
kolagenih vlakana
 minerali daju ĉvrstoću kostima!
- i anorganski i organski dio pridonose obiljeţjima koštanog tkiva kako bi bilo
otporno na savijanje, pritisak i odreĊeno vlaĉno opterećenje

GRAĐA KOŠTANOG TKIVA:

Makroskopska graĊa koštanog tkiva
- makroskopski razlikujemo 2 vrste koštane tvari/tkiva:
o kompaktna koštana tvar (substantia compacta)
 zbijeno, gusto koštano tkivo poput bjelokosti
 makroskopski bez vidljivih šupljina
 izgraĊuje površinski sloj kostiju, a u cijelosti tvori stijenku trupa
duge kosti
o spuţvasta koštana tvar (substantia spongiosa)
 tvore je mnogobrojne meĊusobno povezane koštane gredice
 gredice tvore stijenke bezbrojnih makroskopski vidljivih i
meĊusobno povezanih šupljinica u kojima se nalazi koštana srţ
 spuţvasta tvar se nalazi u kratkim i ploĉastim kostima, te u
krajevima dugih kostiju

11
 Mikroskopska graĊa koštanog tkiva
- i kompaktna i spongiozna tvar lamelarne graĊe
- meĊustaniĉna koštana tvar organizirana slojevito, u obliku mnogobrojnih
usporednih koncentriĉnih listića (lamela)  bolja potporna funkcija i veća
ĉvrstoća kostiju
- izmeĊu lamela se nalaze osteociti
- lamele su postavljene u smjeru djelovanja tlaĉnih i vlaĉnih sila
- kolagena vlakna u jednoj lameli meĊusobno su usporedna i pod kutom su u odnosu
prema vlaknima u susjednoj lameli  posebna vaţnost za ĉvrstoću kostiju

- u kompaktnoj tvari nalaze se

o glavne vanjske lamele usporedne s vanjskom površinom kosti
o glavne unutrašnje lamele usporedne s unutrašnjom površinom kosti
o intersticijske lamele
o Haversove lamele oko uzduţnih kanala u kojima se nalaze krvne ţile  u
ove krvne ţile ulijevaju se ţile iz popreĉnih Volkmannovih kanala koji se
otvaraju na unutrašnjoj i vanjskoj površini kosti
- gredice spuţvaste tvari takoĊer sadrţe usporedne lamele, ali nemaju kanale sa
krvnim ţilama zbog toga što su u tijesnom doticaju s dobro prokrvljenom
koštanom srţi
- nezrelo koštano tkivo nije lamelarne graĊe (za razliku od zrelog!)
- nezrelo koštano tkivo = koštano tkivo koje se nalazi
o na hvatištima tetiva,
o uz šavove ploĉastih kostiju lubanje,
o u leţištu zuba
o prolazno nakon prijeloma kostiju
- arhitektura spuţvaste i kompaktne tvari odgovara silama koje djeluju na kosti i
koje se prenose u odreĊenim smjerovima
- trajektorije = podruĉja zgusnutih gredica koja se proteţu u smjeru djelovanja sila
tj. to su sustavi gredica koji odgovaraju crtama opterećenja, a vidljive su u
spuţvastoj tvari
- trajektorije su vidljive na presjeku kosti i na rtg snimkama

OBLICI KOSTIJU
Podjela kostiju s obzirom na njihov oblik:
Osnovni oblici kostiju:
 Duge kosti (ossa longa)
o spadaju kosti udova, izuzev kostiju zapešća i zastoplja
o dugaĉke, u obliku cijevi  omogućuje im prenošenje velikih sila uz vlastitu
manju teţinu, te veću otpornost prema savijanju
Anatomija dugih kostiju:
 trup (corpus ili diaphysis) – središnji i najveći dio kosti
 stijenku korpusa duge kosti tvori kompaktna tvar, te vrlo
tanki sloj spuţvaste tvari prema šupljini kosti
 unutar trupa se nalazi moţdinska šupljina (cavitas
medullaris) ispunjena koštanom srţi (medulla ossium) – u
odraslih ţuta koštana srţ (uskladištena mast), a u djece
crvena koštana srţ (krvotvorni organ)
o crvena koštana srţ nalazi se u svim kostima u
novoroĊenĉadi i djece, a u odraslih se nalazi u spongiozi

12
 kostiju trupa, te u proksimalnom kraju bedrene i
nadlaktiĉne kosti
 krajevi ili epifize (extremitates ili epiphyses) – širi završni dijelovi
kosti
 površinski graĊene od tankog sloja kompaktne tvari
 ispunjava ih spuţvasta tvar u ĉijim je šupljinama koštana
srţ
 metafize (metaphyses) – dijelovi trupa kosti u blizini epifiza
 epifizna ploĉa (lamina epiphysialis) – valjkasta hrskaviĉna ploĉica
koja se tijekom rasta kosti nalazi na prijelazu iz kraja u trup kosti, a
omogućuje rast kosti u duljinu
 nakon završetka rasta, hrskavica se zamjenjuje koštanim tkivom
 Vezivne ovojnice dugih kostiju:
 POKOSNICA (PERIOSTEUM – PERIOST)
 ĉvrsta vezivna ovojnica koja oblaţe vanjsku površinu svake
kosti, osim u podruĉju zglobne hrskavice
 Funkcije periosta:
o njena uloga je prehranjivanje kosti
o vaţna za rast i cijeljenje kosti nakon prijeloma
(ima ovu ulogu jer sadrţi osteoprogenitorne
stanice)
 bogato prokrvljen i osjetno oţivĉen (inerviran)
 ENDOST (ENDOSTEUM)
 ovojnica jednake funkcije kao i periost, ali bitno njeţnije
graĊe
 prekriva sve unutrašnje površine kosti – stijenke medularne
šupljine (cavum medullare), stijenke šupljinica spuţvaste
koštane tvari i Haversovih kanala
o na proksimalnom i distalnom kraju duge kosti nalaze se zglobne plohe 
prekriva ih zglobna hrskavica (cartilago articularis), uzglobljavaju se sa
susjednim zglobom
 Kratke kosti (Ossa brevia)
o nalik kocki
o nalaze se na mjestima na kojima uglavnom djeluju sile kompresije  kosti
zastoplja i zapešća, trup kralješka
o cijeli površinski dio kosti tvori kompaktna tvar, a cijelu unutrašnjost
ispunjava spuţvasta tvar (kao i na krajevima dugih kostiju)
 Ploĉaste kosti (Ossa plana)
o tanke plosnate kosti s dvjema površinama
o izgraĊene od triju slojeva kompaktne tvari, izmeĊu kojih se nalazi sloj
spuţvaste tvari
o funkcije ploĉastih kostiju:
 zaštićuju sadrţaj odreĊenih tjelesnih šupljina (kosti lubanje!)
 velike površine ovih kostiju polazišta mišića (lopatica!)

13
 Posebni oblici kostiju
 Sezamske (sezamoidne) kosti (Ossa sesamoidea)
o kratke kosti koje se nalaze u tetivama pojedinih mišića
o nalik zrnu sezama
o funkcija im je udaljiti tetivu od zgloba kako bi mišić uĉinkovitije obavljao
svoju funkciju
o najveća sezamska kost je iver (patella)  nalazi se u sklopu koljenog zgloba
 Nepravilne kosti (Ossa irregularia)
o nepravilna, neodreĊena oblika
o tu spadaju kralješci, pojedine kosti lubanje i zdjeliĉna kost (koja ima i obiljeţja
ploĉastih kostiju)
o površinu ovih kostiju izgraĊuje tanki sloj kompaktne tvari, a unutrašnjost je
ispunjena spuţvastom tvari
 Pneumatiĉne kosti (Ossa pneumatica)
o njihova šupljina ispunjena zrakom, a unutrašnja površina obloţena sluznicom
o u šupljine ulazi zrak kroz otvore kojima su ove kosti povezane sa okruţenjem
o šupljine u pojedinim kostima lubanje (sitasta kost, klinasta kost, ĉeona kost i
gornja ĉeljust) povezane sa nosnom šupljinom  paranazalni sinusi
o pneumatiĉni prostori u sljepooĉnoj kosti pripadaju srednjem uhu i povezani su
sa ţdrijelom

Rast i razgradnja kosti (Embriologija kostiju)

OSIFIKACIJA (OKOŠTAVANJE)
- proces nastajanja koštanog tkiva
- zapoĉinje u 2. mjesecu intrauterinog ţivota

Naĉini osifikacije:
1. Endohondralna osifikacija
o iz mezenhima (posebno embrionalno vezivno tkivo iz kojeg nastaju kosti)
prvo nastaje hrskaviĉni model kosti koji se potom potpuno razgraĊuje i
zamjenjuje koštanim tkivom
o na ovaj naĉin nastaje većina kostiju

2. Intramembranska osifikacija
o ovim naĉinom nastaje manji broj kostiju (pojedine ploĉaste kosti lubanje i
kljuĉne kosti)
o u ploĉastim ĉetvrtastim kostima lubanje osifikacija zapoĉinje u vezivnom
tkivu u sredini buduće kosti, te se širi prema periferiji
o proces najprije obuhvaća rubove kosti, a potom uglove kroz vremenom
postaju vezivo  nastanak širih vezivnih tvorbi izmeĊu susjednih kostiju
lubanje – FONTANELE
 velika fontanela – izmeĊu ĉeonih3 i tjemenih kostiju
 mala fontanela – izmeĊu tjemenih kostiju i zatiljne kosti
o fontanele i ostali vezivni spojevi izmeĊu kostiju lubanje omogućavaju
 prilagodbu lubanje novoroĊenĉeta tijekom prolaţenja kroz
poroĊajni kanal
 rast lubanje sukladno brzini rasta mozga

3
Tijekom razvoja čeona kost je parna.

14
 o fontanele su palpabilne kao mekaniji dijelovi na glavi novoroĊenĉeta, a
okoštavaju tijekom prvih dviju godina

KOSTUR (SKELETON)
- aksijalni, apendikularni skelet
- kosti gornjeg uda (ossa membri superioris) = kosti ramenog obruĉa i kosti
slobodnog dijela gornjeg uda (kosti ruke)
- kosti donjeg uda (ossa membri inferioris) = kosti zdjeliĉnog obruĉa i kosti
slobodnog dijela donjeg uda (kosti noge)

KRALJEŠNICA (Columna vertebralis)

- nalazi se u medijanoj ravnini u straţnjem dijelu trupa
- dio aksijalnog skeleta, a povezana je sa:
o kostima lubanje u njenom gornjem dijelu
o rebrima u prsnome dijelu
o kostima donjih udova preko lijeve i desne zdjeliĉne kosti
- izgraĊuje medijani dio straţnje stijenke prsne i trbušne šupljine, te straţnju
stijenku male zdjelice

Anatomija kralješnice:
- izgraĊuju je 32-33 meĊusobno povezana ili srasla kralješka:
o 7 vratnih kralješaka (vertebrae cervicales) – atlas i axis
o 12 prsnih kralješaka (vertebrae thoracicae)
o 5 slabinskih kralješaka (vertebrae lumbales)
o 5 kriţnih kralješaka (vertebrae sacrales)
o 3-4 trtiĉna kralješka (vertebrae coccygeae)
- vratni, prsni i slabinski se nazivaju pravim kralješcima (vertebrae verae) jer su
samostalni segmenti
- kriţni i trtiĉni kralješci nazivaju se laţnim kralješcima (vertebrae spuriae)
o 5 kriţnih kralješaka sraslo je u cjelovitu kriţnu kost (os sacrum)
o 3-4 rudimentarna trtiĉna kralješka sraslo je u cjelovitu trtiĉnu kost (os
coccygis)
- prema navedenim ĉinjenicama kralješnicu oblikuje 26 meĊusobno povezanih
koštanih segmenata
- zakrivljena u sagitalnoj ravnini u obliku dvostrukog slova S
- unutar kralješnice nalazi se kralješniĉni (vertebralni) kanal (canalis vertebralis) 
šupljina u kojoj je zaštićena kralješniĉna moţdina

KRALJEŠNICA U CIJELOSTI
- u odrasle osobe sastavljena od 24 samostalna kralješka, te kriţne i trtiĉne kosti
- kralješci povezani zglobovima i vezivnim tkivom (ligamentima) i disci
intervertebrales (vezivnohrskaviĉne ploĉice koje povezuju trupove susjednih
kralješaka)
- duljina kralješnice 60-75 cm
- duljinom kralješnice proteţe se canalis vertebralis  šupljina nastala uzduţnim
nizanjem kralješĉanih otvora (foramina vertebralia) pravih kralješaka i sakralnog
kanala
- u kralješniĉnom kanala nalazi se kralješniĉna moţdina
- preko velikog otvora (foramen magnum) vertebralni kanal povezan je s
lubanjskom šupljinom, kaudalno završava otvorom (hiatus sacralis)

15
- poboĉno kroz mnoge intervertebralne otvore izlaze moţdinski ţivci
- na popreĉnom presjeku kralješniĉni kanal u vratnom i slabinskom dijelu ima
trokutasti oblik, u prsnom dijelu okruglast, u kruţnom dijelu bubreţastog oblika
- širina trupova kralješka (C2 – S1) se povećava, razmjerno teţini koju kralješci
prenose, donji dio sakruma se suţava  kralješnica promatrana s prednje strane
podsjeća na kravatu

Anatomija zavoja kralješnice

- zavoji kralješnice u sagitalnoj ravnini  izmjena zavoja s konkavitetom prema
natrag, sa zavojima s konkavitetom prema naprijed
o vratni, slabinski dio – konkavitet prema natrag  cervikalna i
lumbalna lordoza
o prsni, kriţni dio – konkavitet prema naprijed  torakalna i sakralna
kifoza
o ovakav oblik kralješnice joj omogućuje ravnomjernije rasporeĊivanje sila
koje djeluju na nju
- u frontalnoj ravnini moţe postojati fiziološki zavoj u prsnome dijelu s
konveksitetom udesno – fiziološka dekstroskolioza

ANATOMIJA PRAVIH KRALJEŠAKA – zajedniĉka obiljeţja:

1. Trup kralješka (Corpus vertebrae)
o prednji, veći dio kralješka uglavnom valjkasta oblika
o iregularna kost, najmasivniji dio kosti
o izgraĊen od spongiozne koštane tvari, s tankim slojem kompaktne tvari na
površini
o završne plohe susjednih kralješaka meĊusobno spojene
vezivnohrskaviĉnim (meĊukralješĉanim) ploĉicama ili diskovima (disci
intervertebrales)
o oblik trupa se razlikuje prema odreĊenoj skupini kralješaka
2. Luk kralješka (Arcus vertebrae)
o konkavna strana luka, zajedno sa straţnjom površinom trupa kralješka,
omeĊuje okrugli foramen vertebrale  tvore canalis vertebralis
o izmeĊu dva korijen luka (pediculus arcus) susjednih kralješaka nastaje
poboĉni otvor (foramen intervertebrale) kroz koji moţdinski ţivac napušta
kralješniĉnu moţdinu
3. Nastavci kralješaka (Proccesus)
o pomoću njih se meĊusobno uzglobljuju dva susjedna kralješka  zato
zglobni nastavak ima zglobnu plohu (facies articularis superior ili
inferior)
o nastavci su:
 gornji i donji zglobni nastavak (proccesus articulares superiores et
inferiores)
 popreĉni nastavci (processus transversi)
 trnasti nastavak (processus spinosus)

Atlas (glavonoša)
o prvi vratni kralješak
o nosi lubanju pomoću zglobova kojima je spojen sa zatiljnom kosti

Axis (epsitropheus, obrtaĉ) – drugi vratni kralješak

16
 KOSTI PRSNOG KOŠA
REBRA (COSTAE)
- duge plosnate savijene kosti
- povezuju kralješnicu i prsnu kost s kojom se spajaju preko rebrenih hrskavica
- 12 pari rebara (gornja i donja su kratka, srednja su dugaĉka)

Dijelovi rebra:
 Glava rebra (caput costae) – straţnji, deblji dio rebra koji se uzglobljava se s trupom
kralješka
o na njoj se nalazi zglobna ploha (facies articularis capitis costae)  za
spajanje sa 2 susjedna kralješka
 Vrat rebra (collum costae) – kratki stanjeni dio, nastavlja se na glavu rebra prema
natrag i lateralno
 Kvrţica (tuberculum costae) – nalazi se na prijelazu iz vrata u trup sa zglobnom
plohom (facies articularis tuberculi costae) za uzglobljavanje sa popreĉnim
nastavkom kralješka
 Trup rebra (corpus costae) – najdulji dio rebra

- Na prednji kraj rebra nastavlja se rebrena hrskavica kojom je rebro povezano sa

prsnom kosti, izravno ili neizravno, pa na temelju toga postoje:
o Prava rebra (costae verae) – prvih 7 pari rebara koje je povezano sa prsnom
kosti preko rebrenih hrskavnica
o Laţna rebra (costae spuriae) – sljedeća 3 para koja se svojim hrskavicama
povezuju sa hrskavicama rebara iznad sebe  oblikuju rebrene lukove
o Lebdeća rebra (costae fluctuantes) – zadnja 2 para rebara koji nisu u
doticaju s prsnom kosti, već završavaju slobodno u mišićnoj stijenci

PRSNA KOST (STERNUM)

- plosnata kost u frontalnoj ravnini
- nalazi se na prednjoj stijenci prsnog koša

Anatomija prsne kosti:

- Drţak prsne kosti (manubrium sterni) – gornji širi dio
- Trup prsne kosti (corpus sterni) – dulji uţi dio
- Maĉoliki nastavak (processus xiphoideus) – završni dio nepravilna oblika

KRIŢNA KOST (OS SACRUM)

- izgraĊuje je 5 koštano sraslih kriţnih kralješaka
- kost trokutasta oblika spljoštena na ventrodorzalno
- poput ubaĉena klina, nalazi se izmeĊu straţnjih dijelova zdjeliĉnih kostiju, s kojim
tvori zdjeliĉni obruĉ
- prednja površina sakruma tvori straţnju stijenku male zdjelice  naziva se facies
pelvica
- ĉetiri otvora na površinama kroz koje iz kralješniĉnog kanala izlaze grane
moţdinskih ţivaca
- na poboĉnim stranama nalazi se po jedna zglobna ploha (facies auricularis) za
uzglobljavanje sa zdjeliĉnom kosti
- gornji dio sakruma širi je i masivniji, jer sudjeluje u prijenosu teţine

17
TRTIĈNA KOST (OS COCCYGIS)
- zamjetno manja od kriţne kosti
- trokutasta oblika s vrhom usmjerenim prema dolje koji je ujedno kaudalni
završetak kralješnice
- tvore je 3-4 sraštena rudimentarna kralješka

KOSTI GLAVE (Ossa cranii)

- meĊusobno spojene tvore cjelinu nazvanu lubanja (cranium)
- kosti lubanje štite u gornjem i straţnjem dijelu glave mozak, a u prednjem i
donjem dijelu poĉetne dijelove dišnog i probavnog sustava, te sadrţaj orbita
(oĉnica)

Podjela kostiju lubanje:

- NEUROKRANIJ (straţnji i gornji)
- VISCEROKRANIJ / SPLANHOKRANIJ (prednji i donji)

Lubanjski svod (calvaria) – gornji dio lubanje koji se proteţe iznad zamišljene
ravnine koja povezuje dio ĉeone kosti iznad oĉnih šupljina, s ouboĉenjem na
sredini ljuske zatiljne kosti
Baza lubanje (basis cranii) – dio ispod lubanjskog svoda
Slušne košĉice (ĉekić, nakovanj, stremen) – unutar šupljine srednjeg uha
Kosti neurokranija (neurocranium):
- ĈEONA KOST (OS FRONTALE) – pneumatizirana
o ispod ljuske (squama frontalis) nalaze se parni ĉeoni sinusi (sinus
frontales)
- TJEMENA KOST (OS PARIETALE)
- ZATILJNA KOST (OS OCCIPITALE)
- KLINASTA KOST (OS SPHENOIDALE) – pneumatizirana
o u trupu kosti se nalaze dva pneumatiĉna prostora – lijevi i desni
paranazalni sfenoidni sinus (sinus sphenoidalis)
- SLJEPOOĈNA KOST (OS TEMPORALE) – pneumatizirana
o u piramidi sljepooĉne kosti se nalaze pneumatizirane šupljinice uha
koje su povezane sa ţdijelom

Kosti viscerokranija (viscerocranium):

 Parne kosti viscerokranija:
- GORNJA ĈELJUST (MAXILLA) – pneumatizirana
o u korpusu gornje ĉeljusti (corpus maxillae) kao središnjem dijelu kosti,
koji je pneumatiĉni trup u obliku tetraedra, smješten ispod orbite i poboĉno
od nosne šupljine nalazi se maksilarni sinus (sinus maxillaris)
- JAGODIĈNA KOST (OS ZYGOMATICUM)
- SUZNA KOST (OS LACRIMALE)
- NOSNA KOST (OS NASALE)
- NEPĈANA KOST (OS PALATINUM)
- DONJA NOSNA ŠKOLJKA (CONCHA NASI INFERIOR)

18
  Neparne kosti viscerokranija
- RAONIK (VOMER)
- SITASTA KOST / REŠETNICA (OS ETHMOIDALE) – pneumatizirana
o s poboĉnih dijelova vodoravne ploĉice ove kosti vise etmoidni labirinti
(labyrinthi ethmoidales) – malene meĊusobno povezane pneumatiĉne
šupljinice na nekoliko razina  etmoidalni sinus (sinus ethmoidalis)
- DONJA ĈELJUST (MANDIBULA)
- JEZIĈNA KOST (OS HYOIDEUM)

KOSTI RAMENOG OBRUČA

(Cingulum pectorale / Cingulum membri superioris)
- pomoću kostiju ramenog obruĉa, kosti ruke povezane su s kostima aksijalnog
skeleta

Kosti ramenog obruĉa su:

- LOPATICA (scapula) (2)
- KLJUĈNA KOST (clavicula) (2)

KLJUĈNA KOST (clavicula)

- duga kost koja se proteţe od prsne kosti lateralno i prema natrag do lopatice
- medijalni kraj ove kosti nosi zglobnu plohu (facies articularis sternalis) za
uzglobljavanje sa sternumom
- lateralni kraj ove kosti nosi zglobnu plohu (facies articularis acromalis) za
uzglobljavanje sa akromijonom lopatice

LOPATICA (scapula)
- ploĉasta kost trokutasta oblika
- nalazi se u gornjem dijelu leĊa i povezuje klavikulu sa nadlaktiĉnom kosti
- acromion (slobodni završetak spine scapulae) nosi zglobnu plohu za spajanje sa
klavikulom
- ugao (angulus lateralis) lateralnog kosog ruba skapule sadrţi zglobnu plohu za
uzglobljavanje sa nadlaktiĉnom kosti
o ova ploha je konkavna i nalik je obrisu kruške, cavitas glenoidalis

KOSTI RUKE
Kost nadlaktice je: nadlaktiĉna kost
Kosti podlaktice su: lakatna kost, palĉana kost
Kosti šake: zapešćajne, pešćajne, kosti prstiju

NADLAKTIĈNA KOST (HUMERUS)

- cjevasta kost, najdulja kost gornjeg uda
- na proksimalnom kraju humerusa istiĉe se glava humerusa (caput humeri) koja
je zglobna ploha u obliku dijela pune kugle za uzglobljavanje sa skapulom, a
okrenuta je prema gore i medijalno
- uz rub ove plohe nalazi se vrat humerusa (collum anatomicum)  os glave i vrata
zatvara s trupom kut od 130°, otvoren medijalno
- druga ploha, trochlea humeri, u obliku popreĉno poloţena punog valjka
uzglobljava se sa lakatnom kosti (ulna)

19
KOSTI PODLAKTICE (OSSA ANTEBRACHII)
- medijalno se u podlaktici nalazi lakatna kost (ulna), a lateralno palĉana kost
(radius) koje su u takvom poloţaju kada je sama ruka u orijentacijskom poloţaju
- ulna je malo dulja od radijusa, a izmeĊu njih se nalazi meĊukoštani prostor
(spatium interoseum antebrachii)

LAKATNA KOST (ULNA) – duga kost

- na proksimalnom dijelu lakatne kosti nalazi se zglobna ploha (incisura
trochlearis) poput dijela popreĉno poloţena šupljeg valjka, koja se uzglobljava sa
trohlejom humerusa
- distalni kraj ulne na lateralnoj strani ima zglobnu plohu u obliku dijela uzduţno
postavljena niskoga valjka (circumferentia articularis) za uzglobljavanje sa
radijusom

PALĈANA KOST (RADIUS) – duga kost

- proksimalni kraj glave radijusa (caput radii) je uzduţno postavljen puni niski
valjak ĉiji se plašt (circumferentia articularis) uzglobljava s ulnom
- gornja baza valjka (fovea articularis) konkavna je i uzglobljava se s kapitulumom
humerusa
- distalni kraj palĉane kosti koji ima oblik krnje ĉetverostrane piramide ĉija baza
tvori zglobnu plohu (facies articularis carpalis) za uzglobljavanje sa nizom
zapešćajnih kostiju

KOSTI ŠAKE (OSSA MANUS)

U kosti šake spadaju:
- zapešćajne kosti (ossa carpi)
- pešćajne kosti (ossa metacarpi)
- kosti prstiju šake (ossa digitorum manus, phalanges)

ZAPEŠĆAJNE KOSTI
- nalaze se u korijenu šake
- u obliku su dvaju popreĉno poloţenih nizova s po ĉetirima kostima
- rijetko je sluĉaj da se u središnjem dijelu pojavi središnja kost (os centrale)

Proksimalni niz zapešćajnih kostiju (radijalno prema ulnarnom):

1. Ĉunasta kost (os scaphoideum)
2. Polumjeseĉasta kost (os lunatum)
3. Trokutasta kost (os triquetrum)
4. Graškasta kost (os pisiforme)

Distalni niz zapešćajnih kostiju:

1. Trapezna kost (os trapezium)
2. Trapezoidna kost (os trapezoideum)
3. Glaviĉasta kost (os capitatum)
4. Kukasta kost (os hamatum)

PEŠĆAJNE KOSTI – ima ih 5, iako su malene pripadaju skupini dugih kostiju

20
KOSTI PRSTIJU ŠAKE – ĉlanci prstiju (po tri u svakom prstu), pripadaju dugim kostima
- proksimalni kraj falange je baza (basis phalangis) koja nosi zglobnu plohu u
obliku dvodijelne jamice
- na proksimalnoj falangi zglobna ploha je u obliku dijela šuplje kugle
- distalni kraj ima oblik popreĉno poloţena punoga valjka s brazdom vodiljom
(trochlea phalangis)

KOSTI ZDJELIČNOG OBRUČA

(Cingulum pelvicum / Cingulum membri inferioris)
- pomoću ovih kostiju je skelet noge povezan sa aksijalnim skeletom
- kosti zdjeliĉnog obruĉa su: zdjeliĉne kosti (2), kriţna kost, trtiĉna kost

ZDJELIĈNA KOST (OS COXAE)

- nepravilna kost, ima obiljeţja i ploĉastih kostiju
- zaštićuje zdjeliĉne organe
- do razdoblja puberteta sastoji se od triju kostiju odvojenih hrskavicom, a potom
postaje koštanom cjelinom:
o BOĈNA (CRIJEVNA) KOST (Os illium) – u gornjem dijelu
o SJEDNA KOST (Os ischii) – dorzalni i kaudalni dio zdjeliĉne kosti
o STIDNA KOST (Os pubis) – ventralni i kaudalni dio
- trupovi ovih kostiju sastaju se u sjedini zdjeliĉne kosti, gdje se s vanjske strane
nalazi acetabulum ĉiji periferni dio (facies lunata) sluţi za uzglobljavanje sa
bedrenom kosti

Boĉna kost (Os illium)

- svojim trupom (corpus ossis ilium) tvori gornji dio acetabuluma
- medijalno i iza ilijaĉne jame (fossa iliaca) nalazi se zglobna ploha za sacrum
(facies auricularis)

Stidna kost (Os pubis)

- trupovi i grane stidne i sjedne kosti oblikuju veliki otvor (foramen obturatum)
zatvoren membranom s koje polaze mišići
- na prijelazu gornje stidne kosti u donju, s medijalne strane nalazi se ploha (facies
symphisialis)  povezana s jednakom takvom plohom na kosti u suprotnoj
antimeri pomoću vezivnohrskaviĉne ploĉice  oblikuje spoj koji se naziva
preponska simfiza (symphisis pubica)

KOSTI NOGE
Kost natkoljenice: natkoljeniĉna kost
Kosti potkoljenice: goljeniĉna kost, lisna kost
Kosti stopala: kosti zastoplja, kosti sredostoplja, kosti prstiju
U oblikovanju koljenog zgloba sudjeluje iver (patella).

