UNIVERZITET U TUZLI

MEDICINSKI FAKULTET
ZAVOD ZA ANATOMIJU

NEUROANATOMIJA
CENTRALNI NERVNI SISTEM
 >> C N S <<

SADRŽAJ -

1. MEDULA SPINALIS - MAKROANATOMSKE KARAKTERISTIKE ............................... 7

2. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA MEDULE SPINALIS (SIVA I BIJELA MASA) ......... 9
3. SEGMENTALNA INERVACIJA TIJELA ................................................................... 17
4. SPINALNI REFLEKSI I MIŠIĆNI TONUS ................................................................... 19
5. TRACTUS CORTICOSPINALIS ............................................................................... 20
(porijeklo, put, završetak i kortikalna motorna polja) ......................................... 20
6. TRACTUS CORTICOBULBARIS (TR. CORTICONUCLEARIS) ................................ 22
7. SISTEMI RETIKULOSPINALNIH VLAKANA .............................................................. 23
8. MESENCEPHALIČKE PROJEKCIJE U KIČMENU MOŽDINU (TR.
VESTIBULOSPINALIS MEDIALIS ET LATERALIS).......................................................... 25
9. TRACTUS LONGITUDINALIS MEDIALIS ................................................................. 27
10. VERTEBRO-BAZILARNI SISTEM ............................................................................ 28
11. UNUTARNJI KAROTIDNI SISTEM ......................................................................... 30
12. MOŽDANO STABLO - SPINOMEDULARNA TRANZICIONA AREA, DECUSSATIO
PYRAMIDUM, DECUSSATIO LEMNISCORUM .......................................................... 33
98. MYELENCEPHALON (morfologija) .................................................................... 35
13. GORNJA MEDULA OBLONGATA ..................................................................... 44
93. METENCEPHALON (sastavni dijelovi i granice) .............................................. 46
14. PONS (morfologija) ........................................................................................... 47
15. MESENCEPHALON (morfologija)...................................................................... 51
16. MONOAMINERGIČKI PUTEVI ............................................................................ 58
17. SEROTONINERGIČKI PUTEVI .............................................................................. 59
18. ADRNERGIČKI I NORADRENERGIČKI PUTEVI ................................................... 61
19. HISTAMINERGIČKI PUTEVI .................................................................................. 62
- DOPAMINERGIČKI PUTEVI..................................................................................... 63
20. RETIKULARNA FORMACIJA (unutrašnja organizacija)................................... 64
21. FUNKCIONALNO ANATOMSKI SISTEMI ............................................................. 71
22. ASCEDENTNI AKTIVIRAJUCI SISTEM .................................................................. 72
101.CEREBELLUM (morfologija) .............................................................................. 73

2
B.H.
 >> C N S <<

23. CEREBELARNI CORTEX, UNUTRAŠNJI KRUG ..................................................... 79

92. PEDUNCULI CEREBELLI ....................................................................................... 81
24. ARCHIOCEREBELLUM - (vestibulocerebellum) ............................................... 84
25. SPINOCEREBELLUM - (palleocerebellum) ....................................................... 85
26. PONTOCEREBELLUM - (neocerebellum) ......................................................... 86
27. AFERENTNE CEREBELLARNE VEZE (SPINOCEREBELLARNI TRACTUSI) ............. 87
I - TRACTUS SPINOCEREBELLARIS VENTRALIS (Gowers) ..................................... 87
II - TRACTUS SPINOCEREBELLARIS DORSALIS - Flechsig ..................................... 89
28. TRACTUS TRIGEMINOCEREBELLARIS ................................................................ 91
29. TRACTUS VESTIBULOCEREBELLARIS ................................................................... 91
30. TRACTUS RETICULOCEREBELLARIS .................................................................... 92
31. TRACTUS PONTOCEREBELLARIS ........................................................................ 92
32. TRACTUS OLIVOCEREBELLARIS ......................................................................... 93
33. CEREBELLUM - KORTIKONUKLEARNI ODNOSI ................................................. 94
34. EFERENTNE CEREBELARNE VEZE ....................................................................... 95
35. CEREBELLUM I MOTORNI SISTEM ...................................................................... 97
100. VENTRICULUS QUARTUS................................................................................... 98
36. DIENCEPHALON (SASTAVNI DIJELOVI) .......................................................... 101
37. HIPOTALAMUS (granice i podjela) ................................................................ 112
38. HIPOTALAMIČKA JEDRA ................................................................................. 114
39. CIRCUMVENTRIKULARNI ORGANI - CVOs..................................................... 117
40. VEZE HIPOTALAMUSA ..................................................................................... 119
41. HIPOTALAMOHIPOFIZIALNI PUTEVI ................................................................. 121
42. HIPOTALAMUS I NEUROHIPOFIZA -Magnocelularni neurosekretorni sistem
................................................................................................................................. 122
43. HIPOTALAMUS I ADENOHIPOFIZA (Parvocellularni neurosekretorni sistem)
................................................................................................................................. 124
44. TALAMUS, TALAMIČKA JEDRA I TALAMOKORTIKALNE PROJEKCIJE ........... 126
95. TELENCEPHALON (morfologija i sastavni dijelovi)........................................ 131
45. HEMISFERE CEREBRI ......................................................................................... 133
96. FACIES SUPEROLATERALIS / CONVEXA CEREBRI .......................................... 134

3
B.H.
 >> C N S <<

97. FACIES MEDIALIS ET BASALIS CEREBRI ............................................................ 137

- RHIENCEPHALON ................................................................................................. 142
46. KOMISURALNA VLAKNA TELENCEPHALONA ................................................ 143
47. ASOCIJATIVNA VLAKNA TELENCEPHALONA ................................................ 146
48. PROJEKCIONA VLAKNA TELENCEPHALONA ................................................ 147
49. VENTRICULUS LATERALIS .................................................................................. 149
99. CAPSULA INTERNA ........................................................................................... 152
51. SUBKORTIKALNE STRUKTURE TELENCEPHALONA ........................................... 154
50. BAZALNE GANGLIJE - KOMPONENTE ............................................................ 158
52. SUBSTANTIA NIGRA, NUCLEUS SUBTALAMICUS ............................................. 161
53. AFERENTNE VEZE BAZALNIH GANGLIJA ........................................................ 162
54. EFERENTNE VEZE BAZALNIH GANGLIJA ......................................................... 163
55. NUCLEUS BASALIS MEYNERTI ........................................................................... 164
56. CORPUS AMIGDALOIDEUM - PODJELA I FUNKCIJA .................................... 165
57. BED NC.STRIAE TERMINALIS I PRODUŽENI AMIGDALE .................................. 168
58. AMIGDALOIDNI KRUGOVI ............................................................................. 169
59. AMIGDALOHIPOTALAMIČKI KRUGOVI I KRUGOVI AMIGDALE - MOŽDANO
STABLO .................................................................................................................... 169
60. LIMBIČKI SISTEM I PAPEZOV KRUG .................................................................. 170
61. HIPOKAMPUS I HIPOKAMPALNA FORMACIJA.............................................. 174
62. VEZE HIPOKAMPUSA (vanjske i unutrašnje) ................................................. 176
63. CEREBRALNI CORTEX, BRODMANOVA MAPA ............................................. 178
64. K0RTIKOFUGALNE I KORTIKOPETALNE VEZE .................................................. 194
65. NEURON, SIVA I BIJELA MASA ........................................................................ 195
66. MENINGEAE I LIQUOR CEREBROSPINALIS ..................................................... 197
67. DURALNE TVORBE ............................................................................................ 200
102. SINUS DURAE MATRIS I CEREBRALNE VENE ................................................. 201
68. SPATIUM SUBARANCHOIDALE I CISTERNE SUBARANCHOIDALES ............... 205
69. KRV-LIQUOR CEREBROSPINALIS I KRVNO-MOZDANA BARIJERA ................ 206
70. ASCEDENTNI SENZITIVNI PUTEVI (podjela) ..................................................... 207
71. ANTEROLATERALNI SISTEM .............................................................................. 208
4
B.H.
 >> C N S <<

72. TRACTUS SPINOTALAMICUS (EDINGER) ......................................................... 209

73. TRACTUS SPINORETICULARIS ET SPINOMESENCEPHALICUS ......................... 211
75. TALAMOKORTIKALNE PROJEKCIJE I SAMOSENZITIVNI KORTEX ................... 212
74. PUTEVI ZA BOL I TEMPERATURU LICA.............................................................. 213
76. HIPOTEZA KONTROLE KAPIJE BOLA ............................................................... 214
77. DESCEDENTNA KONTROLA SENZITIVNOG INPUTA U STRAŽNJI ROG .......... 214
78. DORZALNA KOLUMNA – SISTEM LEMNISCUS MEDIALIS................................ 215
79. SISTEM ZA ENDOGENU MODULACIJU BOLA ................................................. 220
80. 0LFAKTIVNI PUTEVI (Olfaktivni nerv, bulbus et tractus olfactorius) ............ 221
81. OLFAKTIVNI SISTEM (funkcionalni aspekti, mikrosomatski čovjek) ............. 226
82. VIDNI SISTEM - VIZUELNI CENTRI I PUTEVI (N.OPTICUS, CHIASMA OPTICUM,
TRACTUS OPTICUS)................................................................................................. 227
83. NUCLEUS GENICULATUS LATERALIS ................................................................ 231
84. TRACTUS GENICULOCORTICALIS (radiatio optica) i VIZUELNI CORTEX..... 232
85. PRETECTUM I PUPILARNI SVJETLOSNI REFLEX ................................................. 233
86. AUDITIVNI SISTEM (corpus trapezoideum, lemniscus lateralis et radiatio
acustica) ................................................................................................................ 234
87. GORNJI OLIVARNI KOMPLEX, LOKALIZACIJA ZVUKA U PROSTORU ........... 237
88. RAZLIKOVANJE ZVUKOVA, INTEZITETA I LOKALIZACIJE ZVUKA ................... 238
89. POKRETI OKA .................................................................................................... 239
90. CENTRI ZA PROIZVODNJU SAKADA ............................................................... 240
91. STRUKTURE PROZENCEPHALONA UKLJUČENE U KONTROLU POKRETA OKA
................................................................................................................................. 241
94. OVOJNICE MEDULLAE SPINALIS ..................................................................... 242
- GANGLIONI GLAVE I VRATA .............................................................................. 244

5
B.H.
 >> C N S <<

CENTRALNI NERVNI SISTEM:

A - KIČMENA MOŽDINA (MEDULLA SPINALIS)
B - MOZAK (ENCEPHALON)

ENCEPHALON (mozak)

A) RHOMBENCEPHALON (rombasti mozak):

1. MYELENCEPHALON (završni mozak) -ili medulla oblongata,
2. METENCEPHALON (zadnji mozak) - sastoji se iz:
- PONSA i
- CEREBELLUMA.

B) CEREBRUM (mozak u užem smislu):

1. MESENCEPHALON (srednji mozak),
2. PROZENCEPHALON (prednji mozak):
- DIENCEPHALON (međumozak),
- TELENCEPHALON (veliki mozak).

Idući od kaudalnog prema rostralnom kraju, ENCEPHALON se sastoji:

1. MYELENCEPHALON (završni mozak)
2. METENCEPHALON (zadnji mozak)
3. MESENCEPHALON (srednji mozak)
4. DIENCEPHALON (međumozak)
5. TELENCEPHALON (veliki mozak).

NERVI CAPITALES:
- NERVUS OLFACTORIUS; I,
- NERVUS OPTICUS; II,
- NERVUS OCULOMOTORIUS; III,
- NERVUS TROCHLEARSI; IV,
- NERVUS TRIGEMINUS; V,
- NERVUS ABDUCENS; VI,
- NERVUS FACIALIS; VII – NERVUS INTERMEDIUS; VII bis,
- NERVUS STATOACUSTICUS; VIII,
- NERVUS GLOSSOPHARYNGEUS; IX,
- NERVUS VAGUS; X,
- NERVUS ACCESORIUS; XI,
- NERVUS HYPOGLOSSUS; XII.

6
B.H.
 >> C N S <<

1. MEDULA SPINALIS - MAKROANATOMSKE

KARAKTERISTIKE
/šljivić 7, šečerov 15

Kičmena moždina predstavlja najdistalniji dio CNS-a, smještena je u kičmenom

kanalu, pruža se od – prednjeg luka atlasa do – II lumbalnog kralješka. Ima oblik
cilindrične vrpce, prečnika 1cm, dužine 42–45cm. Težina joj iznosi 30g. Kičmena
moždina nije pravilnog cilindričnog izgleda nego pokazuje dva zadebljanja:
1. Vratno proširenje – INTUMENSCENTIA CERVICALIS, obuhvata područje C4 –
Th1 segmenta. Prouzrokovana je mnoštvom neurona koji formiraju plexus
brachialis.
2. Slabinsko proširenje – INTUMENSCENTIA LUMBALIS, obuhvata područje
Th9 – L2 kralješka. Ovo proširenje uzrokuju neuroni koji formiraju plexus
lumbalis.

Ispod lumbalnog proširenja se kičmena moždina naglo sužava i završava sa

kupastim završetkom, nazvanim moždinska kapa – CONUS MEDULLARIS, duga
1–2cm. Od vrha kupe do vrha coccyx-a se pruža završni končić – FILUM
TERMINALE, dug oko 16cm.

Kičmena moždina se dijeli na:

1. Vratni dio - pars cervicalis,
2. Grudni dio – pars thoracica,
3. Slabinski dio – pars lumbalis,
4. Krstačni dio – pars sacralis,
5. Završni dio u vidu kupe – conus medullaris, i
6. Terminalni končić – filum terminale.

Kičmena moždina je odvojena od koštanih zidova kičmenog kanala, idući od

spolja ka unutra sa:
1. Endorachis – spoljnji list durae matris,
2. Cavum epidurale,
3. Plexus venosi vertebrales interni,
4. Masno tkivo,
5. Unutrašnji zid durae mater spinalis,
6. Aranchoidea,
7. Pia mater.

7
B.H.
 >> C N S <<

RELJEFI SPOLJAŠNJE POVRŠINE

1. Prednji središnji žlijeb – fissura mediana anterior,
2. Zadnji središnji žlijeb – sulcus medianus posterior,
U vratnom dijelu lateralno od sulcus medianus posterior nalazi se – sulcus
intermedius posterior, koji označava granicu između – fasciculus gracialis
Golli i fasciculus cuneatus Burdachi,
3. Sulcus lateralis anterior (ventrolateralis) – sa svake strane fissurae
mediane anterior sprijeda se vide dvije plitke brazde, kroz koje izlaze
motorni korijenovi spinalni nerava.
4. Sulcus lateralis posterior (dosolateralis) – na stražnjoj strani postoje sa
svake strane, kroz njih u kičmenu moždinu ulazi senzitivni korijen
spinalnog nerva.

Duž ventrolateralnog i dorzolateralnog žlijeba kičmene moždine rađa se 31 par

kičmenih živaca (8 vratnih, 12 leđnih, 5 slabinskih, 5 krsnih, i 1 trtični ili repni),
pomoću svoja dva korijena:
1. Prednjeg ili motornog korijena – radix ventralis,
2. Zadnjeg ili senzitivnog korijena – radix dorsalis.

Oba korijena kičmenih živaca leže u kičmenom kanalu, a mjesto njihovog spoja
leži u – foramen intervertebrale. Kičmeni živac se u ovom otvoru dijeli na četri
grane:
- Prednju granu – ramus anterior n.spinalis,
- Zadnju granu – ramus posterior n.spinalis,
- Spojničnu granu sa simpatičkim stablom – ramus communicans,
- Moždaničnu granu – ramus meningeus, koja se kroz foramen
intervertebrale vraća u kičmeni kanal.

Moždani korijenovi – I vratnog živca su upravljeni horizontalno. Ostali silaze

koso, i ukoliko su kosiji utoliko se rađaju iz nižeg segmenta kičmene moždine.
Okružuju – filum terminale, te oko – conus medularis grade konjski rep – cauda
equina.

8
B.H.
 >> C N S <<

2. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA MEDULE SPINALIS

(SIVA I BIJELA MASA)
/šljivić 10, šečerov 16

Kičmenu moždinu izgrađuju siva i bijela supstanca.

Siva masa – SUPSTANCIA GRISEA

Siva masa je smještena centralno, ima oblik slova „H“ili leptira.
Na njoj razlikujemo:
1. CORNU ANTERIOR – prednji rog (columna ventralis),
2. CORNU POSTERIUS – stražnji rog (columna dorsalis),
3. Pars zona intermedia – koja se dijeli na:
a. Pars lateralis zonae intermediae (gradi dio sive mase između cornua
anterior et posterior);
- Prednji dio čini – CORNU LATERALIS, (postoji samo u području
torakalnih i gornjih lumbalnih segmenata),
- Stražnji dio čini okolna RF – FORMATIO RETIKULARIS,
b. Pars medialis zonae intermediae – čine je;
- COMMISURA GRISEA,
- SUPSTANTIA GELATINOSA CENTRALIS.

Središnji kanal – CANALIS CENTRALIS, pruža se kroz osovinu sive mase cijelom
dužinom kičmene moždine. Na svom kaudalnom kraju lako je proširen u završnu
komoru – VENTRICULUS TERTIUS.

Siva masa kičmene moždine uglavnom je sastavljena iz četiri vrste nervnih ćelija:
1. CELLULAE RADICULARES – korijene ćelije,
Iz njih se rađaju – fila radicularia prednjih i zadnjih korijenova kičmenih
živaca.
a. Cellulae radiculares anteriores – ventrales, smještene su u prednjim
motornim rogovima, njihovi neuriti sačinjavaju – motorne kičmene
živce,
b. Cellulae radiculares dorsales – leže van kičmene moždine u spinalnim
ganglionima, njihovi dentriti sačinjavaju – senzitivne kičmene živce.
2. CELLULAE FUNICULARES – vrčave ćelije,
Najmnogobrojnije su, sačinjavaju najveći dio sive mase kičmene moždine.
Njihovi produžetci grade bijelu masu sistematozovanu u u 3 vrvce –
funiculi medullae spinalis.
9
B.H.
 >> C N S <<

3. CELLULAE AXIRAMIFICATAE – osovinske ili komisuralne ćelije.

- Nalaze se u – comisura grisea i u medijalnom dijelu baze prednjih i
zadnjih rogova,
- Njihovi produžeci ostaju u sivoj masi kičmene moždine i
uspostavljaju vezu između kontralateralnih ćelijačnih grupa.
4. CELLULAE COLUMNAE s. Cornu lateralis – vegetativne ćelije,
- Leže u bočnim stubovima ili rogovima.
- Njihovi neuriti sačinjavaju izvodna simpatična ili parasimpatična
vlakna.

Ćelije su sistematizovane prema svojoj funkciji u ćelijačne grupe, zvane jedra –

NUCLEI, a manjim dijelom su diseminirane.

I – PREDNJI ROGOVI
a. Motorna jedra – sastavljena iz prednjih korjenih ćelija:
1. Nucleus anterior – živci za inervaciju muskulature trupa,
2. Nucleus centralis – lopatični i karlični pojas,
3. Nucleus anterolateralis – lopatični i karlični pojas,
4. Nucleus mediolateralis – nadlaktica, but,
5. Nucleus posterolateralis – podlaktica, potkoljenica,
6. Nucleus postposterolateralis – šaka stopalo,

7. Nucleus anteromedialis – funikularne stanice,

8. Nucleus posteromedialis – komisuralne stanice,

- Nc.cornucomissuralis anterior,
- Nc.proprius cornus anterioris,
- Nc.paracentralis anterior.

II – ZADNJI ROGOVI
- Sastavljeni iz funikularnih i rijetkih komisuralnih ćelija:
9. Nucleus dorsalis – Stillingi, Clarkii,
+ Nucleus intermediomedialis – Gowersovo jedro,

10. Nucleus posteromarginalis,

11. Supstantia gelatinosa dorsalis – Rolandi.

10
B.H.
 >> C N S <<

III – BOČNI ROGOVI

Građeni iz vegetativnih nervnih ćelija. Stub sive mase prouzrokovan bočnim
rogovima, nosi naziv – TRACTUS INTERMEDIOLATERALIS, njegovi dijelovi su:
1. Centrum sympaticum C8 – L2,
2. Centrum ciliospinale – Budge C8 – Th1,
3. Centrum parasympaticum Sacrale S2 – S4.

Podjela sive mase po Rexed –u; X lamina:

Prvih 6 lamina pripada – stražnjem rogu u više ili manje horizontalnim zonama,
lamina I–IV se nalaze u području glave stražnjeg roga, lamina V zauzima vrat
dorzalnog roga, lamina VI postoji samo u području proširenja.
a. LAMINA I – zona marginalis sastavljena od tankog sloja ćelija koje čine
kapu na vrhu dorzalnog roga. Sadrži – nc.posteromarginalis, iz koga polazi
– Tr.spinotalamicus,
b. LAMINA II – ili SUPSTANTIA GELATINOSA Rolandi – najvećim dijelom
obrazuje glavu dorzalnog roga, a posebno je dobro razvijena u području
intumescencija. Ima gelatinozni izgled zbog mnoštva malih neurona i
nemijeliziranih vlakna. Njen rostralni produžetak je Nc.tractus spinalis
nn.trigemini,
c. LAMINA III i IV – formiraju nc. proprius dorsalis,
d. LAMINA V i VI – pripadaju bazi dorzalnog roga, obično su povezane i ne
mogu se razlikovati jedna od druge. Lamina Vi postoji u cervikalnom i
lumbalnom dijelu u području intumescentia, a djelimično odgovara
području – formatio reticularis kičmene moždine,

LATERALNE GRUPE – samo u području intumescentia i to:

e. LAMINA VII – najveća, nalazi se između prednjeg i stražnjeg roga. Tu
postoji nekoliko jedara; senzibilnih i vegetativnih. CLARKEOVO JEDRO
NC.THORACICUS ili CLARCEOVA columna, nalazi se u dorzomedijalnom
dijelu laminae, na bazi dorzalnog roga u segmentima između C8 – L3.
Njegovi aksoni obrazuju – Tr.spinocerebellaris dorsalis. Vegetativna jedra
obrazuju dva stuba – intermediomedialni i intermediolateralni.
Intermediolateralni stub se prostire od C8 - L1-2, predstavlja centar
simpatikusa u kičmenoj moždini, a njegov C8 - Th1 – nosi naziv – Centrum
ciliospinale Badž, čiji refleksni nadražaj dovodi do širenja zjenice ili
midriaze, posredstvom simpatičkih vlakana m.dillatora papillae. U
sakralnom dijelu nema intermediolateralnog stuba i tu se nalaze
parasimpatička jedra u području S2–S4, od kojih nastaje – plexus pelvinus

11
B.H.
 >> C N S <<

(centrum parasympaticum sacrale), odnosno nn. pelvici za inervaciju

karličnih organa.

f. LAMINA VIII – razlikuje se od ostalih lamina u 2 aspekta;

1. Pruža se više dorzoventralno, nego mediolateralno u intumescenciji,
2. Završava u največem obimu u torakalnom dijelu kičmene moždine,
gdje pokriva prednji rog.
g. LAMINA IX – sastoji se od velikih multipolarnih motornih neurona za
inervaciju skeletne muskulature. Ćelije su poredane u nekoliko;
dorzolateralna, ventrolateralna, centralna i ventromedijalna kolumna.
Inervira muskulaturu vrata i trupa, nalazi se između C1–L4 segmenta.
1. Centralna –
2. Ventrolateralna kolumna – mišići gornjeg extremiteta,
3. Dorzolateralna kolumna – mišići donjih extremiteta,
4. Ventromedijalna kolumna – aksijalna muskulatura i mišići vrata. Pruža se kroz
kičmenu moždinu.

h. LAMINA X – predstavlja ukrštenje medijalnih dijelova prednje i stražnje

COMMISURAE GRISEAE u čijem se spojištu nalazi – canalis centralis.

SUBSTANTIA ALBA (BIJELA MASA)

Bijela masa se nalazi oko sive mase raspoređena u snopove ili funicule.
Izgrađena je od snopova aksona. Postoje 3 osnovne grupe neurona čiji aksoni
grade bijelu supstancu:
a. Neuroni iz sive mase kičmene moždine,
b. Neuroni iz spinalnih ganglija,
c. Neuroni koji pripadaju drugim dijelovima CNS-a.

Aksoni ovih neurona formiraju tri masivna snopa ili vrvce:

1. FUNICULUS ANTERIOR,
2. FUNICULUS LATERALIS,
3. FUNICULUS POSTERIOR.

Funikuluse kičmene moždine obrazuju moždani putevi. Stražnji funikulus grade

– senzibilni putevi, lateralni sadrži – motorne i senzibilne, prednji grade –
motorni putevi.
Lijevi i desni prednji funiculus spojeni su preko commisura alba.

12
B.H.
 >> C N S <<

Putevi se dijele prema mjestu, početku i načinu završetka u:

1- PROJEKCIONI PUTEVI (tractus nervosi projectionis) – se rađaju ili
završavaju izvan kičmene moždine, prema pravcu u kojem sprovode
impuls su:
a. Nishodni ili centrifugalni – motorni,
b. Ushodni ili centripetalni – senzitivni.
2- ASOCIJATIVNI PUTEVI (tractus nervosi asociationis) – se rađaju i završavaju
u kičmenoj moždini, povezuju segmente na istoj strani kičmene moždine,
3- KOMISURALNI PUTEVI (tractus nervosi commissurales) – povezuju
kontralateralne strane pojedinih segmenata kičmene moždine.

Prednja vrvca ili snop – FUNICULUS ANTERIOR

Pruža se površno od – fissura mediana ventralis do – sulcus ventrolateralis.
Uzani most između prednje vrvce koja se pruža između dna – fissurae medianae
anterior i – commisurae anterior (s.ventralis) naziva se prednja bijela spojnica –
COMMISSURA ANTERIOR ALBA.
Putevi prednje vrvce:
1. Tr. Corticospinalis ventralis,
2. Tr. Tectospinalis medialis,
3. Tr. Longitudinalis medialis,
4. Tr. Interstitiospinalis – Cajal,
5. Tr. Reticulospinalis medialis,
6. Tr. Vestibulospinalis medialis – Held,
7. Tr. Cerebellospinalis.
Sve – nishodni putevi (motorni)*

8. Tr.spinoolivaris (Helweg) – ushodni putevi (senzitivni),

9. Fasciculus proprius anterior (flechsig) – asocijativni putevi.

13
B.H.
 >> C N S <<

Bočna vrvca ili snop – FUNICULUS LATERALIS

Ograničena je sprijeda i pozadi sa – sulcus ventrolateralis i sulcus dorsolateralis.
Ovaj snop izgrađuju aferentni putevi za nesvjesni senzibilitet iz poprečno
prugastih mišića trupa i udova, i aferentni putevi koji iz trupa i udova donose
osjet bola, temperature i dodira.
Eferentni motorni putevi su smješteni medijalno i iza od aferentnih puteva.
Putevi lateralne vrvce:
a. Senzitivni – ushodni putevi:
1. Tr. Spinocerebellaris ventralis – Govers,
2. Tr. Spinocerebellaris dorsalis – Flechsig,
3. Tr. Spinothalamicus – Edinger,
4. Tr. Spinotectalis.

b. Motorni – nishodni putevi:

5. Tr. Corticospinalis lateralis,
6. Tr. Rubrospinalis,
7. Tr. Tectospinalis lateralis,
8. Tr. Olivospinalis,
9. Tr. Reticulospinalis lateralis.

c. Asocijativni putevi:
10. Fasciculus proprius lateralis (Flechsig).

Zadnja vrpca ili snop – FUNICULUS POSTERIOR

Bijelu masu stražnjeg funikulusa čine mijelizirana, veoma debela (AFERENTNA)
senzitivna vlakna. To su aksoni – pseudounipolarnih ćelija spinalnih ganglija, koji
u medullu spinalis ulaze preko stražnjeg korijena spinalnih nerava.
Putevi zadnje vrvce:
1. Fasciculus gracialis – Goll,
2. Fasciculus cuneatus – Burdach,
3. Fasciculus proprius posterior:
a. Vratni dio – pars descendens fasciculi dorsalis,
b. Dorzalni dio – fasciculus descendens proprius Hoche,
c. Lumbalni dio – pars propria fasciculi dorsalis,
d. Sakralni dio – zona septomarginalis.

14
B.H.
 >> C N S <<

Raspored puteva kičmene moždine

Naziv vrvce Nishodni putevi Ushodni putevi Asocijacioni putevi
(motorni) (senzitivni) (intersegmentalni)
1. Tr.corticospinalis Tr.spinoolivaris Fasciculus proprius
ventralis, (Helweg) anterior (Flechsig)
2. Tr.tectospinalis
medialis,
3. Tr.longitudinalis
1. Funiculus medialis,
anterior 4. Tr.interstitiospinalis
(Cajal),
5. Tr.reticulospinalis
medialis,
6. Tr.vestibulospinalis
(Held),
7. Tr.cerebellospinalis
(Marchi).
1. Tr.corticospinalis 1. Tr.spinocerebellaris Fasciculus proprius
lateralis, ventralis (Gowers), lateralis (Flechsig)
2. Tr.rubrospinalis 2. Tr.spinocerebellaris
2. Funiculus (Monakow), dorsalis,
lateralis 3. Tr.tectospinalis 3. Tr.spinothalamicus
lateralis, (Edinger) et
4. Tr.olivospinalis tr.spinotectalis.
(Helweg).
1. Fasciculus gracialis Fasciculus proprius
(Goll) posterior (= zona
2. Fasciculus cornucommisuralis)
cuneatus (Burdach). 1. U vratnom dijelu:
pars descendens
fasciculi dorsalis;
3. Funiculus 2. U dorzalnom dijelu:
posterior fasciculus
descendens proprius
(Hoche);
3. U lumbalnom dijelu:
pars propria fasciculi
dorsalis;
4. U sakralnom dijelu:
zona
septomarginalis.

15
B.H.
 >> C N S <<

Morfološka podjela sive mase kičmene moždine

Morfologija sive mase Njeni sastavni dijelovi
kičmene moždine
1. Columna ventralis
(cornu anterius),
2. Columna dorsalis a. Crista columnae dorsalis
(cornu posterius), b. Isthmus columnae dorsalis
3. Zona s.pars a) Columna lateralis
intermedia a. Pars lateralis s.cornu laterale,
(siva masa između b) Formatio reticularis
prednjih i zadnjih s.processus reticularis.
rogova) a) Commisura grisea
b. Pars medialis b) Substantia gelatinosa
centralis

16
B.H.
 >> C N S <<

3. SEGMENTALNA INERVACIJA TIJELA

/heimer 188

Periferna distribucija spinalnih nerava odražava orginalnu segmentalnu

organizaciju u kojoj svaki spinalni nerv sadrži vlakna koja su povezana sa
područjem kože, mišića ili vezivnim tkivom koje se razvija iz jednog segmenta
tijela – somita.

Inervacija kože: DERMATOMI

Segmentalna inervacija je naizraženija u smislu senzitivne inervacije kože.

Područje kože koje inerviraju senzitivna vlakna pojedinačnog spinalnog nerva
naziva se – dermatom. Mape različitih dermatoma su značajne u
dijagnosticiranju i lokalizaciji patoloških procesa koje napadaju spinalne nerve ili
kičmenu moždinu. Međutim, postoji znatno preklapanje između susjednih
dermatoma. Neki od ključni dermatoma su:

- C3: Vrat
- C5: Deltoidna regija
- C6: Radijalni dio podlaktice i palac
- C8: Ulnarna granica šake i mali prst
- T4-T5: Bradavica (dojka)
- T10: Umbilicus
- L1: Prepone
- L3: Područje koljena
- L5: Dorzalna strana stopala i nožni palac
- S1: Lateralna strana stopala i nožni mali prst
- S3-S5: Genito-analni region.

(Važno je poznavati mapu dermatoma da bi se razlikovale lezije spinalnog nerva

ili korijena od periferne neuropatije. Da bi se to postiglo, mora se poznavati
kutana distribucija perifernih nerava).

17
B.H.
 >> C N S <<

INERVACIJA MIŠIĆA

Segmentalna inervacija je manje očigledna u smislu motorne inervacije. Mišići

smješteni duboko u nekim područjima kože su inervirani približno istim
segmentima kao i koža koja ih prekriva.
Kratak pregled nivoa kičmene mozdine sa motornim neuronima koji inerviraju
različite mišićne grupe:

- C1-C4: Mišići vrata

- C3-C5: Dijafragma
- C5-C6: Musculus biceps brachii
- C5-C8: Mišići ramena
- C7-C8: Musculus triceps brachi i dugi mišići podlaktice
- C8-T1: Mišići za pokretanje prstiju i mali unutrašnji mišići šake
- T2-T12: Aksijalna muskulatura, intervertebralni mišići, respiratorni mišići,
trbušni mišići
- L1-L2: Fleksori nadkoljenice
- L2-L3: Musculus quadriceps femoris
- L5-S1: Glutealna muskulatura
- S1-S2: Flexori stopala
- S3-S5: Mišići dna zdjelice, mjehura sfinktera i vanjskih genitalnih organa.

18
B.H.
 >> C N S <<

4. SPINALNI REFLEKSI I MIŠIĆNI TONUS

/heimer 320

Refleksi su programirane radnje, tj. reakcije koje se dešavaju kao odgovor na

stimuluse koji vode porijeklo iz receptora u mišićima, zglobovima i koži.
Spinalni refleks je najprostiji nivo funkcionalne organizacije CNS-a.

Reflex se sastoji iz 5 elemenata:

1. Receptora koji prima stimulus,
2. Aferentnog vlakna koji prenosi informaciju u CNS,
3. Refleksnog centra u CNS,
4. Eferentnog vlakna koje prenosi impuls do efferentnog organa,
5. Eferentni organ.

Najjednostavniji reflex je – quadriceps patellarni reflex, on je sastavljen iz 2

neurona i to je monosinaptički reflex – (reflexi istezanja).
Ako se refleksni centar sastoji iz 1 ili više interneurona, reflex se označava kao
polisinaptički, primjeri polisinaptičkih reflexa su:
- povlačenje flexora,
- ukrštanje ekstenzora.

Mišićni tonus – je napetost mišića u mirnom stanju ili kod sporo izvedenih
pokreta. Abnormalni mišićni tonus se može pojaviti kao – hipertonija i
hipotonija.

Primjer:
Refleks bicepsa – fleksija vrata udarcem u tetivu bicepsa; C5-C6,
Brahioradialni refleks – fleksija i supinacija podlaktice udarcem u proc.
styloideus radi, C5-C6.
Refleks tricepsa – ekstenzija lakta udarcem u tetivu tricepsa, C7-C8,
Patelarni refleks – ekstenzija u koljenu izazvana udarcem u lig.patelae, L3-4 ,
Ahilov refleks – plantarna fleksija stopala izazvana u Ahilovi tetivu; S1,

19
B.H.
 >> C N S <<

5. TRACTUS CORTICOSPINALIS (porijeklo, put,

završetak i kortikalna motorna polja)
/ šljivić 162, heimer 324

Tractus corticospinalis je glavni kortikalni motorni put, koji veže koru velikog
mozga sa motornim jedrima kičmenih živaca, smještenim u prednjim rogovima
kičmene moždine. Njegova vlakna predstavljaju prve ili centralne neurone
motornih kičmenih živaca.

POČETAK: Piramidalni put polazi iz kore primarnog motornog polja – area

gygantopyramidalis, u gyrus praecentralis. Njegova vlakna se rađaju iz Betz-ovih
ćelija – celulae gygantopyramidales.

PUT KROZ HEMISFERU: Od kore gyrus precentralisa do capsulae internae vlakna

piramidalnog puta prolaze kroz – centrum semiovale, grupisana u zadnjem
dijelu frontalnog snopa zrakaste krune – pars frontalis coronae radiatae. Ona
napuštaju hemisferu kroz – crus posterior capsulae internae, zauzimajući
prednje dvije trećine ovog kraka.

PUT KROZ MEZENCEPHALON: Po izlasku iz capsulae internae piramidalni put

prolazi ventralnom površinom mesencephalona, kroz crus cerebri odgovarajuće
strane, zauzimajući srednje tri petine. U crus cerebri piramidalni put se nalazi –
lateralno od tr.corticobulbaris, a medijalno od tr.temporopontinusa.

KROZ PONS: Piramidalni put prolazi njegovim ventralnim dijelom – pars

basilaris pontis, rastavljen u – fasciculi longitudinales pontis, pomoću poprečnih
vlakana ponsa – fibrae pontis transversae.

KROZ MEDULLU OBLONGATU: On prolazi njenim ventralnim dijelom, rastavljen

u snopiće – fasciculi pyramidici, spoljnjim lučnim vlaknima – fibrae arcuatae
externae ventrales. Na kaudalnom kraju produžene moždine vrši se nepotpuno
ukrštenje piramidalnog puta – decusatio pyramidum.

U MEDULLI SPINALIS: Ukršteni dio vlakana silazi kroz kontralateralni – funiculus

lateralis kao – tractus corticospinalis lateralis, i završava se u motornim jedrima
prednjih rogova iste strane.

20
B.H.
 >> C N S <<

Neukršteni dio piramidalnog puta silazi kroz – funiculus anterior kičmene

moždine kao – tractus corticospinalis anterior. Prije završetka njegova vlakna
prolaze kroz – commisuru anterior i završavaju u kontralateralnim prednjim
rogovima. Na taj način sva vlakna piramidalnog puta jedne hemisphere
završavaju u motornim jedrima suprotne strane kičmene moždine.

Kortikalna motorna polja sadrže piramidalne neurone čiji aksoni obrazuju –

tr.corticospinalis. 80% vlakana ovog traktusa iz motornog korteksa – area 4, i
premotorne aree – area 6, specijalno iz dijela koji je smješten na medijalnoj
strani hemisfere, a koji se označava kao – suplementarna motorna area – SMA.
Motorni kortex – MC, area 4 ili primarna motorna area – PMA, nalazi se
skrivena u u – sulcus centralis, samo u dorzalnijem dijelu hemisfere, i na njenoj
medijalnoj strani kojom se značajnim dijelom MC prostire preko slobodne
kortikalne površine. MC prima input iz drugih kortikalnih area, posebno –
premotorne aree i somatosenzitivnog korteksa u gyrus postcentralis, i iz
ventrolateralnog talamusa, koji je povezan sa cerebellumom i bazalnim
ganglijama. Glavni eferentni put je – Tr.corticispinalis.

Premotorne kortikalne aree – ova kortikalna polja uključuju – premotorni

komplex – PMC, na lateralnoj strani frontalnog lobusa i suplementarnu motornu
areu – SMA, na medijalnoj strani, oboje u arei 6, i novootkrivena premotorna
area u prednjem dijelu – gyrus cinguli. Premotorne aree su somatotopski
organizovane ali suprotno od MC, one su bilateralno organizovane.
PMC – na dorzalnoj strani frontalnog lobusa učestvuje samo neznatno u
tr.corticospinalis, dok je karakterističan po posebnim projekcijama u medijalni
dio retikularne formacije moždanog stabla, koji se opet projektuje u kičmenu
moždinu kao dio ventromedijalnog descedentnog sistema. PMC – igra glavnu
ulogu u održavanju stabilnog stava i kontroli muskulature proksimalnih
extremiteta i koordinaciji između extremiteta. PMC – se posebno aktivira u vezi
sa voljnim pokretima koji su navođeni taktilnim – area 5, vizuelnim – area 7,
informacijama. PMC prima talamički input iz VA –VL (ventralis anterior-ventralis
lateralis) talamičkog kortexa.

SMA – karakteriše mnoštvo inputa iz drugih kortikalnih area u frontalnom,

parietalnom i temporalnom lobusu i iz subkortikalnih regiona uključujući corpus
amygdaloideum i talamična jedra. Prima talamični input iz VA-VL talamičnog
kompleksa koji je povezan sa bazalnim ganglijama i cerebelumom.

21
B.H.
 >> C N S <<

SMA je fokalna tačka – na različitim putevima iz kortikalnih i subkortikalnih

regiona koji su u dobrom položaju da utiču na motorne aktivnosti kroz SMA.
Output iz SMA je kanalisan direktno kroz tr.corticospinalis i indirektno preko
MC. Kortikospinalni sistem direktno iz SMA je više povezan sa muskulaturom
proksimalnih extremiteta. SMA je značajno motorno polje za voljne pokrete svih
vrsta i igra posebnu ulogu u planiranju i incijaciji pokreta.

6. TRACTUS CORTICOBULBARIS (TR.

CORTICONUCLEARIS)
/ šljivić 162, heimer 328

Tractus corticobulbaris je glavni kortikalni motorni put, koji uspostavlja vezu

između kore velikog mozga i motornih jedara moždanih živaca, raspoređenih
duž moždanog stabla – u mezencephalonu, ponsu i produženoj moždini. On
predstavlja skup prvih ili centralnih neurona motornih moždanih živaca.

POČETAK: Tr.corticobulbaris polazi iz kore donje trećine – gyrus praecentralisa,

koje odgovara elementarnim motornim centrima za muskulaturu glave – lice,
usne, usta, jezik, ždrijelo, grkljan.

PUT: Tr.corticobulbaris sadržan u – pars frontalis coronae radiatae prolazi kroz –

centrum semiovale ispred piramidalnog puta i kroz – genu capsulae internae
napušta hemisferu. Pri izlasku iz unutrašnje moždane čahure prolazi kroz
mesencephalon moždanim krakom – crus cerebri, i dolazi u moždano stablo. U
crus cerebri, kroz čiju unutrašnju petinu prolazi, on se nalazi medijalno od –
tr.corticospinalis) a lateralno od – tractus frontopontinusa Arnold.

ZAVRŠETAK: U moždanom stablu njegova se vlakna završavaju, dijelom

ukrštena a dijelom neukrštena – u motornim jedrima moždanih živaca. U ovim
jedrima nastavljaju se vlakna kortikobulbarnog puta, posredstvom asocijativnih
ćelija sa vlaknima motornih moždanih živaca, koji predstavljaju – druge ili
periferne neurone ovih živaca.

22
B.H.
 >> C N S <<

7. SISTEMI RETIKULOSPINALNIH VLAKANA

/heimer 328, osmančević 4

Retikulospinalna vlakna kontrolišu somatomotorne funkcije porijeklom

primarno iz – medijalnih dijelova pontomedularne retikularne formacije a
ponekad se dijeli na neukršteni – tractus reticulospinalis medialis i tractus
reticulospinalis lateralis, koji nastaje na obje strane RF.
Descedentna vlakna iz monoaminergičkih ćelijskih grupa u moždanom stablu su
također uključena u ovu veliku grupu retikulospinalnih puteva.
Retikulospinalni sistemi su uključeni u sve tipove sinergističkih pokreta. Oni
blisko funkcionišu sa vestibulospinalnim putevima u kontroli pokreta i
održavanju stava.

Medijalna retikularna formacija prima izražene projekcije iz cerebralnog

kortexa, posebno premotornog kortexa. Ova projekcija čini prvu kariku u lancu
kortikospinalnih sistema, koji ima snažne efekte na motorni aparat medullae
spinalis.
Input u retikulospinalne neurone u pontomedularnoj retikularnoj formaciji
dolazi iz različitih izvora, uključujući; senzitivne aree u kičmenoj moždini,
cerebellumu, vestibularna jedra i mezencefalične strukture.

Vlakna iz retikularne formacije moždanog stabla silaze u sve dijelove bijele mase
medullae spinalis osim u – dorzalne kolumne i završavaju u svim dijelovima sive
mase i inerviraju neurone povezane sa:
- senzitivnim funkcijama,
- anatomskim aktivnostima i pokretima.

23
B.H.
 >> C N S <<

TRACTUS RETICULOSPINALIS – svojim vlaknima koja se rađaju u retikularnim

jedrima tegmentuma;
- Ganglion ventrale tegmenti,
- Ganglion dorsale tegmenti,
- Ganglion intercrurale s.interpedunculare,
predstavlja reflekni dio puta, preko kojeg se olfaktivni utisci prenose na
motorna jedra moždanih i spinalnih živaca izazivajući preko njih refleksne
odbrambene pokrete trupa i udova, izazvane olfaktivnim utiscima.

PUT:
U PONSU i MEDULI OBLONGATU
Prolaze kroz središnju heterogenu vrpcu puteva
ispred:
- Tr. longitudinalis medialis,
- Tr. tectospinalis medialis,
a iza:
- lemniscus medialisa i
- Tr. corticobulbarisa.

U MEDULI SPINALIS
Ovaj put je podijeljen na medijalnu i lateralnu komponentu, tako da:
1. Tr.reticulospinalis medialis –prolazi kroz funiculus anterior medule spinalis
u području comisure anterior, a

2. Tr.reticulospinalis lateralis – prolazi kroz funiculus lateralis medulae

spinalis, medijalno od;
- Tr.spinocerebellaris ventralis – Gowers,
- Tr.spinocerebellaris dorsalis - Flechsig,
Ispred;
- Tr.corticospinalis lateralis,
a iza;
- Tr.tectospinalis lateralis, i
- Tr.rubrospinalis.

24
B.H.
 >> C N S <<

8. MESENCEPHALIČKE PROJEKCIJE U KIČMENU

MOŽDINU (TR. VESTIBULOSPINALIS MEDIALIS ET
LATERALIS)
/heimer 329, Osmančević 6

Pontomedularna retikularna formacija i vestibularna jedra osiguravaju nastanak

velike glavnine – descedentnih motornih puteva iz moždanog stabla. Neke aree
srednjeg mozga su također uključene u kontrolu motornih funkcija. Ovo je
značajno zbog periventrikularne sive mase i mesencefaličnog lokomotornog
regiona.
Periakveduktalna siva masa – predstavlja značajnu komponentu u sistemu
centralne kontrole bola, ključna je struktura u integraciji automatskih i
somatomotornih aktivnosti u emocionalnom ponašanju.

Tr. vestibulospinalis Held – je extrapiramidni motorni put metencephalona koji

povezuje vestibularna jedra:
1. Nc. vestibularis lateralis – Deiters,
2. Nc. vestibularis medialis – Swalb,
3. Nc. vestibularis inferior – Roller, sa cornu anterior medullae spinalis.

Predstavlja centralni neuron statičkog puta koji kao produžetak – fasciculus

descendens perifernog neurona statičkog puta polazi iz navedena tri jedra (Nc.
vestibularis lateralis - Deiters, Nc. vestibularis medialis - Swalb, Nc.vestibularis
inferior - Roller).
Neuroni se ne križaju nego se dijele na:
1. Tr. vestibulospinalis lateralis – koji leži u funniculus lateralis medullae
spinalis. Vestibulospinalna vlakna nastaju u velikim ćelijama –
Nc.vestibulares lateralis i obrazuje – Tr.vestibulospinalis lateralis, koji silazi
ipsilateralnim funiculusom i postepeno prelazi medijalno i silazi kroz
kičmenu moždinu. Završava se najviše na – interneuronima i na –
primarnim motornim neuronima za inervaciju mišića trupa i extremiteta
(excitacija extensora, inhibicija fleksora za održavanje uspravnog stava).

2. Tr. vestibulispinalis medialis – koji leži ispred tr. cerebellospinalis Marchi u

funiculus anterior i završava na cornu anterior medullae spinalis.

Tr. vestibulospinalis Held odgovoran je za održavanje ravnoteže i uspravnog

stava (statička tijela) i orijentacije u prostoru preko mišića extensora.
25
B.H.
 >> C N S <<

Indirektni motorni put iz srednjeg mozga direktno se projektuje u motorne

neuronalne polove kičmene moždine, posebno iz – colliculus superior što je
blisko povezano sa – okulomotornim centrima u srednjem mozgu.
Descedentna vlakna iz dubokih slojeva colliculus superior obrazuju –
Tr.tectospinalis koji se ukrštaju u srednjoj liniji u – decussatio tegmenti dorsalis.
Na putu u cervikalni dio kičme stupaju u sinaptički kontakt sa motornim jedrima
koji inerviraju vanjske mišiće oka.

Završetak tr.tectospinalis je u cervikalnom dijelu kičmene moždine gdje njegova

vlakna dopiru do motornih neuronalnih polova koji inerviraju mišiće vrata.

Tr.tectospinalis – se javlja kao značajna karika preko koje vizuelni stimulusi

mogu direktno uticati na pokrete oka i glave. Dio je fasciculus longitudinalis
medialis.

26
B.H.
 >> C N S <<

9. TRACTUS LONGITUDINALIS MEDIALIS

/heimer 329, šljivić 75

Sastoji se od ascedentnih i descedentnih vlakna koja su povezana ne samo sa okulogirnim

jedrima i centrima za zurenje nego i sa mnogim drugim regionima uključujući i vestibulum i
retikularna jedra.

Glavni asocijativni put moždanog stabla koji služi za orijentaciju u prostoru.

Upravlja automatskim pokretima očiju i glave pri održavanju ravnoteže tj.
koordinira pokrete motornog aparata oka sa kretnjama muskulature glave i
vrata.
Dovodi u vezu – okulogirna jedra mesencephalona; nc.origins n.oculomotori et
n.trochlearis, i ponsa, nc.origins n.abducentis, iz kojih se rađaju vlakna za
inervaciju mišića pokretača očnog bulbusa – mm.bulbi.
Sa – cefalogirnim jedrima; motoneuroni u cornu anterior medullae spinalis, iz
kojih se rađaju vlakna za inervaciju muskulature glave i vrata.

Posredstvom – Nc.vestibularis lateralis Deiters ovaj put dovodi u vezu

okulogirna jedra sa statičkim aparatom unutrašnjeg uha – pars statica labyrinthi
membranacei; ductus semicirculares, utriculus i sacculus, aparathus
endolymphaticus, koji predstavlja organ za orijentaciju u prostoru.
Na ovaj način se regulišu automatski pokreti glave i vrata pri održavanju
ravnoteže.

Tractus longitudinalis medialis sastavljen je iz dva snopa različitog porijekla:

1. Mesencefalični snop – tractus commisurolongitudinalis, rađa se iz
nc.commisurae posterior et longitudinalis medialis Darkšević. Njegova
nishodna vlakna posredstvom kolateralnih grana uspostavljaju vezu
između tri okulogirna jedra i završavaju na cefalogirnim jedrima
smještenim u – pars cervicalis medullae spinalis.

2. Rombencefalički snop – tractus vestibulolongitudinalis, rađa se iz

nc.vestibularis lateralis Dieters-ovog jedra. Njegova vlakna se poslije
kratkog horizontalnog puta račvaju u dvije grane:
– Ascedentna grana pomoću svojih kolaterala uspostavljaju vezu sa
okulogirnim jedrima III, IV i VI moždanog živca, dok se
– Descedentna grana završava zajedno sa vlaknima mesencefaličnog
snopa u cefalogirnim jedrima pars cervicalis medullae spinalis.
Ulazi u sastav neurona statičkog puta.
27
B.H.
 >> C N S <<

10. VERTEBRO-BAZILARNI SISTEM

/62, 470 heimer, 309 perović II

Prednji dio mozga je vaskulariziran od – a.carotis internae, a zadnji od –

art.vertebralis. Granica vaskularizacije je linija koja prolazi kroz – sulcus
parietoocipitalis prema corpora mamillaria.

ART. VERTEBRALIS – grana a.subclavie. Vaskularizira moždano stablo – medulla

oblongata, pons, mesencephalon, mali mozak, dio occipitalnog i temporalnog
režnja velikog mozga. Dvije art.vertebrales daju 1/3 krvi u mozak. Idu kroz
foramina transversaria cervikalnih kralješaka te ulaze u lobanju kroz – foramen
occipitale magnum. Medulu oblongatu vaskulariziraju bulbarnim granama i daju
dvije velike grane:
1. Art.cerebelli inferior posterior – najveća grana a.vertebralis. Čini zavojit
tok između medullae oblongatae i cerebelluma, a vaskularizira; dorzalni
dio medullae oblongatae, plexus choroideus četvrtog ventrikula, stražnji i
donji dio cerebelluma.
2. Art.spinalis anterior – neparna je, nastaje od 2 korijena svake
art.vertebralis. Vaskularizira središnje i paramedijalne dijelove medullae
oblongatae, granama koje daje prije nego što siđe u canalis vertebralis.

ART. BASILARIS – neparna, nastaje spajanjem dvije art.vertebralis na –

pontomedularnom spoju. Daje grane za; rombasti dio mozga, pons i mali
mozak. Daje sljedeće grane:
1. Art.cerebelli inferior anterior – nastaje iz kaudalnog kraja art.basilaris.
Vaskularizira; gornji dio medullae oblongatae i donji dio ponsa, granama
koje daje prije nego što dospije na donju stranu cerebelluma.
2. Art.auditiva interna – (a.labyrinthi) – grana a.basillaris ili ACIA, ulazi u
membranozni labirint unutrašnjeg uha kroz meatus acusticus internus.
3. Rami ad pontem – ulaze direktno u pons.
4. Art.cerebelli superior – nastaje iz rostralnog kraja art.basillaris, ide straga
duž uzdužne ivice ponsa i dopire na gornju površinu cerebelluma.

N.oculomotorius (III) prolazi između a.cerebelli superior i a.cerebri posterior.

ARTERIAE CEREBRI POSTERIOR DEXTRA ET SINISTRA

– terminalne grana art.basilaris
Zavijaju oko lateralnih strana srednjeg mozga i dopiru na medijalnu i donju
stranu temporalnog i occipitalnog lobusa.
28
B.H.
 >> C N S <<

Grane iz proksimalnog segmenta penetriraju supstantiu perforatu i dopiru do

talamusa. Kortikalne grane iz art.cerebri posterior vaskulariziraju vizuelni kortex
occipitalnog lobusa.
Povezana je sa – art.carotis interna, na istoj strani preko a.communicans
posterior.

*****
Prednji dio mozga je vaskulariziran od – a.carotis internae, a zadnji od – art.vertebralis.
Granica vaskularizacije je linija koja prolazi kroz – sulcus parietoocipitalis prema corpora
mamillaria.

Oba arterijska sistema povezana su na bazi mozga preko komunikativnih arterija u Willisov
arterijski prsten – CIRSULUS ARTERIOSUS CEREBRI WILLISI.
Ovaj arterijski prsten povezuje obje aa.carotis internae sa art.vertebralis;
- sprijeda on se sastoji od dvije – aa.cerebri anteriores, međusobno vezane pomoću
art.communicans anterior.
- Straga se nalaze dvije – aa.cerebri posteriors, povezane pomoću art.communicans
posterior.

Circulus Willsi – grade:

1. Aa.communicantes posteriores,
2. Aa.cerebri posteriores,
3. A.communicans anterior,
4. Aa.cerebri anteriores
5. A.cerebri media.

29
B.H.
 >> C N S <<

11. UNUTARNJI KAROTIDNI SISTEM

/62, 467 heimer

A.CAROTIS INTERNA – predstavlja jednu od terminalnih grana arteriae carotis

communis. Odvaja se u visini tiroidne hrskavice, potom ide iza – a.carotis
externae prema gore i medijalno. Lateralno joj se nalazi – v.jugularis interna, a
medijalno pharinx i larynx. Potom ide kroz – canalis caroticus, u piramidi
temporalne kosti gdje daje svoje ogranke – rami carotycotympanici. Izlazi iz
karotidnog kanala i ide preko fibrozne ploče koja koja pokriva – foramen
lacerum. Nakon toga naslanja se na žlijeb sphenoidalne kosti – sulcus caroticus i
dolazi do sinus cavernosus. Iz sinusa ide prema naprije do ispred prednjih
klinoidnih nastavaka gdje zavije prema gore, natrag i medijalno. Potom probije
duru i podijeli se u dvije velike grane – terminalne grane.

Prolazi kroz retrostyloidni prostor, canalis caroticus, sinus cavernosus i završava u predjelu
klinoidnih nastavaka – procesus clinoideus anterior os sphenoidale.

I – ART.CEREBRI ANTERIOR – unutrašnja završna grana a.carotis internae.

Ulazi u – fisuru longitudinalis cerebri i kao takva ide cijelom njenom dužinom
preko – corpus calosuma. Ovo je terminalna grana a.carotis internae koja zavija
medijalno i rostralno između; nervus opticus i supstantiae perforatae anterior u
području fissurae longitudinalis, gdje anastomozira sa odgovarajućom arterijom
sa suprotne strane koja je kratka i zove se – art.communicans anterior.
Perforantne atrerije hipotalamusa i drugih značajnih struktura u bazalnom dijelu
mozga nastaju iz proksimalnog dijela a.cerebri anterior.
Incijalni segmenti – a.cerebri anterior također daju – art.recurrens Heubne, koja
vaskularizira crus frontale capsulae internae i susjedne dijelove bazalnih
ganglija.
Mada dvije art.cerebri anteriores leže blisko zajedno dok prolaze kroz fisuru
longitudinalis (interhemisphericu), ipak su odvojene sa – falks cerebri.

Daje sljedeće grane:

1. A.striata anterior,
2. A.orbitifrontalis,
3. A.frontopolaris,
4. Završne – a.callosomarginalis, a.pericalossa.

30
B.H.
 >> C N S <<

II – ART.CEREBRI MEDIA – najveća grana art.carotis internae, zavija i ide

lateralno između temporalnog i frontalnog lobusa, i ide prema – sulcus lateralis
u fossu lateralis Sylvii. Prolazi kroz nju i dolazi na konveksnu stranu mozga. Pri
tome opskrbljuje krvlju; Hešlijeve vijuge, areu olfactoriu, praktično – cijela
lateralna strana hemisfere, uključujući značajna motorna i senzitivna polja
kortexa.

Mnoge perforantne grane – arteriae striatae, nastaju iz incijalnog segmenta

art.cerebri mediae i penetriraju supstanciju perforatu anterior, vaskularizirajući
značajne strukture unutar mozga.

Grane su:
1. A.orbitofrontalis,
2. AA.perforantes,
3. A.centralis,
4. AA.parietales,
5. AA.temporoocipitales,
6. AA.temporales.
AA.perforantes – daju: aa.lenticustriate - a.hemoragica cerebri Charko,

KOLATERALNE GRANE – ART.CAROTIS INTERNAE:

1. Aa.hypophyseales,
2. A.ophtalmica,
3. A.communicans posterior,
4. A.chorioidea anterior.

Circulus Willsi – grade:

1. Aa.communicantes posteriores,
2. Aa.cerebri posteriores,
3. A.communicans anterior,
4. Aa.cerebri anteriores
5. A.cerebri media.
Male perforantne arterije koje vode porijeklo iz circulus Willsi, vaskulariziraju
dijelove; diencephalona i mesencephalona.

