Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za pedagogiju

Teorija odgoja i obrazovanja

Doc.dr.sc. Barbara Kušević

Analiza filma Poslije sunca iz perspektive različitih škola mišljenja

Kriterij Mogući Ostvareni

vrednovanja broj broj
bodova bodova
Uočenost različitih škola mišljenja u 0-3
filmu/knjizi
Potkrijepljenost poveznica s različitim 0-3
školama mišljenja adekvatnom i
proučenom literaturom
Samostalno promišljanje o 0-2
filmu/knjizi i u radu otvorenim
temama
Jezično, stilsko i strukturno uređenje rada 0-1
Navođenje literature 0-1
Sveukupno 10

Studentica : Sara Marković

Zagreb, siječanj 2024.

UVOD

Poslije sunca (izvorno Aftersun) britanski je dramski film snimljen 2022. Radnja filma smještena
je u Turskoj, gdje otac Calum i njegova kćer Sophie odlaze na godišnji odmor. Film je prikazan
iz perspektive kćeri Sophie, koja se nakon 20 godina prisjeća ljetovanja. Calum i Sophie imaju
skladan odnos temeljen na ljubavi i iskrenosti. Ona počinje otkrivati svijet oko sebe novim
pogledom na njega. Znatiželjna je, druželjubiva, otvorena prema iskustvima i brižna. Calum, s
druge strane, prolazi kroz teško razdoblje u svom životu, ali trudi se ne pokazati to pred svojom
kćeri, već joj omogućiti što više može. To se odražava na Sophie, ali njihov odnos i dalje ostaje
nepromijenjen. Uz uzajamno poštovanje i ljubav provode ugodno ljetovanje.

Promatrajući odnos oca i kćeri moguće je uočiti različite teorije odgoja i obrazovanja poput
duhovnoznanstvene pedagogije, teorije sustava i kritičke znanosti o odgoju.

RAZRADA

U pristupu oca prema kćeri mogu se primjetiti odrednice pedagoškog odnosa prema
duhovnoznanstvenoj pedagogiji. „Ključni koncept duhovnoznanstvene pedagogije jest pedagoški
odnos koji se definira kao poseban tip međuljudskog odnosa koji se uspostavlja u svrhu pomoći i
podrške djeci i mladima kako bi oni mogli optimalno razviti svoje prirodne resurse“ (Bašić,
1999). Dijete je biće koje prvenstveno treba razumijeti i usmjeravati kroz život prema njegovoj
prirodi, bez nametanja tuđih očekivanja i standarda. Ono što dijete želi i je treba biti temelje po
kojem se ono usmjerava kroz životna iskustva. „Ništa drugo ne treba biti zamišljeno za njega
osim oblika života kojemu želi voditi. Ovo mora biti rješenje njegova života. Dakle, pedagoška
ljubav zahtijeva simpatiju prema djetetu i njegovim osobinama, za mogućnosti njegove
obrazovljivosti, uvijek s obzirom na ispunjenje njegova života“ (Nohl, 1933). Pri dolasku u
odmaralište, potiče ju da se sprijatelji s djevojčicom njenih godina, što ona odbija, komentirajući
da je djevojčica dijete za nju. Kasnije izražava želju za druženjem s tinejdžerima, pri čemu ju
otac ne sputava. Prvo, ostaje s njom tokom druženja, a kasnije joj daje jasna ograničenja kad se
poželi opet družiti s njima. Po navedenom se vidi da otac dopušta Sophie da pronađe svoj put i
formira prijateljstva po svojoj želji, ali i dalje ostaje kao podrška. Nadalje, Calum i Sophie vode
razgovor u kojem joj govori da želi da kroz nastavak njenog odrastanje zadrže otvoren i iskren
odnos. Zamoli ju da mu iskreno kaže kad krene konzumirati alkohol, droge, i upuštati se u druge
rizične situacije. Ona mu odgovara da se ne planira ikada tako ponašati i iskorištavati supstance,
na što joj odgovara da je i to sasvim u redu. I da će biti uz nju koji god put ona izabere za sebe.
Time iskazuje da poštuje odluke koje Sophie bira za sebe, ne nameće joj očekivanja i bezuvjetno
i nju u postojanju. Uz to, ipak se trudi nadzirati ju i pružiti joj smjernice za optimalno razvijanje.