NATKOLJENIĈNA (BEDRENA) KOST (FEMUR)

- najteţa i najveća cjevasta kost u tijelu
- najveći dio proksimalnog kraja tvori glava bedrene kosti (caput femoris) koja
oblikuje 2/3 pune kugle i uzglobljava se sa acetabulumom
- kondili femura objedinjeni su u zglobnu plohu za patellu (facies patellaris)

21
 - na donjoj i straţnjoj strani površine kondila nalaze se zglobne plohe za spajanje
sa goljeniĉnom kosti  plohe su konveksne u sagitalnom smjeru i nalik su
popreĉno poloţenim punim valjcima

IVER (PATELLA)
- sezamska kost koja se nalazi u tetivi ĉetveroglavog mišića bedra, ispred koljena
- straţnja površina ivera zglobna je ploha za uzglobljavanje sa femurom

KOSTI POTKOLJENICE (OSSA CRURIS)

- medijalno se nalazi goljeniĉna kost, a lateralno i malo straga lisna kost

Goljeniĉna kost (Tibia)

- proksimalni kraj tibije zadebljan je u obliku dva kondila koji na gornjoj strani
tvore konkavne zglobne plohe za koljeni zglob (facies articulares superiores)
- lateralno i straga na proksimalnom kraju nalazi se zglobna ploha za lisnu kost
- distalni kraj koji je u obliku krnje ĉetverostrane piramide ĉija je baza okrenuta
prema stopalo tvori konkavnu zglobnu plohu (facies articulares inferior) za
uzglobljavanje sa gleţanjskom kosti  u obliku dijela popreĉno poloţenog šupljeg
valjka
- na lateralnoj površini medijalnog gleţnja nalazi se sagitalna zglobna ravnina za
uzglobljavanje sa gleţanjskom kosti
- na lateralnoj površini distalnog kraja nalazi se hrapavost za pripajanje
ligamenata kojima se goljeniĉna i lisna kost spajaju

Lisna kost (Fibula)

- lateralna kost potkoljenice
- proksimalni kraj, glava (caput fibulae) nosi ravnu zglobnu plohu za tibiju
- na medijalnoj površini maleola nalazi se ravna sagitalna zglobna ploha za
gleţanjsku kost

KOSTI STOPALA (OSSA PEDIS)

- kosti zastoplja (tarsus) ĉine:
o proksimalno tarzalne kosti (ossa tarsi)
o distalno kosti sredostoplja (ossa metatarsi)
o kosti noţnih prstiju (ossa digitorum pedis) – ĉlanci (phalanges)
- kosti stopala su duge kosti, a oblikuju dva svoda – uzduţni i popreĉni (konveksitet
prema gore-dorzalno)

KOSTI ZASTOPLJA (OSSA TARSI) (7)

Medijalni niz tarsusa:
- gleţanjska kost (talus) – spaja se s potkoljenicom
- ĉunasta kost (os naviculare) – nalazi se ispred gleţanjske kosti
- klinaste kosti (os cuneiforme mediale, intermedium et laterale)

Lateralni niz tarsusa:

- petna kost (calcaneus) – lateralno do gleţanjske kosti
- kockasta kost (os cuboideum) – ispred petne kosti

Proksimalni niz: gleţanjska kost, petna kost i ĉunasta kost

Distalni niz: klinaste kosti, kocakasta kost

22
Gleţanjska kost (talus)
- kao najviše smještena kost stopala uzglobljava se sa kostima potkoljenice
- na gornjoj strani trupa nalazi se zglobno tijelo popreĉno poloţena punoga valjka
(trochlea tali)  nosi tri plohe za uzglobljavanje sa tibijom i fibulom  gornja ploha
tvori dio plašta valjka, a dvije poboĉne plohe su dijelovi baza valjka
- glava talusa (caput tali) se sa prednjom konveksnom zglobnom plohom veţe za
navikularnu kost
- s donje strane trupa, vrata i glave nalazi se po jedna zglobna ploha za petnu kost

Petna kost (calcaneus)

- najveća tarzalna kost, oblikom podsjeća na kvadar
- s gornje strane petne kosti nalaze se tri zglobne plohe za gleţanjsku kost, a sprijeda se
nalazi zglobna ploha za kockastu kost

Ĉunasta kost (os naviculare)

- na straţnjoj površini nosi zglobnu plohu za glavu gleţanjske kosti
- prednja površina podijeljena je na tri plohe za spajanje sa klinastim kostima

Kockasta kost (os cuboideum)

- straga je povezana s petnom kosti
- sprijeda s ĉetvrtom i petom metatarzalnom kosti
- medijalno povezana s lateralnom klinastom kosti

Klinaste kosti (Ossa cuneiformia)

- nalaze se ispod navikularne kosti

KOSTI SREDOSTOPLJA – METATARZALNE KOSTI (OSSA METATARSI)

- pripadaju dugim kostima
- ove kosti se proksimalno uzglobljuju s odgovarajućim kostima tarzusa, a distalno s
proksimalnim falangama prstiju

KOSTI NOŢNIH PRSTIJU (OSSA DIGITORUM PEDIS)

- pripadaju dugim kostima
- ima ih po 3 u svakom prstu, izuzev palca gdje se nalaze 2 kosti
- baza falanga (basis phalangis) nosi zglobnu plohu u obliku dvodijelne jamice, na
proksimalnoj falangi ta je ploha oblika dijela šuplje kugle

23
 POJEDINAĈNO UZGLOBLJAVANJE KOSTIJU
Kost koja se uzglobljava
Glava rebra (caput costae)
Kvrţica rebra (tuberculum
costae)
Medijalni dio klavikule
Lateralni dio klavikule
Akromion lopatice
Skapula
Humerus
Humerus
Proksimalni dio ulne
Lateralni dio ulne
Glava radiusa
Ulna
Distalni dio radiusa
Os illium (boĉna kost)
Gornja stidna kost
Glava femura (caput femoris)
Kondili femura
Kondili femura
Straţnja površina patelle
Proksimalni dio tibie
Lateralni i straţnji dio tibie
Distalni dio tibie
Medijalni dio tibije
Proksimalni dio lisne kosti
Medijalna površina maleola
fibule
Trup gleţanjske kosti
Glava talusa
Trup, vrat, glava talusa
Petna kost
Straţnji dio ĉunaste kosti
Prednji dio ĉunaste kosti
Kockasta kost
Prednji dio kockaste kosti
Medijalni dio kockaste kosti
Kosti sredostoplja -
proksimalno
Kosti sredostoplja – distalno
Kost s kojom je odreĊena
Zglobna ploha
kost uzglobljena
Facies articularis capitis
Trup kralješka
costae
Facies articularis tuberculi
Popreĉni nastavak kralješka
costae
Facies articularis sternalis Sternum
Facies articularis acromalis Akromion lopatice
-II- Klavikula
Ugao skapule (angulus
Humerus
lateralis)
Glava humerusa (caput
Skapula
humeri)
Trochlea humeri Lakatna kost (ulna)
Incisura trochlearis Trohleja humerusa
Circumferentia articularis Radius
-II- Ulna
Fovea articularis Kapitulum humerusa
Facies articularis carpalis Zapešćajne kosti
Facies auricularis Sacrum
Facies symphisialis Donja stidna kost
Acetabulum
Facies patellaris Patella
Goljeniĉna kost
Femur
Facies articulares superiores Koljeni zglob
Lisna kost
Facies articulares inferior Gleţanjska kost
Gleţanjska kost
Caput fibulae (glava fibule) Tibia
Gleţanjska kost
Trochlea tali Tibia, fibula
Navikularna kost
Petna kost
Gleaţnjska, kockasta kost
Glava gleţanjske kosti
Klinaste kosti
Petna kost
IV., V. metatarzalna kost
Lateralni dio klinaste kosti
Kosti tarzusa
Proksimalne falange prstiju
24
 OPĆA SINDEZMOLOGIJA
SINDEZMOLOGIJA – dio sustavne anatomije koji prouĉava spojeve meĊu kostima
(juncturae ossium, systema articulare)

Podjela spojeva meĊu kostima prema kontinuitetu tkiva:

1. SINARTROZE – spojevi meĊu kostima gdje postoji kontinuitet (cjelovitost) tkiva
koji spaja dva koštana elementa
2. DIARTROZE – spojevi meĊu kostima gdje je kontinuitet prekinut šupljinom u
sredini spoja

SINARTROZE (SYNARTHROSES)
- kontinuirani spoj izmeĊu dviju kosti koji je ostvaren vezivnim, hrskaviĉnim i
koštanim tkivom

Sinartroza moţe biti:

 SINDEZMOZA (syndesmosis)
o spoj ostvaren ĉvrstim kolagenim vezivnim tkivom
o sindezmoze mogu biti:
 ligamenti (ligamentum) – povezani distalni dijelovi tibije i fibule
 meĊukoštane opne (membrane) (membrana interossea) – izmeĊu
potkoljeniĉnih ili podlaktiĉnih kostiju
 šavovi (sutturae) – povezuju rubove susjednih kostiju glave
suttura serrata – zupĉasti šav
suttura squamosa – ljuskasti šav
suttura plana – ravni šav
 gomphosis – spoj izmeĊu zubnog korijena i okolne koštane stijenke
 ţuti ligamenti (ligamenta flava) – meĊusobno povezuju lukove
kralješaka, a veze su graĊene od elastiĉnog vezivnog tkiva
o sutturae i ne dopuštaju pomicanje izmeĊu susjednih kostiju, dok to u manjoj
mjeri omogućavaju membrane i ţuti ligamenti

 SINHONDROZA (synchodrosis)
o spoj dvaju koštanih elemenata hrskaviĉnim tkivom
o najĉešće su prisutne gdje djeluju tlaĉne i vlaĉne sile
o sinhondroze mogu biti:
 prolazne (tranzitorne) – spojevi oblika valjkaste ploĉice koji su
privremeni, jer nakon završena rasta bivaju zamijenjeni koštanim
tkivom
 nalaze se izmeĊu epifize i dijafize dugih kostiju, a izgraĊeni
su od hijaline hrskavice
 epifizna (metafizna) ploĉica rasta (lamina epiphysialis) –
nepomiĉna hrskaviĉna ploĉica koja omogućuje rast kostiju
u duljinu
 trajne (permanentne) – spojevi graĊeni od vezivne hrskavice, a
dopuštaju minimalne pomake susjednih elemenata
 disci intervertebrales
 rebrene hrskavice (cartilago costae)
 symphisis pubica – spoj lijeve i desne stidne kosti

25
  SINOSTOZA (synostosis)
o kontinuirani koštani spoj koji spaja ili dvije kosti, ili dijelove jedne kosti, koju
su prethodno bili odvojeni hrskaviĉnim tkivom
o nadomještaju sutture izmeĊu lubanjskih kostiju i epifiznu hrskavicu (ĉime rast
kosti time biva završen)

DIARTROZE (DIARTHROSES)
- nazivaju se zglobovima (articulationes) ili sinovijalnim spojevima (juncturae
synoviales)
- obiljeţava ih prekid kontinuiteta spojnoga tkiva u dubini, s odrţavanjem cjelovitosti
na vanjskom dijelu spoja u obliku vezivne zglobne ĉahure koja obavija spoj, a dva
koštana elementa se dodiruju
- u svim zglobovima nalazi se HIJALINA HRSKAVICA (koja onemogućava trenje,
vrlo je osjetljiva jer nema vlastitih krvnih ţila, pa je prehranjuje sinovijalna tekućina)

Anatomija zglobova
3 obvezna elementa zgloba su:
 zglobna ploha (facies articularis)
o površina kosti koja se uzglobljava s odgovarajućom površinom duge kosti i
prekrivne je slojem hijaline hrskavice
o valjaju se jedno po druga, pa moraju biti kongruentne
o većinom je jedna ploha konkavna, a druga konveksna
 zglobna ĉahura (capsula articularis)
o u potpunosti zatvara zglob
o sastoji se od:
 vanjskog vezivnog ĉvrstog sloja (membrana fibrosa) – povezuje
zglobna tijela, pripaja se uz kost na konkavnom tijelu uz rub zglobne
plohe, a na konveksnom tijelu ima inzerciju (pripoj) malo dalje od ruba
plohe
 unutrašnji sloj – tanka sinovijalna opna (membrana synovialis) –
zapoĉinje uz rub konkavne zglobne plohe, a završava uz rub konveksne
oblaţući sve unutar zgloba
 ova opna izluĉuje i apsorbira zglobnu (sinovijalnu) tekućinu
koja podmazuje plohe omogućujući im pomicanje i
prehranjuje zglobnu hrskavicu
 zglobna šupljina (cavitas articularis)
o nalazi se izmeĊu zglobnih ploha
o u potpunosti zatvorena zglobnom ĉahurom, a ispunjena sinovijalnom
tekućinom
o negativni tlak u zglobnoj šupljini omogućuje trajno prianjanje zglobnih ploha

Dodatni dijelovi zglobova:

 vezivnohrskaviĉne okrugle zglobne ploĉice (disci articulares) i hrskaviĉni
polumjeseci (menisci articulares) – povećavaju kongruitet zglobne površine,
smanjuju i rasporeĊuju sile koje djeluju na kost, raspršuju sinovijalnu tekućinu,
konveksnim rubovima spojeni sa zglobnom ĉahurom
o disci se nalaze u ĉeljusnom zglobu, a menisci u koljenom zglobu
 ligamenti – pojaĉavaju zglobnu ĉahuru, osiguravaju stabilnost zgloba ĉime
omogućuju da glavica bude u ĉašici

26
  zglobna usna (labrum articulare) – vezivnohrskaviĉni prsten koji povećava konkavitet
zglobnu plohu (zglob ramena, zglob kuka)
 sluzne vrećice (bursae synovialis) – masni jastuĉići ispunjeni sinovijalnom tekućinom
koji onemogućuju trenje izmeĊu tetive i kosti
 zglobni mišići (musculi articulares) – mišićna vlakna obliţnjih mišića koja se veţu za
zglobnu ĉahuru, te tijekom pokreta sprjeĉavaju njeno uklještenje

Podjela zglobova prema spajanju koštanih elemenata:

- jednostavni zglob (articulatio simplex) – spajanje dva koštana elementa (zglob
kuka)
- sloţeni zglob (articulatio composita) – u jednoj zglobnoj ĉahuri uzglobljava se više
kostiju (zglobovi zapešća, zastoplja)
- kombinirani zglob – kosti se uzglobljavaju na dvama mjestima i kretnja se izvodi oko
zajedniĉke osi istodobno u obama zglobovima (palĉana i lakatna kost)

Poloţaji zglobova:
- srednji poloţaj – ligamenti i zglobna ĉahura su najmanje napeti
- funkcionalni poloţaj – operativno ukoĉenje da bi se omogućila najveća funkcionalnost

KRETNJE U ZGLOBOVIMA
 Angularne (kutne) kretnje
o Fleksija (pregibanje) – smanjenje kuta izmeĊu dvaju susjednih dijelova tijela
 Antefleksija
 Retrofleksija – moguće ju je izvesti samo u postotku od 13%
o Ekstenzija (opruţanje) – povećanje kuta izmeĊu dvaju dijelova tijela
o Abdukcija (odmicanje) – odmicanje dijela tijela od trupa (lateralno)
o Addukcija (primicanje) – primicanje dijela tijela trupu (medijalno)
o Cirkumdukcija (kruţenje) – kruţenje u kuglastim zglobovima
 antefleksija + abdukcija + retrofleksija (+ supinacija) + ekstenzija
 Rotacija (obrtanje)
o Supinacija (inverzija) – rotacija prema van (lateralno od tijela)
o Pronacija (everzija) – rotacija prema unutra (medijalno)

PODJELA ZGLOBOVA prema obliku zglobnih ploha:

1. Kuglasti zglob (a. spheroidea)
o zglob u kojem je konveksno zglobno tijelo u obliku dijela kugle, a konkavno u
obliku dijela šuplje kugle
o zglob sa 3 osi – prema sagitalnoj (addukcija, abdukcija), prema vertikalno
(rotacija), prema popreĉnoj (fleksije – ante, retro)
o rameni zglob i zglob kuka
2. Jajoliki zglob (a. ellipsoidea)
o konveksno tijelo u obliku dijela elipsoida, a konkavno u obliku dijela šupljeg
elipsoida
o zglob sa 2 osi – sve kretnje osim rotacije su moguće
o ruĉni zglob
3. Sedlasti zglob (a. sellaris)
o zglobne površine poput sedla, svaka ima i konkavitet i konveksitet
o omogućene sve kretnje osim rotacije
o zglob izmeĊu prve kosti pešća i trapezne kosti

27
 4. Kutni zglob (ginglymus)
o konveksno zglobno tijelo u obliku plašta valjka poloţenog popreĉno u odnosu
prema uzduţnoj osi kosti
o konkavno zglobno tijelo – dio plašta šupljeg valjka, popreĉno poloţenog
o moguće su fleksija i ekstenzija
o zglobovi izmeĊu ĉlanaka prstiju, humeroulnarni zglob
5. Obrtni zglob (a. trochoidea)
o konveksno zglobno tijelo ima oblik valjka, usporednog s uzduţnom osi kosti
o konkavno zglobno tijelo dio je šupljeg valjka
o omogućena je samo rotacija
o zglobovi izmeĊu ulne i radijusa, zglob izmeĊu zuba atlasa i axisa
6. Ravni zglob (a. plana)
o ravne plohe izmeĊu kojih je omogućeno klizanje
o zglobovi izmeĊu vratnih kralješaka
7. Amphiartosis – ravni zglobovi s okolnim jakim ligamentima koji dopuštaju
minimalne pomake, to su sakroilijaĉni zglobovi i pojedini zapešćajni zglobovi

POKRETI U ZGLOBOVIMA

Vrsta zgloba Pokreti

Kuglasti (sferoidni) SVI
Jajoliki (elipsoidni) SVE, osim ROTACIJE
Sedlasti
Kutni (ginglimus) FLEKSIJA, EKSTENZIJA
Obrtni (trohoidni) ROTACIJA
Ravni klizanje
Amfiartroze minimalni pomaci

SPECIJALNA SINDEZMOLOGIJA
RAMENI ZGLOB (ARTICULATIO HUMERI) – sferoidni zglob
o uzglobljavaju se konkavna ploha lopatice (cavitas glenoidalis) s glavom
nadlaktiĉne kosti
o konkavno zglobno tijelo povećano je zglobnom vezivnohrskaviĉnom usnom
(labrum glenoidale)
o anatomska ĉahura humerusa je obilata i omogućuje kretnje širokog opsega
o omogućene sve kretnje
o srednji poloţaj je djelomiĉna antefleksija i abdukcija
LAKATNI ZGLOB (ARTICULATIO CUBITI) – sloţeni zglob (composita)
o a. humeroulnaris (kutni zglob) – konveksna zglobna ploha na humerusu
(trochlea humeri) i konkavna ploha na ulni (incisura trochlearis), omogućene
su jedino fleksija i ekstenzija
o a. radioulnaris proximalis (trihoidni zglob) – konkavna incisura radialis ulne
i konveksna circumferentia articularis glave radijusa, omogućena je rotacija
o a. humeroradialis (prema obliku sferoidni, ali ovaj dio ne dopušta
addukciju i abdukciju – kutni zglob) – konveksna glavica humerusa i jamica
na glavi radijusa, omogućene: fleksija, ekstenzija, rotacija

28
RUĈNI ZGLOB (ARTICULATIO RADIOCARPALIS) – elipsoidni zglob
o spoj šake i podlaktice
o konkavno tijelo je palĉana kost (facies articularis carpalis) te zglobni disk
distalnog radioulnarnog zgloba
o konveksno tijelo jesu zglobne plohe ĉunaste, polumjeseĉaste i trokutaste kosti
zapešća
o omogućene kretnje fleksije (palmarne i dorzalne), abdukcije (šake,
radijalna, ulnarna), cirkumdukcije
MEDIOKARPALNI ZGLOB (ARTICULATIO MEDIOCARPEA) – sloţeni zglob
o nalazi se izmeĊu proksimalnog i distalnog niza kostiju zapešća
o zglobna crta izmeĊu tih nizova nalikuje popreĉno poloţenom slovu S
o unutar ovoga zgloba uzglobljava se sedam kostiju (izuzev uzglobljavanja
graškaste i trokutaste kosti)
o kretnje se u zglobu vrše istodobno s kretnjama u radiokarpalnom zglobu
(funkcionalna cjelina s istim)
o u istoj zglobnoj ĉahuri uzglobljavaju se poboĉne površine kostiju distalnog i
proksimalnog niza (interkarpalni zglobovi)
o zglobna ĉahura pojaĉana sa mnogo kratkih ligamenata na palmarnoj i
dorzalnoj strani zgloba i u dubini
o na palmarnoj i ulnarnoj strani nalaze se izboĉenja koja su povezana
vezivnom trakom  zajedno sa kostima karpusa zatvara canalis carpi (kroz
njega prema šaci prolaze tetive mišića podlaktice i n. medianus)
ZGLOB KUKA (ARTICULATIO COXAE) – kuglasti zglob
o povezuje se zdjeliĉna kost i bedrena kost
o konveksna ploha je glava bedrene kosti (u obliku dijela pune kugle)
o konkavna ploha je facies lunata acetabuluma, a povećana je kruţnom usnom
(labrum acetabulare)
o omogućene sve kretnje, ali manjeg opsega
o srednji poloţaj je djelomiĉna antefleksija, abdukcija i vanjska rotacija
KOLJENI ZGLOB (ARTICULATIO GENUS) - trohoginglimus
o tri kosti unutar zajedniĉke zglobne ĉahure – bedrena kost, goljeniĉna kosti i
iver  sloţeni zglob
o na donjem i straţnjem dijelu kondila bedrene kosti nalaze se zglobne plohe za
goljeniĉnu kost, a nalik su dijelu popreĉno poloţena valjka – kutni zglob
o konkavitet je goljeniĉna kost, a konveksitet je femur
o zglobna ploha na straţnjoj strani ivera uzglobljuje se sa zglobnom plohom
(facies patellaris) na prednjem dijelu distalnog kraja femura
o omogućene kretnje fleksije i ekstenzije
o srednji poloţaj koljenog zgloba je djelomiĉna fleksija
GORNJI NOŢNI ZGLOB (ARTICULATIO TALOCRURALIS) – ginglimus
o povezuju se goljeniĉna, lisna i gleţanjska kost  sloţeni zglob
o konkavno tijelo nalika popreĉno poloţenom valjku tvore dvije plohe tibije
(facies articularis inferior, facies articularis malleoli medialis) te fibula sa
svojom plohom (facies articularis malleoli lateralis)
o konveksno zglobno tijelo tvori popreĉno poloţen valjak (trochlea tali) koga
tibija i fibula obuhvaćaju poput kliješta
o kretnje koje su omogućene su dorzalna fleksija i ekstenzija

29
 Kretnje koje
Konveksna Konkavna
Zglob Vrsta zgloba su u zglobu
površina površina
omogućene
Glava Lopatica
RAMENI ZGLOB SFEROIDNI
nadlaktiĉne (cavitas sve
(A. HUMERI) (KUGLASTI)
kosti glenoidalis)
LAKATNI ZGLOB
SLOŢENI kutni sastoji se od:
(A. CUBITI)
Trochlea Incisura
- Humeroulnarni fleksija,
KUTNI humeri trochlearis
zglob ekstenzija
(humerus) (ulna)
Circumferentia
- Radioulnarni TRIHOIDNI Incisura
articularis rotacija
proksimalni zglob (OBRTNI) radialis ulne
glave radijusa
SFEROIDNI
(prema obliku),
KUTNI ZGLOB fleksija,
- Humeroradijalni Glavica Jamica na
(funkcionalno-nije ekstenzija,
zglob humerusa glavi radijusa
omogućena rotacija
addukcija i
abdukcija)
Palĉana kost Palmarna i
(facies dorzalna
Zglobne plohe
articularis fleksija,
ĉunaste,
RUĈNI ZGLOB (A. ELIPSOIDNI carpalis) i abdukcija
polumjeseĉaste
RADIOCARPALIS) (JAJOLIKI) zglobni disk šake, radijalna
i trokutaste
distalnog i ulnarna
kosti zapešća
radioulnarnog abdukcija,
zgloba cirkumdukcija
ZGLOB KUKA (A. Glava bedrene Facies lunata Sve kretnje, ali
KUGLASTI
COXAE) kosti acetabuluma manjeg opsega
Donji i straţnji
Goljeniĉna
dio kondila
TROHOGINGLIMUS kost /
KOLJENI ZGLOB bedrene kosti / fleksija,
(obiljeţja i kutnog i Facies
(A. GENUS) obrtnog zloba!) Prednji dio ekstenzija
patellaris
distalnog kraja
(iver)
femura
2 plohe tibije
(facies
articularis
inferior, facies
articularis
GORNJI NOŢNI Dorzalna
GINGLIMUS malleoli
ZGLOB (A. Trochlea tali fleksija,
(KUTNI) medialis) i 1
TALOCRURALIS) ekstenzija
ploha fibule
(facies
articularis
malleoli
lateralis)

30
 REPETITORIJ IZ OSTEOLOGIJE I SINDEZMOLOGIJE

 KUGLASTI ZGLOB (A. SPHEROIDEA) – rameni zglob, zglob kuka

 JAJOLIKI ZGLOB (A. ELLIPSOIDEA) – ruĉni zglob
 SEDLASTI ZGLOB (A. SELLARIS) – zglob izmeĊu prve kosti pešća i trapezne
kosti
 KUTNI ZGLOB (GINGLYMUS) – humeroulnarni zglob
 OBRTNI ZGLOB (A. TROCHOIDEA) – zglobovi izmeĊu ulne i radijusa
 TROHOGINGLIMUS – koljeni zglob
 RAVNI ZGLOB (A. PLANA) – zglobovi izmeĊu vratnih kralješaka
 AMPHIARTROSIS – sakroilijaĉni zglobovi, pojedini zapešćajni zglobovi

DUGE KOSTI (OSSA LONGA) – kosti udova, izuzev kostiju zapešća i zastoplja
KRATKE KOSTI (OSSA BREVIA) – kosti zastoplja i zapešća, trup kralješka
PLOĈASTE KOSTI (OSSA PLANA) – kosti lubanje, lopatica
SEZAMSKE KOSTI (OSSA SESAMOIDEA) – patella
NEPRAVILNE KOSTI (OSSA IRREGULARIA) – kralješci, pojedine kosti lubanje,
zdjeliĉna kost (ima obiljeţja i ploĉastih kostiju!)
PNEUMATIĈNE KOSTI (OSSA PNEUMATICA)
- SITASTA, KLINASTA, ĈEONA, GORNJA ĈELJUST  PARANAZALNI
SINUSI
- SLJEPOOĈNA KOST  SREDNJE UHO POVEZANO SA ŢDRIJELOM

REBRA (COSTAE) – duge plosnate kosti

TRUP KRALJEŠKA (CORPUS VERTEBRAE) – nepravilna kost
PRSNA KOST (STERNUM) – plosnata kost
ZDJELIĈNA KOST (OS COXAE) – nepravilna kost
BEDRENA KOST (FEMUR) – cjevasta kost
IVER (PATELLA) – sezamska kost
KOSTI SREDOSTOPLJA (METATARZALNE KOSTI / OSSA METATARSI) – duge
kosti
KOSTI NOŢNIH PRSTIJU (OSSA DIGITORUM PEDIS) – duge kosti
KLJUĈNA KOST (CLAVICULA) – duga kost
LOPATICA (SCAPULA) – ploĉasta kost
LAKATNA KOST (ULNA) – duga kost
PALĈANA KOST (RADIUS) – duga kost
PEŠĆAJNE KOSTI – duge kosti
KOSTI PRSTIJU ŠAKE – duge kosti

ZAVOJI KRALJEŠNICE U SAGITALNOJ RAVNINI:

VRATNI DIO KRALJEŠNICE (konkavitet NATRAG)  CERVIKALNA LORDOZA
PRSNI DIO KRALJEŠNICE (konkavitet NAPRIJED)  TORAKALNA KIFOZA
SLABINSKI DIO KRALJEŠNICE (konkavitet NATRAG)  LUMBALNA LORDOZA
KRIŢNI DIO KRALJEŠNICE (konkavitet NAPRIJED)  SAKRALNA KIFOZA

31
KOSTI GLAVE
 KOSTI NEUROKRANIJA
o ĈEONA KOST (OS FRONTALE)
o TJEMENA KOST (OS PARIETALE)
o ZATILJNA KOST (OS OCCIPITALE)
o KLINASTA KOST (OS SPHENOIDALE)
o SLJEPOOĈNA KOST (OS TEMPORALE)

 KOSTI VISCEROKRANIJA

PARNE KOSTI VISCEROKRANIJA NEPARNE KOSTI VISCEROKRANIJA

- GORNJA ĈELJUST (MAXILLA)
- JAGODIĈNA KOST (OS
ZYGOMATICUM)
- SUZNA KOST (OS LACRIMALE)
- NOSNA KOST (OS NASALE)
- NEPĈANA KOST (OS
PALATINUM)
- DONJA NOSNA ŠKOLJKA
(COCNHA NASALI INFERIOR)
- RAONIK (VOMER)
- SITASTA KOST / REŠETNICA
(OS ETHMOIDALE)
- DONJA ĈELJUST (MANDIBULA)
- JEZIĈNA KOST (OS
HYOIDEUM)

PNEUMATIZIRANE KOSTI SU:

- ĈEONA KOST (OS FRONTALE)
- KLINASTA KOST (OS SPHEONIDALE)
- SLJEPOOĈNA KOST (OS TEMPORALE)
- GORNJA ĈELJUST (MAXILLA)
- SITASTA KOST / REŠETNICA (OS ETHMOIDALE)

KRALJEŠCI:
- 7 VRATNIH KRALJEŠAKA (VERTEBRAE CERVICALES)
- 12 PRSNIH KRALJEŠAKA (VERTEBRAE THORACICAE)
- 5 SLABINSKIH KRALJEŠAKA (VERTEBRAE LUMBALES)
- 5 KRIŢNIH KRALJEŠAKA (VERTEBRAE SACRALES)  sraslo u OS
SACRUM (KRIŢNU KOST)
- 3-4 TRTIĈNA KRALJEŠKA (VERTEBRAE COCCYGEAE)  sraslo u OS
COCCYGIS (TRTIĈNU KOST)

ANATOMSKI BITNI ZGLOBOVI:

- RAMENI ZGLOB (ARTICULATIO HUMERI) – sferoidni zglob
- LAKATNI ZGLOB (ARTICULATIO CUBITI) – trihoidni zglob
- RUĈNI ZGLOB (ARTICULATIO RADIOCARPALIS) – elipsoidni zglob
- MEDIOKARPALNI ZGLOB (ARTICULATIO MEDIOCARPALIS)
- ZGLOB KUKA (ARTICULATIO COXAE) – kuglasti zglob
- KOLJENI ZGLOB (ARTICULATIO GENUS) – trohoginglimus
- GORNJI NOŢNI ZGLOB (ARTICULATIO TALOCRURALIS) – ginglimus

32
KRETNJE U ZGLOBOVIMA:
- ANGULARNE KRETNJE
o FLEKSIJA (PREGIBANJE) – ANTEFLEKSIJA, RETROFLEKSIJA
o EKSTENZIJA (OPRUŢANJE)
o ABDUKCIJA (ODMICANJE) – od trupa (LATERALNO)
o ADDUKCIJA (PRIMICANJE) – MEDIJALNO
o CIRKUMDUKCIJA (KRUŢENJE) – u kuglastim zglobovima
- ROTACIJA
o SUPINACIJA (INVERZIJA) – PREMA VAN (LATERALNO OD
TIJELA)
o PRONACIJA (EVERZIJA) – PREMA UNUTRA (MEDIJALNO)

POPIS KOSTIJU VAŢNIH ZA ISPIT:

- REBRA (COSTAE)
o GLAVA REBRA (CAPUT COSTAE)
o VRAT REBRA (COLLUM COSTAE)
o KVRŢICA (TUBERCULUM COSTAE)
o TRUP REBRA (CORPUS COSTAE)
- PRSNA KOST (STERNUM)
o DRŢAK PRSNE KOSTI (MANUBRIUM STERNI)
o TRUP PRSNE KOSTI (CORPUS STERNI)
o MAĈOLIKI NASTAVAK (PROCESSUS XIPHOIDEUS)
- KRIŢNA KOST (OS SACRUM)
- TRTIĈNA KOST (OS COCCYGIS)
- KOSTI GLAVE (OSSA CRANII)
- KOSTI RAMENOG OBRUĈA (CINGULUM PECTORALE)
o LOPATICA (SCAPULA)
o KLJUĈNA KOST (CLAVICULA)
- NADLAKTIĈNA KOST (HUMERUS)
- KOSTI PODLAKTICE (OSSA ANTEBRACHII)
o LAKATNA KOST (ULNA)
o PALĈANA KOST (RADIUS)
- KOSTI ŠAKE (OSSA MANUS)
o ZAPEŠĆAJNE KOSTI (OSSA CARPI)
o PEŠĆAJNE KOSTI (OSSA METACARPI)
o KOSTI PRSTIJU ŠAKE (OSSA DIGITORUM MANUS, PHALANGES)
- KOSTI ZDJELIĈNOG OBRUĈA (CINGULUM PELVICUM)
o ZDJELIĈNA KOST (OS COXAE)
 BOĈNA (CRIJEVNA) KOST (OS ILLIUM)
 SJEDNA KOST (OS ISCHII)
 STIDNA KOST (OS PUBIS)
- NATKOLJENIĈNA (BEDRENA) KOST (FEMUR)
- IVER (PATELLA)
- KOSTI POTKOLJENICE (OSSA CRURIS)
o GOLJENIĈNA KOST (TIBIA)
o LISNA KOST (FIBULA)
- KOSTI STOPALA (OSSA PEDIS)
o KOSTI ZASTOPLJA (TARSUS)
 TARZALNE KOSTI (OSSA TARSI)
 GLEŢANJSKA KOST (TALUS)
 ĈUNASTA KOST (OS NAVICULARE)
 KLINASTE KOSTI (OSSA CUNEIFORMIA)
 PETNA KOST (CALCANEUS)
 KOCKASTA KOST (OS CUBOIDEUM)
 KOSTI SREDOSTOPLJA (OSSA METATARSI)
 KOSTI NOŢNIH PRSTIJU (OSSA DIGITORUM PEDIS) – ĈLANCI
(PHALANGES)

33
 OPĆA MIOLOGIJA

Podjela MIŠIĆNOG TKIVA prema MORFOLOŠKIM i FIZIOLOŠKIM osobitostima:

1. GLATKO MIŠIĆNO TKIVO
- izgraĊeno od izduljenih vretenastih stanica koje ne pokazuju popreĉnu ispruganost
- izgraĊuje slojeve u stijenkama šupljih utrobnih organa, krvnih i limfnih ţila,
izolirane mišiće u oku i koţne mišiće
- NE izgraĊuje lokomotorni aparat
- kontrakcija je sporija, pod utjecajem ANS-a

2. POPREĈNOPRUGASTO MIŠIĆNO TKIVO

a. Popreĉnoprugasto SKELETNO mišićno tkivo
- izgraĊeno od dugaĉkih cilindriĉnih stanica → MIŠIĆNA VLAKNA
↓
citoplazma = SARKOPLAZMA
staniĉna membrana = SARKOLEMA
- stanice su graĊene od mnogobrojnih jezgara → nalaze se ispod sarkoleme
- u središnjem dijelu su MIOFIBRILI (mišićna vlakanca) – proteţu se cijelom
duljinom vlakna
- vlakna pokazuju optiĉku pojavu POPREĈNE ISPRUGANOSTI
↓
nastaje zbog graĊe miofibrila i odnosa
kontraktilnih bjelanĉevina – tanke
AKTINSKE i debele MIOZINSKE niti
- kontrakcija ovih mišića brţa i snaţnija, pod utjecajem naše volje

b. Popreĉnoprugasto SRĈANO mišićno tkivo

- izgraĊuje SRĈANI MIŠIĆ
- izgraĊuju ga mišićne stanice koje se granaju te se ograncima veţu za susjedne
zglobove → spojni sklopovi ili prijelazne ploĉe
- optiĉka pojava popreĉne ispruganosti
- kontrakcija snaţna, ritmiĉna i nije pod utjecajem naše volje

Razlika izmeĊu popreĉnoprugaste muskulature

SKELETNO mišićno tkivo
 meĊusobno sve stanice
odvojene, izmeĊu vlakana
nema veze, paralelne su,
nemaju kontakt, impuls se
Morfološka
dovodi do svakog vlakna
razlika
posebno
Funkcionalna  pod utjecajem naše volje
razlika
SRĈANO mišićno tkivo
 DISCI INTERCALARIS –
spojevi izmeĊu stanica koje
ĉine SINCICIJ zbog toga što
od nastanka impulsa u 1 ms se
isti mora proširiti cijelim
miokardom
 nema ţivĉanih stanica pa se
impuls širi mišićnim
stanicama
 pod utjecajem ANS-a

34
ANATOMIJA SKELETNIH MIŠIĆA
- aktivni dio lokomotornog sustava
- funkcionalni dio je MIŠIĆNA STANICA → skraćivanje (kontrakcija) i
relaksacija ↓
Funkcije kontrakcije:
 STATIĈKA – svojom napetošću
odrţava stav; fiksacija zglobova u
poloţaj
 DINAMIĈKA – pokret

Osnovna graĊa mišića:

TRBUH (venter)
- središnji dio mišića
- izgraĊuju ga usporedna mišićna vlakna koja se proteţu izmeĊu dviju tetiva →
svako vlakno na obama krajevima vezano uz tetivu
VEZIVNI DIJELOVI
o TETIVE (tendo) (2)
o periferni dio kojim se mišić veţe za kost
o na mjestu pripoja uraštaju u PERIOST → ostvarivanje ĉvrste veze
izmeĊu kosti i mišića
o izgraĊena od usporednih kolagenih vlakana → ĉvrsta, savitljiva,
nerastezljiva
o ĈAHURA MIŠIĆA (fascia)
o ĉine je vezivne strukture
o povlaĉi se u dubinu mišića jer su mišićne stanice veoma aktivne → krv
mora dospjeti u svako mišićno vlakno

Pripoji (inzercije) mišića:

- POLAZIŠTE (origo) – proksimalna inzercija, a naziva se fiksna toĉka (punctum
fixum)
- HVATIŠTE (insertio) – distalna inzercija, a naziva se mobilna toĉka (punctum
mobile)

- mogu se zamijeniti, ovisno o funkciji

- obiĉno se u širem smislu insertio naziva svaki pripoj mišića uz kost

35
MOTORIĈKA PLOĈA (MIŠIĆNO-ŢIVĈANI SPOJ)
- nalazi se u sredini mišićnog vlakna
- SINAPSA izmeĊu membrane mišićnog vlakna i završetka ţivĉanog vlakna
↓
izmeĊu se nalazi sinaptiĉka
pukotina u koju se izluĉuje
ACETILKOLIN
↓
prenošenje podraţaja sa ţivĉanog
na mišićno vlakno
↓
ţivĉani impuls izaziva AKCIJSKI
POTENCIJAL i depolarizaciju
mišićnih vlakana

↓
skraćenje mišićnog trbuha
pribliţavanje hvatišta polazištu ← KONTAKCIJA ( → funkcija mišića!)
↓
 IZOTONIĈKA – dovodi do promjene duljine mišića
(skraćenje)
 IZOMETRIĈKA – povećanje tonusa mišića, ali se ne mijenja
njegova duljina
 KONCENTRIĈNA – dovodi do skraćivanja mišića
 EKSCENTRIĈNA – mišić se izduljuje
 TONUS MIŠIĆA – uvijek prisutna kontrakcija mišića kod
osoba koje su pri svijesti

MOTORNA JEDINICA = sva mišićna vlakna koja inervira jedna ţivĉana stanica
- ţivĉani impuls pokreće pokreće kontrakciju svih vlakana jedne motorne jedinice
- snaga mišića razmjerna broju aktiviranih motornih jedinica

KRETNJE MIŠIĆA:
- AGONISTI – zapoĉinju kretnju, glavni mišići odreĊene kontrakcije
- SINERGISTI – izvode isti pokret, pomaţu agonistima
- ANTAGONISTI – pokret suprotan pokretima agonista
- FIKSATORI – osiguravaju da jedna od dviju inzercija agonista bude punktum
fiksum → odreĊen smjer kretnje

OBLICI I GRAĐA MIŠIĆA PREMA TRBUHU:

1. M. fusiformis (vretenasti) – izduljeni trbuh stanjen na krajevima i duge tetive
2. M. biceps – mišić koji polazi sa dvije glave
3. M. triceps – mišić koji polazi sa tri dijela
4. M. quadriceps – mišić koji ima ĉetiri glave
5. M. biventer – ima dva trbuha izmeĊu kojih su tetive (dvije se veţu za kost, jedna je
izmeĊu koja se veţe za ostale strukture)
6. M. tetracaudatus – ima ĉetiri distalne tetive i jedno polazište

36
ODNOS TETIVE I TRBUHA MIŠIĆA:
- PERASTI MIŠIĆI (M. pennatus)
o M. unipennatus – mišićna vlakna samo s jedne strane tetive
o M. bipennatus – mišićna vlakna s obje strane tetiva
o M. multipennatus
- M. orbicularis – oko izvodnih kanalića mokraćnog i probavnog sustava
- M. quadratus – snaţni mišićni snopovi
- M. planus – oblik tanke ploĉe, tvore ga usporedna vlakna, poĉetak i završetak
mišića završavaju u aponeurozama
- M. rectus – na pripojištima imaju kratke završetke
- M. sphincter – tvore ga mišićna vlakna koja zatvaraju krug, nema tetivu i ne veţe
se za kost, nego su vlakna usporedna s površinom i tvore obruĉ oko tjelesnih
otvora
- Mm. dilatatori – proširuju otvore

37
 SPECIJALNA MIOLOGIJA

MIŠIĆI GLAVE (MUSCULI CAPITIS)

1. MIMIĈNI (KOŢNI) MIŠIĆI
2. ŢVAĈNI (MASTIKATORNI) MIŠIĆI
- M. temporalis
- M. masseter
- M. pterygoideus medialis
- M. pterygoideus lateralis
- M. digastricus
- M. mylohyoideus iz skupine suprahiodnih mišića
- M. geniohyoideus
3. VANJSKI MIŠIĆI OĈNE JABUĈICE
4. MIŠIĆI SREDNJEG UHA
5. MIŠIĆI JEZIKA
6. MIŠIĆI MEKOG NEPCA I ŢDRIJELA

MIŠIĆI VRATA (MUSCULI COLLI)

 MIŠIĆI PREDNJE STRANE VRATA
o M. digastricus
o M. mylohyoideus
o M. stylohyoideus
o M. geniohyoideus
o Mišići mekog nepca
o Mišići ţdrijela (kruţni)
o M. longus colli
o M. longus capitis DUBOKI mišići prednje strane vrata
o M. rectus capitis anterior
 MIŠIĆI LATERALNE STRANE VRATA
o M. sternocleidomastoideus
 mišić koji se moţe palpirati na lateralnoj strani vrata
 polazište na manubrium sterni i na medijalnoj strani klavikule
 hvatište na mastoidnom nastavku sljepooĉne kosti i na zatiljnoj kosti
 kontrakcijom pregiba glavu, pomoćni inspiratorni mišić
o Skalenski mišići
 MIŠIĆI LEĐA I STRAŢNJE STRANE VRATA (MUSCULI DORSI)
o SPINOTRANSVERZALNI MIŠIĆI
 M. splenius
 M. erector spinae
o TRANSVERZOSPINALNI MIŠIĆI
 M. semispinalis
 M. multifudus
 Mm. rotatores
 Mm. interspinales
 Mm. transverzarii
o SUBOKCIPITALNI MIŠIĆI VRATA

38
MIŠIĆI PRSNOG KOŠA (MUSCULI THORACIS)
 MM. INTERCOSTALES externi et interni
 DIAPHRAGMA (OŠIT)
o oblikuje donju stijenku prsne šupljine
o okrugli ploĉasti mišić u obliku kupole
o inspiratorni mišić (tijekom kontrakcije spušta se u aponeurozni dio mišića,
povećava se vertikalni promjer prsne šupljine)
o inervira je n. phrenicus (plexus cervicalis)

MIŠIĆI TRBUHA (MUSCULI ABDOMINIS)

 MIŠIĆI ANTEROLATERALNE STIJENKE
o M. rectus abdominis
o M. obliquus externus abdominis
o M. obliquus internus abdominis
o M. transversus abdominis
 MIŠIĆI STRAŢNJE STIJENKE
o M. quadratus lumborum
o M. psoas major
 MIŠIĆI DNA MALE ZDJELICE
o DIAPHRAGMA PELVIS
 M. levator ani
 M. coccygeus
o DIAPHRAGMA UROGENITALE
 M. transversus perinei profundus
 M. transversus perinei superficialis
 M. bulbospongiosus
 M. ischiocavernosus

MIŠIĆI GORNJEG UDA (MUSCULI MEMBRI SUPERIORIS)

 MIŠIĆI RAMENOG OBRUĈA
o M. trapezius – najveći mišić ramenog obruĉa, kontrakcija cijelog mišića
povlaĉi rame prema natrag
o M. pectoralis minor – polazi sa 3./5. rebra, a hvata se za skapulu, protrakcija i
depresija ramena
o M. serratus anterior
o M. levator scapulae
o M. rhomboideus
 MIŠIĆI RAMENOG ZGLOBA
o M. pectoralis major – ima veliko polazište (klavikula, sternum, 2./6. rebro),
adukcija, pronacija i antefleksija ruke
o M. latissimus dorsi – polazište sa trnastog nastavka Th6-Th12 i fascie
thoracolumbalis; retrofleksija, adukcija i pronacija ruke
o M. subscapularis
o M. deltoideus – polazište sa klavikule, akromiona i skapule; abdukcija,
antefleksija, pronacija, retrofleksija i supinacija ruke
o M. supraspinatus
o M. infraspinatus
o M. teres minor
o M. teres major
o M. coracobrachialis

39
  MIŠIĆI NADLAKTICE
o M. biceps brachii – fleksija i supinacija podlaktice
o M. brachialis
o M. triceps brachii – ekstenzija podlaktice
 MIŠIĆI PODLAKTICE
o Mišići prednje skupine podlaktice
o Mišići lateralne i straţnje strane podlaktice

MIŠIĆI DONJEG UDA (MUSCULI MEMBRI INFERIORIS)

 MIŠIĆI ZDJELICE
o UNUTARNJI MIŠIĆI ZDJELICE
o VANJSKI MIŠIĆI ZDJELICE
 M. gluteus maximus – polazište je straţnja strana boĉne kosti, sakruma
i trtiĉne kosti, a hvatište je na femuru i tractusu iliotibialisu; vrši
ekstenziju i supinaciju natkoljenice i ekstenziju potkoljenice
 M. gluteus medius et minimus
 M. quadratus femoris – supinacija potkoljenice
 MIŠIĆI NATKOLJENICE
o MIŠIĆI PREDNJE SKUPINE NATKOLJENICE
 M. quadriceps femoris – sastoji se od 4 mišića, vrši fleksiju
natkoljenice i ekstenziju potkoljenice
o MIŠIĆI STRAŢNJE SKUPINE NATKOLJENICE
 M. semitendinosus
 M. semimebranosus
 M. biceps femoris – vrši ekstenziju natkoljenice, fleksiju i supinaciju
potkoljenice
o MIŠIĆI MEDIJALNE SKUPINE NATKOLJENICE
 MIŠIĆI POTKOLJENICE
o MIŠIĆI PREDNJE SKUPINE POTKOLJENICE
o MIŠIĆI LATERALNE SKUPINE POTKOLJENICE
o MIŠIĆI STRAŢNJE SKUPINE POTKOLJENICE
 MIŠIĆI STOPALA

40
 ŢILNI SUSTAV (Systema vasorum)
Systema vasorum se sastoji od:
 krvoţilnog (kardiovaskularnog) sustava – tvore ga srce i krvne ţile
 limfni sustav – tvore ga organi limfnog sustava i limfne ţile, thymus, slezena, tonzile

OPĆA ANGIOLOGIJA
- cjelovita i kontinuirana mreţa vena, arterija i kapilara kroz koju kola krv koju pumpa
srce, kao mišićna pumpa našeg organizma

Generalna podjela krvnih ţila s obzirom na njihovu primarnu funkciju:

- arterije i arteriole  vode krv od srca prema stanicama
- vene i venule  vode krv od stanica natrag u srce
- kapilare  u bliskom su suodnosu sa stanicama i omogućavaju prijenos hranjivih tvari
iz krvi u stanice
o u kapilare krv dovode arteriole, a odvode venule

GraĊa stijenke krvnih ţila

1. Tunica intima (tunica interna)
o sloj endotelnih stanica koje oblaţu unutrašnju površinu k.ţ.
o ispod endotela nalazi se sloj rahloga vezivnog tkiva
2. Tunica media (mišićnica)
o srednji sloj, izgraĊuju ga koncentriĉni slojevi glatkih mišićnih stanica
o izmeĊu stanica se nalaze elastiĉna i kolagena vlakna
3. Tunica adventitia (tunica externa)
o vanjski sloj – sloj vezivnog tkiva
o povezuje k.ţ. s okolnim tkivom kroz koje prolazi

Anatomija krvnih ţila i graĊa njihove stijenke

1. Arterije (kucavice)
- k.ţ. koje vode krv od srca
- na periferiji se granaju na arteriole koje vode krv u kapilare
- ima dobro razvijena sva tri sloja stijenke (stijenka arterije deblja od venskih)
- aorta – najveća arterija, proteţe se kroz prsnu i trbušnu šupljinu, neparna k.ţ. velikog
promjera i debele stijenke

Podjela arterija prema graĊi tunike medije:

o elastiĉne arterije – izgraĊuju je elastiĉne lamele izmeĊu kojih se nalaze glatka
mišićna vlakna
o mišićne arterije (više ih je u tijelu) – u srednjem sloju prevladavaju mišićne
stanice
o arteriole – arterije najtanjih stijenki (0,5 mm)

41
 Princip grananja arterija:
o kolateralne grane – izlaze poboĉno uzduţ debla arterija, proteţu se do organa
kojeg irigiraju
 kolateralne grane se dijele s obzirom na podruĉje irigacije na:
 parijetalne grane – prehranjuju stijenke tjelesnih šupljina
 visceralne grane – prehranjuju organe
o terminalne grane – završne grane

Arterijske anastomoze
- u organu se arterije granaju na sve manje ogranke koji meĊusobno anastomoziraju –
oblikuju spojnicu
- anastomoze osiguravaju cjelovitu opskrbu organa krvlju i funkcionalno su vrlo vaţne
- end-arterije (krajnje arterije) ne anastomoziraju

2. Vene (dovodnice)
- k.ţ. koje vraćaju krv u srce
- priĉuvne ţile – u svakom trenutku se u venama zadrţava 70% ukupnog volumena krvi
- vene mogu biti velike, srednje i venule
- izrazito tankih stijenki u odnosu na praćenu arteriju
- najrazvijeniji vanjski sloj (tunica adventitia)
- srednji sloj (tunica media) sadrţi tanke slojeve mišićnih stanice (nedovoljno za aktivno
potiskivanje krvi prema srcu)
- protjecaj krvi kroz vene osigurava kontrakcija okolnog skeletnog mišićja
- imaju zaliske u obliku polumjeseĉastih listića, a koji predstavljaju duplikaturu
unutrašnjeg sloja (tunica intima)
- zalisci se pruţaju u lumen ţile, u smjeru struje krvi
- izmeĊu zalistaka i stijenke nalazi se prostor u obliku dţepa koji se otvara prema srcu
- u velikim venama i venama mozga, te venama odreĊenih organa, nema zalistaka
- vene se s obzirom na smjer krvi opisuju od periferije prema srcu (obrnuto od arterija)
 vene imaju pritoke i korjenove (ako se spajaju dvije ili više vena)

Podjela vena prema smještaju:

 duboke vene – prate arterije, nalaz se izmeĊu mišića, u pravilu jednu arteriju prati
jedna vena, izuzev u udovima (1 arteriju prate 2 vene!)
 površinske vene – nalaze se u potkoţnom sloju, njihova tamnija boja se prosijava
kroz koţu te se moţe pratiti njihov tok

Venule
- ako su promjera 0,2 – 1 mm, primaju krv iz kapilarne mreţe organa
- odvode krv iz kapilarne mreţe

3. Kapilare
- tanke k.ţ. koje spajaju arterijski i venski dio krvotoka
- stijenku im gradi sloj endotelnih stanic
- oblikuju mreţu oko stanica u meĊustaniĉnom prostoru
- stijenka kapilare je propusna, te se na toj razini obavlja ukupna izmjena tvari izmeĊu
tkiva i krvi
- koliĉinu meĊustaniĉne tekućine regulira tlak u kapilarama (veći dio se vraća u
kapilare, a dio se kao venska krv vraća u krv)

42
 KRVOŢILNI SUSTAV (SYSTEMA CARDIOVASCULARE)

SRCE (COR, CORDIS)

- glavni, središnji organ KVS
- prima krv iz cijelog organizma, te nakon oksigenacije u plućima pumpa krv po tijelu

Smještaj:
- u središnjem dijelu prsne šupljine, u prednjem medijastinumu, asimetriĉno smješteno
- 2/3 srca se nalaze u lijevoj antimeri tijela
- situm viscerum inversus – u 5% populacije srce na drugoj strani thoraxa

Vanjski izgled srca:

- ima oblik stošca iskošen u odnosu na prema svim trima ravninama  na srcu se
razlikuju baza i vrh srca
o baza srca (basis cordis) – širi dio srca, usmjeren prema gore, udesno i natrag
 tu se nalaze tri velike krvne ţile koje zajedno oblikuju krunu srca
(corona cordis), zdesna nalijevo:
 vena cava superior
 truncus pulmonalis
 aorta
o vrh srca (apex cordis) – prema dolje, ulijevo i naprijed
o uzduţna os srca (axis cordis) spaja sredinu baze i vrh – proteţe se ukoso
odozgo, udesno i straga te dolje, ulijevo i naprijed
- srce ima površine
o prednja površina srca (facies sternocostalis)
o straţnja površina srca (facies diaphragmatica)
- rubovi srca
o desni rub srca (margo dexter) – oštar
o lijevi rub srca (margo sinister) – zaobljen, predstavlja treću površinu srca
(facies pulmonalis)
- na vanjskoj površini srca granicu izmeĊu atrija i ventrikula tvori kruţna brazda /
krunasti ţlijeb (sulcus coronarius)  u nju uloţene krvne ţile srca
o na straţnjoj strani u brazdi se nalazi sinus coronarius – u njega se ulijeva vene
hranidbenog krvotoka srca
o od kruţne brazde prema vrhu srca, po prednjoj i straţnjoj strani srca, u razini
interventrikularne pregrade proteţu se brazde u kojima se nalaze krvne ţile
srca:
 sulcus interventricularis anterior
 sulcus interventricularis posterior

Unutarnja anatomija srca

- šupljina srca podijeljena na DESNU i LIJEVU PRETKLIJETKU (atrium cordis
dextrum et sinistrum) i na DESNU i LIJEVU KLIJETKU (ventriculus cordis
dexter et sinister)
- srĉana pregrada (septum cordis) razdvaja desnu od lijeve strane srca
o septum interatriale – dio pregrade izmeĊu obaju atrija
o septum interventriculare – dio pregrade izmeĊu obaju ventrikula
- pretklijetke zauzimaju širi dio srca uz bazu
- klijetke zauzimaju donji uţi dio srca uz vrh
- vrh srca pripada lijevoj klijetki

43
Stijenke srca
1. Epikard (epicardium) – vanjski sloj stijenke srca
o visceralni list perikarda
o površina epikarda je glatka, sjajna, vlaţna
2. Miokard / mišićnica (myocardium) – srednji sloj
o izgraĊuje ga srĉano mišićno tkivo  radna srĉana muskulatura
o mišićna vlakna rasporeĊena u slojevima, pa prema tome razlikujemo debljinu
stijenke atrija i ventrikula
o miokard i stijenka atrija tanja od stijenke ventrikula
o miokard ventrikula dobro razvijen, jaĉe lijevog ventrikula jer on pumpa
krv u veliki optok gdje je tlak najveći, a desni ventrikul u plućni (mali)
optok
o izboĉenja miokarda u podruĉju ventrikula – papilarni mišići (mm.
papillares)
 imaju oblik stošca koji se bazom nastavlja u miokard stijenke, a vrh
usmjeren u šupljinu ventrikula
 s vrha mišića polaze tetivice (chordae tendineae) – pripajaju se uz
površinu srĉanog zaliska na AV ušću
o skelet srca na bazi ventrikula – tvore ga 4 vezivna prstena – 2 prstena okruţuju
AV ušće, a 2 aortalno ušće i ušće truncusa pulmonalisa
 na prstenovima inzercija mišićnih vlakana miokarda atrija i ventrikula –
u potpunosti razdvajaju ta dva miokarda
3. Endokard (endocardium) – unutrašnji sloj stijenke srca
o odgovara endotelu krvnih ţila
o površina endokarda moţe biti glatka i ravna ili izboĉena u obliku gredica
(trabeculae carneae)
o stijenke atrija – veći dio ima glatku i ravnu površinu, a manji izraţene gredice
na stijenci
o stijenke ventrikula
 u uzlaznom dijelu – nalaze se trabekule  ublaţavaju udar struje
krvi koja se tijekom sistole atrija naglo prelije u ventrikul i
usmjerava prema vrhu srca
 u izlaznom dijelu – stijenka glatka i ravna  olakšava protjecaj krvi u
smjeru od vrha prema bazi ventrikula, gdje se nalazi arterijsko ušće
o u razini srĉanih ušća endokard se izboĉuje i tvori duplikature
 cuspis – u obliku listića, oblikuju zaliske (valva) na AV i arterijskim
ušćima
 ima dvije površine – prema atriju glatka, a prema ventrikulu
neravna površina (hvatište tetivica papilarnih mišića)
 ima dva ruba – inzercijski rub i slobodan konveksni rub
 valvula semilunaris (polumjesečasti zalisci) – u obliku lastaviĉjeg
gnijezda
 konkavna površina – okrenuta prema stijenci krvne ţile, zatvara
sa krvnom ţilom sinus (dţep)
 konveksna površina – okrenuta prema šupljini ventrikula
 rubovi – inzercijski i slobodni (na sredini ima zadebljanje poput
ĉvorića, na krajevima je tanji)

44
 ANATOMIJA SRĈANIH ŠUPLJINA I FIZIOLOGIJA SRĈANOG RADA

Venska krv Arterijska krv

↓ periferija tijela ↓ iz pluća
DESNI ATRIJ LIJEVI ATRIJ
↓ ↓
DESNI VENTRIKUL LIJEVI VENTRIKUL
↓ ↓
PLUĆA AORTA
(mali optok) (veliki optok)

DESNA PRETKLIJETKA (Atrium cordis dextrum)

- u nju se ulijevaju GORNJA ŠUPLJA VENA (vena cava superior) – s gornje strane
DONJA ŠUPLJA VENA (vena cava inferior) – s donje strane
- ispred ušća donje šuplje vene ulijeva se SINUS CORONARIUS
- GŠV dovodi krv iz glave, vrata, ruku i prsne šupljine
- DŠC dovodi krv iz trbušne šupljine sa zdjelicom i iz nogu
- koronarni sinus dovodi krv iz vena nutritivnog optoka srca

- stijenka DA je glatka i ravna, osim u prednjem dijelu (DESNA AURIKULA) → na

njenoj stijenci se nalaze MIŠIĆNI GREBENI (trabeculae carneae)
- na medijalnoj stijenci (septum interatriale) nalazi se FOSSA OVALIS (ovalno
udubljenje) → ostatak fetalnog otvora izmeĊu obaju atrija

DA u sistoli

↓ izmeĊu je desno AV ušće - OSTIUM ATRIOVENTRICULARE

DEXTRUM
DV ↓
njegov zalistak naziva se VALVA
ATRIOVENTRICULARIS
DEXTRA / VALVA TRICUSPIDALIS
↓
oblikuju ga tri kuspisa (listića)
- anterior
- posterior
- septalis

LIJEVA PRETKLIJETKA (Atrium cordis sinistrum)

↓
ulijevaju se 4 VENAE PULMONALES
↓
po 2 vene DOVODE ARTERIJSKU KRV iz svakog pluća

- najdulji promjer stijenke je POPREĈAN što odgovara smjeru plućnih vena

- stijenka glatka i ravna, osim u prednjem dijelu – LIJEVA AURIKULA na ĉijoj se
stijenci nalaze trabekule

45
 LA

↓ izmeĊu je lijevo AV ušće - OSTIUM ATRIOVENTRICULARE

SINISTRUM
LV ↓
zalistak lijevog AV ušća naziva se VALVA
ATRIOVENTRICULARIS SINISTRA /
VALVA BICUSPIDALIS/MITRALIS
↓
oblikuju ga dva kuspisa
- anterior
- posterior

DESNA KLIJETKA (Ventriculus cordis dexter)

- oblik trostrane piramide (baza prema atriju, vrh prema apeksu)
- popreĉni presjek je trokutast
- medijalna stijenka je septum interventriculare
↓
izgraĊuje ju miokard lijevog
ventrikula ĉija je stijenka
zadebljala
↓
izboĉuje se u šupljinu DV
- na bazi DV dva ušća:
o OSTIUM ATRIOVENTRICULARE DEXTRUM – desno
 dio ventrikula ispod ovog ušća je ULAZNI (tu krv dolazi iz atrija) →
na njenoj stijenci trabekule
o OSTIUM TRUNCI PULMONALIS – lijevo
 dio ventrikula ispod ušća trunkusa pulmonalisa je IZLAZNI → krv
otjeĉe u truncus pulmonalis, pa je stijenka na ovom dijelu glatka
- u DV tri papilarna mišića (najrazvijeniji m. papillares anterior)
↓
 izlazi iz prednje stijenke ventrikula
 tanke tetivice chordae tendinae odlaze u
prednji i straţnji kuspis trikuspidalnog
zaliska

DV u sistoli

↓ desno ARTERIJSKO ušće (OSTIUM TRUNCI PULMONALIS)

↓
PLUĆNA zalistak D art. ušća oblikuju 3 semilunarna zaliska
ARTERIJA (valvula semilunaris)
(truncus
pulmonalis)

46
LIJEVA KLIJETKA (Ventriculus cordis sinister)
- oblik stošca (baza okrenuta prema atriju, a vrh podudaran s apeksom srca)
- popreĉni presjek okrugao
- miokard LV je debeo i stijenka je deblja od stijenke DV
- medijalnu stijenku oblikuje septum interventriculare (većim dijelom ga tvori
muskulatura LV pa je septum zadebljan)
- manji dio koji ne sadrţi mišićna vlakanca nalazi se prema interatrijalnom septumu
(PARS MEMBRANACEA)
- na bazi LV nalaze se 2 ušća:
o OSTIUM ATRIOVENTRICULARE SINISTRUM – lijevo
o OSTIUM AORTAE – desno
- ulazni dio šupljine sadrţi trabekule, a izlazni je glatkih stijenki
- u LV izraţena 2 papilarna mišića (m. papillaris anterior et posterior)
↓
s njih odlaze CHORDAE TENDINAE
↓
na prednji i straţnji kuspis bikuspidalnog zaliska

LV u sistoli

↓ LIJEVO arterijsko ušće (OSTIUM AORTAE)

↓
AORTA zalistak L art. ušća (VALVA AORTAE) – oblikuju ga 3
semilunarna zaliska

FIZIOLOGIJA ZATVARANJA SRĈANIH UŠĆA

- zalisci zatvaraju ušća u odreĊenim faza srĉane akcije
o DIJASTOLA – faza relaksacija miokarda, punjenje šupljine krvlju
o SISTOLA – faza kontrakcije miokarda, praţnjenje šupljina

Ako je ATRIJ u DIJASTOLI, VENTRIKUL je u SISTOLI

- VALVA TRICUSPIDALIS i VALVA BICUSPIDALIS na AV ušćima
ZATVORENE
- VALVA TRUNCI PULMONALIS i VALVA AORTAE na arterijskim ušćima
OTVORENE
- VENTRIKUL SE PRAZNI

Ako je ATRIJ u SISTOLI, VENTRIKUL je u DIJASTOLI

- VALVA TRICUSPIDALIS i VALVA BICUSPIDALIS OTVORENE
- VALVA TRUNCI PULMONALIS i VALVA AORTAE ZATVORENE
- VENTRIKUL se PUNI KRVLJU

Zatvaranje AV ušća → poluautomatski

- dogaĊa se tijekom SISTOLE VENTRIKULA
↓
krv se potiskuje od VRHA prema BAZI VENTRIKULA
↓
nalaze se srĉana ušća

47
 - tlak krvi potisne kuspise na razini AV ušća, koji se na slobodnim krajevima priljube
jedan uz drugog
- u tom trenutku zategnu se KORDE TENDINE, budući da su papilarni mišići
kontrahirani i skraćeni i prije kontrakcije ↓
ostalih dijelova miokarda ventrikula sprjeĉavaju izvrtanje
zalistaka prema atriju i
odrţavaju ušće
zatvorenim
↓
 krv moţe otjecati u odgovarajuću
arteriju
 onemogućava da se krv vraća u atrij

Zatvaranje arterijskih ušća → zatvaraju se automatski (nije potrebna aktivnost papilarnih

mišića)
- dogaĊa se tijekom DIJASTOLE VENTRIKULA
- tijekom SISTOLE VENTRIKULA tlak krvi OTVARA arterijsko ušće
- struja krvi iz ventrikula ispraţnjuje sinuse SEMILUNARNIH ZALISTAKA
↓
priljubljuju se uz stijenku krvnih ţila
↓
pri tome se zalisci maksimalno udalje od
stijenke, a slobodni rubovi priljube se jedan uz
drugi
↓
UŠĆE SE ZATVORI
↓
sprjeĉava vraćanje krvi u ventrikul

SINTOPIJA4 srca
- nalazi se u DONJEM DIJELU PREDNJEG MEDIJASTINUMA

 FACIES STERNOCOSTALIS
- prednja konveksna površina srca
- u suodnosu s prednjom stijenkom prsne šupljine
- periferni dijelovi u suodnosu sa medijastinalnom pleurom i plućima
- središnji dio u izravnom suodnosu sa sternumom i rebrima

 FACIES DIAPHRAGMATICA
- straţnja ravna površina
- u suodnosu sa ošitom
- iza lijeve pretklijetke nalazi se jednjak
- desni rub srca u suodnosu je sa medijastinalnom površinom desnog pluća

4
suodnos srca s okolnim organima

48
  FACIES PULMONALIS
- u suodnosu sa medijastinalnom površinom lijevog pluća → ostavlja duboko utisnuće
(impressio cardiaca)
- apex cordis nalazi se na ošitu, te je u doticaju s prednjom stijenkom prsišta

OSRĈJE (PERICARDIUM)
- serozna ovojnica koja obavija srce i poĉetne dijelove velikih krvnih ţila
- 2 sloja:
o PERICARDIUM FIBROSUM (vanjski fibrozni sloj)
 vezivna vreća u kojoj se nalaze srce i serozna ovojnica srca
 srastao uz stijenke prsne šupljine → odrţavanje stalnog poloţaja srca
o PERICARDIUM SEROSUM (serozna ovojnica)
 izgraĊuju ga 2 lista:
 LAMINA PARIETALIS (vanjski)
o prirastao uz perikard
o prelazi u visceralni list uza stijenku velikih krvnih ţila
 LAMINA VISCERALIS (unutrašnji)
o ĉvrsto srastao s površinom srca
o tvori epikard

izmeĊu njih se nalazi kapilarna šupljina (cavitas pericardiaca)

↓
sadrţi malu koliĉinu serozne tekućine koju
izluĉuje serozna ovojnica ↓
vlaţi površine, što onemogućuje
klizanje jedne površine po drugoj →
gibanje srca bez trenja tijekom sistole
Srce → arterija (art. krv)
↓
MALI I VELIKI OPTOK SRCA ORGANI
- VELIKI (SISTEMSKI) OPTOK ↓
o AORTA kapilarna mreţa
o V. CAVA SUPERIOR ↓
Vena (venska krv)
o V. CAVA INFERIOR ↓
srce
- MALI (PLUĆNI) OPTOK
o TRUNCUS PULMONALIS
Srce → arteria pulmonalis
(A. PULMONALIS DEXTRA
↓ venska krv
ET SINISTRA) PLUĆA
o VENAE PULMONALES ↓
kapilarna mreţa u stijenci alevola
funkcionalni optok pluća ↓
vena pulmonalis
↓ arterijska krv
srce

49
PROVODNO SRĈANO MIŠIĆJE
- stvara i provodi ţivĉane podraţaje odgovorne za ritmiĉku srĉanu kontrakciju – prvo se
kontrahiraju oba atrija, a zatim oba ventrikula

Provodno srĉano mišićje sastoji se od:

1. Sinuatrijskog dijela
2. Atrioventrikularnog dijela

Sinuatrijski dio
- tvori ga SA ĉvor (nodus sinuatrialis) – nalazi se u stijenci desnog atrija
- predvodnik rada srca
- u ĉvoru se stvaraju, 60-80 ×/min. ( ~ 72 ×/min.), impulsi za kontrakciju radne
muskulature
- impulsi se iz SA ĉvora prvo šire kroz stijenku desnog i lijevog atrija ĉime nastaje
sistola atrija
- nakon toga se impuls prenosi u ventrikule preko AV ĉvora

Atriventrikularni dio – endogeni impulsi srca

- oblikuje ga:
o atrioventrikularni (AV) ĉvor (nodus atrioventricularis) – nalazi se u razini
desnoga AV ušća (55-60 ×/min., prema dolje frekvencija sve manja)
o Hissov snopić (fasciculus atrioventricularis)
 jedina veza miokarda atrija s miokardom ventrikula
 polazi neposredno od AV ušća
 usmjeren dolje, proteţe se kroz membranozni dio
interventrikularne pregrade
 na gornjem kraju mišićnog dijela interventrikularne pregrade
dijeli se na 2 kraka (crus dextrum et crus sinistrum) – proteţu se
kroz interventrikularnu pregradu do vrha srca  razgranjenje u
stijenci ventrikula
o PURKINIJEVA vlakna
- ţivĉani impuls najprije dovodi do kontrakcije papilarnih mišića, a zatim do
kontrakcije ostalih dijelova radne muskulature ventrikula
- kontrakcija miokarda zapoĉinje u podruĉju vrha srca i širi se prema bazi
ventrikula

HRANIDBENI KRVOTOK SRCA

- tvore ga desna i lijeva srĉana arterija (a. coronaria dextra et sinistra) i vene srca
(sinus coronarius)
- koronarne arterije izlaze iz poĉetnog dijela uzlazne aorte, iz sinusa polumjeseĉastih
listova aortalnog zaliska

Arterije srca (→ one su end-arterije i ne anastomoziraju!)