31
B.H.
 >> C N S <<

Dodatno obrađeno:
*****

VASKULARIZACIJA MOŽDANOG STABLA:

I moždano stablo se snadbijeva krvlju iz stabla a.vertebralis koja extratrakranijalno daje
grane za medulu spinalis. Aa.vertebrales ulaze u lobanju kroz foramen occipitale magnum, i
na rubu ponsa se spajaju u a.basillaris. Na gornjem rubu ponsa a.basillaris daje terminalne
grane AA.CEREBRI POSTERIORES koje učestvuju u formiranju Willsov prsten.

Za medulu oblongatu daje:

1. rr.olivares,
2. rr.pyramidales,
3. grane za jedra moždanih živaca.

Za pons:
1. rr.pontis.

Za mezencephalon:
1. a.cerebri posterior - a.basillaria,
2. a.cerebri superior - a.basillaris,
3. a.communicans posterior - a.carotis interna.

Vaskularizacija cerebelluma – dobija krv iz tri para arterija:

1. A.cerebelli superior – gornja strana, - grana a.basilaris,
2. A.cerebelli inferior anterior – prednji i lateralni dio donje strane, - grana a.basilaris,
3. A.cerebelli inferior posterior – ostatak cerebellum, i daje grane i za produženu
moždinu dorzalno od oliva i plexus chorioideus ventriculus IV, - grana a.vertebralis.

Vaskularizacija diencephalona:
Diencephalon dobija krv od:
1. A.cerebri posterior – kortikalne grane vaskulariziraju occipitalni i temporalni režanj
velikog mozga, a centralne grane vaskulariziraju lateralni zid i plexus chorioideus III
moždane komore, talamus, epitalamus, metatalamus, globus pallidus,
2. A.communicans posterior – daje grane za hipotalamus, za strukture donjeg zida treće
komore i za područje fossa interpeduncularis,
3. A.cerebri anterior – vaskularizira prednji dio diencephalona.

Vaskularizacija telencephalona:
Vaskulariziran je od tri glavne arterije:
1. A.cerebri anterior – medijalna strana hemisphere – grana art.carotis internae.
2. A.cerebri media – spoljnja strana hemisfere, leži u sylviusovoj brazdi – grana
art.carotis internae,
3. A.cerebri posterior – donja strana, odnosno baza mozga – grana a.basilaris.
32
B.H.
 >> C N S <<

12. MOŽDANO STABLO - SPINOMEDULARNA

TRANZICIONA AREA, DECUSSATIO PYRAMIDUM,
DECUSSATIO LEMNISCORUM
/heimer 220, šljivić 19

Moždano stablo je gusto ustrojeno sa mnogim vitalnim strukturama, kao sto su

dugi ascedentni i descedentni putevi i specifične grupe jedara, uključujući i jedra
kranijalnih nerava. Jezgro (središnji dio) moždanog stabla je okupirano
retikularnom formacijom tj. difuznom agregacijom ćelija okruženog bogato
isprepletenim vlaknima. Retikularna formacija je vrlo komplikovan ali i visoko
organozovan dio mozga. Ono je krucijalno uključeno u brojne funkcije, kao što
su motorne aktivnosti, respiracija, kardiovaskularne funkcije i mehanizmi koji
regulišu odnos sna i budnost. Najveći broj monoaminergičkih ćelijskih grupa u
mozgu smještene su u središtu retikularne supstance moždanog stabla, a
njihove se projekcije široko distribuiraju u CNS.

SPINOMEDULARNA TRANZICIONA AREA

Prijelaz između kičmene i produžene moždine karakteriše postepena promjena
u površinskoj anatomiji i unutrašnjoj strukturi. Piramidalna i lemniskalna
dekusacija postepeno uzrokuju prekid tipične strukture oblika slova H,
formirane centralno smještenom sivom masom u kičmenoj moždini. Jedra
dorzalne kolumne – tj. nucleus gracialis i nc.cuneatus, koja se javljaju u –
dorzalnom funiculusu, bit ce konačno zamijenjena bijelom supstancom
predstavljenom – ascedentnim somatosenzitivnim vlaknima u dorzalnom
funiculusu.

DECUSSATIO PYRAMIDUM
Ovo je mjesto gdje se glavnina – oko 90% vlakana iz svake piramide ukršta u
središnjoj liniji i nastavlja u kontinuitetu kao – tr.corticospinalis lateralis u
stražnji dio – funiculus lateralis na suprotnoj strani kičmene moždine.
Decusatio pyramidum je ukrštenje – glavnog motornog ili piramidalnog puta, u
kojem najveći dio ovih vlakana prelazi iz ventralnog dijela medullae oblongatae
u kontralateralne bočne vrvce kičmene moždine.
Piramidalna dekusacija je dobar marker za područje tranzicije između medullae
oblongate i kičmene moždine.
Odbija vrhove prednjih rogova.

33
B.H.
 >> C N S <<

DECUSATIO LEMNISCORUM
Fibrae arcuatae internae – koje se ukštaju u središnjoj liniji odmah iznad
piramidnog ukrštanja, nastaju u jedrima – dorzalne kolumne. Nakon ukrštanja,
vlakna se nastavljaju kao – lemniscus medialis kroz moždano stablo i završavaju
u talamusu.
Decusatio lemniscorum – je ukrštenje glavnog senzitivnog puta, moždanog
stabla koje se vrši neposredno iznad ukrštenja piramidalnih puteva.

Njihovim ukrštenjem bivaju odvojene baze prednjih stubova i bočnih stubova od

zadnjih, a njihovi ostaci kao i dijelovi centralne sive mase – razbijeni u mrežastu
sivu masu ili – retikularnu supstanciju.

MOŽDANO STABLO – TRUNCUS CEREBRI

Moždano stablo je dio CNS-a, koji vezuje kičmenu moždinu sa diencephalonom
(međumozgom). Zauzima skoro potpuno uspravan položaj unutar lobanje
prostirući se od foramen occipitale magnum do sellae turcicae. Moždano stablo
je sastavljeno od nekoliko anatomskih i funkcionalno srodnih dijelova;
- produžene moždine,
- mosta,
- srednjeg mozga (mesencephalon).
Ovi dijelovi zajedno sa malim mozgom grade zadnji mozak (rhombencephalon).

*****
– Pod moždanim stablom (truncus encephali) podrazumijeva se približno valjkasti dio
mozga, koji se pruža od kičmene moždine do velikog mozga a sačinjavaju ga;
- produžena moždina,
- most,
- srednji mozak i
- međumozak,
- izvjesni autori uračunavaju u moždano stablo i bazalne ganglione velikog mozga
(corpus striatum).

34
B.H.
 >> C N S <<

98. MYELENCEPHALON (morfologija)

/7 heimer, 19 šljivić, 23 šečerov

**
RHOMBENCEPHALON (rombasti mozak):
1. MYELENCEPHALON (završni mozak) - ili medulla oblongata,
2. METENCEPHALON (zadnji mozak) - sastoji se od ponsa i cerebelluma.
Glavni sastavni dijelovi rhombencephalona su:
1. Medulla oblongata (produžena moždina),
2. Pons (Varoliusov most),
3. Cerebellum (mali mozak),
4. Ventriculus quartus (četvrta moždana komora).

Produžena moždina (MEDULLA OBLONGATA) – je dio mozga koji se pruža od

kičmene moždine do ponsa. Predstavlja kontinuirani nastavak kičmene
moždine. Svojim donjim dijelom je smještena u kičmenom kanalu između –
atlasa i foramen occipitale magnum, a gornjim dužim dijelom leži u – fossa crani
posterior.
U odnosu na skelet pruža se od prednjeg luka – atlasa do sredine clivusa, koji
leži na podu zadnje ili potiljačne jame.

Donja kaudalna granica – označena je:

• Bočno; najgornjim korijenom vlakna – n.cervicalis I,
• Ventralno; donjom ili kaudalnom ivicom – decussatio pyramidum.

Gornja ili rostralna granica – označena je:

• Ventralno sa – fossa postpontina,
• Dorzalno sa – striae medullares s.acusticae.

VENTRALNA STRANA
Ima na sredini – fissura mediana anterior, prednja središnja brazda, koja je
nastavak istoimenog žlijeba kičmene moždine. Na donjem kraju brazde se nalazi
– deccussatio pyramidum, dok se na gornjem kraju središnja brazda završava sa
– foramen caecum, koji odgovara sredini granične brazde između – produžene
moždine i ponsa, zvanoj – fossa postpontina.
Analogno fissura mediana anterior, lateralno se nalaze dvije pliće brazde – sulci
ventrolaterales. Između središnjeg i bočnih žlijebova sa svake strane je
izbočenje – pyramis medullae oblongatae, nastalo kao posljedica prolaska
35
B.H.
 >> C N S <<

piramidalnih puteva. Lateralno od sulcus ventrolateralis je maslinasto izbočenje

– oliva, prouzrokovano sa – nc.olivae s.nc.olivae inferior.
Preko ventralne strane pyramisa i olivae prolaze tanke – fibrae arcuatae
externae ventrales, lučna vlakna koja izbijaju na površinu iz fisura mediana
anterior. Kroz – sulcus ventrolateralis, tačnije između – olivae i pyramisa izlazi
10 – 15 korjenova N.HYPOGLOSSUS – XII.
Iz fossae pospontinae od medijalno ka lateralno izlaze – horizontalni red živaca i
to:
a. N.ABDUCENS – VI,
b. N.FACIALIS – VII,
c. N.STATOACUSTICUS s.VESTIBULOCOCHLEARIS – VIII.
Retroolivarno se nalazi – sulcus dorsolateralis, iz kojeg izlazi – vertikalni red
živaca:
a. N.GLOSSOPHARYNGEUS – IX,
b. N.VAGUS – X,
c. N.ACCESSORIUS – XI, ali samo – radix motoria.

DORZALNA STRANA
Na dorzalnoj strani produžene moždine vide se:
1. Donji dio rombaste jame – (fossa rhomboidea), ograničen bočno sa
pedunculli cerebelares inferior,
2. Dorzalna strana kratkog cilindričnog dijela oblongate – koju sačinjavaju
produžetak obe zadnje vrpce i zadnjeg ili retroolivarnog dijela bočnih
vrpca kičmene moždine.

Ispod i kaudalno od rombaste jame vide se na dorsalnoj strani oblongate, idući

od središnje linije upolje, njeni slijedeći sastavni dijelovi:
1. Sulcus medianus posterior,
2. Pars medialis funiculi posterioris – kojeg sačinjavaju vlakna Gollovog puta.
On se na donjem uglu rombaste jame završava sa – clava s.tuberculum
nuclei gracialis. Ovo izbočenje je prouzrovano sa – nc.gracialis, u kojem se
završavaju vlakna Gollovog puta – (fasciculus gracialis),
3. Sulcus intermedius posterior – dijeli unutrašnji od spoljnjeg dijela zadnje
vrvce.
4. Pars lateralis funiculi posterioris – sprovodi Burdachov put – (pars la
cuneatus Burdachi), završava se neposredno ispod i spolja od – clavae sa –
tuberculum nuclei cuneati. Ovo ispupčenje je prouzrokovano sa –
nc.cuneatus u kojem se završavaju vlakna Burdachovog puta, iz koga kao i
36
B.H.
 >> C N S <<

predhodnog Gollovog jedra polaze vlakna glavnog senzitivnog puta

moždanog stabla – lemniscus medialis.
5. Sulcus lateralis posterior – produžetak zadnjeg bočnog žlijeba, završava se
sa – tuberculum cinereum-Rolandi, izbočenje prouzrokovano sa –
nc.tractus spinalis n.trigemini.

II – ROMBASTA JAMA – FOSSA RHOMBOIDEA

Donjom polovinom pripada produženoj moždini, a gornjom ponsu. Granica
između ova dva dijela su – striae medullares s.acusticae.
Gradi dno četvrte moždane komore.
1. Gornji ili pontinski trougao rombaste jame (fossa rhomboidea – pars
pontina) – opisan sa dorzalnom stranom mosta,
2. Donji ili oblongatin trougao rombaste jame (fossa rhomboidea – pars
bulbaris).

Bočnu granicu ove površine čini – pedunculus cerebellaris inferior. Donji oštri
ugao je ukliješten između obe klave i naziva se – calamus scriptorius. Od njega
polazi naviše – sulcus medialis fossae rhomboideae, a bočno od ovog žlijeba –
sulcus limitans fossae rhomboidae. Između ova dva žlijeba pruža se sa obje
strane po jedno trouglasto ispupčenje, zvano – trigonum nervi hypoglossi. Ovaj
trougao je podijeljen uspravnim grebenom na dva dijela.
1. Unutrašnje polje – area medialis, ispod kojeg leži nucleus origins
n.hypoglossi,
2. Spoljnje polje – area plumiformis, pod kojim leži retikularno jedro -
nucleus intercalatus Staderini.
Na donjem dijelu sulcus limitansa vidi se malo udubljenje zvano – fovea inferior,
koja gradi tjeme pepeljastog krilca – ala cinerea s.trigonum n.vagi. Ispod alae
cinereae nalazi se u produženoj moždini – nucleus dorsalis nervi vagi.
- Ispod medijalnog dijela alae cinerae – parasimpatički ili visceromotorni dio
ovog ovog jedra – (nucleus origins dorsalis parasympathicus n.vagi),
- Ispod lateralnog dijela alae cinerae – viscerosenzitivni dio jedra – (nucleus
terminalis alae cinerae – nucleus dorsalis nervi vagi).

Bazu pepeljastog dijela gradi uski bijeli greben – funiculus separans.

Lateralno od sulcus limitansa nalazi se trouglasta površina zvana – area acustica
s.vestibularis. Ispod nje leži 6 jedara n.statoacusticusa – VIII. Bazu ovog trougla
gradi – sulcus limitans, a njegovo tjeme odgovara bočnom uglu rombaste jame,

37
B.H.
 >> C N S <<

uzdignuto je ispučenjem – tuberculum acusticum. Reljef akustičke kvrge

prouzrokovan je sa – nucleus dorsalis n.cochleae – (jedrom akustičkog živca).
Akustičke pruge – striae medullares ventriculi quarti, predstavljaju granicu
između oblongatnog i pontinskog dijela rombaste jame, polaze od – tuberculum
acusticum i divergiraju ka središnjem dijelu. Akustičke pruge su prouzrokovane
vlaknima akustičkog puta, koja se rađaju u – nc.dorsalis nervi cochleae.

6 JEDARA N.STATOACUSTICUSA – VIII s.vestibulocochlearis:

1. Nc. Dorsalis n.vestibuli,
2. Nc.lateralis n.vestibuli,
3. Nc.inferior n.vestibuli, (nc.spinalis n.vestibuli)
4. Nc.medialis n.vestibuli,
5. Nc.dorsalis n.cochleae, (nc.tuberculi acustici)
6. Nc.ventrallis n.cochleae.

38
B.H.
 >> C N S <<

GRAĐA MEDULAE OBLONGATAE

*****
Pri prelazu u produženu moždinu, sivi stubovi kičmene moždine bivaju fragmentirani na
jedra i retiularnu supstancu ukrštanjem ili prolazom bijele supstance kroz njih. Glavna
ukrštenja bijele supstance prilikom njihovog prelaza iz kičmene supstance u produženu
moždinu su:
- Motorno – decussatio pyramidum,
- Senzitivno – deccusatio lemniscorum.
Na taj način od sivih stubova kičmene moždine u u moždanom stubu nastaju – stubovi
jedara moždani živaca – (columnae nucleorum nervorum), koji se fragmentirajući u
pojedinačno izdvojena jedra, produžuju ne samo kroz produženu moždinu, već i kroz most i
mesencefalon.
Tako postoje tri simetrična stuba moždanih živaca:
1. Stubovi motornih jedara – columna motoria; iz kojih se rađaju vlakna motornih
moždanih živaca, postaju od prednjih rogova kičmene moždine:
a. Od apex columnae ventralis postaje – columna motoria lateralis, koja je
predstavljena sljedećim jedrima;
1- U produženoj moždini jedrom – nucleus ambiguus – (IX, X),
2- U mostu jedrom facialisa – VII, i glavnim motornim jedrom trigeminusa –
V,
3- U mesencephalonu sporednim motornim jedrom trigeminusa – V.
b. Od basis columnae vertebralis postaje – columna motoria medialis, koju
sačinjavaju jedra:
1- U produženoj moždini jedro n.hypoglossus – XII,
2- U mostu jedro n.abducens-a – VI,
3- U mezencefalonu jedro n.trochlearis – IV, i n.oculomotorius – III.
2. Stub vegetativnih – (parasimpatičkih) jedara – columna visceromotoria,
produžuje najviše bočne rogove kičmene moždine i daje sljedeća parasimpatička
jedra:
a. U oblongati jedro n.accerosiusa – VI, n.vagusa – X, i n.glossopharyngeusa – IX,
b. U mostu n.facialisa – VIIbis,
c. U mezencefalonu n.oculomotoriusa – III.
3. Stubovi senzitivnih jedara – columna recipiens, u kojoj se završavaju vlakna
senzitivnih moždanih živaca, postaju od zadnjih – (senzitivnih) rogova kičmene
moždine, i to:
a. Od njihovih – apex columna dorsalis postaje – columna recipiens lateralis,
koja se dijeli na sljedeća senzitivna jedra;
1- U oblongati jedra n.statoacusticusa – VIII,
2- U samom mostu gornje senzitivno jedro n.trigeminusa,
b. Od njihovih basis columnae dorsalis nastaje – columna recipiens medialis,
od kojeg nastaje zajedničko senzitivno jedro; n.vagusa, n.glossopharyngeusa i
n.facialisa, zvano – nucleus tractus solitarii.

39
B.H.
 >> C N S <<

JEDRA MOŽDANIH ŽIVACA SADRŽANA U PRODUŽENOJ MOŽDINI:

U produženoj moždini nalaze se jedra; XII, XI, X, IX, a djelimično i VIII moždanog živca:

Jedro n.hypoglossusa – (XII) – nc.nervi hypoglossi

Leži ispod – area medialis trigoni n.hypoglossi rombaste jame. Pripada unutrašnjem stubu
motornih jedara. Njegova – fila radicularis n.hypoglossi izbijaju na površinu – sulcus
ventrolateralisa, prolazeći kroz retikularnu supstancu, dijeleći je na dva dijela:
a. Unutrašnji – supstancia reticularis alba,
b. Spoljnji – supstancia reticularis grisea.

Jedro n.accessorius – (XI) – nc.nervi accessori

Iz kojeg se rađa motorni korijen ovog živca – radix cerebralis n.accessori, odgovara stubu
visceromotornih ili vegetativnih jedara, pruža se od – alae cinerea do donjeg kraja
produžene moždine, odakle se produžava kičmenim jedrom n.accesoriusa, iz njega se rađa
– radix spinalis n.accesori, ispred – sulcus dorsolateralis. Proteže se od I do VI vratnog
segmenta kroz bočne i prednje rogove kičmene moždine.
Po spajanju moždanog i kičmenog korijena n.accessoriusa, somatomotorna vlakna
kičmenog korijena – porijeklom iz prednjih rogova, prelaze u spoljnju granu n.accesoriusa –
(ramus externus) za inervaciju; sternokleidalnog i trapezoidnog mišića, dok visceromotorna
vlakna oba korijena prelaze preko unutrašnje grane n.accessoriusa – (ramus internus) u
sastav – n.vagusa.

Jedra n.vagusa – (X)

Ima ih četiri:
1. Somatomotorno – (nc.ambiguus), zajedničko sa n.glossopharyngeusom. iz
njegovog kaudalnog, dužeg dijela rađaju se somatomotorna vlakna vagusa za
inervaciju; prugastih mišića.
2. Viscereomotorno ili parasimpatičko jedro – (nc.dorsalis-parasympaticus n.vagi),
leži ispod unutrašnjeg dijela ala cinerea u rombastoj jami. Iz njega se rađaju vlakna za
inervaciju glatke muskulature i svih žlijezda u organima inervisanim od strane vagusa.
3. Viscerosenzibilno jedro – (nucleus alae cinerae s.nc.dorsalis n.vagi), u njemu se
završavaju viscerosenzitivna vlakna koja dolaze iz organa, čiju muskulaturu inerviše
vagus.
4. Somatosenzitivno jedro – (nucleus tractus solitari), je zajedničko senzitivno jedro
za; n.intermedius – VIIbis, n.glossopharyngeus – IX, i n.vagus – X. Pruža se cijelom
dužinom oblongate, duž medijalnog ruba senzitivnih jedara. Na kaudalnom kraju
završavaju se senzitivna vlakna vagusa, koja dolaze od spoljnjeg uha, sluzokože
korijena jezika, larinksa, farinksa. U srednjem dijelu završavaju se vlakna
glossopharyngeusa, a na njegovom rostralnom kraju gustoreceptorna vlakna
n.intermediusa – VIIbis.

40
B.H.
 >> C N S <<

Jedra n.glossopharyngeusa – IX
1. Somatomotorno jedro – nucleus ambiguus, iz čijeg se gornjeg dijela rađaju
motorna vlakna ovog živca.
2. Vegetativno parasimpatičko jedro – nc.salivatorius inferior, leži u supstantia
retikularis grisea m.oblongatae, iz njega polaze parasimpatička vlakna
glossopharyngeusa za:
a. Nervus sinus carotici,
b. N.tympanicus – Jacobsoni, sekretorna vlakna za paratiroidnu žlijezdu,
3. Senzitivno jedro – nucleus tractur solitarii, srednjim dijelom pripada
glossopharyngeusu, prednjim krajem intermediusu, a kaudalnim krajem vagusu.

Jedra n.statoacusticusa – VIII

Jedara n.statoacusticusa ima šest, od kojih su dva akustična, četiri vestibularna. Leže ispod
– area acustica rombaste jame.
I – Akustična jedra – (nuclei cochleares):
1. Dorzalno akustično jedro – nc.tuberculi acustici s.nucleus dorsali n.cochleae,
prouzrokuje na bočnom uglu rombaste jame – tuberculum acusticum,
2. Ventralno akustično jedro – n.ventralis n.cochleae.
U njima se završavaju vlakna n.statoacusticusa, koja dolaze iz Kortijevog organa
unutrašnjeg uha. Iz dorzalnog jedra rađaju se – striae medullares, koje označavaju granicu
između oblongatinog i pontinskog dijela rombaste jame, dok iz ventralnog jedra polaze
vlakna koja u mostu sačinjavaju put – corpus trapezoideum.

II – Vestibularna jedra – (nuclei vestibulares):

Vestibularna jedra u kojima se završavaju vlakna n.statoacusticusa, porijeklom iz statičkog
aparata unutrašnjeg uha – (ductus semicirculares, utriculus, sacculus), leži svojim
kaudalnim dijelom u oblongati a gornjim dijelom prelazi u pons. Svrstana su u četiri ćelijska
stuba, od kojih se spoljnji sastoji od tri a unutrašnji od jednog jedra:
1. Gornje ili Bechterew-ovo jedro – (nucleus superior n.vestibuli),
2. Spoljnje ili Deiters-ovo jedro – (nucleus lateralis n.vestibuli),
3. Donje ili kičmeno ili Roller-ovo jedro – (nucleus inferior s.spinalis n.vestibuli),
4. Unutrašnje ili Schwalbe-ovo jedro – (nucleus medialis n.vestibulli).
Prva tri od ovih jedara sačinjavaju gornji, srednji i donji dio spoljnjeg stuba vestibularnih
jedara, dok četvrto jedro gradi njihov unutrašnji stub.

41
B.H.
 >> C N S <<

RETIKULARNA JEDRA
Nuclei reticulares – u pars basilaris medulae oblongatae nalazi se samo – nuclei arcuati, dok
ostala leže u pars dorsalis;
1. Nuclei arcuati,
2. Nuclei raphes,
3. Nucleus centralis inferior,
4. Nuclei reticulares laterales,
5. Nucleus intercalatus – Staderini.

NOVE SIVE MASE

U produženoj moždini nalazimo sljedeće sive mase:
1. Donje maslinasto jedro – (nucleus olivaris inferior s.nc.olivae), prouzrokuje na
površini m.oblongatae izbočenje masline – oliva. Jedro masline vezano je sa:
a. Sa međumozgom – tractus thalamo-rubro-olivaris,
b. Sa malim mozgom – tractus olivocerebellaris, tractus dentatoolivaris,
c. Sa kičmenom moždinom – tractus spinoolivaris.
2. Gornje sporedno maslinasto jedro – (nc.olivaris accesorius dorsalis),
3. Unutrašnje sporedno maslinasto jedro – (nc.olivaris accessorius medialis),
4. Gollovo jedro – (nc.gracialis) i Burdach-ovo jedro – (nc.cuneatus), leže u – clava
s.tuberculum nuclei gracialis, odnosno u – tuberculum nuclei cuneati, na dorzalnoj
strani donjeg dijela oblongate. U njima se završavaju vlakna istoimenih puteva
kičmene moždine. Od njih polaze dvije vrste vlakana:
a. Fibrae arcuatae internae dorsales – koje po ukrštanju – (decussatio
lemniscorum) sačinjavaju glavni senzitivni put za duboki senzibilitet trupa sa
završetkom u diencephalonu – lemniscus medialis.
b. Fibrae arcuatae externae dorsales – koje prolaze ispod dorzalne površine
oblongate pod nazivom – tractus bulbocerebellaris, odlaze za mali mozak
putem – corpora restiforme s.pedunculi cerebellares inferiores.

42
B.H.

Mjesta izlaska kranijalnih nerava iz mozga i kranijalne šupljine
Naziv Njegov ganglion
I – nn.olfactori Nastaju iz oflaktornih
receptornih ćelija
olfaktivne sluznice
II – n.opticus Ganglijske ćelije
retine
III – n.oculomotorius Ganglion ciliare
(PSNS) u fossa
IV – n.trochlearis
V – n.trigeminus Ganglion semilunare
1. n.ophtalmicus, (som), ganglion
2. n.maxillaris, pterygopalatinum,
3. n.mandibularis. ganglion opticum,
ganglion
submandibulare, (svi
PNS) povezani su u
topografskom odnosu
sa V-nervom.
VI – n.abducens
VII – n.facialis Ganglion geniculi
(somatični)
VIII –
n.vestibulocochlearis
1. n.cochlearis, Ganglion spirale
2. n.vestibuli. Ganglion inferius
IX – Ganglion superius
n.glossopharyngeus Ganglion inferius
X – n.vagus Ganglion superius
XI – n.accesorius
XII - hypoglossus
>> C N S <<
Izlaz iz mozga Izlaz iz lobanje
Bulbus olfactorius Lamina cribrosa
Chiasma opticum Canalis opticus
Ispred ponsa u fossa Fissura orbitalis
interpeduncularis superior
Dorzalno, iza Fissura orbitalis
colliculus inferior superior
Anterolateralni dio 1. fissura orbitalis
ponsa supperior,
2. foramen
rotundum
3. foramen ovale
Između ponsa i Fissura orbitalis
pyramis medullae superior
oblongate
Između ponsa i olive Meatus acusticus
u angulus internus, canalis
pontocerebellaris facialis i foramen
stylomastoideum
Lateralno od VII u Meatus acusticus
angulus internus
pontocerebellaris
Na lateralnoj strani Foramen jugulare
olivae
Na lateralnoj strani Foramen jugulare
olive, iza IX
1. na lateralnoj strani Foramen jugulare
olive, iza X
2. iz prvih 5 ili 6
segmenata
cervikalnog dijela
kičmene moždine
Između piramide i Canalis
olive hypoglossus
43
B.H.
 >> C N S <<

13. GORNJA MEDULA OBLONGATA

/220 heimer

Poprečni presjek kroz rostralnu polovinu medullae oblongate ima malo drugačiji
izgled. Pojavljuje se nekoliko novih struktura, a canalis centralis se otvara u IV
ventrikul.
Tri najprominentnije strukture:
1. Tractus pyramidalis,
2. Nc.olivarius inferior,
3. Peduncullus cerebellaris inferior.
Koje obrazuju karakteristično lateralno krilo u svom presjeku.

NUCLEUS OLIVARIUS INFERIOR – je veliko, vrečasto jedro nepravilnih ivica,

mnoga njegova projekciona vlakna se ukrštaju u središnjoj liniji i odlaze na
suprotnu polovinu cerebelluma kroz – peduncullus cerebelaris inferior. Otvor
jedra – hilus, upravljen je prema medijalno i gore a dno prema lateralno, sa svih
strana okruženo je snopovima moždanih puteva. Uzrokuje na površini
oblongate, izpupčenje u vidu masline – oliva.

NC.NERVI HYPOGLOSI (XII) – sadržano je u somatomotornoj columni smješteno

je blisko u odnosu na središnju liniju. Njegova korijena vlakna prelaze preko
medule u blizini sagitalne ravni i leže na moždanom stablu između nc.olivarius
inferior i piramide.
Nalazi se u bulbarnom dijelu rombaste jame ispod – trigonum n.hyppoglossi. Iz
ovog isključivo motornog jedra izlaze – filla radicularia alfa motornih aksona. Idu
prema ventralno između lemniscus medialis i tr.corticospinalis. Izlaze iz
produžene moždine između olive i piramide, sa ušća korijenova koji se odmah
ujedine u stablo n.hypoglossusa. Inervira mišiće jezika.

Lateralnije, bliže ventrikularnoj površini smještena je najkrupnija visceralna

motorna kolumna: NC.MOTORIUS DORSALIS N.VAGI (X).
Iz ovoga jedra odlaze opšta visceromotorna parasimpatička vlakna za inervaciju
glatke muskulature i žlijezda organa abdomena i thoraxa. Ovo jedro se nalazi
bočno u odnosu na medijalni dio – nc.tractus Solitari (VII, IX, X) koje je glavno
viscerosenzitivno jedro.
Ova dva jedra zajedno sa nc.ambiguus su u bliskim interakcijama.

44
B.H.
 >> C N S <<

AREA POSTREMA - jedan od cirkumoventrikularnih organa, koje je u bliskom

odnosu sa – nc.solitarius. Pojavljuje se u vidu dvije male prominencije koje se
izbočuju u IV ventrikul, sa obje strane središnje linije neposredno rostralno u
odnosu na obex. Area postrema koja je smještena uz središnju trećinu
solitarnog jedra je – hemoreceptorna zona za supstance u krvi i CST. Značajna je
za homeostazu, te je aktivirajuća zona za povračanje.

Širenje areae postreme iz vagosolitarnog komplexa (nc.ambiguus i area

postrema) kroz medulu oblongatu tvori – intermedijernu retikularnu zonu koja
zahvata; nc.ambiguus i ventrolateralnu medulu oblongatu.
Područje koje se boji svana od ostatka medulae oblongatae sadrži – neurone sa
kateholaminom, u ovom sluučaju su to noradrenergički i adrenergički neuroni
koji su posebno brojni u regionu – vagosolitarnog kompleksa i ventrolateralnoj
medulli.

Intermedijerna retikularna zona je – (autonomna zona retikularne formacije),

vagosolitarni komplex, uključujući areu postremu i nc.ambiguus su dijelovi
centralne autonomne mreže. – (mreže za regulaciju visceralnih,
kardiovaskularnih i respiratornih funkcija).

Medularna retikularna formacija sadrži serotoninergičke neurone, posebno u

regionu koji se nalazi dorzalno u odnosu na glavni dio – nc.olivarius inferior, dok
je glavnina serotonergičkih neurona smještena u – nc.raphes.
Somatosenzitivna jedra su smještena u lateralnim dijelovima medullae
oblongate, ovdje spadaju:
1. Nc.tractus spinalis n.trigemini (V),
2. Nc.vestibularis medialis et inferior (VIII).

Tractus pyramidalis kao i gusta lamina bijele supstance, u blizini središnje crte
sadrže:
- Lemniscus medialis,
- tractus tectospinalis i
- fasciculus longitudinalis medialis.
Tr.spinotalamicus i tr.spinocerebellaris ventralis smješteni su bliže lateralno, ne
mogu se razdvojiti pa se označavaju kao fasciculus anterolateralis.

45
B.H.
 >> C N S <<

93. METENCEPHALON (sastavni dijelovi i granice)

/heimer 7, šljivić 61

Metencephalon se sastoji od cerebelluma i ponsa (mosta).

Mali mozak – pripada krovu metencephalona, čiji pod gradi Varoliusov most
(pons), a bočne zidove srednji kraci malog mozga – brachia pontis (pedunculi
cerebellaris medii).
Most – je ventralni dio metencephalona, koji se pruža od produžene moždine
do moždanih krakova srednjeg mozga (crura cerebri).

GRANICE METENCEPHALONA:
Donja li kaudalna granica:
- Ventralna strana – Fossa pospontina (prema meduli oblongati),
- Dorzalna strana – Striae medulares s.acusticae.

Gornja ili rostralna granica:

- Ventralna strana – Fossa prepontina (prema mezencephalonu),
- Dorzalna strana – Lamina quadrigemina (s.Lamina tecti).

CEREBELLUM – (morfologija) + PONS – (morfologija).

Iz knjige „Mozak i kičmena moždina čovjeka“ – Heimer:

*****
Metencephalon se sastoji od cerebelluma i ponsa (mosta). Cerebellum je "nadležan" za
koordinaciju pokreta, a smješten je ispod tentorium cerebelli u fossa crani posterior. On se
sastoji od dvije cerebelarne hemisfere koje su povezane u središnjoj liniji sa vermis
cerebelli, crvolikom formacijom. Slično cerebralnim hemisferama, cerebellum je pokriven
slojem sive supstance, cortex cerebelli, koga karakteriše veliki broj paralelnih polja, folia
cerebelli, koje su odvojene dubokim brazdama (fissurae).
Mada se obično kaže da je pons smješten ventralno u odnosu na cerebellum, on je stvarno
postavljen ispred cerebelluma, kada je glava u normalnom uspravnom položaju. Kada
posmatramo njegovu ventralnu stranu, pons je postavljen kao most preko kanala (moždano
stablo).

46
B.H.
 >> C N S <<

14. PONS (morfologija)

/šečerov 30, šljivič 32

Ventralni dio metencephalona, koji se pruža od produžene moždine do

moždanih krakova srednjeg mozga – crura cerebri.

Donja li kaudalna granica:

- Ventralna strana – Fossa pospontina – (prema meduli oblongati),
- Dorzalna strana – Striae medulares s.acusticae.

Gornja ili rostralna granica:

- Ventralna strana – Fossa prepontina – (prema mezencephalonu),
- Dorzalna strana – Lamina quadrigemina – (s.Lamina tecti).

Opisujemo 4 strane:
- jedna ventralna – prednja,
- dvije bočne,
- dozalna strana.

VENTRALNA STRANA PONSA

Konveksna, taj konveksitet odgovara udubljenju na clivusu. Njene granice su
prema gore – fossa praepontina, prema dolje –fossa postpontina. U sredini se
nalazi udubljenje označeno kao – sulcus basilaris u kome je in vivo postavljena –
art.basilaris. Tu brazdu ne formira ova arterija nego – vlakna tr.pyramidalisa,
koja sa strane ove brazde formiraju izbočenje – eminentia pyramidalis. Prednja
strana nije ravna nego ima odgovarajuće izvijugane snopiće koji su nastali od
površnih vlakna mosta. To su – fasciculi pontis:
- fasciculus superior, -> fasciculus obliqus
- fasciculus medius, -> fasciculus obliqus
- fasciculus inferior. -> fasciculus horisontalis

Između gornjeg i srednjeg snopića izlazi – n.trigeminus sa svoja dva korijena:

- radix motoria – (portio minor),
- radix sensitiva – (portio maior).
Ovi fasciculi se nastavljaju prema lateralno u srednje krakove malog mozga ili –
pedunculi cerebellares medii – (brachia pontis).

47
B.H.
 >> C N S <<

BOČNE STRANE PONSA

Prekrivene su srednjim kracima malog mozga – pedunculli cerebelllares medii,
koji vezuju pons sa malim mozgom.

DORZALNA STRANA PONSA

Čini pontinski dio rombaste jame ili – fossae rhomboidae koji se pruža iznad –
striae medullares, ograničen bočno sa –pedunculli cerebellares superior. Na
njemu se vide produžeci istih formacija kao i – pars bulbaris fossae rhomboidae.
1. Sulcus medianus fossae rhomboidae,
2. Eminentia medialis – koja se pruža od donjeg do gornjeg ugla rombaste
jame. Na njegovom najširem dijelu vidi se – colliculus facialis,
prouzrokovan sa – nc.originis n.abducentis i sa – genu internum radicis
n.facialis.
3. Sulcus limitans – granični žljeb kojim je eminentia medialis odvojena od
vestibularnog polja, udubljen je iznad facijalnog brežuljka u gornju jamicu
rombaste jame – fovea superior, ispod koje leži glavno motorno jedro
trigeminalnog živca – nc.masticatorius s.nc.motorius n.trigemini.
neposredno iznad i lateralno od gornje jamice leži – locus ceruleus.
4. Area acustica s.vestibularis – svojim gornjim ili pontinskim dijelom leži
između – sulcus limitans i brachium conjuctivum. Neposredno iznad –
striae medullares pod njim se završavaju spoljašnji i unutrašnji stub jedara
vestibularnog živca, a iznad odnosno rostralno leži – nc.sensorius superior
n.trigemini.

48
B.H.
 >> C N S <<

UNUTRAŠNJA GRAĐA MOSTA

*****
Građu mosta sačinjavaju siva i bijela masa.

SIVA MASA
Sivu masu sačinjavaju:
- Jedra moždanih živaca,
- Retikularna supstanca, zajedno sa svojim jedrima.

JEDRA MOŽDANIH ŽIVACA

U mostu su smještena jedra V, VI, VII i djelimično VIII moždanog živca – (čiji donji ili
kaudalni dio leži u produženoj moždini).

Jedra n.statoacusticusa – VIII

Jedino vestibularna jedra n.statoacusticusa-a pripadaju mostu svojim gornjim krajem, koji
se pruža iznad striae medullares.

Jedra n.facialisa – VII i VIIbis

Ovih jedra ima tri:
1. Nucleus origins n.facialis – (motorno jedro), leži ispod – eminentiae medialis,
ventrolateralno od jedra n.abducensa, smještenog u colliculus facialis. Motorno jedro
n.facialisa leži na na spoljnjem stubu motornih jedara – columna motoria lateralis.
2. Nucleus salivatorius s.pontis – (parasimpatičko-sekretorno jedro) – leži
neposredno lateralno uz motorno jedro, u produžetku stuba vegetativnih jedara. Iz
njega se rađaju parasimpatička sekretorna vlakna facialisa koja preko n.intermedius –
Wrisbergi – (VIIbis), a potom preko stabla n.facialisa prelaze u n.petrosus superficialis
maior i chorda tympani za inervaciju suznih, nosih i nepčanih žljezda, kao i podvilične
i podjezične žlijezde.
3. Nucleus tractus solitari – (senzitivno-gustoreceptivno jedro) – zajedničko je sa –
n.vagusom i glossopharyngeus-om. U gornjem ili rostralnom kraju ovog jedra
završavaju se ushodna – (gustoreceptivna) vlakna parasimpatičkog ili senzorijalnog
dijela facijalnog živca – n.intermedius–Wrisbergi – (VIIbis), koja se rađaju u ćelijama –
ganglion geniculi. Dendriti ovih ganglijskih ćelija dolaze iz gustativnih papila jezika –
papillae fungiformes et papillae foliatae inerviranih facialisom.

Jedro n.abducensa – VI
Jedro n.abducensa – nucleus origins n.abducentis, sadržano je u colliculis facialis
rombaste jame. Ono leži dorzomedijalno od motornih jedara facialisa – columna motoria
medialis. Vlakna koja se iz njega rađaju inervišu –m.rectus bulbi lateralis.

49
B.H.
 >> C N S <<

Jedra n.trigeminusa – IV
Jedara n.trigeminusa ima četiri, od kojih su u mostu smještena dva, dok se od ostala dva
jedra jedno pruža cijelom dužinom m.oblongatae do u m.spinalis, drugo pripada
mezencephalonu.
1. Nucleus masticatorius – (glavno motorno jedro) – leži ispod fovea superior
rombaste jame, u produžetku spoljnjeg stuba motornih jedara – columna motoria
lateralis. Iz njega se rađaju vlakna motornog korjena ovog živca – portio minor, koja
prelaze u n.mandibularis za inervaciju mastikatorne muskulature.
2. Nc.sensorius superior n.trigemini – (gornje senzitivno jedro) – leži ispod
vestibularnog polja rombaste jame – area acustica, neposredno lateralno od glavnog
motornog jedra istog živca. U njemu se završavaju senzitivna vlakna trigeminusa, koja
se rađaju u senzitivnom ganglionu pridodatom ovom živcu – ganglion semilunare
Gasseri.
3. Nc.tractus spinalis n.trigemini – (donje senzitivno jedro ili jedro kičmenog snopa
trigeminusa) – pruža se od drugog vratnog segmenta kičmene moždine put nagore
dužinom produžene moždine do ponsa, gdje se produžuje u gornje senzitivno jedro.
Predstavlja produžetak – supstantia gelatinosa dorsalis Rolandi, na zadnjem rogu
kičmene moždine, i prouzrokuje na dorzalnoj strani kičmene moždine – tuberculum
cinereum. U njemu se završavaju nishoodna, termoalgezična vlakna trigeminusa za
osjećaj bola i temperature, koja se uzduž spoljnje strane ovog jedra skupljaju u –
radix descendens n.trigemini.
4. Nc.accessorius mesencephalicus – (sporedno ili mezencefalično jedro) – pripada
srednjem mozgu.

RETIKULARNA FORMACIJA – zauzima dorzalni dio mosta.

Retikularna jedra su:
1. U bazilarnom dijelu – nuclei pontis.
2. U dorzalnom dijelu:
a. Nuclei raphes,
b. Nc.centralis superior,
c. Nuclei corporis trapezoidei,
d. Nuclei anteriores corporis trapezoidei,
e. Nuclei lemnisci lateralis.

50
B.H.
 >> C N S <<

15. MESENCEPHALON (morfologija)

/šljivić 61, šečerov 34

CEREBRUM (mozak u užem smislu) se dijeli na:

1. MESENCEPHALON - srednji mozak,
2. PROZENCEPHALON - prednji mozak:
- Diencephalon (međumozak),
- Telencephalon (veliki mozak).

MESENCEPHALON – je kratki cilindrični dio mozga koji se pruža između

rhombencephalona i diencephalona.

Granice na mozgu:
1. Donja ili kaudalna granica – prema rhombencephalonu:
- ventralna strana – prepontiska brazda – (fossa praepontina), koja
dijeli most od moždanih krakova – (crura cerebri),
- dorzalna strana – zadnja ivica laminae quadrigemine s.tecti.
2. Gornja ili rostralna granica – prema diencephalonu:
- Ventralna strana – zadnja ivica corpora mamillaria,
- Dorzalna strana – prednjom ivicom laminae quadrigeminae ili
zadnjim ivicom commisura posterior diencephalona.

Granice prema skeletu:

1. Donja ili kaudalna granica – označena je horizontalnom linijom koja spaja
gornje ivice – cristae pyramidis, obje piramide os temporale, prelazi preko
clivusa.
2. Gornja ili rostralna granica – odgovara gornjoj ivici leđa turskog sedla –
(dorsum sellae).

Sastavni dijelovi:
1. Lamina qudrigemina s.lamina tecti – gradi njegov krov – (tectum
mesencephali), četverogrba ili krovna pločica.
2. Tegmentum s.tegmentum pedunculi – kupica ili kalota moždanog kraka,
sačinjava srednji sprat mesencephalona.
3. Crura cerebri s.pes pedunculi – moždani kraci i između njih zadnja
rupičasta supstanca – supstancia perforata posterior grade – pod
mesencephalona.

51
B.H.
 >> C N S <<

4. Aqueductus cerebri Sylvii s.aqueductus mesencephali – predstavlja jako

suženu komoru mesencephalona i povezuje 3 i 4 moždanu komoru.

Granica između krova i srednjeg sprata je horizontalna ravan koja prolazi kroz –
gornji zid Silviusovog kanala. Granica između tegmentuma i moždanih krakova
predstavljena je:
- U unutrašnjosti mesencephalona sa – supstantia nigra,
- Na njegovoj spoljašnjoj površini;
a. Lateralno – sulcus lateralis mesencephalii,
b. Medijalno – sulcus nervi oculomotorii.

Na mesencephalonu se opisuju – tri strane:

I – DORZALNA STRANA
1. Lamina quadrigemina s.tecti – čini krov mesencephalona, na njoj
razlikujemo slijedeće formacije:
a. Colliculus superior – gornje ili optičke kvržice. Njihova siva masa
predstavlja – primarni refleksni optički centar.
b. Colliculus inferior – donje ili akustičke kvržice. U njima je smješten –
primarni akustički centar.
c. Fossa quadrigemina mediana – središnji žlijeb četverougle pločice, u
njoj je smještena stražnja rupičasta supstanca – supstantia perforata
posterior. Ova fosa se prema gore nastavlja u jedno trouglasto
udubljenje – trigonum subpineale u kome je smještena gl.pinealis –
(epiphisa). Straga se ovo polje nastavlja u proširenje – velum
medulare superius gdje na površini izlazi – IV moždani živac –
(n.trochlearis), to je jedini živac koji izlazi na stražnjoj strani mozga.
d. Sulcus quadrigeminus transversus – odvaja prednji par kvržica od
zadnjih, a prema lateralno se nastavlja u – sulcus interbrachialis koji
odvaja – brachia colliculi superioris od colliculi inferioris.

Primarni optički centar:

- Colliculi superioris – subcortikalni vidni centar,
- Pulvinar thalami,
- Corpus geniculatum laterale.

Primarni akustički centar:

- Colliculi inferioris,
- Pulvinar thalami,
- Corpus geniculatum medilae.
52
B.H.
 >> C N S <<

2. Brachia quadrigemina – kraci četverogrbih kvržica pružaju se koso upolje i

naprijed do metathalamusa, koje sačinjavaju dvije kvržice, zvane
koljenasta tijela – corpora genicolata.
a. Brachium quadrigeminum superius s.brachium colliculi superioris –
vezuju collicullus superioris sa corpus geniculatum laterale,
b. Brachium quadrigeminum inferius s.brachium colliculi inferioris –
vezuje colliculus inferioris sa corpus geniculatum mediale.

II – BOČNE STRANE
Bočna strana je sa – sulcus lateralis mesencephali, pruža se od ponsa do corpus
geniculatum mediale, podijeljena na dva dijela:
1. Trigonum lemnisci – gornji trouglasti dio bočne strane , odgovara spoljnjoj
površini tegmentuma ispod koje prolazi – lemniscus lateralis, centralni
akustički put.
- Bazu trougla čini – sulcus lateralis mesencephalis,
- Zadnja ivica – pedunculus cerebellaris superior,
- Prednju ivicu – brachium colliculi inferioris.
2. Sulcus lateralis mesencephali – donji dio bočne strane, odgovara spoljnjoj
površini – crus cerebri.
Ispod uzdužne prugaste lateralne površine moždanog kraka prolaze vlakna
– tractus temporopontinus Turk.

III – VENTRALNA STRANA

Na ventralnoj strani mesencephalona vide se:
1. Crura cerebri s.pes pedunculi cerebri – moždani kraci; kao da izviru iz –
fossae prepontinae i idu ka – capsuli interni. Njihov rostralni kraj se nalazi
u unutrašnjosti velikog mozga, odgovara zadnjem kraju unutrašnje
moždane čahure gdje se moždani krak nastavlja sa – crus occipitale
capsulae internae.
2. Fossa interpeduncularis s.intercruralis – Tarnieva interpedunkularna jama
Trouglasto udubljnje između oba moždana kraka, pruža se od ponsa do
corpora mammilaria, ona je na oba svoja kraja udubljena u po jedan špag
– recessus caudalis i recessus rostralis.
3. Supstantia perforata posterior – gradi dno trouglaste interpedunkularne
jame. Predstavlja slobodni dio ventralne površine tegmentuma, izbrušena
je sitnim vaskularnim otvorima. Ograničena je naprijed sa – corpora
mamillaria, a bočno sa – sulcus nervi oculomotorii, duž kojeg izbijaju na
površinu – korijena vlakna ovog živca.

53
B.H.
 >> C N S <<

IV – CENTRALNA ŠUPLJINA
Centralnu šupljinu gradi – aqueductus cerebri Sylvii koji se pruža duž srednje
linije između – laminae tecti i tegmentuma, vezuje četvrtu moždanu komoru sa
trećom. On predstavlja – ependyma ventriculorum.

*****
Funkcionalni značaj mesencephalona, zavisi od stepena evolutivnog razvoja. Kod viših
kičmenjaka i kod čovjeka mesencephalon predstavlja, subkortikalni optičko-akustički
reflexni centar, kao i centar za regulaciju statičkih reflexa (tonus mišića, položaj tijela u
prostoru). U mesencephalonu se nalazi i završni dio retikularne formacije koja je morfološki
i funkcionalno jedinstvena cjelina moždanog stable. Iz RF se razvija i nucleus ruber, jedno
od najvažnijih jedara extrapiramidalnog sistema, koji povezuje puteve velikog mozga,
malog mozga i kičmene moždine. U mezencephalonu se nalaze i jedra III - n.oculomotorius i
IV - n.trochlearis, moždanog živca i periokulomotorna jedra koja regulišu pokretanje očnog
bulbusa i reflexne aktivnosti oka. U lamini quadrigemini se nalaze jedra donjih i gornjih
kvržica (colliculi superior et inferior), gdje su smješteni reflexni optički i akustički centri.

54
B.H.
 >> C N S <<

GRAĐA MESENCEPHALONA:
*****
Cjelokupna siva masa mesencephalona sadržana je u njegovom tegmentumu, izuzev dva
jedra, koja leže na lamini tecti. Sivu masu mesencephalona sačinjavaju:
1. Jedra moždani živaca,
2. Retikularna supstanca,
3. Retikularna jedra,
4. Nove sive supstance.

JEDRA MOŽDANIH ŽIVACA

U mesencephalonu se nalaze na donjoj donjoj, odnosno bočnoj granici središnje sive mase
– stratum griseum centrale, sljedeća jedra moždanih živaca:

Jedro n.oculomotoriusa – III

Nucleus n.oculomotori – leži u visini colliculus superior, na ventralnoj površini – stratum
griseum centrale, koja okružuje Sylviusov kanal. Njegova fila radicularia prolaze kroz
retikularnu supstancu, probijajući se kroz nc.ruber, i izbijaju na površinu mesencephalona
duž – sulcus medialis cruris cerebri, odgovarajuće strane 4 –16 korjenih snopića.
Jedro okulomotoriusa sastoji se iz sljedećih jedara:
1. Nucleus lateralis magnocellularis – (spoljno krupnoćelijsko jedro) – je
somatomotorno. Sastoji se od izdvojenih ćelijačnih grupa za inervaciju prugastih
mišića oka. Svojim zadnjim krajem ovo jedro se nastavlja jedrom n.trochlearis-a.
2. Nucleus lateralis parvocellularis – (Westphal-Edingerovo jedro ili spoljno
sitnoćelijsko) je visceromotorno ili parasimpatičko jedro okulomotoriusa:
a. Kaudalni dio ovog jedra predstavlja – akomodacioni centar, iz njega se rađaju
parasimpatička vlakna – rami musculares intrabulbares n.oculomotorii, za
inervaciju m.ciliarisa, koji služi za akomodaciju oka.
b. Prednji dio jedra odgovara – fotomotornom centru, iz kojeg polaze vlakna za
inervaciju m.sphincter pupillae.
3. Nucleus medianus magnocellularis – (središnje krupnoćelijsko jedro) –vezuje
kontralateralna jedarca za inervaciju – m.rectus bulbi medialis. Predstavlja centar za
konvergenciju očiju.

Jedro n.tochlearisa – IV
Nucleus origins n.trochlearis leži u visini – colliculus inferior, na ventralnoj strani –
stratum griseum centrale, sa obe strane središnje ravni. Predstavlja kaudalni produžetak –
nc.lateralis magnocellularis. Fila radicularia n.trochlearis se ukrštaju u središnjoj liniji sa
vlaknima kontralateralnog jedra – decussatio nervorum trochlearium, ispod laminae tecti,
a potom izbiju na dorzalnu stranu mesencefalona sa obe strane – frenulum veli medullaris
anterioris, inervišući m.obliquus bulbi superior.

55
B.H.
 >> C N S <<

Mesencefalično jedro n.trigeminusa – V

Nucleus tractus mesencephalici n.trigemini – proteže se od dorzolateralno od jedra
n.trochlearisa duž bočne površine – stratum griseum centrale, počev od ravni colliculus
inferior do u most, gdje produžuje u glavno motorno jedro n.trigeminusa.

RETIKULARNA JEDRA
1. Retikularno jedro tegmentuma – ganglion dorsale tegmenti,
2. Ventrolateralno jedro tegmentuma – ganglion ventrale tegmenti,
3. Gudden-ovo interpeduncularno jedro – ganglion interpedunculare Gudeni,
4. Crveno jedro – nc.ruber, na kojem razlikujemo dva dijela:
a. Nucleus ruber parcellularis,
b. Nucleus ruber magnocellularis.
5. Darkševićevo jedro – nucleus commissurae posterioris et tractus longitudinalis
medialis.
6. Kahalovo intersticijsko jedro – nucleus intersticialis Cajali.

NOVE SIVE MASE

Soemmering-ova crna supstanca – (supstantia nigra-Soemmering) – označava granicu
između tegmentuma i crus cerebri odgovarajuće strane. Prolazi svojim rostralnim dijelom u
pod diencephalona – hypothalamus. Na poprečnom presjeku mesencephalona crno jedro
ima oblik polumjeseca, koje se pruža od sulcus lateralis mesencephali do sulcus nervi
oculomotori.
Na crnom jedru razlikujemo dva sloja:
a. Zona nigra,
b. Zona rubra.
U supstantia nigra prekidaju se putevi:
1. Iz kore velikog mozga – tr.corticonigralis,
2. Iz glavne subkortikalne sive mase velikog mozga – tr.pallidonigralis,
3. Iz Luys-ovog subtalamičkoj jedra – tr.subthalamiconigralis,
4. Asocijativnim vlaknima – tr.nigrotectalis, je povezana sa krovom mesencephalona.

Siva masa gornje kvržice – (stata grisea colliculi superioris) – izdjeljena je na tri sloja:
1. Površni sloj predstavlja – refleksni primarni optički centar, jer se u njemu završavaju
refleksna vlakna – tr.opticus-a.
2. U srednjem sivom sloju završavaju se – tr.spinotectalis, kao i refleksna vlakna iz kore
velikog velikog mozga –tr.corticotectalis.
3. Iz dubokog sivog sloja koji predstavlja – okulomotorni centar, polaze –
tr.tectobulbaris i tr.tectospinalis.

Jedro donje kvržice – (nucleus colliculi inferioris) - predstavlja primarni akustični centar. U
njemu se djelimično prekidaju vlakna centralnog akustičkog puta – lemniscus lateralis. Iz
njega polaze:
a. Za koru velikog mozga vlakna koja ulaze u sastav – radiatio acustica,
b. Za moždano stablo i kičmenu moždinu – tr.tectobulbaris i tr.tectospinalis.
56
B.H.
 >> C N S <<

Raspored sive mase u mezencephalonu

Dio mesencephalona u U kojoj se visini nalazi Naziv sive mase

kojem se nalazi siva
masa
Na granici mesencephalona i 1. nc.commisurae posterioris
U stratum griseum centrale

U njegovom diencephalona et tractus longitudinalis

ventralnom medialis – Darkšević,
dijelu 2. nc.interstitialis - Cajali
tegmenti

U visini colliculus superior 3. nc.origins n.oculomotori,

U visini colliculus inferior 4. nc.origins n.trochlearis,
U visini coliculus inferior i 5. nc.radicis descendentis
U lateralnom kaudalno od njega do u most n.trigemini s.nc.origins
dijelu accesorius n.trigemini

Rostralno od colliculus inferior 1. nc.ruber,

U formatio reticularis
tegmenti
U tectum mesencephali
(lamina quadrigemina)
U supstantia perforata
posterior
Od rostralne granice mosta do 2. ganglion dorsale tegmenti,
colliculus inferior 3. ganglion ventrale
tegmenti,
Kroz cijeli mesencephalon 4. supstantia nigra
U colliculus inferior-u 1. nc.colliculi inferioris,
U colliculus superior-u 2. strata grisea colliculi
superioris
Dorzalno od vrha (recessus Nc.interpeduncularis Gudeni
caudalis) fossae intercruralis

57
B.H.
 >> C N S <<

16. MONOAMINERGIČKI PUTEVI

/heimer 226,

Pet glavnih monoaminergički sistema:

1. 5 – hidroksitriptamin (serotonin –5 –HT),
2. Dopamin,
3. Noradrenalin,
4. Adrenalin,
5. Histamina – neuronski put.

Monoaminergička ćelijska tijela se primarno nalaze u moždanom stablu, često

unutar ili u bliskoj vezi sa retikularnom formacijom, izuzev neurona koji sadrže
histamine, koji su smješteni u stražnjem hipotalamusu.
Aksonalne projekcije ovih ćelijskih grupa dopiru u sve veće regione CNS-a.
- Serotonin se sintetiše iz – TRIPTOFANA,
- Kateholamin potiče iz – TIROZINA,
- Histamin nastaje iz – HISTIDINA.

Njihove aksonalne projekcije dolaze u sve veće dijelove CNS-a. Efekat koji vrši
neurotransmiter, ne zavisi samo od njegovog hemijskog sastava, nego i od
receptora sa kojim je kombinovan. Neki tipovi receptora mogu identifikovati sve
momoaminske transmitere, stoga je moguće da isti transmiter ima kompletno
različite efekte, tj. – inhibitorne i excitatorne na target ćeliju, odnosno zavisno
od receptora sa kojim se kombinuje.

ADRENERGIČKI – reaguju na perifernu stimulaciju i mogu se podijeliti na alfa i

beta receptore - koji imaju suprotan efekat na glatke mišićne ćelije (alfa-
adrenergička stimulacija -> konstrikcija, beta-adrenergička stimulacija->
dilatacija glatkog mišića).

SEROTONINERGIČKI – neki imaju excitatorni, a neki inhibitorni efekat na

postsinaptičke neurone. Dopaminski receptori. Postoje 2 tipa receptora (D1 i
D2) u odvojenim areama dopaminskog sistema srednjeg mozga
(mesencephalona).