Obiteljske zajednice mogu se promatrati kao sustavi. Sustav se definira kao skup međusobno
povezanih elemenata te ono što se smatra elementom ovisi o promatraču. On može biti otvoren
ili zatvoren, ovisno o granici koja ga odvaja od okoline. Teži homeostazi (König i Zedler, 1998).
Otac i kćer čine mikrosustav. Ta granica je propusna, s obzirom da očeva emocionalna,
financijska i socijalna stanja indirektno utječu na nju. Očeve životne uvjete i navike s kojima
kćer nema direktan kontakt možemo promatrati kao egzosustav. Sophie primjećuje da otac štedi i
da se često raspituje o cijenama, ali rijetko kupuje. Za ljetovanje joj je poklonio masku za
ronjenje, za koju joj govori da mora posebno paziti da ju ne izgubi ili da ju ne ošteti. Kada ga
Sophie upita zašto, odgovara joj da je skupa. Iako nije bilo direktnog razgovora o njegovom
imovinskog stanju, Sophie zaključuje da otac ima novčane poteškoće. Tokom ronjenja, Sophie se
dogodi trenutak nepažnje i maska joj pada i tone na dno. Otac je frustriran i prestaje pričati s
njom kako nebi imao ispad ljutnje, a Sophie se osjeća krivom. Zbog stresne financijske situacije,
Calum se često iskrada kako bi zapalio cigaretu. Zbog toga Sophie nekad ostaje sama. Također
prakticira tai chi, što Sophie smatra sramotnim, ali kasnije prihvaća i pridružuje se ocu u njegovu
prakticiranju. Calum pokazuje i znakove depresije, često plače i tokom jedne večeri nestaje iz
sobe, odlazi do plaže te se vraća gol i zaspe. Zaboravio je da mu kćer nije u sobi i zaključao je
vrata, zbog čega ju je recepcionar morao pustiti u sobu. Sophie, iako joj nije u potpunosti jasna
situacija, pokriva oca kad ga zatkne golog i prihvaća zaštitničku ulogu prema njemu.

Calumov odgoj nije posesivan, ograničavajući, visoke kontrole niti nameće vlastite želje za kćer.
On ju odgaja s ciljem da pronađe svoje mjesto u svijetu te stekne što više iskustva i postane
nezavisna. U tome se vide odlike kritičke znanosti o odgoju i emancipatorskog odgoja. „Odgoj u
kritičko-emancipacijskom pristupu možemo shvatiti kao društveni proces u kojemu sudionici
odgojne prakse nastoje ostvarivati svoju bit, a to je čovjek kao slobodno i stvaralačko biće, koje
je u stanju doživjeti drugog čovjeka kao svoju najvišu potrebu„ (Bognar i Simel 2013). To
postiže kroz ohrabrivanje njezinih odluka i propitivanje zašto se osjeća na određen način. Kada
mu Sophie govori o odnosu s majkom i njezinom shvaćanju njihove rastave, Calum ju pažljivo
sluša, postavlja ju dodatna pitanja kako bi ju bolje razumio te dodatno objašnjava proces razvoda
kako bi sve nedoumice bile razriješene. Potiče ju na nove aktivnosti, ne sputava ju u izvođenju
karaoka iako on nije zainteresiran za tu aktivnost, jasno joj objašnjava i druge situacije koje ju
zanimaju. Razgovori su im otvoreni i direktni, gdje Calum sadržaj koji joj priđa prilagođava
njezinoj razvojnoj razini. Ne nameće joj se kroz sve dnevne aktivnosti i ostavlja joj slobodu za
samostalnost.
ZAKLJUČAK

Svaki film, knjiga ili slika mogu se interpretirati na mnoge načine, ovisno koja su nam polja
interesa pri razmišljanju o proučenom. U filmu se zasigurno mogu primjetiti i mnoge druge
karakteristike i škole mišljenja te se vjerojatno nebi svi složili samnom glede onog što sam
primjetila i opisala u ovoj analizi. Neovisno, smatram da je Calumov odgoj i odnos prema kćeri u
suštini pokušaj oca da kćeri pruži sve ono što on nije imao. Calum je zrela osoba koja je imala
probleme u životu s kojima se i dalje teško nosi, ali pokušava ih prevladati. Mislim da je u
njegovom interesu da se Sophie ne zatekne u njegovoj poziciji te da s otvorenim, iskrenim i
neograničavajućim pristupom prema svojoj kćeri pokušava to ostvariti. Njegova vodilja je ljubav
prema kćeri. Kćeri koja je bila, koja trenutno je i koja će tek postati. Trudi se sačuvati ju od
negativnih utjecaja koje je on proživljavao i trenutno proživljava u svom životu. Nažalost, uz
njegove najbolje namjere, to je ponekad neostvarivo jer ta iskustva oblikuju njega te time imaju
utjecaj i na nju. Načini njegova odgoja karakterizirani su nastojanjima da Sophie postane
individualna i slobodna osoba, koja ne mora ovisiti o ikome.

Literatura

Bašić, S. (1999). Odgoj. U A. Mijatović (Ed.), Osnove suvremene pedagogije (pp. 175 –
203). Hrvatski pedagoško-književni zbor.

Bognar, B., & Simel, S. (2013). Filozofska polazišta pozitivne pedagogije. Metodički ogledi:
časopis za filozofiju odgoja, 20(1), 137-168.

Charlotte Wells (Redateljica). (2022.) Aftersun [Film]. BBC Film; Screen Scotland; Tango
Entertainment; BFI; Pastel Productions Unified Theory

König, E., Zedler, P. (1998), Teorije znanosti o odgoju. Educa.

Nohl, H. (1933). The pedagogical relation and the formative community. Research gate