- A. coronaria sinistra
o izlazi iz lijevog sinusa aortalnog ušća
o proteţe se kroz sinus coronarius ulijevo
o prehranjuje lijevi atrij i lijevi ventrikul, prednji dio septuma i prednju stijenku
desnog ventrikula

50
 - A. coronaria dextra
o izlazi iz desnog sinusa aortalnog ušća
o proteţe se kroz sinus coronarius udesno
o prehranjuje desni atrij i desni ventrikul, straţnji dio septuma i straţnju stijenku
lijevog ventrikula

Vene srca (Venae cordis)

- ulijevaju se u sinus coronarius koja se nalazi u straţnjem dijelu koronarne brazde
- sinus coronarius ulijeva se u desnu pretklijetku
- vene koje se ulijevaju u koronarni sinus prate arterije, ali nemaju jednake nazive
- postoje i srĉane vene koje se direktno ulijevaju u desni atrij i ventrikul

ARTERIJE (ARTERIAE)

PLUĆNA ARTERIJA (TRUNCUS PULMONALIS)

- arterija MALOG OPTOKA koja ODVODI VENSKU KRV iz DESNE KLIJETKE
- usmjerena prema gore
- dijeli se na 2 grane:
o ARTERIA PULMONALIS DEXTRA svaka od njih odlazi u HILUS
o ARTERIA PULMONALIS SINISTRA odgovarajućeg pluća
↓
dio funkcionalnog u plućima grane:
optoka pluća ¤ LOBARNE
↓ ¤ SEGMENTNE
dovodi vensku krv iz ¤ LOBULARNE
srca u pluća gdje se ↓
oksigenira nastavljaju se u kapilarnu mreţu u
stijenci aleveola

AORTA
- najveća arterija u tijelu, ELASTIĈNA
- zapoĉinje u LIJEVOM VENTRIKULU, proteţe s kroz prsnu i trbušnu šupljinu do
4. slabinskog kralješka

BIFURKACIJA AORTE:
 UZLAZNA AORTA (aorta ascedens)
 LUK AORTE (arcus aortae)
 SILAZNA AORTA (aorta descedens)
o PRSNA AORTA (aorta thoracica)
o TRBUŠNA AORTA (aorta abdominalis)

UZLAZNA AORTA (AORTA ASCEDENS)

- na ovom mjestu je aorta proširena (bulbus aortae ascedens) jer krv direktno ulazi
pod velikim tlakom
- zapoĉinje od aortalnog ušća lijevog ventrikula i proteţe se prema gore
- kolateralne grane su ARTERIA CORONARIA DEXTRA et SINISTRA
↓ ↓
straţnja, desna prednja, lijeva

51
 LUK AORTE (ARCUS AORTAE)
- nastavlja se na ascedentni dio aorte, proteţe se natrag i lijevo
- završava na lijevoj strani (u razini 4. prsnog kralješka)
- sa konveksiteta izlaze (od proksimalnog prema distalnom):
o TRUNCUS BRACHIOCEPHALICUS (BRAHIOCEFALIĈNO STABLO)
o ARTERIA CAROTIS COMMUNIS SINISTRA
o ARTERIA SUBCLAVIA SINISTRA
- grane prehranjuju glavu, vrat, gornje udove i stijenke prsne šupljine
- sa konkaviteta izlazi DUCTUS BOTALI (nakon roĊenja obliterira)

Brahiocefaliĉno stablo (truncus brachiocephalicus)

- kratkog debla, proteţe se prema gore i udesno
- dijeli se na ARTERIA CAROTIS COMMUNIS DEXTRA
ARTERIA SUBCLAVIA DEXTRA

Zajedniĉka koronarna arterija (arteria carotis communis)

- proteţe se uzlazno i simetriĉno lateralnom stranom vrata, lateralno od dušnika i
grkljana
- A. carotis communis dextra → grana brahiocefaliĉnog stabla
- A. carotis communis sinistra → izravni ogranak luka aorte
- u razini gornjeg ruba grkljana grana se na VANJSKU i UNUTARNJU
KAROTIDNU ARTERIJU (A. carotis externa et interna
o Vanjska karotidna arterija (arteria carotis externa) – kolateralne grane su
 prednje kolateralne grane
o A. thyroidea superior
o A. lingualis
o A. facialis
 medijalna grana – A. pharyngea ascedens
 straţnje grane
o A. maxillaris
o A. temporalis superficialis
o Unutarnja karotidna arterija (arteria carotis interna)
 kolateralna grana je A. ophtalmica
 terminalne grane
 A. cerebri anterior
 A. cerebri media

Potkljuĉna arterija (arteria subclavia)

- proteţe se lateralno donjim dijelom vrata, prolazi ispod klavikule i iznad prvog rebra
te dolazi u pazušni prostor, gdje mijenja ime u A. axillaris
- puls ove arterije palpira se iznad kljuĉne kosti
- kolateralne grane su:
o A. vertebralis – prehranjuje kralješnicu, kralješniĉnu i produţenu moţdinu i
mali mozak
o A. basillaris – prehranjuje straţnju trećinu velikog mozga, mali mozak, pons i
unutrašnje uho
o A. cerebri posterior – Willisov arterijski prsten
o Truncus thyrocervicalis – prehranjuje štitnu i doštitne ţlijezde, grkljan,
dušnik, jednjak i mišiće vrata

52
 o A. thoracica interna – daje segmente – interkostalne arterije → prehranjuju
stijenku prsne šupljine

Pazušna arterija (arteria axillaris)

- nastavak potkljuĉne arterije
- prehranjuje podruĉje ramena i mišiće lateralnog zida prsnog koša
- A. brachialis – nastavak pazušne arterije
o proteţe se prednjom stranom podlaktice
o palpira se na prednjoj strani kubitalne jame
o u lakatnoj jami dijeli se na a. radialis i a. ulnaris

SILAZNA AORTA (AORTA DESCEDENS)

- nastavak luka aorte
- proteţe se ispred kralješnice, kroz prsnu i trbušnu šupljinu i završava u razini
4. slabinskog kralješka
- dijeli se na:
o PRSNU AORTU (AORTA THORACICA)
o TRBUŠNU AORTU (AORTA ABDOMINALIS)

PRSNA AORTA (aorta thoracica)

- proteţe se od 4. do 12. prsnog kralješka
- nalazi se u straţnjem sredoprsju
- u razini 12. prsnog kralješka prolazi kroz otvor u ošitu (hiatus aorticus)
- parijetalne grane – prehranjivanje stijenke prsišta
o aa. intercostales posteriores – prehranjuje meĊurebrene mišiće, ostale mišiće
prsne stijenke, prsni dio kralješnice, mlijeĉnu ţlijezdu
- visceralne grane – za organe
o rr. brochiales – pluća i pleura
o rr. oesophagi – jednjak

TRBUŠNA AORTA (aorta abdominalis)

- nalazi se retroperitonealno, ispred kralješnice
- završno se grana na A. ILLIACA COMMUNIS DEXTRA et SINISTRA → za organe
zdjelice i donje ekstremitete
- parijetalne grane
o a. phrenica inferior
o aa. lumbales
- visceralne grane
o parne visceralne grane
 a. suprarenalis media – za nadbubreţnu ţlijezdu
 a. renalis – za bubreg
 a. testicularis ili a. ovarica
o neparne visceralne grane
 truncus coeliacus – izlazi na prednjoj strani aorte
 a. hepatica communis (a. hepatica propria, a.
gastroduodenalis)
 a. gastrica sinistra – daje ogranke za abdominalni dio jednjaka
(rr. oesophagi)
 a. lienalis

53
  a. mesenterica superior – prehranjuje gušteraĉu, tanko crijevo,
crvuljak, slijepo crijevo, uzlazno i popreĉno debelo crijevo
 a. mesenterica inferior – prehranjuje dio debelog crijeva do gornjeg
dijela rektuma

Zajedniĉka ilijaĉna arterija (a. illiaca communis)

- nema kolateralnih grana
- dijeli se na:
o unutrašnju ilijaĉnu arteriju (a. iliaca interna)
o vanjsku ilijaĉnu arteriju (a. iliaca externa)

Bedrena arterija (a. femoralis)

- glavna arterija donjih udova
- prehranjuje prednju i straţnju skupinu natkoljeniĉnih mišića te daje grane za vrat
femura i zglob kuka
- a. poplitea
o izravni nastavak femoralne arterije
o grana se na dvije tibijalne arterije – a. tibialis anterior et posterior

VENSKO STABLO – VENE (VENAE)

PLUĆNE VENE (VENAE PULMONALES)

- odvode oksigeniranu krv iz pluća u srce
- sastavni dio malog (plućnog) krvotoka
- po 2 vene iz svakog pluća dovode ARTERIJSKU KRV u LIJEVI ATRIJ
- ţile FUNKCIONALNOG PLUĆNOG OPTOKA

GORNJA ŠUPLJA VENA (VENA CAVA SUPERIOR)

- ţila VELIKOG OPTOKA
- nastaje spajanjem desne i lijeve brahiocefaliĉne vene
- ulijeva se u desni atrij
- dovodi krv iz glave vrata, obiju ruku i prsne šupljine
- jedini pritok je vena azygos (dovodi krv iz stijenke i organa prsišta)

Brahiocefaliĉna vena (dexter, sinister)

- nastaje spajanjem v. jugularis interne i v. subclavie iza sternoklavikularnog zgloba
- nalaze se u gornjem ↓
prednjem dijelu tvore venski kut (angulus venosus) – na lijevoj strani
medijastinuma se ulijeva torakalni limfni vod, a na desnoj ductus
lymphaticus dexter

Unutrašnja jugularna vena (v. jugularis interna)

- dovodi ukupnu vensku krv iz mozga, moţdanih ovojnica i oĉne jabuĉice
- ne moţe kolabirati jer je srasla uz vratnu fasciju, pa je njen lumen uvijek otvoren

Potkljuĉna vena (v. subclavia)

- nastavak v. axillaris
- iza sternoklavikularnog zgloba spaja se s v. jugularis internom
- odvodi krv iz gornjih udova, te iz manjeg dijela vrata

54
POVRŠINSKE VENE GORNJEG UDA
- proteţu se u potkoţnom sloju, a to su:
o v. basilica
o v. cephalica

u podruĉju kubitalne jame povezuje ih VENA MEDIANA CUBITI

↓
iz nje se vrši venepunkcija i u nju se primjenjuje
i.v. infuzija

SUSTAV VENE AZYGOS

- vene koje sakupljaju vensku krv iz stijenke i organa prsne šupljine (izuzev srca)
- v. azygos nastaje spajanjem desne v. lumbalis ascedens i 12. meĊurebrene istostrane
vene
- ulijeva se kao jedini pritok u GŠV
- v. hemiazygos – ulijeva se u razini 9. prsnog kralješka (nakon što skrene medijalno i
na desnu stranu) u v. azygos
- povezuje sustav GORNJE i DONJE ŠUPLJE VENE → anastomoza, a bitna i kao
KOLATERALNI krvotok

DONJA ŠUPLJA VENA (VENA CAVA INFERIOR)

- k.ţ. VELIKOG optoka
- nastaje spajanjem desne i lijeve zajedniĉke ilijaĉne arterije
- iznad ošita se ulijeva u desni atrij
- sakuplja krv iz nogu, male zdjelice i trbušne šupljine

Parni parijetalni pritoci Visceralni pritoci

v. phrenica inferior Parni
vv. lumbales v. suprarenalis
v. renalis
v. testicularis

Neparni
vv. hepaticae
↓
SUSTAV VENE PORTE (V. PORTAE HEPATIS)
o nastaje iza glave gušteraĉe spajanjem vena koje
odgovaraju neparnim visceralnim granama abdominalne
aorte

Korijeni portalne vene:

o v. lienalis
o v. mesenterica superior
o v. mesenterica inferior – ulijeva se u v. lienalis
o v. gastrica sinistra – ulijeva se u deblo vene porte

PRITOCI

dovode krv iz kapilarne mreţe ţeluca, slezene, gušteraĉe, tankog i

debelog crijeva

55
 - v. portae hepatis u jetru ulazi na HILUSU (PORTA HEPATIS)
o grana se do kapilara koje se nalaze izmeĊu hepatocita
o krv koju ona dovodi je venska i sadrţi apsorbirane tvari iz crijeva i elemente
nastale razgradnjom eritrocita u slezeni
↓
preradnja krvi u hepatocitima
↓
skupljaju SABIRNE VENE
↓
ulijevaju se u jetrene vene (vv. hepaticae)
↓
napuštaju jetru u sagitalnoj brazdi DŠV
↓
kao neparni pritoci ulijevaju se u DŠV

Portalna cirkulacija
- krvotok u kojem krv protjeĉe kroz kapilarne mreţe u dvama razliĉitim organima,
a izmeĊu njih krv vodi portalna vena
- osigurava da se venska krv iz neparnih organa peritonealne šupljine dovede u
jetru (preko v. portae hepatis) pa tek onda u ţile velikog optoka krvi tj. u DŠV

Kolateralni optoci v. portae:

- vv. oesophageae – iz prsnog dijela jednjaka, ulijevaju se u sustav v. azygos, a iz
trbušnog dijela u vene ţeluca
- v. rectalis superior et inferior – iz gornjeg dijela rektuma
↓ ↓
odvodi krv odvodi krv u unutrašnju ilijaĉnu venu
kroz
donju mezenterijalnu venu u v. portae

ZAJEDNIĈKA ILIJAĈNA VENA (v. iliaca communis)

- nastaje ispred sakroilijaĉnog zgloba spajanjem unutrašnje i vanjske ilijaĉne vene
↓ ↓
dovodi dovodi
krv iz krv iz noge
stijenke i organa
male zdjelice
- desna i lijeva ilijaĉna vena tvore korijene donje šuplje vene

Vanjska ilijaĉna vena (v. iliaca externa)

- izravni nastavak bedrene vene (v. femoralis) u razini ingvinalnog ligamenta
- v. femoralis
- vv. tibialis posteriores et anteriores
- v. poplitea

POVRŠINSKE VENE DONJEG UDA

- v. saphena magna – najdulja vena u tijelu, ulijeva se u v. femoralis
- v. saphena parva – ulijeva se u v. popliteu

56
 LIMFNI SUSTAV (SYSTEMA LYMPHOIDEUM)

LIMFNE ŢILE (VASA LYMPHATICA)

- limfne ţile odvode meĊustaniĉnu tekućinu i vraćaju je u krvnu cirkulaciju, a zapoĉinju
mreţom limfnih kapilara
- limfne kapilare – krajnje cjevĉice koje zapoĉinju slijepim krajem, a oblikuju mreţu u
meĊustaniĉnim prostorima većine tkiva
o graĊene poput krvnih kapilara, ali tekućina kroz limfne kapilare moţe proći
kroz iskljuĉivo u jednom smjeru – u limfnu kapilaru
o limfne kapilare u crijevnim resicama tankog crijeva prihvaćaju apsorbiranu
mast, te je odvode iz probavnog sustava
- limfa (lympha)
o bistra i bezbojna tekućina koja se nalazi u limfnim ţilama
o nastaje resorpcijom dijela meĊustaniĉne tekućine
o od staniĉnih elemenata u njoj se nalaze samo limfociti
o tijekom probave, limfa koja dolazi iz crijeva sadrţi resorbiranu mast, pa je
bjelkaste boje
o protjeĉe kroz limfne kapilare, ţile, ĉvorove i velike limfne vodove koji limfu
vraćaju u vensku cirkulaciju
o teĉe prema srcu, gdje se u blizini istog ulijeva u velike vene

- limfne ţile (vasa lymphatica)

o ne nalaze se samo u organima CNS-a, oĉnoj jabuĉici, unutrašnjem uhu,
koštanoj srţi i hrskavici
o stijenka graĊena kao i kod vena, ali je puno tanja i nema jasnog razgraniĉenja
izmeĊu slojeva stijenke
o imaju parne zaliske ĉiji su rubovi usmjereni prema srcu, te tako usmjeravaju
protok limfe
o za protok limfe tkĊ. bitna i kontrakcija okolnog skeletnog mišićja, te glatkog
mišićja stijenke organa

VELIKI LIMFNI VODOVI

- prihvaćaju limfu iz cijelog tijela
- ulijevaju se u desni i lijevi VENOZNI KUT (angulus venosus) kojeg oblikuju
v. jugularis i v. subclavia

 PRSNI LIMFNI VOD (DUCTUS THORACICUS)

- najveći limfni vod u tijelu
- zapoĉinje proširenjem (cysterna chyli) gdje se ulijeva
o TRUNCUS INTESTINALIS – limfa iz celijaĉnih limfnih ĉvorova (neparni
organi trbušne šupljine)
o TRUNCUS LUMBALIS DEXTER ET SINISTER – limfa iz nogu, zdjelice
i parnih organa trbušne šupljine
- u krajnji dio duktusa ulijevaju se limfni vodovi iz glave, vrata, lijeve ruke i lijevog
dijela prsišta

 DESNI LIMFNI VOD (DUCTUS LYMPHATICUS DEXTER)

- glavni limfni vod desne strane tijela
- nastaje u blizini desnog venskog kuta u koji se ulijeva

57
LIMFNI ĈVOROVI (NODI LYMPHOIDEI)
- organi kroz koje protjeĉe limfa
- u tijelu rasporeĊeni uzduţ toka limfnih ţila
- prolaskom kroz limfni ĉvor limfa se filtrira prije nego što se vrati u vensku cirkulaciju

Anatomija limfnog ĉvora:

o vezivna ĉahura (capsula) – nalazi se na površini, u dubinu se proteţu vezivne
pregrade (trabekule)
o kora (cortex) – periferni dio ĉvora, tu se nalaze nakupine limfocita koji
oblikuju ĉvoriće (NODULI LYMPHOIDEI)
o srţ (medulla)

AFERENTNE limfne ţile – probijaju vezivnu ĉahuru te dovode limfu

EFERENTNE limfne ţile – izlaze na hilusu limfnog ĉvora i odvode limfu iz njega

REGIONALNI LIMFNI ĈVOROVI – nakupine gdje protjeĉe limfa iz pojedinih

dijelova tijela

58
 Nodi Anatomski Eferentne limfne
Aferentne limfne ţile
lymphoidei smještaj ţile tvore
limfa teĉe kroz duboke
Capitis et podruĉje glave
limfne ĉvorove rasporeĊene truncus jugularis
colli i vrata
uzduţ v. jugularis interne

gornji ud limfa dolazi u limfne

Membri
ĉvorove u pazušnoj jami truncus subclavius
superioris
(nodi axillares)

Nodi tracheobronchialis
dovode limfu iz pluća,
bronha, dušnika, gornjeg truncus
Thoracis prsna šupljina
dijela jednjaka, donjeg brochomediastinalis
dijela grkljana i štitne
ţlijezde
Abominalni limfni ĉvorovi mogu biti:
trbušna
Abdominis → parijetalni (na trbušnoj stijenci)
šupljina
→ visceralni (uz organe probavnog sustava)
na njih se nastavljaju nodi lumbales dextri et
sinistri koji s obiju strana uzlazno prate aortu i v.
cavu inferior
uzduţ ilijaĉnih
Nodi iliaci k.ţ. primaju limfu iz nogu,
zdjelice i donjeg dijela
trbušnih stijenku,
usmjeravaju limfu u
lmbalne limfne ĉvorove
primaju limfu iz straţnje
truncus lumbalis
Nodi lumbales trbušne stijenke i parnih
dexter et sinister
trbušnih organa
Nodi oko truncusa primaju limfu iz neparnih
Truncus intestinalis
coeliacus coeliacusa trbušnih organa
↓
limfa iz ova dva
zadnja truncusa ide
u ductus thoracicus
vode limfu do ingvinalnih
Membri vode limfu u ilijaĉne
donji ud limfnih ĉvorova (nodi
inferioris limfne ĉvorove
inguinalis)

59
 OPĆA SPLANHNOLOGIJA (VISCEROLOGIJA)

SPLANHNOLOGIJA – grana sustavne anatomije koja se bavi prouĉavanjem općih

zakonitosti graĊe utrobnih organa – šupljih i parenhimatoznih organa te seroznih membrana
(opni)

U utrobne organe spadaju organi:

1. Dišnog sustava (systema respiratorium)
2. Probavnog sustava (systema digestorium)
3. Mokraćno – spolnog sustava (systema urogenitale)
4. Ţlijezde s unutrašnjim izluĉivanjem (glandulae sine ductibus)

Utrobni organi mogu biti:

1. Šuplji organi – cjevasti ili mjehurasti (vrećasti)
2. Ţljezdani (parenhimatozni) organi

ANATOMIJA UTROBNIH ORGANA

Anatomija ŠUPLJIH organa
Stijenka šupljih organa graĊena od 3 sloja:
 SLUZNICA (tunica mucosa) – unutrašnji sloj stijenke organa
- moţe imati razliĉitu debljinu, ovisno o tome kojim je epitelom prekrivena (ovisno
o funkciji organa), a kroz koji prosijavaju krvne ţile
- površina sluznice moţe biti ravna i glatka ili neravna (radi nabora razliĉitih oblika)

3 sloja sluznice:
- lamina epithelialis mucosae – sloj epitela ĉija vrsta ovisi o funkciji organa tj.
vrsta epitela je odreĊena funkcijom organa
- lamina propria mucosae – vezivni sloj sluznice ispod epitela
o sadrţi mreţu krvnih i limfnih kapilara i ţivĉanih vlakana za prehranjivanje
i inervaciju epitela
o nalaze se ţlijezde ĉiji sekret vlaţi površinu epitela i limfatiĉno tkivo u
obliku pojedinaĉnih ĉvorića ili nakupina ĉvorića
- lamina muscularis mucosae – sastoji se od glatkih mišićnih vlakana
o ovog sloja nema u sluznicama svih organa
o ovaj sloj omogućuje pomiĉnost sluznice u odnosu prema mišićnici, pri
ĉemu površina sluznice dobiva karakteristiĉan izgled

 MIŠIĆNI SLOJ / MIŠIĆNICA (tunica muscularis)

- u unutrašnjem sloju vlakna poloţena kruţno (stratum circulare) – omogućavaju
kontrakciju vlakana ĉime se suţava šupljina cjevastog organa i dolazi do
peristaltike
- u vanjskom sloju vlakna se proteţu uzduţno (stratum longitudinale)
- ove glatke mišićne stanice nemaju popreĉne pruge, ali su prisutni aktin i miozin,
pa se vlakna izolirano kontrahiraju
- kontrakcije su pod utjecajem ANS-a (simpatikus ubrzava peristaltiku, a
parasimpatikus usporava)
- funkcije mišićnice:
o PERISTALTIKA – valovito gibanje stijenke cjevastog organa koji za
funkciju ima „tjeranje“ sadrţaja u jednom smjeru

60
 o PERISTOLA – kontrakcija glatke muskulature do one veliĉine kolika je
veliĉina sadrţaja koji se nalazi u šupljem organu

 VANJSKI SLOJ / VEZIVNI ili SEROZNI (tunica serosa ili tunica adventitia)
- Tunica serosa
o ĉini je sloj ploĉastih stanica, a obavija organe sa slobodnom površinom
smještene u seroznoj šupljini
o istodobno je to i visceralni list serozne ovojnice  površina organa
glatka i vlaţna što onemogućuje trenje izmeĊu dvaju susjednih organa
- Tunica adventitia
o površni sloj veziva kojim su organi povezani s okolnim tvorbama, bogato
je masnim stanicama
o nalazi se kod organa koji nemaju slobodnu površinu i koji nisu obavijeni
seroznom ovojnicom

 SUBSLOJEVI
- SUBMUKOZNI SLOJ (tela submucosa)
o sloj koji sluznicu povezuje sa mišićnicom, a izgraĊen je od rijetkog
veziva
o omogućuje gibanje sluznice u odnosu prema mišićnom sloju, sadrţi veće
ogranke krvnih i limfnih ţila, ţlijezde te limfne ĉvoriće
o u stijenci organa probavnog sustava u ovom subsloju se nalazi autonomni
ţivĉani splet (plexus submucosus)
- SUPSEROZNI SLOJ (tela subserosa)
o povezuje mišićnicu sa vanjskim slojem
o izgraĊen od vezivnog tkiva
o ovaj sloj nije nuţno prisutan u svim unutarnjim organima

Anatomija PARENHIMATOZNIH organa

- kompaktni organi tvrdo elastiĉne konzistencije
- u parenhimatozne organe spadaju jetra, slezena, bubrezi, pluća, testisi, ovariji,
doušne ţlijezde, gušteraĉa, nadbubreţne ţlijezde, …

Osnovni dijelovi parenhimatoznih organa:

 PARENHIM (parenchyma)
- funkcionalno tkivo organa, a nalazi se izmeĊu šupljinica strome
- izgraĊen od epitelnih stanica karakteristiĉnih za njegovu funkciju tj. za razliĉitu
parenhimatoznu tvorbu
- epitelne stanice u ţljezdanom epitelu oblikuju mjehuriće ili cjevaste tvorbe, ovisno
o kvaliteti sekreta koga izluĉuju
- parehnim jetre izgraĊuju hepatociti, bubrega nefroni, a pluća alveole

 STROMA (stroma)
- ukupno vezivno tkivo koje oblikuje potporu organa, te mu daje oblik i ĉvrstoću
- graĊena je od:
o vezivna ĉahura (capsula fibrosa / tunica fibrosa) – gradi ju vezivna
ovojnica na površini organa
o vezivne pregrade – rasporeĊuje unutrašnjost parenhima na manje dijelove
– reţnjevi (lobus), reţnjići (lobulus) i segmenti

61
  razlika izmeĊu reţnjeva i reţnjića je ta što reţnjeva uvijek ima u
istom obliku i broju, a broj i oblik reţnjića nije stalan
- u vezivu strome nalaze se krvne i limfne ţile te ţivĉana vlakna (dolaze do svake
stanice parehnima)

ANATOMIJA SEROZNIH MEMBRANA (OPNI)

Funkcija: obavijanje organa u tjelesnoj šupljini i povezivanje sa stijenkom te šupljine

Serozne opne su:

 PERIKARD
 PLEURA
 PERITONEUM

GraĊa serozne opne:

 Vanjski (parijetalni) list (lamina parietalis)
- prekriva serozne membrane, tj. oblaţe unutrašnju površinu stijenki tjelesne
šupljine
 Unutrašnji (visceralni) list (lamina visceralis)
- oblaţe vanjsku slobodnu površinu organa koji se nalazi u toj šupljini
- izgraĊuje vanjski sloj organa, naziva se i tunica serosa
 Mezenterij (mesenterium)
- duplikatura serozne membrane koju tvore dva sloja iste
- slojevi se razdvajaju na mjestu prijelaza duplikature u parijetalni, odnosno
visceralni list
- povezuje parijetalni list na stijenci šupljine i visceralni list na površini organa
- odreĊuje poloţaj organa u šupljini
- sadrţi krvne i limfne ţile, ţivce i druge tvorbe koje u taj organ ulaze i iz njega
izlaze
 Serozna šupljina
- kapilarna pukotina izmeĊu parijetalnog i visceralnog lista serozne opne
- ispunjena malom koliĉinom serozne tekućine
- seroznu tekućinu, kao derivat krvne plazme, neprekidno izluĉuje i resorbira
sama serozna membrana  površine listova i duplikatura glatke, sjajne i vlaţne
- u seroznoj šupljini nema zraka, pa negativni tlak odrţava površine tih listova
meĊusobno priljubljenim  tijekom pokretanja organa u šupljini, površine tih
listova klize jedna po drugoj

Serozne šupljine pripadajućih opni:

- pleuralna šupljina (cavitas pleuralis) – u njoj se nalazi pluće
- perikardijalna šupljina (cavitas pericardiaca) – u njoj se nalazi srce
- peritonealna šupljina (cavitas peritonealis) – organi probavnog sustava

TJELESNE ŠUPLJINE
- u gornjem dijelu trupa nalazi se PRSNA (GRUDNA) ŠUPLJINA (CAVUM
THORACIS / CAVITAS THORACIS)
- u donjem dijelu trupa nalazi se TRBUŠNA ŠUPLJINA (CAVUM ABDOMINIS /
CAVITAS ABDOMINALIS) s malom zdjelicom
- granicu izmeĊu te dvije šupljine oblikuje mišićna ploĉa – diaphragma (ošit)

62
PRSNA ŠUPLJINA (cavum thoracis / cavitas thoracis)
- sprijeda je omeĊuje prsna kost, poboĉno rebra s rebrenim hrskavicama, a straga
prsni dio kralješnice
- u gornjem dijelu je uţa, pa se preko gornjeg otvora (apertura thoracis superior)
nastavlja u regiju vrata
- u donjem dijelu je šira, pa njen donji otvor (apertura thoracis inferior) u
potpunosti zatvara dijafragma
- u lateralnim dijelovima prsne šupljine nalaze se desno i lijevo pluće – svako pluće
obavija pleura, pa se pluće nalazi u odgovarajućoj pleuralnoj šupljini
- pleuralne šupljine nisu u meĊusobnoj vezi, a izmeĊu istih nalazi se središnji dio
prsne šupljine – sredoprsje (mediastinum)

Sredoprsje (medijastinum)
- središnji prostor u prsnoj šupljini
- nalazi se izmeĊu desnog i lijevog pluća, odnosno izmeĊu pleura koje obavijaju
svako pluće
- granica je sprijeda ventralna stijenka prsnog koša, a straga kralješnica
- ispunjen rijetkim vezivnim i masnim tkivom, organima, krvnim ţilama, ţivcima i
limfnim ĉvorovima
- traheja, bronhi i plućni hilus (u frontalnoj ravnini) dijele sredoprsje na prednji i
straţnji dio

Prednje sredoprsje Straţnje sredoprsje

srce s perikardom jednjak
n. phrenicus aorta thoracica
aorta ascedens i arcus aortae desni i lijevi n. vagus
v. cava superior desni i lijevi truncus
truncus pulmonalis sympathicus
desne i lijeve vv. pulmonales v. azygos, v. hemiazygos, v.
timus hemiazygos acessoria
ductus thoracicus

TRBUŠNA ŠUPLJINA (cavum abdominis / cavitas abdominalis)

- podijeljena na: trbušnu šupljinu u uţem smislu (gornji veći dio)
zdjeliĉnu šupljinu (manji donji dio)
- stijenke trbušne šupljine tvore:
o sprijeda i poboĉno meka trbušna stijenka (3 ploĉasta i 1 ravni mišić)
o straga lumbalni dio kralješnice i mišići straţnje trbušne stijenke
o gore dijafragma
o dolje se nastavlja u malu zdjelicu ĉiji donji otvor u cijelosti zatvaraju mišići
dna male zdjelice (mišići perineuma)

Potrbušnica (peritoneum)
- serozna opna koja oblaţe stijenke i organ trbušne šupljine
- razlikujemo dva lista peritoneuma:
o parijetalni list (peritoneum parietale) – oblaţe unutrašnju površinu
stijenki trbušne šupljine
o visceralni list (peritoneum viscerale) – oblaţe vanjsku površinu
peritonealnih organa

63
 - mezenterij (ligament, omentum)
o duplikatura peritoneuma koja povezuje parijetalni i visceralni list, ili
povezuje meĊusobno dva organa u peritonealnoj šupljini
o najvaţniji mezenteriji su:
 mala trbušna marama (omentum minus) – spaja jetru s malom
krivinom ţeluca i gornjim dijelom duodenuma
 velika trbušna marama (omentum majus) – proteţe se s velike
krivine ţeluca prema dolje, do simfize
 mezenterij tankog crijeva (mesenterium)
 mezenterij debelog crijeva (mesocolon)

Peritonealna šupljina (cavitas peritonealis)

- kapilarna pukotina izmeĊu parijetalnog i visceralnog lista peritoneuma
- zauzima najveći dio prostora trbušne šupljine
- velika trbušna marama (omentum majus) dijeli peritonealnu šupljinu na:
o spatium supraomentale – prostor iznad omentuma
o spatium infraomentale – prostor ispod omentuma

Smještaj intraperitonealnih organa u odnosu na omentum majus

Supraomentalno Infraomentalno
trbušni dio jednjaka jejunum
ţeludac ileum
gornji dio dvanaesnika cekum
slezena kolon
jetra
ţuĉni mjehur
Rektum se nalazi u prostoru male zdjelice, ispod peritonealne šupljine.

Podjela trbušne šupljine

Trbušna šupljina se s obzirom na peritoneum dijeli na:
 peritonealnu šupljinu (cavitas peritonealis) – veći prostor unutar parijetalnog
peritoneuma
 izvanperitonealni prostor (spatium extraperitoneale) – uski prostor koji se nalazi
izmeĊu stijenki trbušne šupljine i parijetalnog peritoneuma, na mjestima je parijetalni
list srastao sa trbušnom šupljinom

Podjela ekstraperitonealnog prostora:

- spatium praeperitoneale – izmeĊu meke trbušne stijenkee i parijetalnog
peritoneuma, ispod razine pupla
- spatium subperitoneale – ispod parijetalnog peritoneuma, u podruĉju male
zdjelice
- spatium retroperitoneale – izmeĊu straţnje trbušne stijenke i parijetalnog
peritoneuma (organi koji se nalaze retroperitonealno imaju tuniku
adventiciju!)