*****
Najveći dio ovih puteva leži duž truncusa cerebri, osim histaminergičkih (HISTAMIN) koji su
smješteni u posterolateralnom hipotalamusu. Funkcije ovih puteva su: excitatori
monotoničkih aktivnosti, emocije, kardiofunkcije, regulacija apetita, sexualno ponašanje.
58
B.H.
 >> C N S <<

17. SEROTONINERGIČKI PUTEVI

/heimer 227

Većina ćelija ovog sistema se nalazi u NC.RAPHE koji obrazuje kontinuirane

kolekcije ćelijskih grupa duž moždanog stabla. Serotoninergičke ćelije se
također nalaze u okolnoj retikularnoj formaciji.
Nc. raphes dijelimo na rostralnu i kaudalnu grupu.
Aferentna vlakna u – rostralnu grupu nuclei raphes dolaze iz – prefrontalnog
kortexa i iz brojnih regiona – mediobazalnog telencephalona, uključujući; –
- prošireni amigdale,
- hipotalamus,
- jedra gyrus diagonalisa i
- habenula.
Kaudalna grupa nuclei raphes prima input iz:
- prefrontalnog kortexa,
- periakveduktalne sive mase,
- iz nekih regiona retikularne formacije i kičmene moždine.

Aksoni ćelija iz rostralne grupe nuclei raphes, koji su smješteni u

mesencephalonu i rostralnom dijelu ponsa, široko su distribuirani u
prozencephalonu i cerebellumu, gdje kao nuclei raphes u donjem ponsu i
medulli oblongati šalju projekcije u kičmenu moždinu.

Descedentna serotoninergička vlakna

Obavljaju različite funkcije na nivou kičmene moždine.
Serotoninergička vlakna sa završetcima u substantia gelatinosa obrazuju dio
centralnog kontrolnog sistema za bol. Serotoninergičke projekcije u cornu
anterius ima exitatorni efekat na motorne neurone.
Neka descedentna serotoninergička vlakna koja dopiru u ćelije – tractus
intermediolateralisa učestvuju u kardiovaskularnoj regulaciji.

Ascedentna serotonergička vlakna

Rasprostranjene ascedentne projekcije dopiru u sve dijelove prozencephalona,
uključujući cerebralni kortex. Terminali su specijalno skoncentrisani u:
- hipotalamusu,
- bazalnim ganglijama,
- corpus amygdaloideum,
- hippocampus i
- gyrus cinguli.
59
B.H.
 >> C N S <<

Serotonin utiče na fazu san-budnost, aktivnosti u sertoninergičkom sistemu

opadaju za vrijeme spavanja, a najniža je u REM fazi, kada postoji najizraženija
mišićna relaksacija. Serotoninergička vlakna dopiru do kranijalnih krvnih sudova,
unutar mozga i pia mater, gdje izazivaju vazokonstriktivni efekat. Serotonički
sistem utiče na emocionalno ponašanje i druge funkcije kao: uzimanje hrane,
hormonsku sekreciju, sexualno ponašanje i termoregulaciju.

60
B.H.
 >> C N S <<

18. ADRNERGIČKI I NORADRENERGIČKI PUTEVI

/heimer 229

Noradrenergička vlakna u CNS-u nastaju duž specijalnih ćelijskih grupa u; RF

formaciji – posebno LOCUS COERULEUS, u ponsu i intermedijarnoj retikularnoj
zoni u medulli oblongati.
Nekoliko jedara kranijalnih nerava kakva su u vagalnom kompleksu –
(nc.dorsalis nervi vagi, nc.tractus solitari, nc.ambiquus), sadrže ćelije koje
sintetiziraju noradrenalin.

Najviši nivo adrenalina u meduli oblongati se nalazi u regionu – AREE

POSTREME.
Više od polovine noradrenergičkih neurona smješteno je u malu kompaktnu
ćelijsku grupu – locus coeruleus, koja je smještena u podu četvrtog ventrikula –
(fossa rhomboidea – pars pontina).
Najveća koncentracija velikih pigmentnih ćelija koje produkuju – norepinefrin
nalaze se rostromedijalno u motornom jedru nervus trigeminusa – (fovea
superior pons). Jedro je povezano sa svim glavnim regionima u mozgu i
kičmenoj moždini. Locus coeruleus igra značajnu ulogu u ciklusu san-budnost.
Noradrenergički neuroni su skoro njemi u trajanju REM faze sna, a njihove
aktivnosti postaju intezivnije sa povećanom budnosti.

Intermedijerna retikularna zona u medulli oblongata i kaudalnom ponsu,

uključujući – areu postermu i vagalni kompleks – (vagalnu grupu jedara
kranijalnih nerava), sadrži noradrenergičke i adrenergičke neurone koji su
uključeni u neuronske krugove povezane sa visceralnim, kardiovaskularnim i
respiratornim funkcijama.

Retikulospinalni putevi iz intermedijerne retikularne zone sadrže adrenergička i

noradrenergička vlakna koja primarno idu u intermediolateralni ćelijski stub koji
sadrži – preganglijske autonomne neurone.

61
B.H.
 >> C N S <<

19. HISTAMINERGIČKI PUTEVI

/heimer231

Ćelije koje obrazuju histaminergički projekcioni sistem, nalaze se u –

NC.TUBERULOMAMILLARIS u posterolateralnom hipotalamusu.
Histaminergičke projekcije dolaze u sve glavne regione prozencephalona i neke
strukture u moždanom stablu i medulli spinalis.
Kao input u nucleus tuberomamillaris isključivo idu vlakna iz;
- hipotalamusa,
- produženog amigdala,
- septuma i
- nekih alokortikalnih i perialokortikalnih area.

Tuberomamilarni histaminergički sistem značajan je regulator autonomnih i

neuroendokrinih aktivnosti, ukljucujući apetit, pijenje i regulaciju temperature.

Histaminergična vlakna imaju mnogo varikoziteta ali nekoliko sinapsi, pojavljuju

se u histaminergičnom projekcionom sistemu koji služi za “parasinaptičko” ili
“parakrino” posredovanje u komunikaciji u kojoj transmitter prolazi brzo kroz
extracellularni prostor i djeluje na mjestima gdje su receptori podesno
smješteni.

62
B.H.
 >> C N S <<

- DOPAMINERGIČKI PUTEVI

Veliki broj dopaminergičkih ćelija je smješten u – mesencephalonu, specijalno u;

supstantia nigra, pars compacta i ventralnoj tegmentalnoj areii.
Dopaminergičke mesencephaličke ćelijske grupe primaju input iz nekoliko
regiona mediobazalnog prosencephalona uključujući i bazalne ganglije i –
produženi amigdale, kao iz retikularne formacije mezopontinskog tegmentuma
i nuclei raphes.
Aksoni dopaminergičkih ćelija obrazuju masivne ascedentne projekcione
sisteme – mesotelencephalični dopaminergički sistem. Mnoga vlakna iz MTD
sistema prolaze kroz – capsulu internu i dopiru u sve dijelove – nc.caudatusa i
putamena, to je – nigrostrijatni dopaminski put.
Druga vlakna idu naprijed kroz lateralni hipotalamus i ispod – nc.lentiformis ka
rostralnim dijelovima bazalnog prosencephalona gdje završavaju primarno u –
ventralnim striatalnim areama, uključujući; – bazolateralni amigdale, septalne i
olfaktorne aree.

Najveći dio kortexa prima dopaminergičnu inervaciju iz mesencephaličkih

ćelijskih grupa, stepen inervacije je znatno manji nego u striatumu, zato što ona
postaju mnogo rjeđa u kaudalnim dijelovima cerebralnog kortexa.

Ćelije koje sadrže dopamin su također smještene u hipotalamusu i nekim

drugim regionima bazalnog prosencephalona, uključujući; – retinu, bulbus
olfactorius, cerebralni kortex i susjednu bijelu masu.

Dopamin oslobođen iz ovog sistema ima inhibitorni efekat na oslobađanje

prolaktina i MSH – melatonin stimulirajućeg hormona iz gl.pituitariae.

63
B.H.
 >> C N S <<

20. RETIKULARNA FORMACIJA (unutrašnja

organizacija)
/232, 234 heimer,

U moždanom stablu retikularno jedro je u kontinuitetu sa intermedijarnom

sivom supstancom kičmene moždine – kaudalno, i sa lateralnim hiotalamusom i
subtalamičnim regionima – rostralno. Ono je smješteno u centralnim dijelovima
moždanog stabla.
Retikularna formacija predstavlja anatomski supstrat za – ascedentni aktivirajući
sistem. Retikularna formacija se može grubo podijeliti:
a. Medijalna longitudinalna zona – velike ćelije,
b. Lateralna zona – male ćelije,
c. Paramedijalna longitudinalna zona – nc.raphes.

UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA
Retikularno jedro – (supstanca) u ponsu i medulli oblongati karakterišu se
prvenstveno gubitkom neurona male i srednje veličine. Izuzetak od ovog pravila
je u centralnim dijelovima gornje medullae oblongatae i donjeg ponsa, gdje se
značajan broj velikih ćelija miješa sa malim i srednjim ćelijama, ovaj se region
označava kao – gigantocellularni retikularni region.
Većina ćelija u retikularnoj formaciji se karakteriše dugim radijalnim dentritima
koji se prostiru svana u perpendikularnoj ravni ka dugom aksisu moždanog
stabla.
Somatosenzitivna i viscerosenzitivna – informacija dolazi u retikularne neurone
preko – spinoretikularnih vlakna i senzitivnih kranijalnih nerava. Retikularna
formacija prima informacije iz mnogih dijelova CNS-a uključujući; jedra –
motornih kranijalnih nerava, cerebelluma, hipotalamusa, bazalne ganglije,
produženi amigdale, cerebralni korteks, specijalno premotorni korteks.

Aksoni većine retikularnih neurona ostaju unutar retikularne formacije gdje čine
dio multisinaptičkih puteva i refleksnih krugova.
Dugi aksoni obrazuju široko rasprostranjene sisteme puteva koji dopiru
praktično u svaki dio CNS-a uključujući glavne regione; – prozencephalona,
cerebelluma i svih segmenata kičmene moždine.
Većina aksona se odlikuje velikim brojem aksonalnih kolaterala. Večina
efektornih neurona u retikularnoj formaciji utiče na; – kičmenu moždinu,
prosencephalon ili cerebellum.
64
B.H.
 >> C N S <<

NC.RAPHES – smješteni oko središnje linije predstavljaju dio retikularne

formacije. Produžuju se kroz pons i moždano stablo izuzev bazalnog dijela ponsa
i drugih area, gdje se veliki snopovi vlakana ukrštaju u središnjoj liniji. Najviše su
poznati po ćelijama koje sadrže serotonin, čiji visoko razgranati aksoni dopiru u
praktično sve dijelove CNS-a.

LATRALNA RETIKULARNA ZONA

U kontinuitetu kaudalno sa spinalnom intermedijernom sivom masom –
primarno je ograničena ponsom i medullom oblongatom. Granica između
medijalne i lateralne retikularne zone prepoznaje se u nivou – gigantocelularnog
retikularnog regiona. Slično spinalnoj intermedijernoj zoni sadrži interneurone
za primarne motorne neurone, koji su u moždanom stablu predstavljeni jedrima
motornih kranijalnih nerava.

MEDIJALNA RETIKULARNA ZONA

Sadrži gigantocelularni region, u centralnom dijelu medulle oblongate i
kaudalnom dijelu ponsa, rostralno se nastavlja u subtalamički i lateralni
hipotalamički region.
Daje večinu descedentnih puteva koji su uključeni u motornu kontrolu. Sadrži
okulomotorna jedra i strukture uključene u koordinaciju pokreta oko–glava.
Dio medijalne retikularne zone su; – serotoninergički, noradrenergički,
histaminergički putevi i ascedentni holinergički putevi moždanog stabla,
povezani sa AAS – (ascedentnim aktivirajućim sistemom).

FORMATIO RETIKULARIS
Predstavlja mrežastu mješavinu sive i bijele supstance, na mjestima gdje je siva
masa razbijena u sitnije djeliće prolazom snopića bijelih mijeliziranih
produžetaka neurocita.
Ova formacija se proteže od početka – medulle spinalis pa preko : – medullae
oblongate, ponsa, mesencephalona, thalamusa – (nc.intralaminares),
subtalamusa – (zona incerta), hypotalamusa, metatalamusa i do –
telencephalona. Retikularnu formaciju grade ganglijske ćelije. Svaka ganglijska
ćelija im kraće nastavke – dendrite, koji idu transverzalno prema centru i –
aksone koji imaju dvije grane; ascedentnu i descedentnu. Ove grane se povezuju
i formiraju retikularnu mrežu. Fila radicularia – podijele retikularnu formaciju na
dva dijela:
1. Supstantia reticularia grisea,
2. Supstantia reticularia alba.
65
B.H.
 >> C N S <<

MEDULLA OBLONGATA –
Zauzima središnji dio produžene moždine – koji se pruža od jedara moždanih
živaca na podu IV komore put ventralno do piramidalnih puteva, a bočno se
graniči linijom koja silazi od – nc.tractus spinalis n.trigemini do – nc.olivaris
inferior. Filla radicularia n.hypoglossi – dijele retikularnu supstancu na dva
dijela:
- Supstantia reticularis alba,
- Supstantia reticularis grisea.

Retikularna supstanca je sastavljena iz asocijativnih nervnih ćelija koje svojim

produžetcima uspostavljaju mnogostruke veze između pojedinih senzitivnih i
motornih jedara moždanih živaca. Na taj se način preko ćelija retikularne
formacije obavljaju kako prosti tako i složeni refleksi za čije je ostvarenje
potrebno istovremeno sadejstvo više jedara moždanih živaca. Ima veliki
funkcionalni značaj, u njoj se nalaze mnogi – refleksni centri – (za disanje,
gutanje, povračanje, kihanje, kašljanje, sisanje kod novorođenčadi).
Uspostavljajući svojim asocijativnim vlaknima veze sa motornim i senzitivnim
jedrima moždanih živaca RF – usklađuje funkcionisanje tih jedara.

Retikularna jedra:
I – VENTRALNI DIO:
1. NUCLEI ARCUATI – leže na ventralnoj strani produžene moždine sa obje
strane – fissura mediana anterior.
a. Nc.arcuatus fissuralis,
b. Nc.arcuatus triangularis.

II – DORZALNI DIO:
1. CENTRALNA GRUPA – predstavljena velikim jedro – nc.centralis
s.motorius. Ovo jedro čini dio silaznog asocijativnog sistema između;
centara u diencephalonu, mesencephalonu, ponsu, produženoj moždini i;
centara u kičmenoj moždini – (pr. Tr.reticulospinalis),
2. LATERALNA GRUPA – čine veoma sićušna jedra – nc.reticulares laterales.
Primaju eference iz kičmene moždine – (tr.spinoreticularis) a šalju
eference u mali mozak – (tr.reticulocerebellaris),
3. SREDIŠNJA GRUPA – u središnjoj ravni produžene moždine duž sagitalne
ravni – (raphe medullae oblongatae) nalaze se – nc.raphes, koja se
rostralno nastavljaju u istoimena jedra ponsa – (nc.raphes pontis),
4. PARAMEDIJALNA GRUPA – nc.paramediani, locirani dorzalno i lateralno od
nc.raphae.
66
B.H.
 >> C N S <<

U retikularna jedra ubrajaju se i – nc.intercalatus Staderini, koje leži u rombastoj

jami ispod – trigonum n.hypoglossi.

Podjela retikularnih jedara prema vrsti neurotransmitera koji se nalaze u

pojedinim neuronima i njihovim produžecima:
1. Noradrenergički sistem – locus coeruleus,
2. Serotoninergički sistem – nc.raphae,
3. Adrenergički sistem – svojstven samo neuronim produžene moždine,
4. Holinergički sistem – malobrojni u RF,
5. Dopaminergički sistem – druga područja mozga.

RESPIRATORNI CENTAR
Smješten u fossa rhomboidea. Sastoji se iz dva dijela:
1. Dorzalni – (inspiratorni) dio – obuhvata donji dio nc.tractus solitari,
2. Ventralni – (expiratorni) dio – obuhvata lateralni dio nc.ambiguus i okolna
RF.
Ovi centri su povezani sa pneumotaksičkim centrom koji leži u području –
isthmus rhombencephali, a reguliše frekvenciju disanja. Podražaji u inspiratorni
centar stižu iz hemoreceptora – (glomus caroticum i glomus aorticum) iz luka
aortae. Aksoni iz inspiratornog centra, preko n.phrenicus i motornih neurona
torakalnog segmenta kičmene moždine inerviraju – dijafragmu i interkostalne
mišiće. Ekspiratorni centar se aktivira samo pri forsiranom disanju.

VAZOMOTORNI CENTAR
Centar za regulaciju rada srca i krvnog pritiska leži u – nc.centralis medullae
oblongate. Podražaji mu stižu iz – baroreceptora luka aorte, sinus caroticusa.
Djelovanja vazomotornog centra može biti; presorno i depresorno. Jedan dio
aksona preko – nc.ambigusa usporava rad srca, drugi preko simpatičkih neurona
kičmene moždine utiče na tonus perifernih krvnih sudova, treći dio aksona je u
vezi sa hipotalamusom gdje stimuliše lučenje vazopresina, a preko toga reguliše
tonus krvnih sudova.

67
B.H.
 >> C N S <<

PONS –
RF u ponsu je smještena u njegovom dorzalnom dijelu, a predstavlja rostralni
produžetak RF-e produžene moždine. Granicu između bazilarnog i dorzalnog
dijela ponsa čine duboka poprečna vlakna – fibrae pontis transversae.
I - BAZILARNA JEDRA PONSA
1. Nc.pontis – mnogobrojna, sičušna jedarca rasuta sa obje strane središnje
linije između – fasciculi longitudinales i fibrae pontis transversae koje
rastavljaju fascicule. U ovim jedrima se prekidaju putevi iz kore velikog
mozga – (tr.corticopontini), a iz njih polaze putevi za koru malog mozga –
(tr.pontocerebellares). Pontinska jedra predstavljaju čvornu stanicu preko
koje je uspostavljena veza između kore velikog mozga i kore malog mozga.

II – DORZALNA JEDRA PONSA

1. Nc.raphes – jedra središnje ravni predstavljaju rostralni produžetak
istoimenih jedara produžene moždine,
2. Nc.centralis superior – leži u produžetku – nc.centralis inferior.
3. Nc.olivaris superior – gornje illi metencephalično jedro je parno i leži u
kaudalnom dijelu ponsa između dorzalnog i bazilarnog dijela. To je parno
jedro locirano – ventromedijalno od nc.facialis, i – dorzolateralno od
nc.corporis trapezoidei. Po funkciji je relejno jedro u kome se prekidaju
vlakna dorzalnog snopa akustičkog puta – striae medullares s.acustici koja
dolaze iz – nc.dorsalis nervi cochleae, i njegovog ventralnog snopa –
corpus trapezoideum. Iznad ovog jedra oba pomenuta snopa se ukrštaju
sa istoimenim snopovima suprotne strane, a zatim se spajaju gradeći
centralni akustični put – lemniscus lateralis s.acusticus, koji se završava u
primarnim akustičkim centrima:
a. Mesencephalona – colliculi inferiores,
b. Diencephalona – corpora geniculata mediana.
4. Nc.anteriores corporis trapezoidei – sitna i leže kaudalno, ventromedijalno
i ventrolateralno, od – nc.olivarius superior, a dorzolateralno i
dorzomedijalno od – nc.pontis. U njemu se prekida dio vlakna ventralnog
snopa akustičkog puta nazvanog – corpus trapezoideum. Vlakna dolaze iz
– nc.ventralis n.cochlearis.
5. Nc.lemnisci lateralis – sitna , nalaze se dorzolateralno i rostralno od –
nc.olivarius superior, između vlakna centralnog akustičnog puta.

68
B.H.
 >> C N S <<

MESENCEPHALON –
RF mesencephalona – je nastavak RF ponsa, ispunjava cjelokupnu unutrašnjost
tegmentuma od krova do poda mesencephalona. Retikularna supstanca oko
Sylviusovog kanala je bogata neuronima, ima sivu boju pa se naziva – supstantia
grisea centralis. U njenom ventralnom dijelu leži jedro – n.trochlearisa – (IV), i –
n .oculomotoriusa – (III), a u lateralnom dijeli mesencephalično jedro –
n.trigeminusa – (V). Periferni blijeđi dio – formatio reticularis, ima ovakvu boju
zbog prolaska velikog broja vlakna. U njemu se nalaze sva retikularna jedra
ovog dijela mozga. Idući od kaudalne granice ka rostralnoj to su:
1. Ganglion dorsale tegmenti – leži u kaudalnom dijelu tagmentuma,
dorzolateralno od jedra – n.trochlearisa. U njemu se prekida refleksni
olfaktivni put – pedunculus corporis mamillaris koji silazi iz – corpus
mamillare u diencephalon.
2. Ganglion ventrale tegmenti – leži ventrolateralno od jedra – n.trochlearisa
i n.oculomotoriusa, odvojeno od njih sa – tr.longitudinalis medialis. U
njemu se prekidaju vlakna refleksnog olfaktivnog puta – fasciculus
mamillotegmentalis.
Iz ova dva jedra polaze refleksna olfaktivna vlakna koja ulaze u sastav –
tr.reticulospinale.

3. Ganglion interpedunculare – Guddenovo jedro, leži u – supstantia

perforata posterior, neposredno između kaudalnog kraja Tarinijeve jame –
(fossa interpeduncularis).
Ova tri jedra – su uključena u limbički sistem, u njim se prekidaju refleksni
olfaktivni putevi:
a. Pedunculus corporis mamillaris,
b. Fasciculus mamilotegmentalis,
c. Tr.habenulo interpeduncularis.

4. Nucleus ruber – smješteno je sa svoje 2/3 u mesencephalonu, a sa

rostralnom trećinom je u dinencephalonu. Granica između ova dva dijela
čini žlijeb na medijalnoj strani jedra kroz koji prolazi – tr.habenulo
interpeduncularis. U mesencephalonu kaudalni kraj – nc.ruber je u ravni
sa – colliculus superior, ventrolateralno od – supstantiae griseae centralis,
a neposredno dorzalno od – supstantiae nigrae.
Sastoji se iz dva dijela:
a. Paleorubrum – ili nc.ruber magnocellularis,
b. Neorubrum – ili nc.ruber parvocellularis.

69
B.H.
 >> C N S <<

Nc.ruber predstavlja važno relejno jedro u EPS jer se preko njega prenose
impulsi iz moždane kore i cerebelluma na – motorne neurone prednjeg
roga kičmene moždine.
Aferentni putevi nc.ruber:
a. Tr.corticorubralis,
b. Tr.pallidorubralis,
c. Tr.cerebellorubralis.
Eferentni putevi nc.ruber:
a. Tr.rubrospinalis,
b. Tr.tegmentalis centralis s.tr.talamorubroolivaris,
c. Tr.rubroreticularis.
Nc.ruber učestvuje u kontroli cerebelarnih, palidalnih i kortikalnih impulsa
koji osiguravaju tonus mišića, položaj tijela i hod.

5. Nc.commisurae posterior et tr.longitudinalis medialis – Darkaševićevo

jedro, – leži na granici između mesencephalona i diencephalona u
pretektalnom području, malo lateralno od jedra – nc.occulomotoriusa,
odatle prelazi mesencefalični snop – tr.longitudinalis medialis.
6. Nc.intersticialis – Cajal, – leži najrostralnije u pretektalnom području.
Lateralno od – Darkaševičevog jedra, dorzalno od spoljnje ivice –
nc.rubera.

Funkcionalni značaj RF mesencephalona sastoji se u omogučavanju optičke

orijentacije u prostoru. Smatra se da je RF mesencephalona – centar svijesti, jer
utiče na stanje budnosti. Stimulacija RFM dovodi do aktivacije cijelog mozga.
Stanje budnosti održava se zahvaljujući raznim vrstama podražaja što se prenosi
ARAS sistemom – (ascedentni retikularni aktivirajući sistem), do senzorne
motorne kore frontalnog režnja mozga i limbičkog sistema – (preko talamusa), a
odgovor iz tih regija dolazi do RF po sistemu povratne sprege, čime se održava
budno stanje.

70
B.H.
 >> C N S <<

21. FUNKCIONALNO ANATOMSKI SISTEMI

/heimer 235

Retikularno jedro moždanog stabla je uključeno u bezbroj funkcija. Specifičan

dio retikularnog jedra se identificira kao supstrat za neku funkciju ili grupu
međusobno povezanih funkcija. Retikularna formacija se dijeli u specifične
funkcionalno-anatomske sisteme:

1. Ćelije u medijalnoj zoni pontinske i medularne retikularne formacije, koje

su uključene u descedentne retikularne sisteme, koji su povezani sa
motornim funkcijama.
2. Descedentni putevi koji nastaju u – periakveduktalnoj sivoj masi i
kaudalnom – nuclei raphe i obrazuju dio sistema za centralnu inhibiciju
bola.
3. Interneuroni u paramedijalnoj pontinskoj retikularnoj formaciji su blisko
povezani sa – coliculi superiores i jedrima kranijalnih nerava (III, IV, VI)
koji posreduju u pokretima oka. Ove strukture leže u blizini – fasciculus
longitudinalis medialisa i obrazuju sistem od velikog značaja za
konjugirane pokrete oka i za kordinirane pokrete očiju i glave.
4. Motorna jedra kranijalnih nerava (V, VII, X, XII) su uključena u lateralne
dijelove pontinske retikularne formacije i medularne retikularne formacije.
Retikularni interneuroni u ovim areama, učestvuju u raznovrsnim
reflexima moždanog stabla, koji se ostvaruje preko ovih motornih jedara,
ili učestvuju u posredovanju kortikalnog inputa do motornih neuronskih
ćelijskih grupa.
5. Autonomni regulatorni centri u meduli oblongati, uključujući neuralne
krugove za kardiovaskulatorne i respiratorne funkcije, blisko su povezani
sa – intermedijernom retikularnom zonom, koja se odlikuje bogastvom u
sadržaju noradrenergičkih i adrenergičkih neurona.
6. Kolekcija holinergičkih neurona, smještena oko – pedunkulopontinskih
tegmentalnih jedara u gornjem dijelu moždanog stabla, obrazuje
krucijalnu komponentu anatomskog supstrata za ascedentni aktivirajući
sistem.

71
B.H.
 >> C N S <<

22. ASCEDENTNI AKTIVIRAJUCI SISTEM

/heimer 235

AAS je koncept baziran na činjenici da električna stimulacija posebno – gornjeg

dijela retikularnog jedra moždanog stabla ili prirodna stimulacija – spinalnih ili
kranijalnih nerava, proizvodi široko rasprostranjenu kortikalnu aktivaciju ili
desinhronizaciju.
Primjer: - Spor talas visokog napona na EEG-u mirne relaksacije zamjenjuje sa sa
visokofrekventnim EEG niskog napona intenzivnom pobuđenosti, što se
označava kao stanje pobuđenosti ili budnog odgovora.

Anatomski supstrat za kortikalnu aktivaciju ili pobuđenost je komplikovan,

mnogi sistemi su uključeni;
1. ascedentne retikularne puteve,
2. hipotalamički histaminergički sistem,
3. holinergička i neholinergička vlakna iz – nucleus basalis Meynerti, i
4. odnosne aree u bazalnom prozencephalonu.

Neki ascedentni putevi obavljaju svoju aktivnost preko talamusa, pošto drugi,
uključujući nucleus basalis Meynerti i histaminergičke sisteme, dopiru do
cerebelarnog cortexa bez relacije sa talamusom.
Holinergički sistem kao dio ascedentnih retikularnih puteva, nastaje kao
izražena kolekcija holinergičkih neurona u nivou pontomezencephalične
tranzitorne aree.
Dva glavna holinergička sistema su:
1. Nucleus tegmentalis pedunculopontinus – duž dorzalnog aspekta
peduncullus cerebellaris superior, i
2. Nucleus tegmentalis laterodorsalis – koji se nalazi u centralnom dijelu
periakveduktalne sive mase.

Veliki dio holinergičkog sistema moždanog stabla odlazi u – nuclei

intralaminares thalami, kao i mnoga specifična jedra talamusa.
Drugi glavni dio holinergičkog sistema moždanog stabla se projicira u – lateralni
hypotalamus i bazalni prozencephalon, a neka vlakna dopiru direktno u
cerebralni kortex.

Ascedentni aktivirajući sistem, uključujući – retikulokortikalne i –

retikulotalamokortikalne puteve, primarno je odgovoran za – svjesno stanje, što
je preduvijet za percepciju, a sadržaj svijesti je reflexija kortikalne aktivnosti.
72
B.H.
 >> C N S <<

101.CEREBELLUM (morfologija)
/39 šečerov, 44 šljivić, 105 heimer

Pripada krovu – metencephalona, čiji pod gradi – pons, a bočne zidove – brachia
pontis s.pedunculi cerebelllares medi.
Mali mozaka je smješten u osteofibroznoj loži, čiji koštani krov i prednji zid gradi
– fossa crani posterior, a fibrozni krov gradi – tentorium cerebelli. U ovoj jami je
mali mozak uklješten kao klin između dorzalne strane produžene moždine i
ponsa odozdo, i ventralne strane velikog mozga odozgo od čijih ga potiljačnih
režnjeva odvaja – tentorium cerebelli.
Na malom mozgu razlikujemo – dvije hemisfere cerebelli, odvojene jedna od
druge sa – vermisom.
Površina crva i hemisfera je podijeljena sa – sulci cerebelli.
Na spoljnjoj površini mozga se razlikuju tri strane:

I – FACIES SUPERIOR CEREBELLI

Odgovara ravni – tentoriuma, koji je pokriva. Duž njenog središnjeg dijela pruža
se – vermis superior. Obodna ivica gornje strane pokazuje na oba kraja gornjeg
crva po jedan urez:
1. Incisura cerebelli anterior – svojim konkavitetom obuhvata krovnu ploču
mesencephalona – lamina quadrigemina,
2. Incisura cerebelli posterior – dubok, uzak, a dno mu odgovara granici
između gornjeg i donjeg crva – follium vermis.
Duž zadnjeg polukružnog dijela obodne ivice pruža se – sulcus s.fissurra
horisontalis cerebelli, koja prednjim dijelom prelazi na prednju stranu malog
mozga.

II – FACIES INFERIOR CEREBELLI

Jako ispupčena i odgovara konkavnom dnu – fossa crani posterior. Duž njenog
srednjeg dijela pruža se – vallecula cerebelli, na čijem dnu leži – vermis inferior.
Bočna loptasta ispupčenja sa obje strane valeculae odgovaraju jamicama na
occipitalnoj kosti – fossa cerebellaris ossis occipitalis.

73
B.H.
 >> C N S <<

III – FACIES ANTERIOR CEREBELLI

Postavljena je u uspravnoj frontalnoj ravni, kao i – fossa crani posterior – (njen
prednji, koštani zid), čiji srednji dio gradi clivus, a oba bočna dijela –
cerebellarne strane piramida temporalne kosti.
Na ovoj strani razlikujemo:
1. Ponto–bulbarni dio – obuhvata svojim konkavitetom dorzalnu stranu
mozga i produžene moždine, sa kojima je bočno vezan kracima malog
mozga, a između ovih odvojen – šupljinom IV komore. Po odvajanju
cerebellluma od ponsa i medullae obongatae vidi se – fossa cerebelli
transversa:
a. Dno jame gradi – fastigum, špag četvrte komore,
b. Bočne granice – čini zajednička peteljka 3 cerebelarna kraka
odgovarajuće strane.
c. Sprijeda granica je – velum medullare anterius i lingula,
d. Nazad granica je – velum medullare posterius i nodulus.
Zadnji veo produžuje se bočno u – pedunculus flocculi, koja se na
spoljnjem kraju završava kao – flocculusom.

2. Bočni ili petrozni dio – pruža se lateralno od ponsa i medullae oblongatae.

Sulcus horisontalis cerebelli – dijeli ovu stranu na 2 polutke. In–situ u –
fossa crani posterior bočni dio prednje strane priljubljen je uz trouglastu ili
cerebelarnu stranu piramide slijepočne kosti.

PONTOCEREBELARNI UGAO –
To je ugao koji zaklapaju bočne strane ponsa i medullae oblongatae sa
susjednim slobodnim dijelom prednje strane cerebelluma. To je oštar površinski
ugao ili – ugao dieder. In–situ, je sprijeda zatvoren sa zadnjom stranom
piramide temporalne kosti i pretvoren je u – cisterna pontocerebellaris.

Zidovi pontocerebellarnog ugla:

1. Unutrašnji zid – postavljen je u sagitalnoj ravni, grade ga bočne strane
ponsa i medulle oblongate, duž kojih se rađaju 7 pretposljednjih živaca – (V
–XI),
2. Spoljnji zid – susjedni slobodni dio prednje strane malog mozga upravljen
od tjemene linije ugla – koso, upolje i naprijed,
3. Prednji, koštano duralni zid – zatvara sprijeda ovaj ugao, pruža se od vrha
zadnje strane piramide do – porus acusticus internus-a. Na njemu se nalaze
– pori nervosi durae matris 7 pretposljednjih moždanih živaca.

74
B.H.
 >> C N S <<

Sadržaj pontocerebelarnog ugla:

Cisterna pontocerebellaris – je ispunjena sa – liquor cerebrospinalis, u vezi je sa
IV komorom preko Luschkinih otvora – (apertura lateralis ventriculi IV). Kroz nju
prolaze:
1. Sedam pretposljednjih moždanih živaca, koji se pružaju od unutrašnjeg
zida ugla do osteoduralnih otvora na njegovom prednjem zidu,
raspoređeni su u tri peteljke:
a. Gornja živčana peteljka – čine je:
- Korijen n.trigeminusa – (V),
- Medijalno n.abducens – (VI).
b. Srednja živčana peteljka – u njen sastav ulaze:
- N.facialis – (VII),
- N.intermedius – (VIIb),
- N.statoacusticus – (VIII).
c. Donja živčana peteljka – čine je:
- N.glossopharyngeus – (IX),
- N.vagus – (X),
- N.accessorius – (XI).
2. Arterije:
a. Art.cerebellaris superior,
b. Art.auditiva interna.
3. Dandy-eva vena.

PODJELA MALOG MOZGA:

Na malom mozgu razlikujemo 3 režnja:
1. Lobus floculonodularis - archiocerebellum,
2. Lobus anterior - palleocerebellum,
3. Lobus posterior - neocerebellum.

75
B.H.
 >> C N S <<

GRAĐA MALOG MOZGA

*****
Cerebellum je izgrađen od sive i bijele mase. Sivu masu čine;
- kora malog mozga, koja oblaže površinu, i
- jedra malog mozga, koja predstavljaju subkortikalnu sivu masu.

SIVA MASA
Kora – oblaže cijelu površinu malog mozga, izuzev – fossa cerebelli transversa, debljina joj
je oko 1 – 1,5 mm.
Građa kore; koru čine dva sloja; –spoljnji sivi sloj i –duboki sloj.
Sivi sloj se sastoji iz:
1. Stratum molekulare – u kojem leže zvjezdaste ćelje, čiji neuriti završavaju oko
Purkinijevih ćelija narednog sloja,
2. Stratum gangliosum – kojeg grade velike Purkinijeve ćelije, čiji neuriti završavaju na
nc.dentatus i nc.fastigi.
3. Stratum granulosum – je najdublji sloj kore. Sadrži sitne zrnaste ćelije čiji neuriti
zglobljavaju s dentritima Purkinijevih ćelija, i zvjezdastih ćelija čiji neuriti napuštaju
ovaj sloj.

JEDRA MALOG MOZGA – nuclei cerebelli:

Postoje četiri parna jedra, raspoređena u središnjoj bijeloj masi, na sljedeći način; –idući od
središnje linije put spolja odozgo i naniže;
1. Nucleus fastigi – najmedijalnije i najdorzalnije,
2. Nucleus globossus,
3. Nucleus emboliformis,
4. Nucleus dentatus – najlateralnije i najventralnije od četiri jedra.

Nucleus fastigi – leži sa obe strane fastiguma, gradi dno fossae cerebelli transversae na
prednjoj strani mozga. Nalazi se između; lingulae i nodulusa odvojeno od svoda fastiguma
samo ependimskim omotačem.
***
Vezano sa jedne strane sa korom vermisa (tr.corticonuclearis) a sa druge strane sa
vestibularnim i retikularnim jedrima oblongate preko gornjih krakova malog mozga
(tr.fastigobulbaris). Ono je uključeno u spinocerebelarni sistem puteva malog mozga, jer
uspostavlja vezu između puteva, koji se prekidaju u kori malog mozga i puteva koji iz
produžene moždine silaze ka kičmenoj mozdini.

Nucleus globosus – leži spolja i ispod nc.fastigi.

Nucleus emboliformis – leži ventrolateralno od nc.globossus, na otvoru nuclesu
dentatusa.

76
B.H.
 >> C N S <<

Nucleus dentatus – najveće jedro malog mozga. Ima oblik kesice – capsula nuclei dentati
sa otvorom – hilus nuclei dentati. Unutrašnjost ovog jedra ispunjena je bijelom masom –
corpus medulllare nucle dentati.
***
Vezan je s jedne strane sa korom hemisfera malog mozga - tr.corticonucleares, a sa druge
strane sa produženom moždinom – tr.dentatoolivaris, sa mezencefalonom -
tr.cerebellorubralis, i sa diencephalonom – (tr.cerebellotalamicus i tr.cerebellorubralis +
tr.rubrotalamicus).
Ono je uključeno u cerebello-cerebralni sistem puteva malog mozga, pošto uspostavlja vezu
između puteva, koji se silazeći iz kore velikog mozga prekidaju u kori hemisfera malog
mozga (tr.corticopontini - tr.pontocerebellaris i tr.corticocerebellaris) i puteva, koji iz
mezencefalona vode ka velikom mozgu (tr.cerebellotalamicus - tr.talamocorticales) i ka
kičmenoj moždini (tr.rubrospinalis i tr.rubroreticularis cruciatus - tr.reticulospinalis).

BIJELA MASA
Unutrašnjost malog mozga ispunjava bijela masa – corpus medullare cerebelli. Sa svih
strana je okružena korom osim na – fossa cerebelli transversa. Na površini malog mozga
središnja bijela masa je izdjeljena na – laminae medulares, koja se uvlaći u listaste režnjiće i
vijuge kore, te na presjeku ima izgled razgranatog drveta.
Cerebelofugalni projekcioni putevi – (putevi koji se rađaju u malom mozgu) malog mozga:
1. Tr.cerebellospinalis – veza s kičmenom moždinom,
2. Tr.dentatoolivaris – veza sa produženom moždinom,
3. Tr.cerebellonuclearis - veza sa produženom moždinom,
4. Tr.fastigobulbaris - veza sa produženom moždinom,
5. Tr.cerebellorubralis – veza sa mezencefalonom,
6. Tr.cerebellothalamicus – veza sa dinecephalonom.

Cerebelopetalni ushodni putevi su:

1. Tr.spinocerebellaris dorsalis Flechsig – veza sa kičmenom moždinom,
2. Tr.spinocerebellaris ventralis Gowers - veza sa kičmenom moždinom.

*****
Funkcija cerebelluma:
1. Regulacija ravnoteže,
2. Održavanje mišićnog tonusa,
3. Koordinacija rada flexora i extensora,
4. Programiranje pokreta i motornog učenja.

77
B.H.
 >> C N S <<

Pregled lobusa gornje strane malog mozga (idući od naprijed unazad):

Vermis (superior) Hemisphaerium cerebelli

Naziv režnjeva vermisa: (facies superior)
Naziv odgovarajučih režnjeva hemisfere:
1. Lingula cerebelli a. Vincula lingulae cerebelli,
(prednji kraj gornjeg crva),
2. Lobus centralis, b. Alla lobuli centralis,
3. Monticulus: c. Lobulus quadrangularis
- Culmen, - Pars anterior,
- Declive, - Pars posterior.
4. Folum vermis d. Lobulus semilunaris superior.
(zadnji kraj gornjeg crva).

Pregled lobulusa donje strane malog mozga (idući od nazad unaprijed):

Vermis (inferior) Hemisphaerium cerebelli

Naziv režnjeva vermis-a: (facies inferior)
Naziv režnjeva hemisfere:
1. Tuber vermis a. Lobulus semilunaris inferior,
(zadnji kraj donjeg crva),
2. Pyramis vermis, b. Lobulus biventer:
- Pars lateralis,
- Pars medialis.
3. Uvula vermis, c. Tonsilla cerebelli,
4. Nodulus d. Flocculus i pedunculus flocculi.
(prednji kraj donjeg crva).

78
B.H.
 >> C N S <<

23. CEREBELARNI CORTEX, UNUTRAŠNJI KRUG

/364 heimer, 48 šljivić

Cerebralni cortex ima nekoliko bitnih neurona, a najveći broj čine granulirane
ćelije.
Pet glavnih tipova ćelija u cerebelarnom kortexu su:
1. Granulirane ćelije,
2. Golđi ćelije,
3. Purkinijeve ćelije,
4. Košaraste ćelije,
5. Zvjezdaste ćelije.

One su organizovane – trolaminarno, idući iznutra prema vani postoje:

1. GRANULIRANI SLOJ - sadrži obilje malih relejnih ćelija. Golgi ćelije – čija
dendritična vlakna dopiru u molekularni sloj.
2. PURKINIJEV SLOJ – obrazuju ploče Purkinijevih ćelija, koje se bogato
granaju u karakteristično spljošteno dentritičko stablo koje dopire kroz
molekularni sloj u perpendikularnu ravan u odnosu na longitudinalni aksis
foliuma.
3. MOLEKULARNI SLOJ - sadrži dva tipa interneurona; zvjezdaste ćelije i
košaraste ćelije, uz dodatak dendrita Purkinijevih i granuliranih ćelija.
Ovaj sloj karakteriše bogastvo tijesno upakovanih aksona granularnih
ćelija, tj. paralelnih vlakna – koja imaju paralelan pravac u odnosu na
smjer folija.

Kora obleže cijelu površinu malog mozga izuzev – fossae cerebelli transversae.
Površina vijuga – folia cerebelli, obložena je sivom masom, a ovakvoj vijugi
odgovara lamela bijele mase – lamina alba. Na mediosagitalnom presjeku kroz
vermis središnja bijela masa ima oblik razgranatog drveta – arbor vitae.

UNUTRAŠNJI KRUG:
Aferentnih nervna vlakana koja sprovode impulse u cerebellum su:
1. PUZAVA VLAKNA – (CFs) – nastaju iz nc.olivarius inferior,
2. MAHOVINASTA VLAKNA – (MFs) – nastaju iz nn.spinales, nn.vestibulares,
RF, nc.pontis,
3. AMINERGIČKA VLAKNA – (Afs) – nastaju iz nc.raphe, locus coeruleus.

79
B.H.
 >> C N S <<

Većina aferentnih vlakana šalje aksonske kolaterale u jedno od centralnih jedara

prije njihovog dospijeća u cerebelarni kortex i konačnog spajanja sa Purkinijevim
ćelijama.
Glavni inputi koji dopiru u cerebellum putem mahovinastih i aminergičkih
vlakana aktiviraju cerebellarna jedra kroz njihove aksonske kolaterale.

Puzava vlakna – (CFs):

Nastaju iz nc.olivarius inferior, čine mnogostruke i snažne kontakte direktno sa
proksimalnim dendritičnim granama ograničenog sloja Purkinijevih ćelija.
Puzava vlakna osiguravaju snažan input u nekolicinu Purkinijevih ćelija.

Mahovinasta vlakna – (MFs):

Utiču na veliki broj Purkinijevih ćelija na indirektan način.
Ona idu široko i kroz bijelu masu i kroz granulirani sloj i ostvaruju sinaptičke
kontakte sa dendritima – granuliranih ćelija u komplexne formacije koje se
nazivaju - Glomeruli.
Glomeruli se sastoje od:
- centralnog mahovinastog terminala i
- proširenja Golgievih ćelijskih aksona,
I jedni i drugi stupaju u sinaptički kontakt sa dendritima granularnih ćelija.
Aksoni granularnih ćelija, projektuju se u molekularni sloj, gdje čine bifurkaciju
„Z“ oblika, te obrazuju paralelna vlakna koja idu perpendikularno na spljošteno
dentritično stablo – Purkinijeve ćelije i ostvaruju sinaptičke kontakte sa
bodljama distalnih dentritičnih ogranaka više stotina Purkinijevih ćelija.
Mahovinasti input je mnogo šire rasprostranjen u veliki broj Purkinijevih ćelija
kroz glomerularne releje u granularnom sloju. Purkinijeve ćelije se projektuju u
cerebelarna jedra u dubini, koja konačno daju – cerebelarne eferentne puteve.

Aminergička vlakna – (Afs):

Karakterišu se širokom distribucijom u cerebralni kortex. Aminergička vlakna
koja su inhibitorna, čine dva različita tipa;
- serotonin aksoni – koji nastaju iz nuclei raphes moždanog stabla, i
- aksoni koji sadrže noepinefrin – porijeklom iz locus coeruleus.

Tri tipa inhibitornih neurona;

- golgijeve ćelije, košaraste i zvjezdaste ćelije,
koje kontaktiraju direktno ili indirektno sa vanjskim aferentnim vlaknima služe
kao modulatori u – cerebellarnom kortexu. Upadljiva osobina cerebelarnog
cortexa da on ima samo – autput neurone.
80
B.H.
 >> C N S <<

92. PEDUNCULI CEREBELLI

/heimer 105, šljivić 53

Cerebellum posjeduje 3 parna i simetrična kraka:

1. Peduncullus cerebellaris inferiores – (CORPUS RESTIFORME),
2. Peduncullus cerebelaris medii – (BRACHIUM PONTIS),
3. Peduncullus cerebellaris superior – (BRACHIUM CONJUCTIVUM).

I – PEDUNCULI CEREBELARES INFERIORES – (corpus restiforme)

Povezuje cerebellum sa medullom spinalis i medullom oblongatom.
Obrazuju ih cerebelopetalni i cerebelofugalni putevi medullae oblongate i
medullae spinalis. Morfološka karakteristika pedunculli cerebelares inferior je
da posjeduju dva dijela, specifična po građi:
1. PARS MEDIALIS – (corpus juxtarestiforme),
2. PARS LATERALIS.

Ia – PARS MEDIALIS:
a. Cerebelopetalni putevi;
1. Tr.nucleocerebellaris,
2. Tr.vestibulocerbellaris,
3. Tr.reticulocerebellaris.

a. Cerebelofugalni putevi;
1. Tr.cerebellonuclearis,
2. Tr.cerebellovestibularis.

Ib – PARS LATERALIS:
a. Cerebellopetalni putevi;
1. Tr.spinocerebellaris dorsalis,
2. Tr.olivocerebellaris – (fibre arcuate interne ventrales),
3. Tr.bulbocerebellaris – (fibre arcuate externe),
4. Tr.corticocerebellaris – (pars bulbaris).

b. Cerebelofugalni putevi;
1. Tr.cerebellospinalis Marchi,
2. Tr.dentatoolivaris.

81
B.H.
 >> C N S <<

Prividni početak CORPUS RESTIFORME – pedunculli cerebellares inferiors, je u

visini donjeg ugla – fossae rombhoideae, a neposredno iznad tri izbočenja u
dorzalnoj strani medullae oblongate:
- Tuberculum nuclei cuneati,
- Tuberculum nc.gracillis,
- Tuberculum cinereum Rolandi.

Corpus restiforme predstavlja prividni produžetak – funiculus posterior i pars

retroolivaris funiculi lateralis medullae spinalis.
Od svog početka pedunculli cerebelares inferiores – divergiraju ograničavajući
bočni – pars bulbaris fosse romboideae, te skreću ka bočnim uglovima – fosse
romboideae pa dorzalno prema – cerebellumu.

Spolja od bočnih uglova fossae romboideae, pedunculli cerebelares inferiores se

spajaju sa – brachia pontis i brachia conjuctiva u zajedničko stablo – pedunculli
cerebellaris koje ponire u – cerebellum kroz – fossa cerebelli transfersa,
označavajući pri tome njene bočne uglove.

II - PEDUNCULI CEREBELARES MEDII – (brachia pontis)

Povezuje cerebelum sa – ponsom.
Pripada bočnom zidu – metencephalona, – (zajedno sa brachia conjuctiva).
Njihov prividni početak je na granici bočne i ventralne strane ponsa – (linea
trigeminofaciallis).
Obrazuju ih cerebellopetalni putevi ponsa:
1. Tr.pontocerebellaris - izgrađuju glavninu mase brachia pontis. Obrazuju ga
– fibre pontis transferse mediae, superficiales et profunde koje polaze iz –
nc.pontis. One se ukrštaju i obrazuju – tr.pontocerebellaris koji čini
glavninu mase – brachi pontis kontralateralne strane.
2. Tractus corticocerebellaris – (pars pontina), obrazuju preostali dio brachia
pontis.

82
B.H.
 >> C N S <<

III - PEDUNCULI CEREBELLARES SUPERIORES – (brachia conjuctiva)

Povezuju cerebellum i cerebrum (mesencephalon i prosencephalon;
diencephalon i telencephalon).
Pripadaju bočnom zidu metencephalona, a njihov prividni početak odgovara
zadnjoj ivici – laminae quadrigeminae. Od ovog mjesta brachia conjuctiva
divergiraju prema dole, ograničavajući bočno – pars pontina fossae
romboideae, na čijem bočnom uglu skreću dorzalno prema – cerebellumu u koji
ulaze ujedinjeni sa brachia pontis i corpora restiforme u zajedničko stablo.
*
Zajedničko stablo pedunculli cerebellaris ponire u – fossa cerebelli transfersa.

Putevi:
CEREBELOPETALNI putevi:
1. Tr.spinocerebellaris Gowers,

CEREBELOFUGALNI putevi:
1. Tr.cerebellorubralis, – iz nc.dentatus,
2. Tr.cerebellotalamicus, – iz nc.dentatus,
3. Tr.fastigiobulbaris.

*****
Obrazuju ih:
- cerebellopetalni putevi – medullae spinalis,
- cerebelofugalni putevi – medullae oblongate, mesencephalona, diencephalona.

83
B.H.
 >> C N S <<

24. ARCHIOCEREBELLUM - (vestibulocerebellum)

/368 heimer

Podjela cerebelluma s obzirom na:

Porijeklo Filogenetski Funkcionalni

LOBUS FLOCULONODULARIS ARCHICEREBELLUM VESTIBULOCEREBELLUM
LOBUS ANTERIOR PALEOCEREBELLUM SPINOCEREBELLUM
LOBUS POSTERIOR NEOCEREBELLUM PONTOCEREBELLUM

Lobusi su izdjeljeni na lobuluse sekundarnim brazdama, a lobulusi i njima

odgovarajući dijelovi na vermisu imaju odgovarajuće nazive.
Svaki dio na hemisferama ima svoj pandan na vermisu.

VESTIBULOCEREBELLUM – sastoji se primarno od – lobus floculonodularis.

Filogenetski je najstariji dio mozga pa se još naziva i – archiocerebellum. Od
lobus posterior je odvojen sa – fissura posterolateralis.
Obuhvata slijedeće dijelove:
1- Nodulus – (vermis),
2- Flocculus sa pedunculi flocculi – (hemisfere).

Osim vestibulocerebelarnih mahovinastih vlakana, on prima pontocerebellarna

vlakna povezana sa okulomotornim sistemom. Aksoni Purkinijevih ćelija iz
vestibulocerebelluma završavaju uglavnom u vestibularnim jedrima, koja su
komparabilna sa cerebellarnim jedrima u njihovim relacijama sa cerebelarnim
kortexom.
U ovaj dio dolaze vlakna preko – tr.vestibulocerebellaris – (nc.vestibularis
medialis et inferior), kao i – ganglion vestibuli. Vlakna ovog puta ulaze u LF –
(lobus flocculonodularis). Odavde odlaze vlakna preko – tr.fastigiobulbaris kroz
gornje krakove cerebelluma na – nc.vestibularis superior et lateralis.

Vrši nadzor nad mišićima važnim za održavanje ravnoteže. Ako se poremeti

funkcija vestibulocerebelluma dolazi do gubitka ravnoteže – ataksija.

84
B.H.
 >> C N S <<

25. SPINOCEREBELLUM - (palleocerebellum)

/268 heimer

Spinocerebellum – se sastoji od – lobus anterior i dijela koji je neposredno

kaudalno u odnosu na – fissura prima kao i – pyramis. Lobus anterior je odvojen
od lobus posterior sa – fissura prima ili fissura preolivaris.
Obuhvata sljedeće dijelove:
a. Na vermisu;
1. Lingula,
2. Lobus centralis,
3. Culmen.
b. Na hemisferama:
1. Cincula lingulae,
2. Ala lobi centralis,
3. Lobulus quadriangularis.

Povezan je sa – medullom spinalis spinocerebellarnim putevima preko kojih

prima propriocetivni osjet iz mišića, tetiva, zglobnih čahura i ligamenata.
Predstavlja centar dubokog senzibiliteta i koordinacioni centar pokreta grupe
mišića flexora i extensora. Povezan je sa medullom spinalis i medullom
oblongatom preko:
1. Tr.spinocerebellaris anterior – (ventralis), prenose senzibilitet iz donjeg
dijela tijela. Formiraju ga aksoni neurona lamina 5 – 8.
2. Tr.spinocerebellaris posterior – (dorsalis), donosi senzibilitet iz trupa i
extremiteta. Formiraju ga aksoni neurona smješteni u – Clarcovoj columni
od C8–L3.
3. Tr. Olivocerebellaris – odlazi sa – nc.olivaris inferior. Ulazi kroz donje krake
cerebelluma i reguliše tačnost mišićnih pokreta.

Putevi koji odlaze iz paleocerebelluma:

1. Tr.cerebellorubralis – ulazi u mesencephalon putem gornjih krakova,
formira – decusatio peduculorum cerebellum superior. Potom odlazi na –
nc.ruber, odakle odlazi kao – tr.rubrospinalis, koji vodi na prednje rogove
kičmene moždine.

Funkcija spinocerebelluma:
Kontroliše mišićni tonus, sinergističko djelovanje mišića pri raznim položajima. A
njegovo dejstvo je ipsilateralno. Kod ostećenja spinocerebelluma – asinergija,
slaba koordinacija pokreta mišića flexora i extensora, trzavi su (tremor).
85
B.H.
 >> C N S <<

26. PONTOCEREBELLUM - (neocerebellum)

/368 heimer

Sastoji se od lobus posterior. Filogenetski najmlađi dio mozga, pa se zato i zove

– neocerebellum. Proteže se od – fissurae prime do –fissurae posterolateralis.
Obuhvata najveći dio malog mozga.
Lobus posterior – u pripadaju slijedeći dijelovi vermisa (obuhvata):
1. Decliva,
2. Folium vermis,
3. Tuber vermis,
4. Pyramis,
5. Uvula.
A od hemisfera:
1. Lobus simplex,
2. Lobus semilunaris superior,
3. Lobus semilunaris inferior et lobus gracialis,
4. Lobus biventer,
5. Tonssila.

Neocerebellum je preko – ponsa povezan sa – cortex cerebri. Aferentna vlakna

prima preko – nc.pontis, pa mu je funkcionalni naziv – pontocerebellum. Prima
mahovinasta vlakna koja pripadaju kortikopontocerebelarnim projekcijama
primarno iz; – senzorimotornog, vizuelnog i cingularnih area cerebralnog
kortexa. Ovdje je uključen glavni dio cerebelarne hemisfere i razvija se paralelno
sa cerebelarnim kortexom.
Predstavlja vezu između kore – velikog i malog mozga, i to preko:
1. Tr.corticopontini – putevi koji se prekidaju na relejnim jedrima – nc.pontis,
koji se nalaze u bazalnom dijelu ponsa,
2. Tr.pontocerebellaris i tr.reticulocerebellaris – odlazi iz ponsa prema
malom mozgu i završi u njegovoj kori.
3. Tr.cerebellothalamicus – odlazi prvo u mesencephalon kroz gornje krake
malog mozga. U mesencephalonu napravi – decusatio pedunculorum
cerebellarium superior. Potom odlazi u – thalamus u area 4 i 6 motornog
kortexa.

Koordinira rad mišića i pri izvođenju pokreta vrši reprogamiranje preko impulsa
kočenja. Ako se poremeti funkcija neocerebelluma dolazi do pojave – astenije ili
pada tonusa mišića.

86
B.H.
 >> C N S <<

27. AFERENTNE CEREBELLARNE VEZE

(SPINOCEREBELLARNI TRACTUSI)
/heimer 368, šečerov 42, šljivić 170, 171

I - TRACTUS SPINOCEREBELLARIS VENTRALIS (Gowers)

Tractus spinocerebelllaris ventralis-Gowers – je indirektni, nesvjesni ili refleksni

senzitivni put koji prenosi – duboki ili prooprioceptivni senzibilitet, iz donjih
dijelova tijela. Obrazuju ga neuroni – laminae V–VIII. Vlakna ovog puta se
ukrštaju u – medulli spinalis, i ponovo se ukrštaju u – cortex vermis superior –
(bijela masa cerebelluma), i završavaju na ipsilateralnoj strani – cortex cerebelli.
Ovaj put sačinjavaju centralni ili drugi neuroni puta za reflexni duboki
senzibilitet trupa i udova, koji je za razliku od istoimenog dorzalnog puta
ukršten u medulli spinalis.

I – PERIFERNI NEURONI
Polaze svojim dentritima iz mišića, zglobova i kostiju trupa i udova gradeći –
senzitivna vlakna kičmenih živaca, preko čijih zadnjih korijenova i njima
pridodatih spinalnih gangliona dospijevaju svojim kratkim aksonima na – cornua
posterior medullae spinalis, lamina V–VIII, donje polovine medullae spinalis.

II – CENTRALNI ILI DRUGI NEURONI

Pružaju se od – lamina V–VIII donje polovine – medullae spinalis do kore –
vermis superior malog mozga – (lobus anterior, paleocerebellum –
spinocerebellum), gradeći – tr.spinocerebellaris ventralis Gowers.

U MEDULLI SPINALIS – aksoni neurona – laminae V–VIII –(donji segment

medulle spinalis) prelazi u – funiculus lateralis suprotne strane gdje obrazuje
Gowersov put koji zauzima ventrolateralnu polovinu površne zone – funiculus
lateralis.

U MEDULLI OBLONGATI - ovaj put prolazi prvo ventromedijalno od –

tr.spinocerebellaris dorsalis Flechsig, koji ga ubrzo napušta prelazeći u – corpus
restiforme. Gowersov put potom zauzima najlateralniji dio bočne heterogene
vrpce puteva, lateralno od – Monakovog puta – (tr.rubrospinalis), koji ga odvaja
od Edingerovog puta – (tr.spinotalamicus).

87
B.H.
 >> C N S <<

U PONSU – Gowers-ov put prolazi kroz bočnu heterogenu vrpcu puteva,

lateralno od Edingerovog puta, koji ga odvaja od Monakovog puta. Zatim
obilazeći odozdo nagore oko spoljnje strane – brachium conjuctivum prelazi u –
vellum medulare anterius, u kojem se ukrsti i završava na prednjem kraju –
vermis superiora.