64
Regije trbuha
OdreĊenje vanjske granice trbuha:
- prema prsnom košu odreĊena je ksifoidnim nastavkom i lijevim i desnim rebrenim
lukom
- prema zdjelici odreĊuju gornji rub simfize, preponska sveza (lig. inguinale) i
boĉni greben (crista iliaca)

Prostor trbuha u odnosu na vanjsku granicu

- nastavlja se do razine 5. rebra (odgovara razini projekcije kupole dijafragme)
- nastavlja se u veliku zdjelicu unutar krila boĉne kosti (desna i lijeva boĉna jama
pripadaju trbuhu u uţem smislu)
- donji dio trbušne šupljine nastavlja se u prostor male zdjelice, koja je dio trbušne
šupljine u širem smislu

Kliniĉka podjela trbuha na regije

- na prednjoj strani trupa povuĉene linije koje prostor trbušne šupljine dijele na
regije
o vodoravne crte prolaze najniţim toĉkama rebrenih lukova i kroz najviše
toĉke boĉnih grebena
o svako podruĉje dodatno podijeljeno na tri regije pomoću okomitih crta –
spajanje najniţe toĉke rebrenog luka sa kvrţicom na preponskoj kosti
- prema tome podruĉja trbuha su:
o EPIGASTRIJ (epigastrium)
o MEZOGASTRIJ (mesogastrium)
o HIPOGASTRIJ (hypogastrium)

SPECIJALNA SPLANHNOLOGIJA
PROBAVNI SUSTAV (SYSTEMA DIGESTORIUM)

DIJELOVI PROBAVNOG SUSTAVA:

- GORNJI DIO PROBAVNOG SUSTAVA
o USNA ŠUPLJINA (cavitas oris)
o ŢDRIJELO (pharynx)
o JEDNJAK (oesophagus)
- SREDIŠNJI DIO PROBAVNOG SUSTAVA
o ŢELUDAC (gaster, ventriculus)
- DONJI DIO PROBAVNOG SUSTAVA
o TANKO CRIJEVO (intestinum tenue)
o DEBELO CRIJEVO (intestinum crassum)
- ORGANI PRIDODANI PROBAVNOM TRAKTU
o JETRA (hepar)
o GUŠTERAĈA (pancreas)
o ŢLIJEZDE SLINOVNICE (glandulae orales)
o ŢUĈNI MJEHUR (vesica fellea)

65
OSOBITOSTI PROBAVNOG TRAKTA
- probavna cijev graĊena poput šupljeg organa, duljine oko 9 metara
- s obzirom na funkciju gornji i donji dio probavne cijevi sadrţe razliĉite epitele
sluznice
o gornji dio – provodi sadrţaj, sluznica do jednjaka graĊena od ĉvrstog
višeslojnog ploĉastog epitela
o donji dio – sadrţaj se razgraĊuje i resorbira, sluznica graĊena od njeţnog
ţljezdanog epitela, odnosno cilindriĉnog epitela

USNA ŠUPLJINA (CAVITAS ORIS)

- poĉetni dio probavnog sustava
- proteţe se od usnica do ţdrijela
- podijeljena na:
o predvorje usne šupljine (vestibulum oris)
o usnu šupljinu u uţem smislu (cavitas oris propria)

Predvorje usne šupljine (vestibulum oris)

- prostor u obliku potkove, koji se nalazi s vanjske strane zubnih lukova
- zubne lukove oblikuju zubi s odgovarajućim dijelovima gornje i donje ĉeljusti, te
gingiva koja ih prekriva
- sprijeda, vanjsku stijenku predvorja oblikuju usnice (labia oris), a poboĉno obrazi
(buccae)
- predvorje usne šupljine povezano s usnom šupljinom u uţem smislu pomoću
pukotina izmeĊu zuba (tremata) i retrodentalnim prostorom (nalazi se izmeĊu
zadnjeg kutnja i ĉeljusne grane)
- na sluznici obraza, u razini 2. gornjeg kutnjaka, nalazi se izboĉenje sluznice
(papilla ductus parotidei)  tu se otvara izvodni kanal doušne ţlijezde
- Usnice (labria oris) – labrium superius et labrium inferius
o oblikuju prednju stijenku predvorja usne šupljine
o gornja i donja usnica omeĊuju prednji otvor usne šupljine (rima oris)
o osnovu usnica, od sprijeda prema straga, izgraĊuju koţa, m. orbucilaris oris i
sluznica
o usnice su crvene boje zbog tanke koţe ruba usnice, prisutnosti slabo oroţenog
epitela i dobre prokrvljenosti
- Obrazi (buccae) – tvore poboĉne stijenke vanjskog zida predvorja usne šupljine
o osnovu ĉini koţa, mimiĉni mišić obraza (m. buccinator) i sluznica
o M. buccinator – drţi obraz priljubljen uza zubne lukove i sprjeĉava da se
sluznica obraza zagrize tijekom ţvakanja

Usna šupljina u uţem smislu (Cavitas oris propria)

- omeĊena sprijeda i poboĉno zubnim lukovima
- gornju stijenku oblikuje tvrdo nepce (palatum durum) i meko nepce (palatum
molle)  odvajaju usnu šupljinu od nosne i gornjeg dijela ţdrijela
- dno usne šupljine je mišićna ploĉa (diaphragma oris) – izgraĊuju je mišići
- iznad dijafragme se nalazi jezik (izboĉuje se u usnu šupljinu i time tvori njen sadrţaj)
- prema natrag seţe do straţnjeg otvora – ţdrijelni tjesnac (isthmus faucium) 
povezivanje usne šupljine sa ţdrijelom, a omeĊen je slobodnim rubom mekog
nepca, nepĉanim lukovima i korijenom jezika
- Tvrdo nepce (palatum durum) – tvori prednje 2/3 krova usne šupljine
o koštanu osnovu ĉine nepĉani nastavak gornje ĉeljusti i nepĉana kost

66
- Meko nepce (palatum molle) – tvori straţnju 1/3 krova usne šupljine
o vezivno-mišićna ploĉa s dvjema površinama i straţnjim slobodnim rubom
o na sredini ruba  nepĉana resica (uvula)
o poboĉno od resice sa svake strane po 2 nepĉana luka
 prednji nepĉani luk (arcus palatoglossus) – spušta se prema jeziku
 straţnji nepĉani luk (arcus palatopharyngeus) – prema ţdrijelu
o izmeĊu nepĉanih lukova se nalazi jama (sinus tonsillaris) s nepĉanim
krajnikom (tonsilla palatina)
o tijekom gutanja mišići nepca podiţu i napinju meko nepce, te zatvaraju nosni
dio ţdrijal, kako u njega ne bi ušla hrana
- Dijafragma oris – mišićna ploĉa koja tvori dno usne šupljine

Nepĉani krajnik (Tonsilla palatina)

- parni limfatiĉni organ oblika i veliĉine badema
- nalazi se izmeĊu nepĉanih lukova u sinusu tonsillarisu ĉiji donji dio ispunjava

Zubi (dentes)
- usaĊeni u zubne jamice alveolarnih nastavaka gornje ĉeljusti i alveolarnog dijela donje
ĉeljusti
- oblikuju dva luka:
o gornji luk (arcus dentalis superior)
o donji luk (arcus dentalis inferior)
- dvije denticije – prvo 20 netrajnih (mlijeĉnih) zuba (dentes decidui), a zatim 32 trajna
(dentes permanentes)

Podjela zubiju prema obliku i funkciji:

1. sjekutići (dentes incisivi)
2. oĉnjaci (dentes canini)
3. pretkutnjaci (dentes premolares)
4. kutnjaci (dentes molares)

Formule polovica zubala

I2, C1, P2, M3
Trajno zubalo
I2, C1, P2, M3
I2, C1, M2
Mlijeĉno zubalo
I2, C1, M2

- izbijanje mlijeĉnih zuba zapoĉinje u 7. mjesecu ţivota, a završava tijekom prvih dviju
godina ţivota
- mlijeĉni zubi zamjenjuju se trajnim izmeĊu 7. i 12. godine

Dijelovi zuba:
 korijen zuba (radix dentis)
o dio zuba usaĊen u zubnu jamicu
o njime zub uĉvršćen u ĉeljusti pomoću vezivnog tkiva
o vrh korijena (apex radicis dentis)
o većina zuba ima samo jedan korijen, izuzev
 donji kutnjaci i prvi gornji pretkutnjak – 2 korijena
 gornji kutnjaci – 3 korijena
 treći gornji kutnjak moţe imati i više od 3 korijena

67
  vrat zuba (cervix dentis)
o suţeni dio zuba, prijelaz korijena u krunu
 kruna zuba (corona dentis)
o slobodni dio zuba koji strši u usnu šupljinu
o na zubnoj kruni kutnjaka i pretkutnjaka od 5 ploha najvaţnija zagrizna –
usmjerena prema zubima nasuprotne ĉeljusti
 na pretkutnjacima dvije kvrţice
 na kutnjacima ĉetiri kvrţice
 na sjekutićima i oĉnjacima umjesto zagrizne plohe postoji oštar
rub

- šupljina u unutrašnjosti zuba (cavitas dentis) – široka u podruĉju krune i vrata,

suţena u korijenu, nastavlja se u kanal (canalis radicis dentis)  kanal završava na
vrhu korijena (otvor kroz koji ulaze krvne ţile i ţivci)
- šupljina zuba je ispunjena pulpom dentis

GraĊa zuba
- DENTIN (dentinum) – ĉvrsti koštani dio zuba, omeĊuje zubnu šupljinu
- CEMENT (cementum) – prekriva dentin u razini korijena zuba
- CAKLINA (enamelum) – prekriva zub u podruĉju krune, to je najtvrĊa i najotpornija
tvar u našem organizmu

Fiksacija zuba
- u alveolu zub uĉvršćuju alveolarna pokosnica (periodontium) i sluznica (gingiva)
- periodont – kolageni traĉci koji kao Scharpeyeva fibrozna vlakna izlaze iz stijenke
alveole, zrakasto se proteţu do korijena, te završavaju u cementu
- gomphosis – vezivni spoj zubnog korijena i stijenke alveole
- gingiva – debela sluznica ĉvrsto srasla uz kost, prekriva alveolarne dijelove gornje i
donje ĉeljusti i vrat zuba

Jezik (lingua)
- vrlo pokretljiv mišićni organ koji pomaţe tijekom govora, ţvakanja i gutanja
- ima receptore za okus

Dijelovi jezika:
- korijen (radix linguae)
→ graniĉni ţlijeb (sulcus terminalis) – granica izmeĊu korijena i trupa, nalazi se na
gornjoj strani jezika, u obliku slova V okrenuta prema naprijed
- trup (corpus linguae)
- vrh (apex linguae)
→ središnji ţlijeb (sulcus medianus) – od graniĉnog ţlijeba prema vrhu

- jezik prekriven sluznicom morfološke i funkcionalne specifiĉnosti

o ispred graniĉnog ţlijeba, na gornjoj površini  izdanci (papillae linguales)
– konĉaste, gljivaste, listaste, opšanĉane papile
o papile sadrţe okusne pupoljke (calculi gustatorii) – iza graniĉnog ţlijeba
nema papila, već se nalazi pojedinaĉni okusni pupoljci

68
 Mišići jezika – izgraĊuju cijelu masu jezika, parni su, inervira ih n. hypoglossus
- Vanjski mišići jezika – svojom kontrakcijom mijenjaju poloţaj jezika
o m. genioglossus – dolazi od donje ĉeljusti
o m. hypoglossus – dolazi od jeziĉne kosti
o m. styloglossus – dolazi od šiljastog nastavka sljepooĉne kosti
- Unutrašnji mišići jezika – zapoĉinju i završavaju u jeziku, svojom kontrakcijom
mijenjaju oblik jezika
o m. longitudinalis superior et inferior – uzduţni sustav
o m. verticalis linguae – okomiti sustav
o m. transversus linguae – popreĉni sustav

Ţlijezde usne šupljine (glandulae oris)

- slinovnice koje stvaraju i izluĉuju slinu (saliva) u usnu šupljinu
- slina (sluz + serozna tekućina) vlaţi sluznicu usne šupljine i oblaţe zalogaj
- velike ţlijezde slinovnice – izluĉuju slinu ovisno o potrebi
- male ţlijezde slinovnice – neprekidno izluĉuju slinu

Velike ţlijezde slinovnice:

- DOUŠNA ŢLIJEZDA (glandula parotidea) – najveća slinovnica
o nalazi se u straţnjem dijelu lica, ispred uške i ispod nje
o sloţena alveolarna ţlijezda koja izluĉuje serozni sekret
- PODĈELJUSNA ŢLIJEZDA (glandula submandibularis)
o seromukozna ţlijezda koja se nalazi ispod dijafragme oris u podĉeljusnoj
regiji
- PODJEZIĈNA ŢLIJEZDA (glandula sublingualis) – najmanja slinovnica
o nalazi se iznad dijafragme oris, preteţito mukozna

Male ţlijezde slinovnice – nalaze se u podsluznici

- glandulae labiales – usana
- glandulae buccales – obraza
- glandulae palatinae – nepca
- glandulae linguales – jezika

ŢDRIJELO (PHARYNX)
- zajedniĉki organ dišnog i probavnog sustava
- proteţe se od baze lubanje do C6
- sluţi za prolazak hrane i zraka te kao rezonator govora
- šuplji organ postavljeno okomito iza nosne šupljine, usne šupljine i grkljana, a ispred
kralješnice

Podjela šupljine ţdrijela:

1. nosni dio (epipharynx)
2. usni dio (mesopharynx)
3. grkljanski dio (hypopharynx)

69
 Nosni dio ţdrijela (epifarinks)
- proteţe se od baze lubanje do mekog nepca
- preko hoana povezan sa nosnom šupljinom
- na lateralnoj stijenci se nalazi otvor slušne cijevi (ostium pharyngeum tubae
auditivae)
- na svodu ţdrijela nalazi se ţdrijelna tonzila (tonsilla pharyngealis) „treći krajnik“

Usni dio ţdrijela (mezofarinks)

- najširi dio ţdrijela
- proteţe se od mekog nepca do epiglotisa
- preko ţdrijelnog tjesnaca (isthmus faucium) povezan sa usnom šupljinom
- kroz ovaj dio prolaze zrak i hrana

Grkljanski dio ţdrijela (hipofarinks)

- proteţe se od epiglotisa do donjeg kraja grkljana
- preko auditus laryngis povezan s grkljanom
- prema dolje se nastavlja u jednjak

Komunikacijski otvori ţdrijela u prednjoj stijenci:

- CHOANAE – komunikacija sa nosnom šupljinom
- ISTHMUS FAUCIUM – usna šupljina
- ADITUS LARYNGIS – grkljan
- OSTIUM PHARYNGEUM TUBAE AUDITIVAE – srednje uho
- OTVOR PRIJELAZA ŢDRIJELA U JEDNJAK

GraĊa ţdrijela
- tunika adventicija – nastavak fascije koja prekriva mišić obraza te uĉvršćuje poloţaj
- tunika muskularis – popreĉnoprugasto mišićje u dva sloja (cirkularni, longitudinalni)
o kruţni mišići ţdrijela (konstriktori) – m. constrictor pharyngis superior,
medius et inferior  kontrakcijom suţavaju ţdrijelo, omogućuju gutanje
o uzduţni mišići (m. stylopharyngeus, m. palatopharyngeus, m.
salpingopharyngeus) – spuštaju se od baze lubanje, kontrakcijom podiţu
ţdrijelo tijekom gutanja

JEDNJAK (OESOPHAGUS)
- šuplji cjevasti organ duljine cca. 25 cm
- nalazi se ispred kralješnice, a iza dušnika i srca
- proteţe se od C6 do Th10 / Th11

Dijelovi jednjaka:
- vratni dio (pars cervicalis) – nalazi se u vratu
- prsni dio (pars thoracalis) – spušta se kroz straţnji dio medijastinuma
- trbušni dio (pars abdominalis) – nastavlja se iz prsnog dijela kroz otvor u ošitu,
završava u ţelucu

Najvaţnije suţenje jednjaka je ono kroz ošit – na tom se mjestu jednjak tijekom
udisaja u potpunosti stisne, te zalogaj ne moţe prolaziti tijekom izdisaja.

70
 GraĊa jednjaka:
- unutrašnji sloj – stijenka jednjaka
- tunika muskularis – vanjski uzduţni mišićni sloj, unutrašnji kruţni sloj
o gornji dio jednjaka – popreĉnoprugasto mišićje
o donji dio jednjaka – glatko mišićno tkivo
- tunika adventicija izvana (nije slobodan organ!)

ŢELUDAC (GASTER)
- nalazi se u trbušnoj šupljini – epigastriĉna i lijeva hipohondrijaĉna regija
- prošireni vrećasti organ
- izvana, izgledom podsjeća na okomito postavljenu udicu ili slovo J

Dijelovi ţeluca
- cardia – ulazak jednjaka u ţeludac
- trup (corpus gastricum) – središnji, najveći dio
- svod (fundus gastricus) – iznad korpusa
- završni dio ţeluca (pars pylorica)
o poĉetni dio pars pilorike je predvorje (antrum pyloricum)
o kanal (canalis pyloricus) – završava na pilorusu
- pylorus – nastavak ţeluca u dvanaesnik, ima pravi mišićni zatvaraĉ (m. sphincter
pylori)
- stijenke ţeluca – prednja (paries anterior) i straţnja (paries posterior)
- rubovi (krivine) ţeluca
o desni rub – mala krivina ţeluca (curvatura minor) – konkavna
o lijevi rub – velika krivina ţeluca (curvatura major) – konveksna

GraĊa ţeluca
- sluznica ţeluca (tunika mukoza) – mnogobrojni nabor sa više vrsta ţlijezda
- tunika muskularis – vanjski uzduţni, srednji kruţni sloj glatkog mišićja te unutrašnji
sloj kosih mišićnih vlakana (fibrae oblique)
- tunika seroza – izvana, dio potrbušnice (visceralni peritoneum), prekriva prednju i
straţnju stranu ţeluca, a na krivinama se nastavlja u mezenterije ţeluca
o s male krivine ţeluca polazi omentum minus
o s velike krivine ţeluca polazi omentum majus

Topografija ţeluca
- nalazi se u peritonealnoj šupljini
- proteţe se od visine Th11 (lokalizirana kardija) do 1. slabinskog kralješka
(pilorus)
- prednja stijenka ţeluca u suodnosu sa lijevim reţnjem jetre (facies hepatica) i ošitom
(facies diaphragmatica)
- u donjem dijelu u doticaju s mekom trbušnom stijenkom (facies libera)  moţe se
napipati kroz meku trbušnu stijenku
- straţnja stijenka je u suodnosu sa slezenom, lijevim bubregom i nadbubreţnom
ţlijezdom, gušteraĉom, popreĉnim debelim crijevom i njegovim mezenterijem

71
TANKO CRIJEVO (INTESTINUM TENUE)
- cjevasti šuplji organ prosjeĉne duljine 6 m (4,6 – 9 m)
- zapoĉinje u PILORUSU, a završava UŠĆEM U DEBELO CRIJEVO (OSTIUM
ILEALE)
- 3 dijela:
o DVANAESNIK (DUODENUM)
o TAŠTO CRIJEVO (JEJUNUM)
o VITO CRIJEVO (ILEUM)

Duodenum (dvanaesnik)
- poĉetni dio tankog crijeva duljine cca. 25 cm (12 palaca)
- savijen u obliku slova C ili potkove (konkavitet ulijevo)
↓
nalazi se glava gušteraĉe
- ispred kralješnice (L1 – L3)

Dijelovi duodenuma:
- pars superior (bulbus duodeni) – vodoravan, poĉetni dio
- pars descedens – silazni dio, prema dolje
- pars inferior (pars horizontalis) – donji vodoravni dio
- pars ascedens – uzlazni dio, prema gore i ulijevo

Na sluznici pars descedensa nalazi se IZBOĈENJE (PAPILLA DUODENI

MAJOR / PAPILLA VATERI) → tu se otvara proširenje (AMPULA
HEPATOPANCREATICA) ↓
nastaje spajanjem DUCTUSA CHOLEDOCUSA
i DUCTUSA PANCREATICUSA MAJOR

- lijevo od ravnine simetrije nalazi se FLEXURA DUODENOJEJUNALIS (tu

duodenum prelazi u jejunum)

Tašto i vito crijevo (Jejunum et ileum)

- stijenka jejunuma deblja, ileuma tanja
- svojim ušćem (OSTIUM ILEALE) ileum završava u slijepom crijevu
- duljina jejunuma i ileuma je otprilike 6 m
o gornje 2/5 – jejunum
o donje 3/5 – ileum
- vijuge tankog crijeva nalaze se u središnjem dijelu peritonealne šupljine, a uokolo se
nalaze dijelovi debelog crijeva
- jejunum i ileum imaju mezenterij → slobodni dijelovi TC
- mezenterij TC sadrţi krvne ţile i ţivce za tanko crijevo

GraĊa tankog crijeva:

- tunika mukoza, muskularis (unutrašnji kruţni i vanjski uzduţni sloj) i seroza
↓ ↓
↓ (visceralni peritoneum)
- u većem dijelu duodenuma i cijelog jejunuma uoĉavaju se
KRUŢNI NABORI (PLICAE CIRCULARES)
- površina prekrivena CRIJEVNIM RESICAMA (VILLI INTESTINALES)
- u lamini propriji nalaze se SOLITARNI LIMFNI ĈVOROVI

72
 - u ILEUMU se nalaze NODULI LYMPHOIDEI AGGREGATI (PEYEROVE
PLOĈICE)

DEBELO CRIJEVO (INTESTINUM CRASSUM) (1,5 – 1,8 m)

- završni dio probavne cijevi koji se proteţe od ilealnog ušća do anusa
- 3 dijela debelog crijeva:
o SLIJEPO CRIJEVO S CRVULJKOM (CAECUM ET APENDIX
VERMIFORMIS)
o SITO CRIJEVO (COLON)
o RAVNO CRIJEVO (RECTUM)
- na površini se (izuzev rektuma) nalaze:
o uzduţne trake (taeniae coli)
o vrećasta proširenje (haustrae coli)
o popreĉne brazde (incisurae semilunares) – nalaze se izmeĊu haustra

Slijepo crijevo (Caecum)

- poĉetni dio DC koji se nalazi u desnoj ilijaĉnoj jami
- na medijalnoj površini se nalazi OSTIUM ILEALE
↓
omeĊuju ga dva nabora sluznice
koji oblikuju zalistak
↓
onemogućava vraćanje sadrţaja
u tanko crijevo

Crvuljak (Apendix vermiformis) (9 cm)

- polazi s dna slijepog crijeva
- poĉetak mu se projicira na prednjoj trbušnoj stijenci, u MacBurneyovoj topografskoj
toĉci

Sito crijevo (colon) – od cekuma do rektuma

- uzlazni kolon (colon ascedens) – desni zavoj (flexura coli dextri)
- popreĉni kolon (colon transversum) – slobodan, ima mezenterij
- silazni kolon (colon descedens)
- sigmoidni kolon (colon sigmoideum)

Ravno crijevo (rectum)

- završni dio probavnog sustava
- nastavlja se na sigmu u razini S3
- nalazi se u maloj zdjelici ispred kriţne i trtiĉne kosti
- završava ĉmarom (anus)
- ima 2 zavoja:
o flexura sacralis (kruţni zavoj) – konkavitet prema naprijed
o flexura perinealis – prolazi kroz mišićno dno male zdjelice
↓
iznad se nalazi PROŠIRENJE REKTUMA
(AMPULA RECTI)

73
 GraĊa DC
- tunika mukoza
o cekum i kolon – popreĉne semilunarne plike
o rektum – transverzalni nabori
o analni kanal – columnae anales (uzduţni nabori) → njihovu podlogu
izgraĊuju spletovi vena
 kolumne se spajaju sa popreĉnim naborima i tvore hemoroidnu zonu
↓
ispod nje se sluznica anusa
nastavlja u koţu
o u lamini propriji limfni ĉvorovi (najviše ih je u crvuljku)
- tunika muskularis – vanjski uzduţni i unutarnji kruţni sloj (rasporeĊeni
podjednako)
- tunika seroza (visceralni peritoneum) – nema je tamo gdje su dijelovi DC srasli uz
straţnju trbušnu stijenku

JETRA (HEPAR)
- najveća ţlijezda probavnog sustava
- glavne funkcije su:
o stvaranje i izluĉivanje ţuĉi
o preradnja krvi koja sadrţi resorbirane tvari iz probavnog sustava
- parenhimatozni organ mekanoelastiĉne konzistencije
- nalazi se u desnoj hipohondrijaĉnoj regiji, epigastriĉnoj regiji i djelomiĉno u
lijevoj hipohondrijaĉnoj regiji

Površine jetre:
- gornja (konveksna)
o u suodnosu sa ošitom (FACIES DIAPHRAGMATICA)
o manjim dijelovima srasla uz ošit, a veći dio prekriven seroznom ovojnicom
- donja
o usmjerena prema natrag i nadolje
o u suodnosu sa mnogobrojnim trbušnim organima – FACIES VISCERALIS
- gornja i donja površina prelaze jedna u drugu na DONJEM RUBU JETRE (margo
inferior)

HILUS JETRE se naziva PORTA HEPATIS

- u jetru ulaze JETRENA ARTERIJA i PORTALNA VENA
- iz jetre izlaze DUCTUS HEPATICUS DEXTER et SINISTER (ţuĉni kanali)

4 reţnja jetre:
- na gornjoj površini LOBUS HEPATIS DEXTER et SINISTER (desni je veći!)
- na donjoj površini LOBUS QUADRATUS i LOBUS CAUDATUS

74
 GraĊa jetre
- parenhimatozni organ izgraĊen od parenhima kojeg tvore hepatociti i vezivna
stroma
↓
tvori je na površini capsula fibrosa
↓
od nje u dubinu odlaze vezivne pregrade koje jetru dijele na
LOBULE HEPATIS (reţnjiće)
↓
 ima oblik šestostrane prizme
 oblikuje gredice hepatocita koje se zrakasto šire do
središnjeg dijela reţnjića
↓
v. centralis → meĊu hepatocitima se nalaze kapilare koje povode krv u
smjeru centralne vene

Jetreni optoci
- FUNKCIONALNI – V. PORTAE HEPATIS – dovodi krv iz probave i slezene
- NUTRITIVNI – JETRENA ARTERIJA
↓
obje ţile u jetru ulaze
u PORTI HEPATIS
↓
grananje u jetri → dolazi do hepatocita i centralnih vena
↓ krv
sabirne vene
↓ ulijevaju se u
vv. hepaticae
↓
napuštaju jetru i ulijevaju se u venu cavu
inferior

ŢUĈNI MJEHUR (VESICA FELLEA)

- sluţi za POHRANU ŢUĈI
- nalazi se na donjoj površini jetre
- na vratu ţ. mjehura nastavlja se IZVODNI KANAL (ductus cysticus)
- tunika seroza!
- glatko mišićje osigurava kontrakcije ţuĉnog mjehura

GUŠTERAĈA (PANCREAS) – sloţena alveolarna ţlijezda sa ENDO i EGZO funkcijom

Dijelovi pankreasa:
- glava (caput pancreatis) – nalazi se na konkavitetu duodenuma, desno od ravnine
simetrije
- trup (corpus pancreatis) – proteţe se prema lijevo po straţnjoj trbušnoj stijenci,
prolazi ispod L1 i L2 kralješka
- rep (cauda pancreatis) – dolazi do hilusa slezene

75
Egzokrini pankreas
- acinusi koji izluĉuju probavne enzime
- izvodni kanali ductusa pancreaticusa major i ductusa choledocusa se spajaju
↓
proširenje – ampula
hepatopancreatica
↓
otvara se na
izboĉenju sluznice
duodenuma
(papilla duodeni
major)

Endokrini pankreas
- izgraĊen od otoĉića ţljezdanog tkiva (Langerhansovi otoĉići)
o stanice – glukagon
o stanice – inzulin i amilin
o stanice – somatostatini
o  stanice - ghrelin
o PP stanice – pankreasni polipeptid

DIŠNI SUSTAV (Systema / apparatus respiratorium)

Dijelovi RESPIRATORNOG sustava:
1) PROVODNI DIŠNI PUTOVI
- nos (nasus) – vanjski nos (nasus externus), nosna šupljina (cavitas nasi)
- paranazalni sinusi (sinus paranasales)
- ţdrijelo (pharynx)
- grkljan (larynx)
- dušnik (trachea), dušnice (bronchi)
2) SREDIŠNJI ORGAN – pluća (pulmones, pulmo dexter et pulmo sinister)
3) MIŠIĆI PRSNOG KOŠA I OŠIT (ne spadaju u dišni sustav, ali omogućuju disanje)

Osnovne karakteristike dišnog sustava

- zapoĉinje vanjskim nosom koji usmjerava zrak u nosne šupljine (povezane s
paranazalnim sinusima)  zrak ulazi u ţdrijelo (kriţanje dišnog i probavnog
sustava)  grkljan
- dovoĊenje atmosferskog zraka u pluća i izmjena plinova izmeĊu zraka i krvi
(vanjsko disanje)
- ritmiĉno prozraĉivanje pluća uz izmjenu plinova O2 i CO2 izmeĊu krvi i
zraka (vanjsko disanje)
- TKIVNO disanje – izmjena istih plinova izmeĊu tkiva i krvi
- proces izmjene plinova iskljuĉivo se dogaĊa u alveolama, a put zraka od nosa do
alveola moţe se zamisliti kao cijev s jedinom svrhom prijenosa udahnuta zraka
- epitel sluznice respiratornog trakta je višeredni cilindriĉni epitel s trepetljikama
i mnogobrojnim ţlijezdama koje izluĉuju sluz

76
ANATOMSKE ODREDNICE DIŠNOG SUSTAVA
NOS (nasus)
- ulaz u dišni sustav su vanjski nos i nosna šupljina
↓
FUNKCIONALNA VAŢNOST
zbog specifiĉne graĊe omogućuju zagrijavanje, vlaţenje i
ĉišćenje udahnutog zraka da bi takav ušao u donje dišne putove
- u nosnoj šupljini osjetilo njuha – kljuĉan vodoravan poloţaj nosnica
↓
struja udahnuta zraka usmjerava se
uzlazno, u njušno podruĉje
sluznice nosne šupljine
- proizvodnja glasa (fonacija)
- odreĊenje oblika vanjskog nosa i stijenke nosnih šupljina
o hrskaviĉna osnova – stvaranje vanjskog nosa
o koštana osnova – zatvara desnu i lijevu nosnu šupljinu

VANJSKI NOS (nasus externus)

- oblika trostrane piramide ĉija je baza pripojena uz lice
- slobodne boĉne površine nosa sastaju se u bridu koji se naziva hrptom nosa
(dorsum nasi)
o preko nosnog korijena (radix nasi) hrbat nosa prelazi u ĉelo
o na donjem kraju nalazi se vrh nosa (apex nasi) koji odgovara vrhu
piramide
o na donjoj (najmanjoj) površini vanjskog nosa nalaze se otvori – nosnice
(nares)
- podlogu vanjskog nosa tvore kosti lica
- izgled vanjskog nosa odreĊuju hrskavice (cartilagines nasi) – skelet nosa tvori
šest hrkavica
o cartilago septi nasi – izgradnja nosne pregrade
o cartilago nasi lateralis – parna trokutasta, osnova lateralne stijenke hrpta
o cartilago alaris major – parna potkoviĉasta, podloga za vršak nosa
- koštanu podlogu izgraĊuju nosne kosti i ĉeoni nastavci gornje ĉeljusti

NOSNA ŠUPLJINA (cavitas nasi)

- parna šupljina koja se proteţe od nosnice do hoana (straţnjeg otvora)
↓
komunikacija sa ţdrijelom
- prednji dio se nalazi u vanjskom nosu
- straţnji dio omeĊen je kostima viscerokranija
- uzak i visok prostor
o u gornjem dijelu medijalno od orbite
o u donjem dijelu medijalno od maksilarnog sinusa
- popreĉno stiješnjena
- krov nosne šupljine je ţlijeb otvoren prema dolje

- najveću površinu imaju lateralna i medijalna stijenka, a ostale su stijenke uske

- desnu od lijeve šupljine odvaja tanka medijanosagitalna koštano-hrskaviĉna
pregrada (septum nasi)

77
 Anatomska podjela nosne šupljine:
o predvorje nosne šupljine (vestibulum nasi)
o nosna šupljina u uţem smislu (cavitas nasi proprium)
↓
u njoj se nalaze NOSNE ŠKOLJKE – tanke savijene koštane ploĉice s
inzercijom na lateralnoj strani, koje strše u nosnu šupljinu
 gornja (concha nasi superior)
 srednja (concha nasi media)
 donja (concha nasi inferior)
↓
ispod svake se nalazi istoimeni NOSNI HODNIK
 meatus nasi superior – najmanji
 meatus nasi medius – najprostraniji
 meatus nasi inferior – najdulji

o zajedniĉki nosni hodnik (meatus nasi communis) – nalazi se izmeĊu

nosnih školjki i nosne pregrade, cjelovito se proteţe od krova do donje
stijenke nosne šupljine
o nazofaringealni hodnik (meatus nasopharyngeus) – široki prostor
izmeĊu straţnjih rubova nosnih školjki i ţdrijela
o sferoetmoidni dţep (recessus sphenoethmoidalis) – prostor izmeĊu
gornje nosne školjke i krova nosne šupljine
- u sferoetmoidni dţep, gornji i srednji nosni hodnik otvaraju se paranazalni sinusi
- u donji nosni hodnik otvara se nazolakrimalni kanal koji provodi suze

Sluznice nosne šupljine

- REGIO OLFACTORIA – zauzima gornju nosnu školjku, gornji nosni hodnik,
odgovarajući nasuprotni dio nosne pregrade
o osjetilo njuha (organum olfactorium)
- REGIO RESPIRATORIA – u donjem i većem dijelu nosne šupljine
o sluznica prekrivena višerednim cilindriĉnim epitelom s trepetljikama
o vrlo dobro kapilarno prokrvljena i sadrţi glandulae nasales
↓
omogućava proĉišćavanje, zagrijavanje i vlaţenje zraka

Paranazalne šupljine (sinus paranasales)

- parne šupljine u kostima glave
- ispunjeni zrakom, a stijenka prekrivena sluznicom
- nalaze se neposredno uz nosnu šupljinu s kojom su povezani:
o sinus maxillaris – u gornjoj ĉeljusti
o sinus frontalis – u ĉeonoj kosti
o sinus sphenoidalis – u klinastoj kosti
o cellulae ethmoidales – u rešetnici (prednje i straţnje)
- najĉešće nesimetriĉno razvijeni
- stijenke vrlo tanke, mogu imati i otvore ili dehiscencije
- povezani s nosnom šupljinom
- lokalizacija paranazalnih sinusa:
o u gornji nosni hodnik – straţnje etmoidne ćelije
o u srednji nosni hodnik – prednje etmoidne ćelije, frontalni i maksilarni
sinus

78
 o u sfenoetmoidni dţep iznad gornje nosne školjke – sfenoidni sinus

ŢDRIJELO (pharynx) – opisano u probavnom sustavu!

GRKLJAN (larynx)
- šuplji organ koji provodi zrak (dišni organ) i sudjeluje u proizvodnji glasa
(fonatorni organ)
- nalazi se na vratu, ispod jeziĉne kosti s kojom je povezan ligamentima i mišićima
- funkcionalno se nalazi izmeĊu ţdrijela i dušnika
- pokretni organ – prati pokretanje jeziĉne kosti prilikom govora i gutanja

Hrskavice grkljana (cartilagines laryngis)

1. Štitna hrskavica (cartilago thyroidea)
- neparna hrskavica koju oblikuju dvije ĉetverokutne ploĉe
- prema naprijed se spaja pod pravim kutom – Adamova jabuĉica (prominentia
laryngea)
- donji rogovi omogućuju uzglobljavanje sa prstenastom hrskavicom
2. Prstenasta hrskavica (cartilago cricoidea)
- neparna hrskavica u obliku prstena
- u grkljanu najkaudalnije
- na gornjem rubu ploĉe zglobne površine za vokalne hrskavice
- na vanjskoj površini zglobne površine za donje rogove štitne hrskavice
3. Vokalna hrskavica (cartilago arytenoidea)
- parna hrskavica u obliku uspravne trostrane piramide
- nalazi se na gornjem bridu lamine prstenaste hrskavice
- donji dio nosi konkavnu zglobnu površinu za doticaj s prstenastom hrskavicom
4. Epiglotiĉna hrskavica (cartilago epiglottica)
- neparna hrskavica ploĉasta oblika
- ima funkciju poklopca koji tijekom gutanja zatvara ulaz u grkljan

Šupljina grkljana
- zapoĉinje na hipofarinksu otvorom koji je ulaz u grkljan (aditus laryngis)
- proteţe se do visine C6 gdje se nastavlja u dušnik
- na frontalnom presjeku CAVITAS LARYNGIS ima oblik pješĉana sata – najduţe
mjesto je procijep meĊu glasiljkama (rima glottidis) – od procijepa širenje šupljine
prema gore i dolje
- šupljina grkljana podijeljena u 3 kata:
o gornji kat / predvorje (vestibulum laryngis)
 povezan sa ţdrijelom preko aditusa laryngisa
 gornji i srednji kat razgraniĉeni dvama sagitalnim naborima iznad
glasiljki (plicae vocales)
 prema dolje se suţava i proteţe do procjepa izmeĊu vestibularnih
nabora (rima vestibuli)
o srednji kat (glottis)
 dio šupljine koji se nalazi izmeĊu vestibularnih i vokalnih nabora
↓ ↓
s gornjim katom s donjim katom
povezan preko povezan preko
rima vestibuli rima glottidis

79
 vokalni nabor / glasiljka (plica vocalis) – nabor sluznice koga
oblikuju desni i lijevi ligamentum vocale i m. vocalis (lateralno od
ligamenta)
 rima glottidis – procijep izmeĊu dviju glasiljki i vokalnih hrskavica
 glasiljke omeĊuju prednji dio procjepa
 straţnji dio nalazi se izmeĊu obiju vokalnih hrskavica
o donji kat (cavitas infraglottica) – najniţi dio šupljine grkljana

Mišići grkljana
- respiratorni – oni su abduktori glasiljki jer šire procijep izmeĊu glasiljki
(m. posticus), nakon što omoguće prolazak zraka tijekom disanja
- fonatorni – aduktori ili tenzori glasiljki, djelovanjem ovih mišića suţava se
procijep izmeĊu glasiljki pri ĉemu mijenjaju svoju napetost, širinu i duljinu

Topografija grkljana
- u srednjoj regiji vrata
- proteţe se od C4 do C6
- ispred se nalaze infrahioidni mišići
- boĉno reţnjevi štitne ţlijezde
- iza hipofarinks

DUŠNIK (trachea) 12 cm
- cjevasti hrskaviĉno-membranozni organ koji se izravno nastavlja na grkljan →
osigurava ulazak zraka u pluća
- u razini Th4 dijeli se na bifurkaciji traheje na dva glavna bronha (dušnice) –
bronchus principalis dexter et sinister
- šupljina dušnika i bronha uvijek otvorena za prolaz zraka → u stijenci se nalazi 16
– 20 potkoviĉastih hrskavica (cartilagines tracheales)
- sprijeda i poboĉno stijenka zaobljena, a straga ravna (straţnja stijenka izgraĊena
od mekih tkiva – pars membranaceus)

Desni i lijevi glavni bronh

- vode od bifurkacije traheje do hilusa pluća
- jedini bronhi koji ne ulaze u plućno tkivo – ekstrapulmonalni bronhi
- morfološki i funkcionalno nalik dušniku → imaju hrskavice uloţene u elastiĉnu i
vezivnu osnovu stijenke (straţnja stijenka graĊena od glatkog mišićnog tkiva)
- bronhi se razlikuju prema poloţaju, duljini i širini
o desni glavni bronh – širi i kraći od LB, prema dolje se usmjerava strmo,
nastavlja smjer dušnika
o lijevi glavni bronh – uţi i dulji, usmjeren prema dolje, vodoravnije

GraĊa dušnika i glavnog bronha

- vanjski sloj (tunica adventitia) – vezivno tkivo kojim je dušnik povezan s okolnim
organima
- srednji sloj (tunica fibroelastica) – vezivno tkivo + elastiĉna vlakna, sadrţi
potkoviĉaste hrskavice izgraĊene od hijalinog hrskaviĉnog tkiva, u straţnjoj
stijenci dušnika glatka
- unutrašnji sloj (tunica mucosa) – sluznica koja na površini ima višredni
cilindriĉni epitel, u vezivnom sloju se nalaze ţlijezde (glandulae tracheales)

80
 Topografija dušnika
- holotopija – vratni, prsni dio dušnika
- skeletotopija – od C6 do Th 4./5.
- sintopija – razlikuje se prema holotopskoj podjeli
o vratni – ispred isthumsa thymusa, lateralno reţnjevi timusa
o prsni – ispred sternum, trunkus brahiocefalikus, a. carotis communis
sinistra
o straga – u suodnosu sa jednjakom

PLUĆA (pulmones)
- parni parenhimatozni organ, nalaze se u poboĉnim dijelovima prsne šupljine
- izmeĊu pulmo dexter i pulmo sinister nalazi se medijastinum
- svako pluće obavijeno pleurom koja omogućuje da površina pluća bude glatka,
sjajna, vlaţna
- tijekom disanja se u njima obavlja izmjena plinova izmeĊu krvi i zraka (u krv ulazi
O2, a iz krvi izlazi CO2)

Makroskopski izgled pluća

- nalikuje polovici uzduţno poloţenog stošca
o baza pluća (basis pulmonis) – donji širi dio
o vrh pluća (apex pulmonis) – gornji širi dio
o površine pluća (facies pulmones)
 donja (bazalna) – facies diaphragmatica – konkavna, u suodnosu
sa ošitom
 konveksna – facies costalis – odgovara boĉnim stijenkama prsne
šupljine
 medijastinalna – facies mediastinalis – usmjerena medijalno,
naslanja se na organe medijastinuma
o hilus pulmonis – tu plućni korijen (radix pulmonis) ulazi u pluća
 na sredini medijastinalne površine pluća – mjesto gdje u pluća ulaze
i izlaze glavni bronhi, pulmonalna arterija, bronhijalne grane
nutritivnog plućnog optoka, pulmonalne vene, ţivci i limfne ţile
o rubovi pluća
 donji rub (margo inferior) – razdvaja kostalnu i dijafragmalnu
površinu
 straţnji rub (margo posterior) – zaobljen, nije jasno izraţen
(kostalna površina lagano prelazi u medijastinalnu)
 prednji rub (margo anterior) – oštar, razdvaja dvije gore navedene
površine, spušta se od vrha do baze pluća
 na lijevom pluću na ovom rubu postoji duboki urez
(incisura cardiaca plumonis sinistri) – oblikuje ga srce

81
Razlike meĊu plućima
- desno pluće kraće i šire
- lijevo pluće dulje i uţe
- na površini pluća nalaze se duboke pukotine koje od površine organa seţu do
hilusa ↓
brazde svako pluće dijele na LOBUSE
↓
pluća imaju LOBARNI SUSTAV
 DESNO PLUĆE – 3 lobusa
o lobus superior
o lobus inferior
o lobus medius pulmonis dextri

Lobus superior i lobus medius odvaja fissura horizontalis

pulmonis dextri

 LIJEVO PLUĆE – 2 lobusa

o lobus superior pulmonis sinistri
o lobus inferior pulmonis sinistri
↓
odvaja ih fissura obliqua (u desnom pluću odvaja donji reţanj od ostalih)

Mikroskopski izgled pluća

- parenhimatozni organ ĉiji parenhim grade plućne alveole
- stupnjevitost graĊe pluća:
LOBUSI (reţnjevi)
↓
SEGMENTI
↓
LOBULUSI (reţnjići)
↓
ACINUSI

- podjela plućnog tkiva odgovara grananju glavnog bronha → tako nastaje

bronhalno stablo (arbor bronchialis)
o BRONHI 1. REDA (bronchi principales) – ulaze u reţnjeve
o BRONHI 2. REDA (lobarni bronhi) – ulaze u reţnjeve
o BRONHI 3. REDA (segmentni bronhi) – ulaze u segmente
o BRONHI 4. REDA (lobularni bronhi) – zrak dovode u lobuluse
o BRONHIOLI (bronchioli terminales) – respiratorni
o PLUĆNI ACINUS – dio pluća koji nastaje grananjem terminalnog
bronhiola

o u njihovoj se stijenci nalaze alveole

o na kraju se nalazi alveolarni kanalić (ductus alveolaris)
o kanalić se dijeli u dvije alveolarne vrećice (sacculli alveolares)

njihova stijenka graĊena

od alveola

82
 GraĊa bronha i bronhiola
- ogranci bronhalnog stabla manji od 1 mm (bronhioli) ne sadrţe hrskavice i
ţljezdice za razliku od ogranaka većih od 1 mm

Topografija pluća
- vrh pluća se projicira na prednjoj stijenci prsnog koša 2-3 cm iznad klavikule
- prednja granica odgovara prednjem rubu koji se od vrha pluća spušta do 6. rebra
(tu se prednja granica nastavlja u donju)
- donja granica odreĊuje se na 6. interkostalnom prostoru, 8. rebru i 10. prsnom
kralješku
- na pacijentu se granica odreĊuje perkusijom

PLUĆNI OPTOCI
- FUNKCIONALNI OPTOK PLUĆA
o dovodi se venska krv iz srca u pluća gdje se zasićuje kisikom (oksigenira),
kao arterijska se vraća u srce
o venska krv dolazi preko a. pulmonalis dextrae et sinistrae
o arterijska krv se u srce vraća preko vv. pulmonales (iz svakog pluća po 2)
- NUTRITIVNI OPTOK PLUĆA
o njime se prehranjuje plućno tkivo → u plućni parenhim dovodi se arterijska
krv izravnim granama prsne aorte (rr. bronchiales)
o venska krv se odvodi bronhijalnim venama iz D pluća u v. azygos, a iz L
pluća u v. hemiazygos

POREBRICA S POPLUĆNICOM (PLEURA)

- serozna membrana koja pripada plućima i sastoji se od 2 lista:
o POREBRICA (pleura parietalis) – oblaţe stijenke prsne šupljine s
unutrašnje strane
o POPLUĆNICA (pleura visceralis) – oblaţe pluće cijelom površinom,
izuzev hilusa
- povezani duplikaturom serozne membrane (mesopneumonium) – na
medijastinalnoj površini po frontalnoj ravnini → u gornjem dijelu se nalazi
PLUĆNI KORIJEN
- površina im je glatka, sjajna, vlaţna → neometano klize jedan po drugom
- izmeĊu njih se nalazi PLEURALNA ŠUPLJINA (cavitas pleuralis) – kapilarni
procjep u kojem vlada negativni tlak koji meĊusobno priljubljuje listove pleure
- u pleuralnoj šupljini se nalaze RECESUSI – rezervni prostori ili dţepovi koji nisu
ispunjeni plućima, a koje pluće djelomiĉno ispunjava samo kod dugog inspirija

MEHANIKA DISANJA
- disanje – izmjena plinova izmeĊu zraka i krvi → da bi O2 ušao, a CO2 izašao, zrak
se u plućima mora obnavljati
- atmosferski zrak ulazi u pluća kroz dišne kanale zahvaljujući negativnom tlaku
koji se stvara u alveolama
- respirij = inspirij (aktivni proces) + ekspirij (pasivni proces)

Inspirij (udisaj)
- šire se cavitas thoracis i volumen pluća
- rebra se diţu, a time se prsište povećava u transverzalnom i sagitalnom promjeru
- povećava se epigastriĉni kut

83
- za inspirij su potrebni mm. scaleni i/ili mm. intercostales externi
- kontrakcija ošita vodi do
o spuštanja tetivnog središta (centrum tendinum)
o izravnavanje kupole ošita
o proširenje prsišta prema kaudalno
- kod udisaja se zaravnjuje recessus costodiaphragmaticus te pluća ulaze u
odgovarajući prostor

Ekspirij (izdisaj)
- ponovno smanjenje cavitas thoracis i volumen pluća
- pri mirnom disanju elastiĉni prsni koš se pasivno vraća u poĉetni poloţaj
- transverzalni i sagitalni promjer se smanjuju, što posljediĉno dovodi do smanjenja
epigastriĉnog kuta
- izdisaj pomaţe kontrakcija mm. intercostales interni
- kupole ošita se podiţu → smanjuje se donji dio prsne šupljine
- pojaĉani izdisaj moguć je pomoću trbušne preše, u ĉemu sudjeluju mm. transversi
abdominis

Temeljne vrste disanje

- PRSNO (KOSTALNO) DISANJE
o omogućeno djelovanjem vanjskih i unutarnjih interkostalnih mišića i uz
sudjelovanje pomoćnih respiracijskih mišića
- TRBUŠNO (ABDOMINALNO, DIJAFRAGMALNO) DISANJE
o omogućeno je djelovanjem ritmiĉkih kontrakcija ošita uz usklaĊeno
djelovanje mišića trbušne preše, elastiĉnosti plućnog tkiva i uspravljanja
kralješnice
- dojenĉad zbog vodoravnog poloţaja rebara preteţno dišu trbušno, kao i stariji
odrasli, kod kojih je došlo do gubitka elastiĉnosti stijenke prsnog koša

Djelovanje respiracijskih mišića

Djelovanje u
Mišić
respiriju
mm. intercostales externi inspirator
mm. intercostales interni – interosalni
ekspirator
dio
mm. intercostales interni –
inspirator
interhondralni dio
mm. intercostales intimi ekspirator
mm. subcostales ekspirator
mm. transversus thoracis ekspirator
mm. levatores costarum inspirator
diaphragma inspirator

PREDUVJETI ZA FIZIOLOŠKO DISANJE:

- normalna pluća
- negativan tlak u cavumu pleurae
- rad respiracijskih mišića i pomoćne respiratorne muskulature

84
 MOKRAĆNI SUSTAV
(SYSTEMA URINARIUM)

Mokraćnom sustavu pripadaju:

1. BUBREG (ren, nephros)
2. MOKRAĆOVOD (ureter)
3. MOKRAĆNI MJEHUR (vesica urinaria)
4. MOKRAĆNA CIJEV (urethra)

BUBREG (ren, nephros)

- retroperitonealni parenhimatozni organ
- 2 površine
o prednja (facies anterior) – izboĉena, u doticaju s organima
o straţnja (facies posterior) – ravna
- 2 pola / kraja: extremitas superiot et extremitas inferior
- 2 ruba:
o konveksni – margo lateralis
o konkavan – margo medialis
- HILUM RENALE
o na medijalnoj strani (rubu) bubrega (ulaz arterije, izlaz mokraćovoda, vena i
limfnih ţila)
o ulaz u SINUS RENALIS – mjesto poĉetka sustava odvodnih kanala

Anatomija bubrega
- na površini se nalazi capsula fibrosa (vezivna kolagena vlakna)
- na uzduţnom presjeku razlikujemo:
o SRŢ (MEDULLA RENALIS)
 sastoji se od pyramides renales →oblika trokuta, uzduţno isprugane
 baza usmjerena prema vanjskoj površini bubrega
 zaobljeni vrhovi (papillae renales) – strše u sinus
↓
na njima se nalaze sitni otvori
SABIRNIH KANALIĆA
(foramina papillaria) → kroz
njih mokraća otjeĉe u odvodni
sustav
o KORA (CORTEX RENALIS)
 nalazi se periferno od piramida, ispod vezivne ovojnice bubrega
 u obliku stupića (columnae renales) proteţe se izmeĊu piramida do
sinusa
 LOBUS RENALIS – piramida s okolnom korom
 zrnate graĊe jer sadrţi Malphigijeva bubreţna tjelešca

Mikroskopska graĊa bubrega

- NEPHRON
o MALPHIGIJEVO TJELEŠCE
 GLOMERUL – klupko krvnih kapilara okruţeno Bowmannovom
ĉahurom
 BOWMANNOVA (GLOMERULARNA) ĈAHURA – slijepi poĉetak
BUBREŢNOG KANALIĆA (tubula)

85
 o BUBREŢNI KANALIĆ (tubul)
 PROKSIMALNI ZAVIJENI KANALIĆ
 HENLEOVA PETLJA
 DISTALNI ZAVIJENI KANALIĆ → kod više nefrona otvaraju se u
sabirne kanaliće
↓
prolaze kroz srţ, a
otvaraju se na vrhu
- VRHOVE piramida okruţuju MALI VRĈEVI (calices renales minores)
↓
spajaju se u VELIKE VRĈEVE
(calices renales majores)
↓
otvaraju se u BUBREŢNU ZDJELICU
(pelvis renalis)
↓
mokraća mokraćovodom preko hilusa napušta bubreg
↓
DIO ODVODNOG
SUSTAVA → nalaze se u SINUSU RENALISU

Sintopija bubrega
- sintopski odnosi STRAŢNJE površine za lijevi i desni bubreg jednaki
o u suodnosu sa 12. rebrom, ošitom, mišićima trbušnog zida i ograncima
lumbalnog ţivĉanog spleta
o na gornjem polu bubrega se nalazi nadbubreţna ţlijezda
- sintopski odnosi PREDNJE površine desnog i lijevog bubrega razliĉiti
o DESNI BUBREG
 prednjom površinom sa dvanaesnikom (facies duodenalis)
jetrom (facies hepatica)
d. crijevom (facies colomesocolica)
o LIJEVI BUBREG
 prednjom površinom sa ţelucem (facies gastrica)
slezenom (facies lienalis)
gušteraĉom (facies pancreatica)
d. crijevom (facies colomesocolica)

MOKRAĆOVOD (URETER) (2)

- šuplji retroperitonealni organ, tanka cijev duljine 27 – 30 cm
- spaja PELVIS RENALIS i VESICU URINARIU
- dijelovi:
o pars abdominalis – dulji dio, prelazi kroz retroperitonealni prostor trbušne
šupljine
o pars pelvica – kraći dio, spušta se u zdjelicu
 dio zapoĉinje u podruĉju sakroilijaĉnog zgloba
↓
polazi ispod peritoneuma niz
lateralne strane male zdjelice → sa straţnje donje strane uzlazi u MOKRAĆNI
MJEHUR

86
 - otvaraju se u MOKRAĆNI MJEHUR na ušću – OSTIUM URETERIS
- suţenja uretera:
PRVO – na mjestu gdje se ureter nastavlja u bubreţnu zdjelicu
DRUGO – na sredini gdje ureter kriţa a. iliacu
TREĆE – u donjem dijelu uretera gdje isti ulazi u mokraćni mjehur

GraĊa mokraćovoda
- tunica adventitia – vezivo na površini uretera
- tunica muscularis – glatko mišićje → peristaltika!
o uzduţna vlakna – vanjski, unutrašnji sloj
o kruţna vlakna – srednji sloj
- tunica mucosa – sluznica prekrivena mnogoslojnim prijelaznim epitelom
(karakteristiĉnim za mokraćne putove)

MOKRAĆNI MJEHUR (VESICA URINARIA)

- spremnik za mokraću koji se nalazi u maloj zdjelici, iza simfize preponskih kostiju
- dijelovi mm:
o baza (fundus vesicae) – donji straţnji dio
o trup (corpus vesicae) – srednji dio
o vrh (apex vesicae) – prednji dio
- površine mm:
o prednja (facies symphisialis) – usmjerena prema simfizi
o straţnja (facies intestinalis) – dorzokranijalno, u suodnosu sa crijevima i
uterusom

- zapremnina je 200 – 400 mL

- moţe mijenjati volumen zahvaljujući jakom mišićnom sloju i posebnom epitelu
- na sluznici se nalazi TROKUTASTO POLJE (trigonum vesicae) koji je omeĊen:
o ostium ureteris – ušćem obaju mokraćovoda
o ostium urethrae internum – ušćem mokraćne cijevi
↓
na lateralnim vrhovima ulaze URETERI
na trećem, usmjerenom prema dolje, vrhu ulazi URETRA

GraĊa mokraćnog mjehura:

- tunica mucosa (sluznica)
o prijelazni epitel koji se prilagoĊava promjenama volumena m. mjehura
o posvuda nabranost sluznice, izuzev u podruĉju tigonuma vezike
↓
prisutna kada
je mjehur prazan
- tunica muscularis – dobro razvijena, glatko mišićje
o vanjski uzduţni sloj
o srednji kruţni sloj
o unutrašnji sloj – snopići vlakana koji tvore mreţu

M. DETRUSOR VESICAE – praţnjenje m.m.

- vanjski sloj stijenke (moţe biti i SEROZA i ADVENTICIJA)
o s gornje i straţnje strane – TUNIKA SEROZA
o s donje i prednje strane – TUNIKA ADVENTICIJA

87
 Topografija m.m.
- u muškarca se nalazi izmeĊu simfize i rektuma
- u ţena se nalazi izmeĊu simfize, uterusa i vagine
- kada je MM prazan nalazi se ISPRED PERITONEUMA i IZA SIMFIZE
- kada je MM pun širi se prema gore i ulazi u SPATIUM PEPREITONEALE (prednja
površina – meka trbušna stijenka, straţnja površina – simfiza)

Površine m.m.
- PREDNJA – i u M i u Ţ u doticaju sa simfizom
- DNO – usmjereno prema dolje i natrag
o u Ţ u suodnosu sa vratom maternice i rodnicom
o u M u suodnosu sa prostatom, sjemenim mjehurićima, krajnjim dijelovima
sjemenovoda
- STRAŢNJA
o u Ţ u doticaju s crijevnim vijugama TC i trupom maternice
o u M u doticaju s vijugama TC i kolon sigmoideumom
- POBOĈNI DIJELOVI – i u M i u Ţ se nalaze na mišićnom dnu zdjelice (na
dijafragmi pelvis)

MOKRAĆNA CIJEV (URETHRA)

- odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura
- URETHRA FEMININA
o kratka cijev duljine 3 – 4 cm
o na dnu MM zapoĉinje ostiumom urethrae internum
o završava u predvorju rodnice – ostium urethrae externum
- URETHRA MASCULINA
o cijev duljine 15 – 20 cm
o zapoĉinje ostiumom urethrae internum na dnu MM
o završava na glansu penisa ostiumom urethrae externum

Anatomija uretre maskuline:

- poĉetni dio (pars intramuralis) – izmeĊu zidova MM
- pars prostatica – dio koji prolazi kroz prostatu
- pars membranacea – dio koji prolazi kroz dijafragmu urogenitale
- pars spongiosa – dio koji se nalazi na vanjskom spolovilu

- zavoji STRAŢNJI / SUBPUBIĈNI

PREDNJI / PREPUBIĈNI

- 3 suţenja uretre:
o VANJSKO ušće
o UNUTARNJE ušće
o SUŢENJE DIJELA URETRE KOJI PROLAZI KROZ UROGENITALNU
MEMBRANU

88
 GraĊa stijenke uretre:
- SLUZNICA
o u prostatiĉnom dijelu – prijelazni epitel
o u membranoznom i spongioznom dijelu – mnogoslojni cilindriĉni epitel
o u Ţ poĉetni dio uretre – mnogoslojni prijelazni epitel
o u M poĉetni dio uretre – mnogoslojni ploĉasti epitel
o i u M i u Ţ sluznica uzdignuta u mnogobrojne uzduţne nabore
- MIŠIĆNI SLOJ
o unutrašnji uzduţni sloj
o vanjski kruţni sloj

SPOLNI SUSTAV (SYSTEMA GENITALE)

MUŠKI SPOLNI SUSTAV (Systema genitale masculinum)

UNUTRAŠNJI MUŠKI SPOLNI ORGANI

(Organa genitalia masculina interna)
1. SJEMENIK (testis) – stvaranje muških spolnih hormona i spermija
2. NADSJEMENIK (epididymis) – dozrijevanje spermija
3. SJEMENOVOD (ductus deferens)
4. EJAKULACIJSKI VOD (ductus ejaculatorius)
5. SJEMENSKI MJEHURIĆ (vesicula seminalis)
6. PREDSTOJNA ŢLIJEZDA (prostata) – neparni org.
7. BULBOURETRALNA ŢLIJEZDA (glandula bulbourethralis)

SJEMENIK (testis)
- oblik spljoštena elipsoida
- nalazi se u koţnoj vrećici – mošnje (scrotum)
- parenhimatozni organ
- izmeĊu zavijenih kanalića (tubuli seminiferi concorti) gdje se stvaraju spermiji,
nalazi se intersticijsko vezivno tkivo u kojem su Leydigove stanice (stvaraju
testosteron)

NADSJEMENIK (epididymis)
- svojim konkavitetom obuhvaća sjemenik s gornje i straţnje strane
- u njima dolazi do završnog sazrijevanja spermija
- dijelovi su caput, corpus i cauda epididymidis
- u razini gornjeg pola se nastavlja sjemenovod

SJEMENOVOD (ductus deferens)

- cjevasti organ duljine 50 cm
- zapoĉinje od repa nadsjemenika, proteţe se uzlazno iza sjemenika, potom u sklopu
sjemenske vrpce prolazi kroz preponski kanal
- sjemenska vrpca (funiculus spermaticus) = sjemenovod + krvne ţile i ţivci za
sjemenik
- završni dio pri dnu MM kriţa ureter i proširuje se u obliku ampule (ampulla
ductus deferentis)

89
 - ampula sjemenovoda i izvodni kanal sjemenskog mjehurića spajaju se u
DUCTUS EJACULATORIUS – otvara se u straţnjoj stijenci prostatiĉnog dijela
m. cijevi

SJEMENI MJEHURIĆ (vesicula seminalis)

- ţlijezda koja se nalazi lateralno od završnog dijela sjemenovoda, izmeĊu MM i
rektuma

EJAKULACIJSKI VOD (ductus ejaculatorius)

- cjevasti organ duljine 2,5 cm
- prolazi kroz prostatu i završava na straţnjoj stijenci mokraćne cijevi

PREDSTOJNA ŢLIJEZDA (prostata)

- neparni organ graĊen od ţljezdanog i mišićnog tkiva
- oblika i veliĉine kestena, vrhom okrenutim prema dolje
- kroz nju prolazi POĈETNI DIO MOKRAĆNE CIJEVI i OBA EJAKULACIJSKA
VODA
- 2 reţnja – lobi prostatae dexter et sinister
- srednji reţanj (lobus medius) – izmeĊu ejakulacijskih vodova i mokraćne cijevi
- ţljezdano tkivo graĊeno od alveolarno-tubularnih prostatiĉnih ţlijezda →
otvaraju se u MOKRAĆNU CIJEV

BULBOURETRALNA ŢLIJEZDA (glandula bulbourethralis)

- nalazi se uza straţnju stranu membranoznog dijela mokraćne cijevi
- veliĉine graška
- izvodni kanal se otvara u mokraćnoj cijevi na korijenu penisa
- sekret neutralizira kiselost mokraće

VANJSKI MUŠKI SPOLNI ORGANI

(Organa genitalia masculina externa)

SPOLNI UD (penis)
- muški kopulacijski organ na kojem se razlikuju:
o korijen (radix penis) – straţnji dio
o trup (corpus penis) – prednji slobodni dio
o glavić (glans penis) – na njemu se nalazi otvor mokraćne cijevi – ostium
urethrae externum
- izgraĊuju ga tri erektilna tijela
o 2 šupljikasta (corpora cavernosa penis)
o 1 spuţvasto (corpora spongiosum penis)
- u spongioznom tijelu se nalazi URETHRA MASCULINA (m. cijev)
- kavernozna tijela ispunjava posebno erektilno tkivo koji izgraĊuje kaverne
korporum kavernozum → prošireni krvoţilni prostori
↓
tijekom erekcije u kavernozna
tijela nahrupljuje krv
- spongiozna tijela tkĊ. imaju šupljinice, ali znatno manje
- distalno od ruba glansa, koţni omotaĉ penisa nastavlja se slobodno pokretnim
koţnim podvostruĉenjem – preputium penis

90
 MOŠNJE (scrotum)
- koţna vreća podijeljena septumom scroti na dva dijela
- u njima se nalaze testisi, epididimisi, poĉetni dio duktusa deferensa
- koţa tanja, jaĉe pigmentirana, potkoţje obiluje glatkim mišićjem
- potkoţno tkivo (tunica dartos) – refleksno se skuplja i opušta

ŢENSKI SPOLNI SUSTAV

(Systema genitale femininum)

UNUTARNJI ŢENSKI SPOLNI ORGANI

(Organa genitalia feminina interna)
- nalaze se u zdjelici izmeĊu MM i rektuma
- u unutarnje ţenske spolne organe spadaju:
1. JAJNICI (ovarii)
2. JAJOVODI (tubae uterinae)
3. MATERNICA (uterus)
4. RODNICA (vagina)

JAJNIK (ovarium)
- ţenska spolna ţlijezda
- parni parenhimatozni organ oblika i veliĉine badema
- u njemu se razvijaju ţenske spolne stanice i stvaraju ţenski spolni hormoni
- nalazi se u jami (fossa ovarica), uz boĉnu stijenku male zdjelice
- peritonealni organ, njegovu površinu prekriva tunika seroza
- 2 površine:
o vanjska lateralna
o unutarnja medijalna
- 2 kraja:
o gornji kraj (extremitas tubaria) – okrenut prema slobodnom kraju jajovoda
o donji kraj (extremitas uterina) – preko lig. ovarii proprium povezan s rubom
uterusa

GraĊa jajnika
- prekriven kubiĉnim, zametnim epitelom
- neposredno ispod epitela se nalazi ĉvrsta vezivna ĉahura (tunica albuginea)
- graĊa
o kora (cortex ovarii) – ispod ĉahure
 sadrţi folikule (folliculi ovarici vesiculosi)
o srţ (medulla ovarii) – središnji dio

JAJOVOD (tuba uterina, salpinx)

- parni cjevasti organ duljine 14 – 16 cm
- peritonealni organ (tunika seroza)
- smješten uz gornji rub široke materniĉne sveze (lig. latum uteri) → mezosalpinks
- uloga mu je prihvatiti jajnu stanicu i provesti je u šupljinu maternice

91
 Dijelovi jajovoda:
- infundibulum tubae uterinae
o na njegovom završnom slobodnom dijelu nalaze se fimbriae tubae uterinae
o završava abdominalnim otvorom jajovoda (ostium abdominale tubae
uterinae) ↓
izravno se otvara u
peritonealnu šupljinu
- ampulla tubae uterinae
- isthmus tubae uterinae
- pars uterina tubae