Veza između ovog puta u kori malog mozga – (vermis superior) i – thalamusa,
uspostavlja se:
III – UMETNUTIM ili DOPUNSKIM NEURONIMA – koji su predstavljeni lancem
od sljedeća tri neurona:
a. Korikalni neuroni – (tr.corticonuclearis) – vezuje koru vermisa sa jedrima
malog mozga – (nc.dentatus, nc.emboliformis),
b. Cerebellorubralni neuroni – (tr.cerebellorubralis) – povezuje preko –
pedunculi cerebellaris superiores i decusatio conjuctivi Werneking,
nc.dentatus i nc.emboliformis sa – nc.ruberom u mesencephalonu.
c. Rubrotalamični neuronim – (tr.rubrotalamicus) – koji završavaju neuronski
lanac umetnut između završetka – Gowersovog puta u malom mozgu i –
nc.lateralis talami, u kojem se završavaju – centralni neuroni svih
senzitivnih puteva.

IV – KORTIKALNI NEURONI
Polaze iz – nc.lateralis talami i odlaze u sklopu – pedunculli thalami superior
kroz – crus occipitale capsullae internae i – pars parietalis coronae radiate,
završe u – gyrus postcentralis i zadnjoj trećini lobusa paracentralisa –
(parietalis).

88
B.H.
 >> C N S <<

II - TRACTUS SPINOCEREBELLARIS DORSALIS - Flechsig

Tractus spinocerebellaris dorsalis-Flechsig – je indirektni, nesvjesni ili refleksni

senzitvni put koji prenosi duboki ili proprioceptivni, grubi senzibilitet iz – mišića
trupa i extremiteta. Formiraju ga aksoni neurona iz – nc.thoracicus Clark –
(jedino senzitivno jedro u intermediolateralnom stubu, ostala su vegetativna).
Ide – neukršten kroz – medullu spinalis. Vlakna ovog puta ulaze u – cerebellum i
kroz – pedunculi cerebellaris inferiores završavaju u kori – vermisa.

I – PERIFERNI NEURONI
Polaze svojim dentritima iz mišića, zglobova i kostiju trupa i udova gradeći
senzitivna vlakna kičmenih živaca, preko čijih zadnjih korijenova i njima
pridodatih spinalnih gangliona dospjevaju svojim kratkim aksonima na – cornua
posterior medullae spinalis na Clarkeovo jedro – nc.thoracicus Clark – (locirano
u dužini C8–L3 kralješka).

II – CENTRALNI ILI DRUGI NEURONI

Pružaju se od – nc.thoracicus Clarc kroz – funiculus lateralis medulle spinalis,
obrazujući na dorzalnoj polovini njegove površine – tr.spinocerebellaris dorsalis
Flecshig.

U MEDULLI OBLONGATI – Tractus spinocerebellaris dorsalis prolazi površnije i

dorzalno od – tr.spinocerebellaris ventralis Gowersi a zatim ga ubrzo napušta
prelazeći u – peduncullus cerebellaris inferior. Kroz pedunculus cerebellaris
inferior dospijeva u mali mozak, gdje završava u kori – vermisa.

Ostali dio puta je isti kao kod – tr.spinocerebellaris ventralis Gowers.

89
B.H.
 >> C N S <<

U PONSU – Flechsig-ov put prolazi kroz bočnu heterogenu vrpcu puteva, lateralno od
Edingerovog puta, koji ga odvaja od Monakovog puta. Zatim obilazeći odozdo nagore oko
spoljnje strane – brachium conjuctivum prelazi u – vellum medulare anterius, u kojem se
ukrsti i završava na prednjem kraju – vermis superiora.
***
Veza između talamusa i kore vermisa se uspostavlja na isti način kao kod ventralnog
spinocerebellarnog puta.

Veza između ovog puta u kori malog mozga – (vermis superior) i – thalamusa, uspostavlja
se:
III – UMETNUTIM ili DOPUNSKIM NEURONIMA – koji su predstavljeni lancem od sljedeća
tri neurona:
a. Korikalni neuroni – (tr.corticonuclearis) – vezuje koru vermisa sa jedrima malog
mozga – (nc.dentatus, nc.emboliformis),
b. Cerebellorubralni neuroni – (tr.cerebellorubralis) – povezuje preko – pedunculi
cerebellaris superiores i decusatio conjuctivi Werneking, nc.dentatus i
nc.emboliformis sa – nc.ruberom u mesencephalonu.
c. Rubrotalamični neuronim – (tr.rubrotalamicus) – koji završavaju neuronski lanac
umetnut između završetka – Gowersovog puta u malom mozgu i – nc.lateralis talami,
u kojem se završavaju – centralni neuroni svih senzitivnih puteva.

IV – KORTIKALNI NEURONI
Polaze iz – nc.lateralis talami i odlaze u sklopu – pedunculli thalami superior kroz – crus
occipitale capsullae internae i – pars parietalis coronae radiate, završe u – gyrus
postcentralis i zadnjoj trećini lobusa paracentralisa – (parietalis).

90
B.H.
 >> C N S <<

28. TRACTUS TRIGEMINOCEREBELLARIS

/heimer 370, šečerov 42

Trigeminocerebellarna vlakna u – pedunculus cerebelaris inferior prenose

površni i duboki senzibilitet – (proprioceptivne – duboke, exteroceptivne –
površne impulse) iz područja lica u – spinocerebellum, koji je predstavljen sa; –
lobus anterior, piramisom i susjednim dijelovima hemisfera lobus posterior.
Završavaju se u smislu da su različiti dijelovi tijela predstavljeni odvojeno u –
lobus anterior i lobus posterior.

29. TRACTUS VESTIBULOCEREBELLARIS

/heimer 370, šečerov 42

Obrazuju večinom aksoni neurona – nc.vestibularis medialis i nc.vestibularis

inferior i aksoni neurona ganglion vestibuli. Vlakna ulaze kroz pedunculi
cerebelli inferior i kao mahovinasta vlakna završe u cortexu – lobus
floculonodularis. Vrši kontrolu uspravnog položaja tijela i položaja oka za
vrijeme pokreta glave.

Polazi iz Bechterovog jedra – (nc.terminalis dorsalis n.vestibuli) kao produžetak

ushodnog kraka – n.vestibularis, i preko pedunculus cerebellaris inferior – (PCI),
prolazeći kroz njegov – corpus juxtarestiforme ulazi u mali mozak u kojem
završava na – nc.fastigi i nc.globosus. Jedini snop centralnog vestibularnog puta
koji je preko kore malog mozga i thalamusa indirektno vezan sa korom velikog
mozga.
Vestibularni impulsi koji dolaze kroz PCI, osiguravaju neophodne informacije za
refleksnu kontrolu stava i položaja oka za vrijeme pokreta glave i promjene u
položaju glave.

PRIMARNA VLAKNA – sa ćelijskim tijelima koja se nalaze u – ganglion

vestibulare, prenose informacije direktno iz labirintnih receptora primarno u
ipsilateralni cerebellum.
SEKUNDARNA VLAKNA – nastaju iz ćelijskih tijela vestibularnih jedara i imaju
simetričnu bilateralnu distribuciju.

Vestibularna vlakna završavaju primarno u – lobus flocullonodularis.

91
B.H.
 >> C N S <<

30. TRACTUS RETICULOCEREBELLARIS

/heimer 371, šečerov 42

Vlakna iz RF nastaju iz nekoliko grupa jedara i projektuju se primarno kroz –

pedunculus cerebellaris inferior, i na ipsilateralne i kontralateralne polovine
cerebelluma. Retikularne nuklearne grupe – (retikularna jedra), kao i donja oliva
služe kao – relejni integracioni centri, kroz koje dolaze informacije iz kičmene
moždine kao i drugih dijelova CNS-a u cerebellum.
Formiraju ga aksoni neurona retikularne formacije medullae oblongatae i
ponsa. Završi u cerebellarnom korteksu. Senzibilni kranijalni živci šalju brojna
kolateralna vlakna u koru malog mozga.

31. TRACTUS PONTOCEREBELLARIS

/heimer 371, šečerov 42

Formiraju ga aksoni neurona – Nc.pontis. Ulaze u cerebellum kroz – pedunculli

cerebellaris medii i završe u kori malog mozga kao mahovinasta vlakna.
Tr.pontocerebellaris izgrađuje glavninu mase – brachia pontis s.peduncullus
cerebelli medii. Obrazuju ga – fibrae pontis transferse (mediae, superficiales,
profunde) koje polaze iz nc.pontis.
Pontocerebellarna vlakna – koja prenose impulse iz – cerebellarnog korteksa u
cerebelum, obrazuju masivan – pedunculus cerebellaris medius.
I – (prva) karika ovom – cerebrocerebellarnom projekcionom sistemu su
kortikopontinska vlakna koja konvergiraju ka – capsuli interni, primarno iz –
motornih, premotornih area i somatosenzitivnog kortexa, ali također iz –
vizuelnog korteksa i gyrus cinguli.
Kortikopontinska vlakna produžuju kroz cerebelarne pedunkule do bazilarnog
dijela ponsa, gdje završavaju u nc.pontis.
II – aksonalne projekcije, iz pontinskih jedara su – pontocerebellarna vlakna,
ulaze u cerebellum kroz srednje cerebelarne krake.

Veliki broj pontocerebelarnih vlakna ostvaruje značajnu i blisku vezu između –

cerebralnog kortexa i cerebelluma, u regulaciji pokreta.

Glavnina pontocerebellarnih vlakna završava u pontocerebellumu u

cerebellarnim hemisferama.

92
B.H.
 >> C N S <<

KORTIKO-PONTO-CEREBELLARNI KRUG
*****

kora velikog mozga

↓ tr.corticopontini
Nc.pontis (PRVI NEURON) #
↓ fibre pontis transferse /tr.pontocerebellaris
↓
kontralateralni pedunculli cerebellaris medii
KORA CEREBELLUMA (DRUGI NEURON)
↓
tr. cerebelorubralis ) nc.ruber
tr.cerebellotalamicus ) talamus
↓
↓tr. talamocorticalis
kora velikog mozga

32. TRACTUS OLIVOCEREBELLARIS

/heimer 371, šečerov 42

Formiraju ga aksoni neurona – nc. olivarius inferior. Tractusi ulaze u mali mozak
kroz – pedunculli cerebellares inferiores, ukrštena i završe kao puzava vlakna na
Purkinijevim neuronima svih dijelova cortexa. Funkcija mu je regulacija tačnosti
motoričkih pokreta.

Donja oliva je jedini poznati izvor puzavih vlakna. Predstavlja značajan relejni i
integracioni centar, kroz koji informacije iz više različitih izvora kičmene
moždine, iz – moždanog stabla i prosencephalona, kao i – cerebralnog korteksa,
prolazi paralelno sa odgovarajućim sistemima – mahovinastih vlakana.
Vlakna iz donje olive presjecaju središnju liniju prije njihovog ulaska u –
cerebellum, gdje završavaju u intercerebelarnim jedrima i kao puzajuća vlakna,
direktno na Purkinijevim ćelijama kroz cerebellarni korteks.
Važnije projekcione aree prema donjoj olivi su:
- Kičmena moždina,
- Jedra dorzalne kolumne,
- Okulomotorni centri u srednjem mozgu.

93
B.H.
 >> C N S <<

33. CEREBELLUM - KORTIKONUKLEARNI ODNOSI

/373 heimer

Projekcije iz cerebelarnog kortexa u intracerebelarna jedra organizovane su

longitudinalno ili sagitalno, u smislu da aksoni Purkinijevih ćelija dopiru u blizini
dubokog jedara.

Cerebellum je podijeljen u tri longitudinalne zone:

I - MEDIJALNU ZONU
Predstavlja – vermis koji je primarno povezan sa – nc.fastigi i Dajtersovim
jedrom.
Uloga: Izvršavanje i podešavanje pokreta.

II - INTERMEDIJERNA ZONA
Sadrži medijalne dijelove cerebellarne hemisfere i povezana je sa –
nc.emboliformis i nc.globossus.
Uloga: Izvršavanje i podešavanje pokreta.

III - LATERALNA ZONA je

Ostatak hemisfere i povezana je sa – nc.dentatus.
Uloga: Planiranje i priprema pokreta.

94
B.H.
 >> C N S <<

34. EFERENTNE CEREBELARNE VEZE

/heimer 373

Eferentna vlakna koja napuštaju – cerebellum u donjim i gornjim – cerebelarnim

pedunculima završavaju u moždanom stablu i regionima prozencephalona od
kojih su mnoga direktno ili indirektno povezana sa – descedentnim spinalnim
putevima.
Ovi regioni uključuju:
- Vestibularna jedra,
- Retikularna formacija,
- Okulomotorne centre u moždanom stablu,
- Nc.ruber i ventrolateralni thalamus.

CEREBELLOVESTIBULARNA VLAKNA
U vestibularna jedra vlakna se projektuju kroz – pedunculli cerebellaris
inferioris. Večina vlakna nastaje direktno iz – cerebellarnog korteksa. Dva glavna
pripadajuća sistema cerebelovestibularnih vlakana su:
1. Vlakna iz flokulonodularnog lobusa – (vestibulocerebellum) i fastigealno
jedro u sva četiri vestibularna jedra,
2. Vlakna iz prednjeg vermisa – (spinocerebellum) u lateralno vestibularno
jedro Deiters.

CEREBELLORETIKULARNA VLAKNA
Nastaju u – nc.fastigi i prolaze kroz – donje peduncule do retikularne formacije;
u ponsu i medulli oblongati.

CEREBELLORUBRALNA I CEREBELOTALAMIČNA VLAKNA

Ascedentne cerebelarne projekcije koje nastaju u; – nc.dentatus,
nc.emboliformis, nc.globossus, napuštaju cerebellum kroz – pedunculli
cerebellaris superioris, i ukrštaju se u središnjoj liniji – decussatio pedunculorum
cerebellarium superiorum. Značajna polja završetka uključuju; – nucleus ruber i
okulomotorne centre u srednjem mozgu i ventrolateralnom jedru – (VL)
talamusa.

Putevi iz cerebelluma i bazalnih gangija dopiru u različite dijelove VA–VL –

(ventralni antero-ventro lateralni), kompleksa talamusa.
Talamične zone VL primaju input iz cerebelluma, projektuju se primarno u –
motorni korteks – (MC), i u nekom obimu u – premotorni korteks – (PMC), dok

95
B.H.
 >> C N S <<

oni iz VA–VL primajući aference iz bazalnih ganglija projektuju se u –

suplementarno motorno polje – (SMA).
Cerebellum prima informacije iz oba – motornih i senzitivnih regiona
cerebralnog korteksa kroz – kortikopontocerebellarni sistem, cerebellarna
aktivnost se odvija preko – cerebellotalamokortikalnog puta koji ide u
kortikalna motorna polja, posebno u primarni motorni korteks.

Aksoni Purkinijevih neurona cerebelarnog korteksa sinaptički kontaktiraju sa

dentritima neurona dubokih cerebellarnih jedara. Aksoni neurona cerebellarnih
jedara – nc.dentatus, nc.emboliformis, nc.globossus napuštaju cerebellum
formirajući – pedunculi cerebellares superiores. Oni se u tegmentum
mesencephali u visini donjih kolikula ukrštaju, čineći –decussatio pedunculorum
cerebellarium superiorum.
Nakon ukrštanja;
- jedna vlakna završe u – nc.ruber,
- druga vlakna u – retikularnoj formaciji,
- treća vlakna na motornoj ventrolateralnoj jezgri talamusa.

Aksoni neurona – nc.fastigi u medijalni rub gornjih pedunkula dolaze u

tegmentum i završe u vestibularnim jedrima.

96
B.H.
 >> C N S <<

35. CEREBELLUM I MOTORNI SISTEM

/374 heimer

Vlakna iz; – nc.emboliformis, nc.globossus i nc.dentatus se projektuju u –

nc.ruber, a putem – nc.ventrolateralis talamusa u motorni kortex.
Kroz ove veze intermedijerni i lateralni dijelovi cerebelluma imaju direktan
pristup lateralnom descedentnom sistemu medullae spinalis tj. –
korticospinalnim tractusima.

Nc.fastigi i vermis – predstavljaju glavne aree iz kojih idu vlakna za retikularnu

formaciju i vestibularna jedra. Retikularna formacija i vestibularna jedra
obrazuju; – tr.reticulospinalis i tr.vestibulospinalis koji kontrolišu stav tijela i
kretnje.

Intermedijerni dijelovi hemisfera – zajedno sa – nc.emboliformisom i

nc.globossusom direktno su povezani sa izvršavanjem i podešavanjem pokreta.

Lateralni dijelovi – uključujući – nc.dentatus primarno povezani sa mehanizmom

za planiranje i pripremu motornih aktivnosti.

*****
Cerebellum u tri longitudinalne zone:
1. MEDIJALNA: vermis, nc.fastigi,
2. INTERMEDIJERNA: nc.emboliformis, nc.globossus,
3. LATERALNA: nc.dentatus.

97
B.H.
 >> C N S <<

100. VENTRICULUS QUARTUS

/54 šljivić, 43 šečerov

Predstavlja centralnu supljinu rhombencephalona.

Kaudalno se produžuje u – canalis centralis.
Rostralno prelazi u – aqueductus cerebri Sylvi – (centralnu šupljinu
mesencephalona). Preko kojeg je povezana sa trećom moždanom komorom –
ventriculus tertius. Ima izgled približno izduženog šatora.

KROV – TEGMEN VENTRICULI QUARTI

I – METENCEPHALIČNI DIO KROVA
Pruža se iznad – ponsa, sačinjavaju ga idući od naprijed put nazad ili kaudalno:
1. Vellum medullare anterius – (VMA) – trouglasta epitelna opna razapeta
između oba – brachia conjuctiva –(PCS) nad gornjim ili pontinskim
trouglom rombaste jame. Svojom bazom koja se sjedinjuje sa – lingulom,
ona ulazi u sastav – fastigum. Njen naprijed upravljeni dio završava se sa –
frenulum veli medullaris anterioris na zadnjoj ivici krovne pločice
mezencephalona. Sa obje strane frenuluma izbijaju na površinu –
n.trochlearis – (IV), jedini moždani živac koji se rađa na dorzalnoj strani
mozga.
2. Cerebellum – gradi usko poprečno postavljeni dio krova svojom jamom –
(fossa cerebelli transversa). Dno jame čini fastigum ograničen sprijeda sa
bazom VMA koja je srasla sa – lingulom, a nazad sa VMP sraslim sa –
nodulus cerebelli.
3. Vellum medullare posterius – (VMP) – sačinjava epitelni dio krova između
– cerebelluma i laminae tectoriae ventriculi IV. Ima oblik izduženog
pravougaonika. Dorzalna ivica – nastavlja se sa središnjom bijelom masom
cerebelluma. Ventralna ivica – spaja se sa bazom laminae tectoriae. Bočne
ivice – sužavaju se u – pedunculus flocculi koja nosi – flocculus.

II – MIJELENCEFALIČNI DIO KROVA

Pruža se iznad medullae oblongatae, gradi krovni list – lamina tectoria;
1. Lamina tectoria ventriculi quatri – tanak, trouglasti epitelni list, pruža se
između oba corpora restiforma. Sastavljen je iz glijskog ependimskog
omotača moždanih komora – (ependyma ventriculorum), sem bočnih ivica
i na vrhu gdje sadrži nervne elemente. Zadebljanje bočne ivice – taeniae
ventriculi quatri sastaju se nad donjim uglom komore u nervnu opnicu –
obex. Svojom gore okrenutom bazom lamina tectoria se nastavlja u VMP.

98
B.H.
 >> C N S <<

2. Tela chorioidea ventriculi quarti – gradi je lamina tectoria srasla sa

duplikaturom pia mater, koja sadrži sa obje strane srednje linije po jedan –
plexus chorioideus ventriculi quarti.
3. Otvori na krovu IV komore – na dijelu krova koji pokriva produženu
moždinu nalaze se 2 otvora:
a. Apertura medina ventriculi quarti – srednji ili Mažandijev otvor,
b. Apertura lateralis ventriculi quarti – bočni ili Luškinijev otvor.
Kroz otvore prolazi – liquor cerebrospinalis iz moždanih komora u
kojima se stvara u – cavum subaranchnoidale.

POD – FOSSA RHOMBOIDEA

BOČNE IVICE VENTRICULUS QUARTUS

a. Mijelencephalični dio – pedunculli cerebellares inferiores,
b. Metencefalični dio – pedunculi cerebellares superiores.

ŠUPLJINA VENTRICULUS QUARTUS

Niska i rombastog oblika, na njoj se razlikuju 4 ugla i 2 špaga:
Uglovi četvrte komore:
a. Donji ugao – odgovara – calamus scriptorius, IV komora se nastavlja u –
canalis centralis kičmene moždine,
b. Gornji ugao – IV komora komunicira sa mesencefalonom, sa centralnom
šupljinom, zvanom – aqueductus cerebri Sylvii,
c. Bočni uglovi – produžuju se lateralno u – recessus lateralis.

Špagovi četvrte komore:

1. Krovni špag – Fastigum – uvlači se u cerebelarni dio krova IV komore,
gradeći na prednjoj strani malog mozga – fossa cerebelli transversa.
Prednji kosi zid fastiguma gradi; – lingula i vellum medullare anterius,
Zadnji uspravni zid fastiguma gradi; – nodulus i velum medullare posterius.
2. Bočni špag recessus lateralis ventriculi quarti – pruža se upolje od bočnog
ugla rombaste jame između – pedunculus cerebellaris inferior i laminae
tectoriae ventriculi quarti. Sadrži plexus chorioideus ventriculii IV. Na
dorzalnoj strani spoljnjeg kraja nalaze se – Luškini otvori.

99
B.H.
 >> C N S <<

Sastavni dijelovi četvrte moždane komore

Podjela komore Naziv njihovih sastavnih dijelova:
1. Krov – tegmen ventriculi quarti,
2. Pod – fossa rhomboidea,
A. Zidovi 3. Bočne ivice:
- Donje ili kaudalno; corpora
restiformia,
- Gornje ili rostralno; brachia
conjuctiva.
1. Uglovi:
- Gornji ugao,
- Donji ugao,
B. Šupljina - Bočni uglovi.
2. Produžeci:
- Krovni špag – fastigiuma,
- Bočni špagovi – recessus lateralis
fossae rhomboidae.

Pregled sastavnih dijelova krova četvrte komore (tegmen ventriculi quarti)

Podjela krova
A. Pars metencephalica tegminis
B. Pars myelencephalica tegminis
C. Aperturae tegminis
Naziv njihovih sastavnih dijelova
1. Velum medullare anterius,
2. Cerebellum (fossa cerebelli transversa),
3. Velum medullare posterius.
Lamina tectoria ventriculi quarti (et tela
chorioidea ventriculi quarti)
1. Apertura mediana ventriculi quarti
(Magendii)
2. Apertura lateralis ventriculi quarti (Luschka)

100
B.H.
 >> C N S <<

36. DIENCEPHALON (SASTAVNI DIJELOVI)

/šljivić 80, šečerov 45

Dio mozga koji leži iznad ili rostralno od mesencephalona, između obe
hemisfere velikog mozga, koje ga obuhvataju bočno, odozgo i sprijeda. Njegovu
centralnu šupljinu sačinjava – ventriculus tertius. Svojom jedinom slobodnom
ventralnom stranom koja odgovara podu treće komore, počiva na duralnom
krovu turskog sedla – diaphragma sellae.
Diencephalon predstavlja prednji kraj moždanog stabla – truncusa encephali.

GRANICE:
VENTRALNA STRANA – jedina slobodna površina diencephalona;
- Kaudalna granica – prema mezencefalonu; – corpora mamillaria,
- Rostralna granica – prema velikom mozgu; – chiasma opticum,
- Bočna granica – tractus opticus – koja je dijeli od supstantia perforata
inferior velikog mozga.
DORZALNA STRANA – pokrivena velikim mozgom:
- Kaudalna granica – prema mezencefalonu; – prednja ivica laminae
quadrigemini s.tecti.

Diencephalon počiva na duralnoj dijafragmi turskog sedla, koja se pruža od –

tuberculum sellae unazad do – dorsum sellae.

Glavni sastavni dijelovi diencephalona su:

a. VENTRICULUS TERTIUS,
b. ZIDOVI TREĆE KOMORE – koje sačinjavaju:
1. Lamina tectoria ventriculi terti – koja gradi tanki epitelni krov treće
komore,
2. Hypothalamus – gradi pod i dio bočnog zida ispod – sulcus
hypotalamicus,
3. Thalamus – čini gornji najveći dio bočnog zida treće komore od krova
do – sulcus hypotalamicus,
4. Epitalamus - leži na talamusu, oivičava bočno i nazad krov treće
komore,
5. Metatalamus - čine ga dva koljenasta tijela, corpus geniculatum
laterale et mediale, priljubljena neposredno uz talamus ispod
njegovog zadnjeg kraja.

Talamus, epitalamus, metatalamus skupa sačinjavaju – talamencephalon.

101
B.H.
 >> C N S <<

VENTRICULUS TERTIUS

Uska šupljina u središtu diencephalona. Na njoj opisujemo zidove i šupljine, zidovi su;
prednji zid, zadnji zid, gornji zid, donji zid, bočne zidove.

I – PREDNJI ZID:
Na njemu imamo slijedeće formacije, u gornjem dijelu – commisura anterior i desni i lijevi
stub columne fornicis – (columnae fornicis - pars libera, columnae fornicis – pars tecta), koji
grade – recessus triangularis, koji predstavlja prednji produžetak treće komore.
U donjem dijelu – lamina terminalis – (pruža se od donje ivice laminae rostralis corporis
callosi do chiasme opticum).

II – ZADNJI ZID:
Odozgo naniže na zidu nalazimo slijedeće formacije; – recessus suprapinealis, commisura
habenullarum, recessus pinealis, commisura posterior, prednji otvor Aqueductus cerebri
Sylvi – (aditus ad aqueductum).

II – GORNJI ZID ILI KROV:

Sačinjavaju; – lamina tectoria ventriculi terti, tela chorioidea ventriculi terti – (*plexus
chorioideus). Krov pokrivaju sljedeće dvije komisure velikog mozga; – fornix i iznad njega –
corpus callosum.

IV – DONJI ZID ILI POD:

Pruža se od otvora Sylviusovog kanala do prednje ivice optičke hijazme. Pod treće komore
gradi – hypothalamus. Na njemu se s obzirom na njegovo porijeklo razlikuju dva dijela:
1. Pars mamillaris hypothalamici – sačinjavaju ga idući od nazad unaprijed; – crura
cerebri, substancia perforata svojim prednjim krajem, corpora mammilaria,
2. Pars optica hypotalami – grade je; – tuber cinereum, infundibulum, hypoophisis,
chiasma opticum. Na podu komore nalaze se dva mala produžetka komore; –
recessus infundibuli, recessus opticus.

V – BOČNI ZIDOVI:
Gornji dio na bočnom zidu treće komore gradi – unutrašnja strana talamusa, a njegov donji
dio – unutrašnja strana hipotalamusa.
Nalazimo slijedeće formacije:
1. Foramane interventrikulare (Monroi), – povezuje treću komoru sa odgovarajućom
komorom velikog mozga – ventriculus lateralis,
2. Sulcus hypotalamicus (Monroi), – pruža se od Monroovog otvora unazad do prednjeg
otvora Sylviusovog kanala. Označava na bočnom zidu granicu između talamusa i
hypotalamusa.
3. Massa intermedia – prolazi poprečno kroz šupljinu treće komore, vezujući
međusobno unutrašnje strane oba talamusa, njen korijen leži u frontalnoj ravni
corpora mamillaria.

102
B.H.
 >> C N S <<

ŠUPLJINA TREĆE KOMORE

Šupljina treće komore ima oblik ljevkaste pukotine, vrh odgovara korjenu hipofizne peteljke
– infundibulum. Šupljina treće komore se dijeli na dva dijela:
- Prednji – pars telencephalica ventriculi terti,
Pod ovog dijela treće komore gradi – pars optica hypotalami.
- Zadnji – pars diencephalica ventriculi tertii,
Pod ovog dijela komore gradi – pars mamillaris hypotalami.

ŠPAGOVI TREĆE KOMORE

Šupljina treće komore šalje slijedeće produžetke ili špagove u prednji, donji i zadnji zid
komore, to su:
- Recessus triangularis – na prednjem zidu komore,
- Recessus opticus,
- Recessus infundibula – na donjem zidu,
- Recessus suprapinealis,
- Recessus pinealis – na zadnjem zidu komore.

OTVORI NA TREĆOJ KOMORI:

Na trećoj komori se nalaze dva otvora:
- Foramen interventriculare Monroi – parni otvor na bočnom zidu prednjeg,
telencefaličnog dijela treće komore.
- Aditus ad aqueductus cerebri (Sylvi) – je zadnji neparni otvor treće komore, koji
odgovara spoju donjeg i zadnjeg komornog zida.

Preko Monroovog otvora komunicira sa – lateralnom komorom, a preko Aqueductus

cerebri Sylvi sa četvrtom – IV komorom.

Monroov otvor je ograničen;

- sprijeda sa odgovarajućim prednjim krakom svoda – columna fornicis – (pars libera),
- pozadi prednjim krajem talamusa – tuberculum thalami,
- odozdo sa – lamina tectoria ventrili terti.

103
B.H.
 >> C N S <<

SIVA MASA DIENCEPHALONA:

Siva masa diencephalona nalazi se u bočnim zidovima i podu treće komore. Raspoređena je
u tri predjela diencephalona:
1. Regio thalamica,
2. Regio hypothalamica,
3. Regio tuberis.

I – Sive mase u regio thalamica:

1. Massa intermedia s.adhaesio interthalamica,
2. Stratum griseum ventriculi terti,
3. Thalamus – jedra thalamusa:
a. Nucleus anterior,
b. Nucleus medialis thalami,
c. Nucleus lateralis,
d. Centrum medianum,
e. Nucleus arcuatus,
f. Stratum reticulare.
4. Epithalamus – jedra epithalamusa;
a. Nucleus habenulae,
5. Metathalamus – jedra metathalamusa;
a. Nucleus corporis geniculati lateralis,
b. Nucleus corporis geniculati medialis.

II – Sive mase u regio hypothalamica:

1. Zona incerta,
2. Nucleus hypothalamicus – Luysi,
3. Nucleus ruber,
4. Supstantia nigra,
5. Corpus mamillare;
a. Nucleus lateralis corporis mamillaris,
b. Nucleus medialis corporis mamillaris.

III – Sive mase u regio tuberis:

1. Pars grisea regionis tuberis;
a. Nucleus paraventricularis,
b. Nucleus interfornicatus,
c. Nucleus mamilloinfundibularis,
d. Nuclei tuberis,
e. Nucleus pallidoinfundibularis,
f. Nucleus supraopticus.
2. Lobus nervous hypophyseos.

104
B.H.
 >> C N S <<

Kratki pregled dijelova diencephalona:

*****

SASTAVNI DIJELOVI DIENCEPHALONA:

1. Ventriculus tertius,
2. Zidovi treće komore;
a. Lamina tectoria ventriculi terti,
b. Hypothalamus,
c. Thalamus,
d. Epithalamus,
e. Metathalamus.

SPOLJNJI IZGLED DIENCEPHALONA.

I – Donja površina:
1. Chiasma opticum,
2. Tractus optici,
3. Tuber cinereum,
4. Infundibulum,
5. Hypophysis,
6. Corpora mamillaria.

II – Gornja površina:
1. Lamina tectoria ventriculi terti,
2. Epithalamus – sačinjavaju –(corpus pineale, commisura pinealis, habenulae,
trigonum habenulae,
3. Striae medullares thalami,
4. Gornja strana thalamusa.

VENTRICULUS TERTIUS:
I – Zidovi treće komore:
1. Prednji zid;
a. Lamina terminalis cinerea ventriculi terti,
b. Commisura cerebri anterior,
c. Columna fornicis – pars libera, pars tecta,
2. Donji zid ili pod;
Pod treće komore gradi – hypothalamus.
a. Pars mamillaris hypothalami;
- Crura cerebri i supstantia perforata posterior,
- Corpora mamillaria,
b. Pars optica hypothalami;
- Tuber cinereum,
- Infundibulum,
- Hypophysis,
- Chiasma opticum.
105
B.H.
 >> C N S <<

Na podu komore nalaze se dva – špaga;

a. Recessus infundibuli,
b. Recessus opticus.

3. Zadnji zid:
a. Recessus suprapinealis,
b. Commissura habenularum,
c. Recessus pinealis,
d. Commissura cerebri posterior,
e. Auditus ad aqueductum.
4. Gornji zid ili krov:
a. Lamina tectoria ventriculi tertii,
b. Tela chorioidea ventriculi tertii.
Krov pokrivaju komisure velikog mozga:
- Fornix,
- Corpus callosum.
5. Bočni zidovi:
Na ovom zidu nalaze se:
a. Formamen interventriculare – Monroi,
b. Sulcus hypothalamicus Monroi,
c. Massa intermedia.

II – Šupljina treće komore:

1. Šupljina komore;
a. Pars telencephalica ventriculi terti,
b. Pars diencephalica ventriculi terti.
2. Špagovi treće komore:
a. Recessus triangularis,
b. Recessus opticus,
c. Recessus infundibuli,
d. Recessus suprapinealis,
e. Recessus pinealis.
3. Otvori na trećoj komori:
a. Foramen interventriculare – Monroi,
b. Aditus ad aqueductum cerebri – Sylvii.

106
B.H.
 >> C N S <<

Dodatno obrađeno – iz knjige „Anatomija centralnog živčanog sistema“ – Šljivić:

*****

SPOLJAŠNI IZGLED DIENCEPHALONA

Od cjelokupne površine diencephalona slobodne su samo:
1. Njegova donja površina, koja se vidi na ventralnoj strani mozga i
2. Gornja površina, koja se vidi tek kad se uklone dijelovi velikog mozga, koji je
pokrivaju – corpus callosum, fornix i krov prednjeg dijela bočne moždane komore.

DONJA POVRŠINA - odgovara podu treće moždane komore. Vidi se na ventralnoj strani
mozga. Predstavljena je optičko-kruralnim deltoidom koga ograničavaju naprijed – chiasma
opticum i oba tractus opticusa, pozadi – crura cerebri.

Na njoj se vide slijedeće formacije:

1. CHIASMA OPTICUM - sačinjava ukrštenje očnih živaca, nn.optici.
2. TRACTUS OPTICUS (optičke trake) – daje dva korijena:
a) Radix lateralis tractus optici – završava se pomoću tri snopića na tri primarna
OPTIČKA centra; na corpus geniculatum laterale – (pars geniculata – tractus
optici), na pulvinaru – (pars thalamica – tractus optici), u colliculus superior –
(pars mesencephalica – tractus optici), donoseći retinska vlakna za ovaj
reflexni, primarni optički centar mezencephalona.
b) Radix medialis tractus optici – završava na corpus geniculatum mediale,
dovodeći mu vlakna commisurae inferior – Guddeni, povezujući međusobno
obostrane primarne AKUSTIČKE centre – (corpus geniculatum mediale i
colliculus inferior)

3. TUBER CINEREUM – (pepeljasto ispupčenje), predstavlja najniži dio poda treće

komore.
4. INFUNDIBULUM – peteljka hipofize, sačinjava je produžetak sive mase tubera, koja se
nastavlja na sivu masu neurohipofize.
5. HYPOPHISIS – nervno žlijezdani dio hipotlamusa, smješten u jami turskog sedla. Gradi
je:
a) Prednji ili žljezdani režanj (lobus glandularis) - zvani adenohipofiza,
b) Zadnji ili nervni režanj (lobus nervosus) - zvani neurohipofiza.
6. CORPORA MAMILLARIA – dvije okruglaste kvržice, postavljene između tuber
cinereum i supstantia perforata posterior, na granici diencephalona i mezencefalona.

GORNJA POVRŠINA – slobodna površina diencephalona, vidi se tek po uklanjanju krova na

prednjem rogu bočne komore velikog mozga, zajedno sa corpus callosum i fornixom, koji je
pokrivaju.

107
B.H.
 >> C N S <<

Na njoj se vide, idući od njenog srednjeg dijela upolje:

1. LAMINA TECTORIA VENTRICULI TERTI – je srasla sa duplikaturom pie mater, zvanom
tela chorioidea ventriculli terti, koja je pokriva. Između oba lista telae sa obje strane
srednje linije pruža se – plexus chorioideus ventriculi terti, do odgovarajućeg
Monroovog otvora, koji se produžuje u horoidni splet bočne komore. Kroz njih
prolazi vena cerebri interna, koja se spaja sa svojom parnicom u v.cerebri magnu.

2. EPITALAMUS – sačinjavaju idući od srednje linije upolje i naprijed:

b) corpus pineale – (epiphysis) – trouglasto žlijezdano tijelo na zadnjem kraju
epitalamusa, počiva na – trigonum subpineale krova mezencefalona, dopirući
svojim vrhom između oba – colliculus superior. Naprijed okrenuta baza ove
žlijezde udubljena je u – recessus pinealis.
c) comisura habenullarum – predstavlja poprečno upravljeni korijen šišarice, koji
gradi gornju usnu – recessus pinealisa,
d) habenulle – su dvije kratke i tanke okrugle vrvce, produžuju upolje –
commisuru pinealis do – trigonum habenulae,
e) trigonum habenulle – koji sadrži okruglastu sivu masu epitalamusa,
nc.habenulae – koji predstavlja refleksni olfaktivni centar diencephalona,
f) strie medullares thalami – duž njihove unutrašnje ivice pričvršćuje se – lamina
tectoria svojim bočnim zadebljanim ivicama zvanim – taenie thalami.

3. GORNJA STRANA TALAMUSA

Gornja strana talamusa gradi zajedno sa – caput nuclei caudati pod prednjeg
produžetka bočne komore – cornu anterius et pars centralis ventriculi lateralis.
Spoljnja granica dorzalne strane talamusa označena je sa – stria terminalis i vena
terminalis koje je dijele od glave – nucleus caudatusa. Dio ove strane talamusa
srastao je tankim slojem corpus striatuma, zvanim – lamina affixa, duž čije unutrašnje
ivice se pričvršćuje epitelni omotač – plexus chorioideusa ove komore. Unutrašnju
granicu ove strane čini – stria medullaris thalami, koja označava granicu između
gornje i unutrašnje strane talamusa.
Gornja strana talamusa je sa – sulcus chorioideus, na kojem leži odgovarajući plexus
chorioideus ventriculi lateralis, podijeljena na dva dijela; unutrašnji i spoljašnji.
Unutrašnji dio – ove strane pokriven je na cijelom mozgu sa – tela chorioidea
ventriculli terti i fornixom. Spoljnji dio ove strane leži otkriven na podu bočne
komore. Njegov uži prednji kraj ispupćen je u – tuberculum anterius thalami,
prouzrokovanu sa – nc.anterior thalami, a njegov široki zadnji dio sačinjava –
pulvinar.
Pod spoljnjim krajem pulvinara vide se oba koljenasta tijela koja sačinjavaju
metatalamus:
a) corpus geniculatum laterale – na čijem unutrašnjem dijelu završava – brachium
colliculi superioris, a na spoljašnjem - radix lateralis tractus optici,
b) corpus geniculatum mediale – na kojem se završavaju medijalno – brachium
colliculi inferioris, a lateralno – radix medialis tractus optici.
108
B.H.
 >> C N S <<

Siva masa diencephalona:

METATHALAMUS
Sivu masu metathalamusa sačinjavaju sljedeća dva jedra, smještena u spoljnjem i
unutrašnjem korijenastom tijelu.
1. Nucleus corporis geniculati lateralis – čija je siva masa prolaznim bijelim vlaknima
podijeljena u tri sloja, slično jedru colliculus superior, predstavlja – primarni optički
centar. U njemu se završava– pars geniculata radiationis tractus optici, a iz njega
polazi ka – area striata, metatalamički snop – tractus geniculocorticalis-opticus,
Gratiolet-ovog optičkog puta – (radiatio optica Gratioleti).
2. Nucleus corporis geniculati medialis – je primarni akustički centar. U njemu se
prekidaju vlakna – lemnniscus lateralisa, a polaze vlakna tractus geniculocorticalis
acusticus.

Iz knjige “Anatomija Centralnog nervnog sistema” – Šečerov:

SUBTALAMUS

Područje diencephalona koje se nalazi ventralno od – talamusa, dorzalno od – crure

cerebri, medijalno od – capsulae interne i lateralno od – hipotlamusa.
Kaudalno od subtalamusa je – tegmentum mesencephalona, a rostralno subtalamus prelazi
u – bazalni telencephalon i lateralni hipotalamus. U subtalamusu se nalaze sive mase
tegmentuma mezencefalona koje svojim rostralnim krajem prelaze u subtalamus:
1. NC.RUBER,
2. SUPSTANTIA NIGRA,
3. ZONA INCERTA.

Nc.ruber – je veliko motorno jedro važno za prenos impulsa iz moždane kore i malog mozga
na motoneurone prednjih rogova kičmene moždine. Rostralni dio nucleus rubera koji
dopire u subtalamus je – neorubrum, izgrađen je od sitnih ćelija i to je – nc.ruber
parvocelularis.
Čitav nc.ruber prima aferentna vlakna iz motornih regija moždane kore –
(tr.corticobulbaris); iz globus pallidus – (tr.pallidorubralis). Aferentna vlakna iz –
nc.dentatusa završe u rostralnom dijelu, a iz – nc.emboliformisa u kaudalnom dijelu jedra –
(tr.cerebellorubralis). Eferentna vlakna iz rostralnog dijela jedra idu neukrštena u sastav
tractus tegmentalis centralis, a iz kaudalnog dijela vlakna se ukrštaju i završe u medulli
spinalis – (tr.rubrospinalis), u retikularnoj formaciji – (tr.rubroreticularis) i u jedru –
n.facialisa.

Nucleus niger/ supstantia nigra - je motorno jedro čiji su neuroni dio extrapiramidnog
sistema.
Supstantia nigra – izgrađena je od dvije zone: – zona compacta i zona reticularis. Neuroni
zone compacte sadrže pigment – melanin. Zona reticularis ima manje neurona, ali su to

109
B.H.
 >> C N S <<

veliki neuroni. Aferentna vlakna – nucleus niger prima iz; – moždane kore, iz neostriatuma
– (nc.caudatus, putamen, nc.acumbens septi), globus pallidus, nucleus subthalamicus iz
nc.mesencephali (colliculus superior). Neuroni kaudalnog striatuma sintetiziraju –GABA, a
neuroni rostralnog striatuma i medijalnog dijela globus palidusa sadrže –supstancu P
(strionigralna vlakna).
Eferentna vlakna iz nc.niger idu u; – striatum, thalamus, tectum i tegmentum
mesencephali: – nigrostriatalna, nigrotalamička, nigrotektalna, nigrotegmentalna vlakna.

Zona incerta – produžetak retikularne formacije iz moždanog stabla.

Nc.subthalamicus – izgrađeno je od velikih neurona, sa razgranatim dendritima. Aksoni

nekih neurona daju kolaterale koje formiraju neuronske krugove unutar jedra.
Nc.subthalamicus prima aferentna vlakna iz; – motornog cortexa, globus pallidusa,
thlamusa – (nuclei intralaminares) tegmentuma. Eferentna vlakna odlaze u; – globus
pallidus, supstanciu nigru i nuclei reticulares.

Produžetak glavnih sastavnih dijelova mesencephalona u

odgovarajuće sastavne dijelove diencephalona

Mesencephalon Diencephalon
Glavni sastavni dijelovi Odgovarajući sastavni dijelovi
Tectum Thalamus
Tegmentum Hypothalamus
a. ventralni dio – zona incerta,
Formatio reticularis b. lateralni dio – stratum reticulare.
a. u visini hypotalamusa – crus cerebri
Crus cerebri capsulae internae,
b. u visini thalamusa – crus occipitale
capsulae internae.

110
B.H.
 >> C N S <<

Pregled sivih masa diencephalona

Predio diencephalona Naziv sive mase Jedra sadržana u ovim sivim
masama
1. massa intermedia Nucleus reuniens
s.adhesio
interthalamica
2. stratum griseum Nucleus paramedius
I centrale ventriculi III
Regio thalamica 3. thalamus 1. nucleus anterior
4. epithalamus 2. nucleus medialis i centrum
medianum Luysi
5. metathalamus 3. nucleus lateralis i nucleus
arcuatus
1. zona incerta Nucleus campi Foreli
2. pars grisea 1. nucleus hypothalamicus (Luysi)
II hypothalamica 2. nucleus ruber
Regio hypothalamica 3. supstantia nigra
(pars mamillaris 3. corpus mamillare 1. nucleus corporis mamillaris
hypothalami) lateralis
2. nucleus corporis mamillaris
medialis
1. pars grisea regionis Vegetativni centri diencephalona:
tuberis 1. nucleus paraventricularis,
III 2. nucleus interfornicatus,
Regio tuberis (pars 3. nucleus mamilloinnfundibularis,
optica hypothalami) 4. nuclei tuberis (ventralis et
dorsales),
5. nucleus pallidoinfundibularis,
6. nucleus supraopticus.
2. hypophysis Lobus nervosus (posterior)

111
B.H.
 >> C N S <<

37. HIPOTALAMUS (granice i podjela)

/heimer 381, šečerov 52

Hipotalamus je dio diencephalona koji gradi njegov pod. Ima težinu 4 grama.
Odlikuje se brojnim vezama sa svakim glavnim dijelom CNS-a, uključujući; –
cerebralni cortex, hipocampus, corpus amigdaloideum, kao i moždano stablo i
kičmenu moždinu.
Kontroliše oslobađanje hormona hipofize. Utiče na autonomni, somatomotorni i
hormonski sistem, i upravlja različitim funkcijama bitnim za homeostazu.

Smješten je na bazi diencephalona i predstavlja – rostralni produžetak

tegmentuma mezencefalona tj. RF oko – aqueductus cerebri Sylvi.
Dorzalno od njega je – talamus, a granica je – sulcus hypotalamicus.
A lateralno i kaudalno – subtalamus.
Medijalnom površinom hipotalamus formira – zid treće moždane komore ispod
– sulcus hypotalamicusa.

Kaudalna granica – hipotalamusa je jedan zamišljena linija koja se pruža od –

commisurae posterior do kaudalne granice corpora mamillaria.
Rostralna granica je – lamina terminalis.
Dorzolateralno – dopire do medijalnog ruba – capsulae internae.

Hypotalamus nije oštro ograničena forma CNS-a, već je u kontaktu sa okolnim

dijelovim mozga. Npr. hypotalamus se rostralno produžuje – preoptičkom
areom i septalnom areom u mediobazalne dijelove telencephalona i sa raznim
komponentama – supstantiae perforatae anterior. Prednji dio nastavlja
lateralno sa – sublentikularnim dijelom supstantiae inominatae, dok je kaudalni
dio u kontinuitetu sa sa centralnom sivom masom – tegmentum
mesencephalona. Ventralna površina hypotlamusa – leži na – diaphragma
sellae, ograničena je:
a. rostralno – (naprijed) – chiasma opticum,
b. lateralno – (bočno) – tractus optici,
c. kaudalno – (straga) – corpora mamillaria.
Iza – chiasmae opticum se nalazi – tuber cinereum, koji se ljevkasto sužava u –
infundibulum, na koji je pričvršćena – neurohipofiza.

112
B.H.
 >> C N S <<

Izražene strukture na ventralnoj strani mozga mogu podijeliti hipotalamus na –

tri dijela:
1. prednji – pars chiasmatis – (supraopticus),
2. srednji – pars tuberalis,
3. stražnji – pars mamillaris.

Svaka polovina hipotalamusa se može podijeliti u:

1. Periventrikularnu zonu – koju graniči zid ventriculus tertiusa. Tanki broj
ćelija koje se sastoje od velikog broja neurosekretornih neurona koji
regulišu funkcije prednjeg režnja hipofize. Najvoluminozniji ventralni dio –
periventrikularne zone u središnjem dijelu hipotalamusa, označava se kao
– nc.arcuatus – (infundibularis).
2. Medijalna zona – sastoji se od nekoliko dobro ograničenih jedara
hipotalamusa;
d. Nc.paraventricularis,
e. Nc.supraopticus,
f. Nc.ventromedialis,
g. Nc.dorsomedialis
h. Corpora mamillaria.
3. Lateralna zona – mada su izražena jedra i u bazolateralnom dijelu
hypotalamusa tj. – nc.tuberales laterales, uglavnom se lateralna zona ne
može lako podijeliti u jedra. Ona čini kontinuitet, a lateralna hipotalamička
zona ima slobodno razbacane ćelije sa dugim dentritima koji se prepliću
slično ćelijama retikularne formacije.
Ćelije stupaju u mnogostruke veze sa mnogim areama prosencephalona,
uključujući; bazalne ganglije, cerebralni korteks, kao i moždano stablo i
kičmenu moždinu. Kroz njen lateralni dio prolaze nemijelizirana vlakna
koja formiraju – medial forebrain bundle – (MFB), odnosno – fasciculus
telencephalicus medialis, koji povezuje; – tegmentum moždanog stabla,
hipotalamus, septalno područje i korteks limbičkog režnja.

113
B.H.
 >> C N S <<

38. HIPOTALAMIČKA JEDRA

/heimer 382, šečerov 53

*****
Kroz hypotalamus prolaze columna fornicis, te njen dio – pars tecta dijeli hipotalamus na
medijalno i lateralno područje.
Pars medijalis dijeli se na 3 regije:
1. Pars chiasmatis (supraopticus),
2. Pars tuberalis,
3. Pars mammillaris.
Povezana sa hipofizom, vrši kontrolu njenog rada.

Pars lateralis – kroz ovaj dio prolaze nemijelizovana vlakna koja formiraju fasciculus
telencephalicus medialis. Ovaj fascikul povezuje; tegmentum moždanog stabla,
hypotalamus, septalno područje, i kortex limbičkog režnja.

Najpoznatija hipotalamička jedra su diskretne grupe ćelija medijalne zone.

I – PREDNJA GRUPA – PARS CHIASMATIS (SUPRAOPTICUS)

Leži iznad chiasme opticum, obuhvata:
1. NC.PRAEOPTICUS – igra ulogu u seksualnom i materinskom ponašanju, a
odgovoran je za integraciju nekih homeostatskih funkcija, uključujući
regulaciju temperature i ciklusa san – budnost,
2. NC.SUPRACHISMATIS – predstavlja kolekciju parvocellularnih neurona,
nalazi se u periventrikularnoj zoni na podu trećeg ventrikula dorzalno od –
chiasma opticum. Prima input iz; – retine i nc.geniculatus lateralisa. Preko
ove veze svjetlo i promjene njegovog inteziteta mogu direktno uticati na
endokrinu funkciju hipotalamusa. Ovo jedro služi kao generator za mnoge
funkcije, uključujući ritam i, san–budnost.
3. NC.SUPRAOPTICUS – u vidu bisega obuhvata rostralni dio – tractus
opticusa. Izgrađeno je od velikih magnocelularnih neurosekretornih
neurona. Neuroni imaju – ovoidni perikard, sa 2–3 dentrita i 1 akson. U
perikarionu se sintetizira hormon – VAZOPRESIN – (antidiuretski hormon –
ADH). Neurosekret se spušta kroz akson koji prolazi kroz infundibulum do
neurohipofize. Aksoni završavaju na fenestriranom zidu kapilara
neurohipofize. Neurosekret se oslobađa i ulazi u sistemski krvotok –
neurohipofize preko kojeg djeluje direktno na periferne organe. Aksoni
svih neurona – nc.supraopticus završavaju na ovaj način i formiraju –
tractus supraoptico-hypophysealis.
114
B.H.
 >> C N S <<

4. NC.PARAVENTRICULARIS – leži ispod ependima lateralnog zida –

ventriculus tertius. Ima oblik ventralno postavljene ploče. Izgrađeno od
magnocelularnig neurosekretornih neurona, koji sintetiziraju hormon –
OCSITOCIN. Neurosekret se putem aksona spušta do kapilara
neurohipofize. Aksoni mogu završiti i u udaljenim dijelovima nervnog
sistema, jedan dio završava i na kapilarima portalnog krvotoka. Aksoni koji
formiraju tractus su dio – hipotalamo-neurohipofizealnog sistema.

II – SREDNJA GRUPA – PARS TUBERALIS

1. NC.DORSOMEDIALIS – nalazi se u medijalnoj zoni. Leži u dijelu
hipotalamusa između – fornixa i bočnog zida vetriculus III.
2. NC.VENTROMEDIALIS – nalazi se u medijalnoj zoni. Malo jedro, leži
dorzalno od – nc.arcuatus. Povezan je sa aferentnim i eferentnim vezama
sa drugim regionima u CNS-u, uključujući; – corpus amigdaloideum i
mnoge aree moždanog stabla, retikularnu formaciju i periakveduktalnom
masu.
3. NC.ARCUATUS – nalazi se u periventrikularnoj zoni koja okružuje ventralni
dio ventriculus tertius. Predstavlja malu nakupinu neurona koja leži
neposredno – ventrolateralno od dna ventriculus tertiusa, a –
dorzolateralno od eminentiae medianae. Aksoni iz ćelija – nc.arcuatus i
okolnih dijelova bazomedijalnog i periventrikularnog hipotalamusa
obrazuju difuznim projekcijama sistem koji završava u hipofizialnim
portalnim sudovima u eminecia mediana. Ovim se stvara neurovaskularna
karika između hipotalamusa i prednjeg dijela hipofize.

U perikarionu ova tri jedra stvaraju neurosekretorne granule koje se spuštaju

putem aksona. Aksoni pristupaju na područje eminecije mediane u
sinusoidnim kapilarima portalnog krvotoka. Na zidu sinusoidnih kapilara
nalaze se mali otvori kroz koje aksonski terminali oslobađaju svoj – hormon
otpuštanja – (releasing factor – RF). Nakon ulaska u krv ovaj RF ide do –
adenohipofize gdje stimulira lučenje hormona.

115
B.H.
 >> C N S <<

III – STRAŽNJA GRUPA – REGIO MAMILLARIS

Stražnji dio hipotalamusa se sastoji od stražnje hipotalamične are i corpora
mamillaria.
1. NC.POSTERIOR – velika, nejasno ograničena ćelijska grupa koja je u
kontinuitetu sa retikularnom formacijom mesencefalona.

Corpus mamillare je fokalna tačka za nekoliko izraženih snopova vlakana, a

sastoji se od:
2. NC.MAMILLARIS MEDIALIS – pripada mu najveći dio mamilarnog tijela,
izgrađen je od malih neurona.
3. NC.MAMILLARIS LATERALIS – jedro izgrađeno je od velikih neurona.

116
B.H.
 >> C N S <<

39. CIRCUMVENTRIKULARNI ORGANI - CVOs

/384 heimer, 92 šečerov

Nalaze se okolo ili u odnosu sa ventrikularnim sistemom, a neki od njih su blisko

povezani sa hipotalamusom. CVOs su visoko vaskularizirane strukture, a pošto
nemaju krvno– moždanu barijeru, osiguravaju razmjenu supstanci između krvi i
mozga. Tjesne veze između ependimskih ćelija CVOs obrazuju CVO–CST
barijeru. CVOs su:

U cirkumventrikularne organe spadaju:

1. Organum vasculosum laminae terminalis,
2. Organum subfornicale,
3. Organum subcomisurale,
4. Area postrema,
5. Corpus pineale,
6. Neurohypophisis,
7. Eminentia mediana,
8. Plexus chorioideus.

I – ORGANUM VASCULOSUM LAMINAE TERMINALIS – neparan, nalazi se u

samoj lamini terminalis, na sredini između – commisura anteriori chiasma
opticum.

II – ORGANUM SUBFORNICALE – malo, nalazi se u nivou – foramen

interventriculare Monroi, ispred – columnae fornixa.

I i II sadrže receptore za – Angiotenzin II i ANF (atrijalni natrijuretski faktor)

evidentno je da ovi neuroni mogu uticati na – krvni pritisak i balans vode.
Povezani su sa nekoliko obližnjih regiona bazalnog prosencefalona i
hipotalamusa, uključujući i – nc.supraopticus i nc.paraventricularis.

III – ORGANUM SUBCOMISULARE – smješten ventralno od – commisure

posterior u području – aqueductus cerebri Sylvi.

117
B.H.
 >> C N S <<

IV - AREA POSTREMA – nalazi se na donjem moždanom stablu, dorzalna strana

produžene moždine. U bliskom je odnosu sa – nc.solitarius. Pojavljuje se u vidu
dvije male prominencije koje se izbočuju u – ventriculus IV sa obje strane
središnje linije, neposredno rostralno u odnosu na obex. Prima input iz nekih
hipotalamičkih regiona uključujući – nucleus paraventricularis, ali je inače
najviše povezana sa susjednim regionima moždanog stabla. Smještena je uz
središnju trećinu – nc.solitarius, hemoreceptorna je zona za supstance u krvi i
CST. Značajna je za homeostazu i predstavlja – centar za povračanje.

V – CORPUS PINEALE – (epiphysis cerebri) – mala žlijezda u obliku šišarike.

Izgleda kao da visi na – commisuri habenularis. Leži u – trigonum subpineale,
rostrodorzalno od – colliculi superiores mesencephali. Smještena je nešto
lateralno od medijalne linije. Lobularne je građe, građena od – pinealocita,
poredanih u vidu tračaka između kojih se nalaze – astrociti, vezivno tkivo i krvni
sudovi. Sekret pinealocita je – melatonin i polipeptidi i u krvi i u likvoru. Ova
žlijezda je jako osjetljiva na svjetlost. Glavni input dolazi iz – nucleus
suprahiasmatis, koji osigurava informacije o ciklusu dnevne svijetlosti. Input ide
putem descedentnih puteva iz – nc.suprachiasmatis do – nc.intermediolateralis
u gornjem torakalnom jedru kičmene moždine, iz koga se prenosi putem SNS
(simpatičkog nervnog sistema) u epifizu.

VI – NEUROHYPOFISIS – oslobađanje oksitocina i vazopresina.

VII – EMINENTIA MEDIANA – leži na dnu treće moždane komore. Oslobađa

relising faktor i inhibitorne faktore hypotalamusa.

VIII - PLEXUS CHORIOIDEUS - ubraja se ali nije cirkumventrikularni organ –

(lokalizacija). Također sadrži fenestrirane kapilare i zbog svoje periventrikularne
i intraventrikularne lokalizacije može se svrstati u cirkumventrikularne organe.

118
B.H.
 >> C N S <<

40. VEZE HIPOTALAMUSA

/heimer 385, šečerov 55

Hipotalamus je recipročno povezan sa velikim brojem area prozencephalona,

ukjučujući; – produženi amigdale, ventralni striatum, septuma, hypocampus i
mnogim drugim kortikalnim regionima.

I – FORNIX
Fornix je veliki snop vlakana koji povezuje hipokampalnu formaciju sa; –
septalnom areom, prednjim talamusom i hipotalamusom.
a. Tr. Hypocampomamilaris – olfaktivni projekcioni put između
telencephalona i diencephalona. Predstavlja glavni sastavni dio fornixa
čijom se cijelom dužinom pruža od – Amonovog roga do – nc.medialis
corporis mamilaris.

II – TRACTUS MAMMILLOTHALAMICUS
Formiraju ga aksoni neurona – nc.mammillaris medialis, a završava na prednjim
jedrima talamusa.

III – PEDUNCULUS MAMMILLARIS

Formiraju aksoni neurona – nc.mammillaris lateralis. Aksoni završe na
dorzalnom tegmentalnom jedru.

IV – STRIA MEDULLARIS
Prepoznaje se na – mediodorzalnoj strani talamusa. Povezuje lateralni
preoptički-hipotalamički region sa habenularnim komplexom. Vrlo komplikovan
snop, sastoji se od vrlo različitih komponenti vlakana, sa različitim porijeklom i
završetkom;
1. Tr. Thalamohabenularis,
2. Tr. Corticohabenularis,
3. Tr. Olfactohabenularis.

V – STRIA TERMINALIS
Uzajamno povezuje – corpus amigdaloideum i medijalni hipotalamus.
Identifikuje se na podu lateralnog ventrikula. U području prednje komisure, stria
terminalis se dijeli u različite komponente, a vlakna se distribuiraju do – bed
nucleus strije terminalis, medijalnog hipotalamusa i druge aree u bazalnim
dijelovima prosencefalona. Važan put za amigdaloidnu modulaciju
hipotalamičkih funkcija.
119
B.H.
 >> C N S <<

VI – FASCICULUS LONGITUDINALIS DORSALIS

Fasciculus je komponenta obimnog periventrikularnog sistema descedentnih i
ascedentnih vlakana koja povezuju; – hipotalamus sa periakveduktalnom sivom
masom, ponsom i medullom oblongatom, uključujući preganglijska autonomna
jedra.

VII - FASCICULUS TELENCEPHALICUS MEDIALIS

Povezuje hipotalamus sa moždanim stablom i medullom spinalis. Kroz
descedentna vlakna koja vode porijeklo iz – nucles paraventricularis i
posterolateralnog hipotalamusa, hipotalamus može direktno uticati na
preganglijska simpatička i parasimpatička jedra u moždanom stablu i kičmenoj
moždini.

VIII – FTM ili MEDIAL FOREBRAIN BUNDLE – (MFB)

Formiraju ga:
1. Aksoni neurona iz – nc.raphe,
2. Aksoni neurona iz - nc.locus cerulei i retikularne formacije
mesencephalona,
3. Aksoni neurona – tegmentuma i supstantiae griseae centralis.

120
B.H.
 >> C N S <<

41. HIPOTALAMOHIPOFIZIALNI PUTEVI

/heimer 387

Hipotalamus je blisko povezan sa hipofizom – (gl.pituitaris), a preko dva

sistema:
1. Magnocelularni neuroendokrini sistem – je predstavljen aksonima velikih
neurona koji sadrže; – oksitocin i vazopresin koji se nalaze u; –
nc.supraopticus, nc.paraventricularis koja završe u stražnjem režnju
hipofize tj. na fenestriranom zidu kapilara neurohipofize.

2. Parvocelularni neurosekretorni sistem – obrazuje neurosekretorna vlakna

iz manjih neurona u – nc.arcuatus i drugih periventrikularnih dijelova
hipotalamusa uključujući – nc.paraventricularis. Ova neurosekretorna
vlakna se projektuju u – eminentia mediana gdje završavaju na bazalnoj
lamini, koja je postavljena u perivaskularnom prostoru, koji okružuje
kapilarne petlje – hipofizijalnog portalnog sistema.
Parvocelularni neuroendokrini sistem zajedno sa portalnim sudovima
obrazuje neurovaskularni transportni sistem za kontrolu različitih
hormona prednjeg lobusa.

*
Tr.supraopticohypophisialis,
Tr.paraventriculohypophisialis.

121
B.H.
 >> C N S <<

42. HIPOTALAMUS I NEUROHIPOFIZA -

Magnocelularni neurosekretorni sistem
/heimer 389

Hipofiza je endokrina žlijezda koja preko – infundibuluma direktni nastavak –

hypotalamusa. U njen sastav ulaze – (neurohipofiza):
1. Eminentia mediana – sadrži dio primarne kapilarne mreže kroz koju
prolaze vlakna tj. aksoni ćelija jezgara hypotamusa.

2. Infundibulum s.pedunculus infundibularis – građen je od nemijeliziranih

vlakana ćelija – paraventrikularnog i supraoptičkog jezgra hypotalamusa, i
snop koji oni grade zove se – tr.hypothalamohypophisialis. Ova dva jezgra
produkuju hormone – oksitocin i vazopresin, koji se transportuju duž
aksona koji izlaze iz ćelija tih jedara do kapilarne mreže u –
neurohypophisi. U području neurohypophise od – art.carotis communis
odvaja se – art.hypophisialis inferior, koja se grana do najsitnijih ogranaka
i pravi kapilarnu mrežu. Iz te mreže odlaze vene neurohypophise, ulijevaju
se u sinus cavernosus. Hipofiza ne luči direktno hormone nego ih dobija iz
jedara hipotalamusa.

3. Pars posterior – tu su smještena jedra hypothalamusa.

122
B.H.
 >> C N S <<

Iz knjige „Mozak i kičmena moždina čovjeka“ – Heimer:

*****

Neurohipofiza se sastoji od; – infundibuluma i nervnog lobusa (lobus posterior), predstavlja

izraštaj diencefalona. Prima aksonalne projekcije iz velikih neurosekretornih neurona od
kojih je većina smještena u; – nc.paraventicularis i nc. supraopticus hipotalamusa. Ovi
neuroni prenose pomoću svojih aksona neurosekretorni materijal koji sadrži – vazopresin ili
antidiuretski hormon – (ADH) i oksitocin do lobus posteriora.
Oba ova jedra sadrže vazopresin i oksitocin producirajuće ćelije, koje primaju input iz
različitih intra i ekstrahipotalamičkih izvora.
Output iz – supraoptičkog jedra je ograničen na neurohipofizu, dok se – paraventrikularno
jedro projektuje i u eminetia mediana, autonomne centre u moždanom stablu i kičmenoj
moždini.

Vazopresin ili ADH – je odgovoran za retenciju vode u distalnim tubulima bubrega.

Oslobađanje ADH kontrolisano je osmotskim i volemijskim promjenama u krvotoku.
Također; – organum vasculosum laminae terminalis i organum subfornicale regulišu
oslobađanje ADH, svojim inputom u magnocelularna jedra.
Drugi bitan input u magnocelularne neurone je preko – ascendentnih noradrenergičkih
vlakana iz ventrolateralnog dijela medullae oblongatae. Taj dio medullae je kritičan dio
kardiovaskularnog regulatornog sistema i odgovoran je za integraciju različitih korektivnih
mjera kao odgovor na promjene u volumenu krvi i krvnom pritisku.

Oksitocin – ima efekte na glatku muskulaturu i mioepitelijalne ćelije mliječnih žlijezda, što
pomaže kontrakciji uterusa za vrijeme porođaja i lučenje mlijeka nakon porođaja .

123
B.H.
 >> C N S <<

43. HIPOTALAMUS I ADENOHIPOFIZA

(Parvocellularni neurosekretorni sistem)
/heimer 390

Adenohipofiza nastaje kao vrečasta izbočina ektoderma krova usne duplje i

formira izbočinu zvanu – Retkeov špag. Kasnije taj špag zadeblja i odvoji se od
usne duplje i formira jednu pukotinu. Adenohipofiza se sastoji iz tri dijela:
1. Pars distalis – prednji i najveći dio sadrži žljezdane – (endotelne) stanice
između kojih je razasuta grupa krvnih kapilara. U području adenohipofize
– art.carotis interna daje – art.hypophisialis superior koja se dalje grana.
Od kapilarne mreže odlazi – v.portae – (kroz koju odlazi arterijska krv),
koja se potom ulijeva u sekundarnu kapilarnu mrežu odakle odlazi –
v.adenohypophisialis koja se ulijeva u – sinus cavernosus.

2. Pars infundibularis.

3. Pars tuberalis.

U području primarne kapilarne mreže završavaju – axoni ćelija jedara

hypothalamusa – (dorzomedijalna i ventromedijalna) koja luče – realising i
inhibing faktor, koji se ubacuje u cirkulaciju i još sa hormonima koje luče
endokrine stanice idu u krv i cirkulišu. Na taj način se inhibišu ili postiču
određene ćelije.

124
B.H.
 >> C N S <<

Iz knjige „Mozak i kičmena moždina čovjeka“ – Heimer:

*****

Neurosekretorne ćelije parvocellarnog sistema su razbacane kroz periventrikularnu zonu i

preoptičku areu, a postoji jasna lokalizacija za oslobađanje svakog hipotalamičkog
oslobađajućeg hormona ili faktora koji utiče na adenohipofizu.

Hormoni se prenose aksoplazmatski do eminentiae mediane gdje se oslobađaju u

perivaskularne prostore koji okružuju portalne kapilare obrazujući – aa.hipophisiales
superiores. Portalni kapilari se povezuju i grade – portalne vene kroz koje se prenose
hormoni do vaskularnih sinusoida adenohipofize.
Oni ovdje utiću na sekreciju hormona hipofize:
1. TSH – Tireostimulirajući,
2. ACTH – Adrenokortikotropin,
3. FSH - Folikulostimulirajući hormon,
4. LH - Luteinizirajući hormon,
5. GH - Somatotropin ili hormon rasta,
6. PRL – Prolaktin.

Lokacije različitih ćelijskih grupa koje proizvode hipotalamične hormone oslobađanja:

- Ćelije koje proizvode – luteinizirajući hormon, široko su distribuirane u
periventrikularnoj zoni uključujući – medijalnu optičku areu i – nc.arcuatus.
- Somatostatin – inhibira lučenje hormona rasta, somatostatin neuroni se projektuju u
eminencija mediana, a smješeni su primarno u – prednjem periventrikularnom
hipotalamusu. Somatostan inhibira oslobađanje i tireostimulirajućeg hormona i
prolaktina.
- Parvocelularni neuroni koji proizvode hormon rasta primarno su ograničeni na –
nc.arcuatus.
- Tireotropin-realising hormone neuroni i kortikotropin realisnig hormon neuroni –
regulišu adrenokortikotropin sekreciju, nalaze se primarno u paraventrikularnom
jedru.

Kontrola i regulacija oslobađanja hormona i rada hipofize i hipotalamusa je dosta

komplikovan proces, jer ove dvije strukture primaju input iz skoro svih dijelova CNS-a –
(primarno unutar hipotalamusa, ekstrahipotalamičkih regiona uključujući; produženi
amigdale, hipokampus i razne aree moždanog stabla .

125
B.H.
 >> C N S <<

44. TALAMUS, TALAMIČKA JEDRA I

TALAMOKORTIKALNE PROJEKCIJE
/šečerov 46, šljivić 89

Talamus je parna, najveća masa diencephalona. Razvija se iz dorzalnog dijela

diencefaličnog mjehura. Smješten je u centromedijalnom dijelu hemisfere,
postavljen sa lateralne strane III moždane komore. Ovalnog je oblika – sa
prednjim i stražnjim krajem, i sa – četiri strane. Dorzalna i medijalna strana su
slobodne, lateralna je povezana sa – velikim mozgom, a ventralna sa; –
hipotalamusom – ventromedijalno, i – subtalamusom – ventrolateralno. Prednji
kraj talamusa je – tuberculum anterius, koji straga ograničava – foramen
interventriculare Monroii, a stražnji kraj je – pulvinar thalami, koji je postavljen
lateralno od – lamine tecti mesencefalona.
Dorzalna strana talamusa čini dno – pars centralis bočne šupljine i presvučena je
slojem sive supstance – stratum griseum. Lateralna granica na dorzalnoj strani
je – stria terminalis, sa – venom talamostriatom, koja ujedno predstavlja i
granicu prema nc.caudatusu. Dorzalna strana je prema lateralno prekrivena
slojem bijele supstance – lamina affixa, koja se nastavlja na lateralnu stranu i
formira – lamina medullaris externa. Ovaj sloj bijele supstance saliježe na sloj
sive izrešetane supstance –stratum reticulare, koji predstavlja granicu talamusa
prema capsuli interni u kojoj se nalaze putevi. Stratum reticulare se nastavlja
prema dolje u zadebljali dio – zona incerta. Ova zona je smještena između dva
polja sive supstance:
1. Campus Foreli H1 – između zone incerte i thalamusa,
2. Campus Foreli H2 – između nc.rubera i nc.subthalamicus sa jedne i –
nc.rubera i kaudalnog dijela nc.nigera.

U talamusu imamo oko dvadeset jezgara koje se mogu podijeliti u dvije grupe:
1. Nespecifična,
2. Specifična.

NESPECIFIČNA JEZGRA:
1. NC.RETICULARES THALAMI – predstavljaju direktni nastavak retikularne
formacije mesencephalona i zone incerte, a od talamusa su odvojeni
slojem bijele supstance – laminae medullaris externa. Primaju aference
od; – formatio reticularis, cerebelarnog kortexa i ostalih specifičnih jedara
thalamusa. Njihove efference idu indirektno u – cortex velikog mozga.

126
B.H.
 >> C N S <<

2. NC.INTRALAMINARES THALAMI – nalaze se u – lamini medullaris interni.

Najveće jedro iz ove grupe je – NC.CENTROMEDIANUS, ostala su
NC.parafascicularis, NC.centralis lateralis et medialis, NC.paracentralis.
Njihove aference dolaze preko; – kortikotalamičnih vlakana,
palidotalamičnih vlakna, retikularne formacije i spinotalamičnih vlakana.
Eference odlaze prema – nc.basalis –(nc.subthalamicus), a ova jedra se
ubrajaju u – integrativni sistem, koji preko neostriatuma obavlja funkcije
regulacije pokreta.
3. NC.MEDIANI THALAMI – nalaze se na lateralnom zidu III moždane komore.
Zapažamo sljedeća jezgra; NC.paraventricularis, NC.commisuralis
rhomboidalis, NC.reunius. Aference dolaze iz retikularne formacije a
eference odlaze u – nc.amigdaloideus, koji se nalazi u uncus hypocampi, a
drugi odlazi u – cingulum.

SPECIFIČNA JEZGRA TALAMUSA:

1. PREDNJA NUKLEARNA GRUPA (A) – NC.ANTERIORES THALAMI
Nalaze se u prednjem dijelu talamusa i formiraju njegov tuberculum
anterius. Njega čine sljedeća jedra; NC.anteroventralis,
NC.anteromedialis, NC.anterodorsalis. Primaju aference iz – corpora
mamillaria preko – fasciculus mamillothalamicus i iz hipokampa preko –
fornixa. Eference odlaze u – gyrus cinguli koji je dio limbičkog sitema i –
nc.habenulares preko – tr.talamohabenulares.
2. MEDIJALNA NUKLEARNA GRUPA (MD) – NC.MEDIALES THALAMI
Njega čine – NC.medioodorsalis. Ovo jedro se dijeli na medijalni i lateralni
dio. Njegov medijalni dio grade velike stanice – pars magnocellularis
medialis, a njegova lateralni dio čine manje stanice – pars parvocelularis
lateralis. One su dio – asocijativnog centra. Aference dobijaju od kore
temporalnog režnja velikog mozga i – nc.amygdaloideusa, eference šalju u
– cortex frontalnog režnja velikog mozga tj. – area premotoria. Zaduženi
za pamćenje, budnost, izražavanje ličnosti.
3. VENTROLATERALNA NUKLEARNA GRUPA – NC.LATERALES THALAMI
Ova jedra se dijele na ventralni i dorzalni dio.
NC.DORSOLATERALES čine:
a. NC.dorsalis anterior,
b. NC.dorsalis posterior.

127
B.H.
 >> C N S <<

NC.VENTROLATERALES čine:
a. NC.ventralis anterior – motorno jedro. Aference dobija iz -
supstantiae nigrae i globus pallidusa, eference šalje u područje -
gyrus praecentralis – (neocortex premotornog i motornog polja).
b. NC.ventralis intermedius – motorno jedro. Afference dobija iz –
nc.dentatus cerebelli, globus pallidusa i s.nigrae, a eference šalje za
– gyrus praecentralis – (neocortex premotornog, motornog i
suplementarnog motornog polja).
c. NC.ventralis posterolateralis – senzitivno jedro. Aff. prima u obliku
dubokog i površnog senzibiliteta trupa i udova, iz stražnjeg roga
medullae spinalis – lemniscus spinalis, lemniscus medialis, a
efference šalje u područje – gyrus postcentralisa.
d. NC.ventralis posteromedialis – senzitivno jedro. Afference prima u
obliku dubokog i površnog senzibiliteta glave i vrata, stižu preko –
lemniscus trigeminalis. Efference odlaze u – gyrus postcentralis.

STRAŽNJA GRUPA
Zadnju grupu jedara talamusa čine:
1. NC.PULVINARES THALAMI – (ANT. POST. , MED. LAT.)
Sva jedra dobijaju svoje aference od – colliculi superioris i nc.niger, i
asocijativnog vidnog kortexa tj. – pontotemporo. i occipitalnog režnja
kore velikog mozga. Svoje efference šalju u asocijativni vidni komplex.
2. NC.POSTERIORES –jedra smještena u pulvinar thalami, ali i u corpus
geniculatum mediale. Svoje afference dobijaju od – tr.spinothalamicusa i
tr.trigeminotalamicusa/ lemniscus trigeminalis. Svoje efference šalje u
parietalnog i temporalnog režnja kore velikog mozga.

VEZE TALAMUSA:
Večina jedara recipročnim vezama povezana je sa moždanim kortexom, to su:
1. Tr.thalamocorticales,
2. Tr.corticothalamici.
Talamokortikalna vlakna se zrakasto rasipaju od thalamusa prema kori –
radiatio thalamica, prolaze kroz capsulu internu i ulaze u sastav bijele mase
telencephalona. Vlakna talamične radijacije formiraju četri stuba:
1. Pedunculus anterior ,
2. Pedunculus superior,
3. Pedunculus posterior,
4. Pedunculus inferior.
128
B.H.
 >> C N S <<

Iz knjige “Anatomija centralnog živčanog sistema“ – Šljivić:

******
THALAMUS – je glavna i najveća siva masa i diencephalonu, dužine 40mm, visina na
prednjem kraju 20mm, a širina 15mm. Njegov naprijed postavljeni vrh ograničava pozadi
Monro-ov međukomorni otvor. Zadnji, širi kraj talamusa – pulvinar, leži lateralno od
laminae tecti mesencephalona. Od četiri strane talamusa, gornja i unutrašnje su slobodne,
dok mu je spoljnja srasla s velikim mozgom, donja sa hipotalamusom.
1. Gornja strana – gradi pod prednjeg roga i ventralnog dijela ventriculuus lateralisa.
Gornja strana talamusa gradi zajedno sa – caput nuclei caudati, pod prednjeg
produžetka bočne komore – cornu anterius et pars centralis ventriculi lateralis.
Spoljnja granica dorzalne strane talamusa označena je sa – stria terminalis i vena
terminalis koje je dijele od glave – nucleus caudatusa. Dio ove strane talamusa
srastao je tankim slojem corpus striatuma, zvanim – lamina affixa, duž čije unutrašnje
ivice se pričvršćuje epitelni omotač – plexus chorioideusa ove komore. Unutrašnju
granicu ove strane čini – stria medullaris thalami, koja označava granicu između
gornje i unutrašnje strane talamusa.

Gornja strana talamusa je sa – sulcus chorioideus, na kojem leži odgovarajući plexus

chorioideus ventriculi lateralis, podijeljena na dva dijela; unutrašnji i spoljašnji.
Unutrašnji dio – ove strane pokriven je na cijelom mozgu sa – tela chorioidea
ventriculli terti i fornixom. Spoljnji dio ove strane leži otkriven na podu bočne
komore. Njegov uži prednji kraj ispupčen je u – tuberculum anterius thalami,
prouzrokovanu sa – nc.anterior thalami, a njegov široki zadnji dio sačinjava –
pulvinar.

Pod spoljnjim krajem pulvinara vide se oba koljenasta tijela koja sačinjavaju
metatalamus:
c) corpus geniculatum laterale – na čijem unutrašnjem dijelu završava - brachium
colliculi superioris, a na spoljašnjem - radix lateralis tractus optici
d) corpus geniculatum mediale – na kojem se završavaju medijalno - brachium
colliculi inferioris, a lateralno - radix medialis tractus optici.

2. Unutrašnja strana – talamusa je slobodna, obložena je sa – stratus griseum

centrale i gradi odgovarajući bočni zid treće komore. Svojim zadnjim ivicama srasla je
sa bočnim ivicama laminae quadrigeminae.

3. Spoljnja strana – talamusa koja je prvobitno bila slobodna, srasla je u toku razvitka
sa velikim mozgom. U svome gornjem uskom dijelu ona je srasla sa – nc.caudatus, a
cijelim ostalim dijelom sa zadnjim krakom capsulae internae, koji je dijeli od –
nc.lentiformisa velikog mozga. Spoljnja strana talamusa odvojena je od od – crus
occipitale capsulae internae, tankim listom bijele supstance – lamina medullaris
externa, i tankim slojem sive supstance – stratum reticulare.

129
B.H.
 >> C N S <<

4. Donja strana talamusa – srasla je sa hipotalamusom, od kojeg je odvojena tankim

slojem bijele supstance zvanim – campus tegmenti Foreli-H, koje predstavlja
ventralni produžetak laminae medullaris externae thalami. Gornje Forelovo polje
odvaja donju stranu talamusa od najdorzalnijeg tankog sivog sloja hipotalamusa,
zvanog – zona incerta, koja se svojim spoljnjim krajem produžuje u – stratum
reticulare, na spoljnjoj strani talamusa.
Zona incerta i stratum reticulare predstavljaju prednji kraj retikularne supstance
moždanog stabla – formatio reticularis.

JEDRA TALAMUSA
Siva masa talamusa izdjeljena je pomoću tri lista bijele supstance – laminae medullaris
thalami; unutrašnjeg – lamina medullaris interna, spoljašnjeg – lamina medullaris externa,
srednjeg – lamina medullaris intermedia.
1. Nucleus anterior s.rostralis – koji leži u gornjoj račvi medullae internae,
najrazvijeniji je na svome prednjem kraju, a prema natrag se sužava. Prednje jedro
pridodato je olfaktivnoj funkciji, u njemu se prekida – fasciculus mamillothalamicus,
dolazeći iz – corpus mamillare kroz – lamina medularis interna, a iz njega polazi –
tractus thalamohabenularis, koji vezuje međusobno refleksne olfaktivne centre
diencephalona – corpus mamillare i nucleus habenulae.
2. Nucleus medialis thalami – čiji zadnji spoljnji kraj sačinjava – pulvinar.
3. Nucleus lateralis s.magnus thalami – na čijoj se ventralnoj površini prekidaju svi
senzitivni putevi.
4. Centrum medianum s.nucleus centralis – koji je izdvojen od – nc.medialis,
pomoću donje zadnje račve – laminae medullaris internae.
5. Nucleus arcuatus – (Flechsig) s.nucleus semilunaris - izdvojen iz ventralnog
dijela – nucleus lateralis, između donje račve laminae medullaris internae i kratke
laminae medullaris intermediae, koja se uvlači u zadnji kraj talamusa sa njegove
ventralne strane.

130
B.H.
 >> C N S <<

95. TELENCEPHALON (morfologija i sastavni

dijelovi)
/59 šečerov, 106 šljivić

Telencephalon zajedno sa diencephalonom gradi – prosencephalon.

Najrazvijeniji je dio mozga, zauzima najveći dio lobanjske jame. Sačinjava
moždani plašt – pallium, koji pokriva sve ostale dijelove mozga. Odvojen je od
malog mozga sa – fissura cerebrocerebellaris i sa tentorium cerebelli, od
dorzalne strane mesencephalona i slobodnog dijela diencephalona odvaja ga –
fisura telodiencephalica – (Bichat-ova pukotina).
Veliki mozak je sješten u – cerebralnoj loži lobanje. Krov ove lože gradi –
calvaria, a pod – fossa cranii anterior i media, i iza ove dvije jame je – tentorium
cerebelli koji je odvaja od cerebelarne lože. Obje lobanjske lože su u vezi jedna
sa drugom preko – hiatus tentori, kojeg ograničavaju pozadi – incisura tentori, a
sprijeda – dorsum sellae.
Veliki mozak je podijeljen sa – fissura inerhemisferica, na dvije moždane polutke
ili hemisfere – hemisphaeria. Dno ove pukotine gradi – corpus callosum, koji
vezuje međusobno dvije hemisfere.
Centralnu šupljinu hemisfere velikog mozga gradi – ventriculus lateralis.

Sastavni dijelovi velikog mozga su:

1. Pallium – moždani plašt,
2. Ventriculus lateralis – bočna moždana komora.

Sastavne dijelove palliuma sačinjavaju:

a. Hemisfere,
b. Međuhemisferične spojnice – fissura interhemispherica,
c. Rhiencephalona.

131
B.H.
 >> C N S <<

Pregled – sastavnih dijelova telencephalona:

*****
1. HEMISFERE VELIKOG MOZGA,
2. RHIENCEPHALON,
3. MEĐUHEMISFERIČNE KOMISURE;
a. Corpus callosum – žuljevito tijelo,
b. Fornix – moždani svod.
4. BOČNA MOŽDANA KOMORA – ventriculus lateralis .

GRAĐA – velikog mozga:

I – SIVA MASA:
1. SUBKORTIKALNE SIVE MASE – (corpus striatum, claustrum, nucleus amygdale,
supstantia innominata),
2. MOŽDANA KORA .

II – BIJELA MASA:
1. Morfologija bijele mase:
a. Centrum semiovale – središnja bijela masa,
b. Capsula interna – unutrašnja moždana čahura,
c. Capsula externa – spoljnja moždana čahura,
d. Capsula extrema – krajnja moždana čahura.
2. Sistematizacija bijele mase – putevi velikog mozga:
a. Asocijativni putevi,
b. Komisuralni putevi,
c. Projekcioni putevi:
1- Kratki projekcioni putevi mozga,
2- Dugi projekcioni putevi mozga:
- Motorni – nishodni putevi,
 Kortikalni putevi,
 Subkortikalni ili extrapiramidalni putevi.
- Senzitivni – ushodni putevi opšteg senzibiliteta,
- Senzorijalni ili čulni putevi – ushodni putevi posebnog ili čulnog
senzibiliteta.

132
B.H.
 >> C N S <<

45. HEMISFERE CEREBRI

/59 šečerov, 109 šljivić

Veliki mozak leži u osteofibroznoj loži – cerebralnoj loži, i pomoću tentorium

cerebelli je odvojen od malog mozga. Duboka pukotina – fissura longitudinalis
cerebri Sylvi (fissura interhemisferica), nepotpuno dijeli veliki mozak na dvije
hemisfere. One su međusobno spojene pomoću corpus callosum (commisura
cerebri magna) koja leži u dnu – fissurae longitudinalis cerebri.

Na svakoj hemisferi razlikuju se tri strane:

1. Facies convexa /superolateralis – spoljnja ili konveksna strana,
2. Facies medialis – unutrašnja strana,
3. Facies inferior s.basis cerebri – donja strana.

Površina hemisfera izbrazdana je u moždane vijuge – gyri cerebri. Moždane

vijuge su odvojene jedna od druge sa – sulci cerebri. Duboke brazde se nazivaju
– fissurae cerebri. Površina hemisfera je izdjeljena na pet režnjeva ili lobusa:
1. Lobus frontalis,
2. Lobus parietalis,
3. Lobus occipitalis,
4. Lobus temporalis,
5. Insula.

Prednji zaobljeni vrh čeonog režnja sačinjavaju – polus frontalis.

Zadnji kraj potiljačnog režnja se naziva – polus occipitalis.
Prednji vrh sljepočnog režnja se naziva – polus temporalis.

133
B.H.
 >> C N S <<

96. FACIES SUPEROLATERALIS / CONVEXA CEREBRI

/šečerov 60, šljivić 110

Ova strana slijedi konveksitet calvarie. Na njoj se nalazi svih 5 lobusa, odvojenih
sa tri granična interlobarna režnja.
1. Sulcus centralis Rolandi – odvaja frontalni od parietalnog lobusa,
2. Sulcus cerebri lateralis Sylvii – razdvaja temporalni od frontalnog i
parietalnog lobusa. Na spoljašnjoj strani hemisfera žlijeb se račva na tri
grane:
a. Prednje grane:
- Ramus horisontalis,
- Ramus ascendens.
b. Zadnju granu:
- Ramus posterior.
Obje prednje grane Sylviusovog žlijeba dijele – gyrus frontalis inferior, na
tri dijela:
a. Pars opercularis,
b. Pars triangularis,
c. Pars orbitalis.
3. Sulcus parietoccipitalis – odvaja okcipitalni lobus od parietalnog i
temporalnog lobusa. Sulcus occipitalis transversus – produžuje pravac
sulcus parietoccipitalis na spoljnjoj strani hemisfere.

LOBUS FRONTALIS
Na spoljnjoj strani ovog lobusa vide se tri žlijeba:
1. Sulcus precentralis,
2. Sulcus frontalis superior,
3. Sulcus frontalis inferior.

Ovi žlijebovi dijele spoljnju stranu frontalnog lobusa na četiri čeone vijuge:
1. Gyrus praecentralis,
2. Gyrus frontalis superior,
3. Gyrus frontalis medius,
4. Gyrus frontalis inferior, podijeljen pomoću ramus anterior i ramus
ascendens Sylviusovog žlijeba na;
a. pars opercularis,
b. pars triangularis,
c. pars orbitalis.
134
B.H.
 >> C N S <<

LOBUS PARIETALIS
Na spoljnjoj strani parijetalnog režnja vide se dva žlijeba:
1. Sulcus postcentralis,
2. Sulcus interparietalis.

Pomoću ova dva žlijeba lobus parijetalis je podijeljen na tri vijuge:

1. Gyrus postcentralis,
2. Lobulus parietalis superior – prelazi na unutrašnju stranu u praecuneus,
3. Lobulus parietalis inferior, sastavljen iz dvije vijuge;
a. gyrus submarginalis i
b. gyrus angularis.

LOBUS TEMPORALIS
Na spoljašnjoj strani slijepočnog režnja vide se dva žlijeba:
1. Sulcus temporalis superior,
2. Sulcus temporalis medius.

Ova dva žlijeba dijele lobus temporalis na tri vijuge:

1. Gyrus temporalis superior – gradi donju usnu Sylviusovog žlijeba,
2. Gyrus temporalis medius,
3. Gyrus temporalis inferior.

LOBUS OCCIPITALIS
Nepotpuno je odijeljen od parietalnog lobusa pomoću – sulcus occipitalis
transversusa, i na njemu se vide slijedeći dijelovi:
1. Gyrus occipitalis superior,
2. Gyrus occipitalis medius,
3. Gyrus occipitalis inferior.
Gornjim žljebovima je podijeljena spoljnja strana occipitalnog lobusa na – gyri
occipitales laterales.

135
B.H.
 >> C N S <<

INSULA
Reilovo ostrvce ili insula je pomoću operculuma skriveni režanj spoljnje strane
hemisfere koji gradi dno Sylviusove jame – (fossa cerebri lateralis Sylvi). Dio je –
palliuma, priljubljen uz spoljnu površinu – corpus striatuma.
Insula je okružena sa – sulcus circularis Reili, koji je odvaja sprijeda, odozgo i
pozadi od tri susjedna lobusa – (frontalnog, parietalnog i temporalnog) koji
ulaze u sastav – operculuma. Vrh insulae se naziva – limen insulae, njega
sačinjava ugao – stria olfactoria lateralis.
Od praga insulae polaze zrakasto nagore žljebovi:
1. Gyrus longus insulae,
2. Gyri breves insulae.

136
B.H.
 >> C N S <<

97. FACIES MEDIALIS ET BASALIS CEREBRI

/114 šljivić, 61 šečerov

FACIES MEDIALIS
Medijalnu stranu hemisfere zapažamo kada se presječe corpus calosum. Na njoj
zapažamo tri dijela:
1. Periferni pojas – njega čine unutrašnje strane 4 moždana lobusa,
2. Srednji pojas – pars fornicata palli, koncentričan sa predhodnim, uži je i
ima oblik podkovice,
3. Središnji dio, pojas – okružen međuhemisferičnim komisurama – (corpus
callosum i fornix), duž koje je odgovarajuća hemisfera srasla sa
diencephalonom.

I – Granični žljebovi između perifernog i srednjeg pojasa:

1. Sulcus cinguli – opisujemo dva dijela:
a. Pars subfrontalis sulci cinguli,
b. Pars marginalis sulci cinguli.
Oblika izduženog slova S, počinje ispod – rostrum corporis callosi, i penje
se put nazad, paralelno sa gornjom ivicom hemisfere.
2. Sulcus subparietalis – produžuje pravac pars subfrontalis sulci cinguli put
nazad do sulcus parietooccipitalis.
3. Sulcus collateralis – svojim prednjim ili temporalnim dijelom gradi donji
krak potkovičastog graničnog žlijeba.

II – Granični žlijeb između srednjeg pojasa i središnje zone:

Potkovičastog je oblika i odgovara – sulcus hippocampi. Njega sačinjavaju:
1. Sulcus corporis callosi – okružuje neposredno perifernu površinu corpus
callosuma, počev od – rostrum corporis callosi pa sve do – splenium
corporis callosi.
2. Sulcus hippocampi – nastavlja predhodni žlijeb, upravljen prvo nadole, pa
potom horizontalno put natrag.

III – Granični interlobarni žljebovi:

Na perifernom pojasu unutrašnje strane hemisfere označavaju granicu između
pojedinih lobusa.
1. Sulcus centralis Rolandi – prelazi samo svojim gornjim krajem na
unutrašnju stranu hemisfere, označavajući granicu između frontalnog i
parietalnog lobusa,

137
B.H.
 >> C N S <<

2. Sulcus parietooccipitalis – dijeli unutrašnju stranu perietalnog od

occipitalnog lobusa,
3. Sulcus calcarinus – odvaja – Cuneus (O6) od – gyrus lingualis (O5). Polazi od
unutrašnje strane okcipitalnog pola, upravljen horizontalno naprijed i
malo nagore u pravcu – splenium corporis callosi. Pozadi ovog spaja se sa
– sulcus parietooccipitals, zaklapajući s njim položeno slovo Y.

I – Vijuge perifernog ili lobarnog pojasa

1. Gyrus frontalis superior – pruža se svojom medijalnom stranom između
prednje polovine gornje ivice hemisfere i sulcusa cinguli, koji ga odvaja od
– gyrus cinguli,
2. Lobulus paracentralis – predstavlja spojničnu vijugu koja na unutrašnjoj
strani hemisfere vezuje gornje krajeve – gyrus praecentralis i gyrus
postcentralis.
3. Praecuneatus – četvrtasta vijuga medijalne strana hemisfere, odgovara
unutrašnjoj strani lobulus perietalis superior. Leži između – lobulus
paracentralis i cuneusa, a iznad gyrus cinguli,
4. Cuneatus (O5) – trouglasta, prostrana, VI vijuga leži na unutrašnjoj strani
okcipitalnog pola hemisfere. Uklješten je između – praecuneatus i gyrus
cinguli. Ima oblik klina čiji naprijed upravljeni vrh odgovara spoju – sulcus
parietooccipitalis-a sa sulcus calcarinus.

II – Vijuge srednjeg ili svodnog pojasa – pars fornicata pallii

Dvije međusobno koncentrične vijuge:
1. Periferna, znatno razvijenija – gyrus fornicatus,
2. Unutrašnja, zakržljala – gyrus intralimbicus.

Gyrus fornicatus s.limbicus

Sačinjavaju ga slijedeće 3 vijuge:
1. Gyrus cinguli – okružuje corpus callosum, odvojen od njega sa – sulcus
corporis callosi. Svojim prednjim krajem se nastavlja u – area parolfactoria
s.area subcallosa,
2. Isthmus gyri fornicati – srednji suženi dio gyrus fornicatus-a koji vezuje –
gyrus cinguli sa gyrus hippocampi.
3. Gyrus hipocampi s.gyrus parahippocampalis – predstavlja donji kraj gyrus
fornicatusa. Pripada temporalnom lobusu gradeći njegovu V vijugu (T5),
138
B.H.
 >> C N S <<

leži na granici između medijalne i bazalne strane hemisfere. Na prednjem

kraju povijen je nagore i unazad u – uncus, tjeme ovog zavijutka se naziva
– subiculum. Zadnjim dijelom se preko isthmus gyri fornicati nastavlja na
gore u – gyrus cinguli. Ispod – isthmusa se produžuje put nazad sa – gyrus
lingualis (O5) s kojim zajedno gradi – gyrus occipitotemporalis medialis
(O5+T5).

Gyrus intralimbicus
Sastavljen je od sljedećih zakržljalih vijuga:
1. Gyrus subcallosus s.gyrus paraterminalis – tanki sloj sive mase koji leži
ispred – rostrum i lamina rostralis corporis callosi, a iza – areae
parolfactoriae od koje je odvojen sa – sulcus parolfactorius. Donjim krajem
se nastavlja u – gyrus diagonalis Broca, a nagore se produžuje sa –
indusium griseum, i njegovim uzdužnim prugama – striae longitudinales.
2. Indusium griseum s.stratum griseum corporis callosi – jako istanjeni sloj
sive supstance koji pokriva gornju površinu – corpus callosuma. Dva para
uzdužnih zadebljanja sive supstance indusiuma – striae longitudinales
mediales et laterales.
3. Gyrus fasciolaris s.fasciola cinerea – gradi dio gyrus intralimbicus koji se
pruža ispod splenium corporis callosi,
4. Gyrus dentatus s.fascia dentata – sloboodna ivica nazubčena, produžuje
nadole i naprijed – gyrus fasciolaris,
5. Tragus s.limbus Giacomini – uska siva traka od prednjeg kraja – gyrus
dentatusa medijalnom stranom – uncus gyri hippocampi i gubi se na
gornjoj ivici.

III – Središnji dio unutrašnje strane hemisfere

Obuhvaćen konkavitetom – pars fornicata palli, odgovara elipsoidnoj površini,
oivičenoj sa – corpus callosum i fornix, duž koje se obje hemisfere srasle sa
spoljnjom stranom diencephalona u visini njihovih bazalnih ganglija.
Uski dio unutrašnje strane hemisfere koji dijeli interhemisferične komisure od
bazalnih gangliona prosencephalona, epitelno je tanak i ulazi u sastav
unutrašnjeg zida bočne moždane komore. On je udubljen u duboki žlijeb zvani –
sulcus chorioideus. Perifernu usnu ovog žlijeba grade – fornix i fimbria svojom
spoljnjom ivicom – (taenia fornicis, taenia fimbriae), a njegovu centralnu usnu
medijalna ivica – corpus striatuma – taenia chorioidea.

139
B.H.
 >> C N S <<

FACIES BASALIS CEREBRI s.BASIS CEREBRI

Donje strane obje hemisfere odvojene su naprijed i pozadi jedna od druge sa –

fissura interhemispherica, dok su u srednjem dijelu rastavljene –
diencephalonom i mesencephalonom, od kojih ih odvaja – fissura
telodiencephalica.
Granični žljebovi:
1. Vallecula cerebri lateralis – Sylvii, dijeli donju stranu frontalnog od
temporalnog lobusa. Ona se pruža od spoljnjeg ugla – supstantia perforata
anterior, poprečno put spolja i predstavlja početni dio – sulcus cerebri
lateralis. Nastavlja se svojim spoljnjim krajem u Sylviusovu jamu – (fossa
cerebri lateralis),
2. Impresio petrosa – otisak kojeg ostavlja na donju stranu hemisfere
piramida slijepočne kosti. Označava nejasno izraženu granicu između
donjih strana temporalnog i occipitalnog lobusa.

I – Lobus frontalis
Na donjoj ili orbitalnoj strani čeonog režnja vide se sljedeći žljebovi:
1. Sulcus olfactorius – upravljen sagitalno, paralelno sa unutrašnjim rubom
ove strane hemisfere. U njemu su smješteni; bulbus, tractus, trigonum i
tuberculum olfactorium,
2. Sulci orbitales – raspoređeni lateralno u odnosu na predhodni žljeb u
obliku slova H.

Vijuge:
a. Gyrus rectus – upravljen sagitalno između unutrašnje ivice hemisfere i
sulcus olfactoriusa, odgovara bazalnoj strani – gyrus frontalis superior,
b. Gyri orbitales – leže lateralno od gyrus rectusa. Medijalni dio odgovara
orbitalnoj strani – gyrus frontalis medius, a lateralni dio orbitalnoj strani –
gyrus frontalis inferior.

140
B.H.
 >> C N S <<

II - Lobus temporalis i occipitalis

Donje strane ova dva lobusa su nejasno odvojene sa – impressio petrosa. Preko
bazalne strane oba lobusa prelaze 2 sagitalno upravljena žlijeba:
1. Sulcus temporalis inferior,
2. Sulcus collateralis.

Tri sagitalno upravljene vijuge:

1. Gyrus temporalis inferior – postavljen lateralno od istoimenog žljeba,
prostire se preko spoljnje ivice na lateralnu stranu hemisfere,
2. Gyrus occipitotemporalis lateralis – medijalno od predhodne vijuge
između – sulcus temporalis inferior i sulcus collateralis,
3. Gyrus occipitotemporalis medialis – pruža se medijalno od sulcus
collateralisa, upravljena sagitalno. Dijeli se na:
a. Gyrus hipocampi – prednji dio,
b. Gyrus lingualis O5 – peta occipitalna vijuga. Pruža se između
occipitalnog dijela – sulcus collateralis i sulcus calcarinus.

141
B.H.
 >> C N S <<

- RHIENCEPHALON
/120 šljivić,

Dio telencephalona koji je namjenjen olfaktivnoj funkciji. Leži na bazalnoj strani frontalnog
lobusa i susjednom dijelu medijalne strane hemisfere između rostrum corporis callosi i
donjeg kraja gyrus frontalis inferiora. Dijeli se u dva dijela:
1. Prednji - PARS ANTERIOR,
2. Zadnji dio - PARS POSTERIOR.

Pars anterior čine:

1. Bulbus olfactorius – prednji prošireni dio koji počiva na lamina cribrosa
ethmoidalis,
2. Tractus olfactorius – produžuje put nazad bulbus olfactorius-a,
3. Trigonum et tuberculum olfactorium – predstavlja zadnji, trouglasto prošireni
dio tractus olfactoriusa.
4. Stria olfactoria lateralis – obuhvata; limen insulae, gyrus ambiens, gyrus
semilunaris,
5. Stria olfactoria medialis – gradi prednju unutrašnju ivicu prednje rupičaste
supstance, a završava se na area parolfactoria.
Area parolfactoria – kratka vijuga pridodata rhiencephalonu, koja leži na medijalnoj
strani hemisferae ispod prednjeg kraja gyrus cinguli. Ona je postavljena ispred gyrus
subcalosusa od kojeg je odvaja sulcus parolfactorius – (subcalosus posterior), a iza
donjeg kraja gyrus frontalis superior od kojeg ga pak dijeli sulcus parolfactorius –
subcalosus anterior.
6. Stria olfactoria intermedia - odvaja se od trigonum olfactorium, završava na
prednjem dijelu supstantiae perforate anterior.

Pars posterior čine:

1. Supstantia perforata anterior - zakržljali dio moždane kore koji je srastao sa
donjom stranom corpus striatuma.
2. Gyrus diagonalis – Broca – gradi zadnji unutrašnji, ivični dio prednje rupičaste
supstance. Pruža se duž lateralne ivice tractus opticusa, nastavlja se ispod optičke
hijazme u gyrus subcallosus.
3. Gyrus paraterminalis - leži na medijalnoj strani hemisfere i pripada girus
intralimbicusu.

Rhiencephalon je u vezi sa – pars fornicata palli (gyrus limbicus i gyrus intralimbicus) koja je
isto pridodata olfaktivnoj funkciji.
Zajedno sa ova dva gyrusa, rhiencephalon gradi dva olfaktivna režnja mozga:
1. Lobus olfactorius anterior (pars anterior rhiencephali + gyrus limbicus),
2. Lobus olfactorius posterior (pars posterior rhiencephalis + gyrus intralimbicus).

142
B.H.
 >> C N S <<

46. KOMISURALNA VLAKNA TELENCEPHALONA

/šljivić 122, 159, šečerov 73,

Komisuralni putevi telencephalona povezuju sive mase suprotnih hemisfera.

Međuhemisferične komisure ili spojnice su:
1. CORPUS CALOSUM – radiatio corporis callosi,
2. FORNIX i septum pellucidum,
3. COMMISURA ROSTRALIS – COMMISURA CEREBRI ANTERIOR .

I - CORPUS CALOSUM

Najveća moždana komisura koja vezuje međusobno obje moždane hemisfere.

Sastavni dijelovi idući od nazad put naprijed su:
1. Splenium corporis callosi – najmasivniji dio,
2. Truncus corporis callosi – najduži dio,
3. Genu corporis callosi – koljenasti dio,
4. Rostrum corporis callosi – kljunasti dio.

Vlakna koja izgrađuju corpus callosum zrakasto se šire kroz bijelu supstancu
hemisfera do cortexa i formiraju – radiatio corporis callosi. Prema lobulusima,
čiju koru međusobno povezuju – radiatio corporis calosi se dijeli na 4 snopa.
a. Pars frontalis,
b. Pars parietalis,
c. Pars temporalis,
d. Pars occipitalis radiationis corporis callosi.

S obzirom na pravac vlakna se dijele na:

1. Poprečna vlakna – striae transversae,
2. Uzdužna vlakna;
- forceps minor – zrače od prednjeg kraja corporis callosi ka frontalnom
polu hemisfere,
- forceps maior – od spleniuma ka occipitalnom polu, obuhvatajući u
vidu kliješta odgovarajući dio – fissurae longitudinalis cerebri,
- lučna vlakna – konkavna nadole, čine – tapetum, koji oblaže gornji i
spoljnji zid na temporalnom i occipitalnom rogu bočne komore.

143
B.H.
 >> C N S <<

Corpus callosum – ima funkciju za prenos informacija sa jedne na drugu stranu

hemisfere, te vrši funkcionalnu sistematizaciju i integraciju.

II - FORNIX (moždani svod)

Dio je limbičkog sistema preko kojeg uspostavlja mnoge veze. Ima oblik slova H
napisanog ćirilicom, čiji savijeni kraci leže u frontalnoj ravni. U cjelini je lučnog
oblika sa konkavitetom prema dolje. Građen je od:
1. Corpus fornicis – tijelo svoda,
2. Collumnae fornicis – prednji kraci ili stubovi,
3. Crura fornicis – zadnji kraci.

CORPUS FORNICIS
Gornja strana – je pozadi spojena sa donjom stranom corpus callosum, dok je
svojim prednjim dijelom odvojena od njega sa – septum pellucidum.
Donja strana – leži na tela choroidea ventriculi terti.
Bočne ivice – zvane tenie fornicis nastavljaju se sa – lamina chorioidea
epithelialis ventriculi lateralis, koja se pruža od medijalne ivice – laminae affixae
do bočne ivice forniksa.

COLUMNAE FORNICIS
Dvije bijele vrvce lučnog oblika koje se pružaju od prednjeg kraja tijela fornixa
do – corpus mamillare odgovarajuće strane.
Na njemu se razlikuju dva dijela:
- Pars libera columnae fornicis,
- Pars tecta columnae fornicis.
Završavaju u –nc.medialis corporis mamillaris.

CRURA FORNICIS
Dvije bijele, pljosnate vrvce lučnog oblika koje se odvajaju se od zadnjeg dijela
tijela forniksa ispod – splenium corporis callosi. Svojim donjim, naprijed
upravljenim krajem se nastavljaju pljosnatom bijelom vrvcom zvanom resica
Amonovog roga – (fimbria hipocampi) i posredstvom nje završavaju na
Amonovom rogu – hippocampus.

144
B.H.
 >> C N S <<

Bijela supstanca forniksa sastavljena je iz projekcionih, komisuralnih i

asocijativnih vlakana, koja su sistematizovana u slijedeće puteve:
1. Tractus hippocampomamillaris – sačinjavaju glavnu masu forniksa.
Sastavljen je iz projekcionih vlakana koja se od Amonovog roga pružaju
kroz zadnje krake, tijelo i stubove forniksa do u diencephalon završavajući
se u – nc.medialis corporis medialis mamillaris,
2. Comissura hippocampi – olfaktivna komisura sastavljena od komisuralnih
vlakana forniksa koja vezuju međusobno oba Amonova roga suprotnih
hemisfera,
3. Tractus olfactoammonicus – sastavljen od asocijativnih vlakna forniksa koji
vezuju primarne olfaktivne centre – (trigonum olfactorium, supstantia
perforata anterior) sa Amonovim rogom, jednim od kortikalnih olfaktivnih
centara.

*****
Septum pellucidum – prozračna pregrada
Septum pellucidum je dvolisna opna, postavljena između prednje polovine corpus
callosuma i odgovarajućeg dijela fornixa. Ona je sastavljena iz dva tanka lista – laminae
septi pellucidi, odvojena uskim međuprostorom – cavum septi pellucidi. Septum pellucidum
predstavlja epitelno tanki dio unutrašnjeg zida hemisfera.

III - COMISURA ANTERIOR

Nalazi se iza laminae terminalis, a ispred pars libera columnae fornicis. Gradi
prednji zid III moždane komore. Prednja komisura je olfaktivna spojnica. Vezuje
svojim prednjim dijelom oba kontralateralna – rhiencephalona, a zadnjim oba –
uncusa gyri hipocampi. Ima svoj središnji kompaktni dio i bočne dijelove koji
poniru u unutrašnjost obje hemisfere.
Vlakna ove comisure anterior se dijele bočno od prednjeg zida treće komore na
dva snopa:
- PARS ANTERIOR –(pars olfactoria) – veže kontralateralne dijelove
rhiencephalona – bulbus, tractus, trigonum i supstantia perforata anterior,
- PARS POSTERIOR –(interhemisferica) – povezuje dijelove desnog i lijevog
temporalnog režnja. Tačnije povezuje oba – uncus gyri parahippocampalis
i oba – nc.amigdale.

145
B.H.
 >> C N S <<

47. ASOCIJATIVNA VLAKNA TELENCEPHALONA

/šljivić 158, šečerov 73

Bijela masa u hemisferama sastavljena je iz vlakana koja su sistematizirana u

snopove zvane – putevi velikog mozga. Oni se dijele na:
1. Asocijacione puteve – (tractus nervosi associationis) – vezuju međusobno
pojedine dijelove kore na istoj hemisferi,
2. Komisuralne puteve – (tractus nervosi commisurale) – uspostavljaju vezu
između odgovarajućih dijelova kore na suprotnim hemisferama,
3. Projekcione puteve – (tractus nervosi projectionis);
a. Nishodni ili kortikofugalni – napuštaju veliki mozak,
b. Ushodni ili kortikopetalni – završavaju se u velikom mozgu.

Asocijativni putevi velikog mozga se dijele:

a. Kratki asocijativni putevi – (Fibrae arcuate gyrorum) – povezuju
međusobno koru susjednih vijuga.
b. Dugi asocijativni putevi – povezuju koru jednog lobusa sa korom drugih ili
više susjednih lobusa na istoj hemisferi. Glavni su:
1. Fasciculus longitudinalis superior – pruža se od čeonog do
occipitalnog lobusa kroz središnju bijelu masu hemisfere u vidu luka
iznad – corpus striatuma. Uspostavlja vezu između kore; čeonog,
parijetalnog i occipitalnog lobusa.
2. Fasciculus longitudinalis inferior – pruža se od temporalnog do
occipitalnog pola hemisfere, povezuje cortex tjemenog sa cortexom
occipitalnog lobusa,
3. Fasciculus unicatus - (frontotemporalis) – oblika slova U, vezuje
frontalni pol sa temporalnim polom hemisfere. Njime je
uspostavljena veza između kore bazalnog dijela čeonog i prednjeg
dijela temporalnog lobusa,
4. Cingulum – povezuje supstantiu perforatu anterior sa uncus gyri
parahippocampalis, obilazeći oko corpus callosuma. Povezuje
međusobno dijelove kore pridodate olfaktivnoj funkciji.

146
B.H.
 >> C N S <<

48. PROJEKCIONA VLAKNA TELENCEPHALONA

/šljivić 95, 159, Osmančević

Projekcioni putevi velikog mozga dijele se na; duge i kratke.

Kratki projekcioni putevi – sačinjavaju vlakna koja vezuju thalamus sa

moždanom korom – radiatio thalami:
- Tr.talamocorticales,
- Tr.corticothalamici.
Ovi putevi ulaze u sastav – coronae radiatae, u koju su grupisana četiri snopa –
pedunculi thalami – anterior, superior, posterior, inferior.

Dugi projekcioni putevi mozga – prema pravcu svoih vlakana i funkcionalnoj

ulozi dijele se na:
1. Nishodne ili motorne puteve,
2. Ushodne puteve opšteg senzibiliteta ili senzitivne puteve,
3. Ushodne puteve posebnog ili čulnog senzibiliteta – čulne ili senzorijalne
puteve.

I – MOTORNI PUTEVI
Svi motorni putevi se dijele prema svom početku na:
- Kortikalne,
- Subkortikalne i ekstrapiramidalne puteve.

Kortikalni putevi – polaze iz kore velikog mozga. Dijele se na:

a. Kortikalne direktne puteve – silaze direktno za moždano stablo, odnosno
kičmenu moždinu, dijele se prema sivim masama u kojim završavaju na;
1. Glavne kortikalne puteve,
2. Sporedne kortikalne puteve.
b. Kortikalne indirektne puteve – silaze indirektno preko malog mozga za
kičmenu moždinu. Prolaze kroz mali mozak i preko njega uspostavljaju
vezu kore velikog mozga sa moždanim stablom i kičmenom moždinom –
(tr.temporopontinus, tr.frontopontinus, tr.corticocerebellaris)

Subkortikalni ili ekstrapiramidalni putevi –

Polaze iz subkortikalnih sivih masa i sivih masa moždanog stabla a završavaju na
sivim masama moždanog stabla i jedrima moždanskih nerava. Extrapiramidalni
putevi upravljaju svim automatskim pokretima tijela. Oni stoje pod kontrolom
telencefaličnog centra za automatske pokrete – pallidum corporis striati.
147
B.H.
 >> C N S <<

II – SENZITIVNI PUTEVI
Senzitivni putevi su ushodni putevi koji prenose utiske opšteg senzibiliteta.
- Površnog ili eksteroceptivnog senzibiliteta – (taktilnog ili termoalgezičnog),
- Dubokog ili proprioceptivnog senzibiliteta – (osteo-artro-muskularnog).

Svi senzitivni putevi dijele se prema načinu prolaza kroz moždano stablo na
dvije osnovne grupe:
1. Direktni ili putevi za svjesni senzibilitet –
Prolaze kroz moždano stablo direktno do talamusa, bez svraćanja kroz
mali mozak. Njima pripadaju:
a. Tractus spinothalamicus (Edinger), direktni put za svjesni površni
senzibilitet trupa i udova,
b. Lemniscus medialis, direktni put za svjesni duboko senzibilitet trupa
i opšti (površni i duboki) senzibilitet glave.
Oba ova puta, koja prenose cjelokupni svjesni ili direktni senzibilitet tijela,
nazivaju se zajedničkim imenom – tractus lemnisci medialis.
2. Indirektni ili putevi za refleksni senzibilitet –
Njih sačinjavaju senzitivni putevi koji kroz moždano stablo ne prolaze
direktno do talamusa, već zaobilaznim putem preko kore malog mozga,
ovoj grupi pripadaju:
a. Tractus spinocerebellars ventralis (Gowers) i tractus
spinocerebellaris dorsalis (Flechsig), indirektni ili cerebelarni putevi
za reflexsni (nesvjesni) duboki senzibilitet trupa i
b. Tractus nucleocerebellaris, indirektni ili cerebelarni put za reflexni
(nesvjesni) duboki senzibilitet glave.

Ovi putevi završavaju u elementarnom kortikalnom senzitivnom centru – gyrus

postcentralis. Putevi površnog senzibiliteta – prenose utiske bola, temperature i
dodira iz kože. Putevi dubokog senzibiliteta prenose utiske iz dubokih struktura
tijela, kostiju zglobova, mišića.

III – Senzorialni ili čulni putevi

1. Optički put,
2. Akustički put,
3. Vestibularni ili statički put,
4. Olfaktivni put,
5. Gustativni put.

148
B.H.
 >> C N S <<

49. VENTRICULUS LATERALIS

/šećerov 62, šljivić 127

Bočne moždane komore smještene su u masi lijeve i desne hemisfere telencephalona.

Imaju oblik potkovice sa konkavitetom upravljenim nadole i naprijed koji obuhvataju
nc.caudatus i talamus.

Bočna moždana komora – je centralna šupljina hemisfere velikog mozga. Ona je

preko – foramen interventriculare Monroi u vezi sa šupljinom III komore.
Na ventriculus lateralis razlikujemo slijedeće dijelove:
1. PARS CENTRALIS – središnji dio,
2. CORNU ANTERIOR – (frontale) – prednji rog,
3. CORNU POSTERIOR – (occipitale) – stražnji rog,
4. CORNU INFERIOR – (temporale) – donji rog.

CORNU ANTERIUS
To je slijepo zatvoren prednji kraj bočne kore. Leži ispred Monroovog otvora i
talamusa. Nastavlja se pozadi Monroovog otvora u centralni dio komore od
kojeg se razlikuje po tome što ne posjeduje centralni horoidni splet.
• Gornji i prednji zid, te djelimično dio donjeg zida – gradi genu corporis callosi,
• U sastav donjeg zida ulazi i – caput nuclei caudati,
• Unutrašnji zid gradi – septum pellucidum.