MATERNICA (uterus)
- neparni šuplji organ duljine 7,5 cm, širine 5 cm
- izmeĊu MM i rektuma
- ima oblik obrnuto postavljene kruške ĉiji je vrh usmjeren prema dolje

Dijelovi maternice:
- trup (corpus uteri) – gornji, širi dio usmjeren prema zdjeliĉnoj šupljini
o njegov gornji masivni dio oblikuje dno (fundus uteri)
↓
na mjestu spajanja sa
lateralnim rubovima
maternice nalaze se ROGOVI
↓
mjesto na kojem jajovodi
ulaze u uterus
- suţenje (isthmus uteri)
- vrat (cervix uteri) – donji, uţi dio
o podijeljen na:
 iznadvaginalni dio (portio supravaginalis cervicis)
 vaginalni dio (portio vaginalis cervicis uteri)

Šupljina maternice (cavitas uteri)

- trokutasta oblika
- nastavlja se u materniĉni kanal (canalis cervicis uteri)
↓
materniĉnim ušćem
(ostium uteri) se otvara u vaginu

Sintopija maternice:
- trup maternice u doticaju sa straţnjom stijenkom MM
- straţnja stijenka maternice u doticaju s vijugama ileuma i sigmoidnog kolona

GraĊa maternice
- MYOMETRIUM (mišićnica) – glatko mišićje, najrazvijeniji sloj stijenke
- PERIMETRIUM – stijenku maternice izvana tvori peritoneum
- ENDOMETRIUM – sluznica

92
 Poloţaj maternice
- u odnosu prema rodnici maternica savijena prema naprijed – ANTEVERSIO
UTERI
- tijelo i vrat maternice zatvaraju tupi kut otvoren prema naprijed –
ANTEFLEXIO UTERI

Fiksacijski aparat uterusa = parne sveze maternice:

- ŠIROKA MATERNIĈNA SVEZA (lig. latum uteri)
o peritonealna duplikatura koja spaja lateralne rubove maternice sa
stijenkama male zdjelice
o u frontalnoj ravnini, u gornjem slobodnom rubu sadrţi jajovod
o gornji dio – mezenterij tube uterine – mezosalpinks
o donji dio – mezenterij uterusa - mezometrij
- OBLA SVEZA MATERNICE (lig. teres uteri)
- SAKROUTERINA SVEZA (lig. sacrouterinum) – od lateralnih stijenki uterusa do
kriţne kosti

RODNICA (vagina)
- neparni cjevasti organ duljine 10 cm
- proteţe se ukoso prema dolje i prema naprijed, prolazi kroz mišićno dno male zdjelice

Dijelovi rodnice
- ostium vaginae – na ovom mjestu završava vagina
o nalazi se izmeĊu malih usana u predvorju vagine (vestibulum vaginae), iza
vanjskog otvora mokraćne cijevi
o djelomiĉno ga zatvara hymen (tanka koţna duplikatura)
- svod (fornix vaginae) – gornji dio rodnice koji obuhvaća donji dio vrata maternice

GraĊa stijenke rodnice

- tunika mukoza – u gornjem dijelu glatka, u donjim dvjema trećinama ima popreĉne
nabore
- tunika muskularis
- tunika adventicija

Sintopija rodnice
- prednja stijenka u suodnosu sa MM
- straţnja stijenka u suodnosu sa rektumom

VANJSKI ŢENSKI SPOLNI ORGANI

(Organa genitalia feminina externa)
- nazivaju se STIDNICA (vulva / pudendum femininum)
- u vanjske ţenske spolne organe spadaju:
1. STIDNI BREŢULJAK (mons pubis)
2. VELIKE STIDNE USNE (labia majora pudendi)
o dva koţna nabora izdignuta jaĉe razvijenim potkoţnim masnim tkivom
o omeĊuju stidnu pukotinu (rima pudendi) – spajaju se prednjim i straţnjim
krajevima
o stidne dlake (pubes) prekrivaju vanjsku stranu velikih usana i brijeg stidne
kosti

93
 3. MALE STIDNE USNE (labia minora pudendi)
o dva koţna nabora, tanja, bez masnog tkiva
o prekrivene velikim stidnim usnama
o omeĊuju vestibulum vaginae
o u prednjem dijelu predvorja vagine nalazi se ostium uretre externum, a iza
njega ostium vaginae
4. DRAŢICA (clitoris)
o erektilni organ, analog penisu
o iznad vestibuluma vagine, priĉvršćena uz donji rub preponske simfize
5. PARNO EREKTILNO TIJELO (bulbus vestibuli vaginae)
o analog spuţvastom tijelu penisa
o nalazi se lateralno od vestibuluma vagine
6. VELIKE VESTIBULARNE ŢLIJEZDE (glandulae vestibulares majores)
o odgovaraju bulbouretralnim ţlijezdama muškaraca
o izvodni kanalići se otvaraju u predvorje vagine izmeĊu otvora rodnice i
malih usana
o tijekom snošaja proizvode sekret i vlaţe predvorje vagine

PERINEALNA REGIJA (regio perinealis)

- podruĉje trupa ispod mišića dna male zdjelice
- prostor u obliku romba
- omeĊen boĉno bedrima, sprijeda simfizom, straga trtiĉnom kosti
- linija koja spaja sjedne kvrge dijeli perinealnu regiju na:
o regio analis (straţnja regija) – anus
o regio urogenitalis (prednja) – vanjski spolni organi, a u ţena i otvor
mokraćne cijevi
- MEĐICA (perineum) – podruĉje izmeĊu vanjskog spolovila i anusa

ENDOKRINE ŢLIJEZDE (GLANDULAE ENDOCRINAE / GLANDULAE SINE

DUCTIBUS)

Podjela ţlijezda s obzirom na postojanje izvodnih kanala:

1. EGZOKRINE (s vanjskim izluĉivanjem)
- nastaju urastanjem epitela unutrašnjih ili vanjskih površina u dubinu
- povezane s površinom odvodnim kanalom kroz koji protjeĉe sekret
2. ENDOKRINE (s unutrašnjim izluĉivanjem)
- razvijaju se iz epitela, ali nemaju odvodni kanal koji ih povezuju s površinom
- izgraĊene od epitelnih ţljezdanih stanica u obliku nakupina
↓ ↓
njima krv dovodi meĊu nakupinama
tvari nuţne za stvaranje se nalazi gusta
hormona kapilarna mreţa
↓
raznošenje hormona
do ciljnih stanica
- njih inervira ANS, s kojim ţlijezde ĉine funkcionalnu cjelinu → vegetativni
sustav
- humoralna regulacija!
- ima ih 12 (+ placenta u trudnoći), a nalaze se po cijelom tijelu (izuzev udova)

94
 Endokrine ţlijezde su:
1. hipofiza (hypophisis / glandula pituitaria) – neparna
2. epifiza (corpus pineale) – neparna
3. štitna ţlijezda (glandula thyroidea) – neparna
4. epitelna tjelešca / doštitne ţlijezde (glandulae parathyroideae) – 4 ţljezdice
5. nadbubreţna ţlijezda (glandula suprarenalis) – parna
6. gušteraĉa (pancreas) – neparna
7. jajnik (ovarium) – parna
8. sjemenik (testis) – parna

HIPOFIZA (HYPOPHISIS)
- neparna endokrina ţlijezda na bazi mozga, funkcionalno i anatomski povezana sa
hipotalamusom
- nalazi se u sredini lubanjske baze u fossi hypophisialis na turskom sedlu (sella
turcica) klinaste kosti
- dijelovi hipofize (s obzirom na smještaj i vanjski izgled):
o trup (intraselarni dio)
 nalazi se ispod dure mater, u jami turskog sedla
 oblikuju ga lobus distalis i lobus intermedius adenohipofize i
lobus nervosus neurohipofize
o drţak (ekstraselarni dio)
 prolazi kroz maleni otvor u sredini ovojnice, povezuje hipofizu s
hipotalamusom
 oblikuju ga infundibulum neurohipofize i pars tuberalis
adenohipofize

- funkcionalni dijelovi hipofize

o ADENOHIPOFIZA (lobus anterior)
 pars distalis, tuberalis et intermedia – razliĉitog embrionalnog
podrijetla, epitelna osnova (acidofilne, bazofilne i kromofobne
stanice)
 ima dobro razvijenu kapilarnu mreţu – portalni krvotok –
optok hormona u arterijsku mreţu
o NEUROHIPOFIZA (lobus posterior)
 ĉine ga derivati neurocita i ţivĉana vlakna stanica jezgara koji se
nalaze u hipotalamusu
- infundibulum (pedunculus hipofize) – izgraĊuje veći dio drška hipofize,
funkcionalno povezuje hipotalamus s lobusom nervosusom neurohipofize
- hipofiza izluĉuje hormone kojima usklaĊuje rad drugih endokrinih ţlijezda, a
hipotalamus upravlja radom hipofize

Izluĉivanje hormona
Adenohipofiza Neurohipofiza
hormon rasta antidiuretski hormon
adenokortikotropni hormon oksitocin
prolaktin
tireotropni hormon
luteinizacijski hormon
folikulostimulirajući
hormon

95
EPIFIZA (corpus pineale / glandula pinealis)
- povezana s meĊumozgom tankim traĉcima (dio diencephalona, na mezencefalonu)
- u dobi od 7 godina poĉinje atrofirati → u funkciji do puberteta (regulacija
cirkadijarnih ritmova – spolni i ritam noć – dan)
↓
smatra se da hormoni
ove ţlijezde reguliraju razvoj
spolnih organa
- nakon puberteta ima funkciju u regulaciji ciklusa budnost – spavanje

ŠTITASTA ŢLIJEZDA (glandula thyroidea)

- neparna endokrina ţlijezda na prednjoj strani vrata, naslonjena na dušnik i grkljan
(obuhvaća ih poput potkove)
- crvenosmeĊe boje, graĊena od epitelnog tkiva sa endokrinom funkcijom
- sadrţi 2 reţnja – lobus dexter et sinister
o povezani su središnjim uskim dijelom ţlijezde (isthmus glandulae
thyroideae)
- oblika slova H (zbog jaĉe razvijenih poboĉnih dijelova i tankog središnjeg dijela)
- na površini ima dvije ovojnice
o vanjska – pomoću nje se ĉvrsto pripaja uz dušnik i grkljan, a s prednje
strane rahlo povezana s okolnim tvorbama
o unutrašnja (capsula fibrosa) – tanka vezivna ĉahura koja prilijeţe uz
parenhim, u dubini oblikuje vezivne pregrade → parenhim se dijeli na
reţnjiće → štitnjaĉa ima lobarni i lobularni sustav
- parenhimatozni organ
o parenhim – posebno ţljezdano tkivo u obliku folikula
 folikuli – stijenka graĊena od jednog sloja stanica
 u njima se nalazi bjelanĉevinasta viskozna tekućina –
koloid
 koloid sadrţi hormone trijod-tironin i tiroksin
o stroma – vezivno tkivo koje nalazimo na površini ţlijezde i u obliku
vezivnih pregrada koje ulaze u dubinu parenhima
- izluĉuje T3, T4 i kalcitonin

EPITELNA TJELEŠCA / DOŠTITNE ŢLIJEZDE (glandulae parathyroideae)

- ĉetiri tjelešca (varirati mogu od dvije do šest)
- ţućkastosmeĊe boje
- nalaze se na straţnjoj površini reţnjeva štitnjaĉe, izmeĊu vanjske i unutrašnje
ovojnice
- razlikujemo gornja i donja epitelna tjelešca
- izluĉuju paratireoidni hormon

96
PRSNA ŢLIJEZDA (thymus)
- limfno-epitelni organ koji se nalazi u medijastinumu ispred aorte, a iza
sternuma
- veliĉina je individualna, nakon spolnog sazrijevanja dolazi do involucije timusa
- u odraslih osoba parenhim timusa potpuno zamijenjen masnim tkivom (corpus
thymicum)
- graĊa timusa:
o reţnjevi – lobus dexter et sinister → oblikovani od mnogobrojnih
reţnjića (lobarna i lobularna graĊa)
o vezivna ovojnica – obavija površinu timusa
- u njoj sazrijevaju T limfociti

NADBUBREŢNE ŢLIJEZDE (glandulae suprarenalis)

- parni endokrini organ koji se poput kape naslanja na gornji pol bubrega
- nalazi se u retroperitonealnom prostoru, izmeĊu gornjeg pola bubrega i ošita
- odijeljena od bubrega tankim slojem masnog tkiva, a zajedno s bubregom
obavijena masnom ĉahurom → nadbubreţne ţlijezde su ţute boje
- razliĉita oblika – desna trokutasta, lijeva polumjeseĉasta
- tri površine – facies anterior, posterior (na njoj se nalazi hilus) et renalis (u
suodnosu sa gornjim polom bubrega)
- funkcionalni dijelovi
o vanjski dio – ovojnica
o unutrašnji dio
 srţ (medulla) – izluĉuje adrenalin i noradrenalin
 kora (cortex) – izluĉuje 30-ak hormona, koji se dijele u sljedeće
skupine:
 mineralokortiokoidi – aldosteron (regulacija Na i K u
tjelesnim tekućinama)
 glukokortikoidi – kortizol (regulacija metabolizma
hranjivih tvari)
 spolni hormoni – testosteron, estrogen, progesteron

GUŠTERAĈA (pancreas)
- endokrino tkivo proţima poglavito trup i rep gušteraĉe → sastoji se od dobro
prokrvljenih Langerhansovih otoĉića

Inzulin
- djeluje na metabolizam šećera, masti i bjelanĉevina
- smanjuje vrijednost glukoze u krvi

Glukagon
- povećava koncentraciju glukoze u krvi

97
 OPĆA NEUROANATOMIJA (NEUROLOGIJA)

ŢIVĈANI SUSTAV (Systema nervosum)

Osnovne funkcije ŢS:

1. Ostvaruje kontakt organizma i okoline
2. Kontrolira (koordinira) rad svih organskih sustava
3. Omogućuje više intelektualne funkcije

Anatomska (morfološka) podjela ţivĉanog sustava:

1. SREDIŠNJI ŢIVĈANI SUSTAV (Systema nervosum centrale)
 MOZAK (encephalon)
 LEĐNA MOŢDINA (medulla spinalis)
2. PERIFERNI ŢIVĈANI SUSTAV (Systema nervosum periphericum)
 ŢIVCI (nervi) – nn. spinales, nn. craniales
 GANGLIJI – male nakupine tj. ĉvorići graĊeni od sive tvari, lokalizirani
izvan CNS-a

Funkcionalna (fiziologijska) podjela ŢS:

 CEREBROSPINALNI (SOMATIĈKI) – povezuje organizam sa vanjskim svijetom,
pod utjecajem je naše volje
 AUTONOMNI (VEGETATIVNI) – odgovoran za kontrolu rada vitalno vaţnih
organa, nije pod utjecajem naše volje

ŢIVĈANO TKIVO
- najdiferenciranije tkivo u našem organizmu, nema meĊustaniĉne tvari
- sastoji se od:
o ŢIVĈANIH STANICA
o NEUROGLIJA

ŢIVĈANA STANICA (ganglijska stanica, neurocit, neuron) – funkcionalne

- PERIKARION – trup (tijelo) stanice u kojem se nalaze jezgra i citoplazma
- AKSON / NEURIT (ţivĉano vlakno) – dugaĉak izdanak
o vodi impuls celulifugalno (eferentno)  voĊenje podraţaja od trupa jedne
ţivĉane stanice prema drugoj ţivĉanoj stanici ili prema perifernim ţivĉanim
dijelovima
- DENDRITI – kraći i razgranatiji izdanci od aksona
o vode impuls celulipetalno (aferentno)  primaju podraţaje susjednih stanica
i usmjeravaju ih prema trupu ţivĉane stanice

Morfološka podjela ţivĉanih stanica temeljena na broju izdanaka:

 UNIPOLARNE – imaju samo akson (prisutne u embrionalnom razvoju)
 BIPOLARNE – imaju dva izdanka (1 akson, 1 dendrit)  svaka ţivĉana stanica je
minimalno bipolarna!
 PSEUDOUNIPOLARNE – mnogobrojne, imaju izdanak u obliku slova T (jedan
izdanak ima funkciju dendrita, a jedan aksona), nalaze se u osjetnim ganglijima
 MULTIPOLARNE – više dendrita i 1 akson, tvore najveći broj neurona

98
Fiziološka podjela ţivĉanih stanica
 AFERENTNE (OSJETNE) – sposobnost prihvaćanja i prenošenja podraţaja s
periferije tijela u CNS – nespecifiĉni osjeti (dodir, tlak, temperatura, bol) i specifiĉni
podraţaji (vid, sluh, njuh, okus, ravnoteţa)
 EFERENTNE
o MOTORIĈKE – slanje podraţaja iz CNS-a do periferno smještenih organa
(popreĉnoprugasti mišići)
o AUTONOMNE – slanje podraţaja na periferiju za oţivĉenje ili inervaciju
srĉanog mišića, glatkog mišićja, krvnih ţila, ţlijezda
 INTERNEURONI – nalaze se iskljuĉivo u CNS-u, povezuju aferentne i eferentne
neurone

Funkcije ţivĉane stanice:

 PODRAŢLJIVOST – mogućnost pobude aktivnosti
 PROVODLJIVOST – mogućnost prenošenja impulsa, a omogućena je postojanjem
sinapsi
- podraţljivost i provodljivost su svojstva zbog kojih se ţivĉane stanice razlikuju od
ostalih somatskih stanica

SINAPSE – morfološki i funkcionalni spojevi izmeĊu neurona, ili izmeĊu neurona i

periferno smještenih organa (mišići, ţlijezde)
- impuls se prenosi pomoću neurotransmitora koji se izluĉuje na presinaptiĉkom
neuronu, koji se preko sinaptiĉke pukotine prenosi na postsinaptiĉki neuron ĉime
impuls biva prenesen

Ţivĉane stanice i ţivĉana vlakna u CNS-u grade:

 SIVA TVAR (SUBSTANTIA GRISEA)
o tvore ju trupovi ţivĉanih stanica, dendriti, poĉetni dijelovi aksona, potporne
stanice i gusta kapilarna mreţa
 BIJELA TVAR (SUBSTANTIA ALBA) – izgraĊuju je aksoni (ţivĉana vlakna)
 RETIKULARNA TVAR – miješanje sive i bijele tvari
 GELATINOZNA TVAR – karakteriziraju je mjehurasti trupovi neurona

U PNS-u grade sljedeće tvorbe:

 GANGLIJ – nakupina trupova ţivĉanih stanica (izvan CNS-a) i poĉetnih dijelova
ţivĉanih vlakana
- izvan CNS-a se trupovi ţivĉanih stanica nalaze jedino u gangliju
 ŢIVAC – izgraĊuju ga iskljuĉivo ţivĉana vlakna (dugaĉki aksoni ţivĉanih
stanica)
o Središnja ţivĉana vlakna
 Bijela ţivĉana vlakna
 imaju ovojnicu graĊenu od mijelina
 mijelinska ovojnica = izolator, sprjeĉava gubitak elektriĉnih
signala na putu do sinapse, brzina provoĊenja impulsa ovisi o
debljini ove ovojnice (što je deblja provoĊenje impulsa je brţe)
 Siva ţivĉana vlakna – nemijelinizirana vlakna

99
 o Periferna ţivĉana vlakna
 svako vlakno koje napusti CNS dobiva Schwannovu ovojnicu, a ono
koje ulazi u CNS gubi istu
 Schwannovu stanicu ovojnicu tvore Schwannove stanice koje se uzduţ
aksona nastavljaju jedna na drugu
 ako je vlakno mijelinizirano onda se Schwannova ovojnica nalazi
površnije od mijelinske
↓
prema tome se periferna ţivĉana vlakna dijele na:
 Bijela vlakna sa mijelinskom i Schwannovom ovojnicom
 Siva vlakna sa Schwannovom ovojnicom
o organizacija ţivaca – u snopove
 površina ţivca – EPINEURIJ (vezivno tkivo)
 ovojnica - PERINEURIJ

Funkcionalna podjela ţivĉanih vlakana:

- AFERENTNA (OSJETNA) – prijenos podraţaja od periferije do CNS-a
- EFERENTNA
o motorna koja pripadaju CNS-u – prijenos podraţaja do popreĉnoprugastih
mišića
o motorna koja pripadaju ANS-u – prijenos do srĉanog ili glatkih mišića u
stijenci šupljih organa
o sekretorna koja pripadaju ANS-u – inervacija ţlijezda

NEUROGLIJA (neuroglijalne stanice, glija stanice) – potporne

 ASTROCITI – zvjezdolike stanice s mnogobrojnim izdancima koji se
zrakasto šire na sve strane, obavijaju stijenke kapilara, izgraĊuju
membranu odgovornu za prepreku izmeĊu krvi i ţivĉanog tkiva
 OLIGODENDROCITI – male stanice s malo izdanaka, omotavaju se
oko aksona i dendrita, stvaraju mijelin i tvore mijelinsku ovojnicu
 MIKROGLIJE („ĉistaĉi CNS-a“) – makrofagi ŢS, sposobnost
fagocitoze i gibanja
 EPENDIMSKE STANICE – kubiĉne stanice koje obavijaju šupljine
moţdanih komora i kralješniĉne moţdine

EMBRIOLOGIJA CENTRALNOG NERVNOG SISTEMA

- nastaje iz ektoderma (vanjskog/leĊnog zametnog listića)
- na straţnjoj stani embrija  zadebljanje ektoderma – NEURALNA PLOĈA
- zadebljanje rubova neuralne ploĉe, uzdiţu se i nastaje NEURALNI ŢLIJEB
- kada se rubovi ţlijeba dotaknu nastaje NEURALNA CIJEV (osnova iz koje će se
razviti svi dijelovi CNS-a)
- kranijalni dio biti će osnova za mozak, a kaudalni dio za leĊnu moţdinu
- mjesec dana nakon zaĉeća kranijalni dio se dijeli na tri primarna mjehurića:
o prosencephalon
o mesencephalon
o rhombencephalon
- iz ta tri listića se sekundarno razvije pet listića iz kojih se onda razvijaju dijelovi
mozga:

100
 o iz prosenephalona – krajnji mozak i meĊumozak
o mesencephalon – ostaje nepromijenjen, zadrţava oblik cijevi
o iz rhombocephalona se razvijaju:
 metencephalon – iz njega pons i mali mozak
 myelencephalon – iz njega produljena moţdina
- šupljina neuralne cijevi će se izdiferencirati u sustav komora u podruĉju mozga
(svakom mjehuriću pripada odreĊena komora)
- u podruĉju kralješniĉne moţdine šupljina ostaje u obliku cijevi  razvija se
središnji kanal (canalis centralis)

Pregled embrionalnog razvoja CNS-a

hemisphera cerebri
telencephalon ventriculus lateralis
Telencephalon
medium (poboĉna komora)
rhinencephalon
Prosencephalon thalamus
hypothalamus
Mozak III. komora
Diencephalon subthalamus
(encephalon) (ventriculus tertius)
epithalamus
metathalamus
Mesencephalon Mesencephalon aqueductus cerebri
cerebellum IV. komora
Metencephalon
Rhombencephalon pons (ventriculus
Myelencephalon medulla oblongata quartus)
Kralješniĉna
canalis centralis
moţdina (medulla
(središnji kanal)
spinalis)

SREDIŠNJI ŢIVĈANI SUSTAV

(Systema nervosum centrale)
- MOZAK (encephalon)
o VELIKI MOZAK (cerebrum)
 KRAJNJI MOZAK (telencephalon)
 MEĐUMOZAK (diencephalon)
o MALI MOZAK (cerebellum)
o MOŢDANO DEBLO (truncus cerebri)
 PRODULJENA MOŢDINA (medulla oblongata)
 MOST (pons)
 SREDNJI MOZAK (mesencephalon)
- KRALJEŠNIĈNA MOŢDINA (medulla spinalis)

MOZAK (encephalon)
MOŢDANO DEBLO (truncus cerebri)
- dio mozga koji se nastavlja na MEDULLU SPINALIS (kralješniĉnu moţdinu)
- BIJELA TVAR NA POVRŠINI, SIVA U DUBINI
↓
nije cjelovita, mnogobrojne nakupine (jezgre)
- nadzire vaţne ţivotne funkcije → disanje, rad srca, gutanje, upravljanje stanjem
budnost – spavanje

101
 Produljena moţdina (medulla oblongata)
- naziva se još i bulbus medulae spinalis jer je njezin rostralni nastavak
- kao nastavak LM tvori brazde i snopove
- FISSURA MEDIANA ANTERIOR (središnja brazda) na prednjoj površini s
kralješniĉne moţdine se nastavlja pod istim imenom
o desno i lijevo valjkasta izboĉenja BIJELE tvari – PYRAMIS (izgraĊuju ga
vlakna MOTORNOG, PIRAMIDNOG Puta)
↓
cjelovitost ove brazde na granici prema LM prekida
DECUSSATIO PYRAMIDUM (kriţanje motornog piramidnog puta)
↓
lateralno od piramide – parno izboĉenje – OLIVA
(prednja ↓
površina) njegovu podlogu tvori
istoimena motorna jezgra (nucleus olivaris)
↓
dorzalna površina → jednake brazde kao na kralješniĉnoj moţdini
- na presjeku:
o BAZALNI DIO – u njemu se nalazi nucleus olivaris i vlakna motornog,
piramidnog puta
o DORZALNI DIO (tegmentum) – nalaze se jezgre posljednja 4 moţdana ţivca
 nn. IX, X, XI – izlaze LATERALNO od olive
 nn. XII – izlazi izmeĊu PIRAMIDE i OLIVE
- rostralno se nastavlja na PONS
↓
izdvajanje parnih snopova vlakana prema MALOM MOZGU
↓
SPOJNI KRACI (pedunculus cerebellaris inferior)
↓
spaja MEDULLU OBLONGATU sa MALIM MOZGOM

Most (pons)
- središnji dio moţdanog deblka
- BIJELA TVAR IZVANA, SIVA TVAR IZNUTRA
- nalazi se:
o ROSTRALNO od MEDULLE OBLONGATE
o KAUDALNO od SREDNJEG MOZGA (mesencephalona)
- lateralno se suţava i prelazi u SREDNJE KRAKOVE (pedunculus cerebellaris
medius) ↓
sadrţe vlakna koja povezuju MOST i
MALI MOZAK
- bazalna površina mosta u sredini ima duboku i široku brazdu (SULCUS
BASILARIS) koja nastaje zbog boĉnih uzdignuća zbog ventralnog prolaska
motoriĉkih putova
o kroz sulcus basilaris prolazi a. basilaris!

102
 - presjek mosta:
o VENTRALNI (BAZALNI) dio (pars basilaris) – kroz njega prolaze motorni,
piramidni putovi
o DORZALNI dio (pars dorsalis pontis / tegmentum) – sadrţi jezgre moţdanih
ţivaca (nn. V, VI, VII, VIII) → izlaze iz fosse postpontine

Srednji mozak (mesencephalon)

- najrostralniji dio moţdanog debla
- nalazi se izmeĊu MOSTA i MEĐUMOZGA
- tijekom razvija najmanje se promijenio → šupljina ostala u obliku cijevi – aqueductus
cerebri
- presjek srednjeg mozga:
o BAZALNI DIO – izboĉen u obliku parnih snopova ţivĉanih vlakana –
MOŢDANI KRACI (crura cerebri)
o TEGMENTUM
 nalazi se iza moţdanih komora
 u njemu su jezgre nn. III i IV
 uz jezgre tih ţivaca nalazi se CRVENKASTA OKRUGLA
MOTORNA JEZGRA (nucleus ruber)
 granicu izmeĊu tegmentuma i moţdanih krakova izgraĊuje
SIVA TVAR (substantia nigra)
↓
upravlja mišićnim
tonusom i mišićnim
aktivnostima
o TECTUM / LAMINA TECTI
 dio iza akveduktusa cerebri
 na njegovoj površini se istiĉu 4 KUGLASTA IZBOĈENJA
(COLLICULI SUPERIORES ET INFERIORES)
 gornji kolikuli – refleksni vidni put
 donji kolikuli – refleksni slušni put

MALI MOZAK (cerebellum)

- nalazi se u straţnjoj lubanjskoj jami, iza moţdanog debla, ispod straţnjeg dijela
velikog mozga
- površine malog mozga:
o 2 SIMETRIĈNE POLUTKE (HEMISPHERIA CEREBELLUM)
o SREDIŠNJI NEPARNI DIO (VERMIS CEREBELLI)
- na gornjoj strani izmeĊu njih nema jasne granice
- na BAZALNOJ površini polutke razdvaja DUBOKI SAGITALNI PROCJEP
(vallecula cerebelli)
- graĊa malog mozga:
o SIVA TVAR
 nalazi se na površini mozga koja tvori KORU MALOG MOZGA
(CORTEX CEREBELLI)
↓
Na njoj se nalaze BRAZDE i
VIJUGE (gyri et sulci cerebelli)
 uske i usporedne
 preko vermisa prelaze s jedne hemisfere na drugu

103
 o BIJELA TVAR (corpus medullare)
 nalazi se u dubini hemisfera
 izdiţu se ploĉice bijele tvari (laminae albae)
 unutar bijele mase nalaze se sive mase:
 NUCLEUS DENTATUS
 EMBOLIFORMIS
 GLOBOSUS
 FASTIGIUM
 sagitalni presjek kroz vermis – arbor vitae

Krakovi malog mozga

- tri parna snopa izgraĊena od ţivĉanih vlakana pomoću kojih je povezan s
moţdanim deblom
- krakovi su: povezuje MM sa
o DONJI KRAK (peduncullus cerebellaris inferior) - produljena moţdina
o SREDNJI KRAK (p. cerebellaris medius) - most
o GORNJI KRAK (p. cerebellaris superior) - srednji mozak

Funkcije MM:
- regulacija ravnoteţe
usklaĊivanje mišićnog tonusa i fine motorike = KOORDINACIJA POKRETA

VELIKI MOZAK (cerebrum)

MeĊumozak (diencephalon)
- nalazi se izmeĊu MOŢDANOG DEBLA i KRAJNJEG MOZGA
- dijelovi su:
o THALAMUS – desni i lijevi
 velika parna siva tvorba jajolika oblika, koja izgraĊuje POBOĈNE
STIJENKE TREĆE KOMORE
 ima 4 površine
 gornja i medijalna – slobodne
 donja i lateralna – srasle s okolnim tvorbama
 straţnji pol (pulvinar thalami) zadebljan
 SIVA TVAR podijeljena je u 4 jezgre povezane motornim i osjetnim
podruĉjima u kori velikog mozga
 ploĉice bijele tvari!
 najveći SUBKORTIKALNI OSJETNI CENTAR (prolaz svih
SENZIBILNIH putova)
 sjedište LIMBIĈKOG SUSTAVA, dio EKSTRAPIRAMIDNOG
sustava
o SUBTHALAMUS – ispod talamusa
o METATHALAMUS
 pripadaju mu 2 para KUGLASTIH IZBOĈENJA (corpus geniculatium
mediale et laterale) ↓
nalaze se ispod i lateralno od pulvinara
talamusa
izboĉenja su ukljuĉena u refleksne vidne i
slušne putove (centri!)