PARS CENTRALIS
To je središnji dio komore. Pruža se iznad – caput nc.caudati i thalamusa. Od
Monroovog otvora do iznad zadnjeg kraja talamusa:
• Gornji zid – čini corpus callosum svojom donjom stranom,
• Donji zid – formiraju:
- lateralno caput nc.caudati, a
- medijalno gornja strana thalamusa,
Između kojih granicu čini: stria terminalis, vena thalamostriata, i dio corpus fornicis,
• Medijalni zid –
- sprijeda čini septum pellucidum,
- straga corpus fornicis.
• Lateralni rub - je mjesto spoja – corpus calosi i caput nc.caudati.
Pars centralis sadrži – plexus chorioideus ventriculi quarti, čiji najrazvijeniji dio –
glomus chorioideum ispunjava zadnji prošireni kraj ovog dijela komore.
149
B.H.
 >> C N S <<

CORNU OCCIPITALE – POSTERIUS

Varijabilan, može i da ne postoji. Grade ga dva zida; unutrašnji i spoljašnji, koji
sastaju duž donje i gornje ivice ovog roga:
• Unutrašnji zid – pokazuje dva izbočenja,
a. gornje – bulbus cornu posterioris, a prouzrokuju ga vlakna forceps
maiora corporis callosi, i
b. donje – calcar avis, uzrokuje sulcus calcarinus.
• Spoljašnji zid – sačinjavaju idući od ependimskog omotača put spolja:
a. tapetum – kojeg sačinjava sloj lučnih vlakna corpus callosuma,
b. radiatio optica Gratioleti – vlakna Gratioletovog optičkog puta,
c. fasciculus longitudinalis inferior – vlakna donjeg uzdužnog
asocijativnog puta hemisfere.

CORNU TEMPORALE – INFERIOR

Pruža se do – nc.amigdale. Njegov tok je prema lateralno i dole tako da rogovi
međusobno divergiraju. Na njima opisujemo:
• Krov – kojeg gradi cauda nuclei caudati i stria terminalis,
• Pod – kojeg gradi sulcus collateralis. On proizvodi dva izbočenja na donjoj
strani:
- eminentia collateralis (naprijed) i
- trigonum collaterale (straga).
• Vanjski zid – koga čini tapetum koga grade:
- Radiatio corporis callosi,
- Radiatio optica.
• Unutrašnji zid – koga čine 3 komponente:
- Hippocampus – Amonov rog,
- Fimbria hippocampi – resica Amonovog roga,
- Sulcus chorioideus – Horoidni žlijeb.

PLEXUS CHORIOIDEUS VENTRICULI LATERALIS

Potkovičastog oblika, pruža se od – foramen interventriculare Monroi sve do
prednjeg kraja temporalnog roga, ne zalazeći u njen prednji i zadnji rog.
Njegov najrazvijeniji dio – glomus chorioideum odgovara spoju parijetalnog i
temporalnog dijela komore.

150
B.H.
 >> C N S <<

PCVL – gradi duplikatura piae mater koja se svojim choroidnim spletom uvlači u
šupljinu komorom cijelom dužinom – sulcus chorioideus-a, između fornixa i
središnjih bazalnih ganglija prosencephalona – (corpus striatum i talamus).
Plexus chorioideus svojim bogatim krvnim spletom učestvuje u stvaranju –
liquor cerebrospinalis.

*****
Međusobnu komunikaciju lateralnih ventrikula omogučuje telencefalički dio III moždane
komore - (pars impar ventriculi telencephali) i oba Monroova otvora.

151
B.H.
 >> C N S <<

99. CAPSULA INTERNA

/šečerov 71, šljivić 156

Bijelu masu koja ispunjava unutrašnjost hemisfere velikog mozga sačinjavaju:

1. Centrum semiovale – središnja bijela masa,
2. Tri moždane čahure:
- Capsula interna,
- Capsula externa,
- Capsula extrema

CAPSULA INTERNA
Sloj središnje bijele mase hemisfere ograničen bočno sa – corpus striatum i
thalamus. Na horizontalnom presjeku – capsula interna ima oblik tupog ugla
otvorenog put spolja. Na njoj se razlikuju:
1. Crus anterius – frontalni ili prednji krak, prolazi kroz – corpus striatum.
Ograničen lateralno sa – nc.lentiformis, medijalno sa – caput nuclei
caudati corpus striatuma.
2. Genu capsulae internae – odgovara tjemenu tupog ugla, na kojem se
sastaju prednji i zadnji krak čahure,
3. Crus posterius – ograničen lateralno sa nc.lentiformis, a medijalno –
thalamus-om.
4. Pars retrolentiformis capsulae internae – odgovara zadnjem kraju
occipitalnog kraka čahure, leži iza nc.lentiformis, a lateralno od zadnjeg
dijela – thalamus-a.
5. Pars sublentiformis capsulae internae – laži između donje strane –
nc.lentiformis-a i repa – nc.caudatus-a.
Bijela masu capsulae internae čine vlakna projekcionih puteva velikog mozga.
*****
Kroz unutrašnju kapsulu prolaze projekcioni putevi, sistematizovani unutar njenih sastavnih
dijelova. Kroz prednji krak kapsule prolaze:
- tr.frontopontinus,
- tr.pedunculus thalami anterior.
Kroz genu capsulae internae prolazi – tr.corticobulbaris.
Kroz stražnji krak prolaze:
- tr.corticospinalis,
- pedunculus thalami superior,
- tr.temporopontinus,
- pedunculus thalami posterior.
Završni dijelovi optičkog i akustičkog puta, radiatio optica i radiatio acustica prolaze kroz
lentiformni odnosno sublentiformni dio unutrašnje kapsule.
152
B.H.
 >> C N S <<

CAPSULA EXTERNA
Tanki sloj središnje mase hemisfere koji leži između – calustrum-a i spoljnje
površine nc.lentiformis-a.

CAPSULA EXTREMA
Gradi sagitalno postavljeni list bijele supstance koji dijeli duboku stranu kore –
insulae od claustruma.

CENTRUM SEMIOVALE
Središnja bijela masa – ispunjava unutrašnjost hemisfere, gradeći cijelu debljinu
njenog zida između kore i ventriculus lateralis. Sastavljena je iz projekcionih ,
komisuralnih i asocijativnih puteva.
Glavninu mase centrum semiovale čini – corona radiata. S obzirom na dio kore
iz kojeg polaze ili prema kojem zrače, projekciona vlakna coronae radiatae se
dijele na četiri snopa:
1. Pars frontalis – silaze glavni motorni putevi:
- Tr.corticospinalis,
- Tr.corticobulbaris,
- Tr.corticocerebellaris.
2. Pars parietalis – uzlaze svi senzitivni putevi sakupljeni u – pedunculus thalami
superior.
3. Pars temporalis – snopovi akustičke radijacije – radiatio acustica.
4. Pars occipitalis – snopovi optičke radijacije – radiatio optica.

153
B.H.
 >> C N S <<

51. SUBKORTIKALNE STRUKTURE

TELENCEPHALONA
/130 šljivić, 72 šečerov

Sivu masu – velikog mozga sačinjavaju:

1. Moždana kora
2. Subkortikalne sive mase.

Subkortikalne sive mase velikog mozga su.

1. Corpus striatum,
2. Claustrum,
3. Nc.amigdale s.corpus amigdaloideum,
4. Supstantia inominata Reicherti,

CORPUS STRIATUM:
Središnja siva masa, postavljena između – thalamusa i kore insulae. Od
thalamusa ga dijeli – capsula intena, a od insulae – capsula externa i extrema.
Corpus striatum je podijeljen sa – crus anterius capsulae internae na dva jedra:
1. Nc.lentiformis – spoljnje,
2. Nc.caudatus – unutrašnje.

I – NC.LENTIFORMIS
Vanjsko je jedro corpus striatuma. Ono je sastavljeno iz dva dijela:
1. PUTAMEN – ili ljuska, tamni vanjski dio ovog jedra. Ono ima dva dijela:
- Vanjski ili konveksni dio – okrenut prema capsuli externi,
- Unutarnji ili konkavni dio – okrenut prema globus palidus od kojeg ga
odvaja – lamina medullaris lateralis. Prednji dio putamena je povezan
sa – caput nuclei caudati, preko mostića sive supstance koji prolaze
kroz – crus anterior capsulae internae.
2. GLOBUS PALIDUS – je svijetli, unutrašnji dio nc.lentiformisa. Između
putamena i globus palidusa je – lamina medullaris lateralis. Globus palidus
ima dva dijela:
- Unutrašnji – medijalni,
- Vanjski – lateralni,
koji su međusobno odvojeni sa – laminom medullaris medialis.
Globus palidus je građen od mijelizovanih vlakana i odatle mu potiče
svijetla boja.
154
B.H.
 >> C N S <<

AFF – dolaze iz različitih dijelova; cortexa, nc.niger, nc.subthalamicus.

EFF – odlaze u obliku dva snopa:
a. Ansa lenticularis – je medijalni snop bijelih mijeliziranih valkana koji
prolaze uz medijalni rub moždanog kraka i dolaze u – subthalamus, i
ona idu ispod nc.subthalamicus-a. Na kraju se izdižu iznad ovog jedra
i idu prema gore.
b. Fasciculus lentiformis – je snop lateralnih vlakana koji probija
moždani krak i dolazi u – subthalamus. Potom se spoji sa – ansom
lenticularis na ventrolateralnim jedrima thalamusa –
nc.ventrolateralis thalami.

II – NUCLEUS CAUDATUS
Predstavlja unutrašnje jedro corpus striatuma, koje je od njenog vanjskog jedra
odvojeno sa – crus anterius capsulae internae. Ono ima formu otvorenog slova
– C prema naprijed ili oblika potkovice u čijem konkavitetu leži thalamus.
Na njemu razlikujemo slijedeće dijelove:
1. Caput nuclei caudati – prema naprijed je sa snopićima povezan sa –
nc.lentiformis. Ako se ovom dijelu još pridoda – supstantia perforata
anterior i tuberculum olfactorium, onda dobijemo – ventralni striatum
(caput nuclei caudati + supstantia perforata ant. + tuberculum olfactorium).
2. Corpus nuclei caudati – dio koji obavija – thalamus opticus i capsulu
internu.
3. Cauda nuclei caudati – dio koji seže do – nc.amygdaloideum.

Sva tri ova jedra učestvuju u gradnji – ventriculus lateralis – (VL):

- Caput nuclei caudati – gradi prednji i dijelom donji zid prednjeg roga
lateralne moždane komore,
- Corpus nc.caudati – gradi dno VL,
- Cauda nc.caudati – gradi krov VL.

STRIATUM = nc.caudatus + putamen nc.lentiformis.

PALLIDUM = globus pallidus nuclei lentiformis.

Veze Corpus striatuma:

1. Pars corticostrialis – (radiationis corporis striati),
2. Pars striothalamica –
3. Pars striosubthalamica – (zajedno sa 2 sačinjavaju – ansa lenticularis i
fasciculus lenticularis).

155
B.H.
 >> C N S <<

Radiationis corporis striati – sastoji se iz:

a. Pars striomesencephalica,
b. Pars striopalidalis.

CLAUSTRUM
Claustrum ili bedem je formacija koja na frontalom presjeku ima uži dorzalni i
širi ventralni dio, tačnije ima izgled jednakokrakog trougla. To je tanki sloj sive
mase na kojem razlikujemo 3 strane; medijalnu, lateralnu i donju. Claustrum je
smješten u sagitalnoj ravni između – putemena medijalno i – insulae lateralno.
Od putamena ga odvaja – capsula extrema. Povezan je sa vizuelnim kortexom –
(lamina 4, 6). Asocijativnim vlaknima – fasciculus unicatus, claustrum je povezan
sa amigdaloidnim kompleksom.

NUCLEUS AMYGDALE s.CORPUS AMYGDALOIDEUM

Tzv – bademasto jedro. Ovo jedro predstavlja subkortikalnu sivu masu limbičkog
i oflaktivnog sistema. Ovo jedro je smješteno u području ispod – uncus gyri
hypocampi tj. ispred – hypocampusa – (izgleda kao da ga hipokampus šuta).
Prednji dio ovog jedra odgovara spoju – supstantia perforata anterior sa korom
uncusa. Zadnji kraj vrha – repa nc.caudatusa, odnosno prednjem kraju donjeg
roga bočne komore.
Smješten je ispod odnosno ventralno od nc.lentiformisa od kojeg ga odvajaju –
3 sloja:
1. Bijeli sloj – ansa lenticularis,
2. Sivi sloj – supstantia innominata,
3. Bijeli sloj – pedunculus thalami inferior.

Ovo jedro građeno je iz – 2 dijela:

- Corticomedialni – olfaktivni sistem,
- Basolateralni – limbički sistem.

Bademasto jedro predstavlja – sekundarni olfaktivni centar.

AFF – u ovo jedro dolaze iz ; asocijativnog kortexa, frontalnog i temporalnog
režnja i kore insule.
EFF – koje odlaze iz bazolateralnog dijela idu u obliku 2 snopa:
- Stria terminalis,
- Amygdaloidni snop.

156
B.H.
 >> C N S <<

Stria terminalis – šalje svoje efference po unutrašnjos strani nc.caudatusa,

bademasto jedro je povezano sa – primarnim olfaktivnim centrom – (supstantia
perforata anterior), preko – tractus olphactoamygdalaris, koji je sadržan u stria
terminalis.
Amygdaloidni snop – daje svoje efference put temporalnog i frontalnog režnja
kore velikog mozga u području hypothalamusa i thalamusa.

Afference – dolaze također iz retikularne formacije, preko glavne veze limbičkog

sistema sa retikularnom formacijom, poznate kao – medial forebrain bundle –
(MFB).

SUPSTANTIA INNOMINATA – Recherti

Tanak i mrežasti, horizontalni sloj sive mase koji leži ispod ventralne površine –
nc.lentiformisa, a iznad – nc.amygdale. Ona je od ovih jedara odvojena sa 2 lista
bijele supstance:
1. Ansa lenticularis,
2. Pedunculus thalami inferior.

Supstantia innominata – pruža se naprijed do – zadnje ivice supstancia

perforata anterior, a spolja do granice između – globus palidusa i putamena.

Supstantia innominata:
- Ventralni striatum,
- Produženi amygdale,
- Nc.basalis Meynerti.

157
B.H.
 >> C N S <<

50. BAZALNE GANGLIJE - KOMPONENTE

/338 heimer, 130 šljivić, 68 šečerov

Bazalne ganglije predstavljaju – subkortikalna jedra koja učestvuju u motornim

funkcijama. Termin bazalne ganglije označava velike nuklearne mase u
bazalnom telencefalonu, uključujući; nc.caudatus, putamen, globus pallidus.

Bazalne ganglije su najbolje poznate zbog njihove motorne funkcije a uključene

su i u uvođenje i kontrolu pokreta. Ventralni dijelovi bazalnih ganglija su blisko
povezani sa druga dva sistema bazalnog prozencefalona – nc.basalis Meynerti i
produženim amigdalom.

Bazalnim ganglijama pripada:

1. Corpus striatum – (nc.caudatus + putamen nc.lentiformis),
2. Claustrum,
3. Corpus amygdaloideum,
4. Nc.ambicus septi.
U funkcionalnom smislu bazalnim ganglijama pripadaju i važne motorne
funkcije:
- Nc.subthalamicus,
- Supstantia nigra.

Glavne komponente bazalnih ganglija su:

a. Nc.caudatis,
b. Nc.lentiformis,
(corpus striatum), to su velike subkortikalne strukture.

NC.CAUDATUS I PUTAMEN – (STRIATUM)

Mada su djelimično odvojeni snopićima vlakana – capsulae internae, mostovi
ćelija povezuju dva jedra na mnogim mjestima, tj. mostovi su posebno izraženi u
– cornu anterius capsulae internae.

STRIATUM – je glavna meta za afference koje dolaze u bazalne ganglije iz –

kortikalnih i subkortikalnih struktura. Input dolazi u striatalne neurone, koji
također služe kao – projekcioni neuroni, a njihovi aksoni dopiru u:
- Globus palidus,
- Supstantia nigra.
To su dvije output strukture bazalnih ganglija.
158
B.H.
 >> C N S <<

GLOBUS PALLIDUS
Obrazuje medijalni dio – nc.lentiformisa, sastoji se od:
- Vanjskog – lateralnog dijela,
- Unutarnjeg – medijalnog dijela.
Na presjeku se razlikuje od putamena zbog svijetlije boje.

159
B.H.
 >> C N S <<

Dodatno obrađeno:
*****

NC.ACUMBENS SEPTI – (subkortikalna struktura telencephalona)

Nalazi se neposredno uz bazalni dio septalnog područja. To je po svojoj funkciji struktura
srodna corpus striatumu.
Predstavlja jedan od najvažnijih centara u kojem se vrši integracija i koordinacija
extrapiramidnog i limbičkog sistema.

Dobija afernce iz:

1. Telencephalona – frontalni i temporalni režanj,
2. Talamusa – iz nespecifičnih jedara,
3. Supstantia nigra (dopaminergički dio).

Eference idu u:
1. Globus pallidus,
2. Hipotalamus,
3. Mesencephalon (supstantia nigra i paranigralana dopaminergička jedra),
4. Limbička jedra talamusa.

Nc.acumbens septi sa kaudalnim dijelom supstantiae perforatae anterior i tuberculum

olfactorium pripada olfaktivnom sistemu i pripada ventralnom striatumu. (Dorzalni
striatum pripada motornom i somatosenzitivnom sistemu).

VEZE BAZALNIH GANGLIJA

Aferntni dio bazalnih ganglija je striatni, koji prima impulse iz moždane kore, talamusa i
supstantiae nigre.
Eferentni dio bazalnih ganglija je putamen – globus pallidus.
Bazalne ganglije funkcionišu preko dva kruga:
1. DIREKTNOG,
2. INDIREKTNOG.

Direktni put – se projektuje iz striatuma direktno u unutrašnji segmentum globus pallidusa i

supstantiu nigru, a potom iz globus pallidusa u thalamus.
Iz globus pallidusa ove veze se pružaju u dva velika snopa:
- ansa lenticularis,
- fasciculus lenticularis.
i oni se prije ulaska u talamus spajaju u fasciculus thalamicus.

Indirektni put – vodi iz striatuma za globus, a iz njega za nc.subthlamicus. Iz

nc.subthalamicusa idu veze ili u talamus ili nazad u globus pallidus.

160
B.H.
 >> C N S <<

52. SUBSTANTIA NIGRA, NUCLEUS SUBTALAMICUS

/343 heimer

SUPSTANTIA NIGRA
Supstantia nigra je ravna ovalna struktura koja se nalazi na dorzalnoj strani –
crus cerebri ispod – nc.ruber, pruža se kroz mesencephalon od rostralne granice
ponsa u subtalamičku areu. Izgrađena je od:
a. Zona compacta – sadrži dopamin. Neuroni imaju ćelije bogate
neuromelaninom, to je pars compacta. Ćelije koje sadrže neuromelanin
projiciraju se u veliko dorzalno proširenje striatuma, koje sintetiše i koristi
dopamin kao njihov transmitter.
b. Zona reticularis – dio supstantiae nigre sa povrijeđenim ćelijama nalazi se
ventralno i u blizini dopaminergičkih grupa ćelija pars compactae. Pars
reticularis i medijani pallidum, predstavljaju bočni output bazalnih
ganglija.

*****
Eference šalje:
1. Pars compacta:
- u putamen,
2. Pars reticularis u:
- talamus,
- colliculus inferior (pokreti očiju).

Degeneracija dopaminergičkih ćelija – primarno u supstanciji nigri, je kardinalan patološki

znak Parkinsonove bolesti. Alzheimerova bolest je također karakteristična po degeneraciji
pigmentnih ćelija moždanog stable, ali u ovom slučaju locus ceruleus i ventralna
tegmentalna area su obično teže zahvačeni nego supstancia nigra .

NUCLEUS SUBTALAMICUS
Jedro oblika leće, smješten na medijalnoj strani kapsulae interne, na granice
mezencefalona i diencephalona gdje ga djelimično pokriva – supstantia nigra.
Ključna je struktura u krugu bazalnih ganglija slično – striatumu. Utiče na
motornu aktivnosti, primarno kroz svoje izražene projekcije u dvije output
strukture bazalnih ganglija – (globus palidus, pars reticularis i substantia nigra).
Nc.subthalamicus – prima direktni input iz motornih regiona cerebralnog
kortexa.

161
B.H.
 >> C N S <<

53. AFERENTNE VEZE BAZALNIH GANGLIJA

/343 heimer

Najmasivniji input u bazalne ganglije dolazi iz – cerebralnog cortexa, i cijela

kortikalna površina je uključena u ovaj visokoorganizovani projekcioni sistem do
striatuma. Somatosenzitivni i motorni cortex projektuju se u putamen, te ovaj
input ide kroz – bazalne ganglije (uključujući i supstantiu nigru) i – motorni
talamus (anteroventralni i ventrolateralni komplex – VA-VL), iza motornog i
premotornog kompleksa uključujući SMA.
Putamen i dijelovi globus palidusa imaju uticaj na motorne funkcije.
U nc.caudatus se projektuju – kortikalni asocijativni regioni iz frontalnog,
temporalnog i parijetalnog režnja.

U ventralni striatum projektuju se primarno:

1. Hipokampalna formacija (posebno subiculum i area endorhinealis),
2. Oflaktivni kortex,
3. Insula,
4. Bazolateralni amigdaloidni komplex,
5. Orbitofrontalni region.

Također u striatum dolaze aference iz:

- nc.intralaminares,
- nc.mediales thalami,
- te iz dopaminergičkih ćelija u supstantia nigra.
U putamen se projiciraju primarno – motorna i somatosenzitivna kora.

STRIOPALIDALNE PROJEKCIJE
Srednje veliki striatni neuroni primaju večinu inputa u – striatumu, a oni također
predstavljaju projekcione neurone striatuma pošto njihovi aksoni dopiru u dvije
output strukture bazalnih ganglija:
1. Globus pallidus,
2. Substantia nigra.

Projekcije u mesopontinski tegmentum su dio motornih krugova, a projekcija u

coliculus superior utiče na okulomotorne funkcije.
Iz nc.caudatus -> (prima) supstancia nigra /pars compacta.
Iz putamen -> (prima) globus palidus, SNR.

162
B.H.
 >> C N S <<

54. EFERENTNE VEZE BAZALNIH GANGLIJA

/345 heimer

Dvije glavne output strukture bazalnih ganglija su:

1. Medijalni dio globus pallidusa,
2. Pars reticularis substantiae nigre.
One se projektuju u talamus i moždano stablo.

Putevi iz globus pallidusa se projiciraju u VA-VL komplex (anterior-ventralis –

lateralis ventralis komplex -> motorni talamus). Ventralni palidum primarno ide –
nc.mediodorsalis talami – (MD). Supstancia nigra se također projektuje u VA-VL
kompleks i MD jedra, ali u ponešto različite dijelove od onih koja primaju
palidalni output, naizmjenično se projektuju u motorno-premotorne i
prefrontalne kortikalne aree.

Palidalne eference idu preko dva pravca:

1. Vlakna iz dorzomedijalnog dijela globus pallidusa, prelaze preko capsulae
interne kao – fasciculus lenticularis.
2. Aksoni iz ventralnije smještenih ćelija u palidalnom komplexu zavijaju oko
medijalnog kraja kapsulae internae kao – ansa lenticularis.

Nakon prolaska i zavoja oko kapsulae internae vlakna se tako kombinuju, i

obrazuju sistem vlakana koji ide dalje kaudalno do prerubralne regije –
(rostralno u odnosu na nc.ruber).
Vlakna fasciculus lenticularisa i ansae lenticularis zajedno čine – fasciculus
talamicus koji ide do – nc.ventrolateralis:
- Nc.ventralis anterior,
- Nc.ventralis intermedius.

Eferentna vlakna bazalnih ganglija posebno iz pars reticularis substantiae nigrae

dopiru do:
- Colliculus superior, i
- RF mesopontinskog tegmentuma.

KORTIKOSTRIATALNE PROJEKCIJE => GLUTAMINERGIČKE I EKSCITATORNE,

STRIOPALIDALNE => GABA-ERGIČNE – INHIBITORNE,
PALIDOFUGALNE => GABA-ERGIČNE – INHIBITORNE,

163
B.H.
 >> C N S <<

55. NUCLEUS BASALIS MEYNERTI

/353 heimer

Nucleus basalis Meynerti – je (treća) glavna komponenta regiona – supstantiae

inominatae, koja sadrži holinergičke neurone koji se projektuju u; cortex
cerebri, bazolateralni amigdale i talamus (posebno retikularno jedro).

Nc.basalis je dio rasprostranjene kolekcije holinergičkih i neholinergičkih ćelija,

koje se dijelom mješaju sa drugim funkcionalno-anatomskim sistemima.
Velike holinergičke ćelije predstavljaju integrativni dio ARAS sistema i kao takav
ima veliki značaj za pobuđivanje kortexa, sto je povezano sa mehanizmima
učenja i memorisanja.

Tri glavna funkcionalna sistema:

1. Ventralni striatum,
2. Produženi amigdale,
3. Nucleus basalis Meynerti.

Nucleus basalis Meynerti je dio – magnocelularnog kortikopetalnog neuralnog

sistema, čije se ćelije projektuju u:
- cerebralni cortex,
- bazolateralni amigdale i
- retikularno jedro talamusa.

*****
Ova obimna kolekcija velikih i srednje velikih ćelija se također označava kao –
prozencefalični magnocelularni bazalni komplex. Pored nc.basalis Meynerti, druga dva
bazalna regiona prozencephalona sadrže veliki broj kortikopetalnih ćelija tj. septum i
nc.gyrus diagonalis Broca. Obje ove aree sadrže mješavinu holinergičkih i neholinergičkih
ćelija, od kojih se večina projektuje u hipokampus.

164
B.H.
 >> C N S <<

56. CORPUS AMIGDALOIDEUM - PODJELA I

FUNKCIJA
/heimer 416, šečerov 76

Amigdaloidno tijelo (CA) je subkortikalna siva masa smještena u

rosromedijalnom dijelu temporalnog lobusa – ispred hipotalamusa, – ispod
uncus gyri parahipocampalis. Amigdaloidno tijelo je uključeno u mnoštvo
funkcija, kao što su:
- motorne aktivnosti,
- osnovni nagoni; ishrana i seksualno ponašanje,
- krv i endokrini mehanizmi,
- memorija i viši spoznajni procesi.

Neki od najznačajnijih puteva u corpus amigdaloideum dolaze iz kortikalnih area

frontalnog i temporalnog lobusa. Ovi putevi prenose visoko obrađene senzitivne
informacije u corpus amigdaloideum, gdje se informacija evaulira u svom
konačnom biološkom značaju.
Kao modulator emocionalnog ponašanja, centromedijalni dio corpus
amigdaloideuma, odlikuje se visoko organizovanim sistemom puteva do mnogih
area hipotalamusa i moždanog stabla koje su odgovorne za različite aspekte
emocionalnog izražavanja.

Centromedijalni dio amigdala obavlja ovu funkciju u konjukciji sa drugim

strukturama kao što je – bed nucleus striae terminalis, sa kojim je u direktnom
kontinuitetu. Ovaj kontinuum, koji prelazi izvan klasičnih granica corpus
amigdaloideum, označava se kao – produženi amigdale.

Podjela amigdaloidnog tijela:

1. Bazolateralni amigdale – zauzima veliki dio amigdaloidnog kompleksa,
blisko je povazan sa cerebralnim korteksom, nije laminaran.
2. Olfaktivni amigdale – najmanji dio humanog amigdala. Nalazi se na
površini corpus amigdaloideum u blizini temporalnog olfaktivnog kortexa i
medijalnog amigdaloidnog jedra. Input u kortikalnu nuklearnu grupu
dolazi iz bulbus olfactorius i olfaktivnog kortexa, kortikalna nuklearna
grupa se označava kao – olfaktivni amigdale.
3. Centromedijalni amigdale i produženi amigdale – su u direktnom
kontinuitetu sa – bed nucleus striae terminalis, koje se prema tome
smatra integralnim dijelom centralnog i medijalnog amigdaloidnog jedra.
165
B.H.
 >> C N S <<

Kontinuitet između centromedijalnog amigdala i bed nucleus striae

terminalis je vidljiv kroz dva ćelijska stuba preko ventralnog dijela mozga u
području koje se označava kao – supstantia inominata, a ćelije se nalaze
duž – striae terminalis. Ovaj centromedijalni amigdale i bed nucleus striae
terminalis je kontinuum, koji se označava kao produženi amigdale, a javlja
se kao kružna formacija oko capsulae internae i bazalnih ganglija.

*****
Veze
Korpus amigdaloideum je blisko povezan sa:
1. cerebralnim kortexom,
2. hipokampus,
3. striatum,
4. thalamus,
5. hipotalamus i
6. moždanim stablom.

166
B.H.
 >> C N S <<

Tri glavna dijela amigdala tj. bazolateralni, kortikalni i centromedijalni dio, imaju u
principu različite anatomske veze:
*****

Bazolateralni amigdale
Ovaj dio corpus amigdaloideum je blisko povezan sa mnogim kortikalnim areama u
prefrontalnom, temporalnom, inzularnom i occipitalnom regionu. Prima visoko obrađene
informacije i djelimično obrađenu senzitivnu informaciju, i iz senzitivnih asocijativnih area
specifičnih modaliteta i iz regiona koji redovno sadrže polisenzitivne informacije.
Recipročnim vezama bazolateralni dio korpus amigdaloideum je u položaju da utiče na
kortikalne procese senzitivnih informacija. Bazolateralni amigdale se projektuje u striatum,
posebno u ventralni dio.
Talamoamigdaloidne projekcije su također izražene, primarno iz viscerosenzitivnih i
auditivnih relejnih jedara u talamusu.
Druga striktna sličnost između bazolateralnog amigdala i cerebralnog cortexa je da obje
strukture primaju direktan holinergički input iz – nucleus basalis Meynerti.

Olfaktivni amigdale
Olfaktivni input dopire direktno iz – bulbus olfactorius a indirektno iz – olfaktivnog kortexa.
Olfaktivni amigdale se naizmjenično projektuje u centromedijalni amigdale i hipotalamus.

Centromedijalni amigdale i produženi amigdale

Centromedijalni amigdale i ostatak produženog amigdala primaju input direktno iz
cerebralnog kortexa, veliko je ograničenje u vlaknima iz hipokampalne formacije, insulae i
orbitofrontalnog kortexa. Aktivnosti proizvedene u širokim područjima cerebralnog kortexa
mogu dolaziti u centromedijalni amigdale putem bazolateralnog dijela amigdala. Masivan
sistem intra-amigdaloidnih asocijativnih vlakana povezuje zajedno različite dijelove korpus
amigdaloideuma.
Centromedijalni amigdale projektuje se zajedno sa ostatkom produženog amigdala u
mnoge regione hipotalamusa i moždanog stabla. Preko ovih puteva koji su sadržani u striji
terminalis i u masivnom ventralnom putu, korpus amigdaloideum može direktno uticati na
područja koja su odgovorna za različite autonomne, endokrine i somatomotorne aspekte
emocionalnog ponašanja i motivaciona stanja ili nagone tj. jedenje, pijenje i sexualno
ponašanje.
Mnogi descedentni projekcioni putevi su recipročni. Brojni peptidergični putevi su posebno
takvi između produženog amigdala i hipotalamusa i regiona moždanog stabla.
Ascedentne monaminergične projekcije, završavaju u produženom amigdalu i u manjem
obimu u bazolateralnom amigdalu.

167
B.H.
 >> C N S <<

57. BED NC.STRIAE TERMINALIS I PRODUŽENI

AMIGDALE
/352 heimer

Centralna i medijalna jedra corpus amigdaloideum su u kontinuitetu sa drugim

velikim jedrima u blizini središnje linije mozga tj. – bed nucleus striae terminalis,
koja se smatra integralnim dijelom centralnog i medijalnog amigdaloidnog
kompleksa.
Centromedijalni amigdale i bed nc.striae terminalis se označava kao – produženi
amigdale, pojavljuje se kao kružna formacija oko capsulae internae. Kontinuitet
između centromedijalnog amigdala i bed nucleus striae terminalis je vidljiv kroz
dva ćelijska stuba preko ventralnog dijela mozga u području koje se označava
kao – supstantia innominata.

Corpus amigdaloideum je blisko povezan sa – cerebralnim kortexom, uključujući

hipokampus, kao i striatum, talamus, hipotalamus i moždano stablo.

Tri dijela amigdala imaju različite anatomske veze:

1. Bazolateralni amigdale – blisko je povezan sa mnogim kortikalnim areama
u prefrontalnom, temporalnom, inzularnom i occipitalnom regionu. Prima
visoko obrađene informacije i djelimično obrađenu senzitivnu informaciju,
i iz senzitivnih asocijativnih area specifičnih modaliteta i iz regiona koji
redovno sadrže polisenzitivne informacije. Projektuje se u – striatum,
posebno u ventralni dio, te ima bliske relacije sa talamusom, u smislu da
se projektuje u – mediodorzalni talamus, koji se povratno projektuje u –
prefrontalni korteks.
Prima direktan holinergički input iz – nucleus basalis Meynerti.
2. Olfaktivni amigdale – olfaktivni input dopire direktno iz – bulbus
olfactorius a indirektno iz – olfaktivnog kortexa. Olfaktivni amigdale se
naizmjenično projektuje u – centromedijalni amigdale i hipotalamus.
3. Centromedijalni amigdale i produženi amigdale – prima input direktno iz
cerebralnog korteksa, ali je ograničenje na vlaknima iz; hipokampalne
formacije, insule i orbitofrontalnog korteksa. Centromedijalni amigdale se
ne projektuje u striatum, umjesto toga projektuje se zajedno sa ostatkom
produženog amigdala u mnoge regione hipotalamusa i moždanog stabla.

168
B.H.
 >> C N S <<

58. AMIGDALOIDNI KRUGOVI

/heimer 419

Amigdalno tijelo je blisko povezano sa mnogim susjednim kortikalnim

regionima, posebno u – temporalnom lobusu, orbitofrontalnom cortexu i gyrus
cinguli anterior. To znači da su neuroni amigdaloidnog tijela široko
rasprostranjeni, te su uključeni u različite funkcije gdje spadaju i aspekti
humanih emocija, što znači da corpus amigdaloideum reguliše emocionalnu
komponentu kroz mnoga naučena iskustva. Kroz široke kortikalne veze,
amigdaloidno tijelo može da utiče na hipokampalne mehanizme za – održavanje
trajne memorije kao i na aktivnost kortikalnih asocijativnih area za više
spoznajne funkcije uključujući pohranjivanje memorije.

59. AMIGDALOHIPOTALAMIČKI KRUGOVI I

KRUGOVI AMIGDALE - MOŽDANO STABLO
/heimer 419

Amigdaloidno tijelo je ključna struktura koja ima ulogu u različitim autonomnim

i endokrinim odgovorima povezanim sa emocijalnim ponašanjem, ali nije jedina
struktura koja je uključena.
Centromedijalna amigdaloidna jedra su dio kontinuuma, tj. produženog
amigdala, koji se pruža kroz supstantia inominata do bed nucleus striae
terminalis.
Postoji blizak i velikim dijelom recipročan međusobni odnos između produženog
amigdala i različitih autonomnih i endokrinih centara u – hipotalamusu i
moždanom stablu, te ova polja zajedno čine dio centralne mreže.

Medijalni produženi amigdale ima bliske odnose a neuroendokrinim dijelovima

hipotalamusa. Specifični neuralni krugovi uključuju dijelove amigdaloidnog
tijela, thalamusa i moždanog stabla.
Zaduženi su za specifične emocije, odbrambeno te agresivno ponašanje.

Različite autonomne i endokrine funkcije kao i emocionalno ponašanje i

motivacioni nagoni mogu biti modulirani amigdaloidnim tijelom i produženim
amigdalom.

169
B.H.
 >> C N S <<

60. LIMBIČKI SISTEM I PAPEZOV KRUG

/75 šečerov, 424 heimer

Predstavlja složeni dio CNS-a koji se nalazi na ivici – limbusu moždane

hemisfere, po čemu je i dobio ime. U njega ulaze slijedeće strukture CNS-a:
1. Limbička kora,
2. Subkortikalna limbička jedra (nc.habenulae),
3. Corpus amygdaloideum,
4. Fornix,
5. Spojevi među ovim dijelovima,
6. Regio septalis sa svojim jedrima,
7. Hippocampus,
8. Neke jedre thalamusa i hypothalamusa.

Odgovoran je za:
- Složene mentalne funkcije – memorija, učenje,
- Sexualne, reproduktivne i endokrine funkcije,
- Afektivne i emotivne reakcije,
- Vegetativne funkcije,
Pa se naziva i visceralni mozak.

Strukture limbičkog sistema regulišu složeno emocionalno ponašanje.

Sadrži – 3 komponente:
- Psihičku,
- Motoričku,
- Vegetativnu.

Osnovni dijelovi limbičkog sistema su:

1. Lobus limbicus,
2. Hipotalamus i dijelovi epitalamusa,
3. Gornji segmenti moždanog stabla,

LOBUS LIMBICUS
Zauzima srednji i donji dio medijalne strane hemisfere i medijalni dio baze
mozga. Te strukture obuhvataju corpus callosum i formiraju oko njega pojas,
vanjski i unutrašnji.
Limbička kora – obuhvata dvije oblasti:
- Medijalna oblast,
- Bazolateralna oblast.
170
B.H.
 >> C N S <<

I – MEDIJALNA OBLAST, obuhvata 2 pojasa:

a. Periferni – po građi pripada neocortexu,
b. Medijalni – po građi pripada archicortexu.
Određenim brazdama ove oblasti su odijeljene od perifernog dijela moždane
hemisfere kao i međusobno. Te brazde su:
- Sulcus cinguli,
- Sulcus subparietalis,
- Sulcus calacrinus.
Ove tri brazde dijele periferni dio limbičke kore od – perifernog dijela medijalne
strane moždane hemisfere.
Brazde koje odvajaju medijalni od perifernog pojasa limbičke kore su:
- Sulcus corporis calosi,
- Sulcus parahippocampalis.

U periferni pojas limbičke kore ubrajamo:

1. Area subcallosa /area paraolphactoria,
2. Gyrus cinguli,
3. Isthmus gyri cinguli,
4. Gyrus parahippocampalis (hippocampale):
- area enthorinalis,
- subiculum, i
- presubiculum.
5. Uncus gyri parahippocampalis.

U medijalni dio limbičke kore ubrajamo:

1. Gyrus paraterminalis – nastavak gyrus diagonalis Broca sa baze mozga,
2. Induseum griseum – sloj sive mase koji pokriva corpus callosum,
3. Gyrus fasciolaris,
4. Gyrus dentatus,
5. Limbus Đakumini.

Uz gyrus dentatus stoji – fimbria hipocampi, koja se nastavlja u fornix.

FORNIX – najmasivniji dio limbičkog sistema preko kojeg se ostvaruju mnoge

veze. Leži ispod corpus callosuma. Osnovni sastavni dijelovi su mu:
- Corpus fornicis,
- Columnae fornicis, i
- Crura fornicis.

171
B.H.
 >> C N S <<

Efference fornixa polaze iz – formatio hypocampi, one mogu da idu u thalamus,

i u hypothalamus i ponovo završe u hipocampu, što je poznato kao limbički krug
telencephalona – Papezov krug.
Najveći dio efferenci ide u corpora mamillaria hipotalamusa kao –
tr.hypocampomammilaris (fornix brevis), a preko jedara tegmentuma u
retikularnu formaciju.
Afference koje idu kroz fornix pripadaju retikularnoj formaciji i bazalnim
područjima, završavaju u – formatio hipocampi.

II – BAZOLATERALNA OBLAST, ona obuhvata:

1. Koru insule,
2. Limbička baza – stražnji dio bazalne strane frontalnog režnja velikog
mozga,
3. Prednji temporalni limbički kortex – čine ga prednja i rostralna strana
temporalnog režnja velikog mozga.

Limbička koja je međusobno povezana neuronskim krugovima od kojih su

najznačajniji:

1 – PAPEZOV KRUG, povezuje jezgra thalamusa i hypothalamusa sa limbičkom

korom. Corpus mamillare – je dio hypothalamusa i od njegovog jedra –
nc.medialis corporis mamillaris, odlaze vlakna prema – arei septalis. Tu su
vlakna skupljena u put – fasciculus mamillaris principes, koji se podijeli u dva
dijela:
- Fasciculus mamillothalamicus,
- Fasciculus mamillomedialis.
Oba puta idu prema thalamusu na – nc.anterioris thalami. Tu je sinapsa i vlakna
se rasipaju po – gyrus cinguli. Vlakna gyrus cinguli se koncentrično spajaju u
snop bijele supstance – Cingulum (28) i završavaju u – arei enthnorinalis. Od ove
aree odlazi kratki snop vlakana – fasciculus perforans, koji spaja areu sa –
formatio hipocampi. Od ove formacije odlazi – fornix koji se ponovo završava na
copora mamillaria. Na taj način se zatvara krug.

2 – BAZOLATERALNI LIMBIČKI KRUG, ovaj limbički krug između sebe spaja

bazolateralni limbički kortex i nc.mediodorsalis thalami, vlakna odlaze u
frontalni kortex koji se spaja sa temporalnim preko – fasciculus unicatus. Od
njega veze idu prema – corpus amygdaloideum, a od njega opet na
nc.mediodorsalis thalami.
172
B.H.
 >> C N S <<

3 – SPOJ JEZGARA THALAMUSA SA FRONTALNIM I PARIETALNIM REŽNJEM, u

ovom krugu vlakna započinju u – nc.anterior thalami. Vlakna idu na frontalni
cortex, pa onda na parietalni. Završe na – arei enthnorinalis.

Nc.habenularis medialis et lateralis – učestvuju u limbičkom sistemu preko –

striae medullaris thalami, koja je povezana sa regio septalis preko –
tr.thalamohabenullaris i tr.mamillothalamicus, a preko – nc.interpeduncularis sa
formatio reticularis preko – tr.interpeduncularis.

SUBKORTIKALNA LIMBIČKA JEDRA:

*****
1. SIVA MASA CORPUS AMIGDALOIDEUMA,
2. BAZALNI TELENCEPHALON:
- nc.tractus diagonalis,
- nc.basalis Maynerti,
- supstantia inominata.
3. PREDNJA TALAMIČKA JEDRA,
4. JEDRA HABENULE,
5. REGIO SEPTALIS (morfološki pripada bazalnom telencephalonu, a funkcionalno
limbičkom sistemu):
- nc.septalis medialis et lateralis,
- nc.tractus diagonalis Broca,
- nc.acumbens septi.

173
B.H.
 >> C N S <<

61. HIPOKAMPUS I HIPOKAMPALNA FORMACIJA

/425 heimer

Hipokampalnu formaciju – obrazuju zajedno; hippocampus, gyrus dentatus i

neka blisko povezana kortikalna polja u – gyrus parahippocampalis, uključujući –
subiculum.

Hippocampus–Ammonov rog – je struktura nastala izbočenjem hipokampalnog

gyrusa i pripada medijalnom pojasu limbičke kore te je smještena na dnu –
sulcus hippocampalis. Izgleda kao zavijena kortikalna struktura na podu i
medijalnom zidu temporalnog roga lateralnog ventricula u velikoj mjeri iza
amigdaloidnog tijela. Ventralna površina hipocampusa pokriva sloj bijele
supstance ili – Alveus.
Prednji prošireni dio hipocampusa čini – pes hippocampi koje pokazuje prema
naprijed izbočenje u obliku – digitationes hippocampi. Pes hippocampi se prema
gore izdiže u fimbria hippocampi (izbočenje alveusa), od koje prema lateralno
odlazi tenia fimbriae. Tenia fimbriae oblaže sloj – laminae chorioideae
epithelialis ventricularis, koja zajedno sa striom terminalis čini – sulcus
chorioideus. Po građi pripada – allocortexu tj. građena je od samo lamine.
Struktura se može podijeliti u tri polja, CA1, CA2, CA3.
Samo jedan sloj ćelije su bazalne, a najupadljivije ćelije su piramidalne, koje
imaju bazalne dendrite upravljene ka ventrikularnoj površini i apikalne dendrite
koji se pružaju u drugom pravcu. Mijelizirani aksoni piramidalnih ćelija ulaze u
ventrikularnu površinu gdje obrazuju – alveus.
CA1 – je najveće hipokampalno polje u humanom mozgu, obrazuje dio
Sommerovog sektora. Drugi dio Sommerovog sektora je subiculum.

Gyrus dentatus – je nazubljen, smješen je ispred – fimbrije fornixa na

medijalnoj strani temporalnog lobusa. Ima trilaminarnu strukturu u kojoj je
glavni sloj sastavljen od malih, okruglih i gusto upakovanih granularanih ćelija.
Granularne ćelije su mjesto postanka značajnog asocijativnog puta,
mahovinastog vlaknastog sistema, kroz koji se aktivnost iz gyrus dentatusa
prenosi do piramidalnih ćelija u CA3.

Hipokampus je u direktnom kontinuitetu sa endorinalnim kortexom

(Brodmannova area 28), kroz drugo široko polje koje se naziva subiculum.

174
B.H.
 >> C N S <<

*****
Subiculum daje značajan dio subkortikalnih projekcija u hipokampalnu formaciju, a i
subiculum i endorinalna area su značajan put stanica za prijenos informacija između
hipokampusa i ostatka cerebralnog kortexa. Iako su kritični dijelovi hipokampalne
formacije uključeni u Alzheimerovu bolest, endorinalna area je obično najteže oštečeno
kortikalno polje u ovom oboljenju.

Efferentna vlakna iz hippocampusa odlaze prema – septalnom području ili pak prema
corpora mammilaria preko fornixa – tr.hippocampomamillaris. Neka vlakna odlaze prema
gyrus dentatus ili gyrus hypocampi.

Afferenta vlakna dolaze putem – fornixa na istu stranu ili suprotnu preko – commisura
fornicis, koja spaja crura fornicis.

175
B.H.
 >> C N S <<

62. VEZE HIPOKAMPUSA (vanjske i unutrašnje)

/heimer 425

I – Vanjske veze:
KORTIKALNE VEZE:
Hipokampus je intimno povezan sa ostatkom cerebralnog kortexa. Informacija iz
kortikalnih regiona uključujući senzitivne kortikalne aree prenose se na –
endorinalnu areu u girus parahipocampalis. Endorinalni korteks, naizmjenično
daje masivan asocijativni sistem – perforatni put koji završava u: hipokampusu,
subikulumu, girus dentatusu.
Endorianalna area služi kao važan prolaz za kortikalni input do hipocampusa.
Kortikalne aference u hipocampusu se održavaju projekcijama iz hipokampusa
nazad u ostatak cerebralnog kortexa. Intimne dvojne relacije koje hippocampus
ima sa ostatkom cerebralnog kortexa su neophodne za kritičnu ulogu u
procesima memorije. Na osnovu inputa koji hipokampalna formacija prima iz
različitih dijelova kortikalnih regiona, ona vrši pripremu funkcije koja je
neophodna za obrazovanje trajne memorije, a memorija sama po sebi se
očigledno pohranjuje permanentno u drugim kortikalnim regionima.
Nastajanje i pohranjivanje memorije se oslanja na razmjenu između
hipokampalne formacije i ostatka cerebralnog kortexa, široke veze između
hipokampalne formacije i neokortikalnih asocijativnih area osiguravaju
anatomski supstrat za takve interakcije.

SUBKORTIKALNE VEZE:
Fornix – je vrvca bijele supstance koja se sastoji od hipokampofugalnih i od
hipokampopetalnih vlakana koja povezuju hipokampus sa nekim subkortiklnim
strukturama; ventralni striatum, nc.mamillaris medialis, nc.thalami anterior.
U hipocamp dolaze vlakna iz – sistema prekomisuralnog septuma i gyrus
diagonalis Broca. Dodatni subkortikalni input dolazi iz monaminergičkih ćelijskih
grupa iz – areae tegmentalis ventralis, locus coeruleus (noradrenergička vlakna).

AMIGDALOIDNO TIJELO –
Blisko i uzajamno povezano sa hipokampalnom formacijom.
Amigdalohipokampalna vlakna imaju direktniji put kroz susjednu bijelu
temporalnu masu. Amigdalohipokampalne veze osiguravaju dio anatomskog
supstrata za efekte emocija u funkcijama memorije, a i druge interakcije između
ovih funkcija.

176
B.H.
 >> C N S <<

II – Unutarnje veze:
Obrazuje mahovinasti sistem vlakana koja obrazuju unutrašnji neuronski krug te
tako povezuje pojedine dijelove – hipocampusa. Vlakna – prefrontalnog puta se
projiciraju u – gyrus dentatus, koji obrazuje mahovinasti sistem vlakana. Ovaj
sistem se projicira u piramidalne ćelije u CA3 koji šalje kolaterale CA1 piramide.
Aksoni iz CA1 piramidalnih ćelija dolaze do subikuluma.

177
B.H.
 >> C N S <<

63. CEREBRALNI CORTEX, BRODMANOVA MAPA

/64 šečerov, 434 heimer

Cerebralni kortex – je intimno povezan sa večinom struktura u mozgu i

kičmenoj moždini. Organizacija cerebralnog kortexa se karakteriše mješavinom
– laminarne i vertikalne (kolumnarne) građe.
Senzitivni impulsi dolaze u cerebralni korteks, gdje se obrađuju i transformišu
tako da postaju dio mehanizama odgovornih za percepciju i završno prenošenje
u dejstvo. Cerebralni kortex je odgovoran za opažanje i misaone procese i služi u
razradi različitih tipova intelektualnih aktivnosti, uključujući učenje, memoriju i
govorne funkcije.

LAMINARNA GRAĐA
To su stranice koje gledane pod mikroskopom izgledaju kao ploče ili laminae,
koje su manje ili više paralelne sa površinom mozga. Oko 90% mozga ima u
svom sastavu 6 lamina i taj dio se označava kao – neocortex ili isocortex:
1. lamina molecularis,
2. lamina granularis externa,
3. lamina pyramidalis externa,
4. lamina granularis interna,
5. lamina pyramidalis interna,
6. lamina multiformis.
Dio moždane kore sa svojih 6 lamina je označen kao – homotipična kora.
Dijelovi cortexa kod kojeg su ove lamine stopljene je – heterotipična kora, a ona
može biti:
- Agranulirana, slojevi 2 i 4 slabo razvijeni – motorni cortex,
- Granulirana, slojevi 3 i 5 slabo razvijeni – senzitivni cortex.
Ostalih 10% kore nema 6 lamina i naziva je – allocortex, ima varijabilno
laminarno uređenje između 3-5 slojeva. Dijeli se na:
1. Archiocortex – ima u svom sastavu lamine 1, 5, 6. Po ovom tipu je građe;
hippocampus, gyrus dentatus, induseum griseum,
2. Paleocortex – još stariji od archiocortexa, još prostije građe i zastupljen je
u dijelu olfaktivne regije i rhiencephalona.

Brodmanova mapa –
Različiti dijelovi cerebralnog kortexa prikazuju varijacije u zajedničkom
kortikalnom dizajnu tj. u formi relativne debljine i koncentracije različitih tipova
ćelija. Ove varijacije su obično u korelaciji sa specifičnim uređenjem aferentnih i

178
B.H.
 >> C N S <<

eferentnih veza, na način da različiti tipovi podataka budu proslijeđeni u

različite aree.
Brodman je identifikovao 52 aree:
• Area 3, 1, 2 – SOMATOSEZITIVNI KORTEX,
• Area 4, 6, 8 – MOTORNI KORTEX,
• Area 17, 18, 19 – VIZUELNI KORTEX,
• Area 41, 42 – AUDITIVNI KORTEX,
• Area 57 – SEKUNDARNO SENZITIVNO POLJE,
• Area 22 – ASOCIJATIVNO SLUŠNO POLJE.

Granice između regiona nisu oštre, a neke Brodmanove aree su povezane sa

specifičnim funkcionalnim sistemima.

179
B.H.
 >> C N S <<

Iz knjige „Anatomija centralnog živčanog sistema“ – Šljivić:

*****
MOŽDANA KORA

Cortex cerebri – oblaže u vidu tankog sivog plašata cijelu slobodnu površinu hemisfera
velikog mozga.

MORFOLOGIJA KORE
Cjelokupna površina moždane kore iznosi nešto više od 1/5m 2. površina je odijeljena sa
sulci cerebri u – gyri cerebri. Prosječna debljina kore iznosi 3mm, pokazuje varijacije prema
režnjevima hemisfere i prema njenim stranama. Najdeblja je u predjelu – aree
gigantopyramidalis (u predjelu motorne zone čeonog lobusa).

GRAĐA KORE
Moždana kora je sastavljena iz:
a. Nervnih ćelija,
b. Neuroglije,
c. Nervnih vlakana.
Nervne ćelije sačinjavaju – sivu masu, a nervna vlakna sadržana u svojim mijelinskim
omotačima – bijele pruge moždane kore.
Kora se sastoji iz dva dijela različite građe:
1. Ćelijačna ili citoarhitektonička građa kore – mnogobrojne nervne ćelije moždane kore
svrstane su po slojevima, paralelnim sa površinom kore. Svaki od ovih slojeva
sastavljen je iz morfoloških sličnih ćelija. U najvećem dijelu kore (isocortex) broj ovih
ćelijačnih slojeva iznosi šest (osnovni šestoslojni tip kore), dok je u manjem dijelu
kore (allocortex) njihov broj reduciran, najčešće samo na dva sloja (dvoslojni tip
kore).
2. Vlaknasta ili mijeloarhitektonička građa kore – bijela, nervna vlakna moždane kore
sačinjavaju produžeci (dendriti i neuriti) nervnih ćelija i manjim dijelom
kortikopetalna vlakna iz subkortikalnih sivih masa prosencephalona (večinom iz
thalamusa).

I – Osnovni šestoslojni tip kore (isocortex)

Osnovni tip kore sastavljen je, idući od površine ka dubini, iz sljedećih 6 slojeva:
1. Lamina zonalis,
2. Lamina granularis externa,
3. Lamina pyramidalis,
4. Lamina granularis interna,
5. Lamina ganglionaris,
6. Lamina multiformis.

180
B.H.
 >> C N S <<

II – Podjela kore na citoarhitektoničke tipove

S obzirom na broj ćelijačnih slojeva iz kojih je sastavljena, moždana kora se dijeli na:
- Šestoslojnu koru (isocortex),
- Dvoslojnu koru (allocortex).

A – ŠESTOSLOJNA KORA (ISOCORTEX)

Isocortex zauzima najveći dio površine moždane hemisfere.
Podjela isocortexa – prema odstupanju od osnovnog šestoslojnog tipa, u različitim
predjelima kore – na isocortexu se razlikuje pet glavnih kortikalnih tipova:
1. Agranularni tip (I),
2. Frontalni tip (II),
3. Parijetalni tip (III),
4. Polarni tip (IV),
5. Granularni tip (V).
Od gornjih kortikalnih tipova, tri srednja (II, III, IV) pripadaju homogenetičkom, a dva krajnja
(I i V) heterogenetičkom isocortex-u.

Isocortex homogeneticus
Homogenetički izokortex sačinjava tipična šestoslojna kora, koja se od osnovnog tipa
razlikuje samo u dimenzijama svojih slojeva i ćelijačnih elemenata.
U sastav homogenetičkog izocortexa ulaze sljedeća tri tipa moždane kore:
1. Frontalni tip (tip II),
2. Parietalni tip (tip III),
3. Polarni tip (tip IV).

Isocortex heterogeneticus
Heterogenetički izokorteks razlikuje se bitno od tipične šestoslojne kore promjenom u
citoarhitektoničkoj građi pojedinih slojeva. Njega sačinjavaju sljedeća dva tipa kore:
1. Agranularni tip (tip I) – odlikuje se nedostatkom granularnih ili zrnatih slojeva (II i III),
2. Granularni tip (tip II) – cijela je prožeta zrnatim ćelijačnim elementima. Piramidalne
ćelije u III i IV sloju zamijenjene su zrnatim ćelijama.

B – DVOSLOJNA KORA (ALLOCORTEX)

Zauzima 8% od cjelokupne površine moždane kore. Dvoslojna kora se sreće u djelovima
kore, koji su pridodati olfaktivnoj funkciji (gyrus hippocampi). U njoj se jasno razlikuju samo
dva krajnja sloja (I i VI), dok ostali slojevi nedostaju ili su sasvim zakržljali.
Pored osnovnog homogenetičkog tipa allocortexa i sljedeća dva heterogenetička,
izmjenjena tipa:
1. Allocortex agranularis (dvoslojni agranularni sloj),
2. Allocortex granularis (dvoslojni zrnati sloj).

181
B.H.
 >> C N S <<

III – Topografska podjela kore na citoarhitektonička polja

(area cytoarhitectonicae)
S obzirom na raznolikost pojedinih predjela hemisfere u ćelijačnoj građi ili citoarhitektonici
njihovih kortikalnih slojeva, moždana kora se dijeli na veći broj – citoarhitektoničkih polja
(area cytoarhitectonicae). Svako od ovih polja razlikuje se od susjednih svojstvenom
citoarhitektonikom; što podrazumijeva debljinu i broj ćelijačnih slojeva kore, kao i
morfologije ćelija.
Granice citoarhitektoničkih polja ne odgovaraju moždanim žljebovima. Pojedina polja
obuhvataju dijelove više susjednih vijuga, dok su druga ograničena samo na jedne vijuge.
Prostranstvo i topografski raspored citoarhitektoničkih polja odgovara funkcionalnoj podjeli
kore.

Brodmann – dijeli moždanu koru na 11 predjela sa 52 različita citoarhitektonička

polja, označena rednim brojem 1 – 52.

182
B.H.
 >> C N S <<

Raspored važnijih citoarhitektoničkih polja prema kortikalnim predjelima hemisfere

Naziv kortikalnog Naziv njegovih važnijih Njihov položaj na
predjela hemisfere: citoarhitektoničkih polja: citoarhitektičkoj
topografskoj karti
- po Brodmann-u:
Area gigantopyramidalis 4
praecentralis

(primarno motorno polje)

Regio

Area praecentralis 6
Regio praerolandica

(sekundarno motorno polje)

Area frontalis agranularis 6

motorno polje
tercijarno
Area frontalis intermedia 8

Area opercularis (Broca)

(motorni centar za govor) 44
Regio frontalis

polarni Zadnji čeoni

Area frontalis granularis 9

Prefrontalni režanj

dio

Area frontalis granularis media 46

Area triangularis 45
Area orbitalis 47
Area frontopolaris 10
Front-

dio

Area gyri recti 11

Area parefrontalis 12
Area postcentralis tenulgranularis 3
Regio postcentralis Area postcentralis supragranularis 3
Area postcentralis intermedia 1
Area parietalis superior 7
Regio parietalis Area supramarginalis 40
Area angularis 39
Area supratemporalis granulosa 41
Regio temporalis (Heschl-ova vijuga)
Area temporalis superior 22
Area supratemporalis 42
Area striata
Regio occipitalis (optički centar) 17
Area occipitalis 18
Area praeoccipitalis 19
Area retrosplenialis granulosa
Regio retrosplenialis (olfaktivni centar)
Area pararhinica (olfaktivni centar)
Regio hippocampica Area paraunicata (olfaktivni centar)
Area praesubicularis (gustativni centar)
183
B.H.
 >> C N S <<

IV – Podjela kore prema lokalizaciji funkcije

Topografskoj lokalizaciji ćelijačne građe kore i njenoj podjeli na citoarhitektonička polja
odgovara i lokalizacija posebnih funkcija moždane kore.
S obzirom na lokalizaciju funkcija, moždana kora se dijeli na:
1. Elementarne kortikalne centre (motorne, senzitivne, senzorijalne), koji zauzimaju
relativno mali dio moždane kore,
2. Asociacione odnosno koordinacione zone koje zauzimaju svu ostalu koru, izvan
elementarnih kortikalnih centara.