104
 o EPITHALAMUS
 gornji i straţnji dio meĊumozga
 tvori ga EPIFIZA
o HIPOTHALAMUS
 nalazi se na BAZALNOJ površini mozga
 tvori dno III. Komore
 izgraĊuju ga:
 corpora mamilllaria – dva polukuglasta izboĉenja, nalaze se
najkaudalnije
 tuber cinereum – nalazi se ispred korpore mamilarije, a
nastavlja se na infundibulum hipofize
 chiasma opticum – nalazi se ispred tubera cinereuma, kriţanje
vidnih ţivaca
 sadrţi SIVE MASE koje kontroliraju VEGETATIVNE funkcije
(glad, ţeĊ, spolni nagon)

Krajnji mozak (telencephalon)

- najveći, najsloţeniji i najrazvijeniji dio mozga
- oblikuju ga:
o neparni središnji dio (telencephalon medium)
o parne polutke (hemispherium dextrum et sinistrum)

Središnji telencefalon
 izgraĊuju ga popreĉno poloţena vlakna koja meĊusobno povezuju
obje polutke velikog mozga = KOMISURNA VLAKNA
↓
Najvaţnije je CORPUS CALLOSUM
 nalazi se u dnu duboke brazde (fissura
longitudinalis cerebri)
↓
razdvaja desnu i lijevu polutku mozga
 vlakna koja ga grade povezuju jednake
toĉke D i L polutke mozga

Moţdana polutka (hemisfera)

 3 površine:
 facies convexa – dorzolateralni, odgovara lubanjskom krovu
 facies basialis – dolje, u doticaju s bazom lubanje
 facies medialis – prema nasuprotnoj hemisferi
 površina im je SIVA tvar → KORA VELIKOG MOZGA (cortex
cerebri)
 na cortexu se razlikuju brazde i vijuge (sulci et gyri cerebri)

Svaka hemisfera mozga podijeljena je u 5 reţnjeva:

1. ĈEONI REŢANJ (lobus frontalis)
2. TJEMENI REŢANJ (lobus parietalis)
3. SLJEPOOĈNI REŢANJ (lobus temporalis)
4. ZATILJNI REŢANJ (lobus occipitalis)
5. OTOK (insula)

105
o preko SULCUS CENTRALIS odvojeni su ĈEONI i TJEMENI reţanj
o preko SULCUS LATERALIS odvojeni SLJEPOOĈNI do ĈEONOG i
TJEMENOG

Ĉeoni reţanj
 ispred centralnog sulkusa nalazi se precentralna vijuga (gyrus
precentralis)
 primarno MOTORNO podruĉje → polazak impulsa za
SKELETNU muskulaturu
 ispred precentralne vijuge → ASOCIJATIVNO MOTORNO
PODRUĈJE (usklaĊuje djelovanje mišića)
 na bazalnoj površini ovog reţnja nalazi se NJUŠNI MOZAK
(rhinencephalon)
 prednji dio – bulbus olfactorius (duguljasto zadebljanje)
 tractus olfactorius
 straţnji dio – trigonum olfactorium (proširenje)

Tjemeni reţanj
 nalazi se iza središnje brazde
↓
postcentralna vijuga (gyrus postcentralis) – prva analiza
osjetnih podraţaja i svjesnost istih
 iza postcentralne vijuge → brazde i vijuge koje predstavljaju
ASOCIJATIVNO PODRUĈJE za objedinjavanje i shvaćanje
podraţaja, pamćenje

Sljepooĉni reţanj
 primarno asocijativno slušno podruĉje
 gyrus parahypocampalis – funkcionalno limbiĉki sustav i njušni put

Zatiljni reţanj
 iza tjemenog i sljepooĉnog reţnja
 na medijalnoj površini u sulcusu calcarinusu → u kori VIDNO
podruĉje
 asocijativno podruĉje – sinteza vidnog podraţaja i prepoznavanje
predmeta

Otok
 u dubini lateralne brazde
 prekrivaju ga ĉeoni, sljepooĉni i tjemeni reţanj

o u dubini polutki nalaze se BAZALNI GANGLIJI (jezgre)

↓
Najveće jezgre su:
 NUCLEUS CAUDATUS
 NUCLEUS LENTIFORMIS
↓
sudjeluju u usklaĊivanju
motoriĉkih funkcija

106
 Komorni sustav mozga (ventriculi encephali)
- razvijaju se iz neuralne cijevi, šupljine mjehurića
- komore su:
o 2 LATERALNE KOMORE – u polutkama krajnjeg mozga
o III. KOMORA – pripada meĊumozgu
o IV. KOMORA – pripada ponsu, produljenoj moţdini, malom mozgu
- lateralne komore i III. komora povezane preko foramen interventriculare
- III. i IV. komora povezane preko akveduktusa cerebri (u mezencefalonu)

Lateralna komora
o pars centralis – pripada tjemenom reţnju
o cornu anterius – pripada ĉeonom reţnju
o cornu posterius – pripada zatiljnom reţnju
o cornu inferius – pripada sljepooĉnom reţnju

III. komora
o nalazi se u sagitalnoj ravnini, stiješnjena izmeĊu talamusa
o stijenke
 gornja – sloj ependimskih stanica (lamina tectoria)
 straţnja – epitalamus
 donja – hipotalamus
 prednja – dijelovi srednjeg telencefalona

IV. komora
o tvore je šupljine izmeĊu MEZENCEFALONA i MIJELENCEFALONA
o nalazi se
 iza MOSTA i OBLONGATE
 ispred CEREBELLUMA
o sredinom fosse rhomboidee se u popreĉnom smjeru proteţu VLAKNA
SLUŠNOG PUTA (striae medullares)
↓
granica izmeĊu ponsa i oblongate
o krov IV. komore = mali mozak
o nastavlja se prema dolje u canalis centralis medulle spinalis
o iz IV. komore likvor otjeĉe u SUBARAHNOIDNI PROSTOR preko 3 otvora:
 apertura mediana
 aperturae laterales

107
LEĐNA MOŢDINA (medulla spinalis)
- od C1 do L2, od L2 do sakruma nema nervnih elemenata – filum terminale
- cauda equina – ispunjava ostatak kralješniĉnog kanala
- zadebljanja na mjestima gdje moţdinski ţivci napuštaju moţdinu za inervaciju ruku i
nogu
o intumestentia cervicalis – vratno zadebljanje
o intumestentia lumbosacralis – slabinsko zadebljanje
- SIVA TVAR IZNUTRA, BIJELA IZVANA
o prednji rog (cornu anterius) – MOTORNE ţivĉane stanice
o straţnji rog (cornu posterius) – OSJETNE ţivĉane stanice
o SIVA TVAR – autonomne ţivĉane stanice
o SUBSTANTIA INTERMEDIA CENTRALIS – povezuje desnu i lijevu
antimeru – prednji i straţnji rog
o BIJELA TVAR – podijeljena na funiculuse (anterior, lateralis, posterior)

ZAŠTITA CNS-a
- CEREBROSPINALNI LIKVOR
o ispunjava komore, centralni kanal u kralješniĉnoj moţdini,
subarahnoidalni prostor
o bistra bezbojna tekućina, sadrţi vrlo malo bjelanĉevina
o mehaniĉka zaštita CNS-a

Fiziološki optjecaj likvora

↓
izluĉuje ga PLEXUS CHORIOIDEUS
 vezivo mekih moţdanih ovojnica bogato krvnim
ţilama
 priraslo uz laminu tectoriu u stijenci komore – u
obliku resica
 permanentno se izluĉuje u lateralnim komorama

↓ interventrikularni otvori
III. komora
↓ akveduktus cerebri
IV. komora
↓
canalis centralis medule spinalis
↓ medijalni, lateralni otvori
subarahnoidalni prostor
↓
Konveksna površina mozga
↓ arahnoidna zrnata izbočenja
venska krv sagitalnog sinusa dure mater

- OVOJNICE MOZGA I LM (meninges)

o VANJSKA TVRDA MENINGA (dura mater encephali)
o MEKE OVOJNICE – tanke ovojnice, ispod dure
 PAUĈINASTA (arachnoidea)
 NJEŢNA OVOJNICA (pia mater encephali)

108
 Dura mater encephali
o nalazi se u lubanjskoj šupljini
o sastoji se od 2 lista
 periostni list
 vanjski list koji prekriva unutrašnjost kostiju lubanje i sudjeluje
u izgradnji periosta
 u podruĉju lubanjskog svoda rahlo prirastao, u bazi lubanje
ĉvrsto srastao
 meningealni list
 unutrašnji sloj obloţen mezotelom
 u doticaju s mekim moţdanim ovojnicama
 na mjestima se izboĉuje, pa nastaju slobodni listovi:
o falx cerebri – razdvaja polutke velikog mozga
o falx cerebelli – razdvaja polutke malog mozga
o tentorium cerebelli – izmeĊu zatiljnih dijelova velikog i
malog mozga
o diaphragma sellae – zatvara fossu hypophiseos
o nastavlja se u kralješniĉni kanal i seţe do 2./3. kriţnog kralješka – dura mater
spinalis → na tom mjestu dva lista nisu meĊusobno srasla – EPIDURALNI
PROSTOR
 periostni list – oblaţe stijenke kralješniĉkog kanala
 meningealni list – tvrda ovojnica kralješniĉne moţdine
o u lubanji gdje 2 lista nisu srasla
↓
SINUS DURAE MATRIS
 vode vensku krv
 stijenke obloţene endotelom, nema zalistaka
 prikupljaju krv i likvor iz mozga i moţdanih ovojnica
 topografski ih dijelimo na:
o gornju skupinu – dovode krv iz gornjih i dubokih
dijelova mozga
o donju skupinu – dovode krv iz bazalnih dijelova mozga i
orbite
o sinusi obje skupine odvode krv u venu jugularis internu
o SUBDURALNI PROSTOR – kapilarni procjep izmeĊu DURE i
ARAHNOIDEJE

Pauĉinasta ovojnica (arachnoidea)

o tvori zrnata izboĉenja (granulationes arachnoideae)
 utiskuju se u DURU u podruĉju stijenke gornjeg sagitalnog sinusa
 propuštaju likvor iz SUBARAHNOIDNOG prostora u VENSKU KRV
SINUSA
o premošćuje brazde ne ulazeći u njih

109
 Pia mater encephali
o prati površinu mozga, uvlaĉeći se u brazde i neravnine površine mozga
o SUBARAHNOIDALNI PROSTOR – izmeĊu PIE i ARAHNOIDEJE
 sadrţi velike krvne ţile
 ispunjen likvorom
 vezivni traĉci kojim se spajaju gore navedene ovojnice
 najširi dijelovi odgovaraju udubinama mozga – cisterne
 povezan s IV. komorom:
 parnim otvorima – aperturae laterales ventriculi quarti
 neparnim otvorom – apertura mediana

PUTOVI ŢIVĈANOG SUSTAVA

PUTOVI – snopovi ţivĉanih vlakana odreĊenog smjera i istovrsne funkcije koji na svom
putu povezuju sinapsom odreĊeni broj neurona

VRSTE PUTOVA:
- ASOCIJATIVNI
o zapoĉinju i završavaju u istoj antimeri SŢS
o povezuju razliĉite centre
o najkraći asocijativni put – fibrae arcuate (povezuju susjedne dijelove kore)
o najdulji asocijativni put – fasciculus longitudinales medialis (povezivanje
motoriĉkih jezgri moţdanih ţivaca)
- KOMISURNI
o nalaze se u corpus callosumu
o spajaju simetriĉne neurone (tj. iste centre) desne i lijeve antimere (polutke)
- PROJEKCIJSKI – povezuju CNS i periferiju
o osjetni (aferentni) – podraţaj od periferije prema gyrusu postcentralisu
o motorni (eferentni) – podraţaj od kore mozga prema periferiji
 piramidni putovi voljne motorike
 ekstrapiramidni putovi nauĉene motorike
o parni putovi, uvijek se kriţaju u razini moţdanog debla ili kralješniĉne
moţdine
o vlakna projekcijskih putova na periferiju odlaze u sklopu moţdanih /
moţdinskih ţivaca

REFLEKSNI LUK
- osnovna organizacijska jedinica u ŢS
- moţe biti:
o monosinaptiĉki (jednostavan, izravan)
o polisinaptiĉki (sloţeni, neizravan)

Dijelovi jednostavnog RL:

- aferentni dio
o osjetna pseudounipolarna stanica u spinalnom gangliju
o vlakno ţivĉane stanice odvodi podraţaj s periferije do CNS-a
- eferentni dio
o motorna stanica prednjeg roga kralješniĉne moţdine
o vlakno motoriĉke ţivĉane stanice odvodi podraţaj do ciljnog organa

110
 Jednostavni RL – patelarni refleks
Sloţeni RL – refleks trbušne stijenke

Nesvjesni RL – podraţaj dolazi do LM ili moţdanog debla

Svjesni RL – podraţaj dolazi do cortexa cerebri

PERIFERNI ŢIVĈANI SUSTAV

(Systema nervosum periphericum)

PERIFERNI ŢIVĈANI SUSTAV izgraĊen je od:

 ŢIVACA – izgraĊeni od ţivĉanih vlakana koja povezuju mozak i l. moţdinu sa svim
dijelovima tijela
- Aferentna vlakna – dovode podraţaj s receptora (sa periferije prema CNS-u)
- Eferentna vlakna – odvode podraţaj s receptora (iz CNS-a prema periferiji)
 GANGLIJA – jedine tvorbe izvan CNS-a, u kojima se nalaze trupovi neurocita
- Osjetni gangliji – izgraĊuju ih pseudounipolarne stanice ĉija vlakna tvore
osjetna vlakna u ţivcima
- Simpatiĉki i parasimpatiĉki gangliji – izgraĊuju ih trupovi drugih neurona
eferentnog puta, i u njima su sinapse
- Ganglijska vlakna s obzirom na odreĊeni ganglij mogu biti:
o Preganglijska vlakna – ulaze u ganglij i dovode podraţaj
o Postganglijska vlakna – izlaze iz ganglija i odvode podraţaj do ciljnog
organa (efektora)

PODJELA ŢIVACA PERIFERNOG ŢIVĈEVLJA:

 MOŢDANI ŢIVCI (nn. craniales) – 12 pari
 MOŢDINSKI ŢIVCI (nn. spinales) – 31 par

MOŢDANI ŢIVCI (NERVI CRANIALES – nn. craniales)

- izlaze iz mozga na njegovoj bazi, parni su (12 na svakoj strani)
- mogu sadrţavati jednu ili više vrsta ţivĉanih vlakana (ako sadrţe više nazivaju se
mješovitim)
- u moţdanim ţivcima nalaze se motorna, osjetna i parasimpatiĉka vlakna

NN. olfactorii (nn. I) – osjetni ţivci

- njušni podraţaji iz olfaktorne regije nosne šupljine prevode u mozak

N. opticus (n. II) – osjetni ţivac

- provodi vidni podraţaj iz vidnog dijela mreţnice – vidni ţivac

N. oculomotorius (n. III) – mješoviti ţivac (motorna i parasimpatiĉka vlakna)

- motorna vlakna inerviraju sve mišiće oka (izuzev gornjeg kosog mišića i
lateralnog ravnog mišića)

N. trochlearis (n. IV) – motorni ţivac

- inervira gornji kosi mišić oka
- jedini ţivac koji izlazi s dorzalne strane mozga

111
N. trigeminus (n. V) – mješoviti ţivac (osjetna i motorna ţivĉana vlakna) – najdeblji!
- senzibilna vlakna – inervacija koţe i sluznice glave
- motoriĉka vlakna – inervacija mastikatorne muskulature
- na prednjoj strani ganglija ţivac daje svoje tri grane
o N. ophtalmicus – najmedijalnija grana, osjetni ţivac
o N. maxillaris – osjetni ţivac
o N. mandibularis – najlateralnija grana, mješoviti ţivac (osjetna, motoriĉka)

N. abducens (n. VI) – motorni ţivac

- inervira lateralni ravni mišić (m. rectus lateralis)

N. facialis (n. VII) – mješoviti ţivac (motorna, okusna i parasimpatiĉka vlakna)

- motornim vlaknima inervira mimiĉne mišiće glave i vrata
- okusna vlakna inerviraju okusne pupoljke u gljivastim papilama na jeziku
- parasimpatiĉki inervira sve ţlijezde glave (izuzev parotidne)

N. statoacusticus / N. vestibulocochlearis (n. VIII) – osjetni ţivac

- provodi slušni podraţaj, te podraţaj ravnoteţe iz membranoznog labirinta
unutrašnjeg uha

N. glossopharyngeus (n. IX) – mješoviti ţivac (motorna, osjetna, okusna i

parasimpatiĉka)
- motoriĉka vlakna – inervacija mišića ţdrijela i mekog nepca
- senzibilna vlakna – inervacija sluznice ţdrijela i jezika
- parasimpatiĉka vlakna – inervacija doušne ţlijezde

N. vagus (n. X) – mješoviti ţivac (motorna, osjetna, okusna i parasimpatiĉka vlakna)

- najdulji moţdani ţivac s najvećim podruĉjem inervacije
- motoriĉka i senzibilna vlakna – mišići i sluznica ţdrijela i grkljana
- parasimpatiĉka vlakna – glatko mišićje, ţlijezde i krvne ţile SVIH organa prsne i
trbušne šupljine do lijevog pregiba debelog crijeva

N. accessorius (n. XI) – motorni ţivac

- inervira m. sternocleidomastoideus i m. trapezius

N. hypoglossus (n. XII) – motorni ţivac

- inervira vanjske i unutrašnje mišiće jezika

OSJETNI ŢIVCI – I., II., VIII.

MOTORNI ŢIVCI – III., IV., VI., XI., XII.
MJEŠOVITI ŢIVCI – V., VII., IX., X.

Autonomna parasimpatiĉka vlakna sadrţe: III., VII., IX., X.

112
MOŢDINSKI ŢIVCI (NERVI SPINALES – nn. spinales)
- parni mješoviti ţivci koji izlaze iz kralješniĉne moţdine njenom cijelom
duljinom (31 moţdinski ţivac)

Dijele se na:
 8 vratnih ţivaca (nn. cervicales) (C)
 12 prsnih ţivaca (nn. thoracici) (Th)
 5 slabinskih ţivaca (nn. lumbales) (L)
 5 kriţnih ţivaca (nn. sacrales) (S)
 1 trtiĉni ţivac (n. coccygeus) (Co)
Moţdinski ţivac kralješniĉnu moţdinu ne napušta kao jedinstveni snop vlakana, već pomoću
dvaju korijenova.
 PREDNJI KORIJEN (radix ventralis) – eferentna (autonomna i motorna) vlakna
 STRAŢNJI KORIJEN (radix dorsalis) – aferentna (osjetna vlakna)
- u sklopu ovog korijena nalazi se osjetni ganglij (ganglion spinale)

Moţdinski je ţivac kratak. Iz LM izlazi kroz foramen intervertebrale i dijeli se na:

- ramus ventrales (anterior) – inervacija koţe i mišića poboĉne i prednje strane
trupa, te ruke i noge
- ramus dorsales (posterior) – usmjeravaju se na leĊnu stranu tijela, inervacija
dubokih mišića leĊa, koţa leĊa (od tjemena do trtiĉne kosti)
- ramus meningeus – vraća se u kralješniĉni kanal, inervira ovojnice kralješniĉne
moţdine
- ramus communicans – povezuje moţdinski ţivac s odgovarajućim ganglijem
trunkusa simpatikusa, sadrţi simpatiĉka vlakna koja izlaze iz središta u moţdini
(lateralni rog)

Prednje grane moţdinskih ţivaca se povezuju i oblikuju ţivĉane spletove (plexuse):

1. PLEXUS CERVICALIS (C1 – C4)
2. PLEXUS BRACHIALIS (C5 – Th1)
3. PLEXUS LUMBALIS (Th12 – L4)
4. PLEXUS SACRALIS (L5 – Co)

Jedino grane prsnih moţdinskih ţivaca ne oblikuju splet, već ostaju samostalnim granama
(nn. intercostales) – proteţu se izmeĊu rebara, osjetno inerviraju segment koţe i
odgovarajuće interkostalne mišiće.

113
 OSJETNI ORGANI (Organa sensuum)

OKO (oculus) – organum visus

OĈNA JABUĈICA (bulbus oculi)

- parni organ vida koji se nalazi u orbiti
- oblik šuplje kugle spljoštene dorzoventralno
- izgraĊuju je:
o oĉne ovojnice
o leća
o staklasto tijelo
o oĉne sobice i oĉna vodica

Ovojnice oĉnih jabuĉica:

- vanjska oĉna ovojnica (tunica fibrosa bulbi)
o bjelooĉnica (sclera)
o roţnica (cornea)
- srednja oĉna ovojnica (tunica vasculosa bulbi)
o ţilnica (choroidea)
o zrakasto tijelo (corpus ciliare)
o šarenica (iris)
- unutarnja oĉna ovojnica (tunica interna bulbi)

Vanjska oĉna ovojnica

- u straţnjem dijelu je tvori bjelooĉnica (sclera)
o najveći dio vanjske oĉne ovojnice
o izgraĊena od vezivnog tkiva, ĉvrsta, neprozirna
o na vanjskoj površini se primaju ravni i kosi mišići koji pokreću jabuĉicu
o u blizini straţnjeg pola, kroz nju prolazi vidni ţivac
o s unutrašnje strane prednjeg ruba se nalazi sinus venosus sclerae, Schlemmov
kanal (u njega otjeĉe oĉna vodica iz prednje oĉne sobice)
- u prednjem dijelu je tvori roţnica (cornea)
o prednji, prozirni (jer nema krvnih ţila!) dio vanjske oĉne ovojnice
o sastoji se od 2 površine:
 prednja površina – u suodnosu sa vanjskim svijetom
 straţnja površina – u suodnosu s oĉnom vodicom prednje oĉne
sobice
o dobro inervirana (sadrţi niz nemijeliniziranih ţivĉanih vlakana)

Srednja oĉna ovojnica

- sadrţi krvne ţile, ţive i 3 glatka mišića
- od straga prema sprijeda sadrţi tri dijela:
o ţilnica (choroidea)
o zrakasto tijelo (corpus ciliare)
o šarenica (iris)

114
Ţilnica (choroidea)
 najveći, straţnji dio srednje oĉne ovojnice
 proteţe se do ore serrate (mreţnica)
 od ore serrate prema naprijed, na ţilnicu se nastavlja zrakasto tijelo
 s vanjske strane elastiĉnim traĉcima povezana sa bjelooĉnicom
(pomiĉna u odnosu na nju)
 s unutrašnje strane povezana sa vidnim dijelom mreţnice
 sadrţi krvne ţile i spletove kapilara za prehranu oĉne jabuĉice

Zrakasto tijelo (corpus ciliare)

 središnji dio srednje oĉne ovojnice
 proteţe se od prijelaza roţnice u bjelooĉnicu prema natrag do ore
serrate
 sprijeda se na njega nastavlja šarenica (iris)
 s unutrašnje strane u odnosu sa slijepim dijelom mreţnice
 sastoji se od 2 dijela
 vanjski dio
o prema bjelooĉnici tvori m. ciliaris
o mišićna vlakna se proteţu od sprijeda s unutrašnje strane
prednjeg kraja bjelooĉnice prema straga, pripajajući se
uz prednji kraj ţilnice
o kontakcijom povlaĉe ţilnicu prema naprijed →
omogućuju leće na akomodaciju oka
 unutrašnji dio
o izgraĊuje ga
 straţnji tanji dio (orbiculus ciliaris)
 prednji dio (corona ciliaris) od kojeg se
nastavlja iris
 ima nabore (processus ciliares) koji
izluĉuju oĉnu vodicu u straţnju oĉnu
sobicu
 u naborima se nalazi gusta kapilarna
mreţa
 s nabora polaze tanka vlakna (fibrae
zonulares) – povezuje zrakasto tijelo i
leću

Šarenica (iris)
 prednji, pigmentirani dio srednje oĉne ovojnice
 u obliku ploĉe postavljene u frontalnoj ravnini ispred leće
 u sredini ima okrugli otvor – zjenica (pupilla)
 prednja strana – u suodnosu sa prednjom oĉnom sobicom
 straţnja strana – u suodnosu sa lećom i straţnjom oĉnom sobicom
 rubovi šarenice
 unutrašnji slobodni (margo pupillaris) – omeĊuje zjenicu
o uz ovaj rub nalazi se m. sphincter pupillae – suzuje
zjenicu, inerviraju ga parasimpatiĉka vlakna n. III
o m. dilatator pupillae – proteţe se od sfinktera pupile do
cilijarnog ruba, širi zjenicu
 vanjski (margo ciliaris) – povezuje šarenicu i zrakasto tijelo

115
  u stromi šarenice se nalaze pigmentne stanice → stroma je neprozirna
↓
zrake svjetlosti ne prolaze
kroz šarenicu, samo kroz zjenicu

Unutrašnja oĉna ovojnica – tvori je mreţnica (retina)

- vanjska površina – u suodnosu sa ţilnicom, zrakastim tijelom i šarenicom
- unutrašnja površina – u suodnosu sa staklastim tijelom i straţnjom oĉnom sobicom
- ima 2 sloja:
o vanjski (stratum pigmentosum) – izgraĊuju ga stanice koje sadrţe pigment
 ĉvrsto srastao sa srednjom oĉnom ovojnicom
o unutrašnji (stratum nervosum) – izgraĊuju ga osjetne vidne stanice
- dijelovi mreţnice
o vidni dio (pars optica retinae)
 straţnji dio koji seţe prema naprijed do ore serrate
 s vanjske strane u suodnosu sa ţilnicom
 mreţnicu u uţem smislu izgraĊuju vanjski pigmentni i unutarnji ţivĉani
sloj
 stratum nervosum graĊen od više slojeva ţivĉanih stanica
(stanice sa štapićima i ĉunjićima – receptori, bipolarne,
multipolarne) → oblikuju vidni ţivac
 lateralnije se nalazi ţuta pjega (macula lutea) → u sredini jamica
(fovea centralis) – sadrţi jedino ĉunjiće
 medijalnije se nalazi slijepa pjega (macula caeca) – vidni ţivac
napušta oĉnu jabuĉicu (discus n. optici / papilla)
OĈNA
POZADINA
o slijepi dio (pars caeca retinae) - prednji dio
 sastoji se jedino od pigmentnog sloja
 ĉvrsto je srastao s unutrašnjom površinom zrakastog tijela i šarenice

DIOPTRIĈKI APARAT OKA – sadrţaj oĉne jabuĉice:

Leća (lens)
- postavljena u frontalnoj ravnini iza središnjeg dijela šarenice, iza zjenice, ispred
staklastog tijela
- fibrae zonulares – niti koje povezuju leću sa zrakastim tijelom
- bikonveksna leća koja lomi zrake svjetlosti, te ih usmjerava na mreţnicu – na foveu
centralis
- promjenom zakrivljenosti leće omogućuje se odgovarajući lom svjetlosti tijekom
gledanja (na daljinu i blizinu)

116
 Akomodacija oka – prilagodba oka za gledanje na blizinu
cilijarni mišić povlaĉi
ţilnicu prema naprijed
↓
skraćenje mišića
↓
opuštanje fibre zonulares → smanjenje napetosti leće koja se izboĉuje
↓
konveksitet leće povećan
↓
gledanje na blizinu

Staklasto tijelo (corpus vitreum)

- prozirna ţelatinozna tvorba
- ispunjava prostor izmeĊu leće i unutrašnje površine vidnog dijela mreţnice
- svojim tlakom pritišće i priljubljuje stratum nervosum mreţnice uz pigmentni sloj

Oĉne sobice (camerae bulbi)

- prednja oĉna sobica (camera bulbi anterior) – polukuglasta oblika, omeĊena
roţnicom, šarenicom i zjenicom
- straţnja oĉna sobica (camera bulbi posterior) – kruţni kanal koji prati rub leće,
omeĊena šarenicom, staklastim i zrakastim tijelom

Oĉna vodica (humor aquosus)

- derivat krvi, bistra tekućina koja ispunjava prednju i straţnju oĉnu sobicu
- odrţava stalni intraokularni tlak
- u straţnju sobicu je izluĉuju cilijarni nastavci zrakastog tijela
- oĉna vodica otjeĉe kroz pukotinu izmeĊu šarenice i leće u prednju oĉnu sobicu
- iz prednje oĉne sobice, u podruĉju iridokornealnog kuta, kroz Schlemmov kanal otjeĉe
u vene oka

POMOĆNI ORGANI OKA

- VANJSKI MIŠIĆI OĈNE JABUĈICE (musculi externi bulbi oculi)
o 4 prava mišića – m. rectus superior, m. rectus inferior, m. rectus medialis,
m. rectus lateralis
o 2 kosa mišića – m. obliquus bulbi superior, m. obliquus bulbi inferior
- OBRVA (supercilium)
- VJEĐE (palpebra) – izgraĊuju je 4 sloja
o koţa
o m. orbicularis oculi
o tarsus i septum orbitale – vezivna osnova vjeĊe
o tunica conjuctiva – sluznica koja obavija unutarnju površinu vjeĊe i prednju
površinu bjelooĉnice do ruba roţnice
- SUZNI SUSTAV (apparatus lacrimalis)
o suzna ţlijezda (glandula lacrimalis) – izluĉuje suze u gornji dio konjuktivalne
vrećice
o suzni kanali – odvode suze u nosnu šupljinu

117
 UHO (AURIS)

VANJSKO UHO (AURIS EXTERNA)

Uška (auricula)
- izgraĊena od elastiĉne hrskavice u obliku školjke, obloţena koţom
- usmjerava zvuk u vanjski slušni hodnik
- resica (lobus auricuale) – donji kraj uške – ne sadrţi hrskavicu, slobodan

Zvukovod (meatus acusticus externus)

- lateralni dio – izgraĊuje ga hrskaviĉna osnova (nastavak hrskavice uha)
- medijalni dio – koštana osnova
- stijenka vanjskog uha obloţena koţom u kojoj se nalaze dlaĉice i ţlijezde lojnice
(izluĉuju cerumen)
- koţa ĉvrsto srasla s perihondrijem i periostom
- na medijalnom kraju – bunjić (membrana tympani) → odvaja vanjsko i srednje uho, a
uloţen je u sulcus tympanicus (koštana brazda)

SREDNJE UHO (AURIS MEDIA)

- sustav šupljina ispunjenih zrakom
- sastoji se od:
o bubnjišta (cavitas tympani) – središnji dio
o slušne cijevi (tuba auditiva) – povezuje ţdrijelo i bubnjište
o mastoidnih šupljinica (cellulae mastoideae) – pneumatiĉni prostori u
mastoidnom nastavku sljepooĉne kosti

Bubnjište (cavitas tympani)

- šupljina u kojoj se nalaze slušne košćice
- šest površina (najveće su medijalna i lateralna)
o lateralna stijenka (pars membranaceus) – tvori je bubnjić
o medijalna stijenka (pars labyrinthicus) – tvori je koštani zid prema
unutrašnjem uhu

Bubnjić (membrana tympanica)

- postavljen u sagitalnoj ravnini
- drţak ĉekića je srastao s bubnjićem i daje mu izgled plitka lijevka
- najjaĉe uvuĉena toĉka bubnjića – umbo membranae tympanicae
- dijelovi bubnjića
o gornji dio (pars flaccida) – nije napet
o donji dio (pars tensa) – veći dio, jaĉe napet
- s vanjske strane ga izgraĊuje koţa, a s unutrašnje sluznica bubnjišta

Stijenke i komunikacije bubnjišta:

- Medijalna stijenka bubnjišta
o ovalni otvor (fenestra vestibuli) – povezuje srednje uho sa predvorjem
unutrašnjeg
o okrugli otvor (fenestra cochleae) – povezuje srednje uho sa puţnicom
o izboĉenje bazalnog zavoja puţnice (promontorium)
- Straţnja stijenka bubnjišta (paries mastoideus)
o preko otvora (aditus ad antrum mastoideum) – povezuje bubnjište i
mastoidne šupljinice

118
 - Prednja stijenka bubnjišta (paries caroticus)
o u njoj se otvara slušna tuba koja povezuje srednje uho s nosnim dijelom
ţdrijela → otvara se tijekom gutanja ili zijevanja → ulazak zraka u bubnjište i
mastoidne šupljinice
- Gornja stijenka bubnjišta (paries tegmentalis)
- Donja stijenka bubnjišta (paries jugularis) – odvaja bubnjište od v. jugularis interne

Slušne košĉice – nalaze se u bunjištu

- ĉekić (malleus) – na dva mjesta srastao uz bubnjić, na straţnjoj strani glave ĉekića se
nalazi zglobna ploha za uzglobljavanje sa trupom nakovnja
- nakovanj (incus) – na donjem kraju dugog nastavka sadrţi zglobnu plohu za
uzglobljavanje sa stremenom
- stremen (stapes) – uzglobljava se s nakovnjem

UNUTRAŠNJE UHO (AURIS INTERNA)

- tu se nalaze osjetilo za njuh i ravnoteţu
- sloţeni sustav šupljina:
o stijenke unutrašnjeg uha – labyrinthus osseus
o unutarnji dio – labyrinthus membranaceus, ispunjen endolimfom
- prostor izmeĊu koštanog i membranoznog labirinta ispunjen perilimfom

Koštani i membranozni labirint

- koštani labirint izgraĊuju polukruţni kanali, predvorje i puţnica
- sintopija
o lateralna stijenka – u suodnosu s bubnjištem
o medijalna stijenka – u suodnosu sa dnom unutrašnjeg slušnog hodnika

Puţnica (cochlea)
o ima oblik stošca ĉiji središnji dio izgraĊuje koštana supstancija modiolus
cochleae → oko nje se spiralno zavija kanal → oblik puţeve kućice
o dijelovi kohleje:
 basis cochleae – izlaze vlakna slušnog ţivca
 cupula cochleale (vrh)
 koštana pregrada (lamina spiralis osseae) – nepotpuno dijeli spiralni
kanal puţnice
 scala vestibuli – povezana s vestibulumom
 scala tympani – sa membranom timpani
 ductus cochlearis – nalazi se unutar spiralnog kanala, membranozni
dio puţnice
 membrana vestibularis – odvaja ga od skale vestibuli
 membrana basilaris – tu se nalazi Cortijev organ
 stria vascularis – izluĉuje endolimfu

Predvorje (vestibulum) – središnji dio koštanog labirinta

 na medijalnom zidu se nalaze dijelovi membranoznog labirinta – sakul
i utrikul → na njima se nalaze osjetne površine za osjet ravnoteţe
(macula sacculi i macula utriculi)
 kroz sve prostore membranoznog labirinta protjeĉe endolimfa

119
 Polukruţni kanali (canalis semicircularis anterior, posterior et inferior)
 otvaraju se u vestibulum
 unutar kanala se nalazi membranozni dio labirinta ispunjen endolimfom
 u proširenim dijelovima membranoznog dijela nalaze se osjetne
površine (cristae ampullares) – receptori za osjet ravnoteţe

PERILIMFATIĈNI PROSTORI – izmeĊu koštanog i membranoznog dijela

o u puţnici – skala vestibuli i skala timpani
o u vestibulu – prostor uz lateralnu stijenku
o u polukruţnim kanalima – prostor oko membranoznih polukruţnih vodova (jer
nisu srasli sa koštanom stijenkom)

120