1 – ELEMENTARNI KORTIKALNI CENTRI

Elementarne kortikalne centre sačinjavaju dijelovi kore, od kojih polaze motorni putevi za
voljne pokrete, odnosno u kojima se završavaju senzitivni i čulni putevi. Prema vrsti puteva,
koji iz njih polaze ili u njima završavaju, elementarni kortikalni centri se dijele na:
- Motorne,
- Senzitivne,
- Senzorijalne.

A – ELEMENTARNI MOTORNI CENTAR

1. Primarno motorno polje – zauzima:
a. Zadnji dio gyrus praecentralisa,
b. Prednje dvije trećine lobus paracentralisa,
Skupa sačinjavaju – areu gygantopyramidalis.
1- Primarno motorno polje na spoljnjoj strani hemisfere – leži u area
gygantopyramidalis, na – gyrus praecentralis-u.
U primarnom motornom polju – gyrus praecentralis-a raspoređeni su centri
za muskulaturu pojedinih segmenata tijela, obrnutim redom od onog , koji
oni zauzimaju pri uspravnom stavu tijela. (Tijelo se projektuje na – gyrus
praecentralis-u sa glavom nadole a nogama upravljenim nagore).
2- Primarno motorno polje na unutrašnjoj strani hemisfere – zauzima prednje
dvije trećine lobus paracentralis-a.
U njemu se nalaze kortikalni parasimpatički centri za muskulaturu karličnih
organa (mokračna bešika, rektum, unutrašnji polni organi).
Neposredno ispred primarnog motornog polja nalaze se; sekundarno ili tercijarno
motorno polje.
2. Sekundarno motorno polje – zauzima prednju trouglastu površinu gyrus
praecentralisa.
3. Tercijarno motorno polje – zauzima:
a. Zadnju trećinu gyrus frontalis superior (F1),
b. Zadnju petinu gyrus frontalis medius (F2),
c. Area opercularis – Broca.

184
B.H.
 >> C N S <<

B – ELEMENTARNI SENZITIVNI CENTRI

Ovi centri leže u:
a. Kori gyrus postcentralisa, i
b. Zadnjoj trećini lobulus paracentralisa,
Sačinjavaju topografski predio kore – regio postcentralis.
U kori ovog predjela završavaju kortikalni neuroni svih senzitivnih puteva, kako za površni
(taktilni i termoalgezični), tako i za duboki senzibilitet.
Prednji uski dio gyrus postcentralisa (area postcentralis tenuigranularis – Br.3 i area
postcentralis supragranularis – Br.3) odgovara površnom senzibilitetu. A njegov zadnji,
znatno širi dio (area postcentralis intermedia Br.1 i area postcentralis caudalis – Br.2)
dubokom ili proprioceptivnom senzibilitetu.
- U gyrus postcentralisu raspored senzitivnih centara za pojedine dijelove tijela paralelan je
sa segmentnim rasporedom motornih centara u – gyrus praecentralis-u. Pri tome veličina
senzitivnog polja nije u srazmjeri sa prostranstvom odgovarajućeg dijela tijela, već zavisi od
gustine njegove senzitivne inervacije – zato šaka i vrhovi prstiju zauzimaju na moždanoj kori
deset puta veće polje nego cijeli abdomen i toraks.
Povreda ovog dijela tijela dovodi do potpune anestezije odgovarajućeg dijela tijela
kontralateralne strane, bez poremećaja njegovog motiliteta.

C – ELEMENTARNI AKUSTIČNI CENTAR

Ovaj centar je smještenu – Heschl-ovoj vijuzi (gyri temporales transversi).
U kori primarnog akustičkog centra (area supratemporalis granulosa – Br.41) završavaju se
kortikalni putevi akustičkog puta (radiatio acustica).

D – ELEMENTARNI OPTIČKI CENTAR

Smješten je na unutrašnjoj a djelimično i na spoljašnjoj strani occipitalnog pola hemisfere, u
– area striata – Br.17. Ovo polje sačinjavaju:
- Sulcus calcarinus sa susjednim donjim dijelom cuneus-a, i
- Gornjim dijelom gyrus lingualis-a.
U are striati se završavaju kortikalni neuroni – Gratiolet-ovog optičkog puta (radiatio optica
Gratioleti s.tractus geniculocorticalis et tractus pulvinocorticalis).
- U area striata projektuje se retina na sljedeći način; gornja usna – sulcus calcarinus-a
odgovara homonimnim gornjim kvadratima obje retine, njena donja usna hoonimnim
donjim kvadratima, dok zadnji kraj – sulcus calcarinus-a odgovara projekciji homonimnih
polovina obje žute mrlje retine (macula lutea).

E – ELEMENTARNI OLFAKTIVNI CENTRI

Elementarni centri za miris smješteni su u:
a. Prednjem donjem dijelu uncus-a gyri hippocampi (area pararhinica i area
paraunicata),
b. Retrosplenijalnom dijelu pars fornicata palli (area retrosplenialis granulosa).

185
B.H.
 >> C N S <<

F – ELEMENTARNI GUSTATIVNI CENTAR

Elementarni centar za ukus prostire se duž srednjeg dijela, gornje ivične zone gyrus-a
hippocampi (area praesubicularis granulosa).

2 – KORDINACIONA I ASOCIACIONE ZONE KORE

Cjelokupnu moždanu koru, izvan elementarnih kortikalnih centara (motornih, senzitivnih i
senzorijalnih), sačinjavaju:
- Kordinaciona zona,
- Asociacione zone.

A – KORDINACIONA ZONA
Kordinaciona zona je prema svome položaju – premotorna ili jukstamotorna zona jer se
nalazi oko elementarnih motornih centara.
U funkcionalnom pogledu ona predstavlja – praksičnu zonu, u kojoj se obavlja povezivanje
većeg broja elementarnih pokreta koji služe jednom cilju.
- Povreda ovih dijelova kore ne dovodi do paralize mišića, koji sudjeluju pri složenim
pokretima – već do apraksije ili poremećaja u koordinaciji pokreta mišićnih grupa.

U koordinacijonoj zoni kore lokalizovani su sljedeći psihomotorni centri:

1. Centar za uspravan hod – odgovara zadnjoj trećini gyrus frontalis superior, na
spoljnjoj strani hemisfere,
2. Centar za pisanje rukom – smješten je u zadnjoj petini gyrus frontalis mediusa,
3. Centar za mimične izražaje lica i centri za pokretanje žvakanja i gutanja –
odgovaraju donjoj trećini prednje ivice gyrus praecentralisa, leže u visini
odgovarajučih elementarnih motornih centara ove vijuge.
Centri pomenuti od 1 – 3 pripadaju – arei frontalis agranularis (Br.6).

4. Centar za istovremeno obrtanje glave, očiju i trupa na suprotnu stranu –

odgovara prednjem dijelu zadnje trećine gyrus frontalis superior, neposredno ispred
polja za uspravni hod,
5. Centar za pokretanje očiju – leži u zadnjem dijelu gyrus frontalis medius,
neposredno ispred centra za pisanje.
Centri pomenuti od 4 – 5 leže u – area frontalis intermedia (Br.8).

6. Motorni centar za govor (Broca) – smješten je u zadnjem ill operkularnom dijelu

gyrus frontalis inferior. Leži u – area opercularis (Br.45).
Kod njegove povrede nastupa – motorna afazija ili motorna apraksija za artikulisani
govor.

186
B.H.
 >> C N S <<

B – ASOCIACIONE ZONE
Asociacione zone kore su po svome topografskom položaju – perisenzitivne i
perisenzorijalne zone, jer okružuju ranije opisane elementarne senzitivne i senzorijalne
centre. Po svojoj funkcionalnoj ulozi one predstavljaju – gnoznične zone, u kojima se
prerađuju, povezuju i dolaze do svijesti elementarni, sirovi utisci primljeni preko
elementarnih, senzitivnih i senzorijalnih kortikalnih centara.
Asocijacionim zonama kore pripadaju:
1. Psihosenzitivni i taktognozični centri – nalaze se u kori prednje polovine
parijetalnog lobusa, s izuzetkom najvećeg dijela gyrus postcentralisa i zadnjeg dijela
lobulus paracentralisa, u kojem su smješteni opisani elementarni senzitivni centri.
Ovim centrima odgovaraju citoarhitektonička polja – area parietalis superior svojom
prednjom polovinom (Br.79 i – area supramarginalis (Br.40).

2. Psihoakustični centri – smješteni su u gyrus temporalis superior, okružujući

elementarni akustični centar u Heschl-ovoj vijuzi (gyri temporales transversi).
U psihoakustičkim centrima (area temporalis superior – Br.22 i area supratemporalis
simplex – Br.42), vrši se asocijacija prostih zvučnih utisaka.
U ovom dijelu kore nalaze se sljedeći centri:
a. Akustični centar za govor ili centar za verbalnu gnoziju – smješten u
zadnjoj trećini gyrus temporalis superior.
U njemu se vrši raspoznavanje zvukova, neophodno za razumijevanje
artikulisanog govora. – Kod povrede ovog dijela gornje temporalne vijuge dolazi
do Wernickeove senzorijalne (akustične) afazije, kod koje povrijeđeni čuje
zvukove ali ne može da ih svati.
b. Senzorijalni centar za muziku – odgovara srednjem dijelu gyrus temporalis
superior,
c. Centar za razumjevanje muzike – odgovara donjoj trećini gyrus temporalis
superior.

3. Psihovizuelni centri – ovi centri zauzimaju kružno polje na kori occipitalnog lobusa
(area occipitalis – Br.18 i area praeoccipitalis – Br.19), koje u vidu prstena okružuje
elementarni optički centar smješten u – area striata (Br.17).
U ovom dijelu kore vrši se povezivanje elementarnih optičkih utisaka. Povreda ovog
dijela kore manifestuje se vizuelnom asimbolijom – nerazumijevanje pročitane riječi.

4. Prednji čeoni asocijacioni centri – smješteni su u kori prednjeg dijela čeonog

lobusa (regio frontalis), koji leži ispred psihomotornih centara.
Ovaj dio kore sačinjavaju:
a. Prednje dvije trećine gornje, srednje i donje čeone vijuge (zadnji dio čeonog
asocijacionog centra – kojeg čini area frontalis granulosa – Br.9 i 46),
b. Kora frontalnog pola hemisfere (prednji, prefrontalni ili frontopolarni dio ovog
asocijacionog centra – kojeg čini area frontopolaris – Br.10, zajedno sa dva
manja susjedna polja – Br.11, zauzimaju prednji – prefrontalni dio ovog centra).
187
B.H.
 >> C N S <<

Prednji dio čeonog lobusa, koji odgovara čeonom asocijacionom centru, osobito je
razvijen kod čovjeka.
Povrede kore ovog čeonog lobusa ispoljavaju se pored – poremećaja u sferi
motiliteta (poremećaji ravnoteže, mimike, praksije, spontanih pokreta i radnje) i –
poremećaja inhibicije instinktivnih radnji (neobuzdanost instinktivnih radnji), a
osobito psihičkim poremećajima koji su najkarakterističniji za povrede ovog dijela
kore (oni se manifestuju sanjivošću, naglom i dubokom promjenom karaktera i
ličnosti, pometnjama afektivnog života, etičko-moralnim ispadima, razdražljivošću).

188
B.H.
 >> C N S <<

Iz knjige „Anatomija centralnog nervnog sistema“ – Šečerov:

*****
FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA MOŽDANE KORE

Funkcionalno, prvenstveno je moždana kora podijeljena:

1. Primarne zone - polja - (elementarni osjeti),
2. Sekundarne zone – polja,
3. Asocijativne zone – polja.

Primarna zona – može se definisati kao oblast koja je odgovorna za elementarne osjete tj.
motorne funkcije.
Prema tome, razlikuju se:
a) Primarna senzorna ili senzitivna polja u kojima završava tj. projektuje se večina
kortikalnih (III) neurona senzitivnih ili senzorijalnih puteva ,
b) Primarna motorna polja koja kontrolišu osnovne motorne funkcije.

Sekundarne zone – nalaze se oko svake primarne zone, a odgovorne su za složeniju

analizu motorne aktivnosti. U ove zone sinaptički određene informacije stižu preko
primarnih zona tj. indirektnim putem.

Asocijativne zone – ne mogu se strogo odvojiti od sekundarnih jer svaka sekundarna

povezuje i vrši prostiju integraciju ili senzitivne (senzoričke) informacije ili motornog
pokreta. Ipak u ovim zonama se vrši završna obrada raznih vrsta informacija, dakle njihova
integracija – intelektualni procesi, mišljenje, govor, učenje, ponašanje.
S obzirom na njihovu udaljenost od primarnih i sekundarnih mogu biti:
- Parasenzorne zone – smještene su u blizini senzitivnih zona, parijetalnog,
temporalnog i occipitalnog lobusa,
- Opšte zone – nalaze se u frontalnom ili temporalnom cortexu.

Sve ove zone, imaju bilateralnu lokalizaciju. Međutim, fenomen “cerebralne laterizacije” –
Gesvind 1985 - svjedoći da postoji anatomska i funkcionalna dominacija – asimetrija
pojedinih zona. Kod večine ljudi je dominantna jedna određena zona jedne hemisfere nad
istom zonom suprotne strane. Tako je lijeva hemisfera dominantna za razumne radnje tj.
govor, pisanje. Desna dominira u pogledu umjetničkih sklonosti i emocija.

Funkcionalne kortikalne zone su:

- primarno motorno polje,
- senzitivna polja,
- senzorna polja,
- asocijativna polja.

189
B.H.
 >> C N S <<

BRODMANOVA MAPA

I – MOTORNA POLJA

PRIMARNO MOTORNO POLJE – Area 4 po Brodmannu

Zauzima gyrus praecentralis na lateralnoj strani hemisfere, i lobulus paracentralis na
medijalnoj strani hemisphere, što odgovara rasporedu Betzovih gigantskih neurona, čiji
aksoni formiraju piramidni put – tr.corticospinalis, tr.corticobulbaris.
U Betzovim neuronima primarnog motornog polja stvaraju se nervni impulsi koji preko
snopova kortikospinalnog i kortikobulbarnog puta upravljaju svjesnim voljnim pokretima
skeletne muskulature suprotne strane trupa extremiteta glave i vrata.
Svaka grupa Betzovih ćelija odgovorna je za kontrakcije određenih mišića.
Neuroni za mišiće glave su u donjem dijelu – precentralne vijuge, a neuroni za inervaciju
mišića donjih udova i donjeg dijela trupa su u gornjem dijelu precentralne vijuge i sprijeda u
lobus paracentralis. Područja za reprezentaciju mišića usana i šake su najveća, naročito
palca, što svjedoći o važnosti i složenosti pokreta koje vrše. Nisu srazmjerna njihovoj
stvarnoj veličini. Tako da shema ljudskog tijela konstituisana na osnovu ovog kriterija – da
su ona najvažnija, najveća, je slika cijelog ali deformisanog i umanjenog čovjeka sa
okrenutom glavom ka dole zvanog "MOTORNI HOMUNCULUS".

PREMOTORNO POLJE (area 6 po Brodmanu) i SUPLEMENTARNO (dodatno)

MOTORNO POLJE – nalazi se ispred primarnog. Premotorno polje, obuhvata područje
gyrus frontalis superior, medius et inferior. Funkcija premotornog polja je kontrola složenih
motornih aktivnosti suprotne strane tijela (jedenje, govor, lokomocija).
Dio premotornog polja (area 6) na medijalnoj strani hemisphere, iznad lobulus
paracentralis je suplementarno motorno polje, čija je uloga u započinjavanju voljnih
pokreta i programiranju sekvenci komplikovanih naučenih pokreta.
U donjem dijelu gyrus frontalis mediusa - je motorno očno polje (area 8). Predstavlja centar
za naizmjenićne voljne pokrete očnih bulbusa. U donjem dijelu gyrus frontalis inferior je
lociran centar za govor ili Brocain centar (Area 44 i 45). Predstavlja motorni ili izražajni
govorni centar čije ostećenje dovodi do motorne afazije.

II - SENZITIVNA POLJA

PRIMARNO SENZITIVNO POLJE (Area 3, 1, 2)

Zauzima područje – gyrus postcentralisa i stražnji dio lobulus paracentralisa. Centar za
prijem i identifikaciju opštih senzacija posebno dodira, koje dolaze iz kože, mišića, zglobova
i tetiva suprotne strane tijela. U ovom području postoji identičan raspored reprezentacije
pojedinih dijelova tijela kao u primarnom motornom polju, najveća su područja za lice i

190
B.H.
 >> C N S <<

šaku. Shema kojom se pokazuje zastupljenost pojedinih dijelova tijela je slika –

"SENZITIVNOG HOMUNCULUSA".

SEKUNDARNO SENZITIVNO POLJE (Area 5 i 7)

Smješteno je iza primarnog somatosenzitivnog polja u parijetalnom operkulumu. Funkcija
mu je da vrši sintezu somatosenzitivnih informacija sa vizuelnim i slušnim informacijama
kao i da vrši integraciju drugih složenih perceptivnih funkcija pa se moze smatrati i
asocijativnom senzitivnom zonom.

Ukratko rečeno, somatosenzitivna područja vrše preciznu analizu svih informacija koje
dolaze iz kože i dubokih tkiva, odnosno određuju vrstu, lokalizaciju i intezitet podražaja,
pokrete na koži, pokrete mišića i zglobova.

III - SENZORNA POLJA

PRIMARNO VIDNO POLJE – ili primarni optički centar, je area striata (area 17).
To je receptivno polje gdje završavaju kortikalni neuroni optičkog puta koji dolaze iz corpus
geniculatum laterale – tr.geniculocorticalis. Zahvata i područje fisurae calcarine, dio
kuneusa i gyrus lingualisa. Predstavlja centar za analizu elementarnih optičkih informacija iz
ipsilateralnih polovina retine oba oka.

SEKUNDARNA VIDNA POLJA - nalaze se oko primarnog. Područje lateralne površine

occipitalnog lobusa je parastriatno područje - area 18. Ovdje završavaju kortikalni neuroni
optičkog puta iz pulvinara – tr.pulvinocalcarinus, sa kojim je area 18 recipročno povezana,
kao i dio vlakana tr.geniculocorticalis. Uloga parastriatnog polja je vizuelna analiza
posmatranog objekta. Poviše Aree 18 na samom vrhu lateralne površine occipitalnog režnja
nalazi se – peristriatno područje – area 19. Ovo polje povezano je sa areama – 18 i 17. Ima
uloga u procjeni veličine posmatranog objekta pri mirovanju i kretanju, te prepoznavanju i
imenovanju boja.

PRIMARNO SLUŠNO POLJE – ili primarni akustički centar (Area 14), nalazi se u – gyri
temporales transversi (Heschlove vijuge). Tu se završavaju kortikalni neuroni akustičkog
puta koji dolaze iz corpus geniculatum mediale.
Uloga ovog centra je projekcija određenog dijela kohleae u određeni dio kore, odnosno
opažanje elementarnih zvukova i šumova.

SEKUNDARNO SLUŠNO POLJE (Area 42) i ASOCIJATIVNO SLUŠNO POLJE (Area

22) – smještena su ispred odnosno iza primarnog polja. Sekundarno slušno polje vrši
diferencijaciju tj. razliku prostijih slušnih informacija od složenih (npr. govor). Asocijativno
polje - zove se i zona lateralis WERNIK – ima ulogu u razumijevanju izgovorenih riječi.
Oštečenje – izaziva poremećaj razumijevanja govora.

191
B.H.
 >> C N S <<

PRIMARNO VESTIBULARNO POLJE – nije precizno određeno kod čovjeka. Smatra se da

se nalazi u – gyrus temporalis superior ili sulcus infraparietalis.

PRIMARNO GUSTATIVNO POLJE ili primarni okusni centar – nije precizno lociran.
Pretpostavlja se da obuhvata – ventralni dio gyrus postcentralis i operculum parietale i
insulu.

PRIMARNO MIRISNO POLJE ili primarni olfaktivni centar – pripada rhiencephalonu,

odnosno limbičkom sistemu.

IV - ASOCIJATIVNA POLJA
Među najznačajnija asocijativna polja u kori spada polje smješteno na tromeđi parijetalnog,
ocipitalnog i temporalnog režnja u području Sylviusove brazde.
Sačinjavaju ga:
1. Gyrus supramarginalis - area 40,
2. Gyrus angularis - area 39,
3. Wernikeova zona - gyrus temporalis superior - area 22.

Ovo područje je povezano sa svim područjima parasenzornog asocijativnog kortexa. Vrši

sintezu svih asocijativno obrađenih informacija pa se mogu nazvati poljem tercijerne
multisenzorne asocijativne memorije. Njihova uloga se ogleda u visokom stepenu
integracije vizuelnih, senzornih i motornih informacija. Zato ovo područje omogućava
obavljanje najsloženijih moždanih funkcija – pisanje, čitanje, posmatranje. U večini
slučajeva ovo polje je razvijenije u lijevoj moždanoj hemisferi (funkcionalna dominacija).
Ostečenjem dolazi do gubitka mogućnosti prostranog prepoznavanja i prepoznavanja na
osnovu dodira, nastupa asterognozija. Oštečenje komisuralne Wernickove zone
dominantne hemisphere dovodi do Wernickove afazije.
Za održavanje viših mentalnih aktivnosti – najvažniju ulogu ima prefrontalno područje –
koje zauzima najveći dio granularnog kortexa (4. Sloj) frontalnog režnja (area 8-12, 45 i 46).
Ljudski mozak ima najrazvijeniji granularni kortex u citavom živom svijetu, i to je mjesto
gdje se odvijaju visokointelektualne i psihičke funkcije.

192
B.H.
 >> C N S <<

Prefrontalni kortex – podijeljen je na 3 dijela:

1. Dorzalni dio,
2. Medijalni dio,
3. Ventralni dio – koji se još naziva i orbitofrontalno polje (area 9-12).

Prefrontalni kortex ostvaruje mnogobrojne kortikalne veze sa ostalim asocijativnim poljima

kortexa parijetalnog, occipitalnog i temporalnog lobusa.
• Dorzolateralni dio – prima aference iz gyrus temporalis superior, lobus parietalis
superior et inferior, i peristriatnog vidnog kortexa.
• Orbitofrontalno polje – prima aference iz iz gyrus temporalis superior. Iz
prefrontalnog područja aference odlaze u temporalni kortex, lobulus parietalis
superior i inferior, te u limbički kortex. Na taj način svi dijelovi asocijativnog kortexa
mozga su recipročno povezani.
Prefrontalni kortex ostvaruje i mnoge recipročne veze sa drugim strukturama
(subkortikalne veze). Dorzolateralni dio povezan je sa jedrima septalnog područja i
talamusa. Medijalni dio i orbitofrontalni dio povezani su sa talamusom, hipotalamusom,
mezencefalonom i amigdaloidnim komplexom.

Prefrontalni kortex ima ulogu u rasuđivanju, apstraktnom mišljenju, planiranju, socijalnom

ponašanju, motivaciji. Lezije ovog područja dovode do pada moralnih i socijalnih normi
ponašanja, intelektualne dekoncentracije, rastrojastva ličnosti.

193
B.H.
 >> C N S <<

64. K0RTIKOFUGALNE I KORTIKOPETALNE VEZE

/Šljivić 159, Osmančević 27

Projekciona vlakna povezuju sive mase različitih dijelova CNS-a. Dijele se na

kortikopetalna i kortikofugalna, što zavisi od toga da li transmituju impulse ka ili
od cortexa.

I – KORTIKOFUGALNE PROJEKCIJE (nishodne, motorne)

Odražavaju se činjenicom da cerebelarni cortex utiče praktično na svaki sistem u
mozgu i meduli spinalis. Kortikofugalna vlakna – Tr.CORTICOTHALAMICI nastaju
iz različitih dijelova cerebralnog cortexa i konvergiraju ka bazalnim ganglijama,
talamusu i capsuli interni.

II – KORTIKOPETALNE PROJEKCIJE (ushodne, senzitivne)

Kortikopetalna vlakna – Tr.THALAMOCORTICALES dolaze primarno iz thalamusa,
obrazujući dio capsulae internae i divergiraju ka cerebralnom cortexu.

Kortikofugalna i kortikopetalna vlakna obrazuju u večini lepezasta vlakna koja se

nazivaju – corona radiata.

III – AMIGDALOIDNO TIJELO

Povezano je sa mnogim dijelovima cerebralnog kortexa uključujući
hipokampalnu formaciju, kao široko rasprostranjen sistem uzajamnih veza.

194
B.H.
 >> C N S <<

65. NEURON, SIVA I BIJELA MASA

/3 šljivić, 4 heimer

Neuron – predstavlja osnovnu morfološku, funkcionalnu, genetsku jedinicu

nervnog sistema. Nervni sistem sadrži 100milijardi neurona. Neuroni su
organizovani za primanje, prenošenje, obradu nadražaja, kao i podsticaj nekih
ćelijskih aktivnosti, otpuštanje neurotransmitera i drugih informacijskih
molekula.

Večina neurona se sastoji od:

1. PERIKARION – tijelo ćelije:
Sadrži veliko jedro (nucleus) koga okružuje citoplazma. To je prije svega
trofičko središte, mada može primati nadražaje. Prima veliki broj nervnih
završetaka koji donose – ekscitatorne i inhibitorne nadražaje.
Najkarakterističnija komponenta tijela neurona je – Nislova supstanca, to
su bazofilna granulirana područja sastavljena od GER i slobodnih
ribosoma. Perikarioni sadrže vrlo razvijeni GER, organizovan u vidu
nakupina paralelnih cisterni. U citoplazmi između cisterni se nalazi i dosta
– poliribozoma, što ukazuje na to da ćelije sintetišu i strukturne i
transportne proteine. Neurofilamenti – su obično zatupljeni u
perikarionima i produžetcima nerava. Neurofibrile – predstavljaju snopove
neurofilamenata u koje se ulaže srebro. Neurofilamenti daju čvrstoću
neuronskim nastavcima i određuju njihov oblik.
Neuroni posjeduju još – 2 fibrilarne strukture:
- Mikrotubuli – cjevaste strukture igraju ulogu u transportu
makromolekula,
- Aktin filamenti – polimeri aktina obrazuju mrežu ispod plazma
membrane.
Ove strukture obrazuju glavne komponente citoskeleta.

2. DENDRITI –
Kratki, razgranavaju se u obliku stabla. Ostvaruju brojne sinapse. Glavni su
prijemnik signala i mjesto gdje se oni obrađuju u neuronu. Za razliku od
aksona, koji su cijelom dužinom podjednako debeli, dendriti grananjem
postaju sve tanji. Posebno su određeni za prijem velikog broja aksonskih
završetaka. Dendriti su obasuti sa trnolikim nastavcima – dendritskim
opnama, koje su specijalizirane za sinaptičke kontakte.

195
B.H.
 >> C N S <<

3. NEURIT – AKSON:
Većinom postoji samo jedan i sprovodi impuls od tijela ćelije. Deblji aksoni
brže sprovode impuls od tanjih, a odvojeni su od okoline mijelinskim
omotačem. Akson gubi mijelinsku ovojnicu na mjestu svoje destinacije, a
preko aksonskih proširenja uspostavlja kontakt sa drugim neuronima ili
efektivnim organima.

SINAPSA – mjesto međuneuronskog kontakta gdje se impulsi transportuju

sa jedne ćelije na drugu. Specifičan protok informacije od dendrita ka
aksonu naziva se – princip dinamičke polarizacije.

SIVA MASA – SUPSTANTIA GRISEA

Sačinjava skupne neurocita koji svojom pigentiranom neuroplazmom daju sivu
boju odgovarajućem dijelu živčanog tkiva. Lokalizovane grupe nervnih ćelija koje
su okružene bijelom masom sačinjavaju – jedra,.
Siva masa ima dva glavna područja u mozgu:
1. Cerebralni cortex – na površini,
2. Subkortikalna jedra – (nc.caudatus, putamen, globus palidus, thalamus).

BIJELA MASA – SUPSTANTIA ALBA

Grade je dendriti i neuriti obloženi svojim mijelinskim omotačem bjeličaste
boje. Oni sačinjavaju centralna nervna vlakna, okružena svojim mijelinskim
omotačem bjeličaste boje.

RETIKULARNA MASA – (SUBSTANTIA RETICULARIS)

Predstavlja mrežastu mješavinu sive i bijele supstance, na mjestima gdje je siva masa
razbijena u sitnije djeliće prolaskom snopića bijelih, mijeliziranih produžetaka neurocita.

SKUPOVI NERVNIH VLAKANA

*****
Skupovi nervnih vlakana sa zajedničkim porijeklom i destinacijom čine – truncuse.
Posebne kolekcije nervnih vlakana nazivaju se – fasciculus, pedunculus ili brachium,
sadrže više od jednog tractusa.
Lemniscus – specijalan naziv za ascedentne senzitivne snopove vlakana u moždanom
stablu.
Vlakna koja povezuju slična područja sa obe strane mozga – komisure.
Snopovi vlakana koji se ukrste u središnjoj liniji – decusatiae.

196
B.H.
 >> C N S <<

66. MENINGEAE I LIQUOR CEREBROSPINALIS

/heimer 44

Moždanice su opne koje grade omotač CNS-a. Postoje 3 moždanice:

1. Dura mater – tvrda moždanica,
2. Aranchnoidea – paučinasta moždanica,
3. Pia mater – meka moždanica.
Ove ovojnice međusobno ograničavaju određene prostore, a u nekima od njih
se nalazi odgovarajuća tečnost. Dura mater sa svoja dva lista čini – pachymenix,
a aranchnoidea i pia mater čine – leptomenix.

DURA MATER – je oko 2mmm debela, sedefasto bijela i neelastićna fibrozna

opna. Sastoji se iz dva lista:
1. Periostalni ili vanjski – ovaj zid oblaže unutrašnje strane kostiju kičmenog
kanala i lobanje te tako čini – periost (endorachis),
2. Meningealni ili unutrašnji – svojom dubokom endotelom obloženom
stranom priljubljen je u aranchnoideu.
Između ova dva lista nalazi se – cavum epidurale, u kojem je smješten – plexus
venosi vertebralis interni kod kičmene moždine ili – sinusi durae matris kod
cavitas crani. Cavum epidurale je posebno proširen u području donjeg dijela –
fillum terminale u području T1. Između unutrašnjeg lista durae mater i
aranchnoidae je – cavum subdurale, u kome je mala količina tečnosti
nepoznatog porijekla. Tvrda moždana ovojnica je dobro vaskularizirana i
prožeta nervnim završetcima.
Arterije:
1. A.meningea media – iz a.maxillaris,
2. A.meningea anterior – iz a.ethmoidalis anterior,
3. A.meningea posterior – iz a. pharyngea ascendens,
4. Ramus meningeus – iz a.vertebralis,
5. Ramus mastoideus – iz a.occipitalis.

Senzitivni živci dolaze iz:

- N.trigeminus-a,
- N.vagus-a.

Simpatički živci dolaze joj iz; intraduralnih, periarterijskih spletova – (plexus

meningeus medius, plexus caroticus internus).

197
B.H.
 >> C N S <<

ARANCHNOIDEA – ili paučinasta ovojnica. Postavljena između meningealnog

lista durae mater i piae mater. Ova ovojnica je veoma tanka i pokrivena je
endotelom. Nema inervaciju i avaskularna je. Ova ovojnica pravi odgovarajuće
izdanke u obliku grozdova – granulationes arachnoidales, koji se nalaze oko
gornjeg sagitalnog sinusa. One su smještene u tzv. foveole granulares, preko
kojih cerebrospinalna tekućina odlazi u odgovarajući venski sinus. Između
meningealnog lista durae i aranchnoidae je – cavum subdurale, sa tekućinom
nepoznatog porijekla. Sa druge strane između aranchnoidae i piae mater je –
cavum subaranchnoidale, u kome se nalazi liquor cerebrospinalis. Ovaj prostor
je posebno širok u gornjem području – filum terminalis (ventriculus lumbalis),
kroz koji prolazi završni dio živaca – cauda equina. Ovaj dio se nalazi između S2–
S3 segmenta medule spinalis. Kroz ovaj prostor odlaze vezivna vlakna od
aranchnoidae do piae mater.

PIA MATER – meka moždanica koja sa paučinastom ovojnicom gradi – cavum

subaranchnoidale, u kome se nalazi – liquor cerebrospinalis. Ona ulazi u brazde
između gyrusa. Dobro je vaskularizirana i prožeta nervnim završecima. Ona
formira - tela chorioidea na krovu III i IV moždane komore. Krvni spletovi
sadržani u pijalnim duplikaturama grade horoidne spletove moždanih komora –
(plexus chorioidei ventriculorum).

LIQUOR CEREBROSPINALIS – je tečnost koja oblaže cijeli mozak, tačnije mozak

je potopljen ovom tečnošću. Ona štiti mozak od koštanih struktura i od raznih
potresa i udara. Nastaje od stanica chorioidnog plexusa. Onda preko – foramen
interventriculare Monroi odlazi u – III moždani komoru, gdje preko –
aqueductus cerebri Sylvi odlazi u IV moždanu komoru. Tu preko:
- Aperura mediana ventriculi quarti – Mažandijev otvor,
- Apertura lateralis ventricului quarti – Luškinijev otvor.
- odlazi u – subaranchnoidalni prostor, tačnije do – cisterni subaranchnoidales,
te preko njih ide naviše do – gradulationes aranchnoidales, odakle se prebacuje
u vensku krv ili – sinus sagitalis superior.

Drugi način oticanja je preko – perineuralnog puta. To se odvija preko moždanih

i moždinskih živaca. Kao pomoćni evakucioni putevi liquora služe produžeci
subaranchnoidalnog prostora, sadržani u moždaničnim omotačima koji pređu
velike krvne sudove mozga, kao i sve moždane i kičmene živce do njihovog
izlaznog otvora u duru mater. Na ovom mjestu CST prelazi filtracijom u
perilimfatični prostor, koji okružuje periferni dio živaca odnosno velikih krvnih
sudova.
198
B.H.
 >> C N S <<

Ukoliko dođe do zastoja u cirkulaciji CST to se očituje u povečanju

intrakranijalnog pritiska. To se prvo očituje u području pupille očnog živca na
očnom dnu jer se preko očnog živca i intravaginalnih šupljina živaca prenosi
pritisak na pupillu. Ova pojava se očituje kao – hypocephalia.

*****
Opstrukcija Magendijevog i Luschkinih otvora, bilo koje etiologije, dovodi do nastanka
hidrocefalusa.
Funkcionalni značaj likvora jeste u zaštiti mozga od tvrdih koštanih struktura lobanje i
amortizovanju potresa i udara, jer je mozak praktično potopljen u likvor. Osim toga likvor
ima važnu ulogu u metabolizmu mozga s obzirom da sadrži elektrolite.

U likvor se izlučuju i određeni hormoni i druge supstance koje regulišu aktivnost pojedinih
dijelova CNS-a. Labaratorijske analize likvora, dobijenog punkcijom, su kod pojedinih bolesti
nervnog sistema od velikog dijagnostičkog značaja.

199
B.H.
 >> C N S <<

67. DURALNE TVORBE

/heimer 44, šečerov 87

Dura mater – pravi određene duplikature i izdanke koji ulaze u pukotine između
dijelova CNS-a. Tu ubrajamo:
*****
Najznačajnije od pregrada su falx cerebri i falx cerebelli u sagitalnoj, a tentorium cerebelli u
transverzalnoj (horizontalnoj) ravni, te diaphragma sellae i cavum semilunare (Meckeli).

I – FALX CEREBRI – je duplikatura u formi srpa sa jednim ventralnim i jednim

dorzalnim rubom, te rostralnim i kaudalnim krajem. Rostralni kraj polazi iz –
foramen caecum, potom se veže za – crista galli na ethmoidalnoj kosti, a idući
prema natrag veže se za – protuberantia occipitalis interna.
Ventralna ivica ove pregrade je vezana za gornju stranu – corpus callosuma i
sinus rectusa, te je tako smješten u – fissura interhemisferica.
Dorzalna ivica je vezana za ivice – gornjeg sagitalnog sinusa. Između ovih
hemisfera on ventralno dolazi u kontakt sa – sulcus sinus sagitalis inferior.

II – TENTORIUM CEREBELLI – prekriva stražnju lobanjsku jamu u kojoj je

smješten mali mozak, te prema tome služi kao njegov – šator ili pokrivač.
Odvaja occipitalni režanj velikog mozga od malog mozga. Ovaj šator se fiksira na
gornje rubove piramide temporalne kosti, tačnije za – sulcus sinus petrosus
superior, te na taj način nastaje – sinus petrosus superior. Straga se ovaj šator
veže za rubove – sulcus sinus trasversuma, pri čemu nastaje – sinus transversus.
Na kraju završi u području – protuberantiae occipitalis internae u – confluens
sinum (ušće sinusa). Prema naprijed iza – dorsum sellae turcicae je usjeklina –
incisura tentoria koja sa dorsum selllae turcicae formira – hiatus tentori, kuda
će proći mesencephalon.

III – FALX CEREBELLI – mala srpasta formacija koja se ubacuje između hemisfera
malog mozga i veže se sprijeda za – incisura cerebelli posterior, a straga za crista
occipitalis interna i ivice sulcus sinus occipitalis, pri čemu formira – sinus
occipitalis.

IV – DIAPHRAGMA SELLAE TURCICAE – pokriva – fossu hypophisialis, u kojoj je

smještena – gl.pituitaria, veže se za rubove – processus clinoidei anteriores et
posteriores. Kroz otvor na dijafragmi prolazi – infundibulum od hypotalamusa.
V – CAVUM SEMILUNARE (Meckeli) – je duplja koju pokriva duplikatura durae
mater, koja odgovara – impressio trigeminalis na piramidi temporalne kosti.
200
B.H.
 >> C N S <<

102. SINUS DURAE MATRIS I CEREBRALNE VENE

/šečerov 86, 88 ...

SINUSI DURE MATRIS – su prostori između dva lista dure matris koji skupljaju
vensku krv mozga. Nastaju tako sto se na pojedinim mjestima u unutrašnjosti
lobanje unutrašnji list dure vezuje za rubove žlijebova kostiju glave koje su
presvućene periostom, tj. vanjskim listom dure. Između vanjskog i unutrašnjeg
duralnog lista formiraju se prostori označeni kao sinusi.
Na presjeku pokazuju trouglast izgled. Sa svoje unutrašnje strane sinusi su
obloženi endotelom. Od vena se razlikuju po tome sto im zidovi nisu elastićni i
nemaju valvula, pa se ne mogu aktivno kontrahovati.
Preko svojih pritoka oni sabiraju vensku krv, kako iz moždanica tako i iz mozga, i
preko svojih odvodnih sinusa sprovode je u odgovarajuću – v.jugularis internu,
koja predstavlja glavni odvodni sud intrakranijalnog krvotoka.
Venski sinusi lobanje su grupisani oko dva glavna izvodna čvora.

SIUSI GORNJE GRUPE – koji utiču u – confluens sinum:

1. Sinus sagitalis superior – nalazi se duž hvatišta falx cerebri, počev od –
foramen caecum do protuberantia occipitalis interna gdje se ulijeva u
confluens sinum, ili se nastavlja u – sinus transversum.
2. Sinus sagitalis inferior – prostire se duž donjeg ruba falx cerebri. Ulijeva se
u – sinus rectus, zajedno sa Galenovom venom.
3. Sinus rectus - nalazi se na sredini tentorium cerebelli. Ulijeva se u – desni
transverzalni sinus, rijeđe u confluens sinuum. Prima donji sagitalni sinus i
Galenovu venu.
4. Sinus transversus – leži u istoimenoj brazdi occipitalne kosti polazeći od –
confluens sinuum. Paran je, ali je desni uvijek širi. Prema lateralno i dolje
nastavlja se u sinus sigmoideus. Prima – sinus petrosus koji ga povezuje sa
sinus cavernosus.
5. Sinus sigmoideus – ima oblik slova S, savija se oko parijetalne i temporalne
kosti i ulijeva se u – bulbus superior venae jugularis internae u samom
foramen jugulare.
6. Sinus occipitalis - najmanji od gornje grupe, polazi od – confluens sinuum
duž crista occipitalis interna pa se kod foramen magnum dijeli u dva kraka
– sinus marginales, koji se ulijevaju u sinus sigmoideum.

201
B.H.
 >> C N S <<

*****
Od svih sinusa gornje grupe najvažniji je – sinus transversus. U području protuberantiae
occipitalis internae u njega se ulijevaju; sinus sagitalis superior, sinus rectus, sinus sagitalis
inferior. Ako se ovi sinusi ujedine na occipitalnoj protuberanciji, tu se formira široki prostor
nazvan sinusno ušće – confluens sinuum. Veličina i oblik sinusnog ušća zavisi od toga da li
gornji sagitalni sinus ulazi direktno u njega ili se nastavlja u desni sinus transversus.
Confluens sinuum prima i sinus occipitalis.

SINUSI DONJE GRUPE – koji utiču u – lijevi i desni sinus cavernosus:

1. Sinus cavernosus – paran, smješten na lateralnim stranama trupa
sfenoidalne kosti. Proteže se od – fissure orbitalis superior, do vrha
piramide temporalne kosti. U njemu su smješteni art.carotis interna i
kapitalni nervi (III, IV, VI), te prva grana V moždanog živca. Presvučeni su
endotelom koji ih odvaja od venske krvi.
Lijevi i desni kavernozni sinusi povezani su poprečno preko sinus intercavernosus;
anterior i posterior. Tako u području sfenoidalne kosti nastaje –sinus coronarius,
venski prsten.

2. Sinus sphenoidalis – polazi od gornjeg sagitalnog sinusa i ulijeva se u –

kavernozni sinus.
3. Sinus petrosus superior – prostire se duž gornjeg ruba piramide
temporalne kosti, polazi iz kavernoznog sinusa a ulijeva se u – sigmoidni
sinus, povezujući tako sinuse gornje i donje grupe.
4. Sinus petrosus inferior – ide iz kavernoznog sinusa, a ulijeva se u – bulbus
superior venae jugularis internae.

*****
VENSKI PLEXUSI KOJI IZLAZE IZ KAVERNOZNOG SINUSA:
a. plexus venosus foraminis ovalis – utiče u plexus pterygoideus,
b. plexus venosus caroticus internus – završi u plexus pterygoideus,
c. plexus venosus foraminis Laceri – završi u plexus pterygoideus,
d. plexus basilaris – proteže se od kavernoznog sinusa do foramen occipitale magnum.
Povezuje sinus cavernosus i sinus petrosus inferior sa plexus venosus vertebralis
internus.
Sinusi dure matris komuniciraju sa površnim venama preko vv.diploicae i vv.emisariae.

202
B.H.
 >> C N S <<

VV.DIPLOICAE
To su vene koje se granaju u diploi pločastih kostiju lobanjskog krova. Leže u canales
diploici, koštanim kanalima i bez prekidanja prelaze iz jedne u drugu kost. Intrakaranijalno
se ulijevaju u sinuse dure matris i meningealne vene, a extrakranijalno u površne vene
glave.
Najvažnije diploične vene su:
- vena diploica frontalis – koja odvodi krv u gornji sagitalni sinus intrakranijalno, a u
venu frontalis extrakranijalno,
- vena diploica temporalis anterior – koja ulazi u sfenoparietalni sinus i venu
temporalis profundu,
- vena diploica temporalis posterior – ide u transverzalni ili sigmoidni sinus i u
occipitalne vene,
- vena diploica occipitalis – ide u confluens sinuum i u occipitalne vene.

VV.EMISSARIAE
Emissarne vene su kratkog toka, prolaze kroz otvore lobanjskih kostiju, spajaju sinuse dure
matris sa površnim venama lobanje, najznačajnije su:
- vena emissaria parietalis – spaja gornji sagitalni sinus i venu temporalis
superficialis,
- vena emissaria mastoidea – spaja sigmoidni sinus i venu auricularis posterior,
- vena emissaria occipitalis – spaja confluens sinuum sa occipitalnim venama,
- vena emissaria condylaris – spaja sinus sigmoideus sa v.cervicalis profunda.
Plexus venosus canalis hypoglossi ide kroz istoimeni kanal na occipitalnoj kosti. Spaja sinus
sigmoideus ili bulbus venae jugularis sa kičmenim venskim plexusom.
U području – foramen magnum, ostvaruje se veza sinusa durae matris i vena kičmene
moždine pomoću brojnih venskih spletova. Plexus venosus vertebralis internus –
formiraju venae spinales externae anterior i posterior. Preko ovog plexusa vene kičmene
moždine povezane su sa sinus cavernosus posredstvom plexus basillaris.

*****
Svi sinusi durae matris dijele se u dvije grupe; gornju i donju. Sinusi gornje grupe utiču na
mjestu označenom kao – confluens sinuum, a sinusi donje grupe utiču u – lijevi i desni sinus
cavernosus.
Osim sto skupljaju krv iz područja mozga, sinusi su preko emisarnih vena povezani sa
površnim venama glave. Dovode krv iz; diploae, moždanih ovojnica, oka, orbita, uha. Preko
v.ophtalmicae superior – sinusi stoje u vezi sa venama lica, a u području foramen magnum
povezani su sa – vertebralnim venoznim plexusima. Sva krv iz sinusa durae matris na kraju
se skuplja u – bulbus superior venae jugularis internae.

203
B.H.
 >> C N S <<

CEREBRALNE VENE – dijele se u dvije grupe:

1. Površne vene, koje se ulijevaju u – sinus durae matris,

2. Duboke vene, koje donose krv iz unutrašnjosti, a ulijevaju se u – vena
cerebri magna Galeni (Galenovu venu).
Moždane vene su vrlo varijabilnog toka, koji ne odgovara u potpunosti toku arterija i
nemaju valvula.

POVRŠNE VENE
1. Venae cerebri superiores – skupljaju krv sa konveksne i medijalne strane
hemisfera i ulijevaju se u – sinus sagitalis superior.
2. Venae cerebri inferiores – skupljaju krv sa baze hemisfera. Njihovim
spajanjem nastaje – vena basalis (Rhosentalova vena). Formiraju je;
v.cerebri anterior, v.cerebri media profunda i vv.striatae. Vena basalis
ulijeva se u v.cerebri magna.
3. V.cerebri media – ulazi u – sinus cavernosus.

4. Vv.cerebelli superiores – dovode krv sa gornje strane malog mozga i

ulijevaju se u – sinus rectus ili u v.cerebri interna.
5. Vv.cerebelli inferiores – skupljaju krv sa donje strane malog mozga i utiču
u – confluens sinuum.
6. Vv.cerebelli laterales – idu u sinus petrosus superior ili u sinus transversus.

DUBOKE VENE
1 - Vv.cerebri internae - dovode krv iz unutrašnjosti hemisfera, a nastaju
spajanjem;
- v.septi pellucidi,
- v.chorioidea i
- v.thalamostriatae.
Obje vene cerebri internae ujedine se ispod splenium corporis callosi i grade
Galenovu venu. Ona je završno stablo svih dubokih vena mozga, a ulijava se u –
sinus rectus.

204
B.H.
 >> C N S <<

68. SPATIUM SUBARANCHOIDALE I CISTERNE

SUBARANCHOIDALES
/heimer 49, šljivić 91

Između meningealnog lista i aranchnoidae je – cavum/spatium

subaranchnoidale, u kome se nalazi liquor cerebrospinalis. Ovaj prostor je
posebno širok u gornjem području – filum terminalis (ventriculus lumbalis) kroz
koji prolazi dio živaca – cauda equina. Ovaj dio se nalazi između S2–S3 segmenta
kičmene moždine. Kroz ovaj prostor prolaze vezivna vlakna koja idu od
aranchnoidae do piae mater.
Aranchnoidea presvlači moždane gyruse, ali pri tome se ne uvlači u brazde
gyrusa. Pri tome one formiraju odgovarajuće šupljine – cisterne
subaranchnoidales, u kojima je smješten – liquor cerebrospinalis. Ova proširenja
subaranchoidalnog prostora nastaju usljed toga što se pia mater uvlači u sve
žljebove i pukotine mozga, dio aranchnoidae prelazi preko njih u vidu mosta.
S obzirom na položaj prema mozgu, cisterne se dijele na:
1. Ventralne ili bazalne:
- cisterna postis media,
- cisterna interpeduncularis,
- cisterna chiasmatis.
2. Bočne cisterne:
- cisterna pontocerebellaris,
- cisterna fossae cerebri lateralis sylvi,
3. Dorzalne:
- cisterna cerebellomedularis,
- cisterna ambiens,
- cisterna corporis callosi,
- cisterna venae cerebri magnae.

1 – CISTERNA PONTIS MEDIA – nalazi se na bazalnom dijelu ponsa. Odgovara –

sulcus basillaris pontis. Kroz nju prolazi stablo – a.basillaris.
2 – CISTERNA INTERPEDUNCULARIS – smještena u istoimenoj jami krakova
velikog moga.
3 – CISTERNA CHIASMATIS – u području chiasme opticum. U njoj se završava –
a.carotis interna, račvajući se na svoje završne moždane grane.
4 – CISTERNA PONTOCEREBELLARIS s.pontis lateralis – ispunjava
pontocerebellarni ugao. Komunicira sa ventriculus IV preko apertura lateralis
(Luškinijevi otvori). Ventralno je u vezi sa cisterna pontis media, kroz nju prolazi
205
B.H.
 >> C N S <<

sedam pretposljednjih živaca (V – XI), a.cerebelli superior, arterija unutrašnjeg

uha i Dandijeva vena.
5 – CISTERNA FOSSAE CEREBRI LATERALIS – je smještena u Sylviusovoj brazdi,
gdje se nalazi i a.cerebri media.
6 – CISTERNA CEREBELLOMEDULARIS – najveća je i nalazi se između malog
mozga i produžene moždine. Komunicira sa ventriculus IV preko apertura
mediana (Mažandijev otvor).
7 – CISTERNA AMBIENS – spaja cisternu interpeduncularis sa cisternom venae
cerebri magne i to tako da ide preko krakova velikog mozga pa do splenium
corporis callosi. U sebi sadrži – a.cerebri posterior i a.cerebelli superior.
8 – CISTERNA CORPORIS CALLOSI – nalazi se u – fissuri longitudinalis cerebri.
Truncus corporis callosi je odvaja od ventriculus lateralis.
9 – CISTERNA VENAE CEREBRI Magnae – predstavlja prednji produžetak cisterne
ambiens koji se uvlači između oba lista – tela chorioidea ventriculi terti. Kroz nju
prolaze dvije; v.cerebri interne, početne grane Galenove velike moždane vene.

69. KRV-LIQUOR CEREBROSPINALIS I KRVNO-

MOZDANA BARIJERA
/heimer 49

Kapilari u mozgu, uključujući one u plexus chorioideusu, imaju endotelijalne

ćelije, koje su u principu nefenestrirane, i spojene su tjesnim vezama. Ovo
spriječava slobodno kretanje komponenata krvi u liquor cerebrospinalis ili u
mozak.
Ove efektivne barijere, krv-liquor cerebrospinalis i krvno moždana barijera,
dozvoljava prolaz malih, u lipidima topivih molekula, ali spriječavaju prolaz
nekih toksičnih supstanci kao i proteina plazme i drugih krupnih molekula u
mozgu. Druge komponente, kao sto su glukoza i neke aminokiseline,
transportuju se iz krvi u mozak aktivnim transportnim mehanizmima.

206
B.H.
 >> C N S <<

70. ASCEDENTNI SENZITIVNI PUTEVI (podjela)

/heimer 202

Dijele se u tri grupe:

I - PUTEVI ZA BOL I TEMPERATURU LICA

1. Tr.spinotalamicus,
2. Tr.spinoreticularis,
3. Tr.spinomesencephalicus.
Zajedno čine anterolateralni sistem – ALS.

II - PUTEVI ZA TAKTILNE INFORMACIJE, VIBRACIJE I OSJET POLOŽAJA

(Osjet statičkog položaja i kinestezije)
- Sistem lemniscus medialis (sensitivius) s.Tr.bulbothalamicus
Impulsi vezani za ove modalitete prenose se preko nekoliko puteva, posebno u
dorzalnom funiculusu (kolumna) i u dorzalnom dijelu funiculus lateralis. Mada
neki signali za dodir-pritisak, i proprioceptivni impulsi mogu biti prenošeni
preko – tr.spinothalamicus, kritični putevi za taktilne informacije i osjet položaja
su smješteni u dorzalnoj polovini kičmene moždine.

III - PUTEVI ZA SOMATOSENZITIVNE IMPULSE

1. Tr.spinocerebellaris ventralis – Gowers,
2. Tr.spinocerebellaris dorsalis – Flashing.
Senzitivni putevi su ushodni putevi koji prenose utiske – opšteg senzibiliteta:
- Površnog ili exteroceptivnog – (taktilnog i termalgezičkog),
- Dubokog ili proprioceptivnog – (osteo-artro muskularnog).
Dijele se na:
1. Direktne puteve – za svjesni senzibilitet,
2. Indirektne puteve – za refleksni (nesvjesni senzibilitet).

DIREKTNI PUTEVI:
Prolaze kroz moždano stablo direktno od talamusa:
1. Tr.spinothalamicus Edinger – svjesni površni senzibilitet trupa i udova,
2. Lemniscus medialis (tr.bulbothalamicus) – za svjesni duboki senzibilitet i
opšti (površni i duboki) senzibilitet glave.
Oba ova puta koja prenose direktni senzibilitet nazivaju se zajedničkim imenom
– Tractus lemnisci medialis.

207
B.H.
 >> C N S <<

Direktni senzitivni putevi predstavljaju neuronski lanac iz 3 neurona:

1. Periferni neuroni,
2. Centralni neuroni,
3. Kortikalni neuroni.

INDIREKTNI PUTEVI
Ne prolaze kroz moždano stablo direktno do talamusa nego zaobilaznim putem
preko kore malog mozga:
1. Tr.spinocerebellaris ventralis – Govers,
2. Tr.spinocerebellaris dorsalis – Flechsig,
(refleksni duboki senzibilitet trupa – (1+2)),
3. Tr.nucleocerebellaris – refleksni duboki senzibilitet glave.
Indirektni putevi se sastoje od 2-3 centralna neurona više (umetnuti ili dopunski
centralni neuroni) koji uspostavljaju vezu između kore malog mozga i
thalamusa.

71. ANTEROLATERALNI SISTEM

/heimer 202

Tractusi:
1. TR.SPINOTALAMICUS,
2. TR.SPINORETICULARIS,
3. TR.SPINOMESENCEPHALICUS.
Putevi za bol i temperaturu, zajedno se označavaju kao anterolateralni sistem.

Osjet bola ima nekoliko submodaliteta. Intenzivna stimulacija kože rezultira

površinskom boli koja je lokalizovana. Duboki bol vodi porijeklo iz skeletnih
mišića, tetiva i zglobova te je slabo lokalizovana. Receptori za bol imaju visok
prag podražljivosti, ekscitiraju se jedino stimulusima koji uzrokuju oštečenje
tkiva.
Večina nociceptora i termoceptora se nalazi na slobodnim nervnim završecima
koji su povezani sa nemijeliziranim i mijeliziranim vlaknima. Ćelijska tijela ovih
vlakana leže u – g.spinale stražnjeg korijena, a aksonski produžeci prolaze kroz
stražnji korijen i ulaze u lateralni dio Lissaureovog puta. Mnoga ascedentna
vlakna u ALS-u kičmene moždine završavaju u RF i periakveduktalnoj sivoj masi i
tektumu.

208
B.H.
 >> C N S <<

72. TRACTUS SPINOTALAMICUS (EDINGER)

/heimer 204, šljivić 167

Put za površni senzibilitet trupa i udova.

Ovaj put obrazuju centralni neuroni direktnog senzitivnog puta koji prenose –
eksteroceptivni senzibilitet iz kože trupa i udova – (taktilni i termalgezični).

I – PERIFERNI NEURONI
Polaze svojim dendritima iz kože trupa i udova gradeći senzitivna vlakna
kičmenih živaca, preko čijih zadnjih korijenova i njima pridodatih spinalnih
gangliona dospijevaju svojim kratkim aksonima na – cornua posterior medulae
spinalis (nc.posteromarginalis – lamina I, i nc.proprius dorsalis lamina III i IV).

II – CENTRALNI NEURONI
Centralni ili drugi neuroni Edingerovog puta su veoma dugi i protežu se od
zadnjih rogova medullae spinalis (gore pomenutih jedara) bez prekidanja sve do
talamusa, gdje završavaju. Njegova vlakna se rađaju iz – funikularnih ćelija
nc.posteromarginalis, te iz nc.proprius dorsalis laminae I, III, IV zajedno sa
vlaknima – tractus spinotectalisa.
Njihovi aksoni se odmah ukrste u području – commisurae ventralis s.anterior
alba da bi prešli u – kontralateralni funiculus lateralis, gdje zajedno sa malim
brojem neukrštenih vlakana obrazuju – Tr.spinotalamicus Edinger.

Ovaj put u MEDULLI SPINALIS – ima svoje dvije komponente:

a. Prednju – Tr.spinothalamicus anterior – koja prenosi osjećaj dodira –
taktilni senzibilitet.
b. Lateralnu – Tr.spinothalamicus lateralis – koji prenosi osjećaj toplote,
odnosno hladnoće i bola – termalgezički senzibilitet.

U MEDULLI SPINALIS
Edingerov put leži svojim većim lateralnim dijelom u funiculus lateralis,
medijalno od Gowersovog puta – tr.spinocerebellaris ventralis, koji ga odvaja od
površine kičmene moždine. A manjim prednjim dijelom polazi u – funiculus
anterior MS, gdje leži medijalno od – Tr.spinoolivaris Helweg i Tr.olivospinalis
Helweg.

209
B.H.
 >> C N S <<

U MEDULLI OBLONGATI
Prolazi skupa sa Tr.spinotectalis gdje pripada bočnoj heterogenoj vrvci puteva.
Medijalno od – Tr.rubrospinalis Monakowi (tr.reticulospinalis lateralis i
tr.spinocerebellaris ventralis Gowers) a lateralno od – Tr.thalamo-rubro-olivaris-
Bechterew.
*****
Bočna heterogena vrpca puteva:
- Tr.tegmentalis centralis (tr.talamo-rubro-olivaris Bechterew),
- Tr.spinotalamicus,
- Tr.rubrospinalis,
- Tr.spinocerebellaris ventralis.

U PONSU
Prolazi skupa sa Tr.spinotectalis gdje pripada bočnoj heterogenoj vrpci puteva, i
to medijalno od – tr.spinocerebellaris ventralis Gowers, a lateralno od –
tr.rubrospinalis Monakow, tr.rubroreticularis, tr.thalamorubroolivaris.

U MEZENCEFALONU
Zauzimaju tjeme senzitivnog ugla tegmentuma sa Tr.spinotectalis, koji se u visini
coliculi superior odvoji od Edingerovog puta i završi u – stratum griseum
medium colliculi superioris, dok tr.spinthalamicus Edinger nastavlja put prema –
thalamusu.

U DIENCEPHALONU (talamusu)
Vlakna Edingerovog puta završe na – nc.ventralis posterolateralis thalami,
zajedno sa vlaknima – lemniscus medialis s.sensitivus.
***ventralnoj strani nucleus lateralis thalami.

III – KORTIKALNI NEURONI

Kortikalni neuroni se pružaju iz – nc.ventralis posterolateralis thalami u sklopu –
pedunculus thalami superior, kao i svi kortikalni neuroni senzitivnih puteva kroz
– crus occipitale capsulae internae do – pars parietalis coronae radiatae,
završavajući u prednjoj, ivičnoj zoni – gyrus postcentralisa, u kojoj je smješten
elementarni kortikalni centar za površni senzibilitet.

210
B.H.
 >> C N S <<

73. TRACTUS SPINORETICULARIS ET

SPINOMESENCEPHALICUS
/heimer 204, šljivić 167

Vlakna tr.spinotalamicusa prate vlakna koja završavaju u medijalnim dijelovima

retikularne formacije moždanog stabla, a koja se nazivaju – tr.spinoreticularis.
Vlakna koja vode porijeklo iz – tectum mesencephali i periakveduktalne sive
mase mesencephalona nazivaju se – tr.spinomesencephalicus, koji završava u
colliculus superior, a mnoga njegova vlakna uspostavljaju značajne sinaptičke
kontakte sa inhibitornim sistemom za bol, koji je smješten u periakveduktalnoj
sivoj masi i – nuclei raphes mesencephalona.
Vlakna tr.spinoreticularisa se dijelom ukrštaju a dijelom ne ukrštaju i uključena
su u regulaciju različitih reflexa.
Predstavlja prvu kariku u tr.spinoreticularis thalami do nuclei intralaminares i
središnjeg talamičnog jedra, a koja imaju sposobnost da aktiviraju široka
područja cerebralnog kortexa.

211
B.H.
 >> C N S <<

75. TALAMOKORTIKALNE PROJEKCIJE I

SAMOSENZITIVNI KORTEX
/210 heimer

VPL - nc.ventralis posterolateralis talami,

VML - nc.ventralis posteromedialis talami.

Vlakna lemniscus medialisa i tr.trigeminotalamicusa završavaju u

somatotropnom rasporedu u – nc.ventralis posterolateralis talami i nc.ventralis
posteromedialis talami, a to predstavlja mjesta odakle polaze talamokortikalne
projekcije kroz cornu posterior capsulae internae do – primarnog
somatosenzitivnog kortexa S-1.
Ograničenija projekcija dopire do – sekundarnog somatosenzitivnog kortexa S-2,
u gornju usnu fissure lateralis.

S-1 (somatosenzitivni kortex) podijeljen je u 4 citoarhitektonske areae ili polja

duž gyrus postcentralisa. Brodmannove aree 3a, 3b, 1, 2.

Area 3b prima glavninu vlakana iz nc.ventralis posterior – VP, najviše je skrivena

u dubini – sulcus centralisa. Ovo polje je određeno za bazične prenose taktilnih
informacija. Area 3B je sastavljena od kompletne mape kutanih receptora.
Različiti dijelovi tijela su predstavljeni na sistemski način u područjima koja su u
proporciji sa njihovim značajem u somatskim senzacija (što se mjeri – odražava
stepenom inervacije), a ne njihovom aktuelnom veličinom.
Npr: područja za inervaciju usana i prstiju su znatno veća od polja za ručni zglob i vrat.
Procesi prijenosa taktilnih informacija se odvijaju u poljima 1 i 2, koja primaju aference iz
3B i nc.ventralis posterior thalami.

Area 1 i 2, su somatotropno organozovane. Area 1 primarno određena za sklop

objekta, dok je area 2 povezana sa kutanim i dubokim receptorima, značajnija
za diskriminaciju veličine i oblika.
Area 3a, aktivirana je dubokim receptorima i mišićnim vretenima, a može biti
blisko povezana sa motornim aktivnostima.

S-2 – se nalazi u gornjem dijelu – sulcus lateralis i susjednoj insuli. Ova area je
somatotropno organizovana, prima input iz svih S-1 polja i iz – nucleus ventralis
posterior. Najznačajniju ulogu je u multi-sinaptičkom kortikalnom putu kroz koji
somatosenzitivne informacije dolaze u hipokampus i amigdale.

212
B.H.
 >> C N S <<

74. PUTEVI ZA BOL I TEMPERATURU LICA

/heimer 204

Impulsi za bol i temperaturu lica prenose se preko vlakana – nervus trigeminusa.

Tijela nervnih ćelija se nalaze u ganglion semilunare (ganglion trigeminale) a
centralni nastavci idu u – nucleus tractus spinalis nervi trigemini.

U manjem obimu; vlakna nervus facialisa, nervus glosopharingeusa i nervus

vagusa (iz vanjskog uha, meatus acusticus externusa, srednjeg uha, kao i
stražnjeg dijela jezika, faringsa, laringsa i esophagusa) također završavaju u –
nucleus tractus spinalis.

Večina vlakana iz – nucleus tractus spinalis ukrštaju se i prelaze na suprotnu

stranu – medullae, povezuje se sa – lemniscus medialisom i završavaju u nucleus
ventralis posteromedialis (NVP) i nuclei intralaminares thalami.
Vlakna također završavaju u retikularnoj formaciji.

Nc.tractus spinalis trigemini – veliko jedro, proteže se kroz čitav dorzalni dio
medulle oblongate sve do cornu posterior C1 – C3.
Ima tri dijela:
1. Pars oralis,
2. Pars intepolaris,
3. Pars caudalis,
Prima podražaje za – bol i temperaturu iz glave, također dobiva i vlakna:
- N.facialisa – VII,
- N.vagusa – X,
- N.glossopharyngeusa – IX.

213
B.H.
 >> C N S <<

76. HIPOTEZA KONTROLE KAPIJE BOLA

/heimer 205

Supstantia gelatinosa djeluje kao kontrolni mehanizam – aferentnog inputa u

spinotalamične neurone.
Aktivnost u malim C vlaknima koja prenose bol drži otvorenu kapiju, dok
aktivacija velikih mijeliziranih A vlakana zatvara kapiju.

Da se ostvari zatvaranje kapije, male ćelije supstantiae gelatinoze, koje se

projiciraju u spinotalamičke neurone u dorzalnom rogu, bit će pobuđene velikim
aferencama. Ovo bi proizvelo presinaptičku inhibiciju aferentnog inputa u
spinotalamičkim neuronima, pa se impulsi bola, koji idu kroz mala vlakna, ne bi
bili u mogučnosti da dospiju u mozak.

Aktivnosti u malim C vlaknima drže kapiju bola otvorenom, dok impulsi dostižući
dorzalni rog kroz velika A vlakna u medijalnom dijelu stražnjeg korijena –
zatvaraju kapiju.

*****
Princip ulaska daje objašnjenje za neke poznate fenomene, npr. ako trljamo bolno mjesto
da bi ublažili bol (trljanje ce aktivirati velika vlakna i stoga zatvoriti ulaz). Činenica je da
mehanizam postoji dok aktivnost u velikim mijeliziranim aferencama može inhibirati
odgovarajuće neurone stražnjih rogova na bolne stimuluse, mada se teorija može
modifikovati novim istraživanjima.

77. DESCEDENTNA KONTROLA SENZITIVNOG

INPUTA U STRAŽNJI ROG
/heimer 205

Centrifugalana (eferentna) kontrola senzitivnog inputa se u principu odnosi na

sve senzitivne puteve. Ovaj regulatorni efekat se odvija pomoću DESCEDENTNIH
PUTEVA koji nastaju na različitim nivoima u mozgu, moždanom stablu, nekim
regionima cerebralnog cortexa i bazalnog prozencephalona.

****
Neka vlakna iz tr.corticospinalisa npr. završe na interneuronima u dorzalnom rogu i možda
čak na terminalima ulazećih primarnih senzitivnih vlakana.
214
B.H.
 >> C N S <<

78. DORZALNA KOLUMNA – SISTEM LEMNISCUS

MEDIALIS
/heimer 206, šljivić168

Put sa svjesni duboki senzibilitet trupa i udova.

Ovaj put grade – centralni ili drugi neuroni puta za svjesni duboki senzibilitet
trupa i udova.

I – PERIFERNI NEURONI
Periferni neuroni sa svjesni duboki senzibilitet trupa i udova obrazuju u – bočnoj
vrvci kičmene moždine svojim ushodnim vlaknima sljedeća 2 puta, odvojeni u
vratnom dijelu kičmene moždine glijalnom pregradom – septum internum
posterior:
a. Unutrašnji ili Gollov put – fasciculus gracialis Goll,
b. Vanjski ili Burdachov put – fasciculus cuneatus Burdachi.
Njihovi dendriti polaze iz osteo-artro-muskularnog sistema tijela izuzev glave.
Oni grade senzitivna vlakna spinalnih živaca preko čijih spialnih gangliona i
zadnjih korijena ulaze svojim neuritima u – funiculus posterior, tu im se neuriti
račvaju na 2 grane; nishodnu i ushodnu.
1- Nishodne kratke grane neurita – grade pars descendens fasciculi dorsalis
(Schulze-ova zapeta), i završavaju na ćelijama zadnjih rogova medullae
spinalis.
2- Ushodne duge grane iz donje polovine tijela – sačinjavaju Gollov put koji
se zadržava u produženoj moždini na – nucleus gracialis Golli. Njegova
vlakna zauzimaju utoliko medijalni položaj, bliže srednjoj liniji ukoliko
dolaze iz nižeg dijela tijela.
Ushodne duge grane neurita iz gornje polovine tijela (izuzev glave) –
sačinjavaju Burdahov put, koji se završava u medulli oblongati na –
nc.cuneatus Burdachi. Njegova vlakna leže lateralno od snopova Gollovog
puta.

II – CENTRALNI NEURONI
Centralni neuroni oba pomenuta puta grade – lemniscus medialis (sensitivus).
Ovaj put formiraju aksoni koji se rađaju iz – nc.gracialis Golli i nc.cuneatus
Burdachi (fibrae arcuatae internae dorsales), koje se odmah ukrštaju gradeći –
decusatio lemniscorum, a potom produžuju put kroz produženu moždinu
između oba maslinasta jedra (nucleus olivae), kao stratum interolivare lemnisci.
215
B.H.
 >> C N S <<

Rostralno od ovih jedara prelaze u pons, sačinjavajući – lemniscus medialis

(sensitivus).

U MEDULLI OBLONGATI
Prolazi kroz njen dorzalni dio, zauzimajući najveći dio središnje heterogene
vrpce puteva.

U PONSU
Prolazi kroz njegov dorzalni dio, sa obje strane raphae, zauzimajući najveći dio
središnje heterogene vrpce puteva.

U MESENCEPHALONU
Zauzima položeni krak senzitivnog ugla tegmentuma mesencephalona.

U DIENCEPHALONU
U diencephalonu se završi na – nc.ventralis posterolateralis.

III – KORTIKALNI NEURONI

Polaze iz – nc.ventralis posterolateralis, vlakna odlaze u sklopu – pedunculli
thalami superior, kroz crus occipitale capsulae internae, te pars parietalis
coronae radiatae i završi u primarnom i sekundarnom somatosenzornom polju
(area 3, 1 i 2).

216
B.H.
 >> C N S <<

Iz knjige „Anatomija centralnog živčanog sistema“ – Šljivić:

*****
LEMNISCUS MEDIALIS

SENZITIVNI PUTEVI
Senzitivni putevi –su ushodni koji prenose utiske opšteg senzibiliteta:
- Površni ili exteroceptivni senzibilitet - taktilni i termalgezički,
- Duboki ili proprioceptivni senzibilitet - osteo, artro muskularni.
Proprioceptivni senzibilitet:
1. DIREKTNI – putevi za svjesni senzibilitet,
2. INDIREKTNI – putevi za reflexni (nesvjesni) senzibilitet.

Direktni prolaze kroz moždano stablo, direktno do talamusa bez svračanja kroz mali mozak:
1. Tr.spinotalamicus – direktni put za svjesni površni senzibilitet trupa i udova,
2. Lemniscus medialis – direktni put za svjesni duboki senzibilitet trupa i udova i
opšti (površni i duboki) senzibilitet glave.

Indirektni putevi koji kroz moždano stablo ne idu direktno do talamusa, vec zaobilaznim
putem preko kore malog mozga:
1. Tr.spinocerebellaris ventralis et dorsalis - indirektni putevi za nesvjesni duboki
senzibilitet trupa,
2. Tractus nucleocerebellaris – indirektni ili cerebelarni put za nesvjesni duboki
senzibilitet glave.

LEMNISCUS MEDIALIS
Lemniscus medialis grade centralni ili drugi neuroni puta za:
- svjesni duboki senzibilitet i taktilni senzibilitet trupa,
- za svjesni, opšti (površni i duboki) senzibilitet glave.

PERIFERNI NEURONI

I – Periferni neuroni LEMNISCUS MEDIALIS

Periferni neuroni puta za svjesni duboki senzibilitet trupa i udova obrazuju u zadnjoj vrpci
kičmene moždine - funiculus posterior medullae spinalis, svojom ushodnim vlaknima dva
puta. Odvojena u vratnom dijelu kičmene moždine glijskom pregradom – septum internum
dorsale:
1. Unutrašnji - Fasciculus gracialis Golli,
2. Spoljašnji - Fasciculus cuneatus Burdachi.
Njihovi dendriti polaze iz muskulature zglobova i kostura tijela izuzev glave (osteo-artro-
muskularnog sistema). Oni grade senzitivna vlakna spinalnih živaca preko čijih spinalnih

217
B.H.
 >> C N S <<

gangliona i zadnjih korijenova ulaze svojim neuritima u funiculus posterior i tu im se neuriti

račvaju na dvije grane: ushodnu i nishodnu.
1. Nishodne kratke grane neurita – grade pars descendens fasciculi dorsalis tz. Schulze-
ova zapeta, te se završavaju na ćelijama zadnjih rogova medullae spinalis.
2. Ushodne duge grane iz donje polovine tijela – sačinjavaju Gollov put koji se završava
u produženoj moždini na – nucleus gracialis Golli. Njegova vlakna zauzimaju utoliko
medijalni položaj, bliže srednjoj liniji ukoliko dolaze iz nižeg dijela tijela.
3. Ushodne duge grane neurita iz gornje polovine tijela (izuzev glave) – grade Burdahov
put koji se završava u medulli oblongati na – nc.cuneatus Burdachi i vlakna ovog puta
leže lateralno od snopova Gollovog puta. Ova vlakna zauzimaju utoliko lateralni
položaj u zadnjoj vrpci kičmene moždine ukoliko dolaze iz višeg dijela tijela.

II – Periferni neuroni PUTA ZA SVJESNI, opšti (površni i duboki) SENZIBILITET GLAVE

Grade vlakna senzitivnih moždanih živaca (n.trigeminus - V, n.glossopharingeus - IX, n.vagus
- X). Ćelijsko tijelo perifernih neurona smješteno je u ganglionima pridodatim ovim živcima:
Ganglion semilunare (V), ganglion superius (za IX i X), ganglion inferius (za IX iX), a njihovi
neuriti završavaju u senzitivnim jedrima živaca ( V,IX,X)

CENTRALNI NEURONI

Centralni neuroni Gollovog i Burdachovog puta, skupa grade – lemniscus medialis.

I – Centralni neuroni puta za svjesni, DUBOKI SENZIBILITET TRUPA I UDOVA

Centralni neuroni oba puta i Golovog i Burdahovog grade skupa lemniscus medialis.
Centralni neuroni puta za svjesni duboki senzibilitet trupa i udova predstavlja nastavak
Golovog i Burdachovog puta, rađaju se iz jedara Nc.gracialis Golli i Nc.cuneatus Burdachi u
medulli oblongati.
Njihovi neuriti grade fibrae arcuate internae dorsalis, koje se ukrste gradeći decusatio
lemniscorum a potom prođu kroz produženu moždinu između oba nc.olivaris kao stratum
interolivare lemnisci. Rostralno od ovih jedara prelaze u pons, sačinjavajući – Lemniscus
medialis (senzitivus).

II – Centralni neuroni puteva za OPŠTI SENZIBILITET GLAVE

Polaze iz senzitivnih jedara V, IX, X živca i to:
- nc.tractus spinalis nn.trigemini,
- nc.sensorius superior nn.trigemini,
- nc.tractus solitarii,
- nc.terminalis allae cinerae.
Njihovi neuriti ulaze zajedno sa predhodnim putem u sastav lemniscus medialis.

U PONSU
Lemniscus medialis prolazi kroz njegov dorsalni dio, sa obe strane nc.raphe, zauzimajući
najveći dio središnje heterogene vrpce puteva.
218
B.H.
 >> C N S <<

U MESENCEPHALONU
Lemniscus medialis zauzima donji horizontalni krak senzitivnog ugla tegmentuma,
medijalno od Edingerovog puta, koji prolazi kroz tjeme ovog ugla.

U DIENCEPHALONU
Lemniscus medialis završava na ventralnoj strani spoljašnjeg jedra talamusa - nc.lateralis
thalami.

KORTIKALNI NEURONI
Polaze iz -> nc.lateralis talami, ulaze u sastav -> pedunculli thalami superior, prolaze kroz ->
crus posterior capsulae internae, te pars parietalis coronae radiate završavajući na -> gyrus
postcentralis
**završe u primarnom ili sekundarnom senzitivnom polju (area 3, 1, 2).

BOČNA HETEROGENA VRPCA PUTEVA:

1. Tr.tegmentalis centralis,
2. Tr.spinotalamicus,
3. Tr.rubrospinalis,
4. Tr.spinocerebellaris ventralis.

SREDIŠNJA VRPCA PUTEVA: SENZITIVNI UGAO TEGMENTUMA:

1. Lemniscus medialis, - Lemniscus medialis,
2. Tr.tectospinalis medialis, - Lemniscus lateralis,
3. Tr.reticulospinalis medialis, - Tractus spinotalamicus.
4. Tr.longitudinalis medialis.

219
B.H.
 >> C N S <<

79. SISTEM ZA ENDOGENU MODULACIJU BOLA

/heimer 206

Periakveduktalna siva supstanca je vrlo značajan kordinacioni centar za različite

– autonomne i somatomotorne aspekte odbrambenih reakcija. Sistem za
modulaciju bola funkcioniše preko periakveduktalne sive mase.
Stimulativni efekat za modulaciju bola u periakveduktalnoj sivoj masi
posredovani su polisinaptičkim putevima sa relejnim jedrima smještenim u – RF
ponsa i medullae oblongate.

Jedan od transmitera u descedentnom putu iz dorzolateralnog dijela RF ponsa

je – noradrenalin. Večina descedentnih vlakana iz medulae oblongate nastaje iz
– serotoninergičkog nucleus raphes magnusa.
Ovi putevi naprežu njihov analgezični efekat inhibicijom – nociceptivne
transmisije impulsa u dorzalni rog.
Modulacija transmisije bola se dešava na nivou stražnjeg roga kičmene moždine
descedentnim serotoninergičnim putevima koji nastaju u moždanom stablu u –
raphe sistemu.

Descedentna ekscitacija vlakana aktivira – encefalinergične interneurone koji

mogu napregnuti postsinaptičku a možda čak i presinaptičku inhibitornu
kontrolu, preko ulazećih vlakana transmituje impulse bola.

Sličan scenario je da descedentna inhibitorna vlakna uspostavljaju direktni

kontakt sa spinotalamičkim projekcionim neuronima.

*****
Descedentne projekcije iz periakveduktalne sive mase do dorzalnog roga, dostigle su
posebnu pažnju nakon uspješno izvedene električne stimulacije u periakveduktalnoj sivoj
masi i susjednim područjima u retikularnoj formaciji proizvodeći pritom analgeziju, tj.
stimulacijom proizvedenu analgeziju.

220
B.H.
 >> C N S <<

80. 0LFAKTIVNI PUTEVI (Olfaktivni nerv, bulbus et

tractus olfactorius)
/heimer 271, šljivić 181

Olfaktivni putevi su senzorički putevi koji sprovode minorne utiske iz – regio

olfactoria tunicae mucosae nasi, preko primarnih olfaktivnih centara –
tuberculum olfactorium i supstantia perforata anterior, do sekundarnih ili
kortikalnih centara smještenih u – pars fornicata palli:
1. HIPOCAMPUS,
2. UNCUS GYRI PARAHIPPOCAMPALIS,
3. CORPUS AMIGDALOIDEUM,
4. GYRUS DENTATUS.

Iz kore velikog mozga polaze projekcioni olfaktivni putevi do refleksnih

olfaktivnih centara u diencephalonu – corpus mammillare i nc.habenulae, a iz
ovih odlaze refleksni olfaktivni putevi do refleksnih centara u mesencephalonu:
1. Ganglion interpedunculare,
2. Ganglion ventrale tegmenti,
3. Ganglion dorsale tegmenti.
Funkcionalno, olfaktivni sistem pripada rhiencephalonu i limbičkom sistemu.

I – PERIFERNE NEURONE
Obrazuju – nn.olfactori. To su neuriti neuroepitelijalnih ćelija iz – regio
olfactoria tunicae mucosae nasi, koji prolazi kroz – lamina cribrosa ossis
ethmoidalis i završavaju u – bulbus olfactorius, gdje se uzglobljavaju sa
dentritima velikih mitralnih ćelija, gradeći – glomerulus olfactorius.

II – CENTRALNI NEURONI
Su neuriti mitralnih ćelija, koji se pružaju od bulbus olfactorius kroz tractus
olfactorius i stria olfactoria intermedia do primarnih olfaktivnih centara –
tuberculum olfactorium i substantia perforate anterior.

III – KORTIKALNI NEURONI

Obrazuju asocijativne olfaktivne puteve koji vezuju prvi olfaktivni centar sa
drugim ili kortikalnim olfaktivnim centrom (hippocampus, uncus gyri hippocampi,
corpus amygdaloideum, gyrus dentatus.

221
B.H.
 >> C N S <<

Grupisani na slijedeće asocijacione olfaktivne puteve:

1. Tr.olfactohippocampalis,
2. Striae longitudinales Lancissi,
3. Tr.olfactoamygdalaris,
4. Stria olfactoria lateralis.

IV – PROJEKCIONI NEURONI
Vezuju olfaktivne kortikalne centre velikog mozga sa refleksnim olfaktornim
centrima u diencephalonu (corpus mamillare i nc.habenulae). Obrazuju sljedeće
projekcione olfaktivne puteve:
1. Tr.hippocampomamillaris,
2. Tr.olfactohabenularis,
3. Tr.olphactomesencephalicus.

V – REFLEKSNI NEURONI
Vezuju refleksne olfaktivne centre diencephalona sa refleksnim olfaktivnim
centrima u mesencephalonu (ganglion dorsale tegmenti, ganglion ventrale
tegmenti, ganglion intercrurale). Obrazuju slijedeće refleksne olfaktivne puteve:
1. Pedunculus corporis mamillaris,
2. Fasciculus mammilotegmentalis,
3. Tr.habenulointercruralis,
4. Tr.reticulospinalis.

*****
Iz kore velikog mozga polaze projekcioni olfaktivni putevi do refleksnih olfaktivnih centara u
diencephalonu:
- CORPUS MAMMILLARE (tr.hypocampomamillaris) i
- NC.HABENULAE (tr.olfactohabenularis),
A iz ovih odlaze refleksni olfaktivni putevi do refleksnih centara u mesencephalonu
(tr.olfactomesencephalicus):
1. GANGLION INTERPEDUNCULARE GUDENI (tr.habenulointercruralis),
2. GANGLION VENTRALE TEGMENTI (pedunculus corporis mamillaris),
3. GANGLION DORSALE TEGMENTI (tr.mamillotegmentalis, tr.reticullospiralis).
Funkcionalno, olfaktivni sistem pripada rhinencephalonu i limbičkom sistemu.

222
B.H.
 >> C N S <<

Detaljnije iz knjige „Anatomija centralnog živčanog sistema“ – Šljivić:

*****

Olfaktivni putevi – sprovode mirisne utiske iz regio olfactoriae tunicae mucosae nasi
preko primarnih olfaktivnih centara
- TUBERCULUM OLFACTORIUM I
- SUBSTANTIA PERFORATA ANTERIOR.
do sekundarnih olfactivnih ili kortikalnih centara smještenih u pars fornicata palli:
1. HIPOCAMPUS,
2. UNCUS GYRI PARAHIPPOCAMPALIS,
3. CORPUS AMIGDALOIDEUM,
4. GYRUS DENTATUS.

Iz kore velikog mozga polaze projekcioni olfaktivni putevi do refleksnih olfaktivnih centara u
diencephalonu – corpus mammillare i nc.habenulae, a iz ovih odlaze refleksni
olfaktivni putevi do refleksnih centara u mesencephalonu:
1. Ganglion interpedunculare,
2. Ganglion ventrale tegmenti,
3. Ganglion dorsale tegmenti.

Olfaktivni putevi se dijele na:

- Periferne,
- Centralne,
- Asocijativne,
- Projekcione,
- Reflexne puteve, koje sačinjavaju istoimeni neuroni.

PERIFERNI NEURONI
Periferni neuroni obrazuju mirisna vlakna olfaktornog živca – fila olfactoria. Fila olfactoria
predstavljaju centralne produžetke olfaktivnih ćelija nosne sluzokože. Pošto prođu kroz
otvore na lamina cribrossa ossis ethmoidalis, one se završavaju u bulbus olfactorius, gdje se
zglobljavaju sa dentritima velikih mitralnih ćelija, gradeći sa njima olfaktivna klubeta –
glomerulus olfacorius.

CENTRALNI NEURONI
Centralne neurone šačinjavaju neuriti mitralnih ćelija, koji se pružaju od bulbus olfactorius
kroz tractus olfactorius i stria olfactoria intermedia do primarnih olfaktivnih centara –
tuberculum olfactorium i substantia perforate anterior.

KORTIKALNI NEURONI
Kortikalni neuroni obrazuju asocijacione olfaktivne puteve, koji vezuju primarne centre sa
sekundarnm ili kortikalnim olfaktivnim centrima – hippocampus, uncus gyri hippocampi,
corpus amygdaloideum, gyrus dentatus.
223
B.H.
 >> C N S <<

Kortikalni neuroni s obzirom na početak, pravac i završetak svojih vlakana, grupisani su u

asocijacione olfaktivne puteve:
- Tractus olfactohippocampicus – vezuje substantia perforate anterior sa
hippocampus, prolazeći kroz: corpus callosum i septum pellucidum.
- Striae longitudinales-Lancisii – vezuju primarni olfaktivni centar – tuberculum
olfactorium, sa kortikalnim centrum u gyrus dentatus.
- Tractus olfactoamygdalaris – vezuje primarni olfaktivni centar – substantia
perforate anterior i tuberculum olfactorium, sa corpus amygdaloideum. Corpus
amygdaloideum predstavlja kortikalni olfaktivni centar, koji se u neposrednoj vezi sa
korom uncus-a gyri hippocampi.
- Stria olfactoria lateralis – vezuje primarni olfaktivni centar u tuberculum
olfactorium sa kortikalnim olfaktivnim centrum u uncus gyri hippocampi.

PROJEKCIONI NEURONI
Projekcioni neuroni vezuju olfaktivne kortikalne centre velikog mozga sa reflexnim
olfaktivnim centrima u diencephalonu – corpus mamillare i nucleus habenulae. Oni
obrazuju projekcione olfaktivne puteve:
- Tractus hippocampomamillaris – pruža se od hippocampusa do nucleus medialis
corporis medialis.
- Tractus olfactohabenularis – vezuje primarne olfaktivne centre velikog mozga sa
reflxnim olfaktivnim centrom u epitalamusu – nucleus habenulae.
- Tractus olfactomesencephalicus – vezuje primarni olfaktivni centar u tractus
olfactorius neposredno sa reflexnim olfaktivnim centrima u diencephalonu – corpus
mamillare, i mesencephalonu – nucleus interpeduncularis.

REFLEXNI NEURONI
Reflexni neuroni vezuju reflexne olfaktivne centre diencephalona – nucleus lateralis et
medialis corporis mamillaris, nucleus habenulae, sa reflexnim olfaktivnim centrima u
mesencephalonu – ganglion dorsale tegmenti, ganglion ventrale tegmenti, ganglion
intercrurale-nc.interpeduncularis.
Ovi neuroni obrazuju reflexne olfaktivne puteve:
- Pedunculus corporis mamillaris, pruža se od nucleus laterali corporis mamillaris
do ganglion dorsale tegmnti u mesencephalonu.
- Fasciculus mamillitegmentalis, vezuje nucleus medialis corporis mamillaris sa
ganglion ventrale tegmenti u mesencephalonu.
- Tractus habenulointercruralis (fasciculus retroflexus-Meynerti) – vezuje olfaktivni
centar u epitalamusu – nucleus habenulae sa reflexnim olfaktivnim centrum u
mesencehalonu – ganglion intercrurale.
Reflexni olfaktivni putevi, koji se završavaju u R.jedrima mesenncephalona (ganglion
dorsale tegmenti, ganglion ventrale tegmenti, ganglion intercrurale), nastavljaju se pomoću
tractus retikulospinalis do motornih jedara u prednjim rogovima KM, izazivajući preko njih
reflexne pokrete trupa i udova u vezi sa olfaktivnim utiscima – odbrambeni reflexi.

224
B.H.
 >> C N S <<

Detaljnije iz knjige „Mozak i kičmena moždina“ – Heimer:

*****
OLFAKTIVNI NERV
Tanki nemijelinizirani axoni fila olfactoria, receptornih ćelija obrazuju oko 20 tankih
snopova koji prolaze kroz otvore na lamini cribriformis ossis ethmoidalis i dopiru do bulbus
olfactoriusa, ovi snopovi predstavljaju prvi kranijalni nerv – nervus olfactorius. Kada
snopovi prolaze kroz laminu kribriformis okruženi su tubularnim ovojnicama meninga.
Subaranchoidalni je prema tome više ili manje u direktnom kontinuitetu sa limfatičkim
sistemom u nosnoj šupljini, što je pogodno za prenos nosnih infekcija na meninge i mozak.

BULBUS OLFACTORIUS:
Bulbus olfactorius je rostralno prošireni dio olfaktivne drške, koji se pruža naprijed ispod
frontalnog lobusa i pričvršćuje se za mozak u prednjem dijelu substantiae perforate
anterior. Velike mitralne ćelije su glavni relejni neuroni u bulbus olfactoriusu, a njihova
glavna funkcija je prijenos olfaktivnih stimulusa iz receptornih ćelija do centralno
smještenih područja u mozgu. Sinaptički kontakt između vlakana olfaktivnih nerava i
dentrita mitralnih ćelija obrazuju – glomerule, to su sferične strukture okružene glijalnim
nastavcima, odlikuje se bogastvom sinaptičkih kontakta. Više hiljada receptornih ćelija
ostvaruje sinapsu sa dentritičkim granama jedne ili nekoliko mitralnih ćelija u glomerulusu.

Interneuroni i recipročne sinapse

Veliki broj interneurona se nalazi u bulbusu, a najviše dolazi od granula i periglandularnih
ćelija. Interneuroni koji moduliraju i kontrolišu prenos olfaktivnih impulsa na nekoliko
tačaka u bulbusu, su pod uticajem kontralateralnih grana iz mitralnih ćelija kao i
centrifugalnih puteva iz brojnih regiona u bazalnom prozencephalonu i moždanom stablu,
uključujući serotoninergička i noradrenergička vlakna. Mitralna ćelija se pobuđuje
granularnom ćelijom kroz jedan dio recipročne sinapse, poslije čega granularna ćelija
inhibira mitralnu ćeliju kroz drugi dio (auto inhibicija). Jedna granularna ćelija je povezana
sa nekoliko mitralnih ćelija, a inhibitorno djelovanje relaksira mitralnu ćeliju koje također
može zahvatiti i susjedne mitralne ćelije, ovo je primjer lateralne inhibicije.

TRACTUS OLFACTORIUS I NJEGOVA PROJEKCIONA PODRUČJA

Aksoni mitralnih ćelija obrazuju tr.olfactorius koji ide kroz olfaktivno stablo do područja
bazalnog prozencephalona. Glavna olfaktivna područja uključuju nucleus olfactorius
anterior na bazi olfaktivnog stabla i primarni olfaktivni cortex (cortex piriformis). Rostralni
dio olfaktivnog cortexa je smješten na orbitalnoj površini u blizini tr.olfactorius kao i
produžetak ka limenu nasi. Neka vlakna bulbus olfactoriusa dopiru u ventralni striatum,
koja se pružaju na ventralnu stranu mozga u područje substantiae perforate anterior. Na
limenu nasi, vlakna tr.olfactorius se lepezasto rasipaju preko površine temporalnog lobusa
u područje uncusa gyrus parahippocampalis. Ovo je temporalni dio olfaktivnog cortexa koji
također uključuje kortikalno amigdaloidno jedro i periamigdaloidni cortex. Neka vlakna
tr.olfactorius dopiru i u endorinalnu areu.
Najveći dio temporalnog olfaktivnog cortexa je smješten na dorzalnoj strani uncusa.
225
B.H.
 >> C N S <<

81. OLFAKTIVNI SISTEM (funkcionalni aspekti,

mikrosomatski čovjek)
/heimer 274

Čovjek se svrstava u – mikrosomatskog sisara, čulo mirisa je kod čovjeka slabije

razvijeno nego kod ostalih sisara. Ipak se njime može razlikovati oko 3000
mirisa. Efektivnost olfaktivnog sistema se može poboljšati treningom.
Olfaktivni receptori su slični okusnim, važni su u odabiru hrane. Često je ono što
osjećamo kao okus hrane povezano sa čulom mirisa. Olfaktivni epitel zauzima
oko 2cm2 područja nazalne šupljine gdje pokriva – concha nasalis suprior,
meatus nasi superior i mali dio na medijalnoj strani conchae nasalis mediae, te
još odgovarajući dio septuma nasi.
Olfaktivni sistem je usko vezan sa limbičkim sistemom, pa se smatra njegovim
sastavnim dijelom. Identifikaciju i diferencijaciju mirisa vrši dio mozga označen
kao – rhiencephalon.
Leži na bazalnoj strani frontalnog lobusa i susjednom dijelu medijalne strane
hemisfere između – rostrum corporis callosi i donjeg kraja – gyrus frontalis
superior.
Dijeli se na:
- PARS ANTERIOR:
a. Bulbus olfactorius,
b. Tractus olfactorius,
c. Trigonum i tubeculum olfactorium,
d. Stria olfactoria lateralis, medialis, intermedia.
- PARS POSTERIOR:
a. Supstancia perforata anterior,
b. Gyrus diagonalis,
c. Gyrus subcallosus.

Rhiencephalon je u vezi sa – pars fornicata palli (gyrus limbicus et intralimbicus).

Sa ova dva gyrusa gradi dva olfaktivna režnja:
1. LOBUS OLFACTORIUS ANTERIOR = pars anterior rhiencephali + gyrus
limbicus,
2. LOBUS OLFACTORIUS POSTERIOR = pars posterior rhiencephali + gyrus
intralimbicus.

226
B.H.
 >> C N S <<

82. VIDNI SISTEM - VIZUELNI CENTRI I PUTEVI

(N.OPTICUS, CHIASMA OPTICUM, TRACTUS
OPTICUS)
/šljivić 174, heimer 282, šečerov 81

Optički put je senzorički koji prenosi utiske primljene putem retine i sprovodi ih:
1. Preko primarnih optičkih centara u diencephalonu – (corpus geniculatum
laterale i pulvinar), do sekundarnih optičkih centara u telencephalonu, i to
je vizuelni snop optičkog puta.
2. Preko reflexnog primarnog optičkog centra u mesencephalonu –
(colliculus superior), do odgovarajućih jedara u medulli oblongati i medulli
spinalis, prouzrokujući posredstvom njih reflexne pokrete izazvane
optičkim utiscima, to je reflexni snop optičkog puta.

Na optičkom putu razlikuju se četiri dijela: periferni, centralni, kortikalni i reflexni ili
nishodni dio. Oni su sastavljeni iz odgovarajućih neurona:
1. Perifernih ili intraretinskih,
2. Centralnih:
- Retino-diencephaličnih,
- Retino-mesencephaličnih.
3. Kortikalnih – kojima se nastavljaju centralni, retino-diencefalični neuroni,
4. Reflexnih neurona – koji produžuju centralne, retino-mesencefalične neurone.

I – PERIFERNI NEURONI ili intraretinski

Ovi neuroni grade periferni ili intaretinski dio optičkog puta.
Periferni neuroni sačinjavaju bipolarne ćelije – stratum granulosum internum
retine, sa svojim produžecima. Oni vezuju prijemne (neuroepitelijalne) ćelije
retine – (stratum granulosum externum), sa njenim ganglijskim ćelijama –
(stratum ganglionare).

II – CENTRALNI NEURONI
Centralni neuroni vezuju retinu sa primarnim optičkim centrima diencephalona i
mesencephalona, pa su to:
- Retino-diencefalični centralni neuroni (pulvinar, corpus geniculatum),
- Retino mesencefalični (colliculus superior).

227
B.H.
 >> C N S <<

Početni intraretinski dio gradi sloj optičkih vlakana retinae – stratum filorum.
Njegov vanretinski dio obrazuje po izlasku iz očne jabučice:
- Nervus opticus,
- Chiasma opticum,
- Tractus opticus – koji sa radix lateralis završava na primarnim optičkim
centrima diencephalona i mesencephalona.
(a na primarnim akustičkim centrima svojim užim, unutrašnjim korijenom – radix
medialis).

Pravac puta centralnih neurona do primarnih centara je različit, prema dijelu

retine odakle polaze pa tako razlikujemo:
1. Vlakna koja se rađaju iz temporalne polovine retine – ne ukrštaju, se u
chiasma opticum, već iz nje prelaze u tractus opticus iste strane.
2. Vlakna koja dolaze iz nazalne ili unutrašnje polovine – ukrštaju se, u
chiasmi opticum, pa prelaze u tractus opticus suprotne ili kontralateralne
strane.
3. Makularna vlakna – rađaju se iz ganglijskih ćelija maculae luteae (žuta
mrlja mrežnjače), dijelom se ukrštaju dijelom ne ukrštaju – (semidecusatio
filorum), tako da jedna vlakna prelaze u tr.opticus iste strane, a druga
suprotne.

Završni dijelovi centralnih neurona napuštaju tractus opticus kroz njegov širi
spoljnji korijen – radix lateralis tractus optici, podijeljen u tri završna snopa:
1. Talamični snopić (pars talamica) – u pulvinar thalami (thalamus),
2. Metathalamični snopić (pars geniculata) – u corpus geniculatum laterale
(metathalamus),
3. Mezencefalični snopić (pars mesencephalica) – colliculus superior.

Talamični i metatalamični snopić sadrže retino-diencephalične centralne

neurone završavaju se u – primarnim optičkim centrima diencephalona. Retino-
diencephalični centralni neuroni nastavljaju se kortikalnim neuronima optičkog
puta.

Mezencephalički završni snopić sadrži retino-mezencephalične centralne

neurone koji se završavaju u – reflexnom primarnom optičkom centru
mesencephalona – collicullus superior, a produžuje se reflexnim neuronima
optičkog puta.

228
B.H.
 >> C N S <<

III – KORTIKALNI NEURONI

Kortikalni neuroni optičkog puta, vezuju primarne optičke centre diencephalona
sa optičkim centrima u kori mozga – (area striata).

Nastavak su retino-diencephaličkih centralnih neurona, što znači da polaze iz –

primarnih optičkih centara diencephalona pomoću dva snopa:
1. Tr. Geniculocorticalis Opticus – iz corpus geniculatum laterale u area 17,
2. Tr. Pulvinocorticalis – iz pulvinara, koji zajedno čine – radiatio optica
Gratiolet u area 18.
Oba snopa Gratioletovog puta prolaze prvo kroz – zona lateralis-Wernicke, pa kroz pars
retrolentiformis capsualae internae. Dalje prolaze kroz centrum semiovale, lateralno od
occipitalnog roga bočne komore, i završavaju se u kori elementarnog optičkog centra – area
striata.

IV – REFLEXNI NEURONI
Reflexni neuroni optičkog puta predstavljaju produžetak
retinomesencephaličkih centralnih neurona, skupljeni u reflexne optičke
puteve:
1. Tr.tectobulbaris,
2. Tr.tectoreticularis Pawlov,
3. Tr.tectospinalis.

Ovi vezuju reflexni optički centar – colliculus superior sa odgovarajućim jedrima

moždanog stabla – (nc.nn.oculomotorius i nc.nn.facialis), i medullae spinalis –
(centrum ciliospinale Budge), kao i motorna jedra cornu anterior medullae
spinalis, dovodeći preko njih do reflexnih pokreta, izazvanih svijetlosnim
utiscima.

U grupu reflexa koji se prenose optičkim putem spadaju:

1. Preko nc.nn.facialis – refleksno žmirkanje (refleksno zatvaranje očnih
kapaka),
2. Preko centrum ciliospinale – reflex širenja zjenice – mydriasis,
3. Preko nc.nn.oculomotori:
a. reflex suženja zjenice – miosis,
b. reflexno pokretanje očiju,
c. reflex za akomodaciju,
d. reflex za konvergenciju, istovremena kontrakcija oba m.rectus bulbi
medialis.

229
B.H.
 >> C N S <<

VIZUELNI CENTRI I PUTEVI

Nervus opticus, chiasma opticum i tractus opticus
*****

N.opticus probija skleru i prolazi kaudalno do – chiasma opticum, gdje se vlakna

iz nazalnih polovina retine ukrštaju, pa nastaju – tractus optici, i prelaze na
suprotnu stranu. Potom vlakna iz nazalnih polovina obje retine ukrštaju u
chiasmu opticum svaki tr.opticus sadrži vlakna iz temporalnih retina
ipsilateralnog oka i nazalnih retina kontralateralnog oka.
Tr.opticus zavija oko cerebralnih peduncula do – nucleus geniculatus lateralis.
Vlakna završavaju u – colliculus superior i regio pretectalis.

Značajna su dva tipa retinalnih ćelija:

M – projektuju se u magnocellularne slojeve,
P – projektuju se u parvocellularne slojeve,
-> dalje završavaju u nucleus geniculatus lateralis.

AREA 17 – STRIATA (primarno vidno polje)

U njoj završavaju kortikalni neuroni – tr.geniculocorticalis opticus.
- Centar za analizu elementarnih optičkih informacija iz ipsilateralnih
polovina retine oba oka.

AREA 18 – PARASTRIATALNO PODRUČJE

- Područje lateralne površine occipitalnog režnja,
- U njoj završava – tr.pulvinocorticalis,
- Fina vizuelna analiza posmatranog objekta.

AREA 19 – PERISTRIATNO PODRUČJE

- Procjena veličine posmatranog objekta u mirovanju i kretanju,
- Prepoznavanje i imenovanje boja,
- Na vrhu lateralne površine occipitalnog režnja.

*****
Optički nerv je integralni dio CNS-a, više nego što je periferni nerv, i slično ostatku CNS-a,
obavijen je durom, aranchnoideom i piom mater. Subduralni i subarahnoidalni prostori
mozga, prema tome su produžetak duž optičkog nerva i povećanje interkranijalnog pritiska
se lahko prenosi duž optičkog nerva na diskus opticus.

230
B.H.
 >> C N S <<

83. NUCLEUS GENICULATUS LATERALIS

/heimer 282, šečerov 50

Ovo jedro je ventrolateralni dio talamusa, šestoslojne konične strukture. Važno

subkortikalno jedro u vidnom sistemu. Ćelije koje ga izgrađuju raspoređene su u
vidu šest koncentričnih lamela između kojih su bijeli snopovi izgrađeni od
vlakana. Aksoni magnocelularnih (M) ganglijskih ćelija završavaju u – dva
ventralna magnocellularna sloja, dok aksoni parvocelularnih (P) ćelija projektuju
u – četiri dorzalna parvocelularna sloja. Impulsi iz oba oka dolaze razdvojeni u
NGL, tri sloja primaju input iz jednog oka, a preostala tri sloja iz drugog oka.

Nucleus geniculatus lateralis prima aferentna vlakna iz retine oba oka preko
tractus opticusa.
Aferentna vlakna iz retinae završavaju, tj. projiciraju se u tačno određene
dijelove nucleus geniculatus lateralis.
Eferentna vlakna magnocellularnih lamina odlaze u pretectum, colliculi
superioris, nucleus suprachiasmatis i zona incerta.

Aksoni neurona parvocelularnih lamina prolaze kroz stražnji krak capsulae

internae, formiraju – radiatio optica i završe u vidnom kortexu – area 17,
Brodmann – occipitalnog režnja.
Monoaminergična vlakna dolaze u NGL iz locus coeruleus i nc.raphe dorsalis.
Pošto neuroni NGL ne reaguju za vrijeme sna, visoko su odgovorni za vizuelne
stimuluse u vrijeme budnosti.
Primarna mu je funkcija prijenos informacija iz očiju do vizuelnog cortexa.

*****
Nucleus geniculatus lateralis prima aferentna vlakna kao povratnu vezu iz vidnog kortexa.
Smatra se da su magnocellularne lamine odgovorne za kontrasno viđenje i pokrete u
vidnom polju, a parvocellularne za kolorni vid.

231
B.H.
 >> C N S <<

84. TRACTUS GENICULOCORTICALIS (radiatio

optica) i VIZUELNI CORTEX
/heimer 285

Neuroni iz nc.geniculatus lateralis obrazuju – tr.geniculocalacrinus ili radiatio

optica koji se projiciraju u primarni vizuelni cortex u području – sulcus calcarinus
u occipitalnom lobusu.

Pošto se vlakna iz nazalnih dijelova obje retine ukrštaju u hijazma opticum,

vizuelni kortex obje hemisphere prima informacije iz suprotnih vizuelnih
hemipolja. Radiatio optica prolazi kroz – retro i sublentikularni dio capsulae
internae a njena vlakna se lepezasto rasipaju. Vlakna koja se lepezasto rasipaju
prenose impulse iz donjih retikularnih kvadranata, zavijaju lateralno i neznatno
rostralno oko temporalnog roga lateralnog ventrikula, prije nego produže u
kaudalno u donju usnu sulcus calcarinusa.

Primarni vizuelni kortex

Primarni vizuelni cortex se podudara sa Brodmanovom areom 17 (nalazi se na
medijanoj strani lobus occipitalis). A vizuelni cortex se pruža i kroz areu 18, 19
(lateralne površine lobus occipitalis).
Primarni vizuelni kortex poznat kao i V1 area 17 – STRIATNO POLJE.

Ekstrastriatalna vizuelna područja:

V2 =>
V3 => area 18 oblik PARASTRIATNO POLJE
V4 (možda) boja
V5 Area 19 pokret EKSTRASTRIATNO POLJE

232
B.H.
 >> C N S <<

85. PRETECTUM I PUPILARNI SVJETLOSNI REFLEX

/289 heimer

Veličina pupile je određena aktivnošću parasimpatičke inervacije – m.sfincter

pupille i simpatičkom inervacijom krvnih sudova irisa i – m.dillatora pupille.

Veličina varijacije je uzrokovana različitim faktorima kao sto su promjene u

intezitetu svijetla u toku akomodacije i pri stresu.
Poznat je je fenomen "pupilarne konstrikcije" kao odgovor na jako svijetlo
nazvan – direktni svijetlosni reflex.

Aferentna veza u reflexnom luku je predstavljena vlaknima koja dopiru u

pretektalni region kroz – nervus opticus i tractus opticus.
Neuroni u pretektalnom regionu se povezuju sa parasimpatičkim Westfal-
Edingerovim jedrom, koje inervira – m.sfincter pupille, preko – ganglion cilliare.

Pošto se vlakna ukrštaju prelazeći sa jedne strane na drugu u optičkoj hijazmu i

u pretektalnoj arei neizražena pupilarna konstrikcija se označava kao ukršteni ili
konsenzualni svijetlosni reflex.
Procjena pupillarnog svijetlosnog reflexa je značajan dio neurološkog pregleda.

233
B.H.
 >> C N S <<

86. AUDITIVNI SISTEM (corpus trapezoideum,

lemniscus lateralis et radiatio acustica)
/ heimer 306, šljivć 178

Akustički put vezuje neuroepitelijalne ćelije Kortijevog organa – (GANGLION

SPIRALE COCHLEAE), preko akustičkih jedara rombencephalona (nc.cochlearis
ventralis et dorsalis) i primarnih akustičkih centara (colliculus inferior, corpus
geniculatum mediale) sa kortikalnim akustičkim centrom smještenim u – GYRI
TEMPORALIS TRANSVERSI.
Na akustičkom putu razlikuju se 3 dijela: periferni, centralni i kortikalni dio, koji
su sastavljeni od istoimenih neurona.

I – PERIFERNI NEURONI
Periferni neuroni obrazuju vlakna – n.statoacusticusa koja se pružaju od
Kortijevog organa do akustičkih jedara u rhombencephalonu – nc.cohlearis
ventralis et dorsalis.
Dentriti perifernih neurona polaze od neuroepitelijalnih ćelija Kortijevog organa
i dolaze do – ganglion spirale cochleae sadržanog u canalis spiralis modioli.
Od ovog ganglija polaze njihovi neuriti koji napuštaju put kroz – Tractus spirali
foraminosus, na dnu meatus acusticus internusa te ulaze u sastav nervus
statoacusticusa.
Sadržani u ovom živcu ulaze u rhombencephalon, između ponsa i medulae
oblongate, kroz odgovarajući dio fosse pospontine i završavaju u – nc.cochlearis
ventralis et dorsalis.

II – CENTRALNI NEURONI
Ovi neuroni grade centralni dio akustičkog puta koji se pruža kroz moždano
stablo, počev od oba akustička jedra u rhombencephalonu do primarnog
akustičkog centra u mezencephalonu (colliculus inferior) i diencephalon
(nc.geniculatum mediale).
U početku je dvostruk, sastavljen iz dva početna snopa:
1. Dorsalnog – Striae medulares,
2. Ventralnog – Corpus trapezoideum.
Oba ova snopa se sjedinjuju rostralno od – nc.olivares superior i grade završni
dio centralnog akustičkog puta – lemniscus lateralis s.acusticus. Vlakna
lemniscus lateralisa prolaze kroz brachium colliculi inferioris i završavaju u –
corpus geniculatum mediale (primarnom akustičkom centru diencephalona).

234
B.H.
 >> C N S <<

*****
Striae medullare-acusticae – predstavljaju dorzalni početni snop akustičkog puta,
rađaju se iz – nucleus dorsalis n.cochleae. Prelaze poprečno preko rombaste jame do njene
središnje linije, gdje fibrae striatum medullarium poniru u rombencephalon, i prelaze na
suprotnu stranu dorzalnog dijela ponsa, upravljene ka nucleus olivarius superior. Po
djelimičnom prekidanju svojih vlakana u ovom jedru, one ulaze rostralno od tog jedra u
sastav – lemniscus lateralisa.

Corpus trapezoideum – je ventralni početni snop centralnog akustičkog puta, koji se

rađa iz – nucleus terminalis ventralis n.cochleae. Njegova vlakna prolaze poprečno ka
suprotnoj strani ponsa, po djelimičnom prekidanju u retikularnim jedrima ponsa – nuclei
anteriores corporis trapezoidei, u gornjem maslinastom jedru, njegova vlakna ulaze u
sastav – lemniscus lateralisa.

Lemniscus lateralis s.acusticus – postaje spajanjem striae medullares i corpus

trapezoideum, rostralno od nucleus olivarius superior, predstavlja završni dio centralnog
akustičkog puta. Njegova vlakna po djelimičnom prekidanju u retikularnim jedrima – nuclei
lemnisci lateralis, penju se ispod same lateralne površine mesencephalona u predjelu
trigonum lemnisci, obrazujući uspravni krak senzitivnog ugla tegmentuma. Po ponovnom
prekidanju većeg broja njegovih vlakana u colliculus inferior, on nastavlja put do corpus
geniculatum mediale, u kojem se završava.

III – KORTIKALNI NEURONI

Polaze iz corpus geniculatum mediale, obrazujući u središnjoj bijeloj masi
hemisfere – radiatio acustica (s.tr.geniculocorticalis acusticus).
Radiatio acustica prolazi kroz pars retrolentiformis capsulae internae i
napustajući je kroz njen sublentiformni dio završava u – gyri temporales
transversi, koji prestavlja elementarni akustički centar (area supratemporalis
granulosa).

235
B.H.
 >> C N S <<

+ Iz knjige „Mozak i kičmena moždina“ – Heimer:

Centralne auditivne veze od cochlearnog jedra do auditivnog cortexa u – gyri

temporales superior su kompleksne. Kohlearna jedra i njihovi dijelovi se
odlikuju mnoštvom excitatorni i inhibitorni puteva:
1. Aksonalne projekcije iz ventralnog kohlearnog jedra obrazuju – corpus
trapezoideum, ide medijalno preko tegmentuma i završava u nc.olivarius
superior.
2. Vlakna obrazuju – lemniscus lateralis na suprotnoj strani, i penju se do –
colliculus inferior mesencephalona,
3. Vlakna iz dorzalnog kohlearnog jedra – ukrštaju se u središnjoj liniji i
povezuju se u lemniscus lateralis na suprotnoj strani,
4. Vlakna iz nc.olivarius superior se penju u lemniscus lateralis na obje strane
i završavaju u jedrima lateralnog lemniscusa i colliculli inferiora.

RADIATIO ACUSTICA – su vlakna koja idu iz – corpus geniculatum mediale do

auditivnog kortexa u gornjem dijelu – gyrus temporalis superior, prolaze kroz
sublentikularni dio capsulae internae.

*****
Vlakna koja se penju u lemniscus lateralis bez obzira na njihovo porijeklo, završavaju u
colliculus inferior, gdje uspostavljaju sinaptičke kontakte sa ćelijama colliculus inferiora,
koja prolaze kroz brachium colliculus inferior do corpus geniculatum mediale thalami.
Nekoliko kolikularnih ćelija projicira se u corpus geniculatum mediale suprotne strane, a
najveće decusacije u srednjem mozgu su komisure colikulus inferiora koje međusobno
povezuju lijevi i desni kolikulus.

Radiatio acustica su vlakna koja idu iz corpus geniculatum mediale do auditivnog kortexa u
gornjem dijelu gyrus temporalis superior, prolazi kroz sublentikularni dio capsulae internae.

Centralni auditivni putevi imaju nekoliko karakteristika koje ih odvajaju od senzitivnih

puteva. Mnoge ćelijske grupe su integralni dijelovi centralnih auditivnih puteva, znatna
količina informativnog procesa događa se na subkortikalnom nivou (kao primjer je; gornji
olivarni komplex). Drugi značajan aspekt auditivnog puta su odnosi ukrštenja i reukrštenja
na nekoliko nivoa, koji objašnjavaju zašto oštećenja u centralnim auditivnim strukturama
rijetko daje deficite za jedno uho. Ograničene unilateralne lezije ascedentnih auditivnih
puteva ostavljaju male posljedice za sluh.

236
B.H.
 >> C N S <<

87. GORNJI OLIVARNI KOMPLEX, LOKALIZACIJA

ZVUKA U PROSTORU
/306 heimer

Medijalni dio gornjeg olivarnog kompleksa – predstavljaju transverzalno

orijentisani bipolarni neuroni sa lateralnim i medijalnim dendritima.
Lateralni dendriti primaju – auditivni input iz jednog uha, a medijalni iz drugog
uha.
Ovi neuroni su osjetljivi na talasne dužine različitih zvukova koji dopiru u oba
uha, što predstavlja jedan od dva glavna stimulusa koji lociraju zvuk u prostoru.
Lateralni dio gornjeg olivarnog komplexa – odgovoran je za drugi glavni stimulus
za lokalizaciju zvuka baziranu na razlici u intezitetu između lijevog i desnog uha.

*****
Donji olivarni kompleks čine:
1. Nc.olivaris inferior,
2. Nc.olivaris accesorius dorsalis,
3. Nc.accesorius medialis.

237
B.H.
 >> C N S <<

88. RAZLIKOVANJE ZVUKOVA, INTEZITETA I

LOKALIZACIJE ZVUKA
/308 heimer

Tonotopska organizacija tj. prostorno prezentiranje frekvencija tonaliteta jedna

je od karakteristika auditivnog puta. Prostorno odvajanje tonova sa različitim
frekvencijama događa se u – cochlei, gdje bazalni dio organum Corti biva
stimulisan tonovima visoke frekvence, dok progresivno sve niže frekvencije
aktiviraju više apikalne dijelove organa.

Visoki tonovi – su predstavljeni u medijalnom dijelu auditivnog kortexa, u blizini

inzule. Zvukovi niske frekvencije – zastupljeni u lateralnom dijelu u blizini
lateralne strane mozga.

Auditivni cortex i njegova asocijativna područja su znatnije uključeni u suptilnije

razlikovanje zvukova i prepoznavanje razlike između raznih glasova i različitih
muzičkih instrumenata.

Razlikovanje inteziteta – zavisi od broja stimulisanih auditivnih receptora i od

brzine pražnjenja u pojedinim nervnim vlaknima. Cerebralni cortex nije
neophodan za razlikovanje inteziteta.

Lokalizacija zvuka – zvuk dolazi u oba uha sa malom vremenskom razlikom i sa

nešto malo razlike u intezitetu. Ova dva faktora su važna u lokalizaciji zvuka.
Gluhoća na jedno uho smanjuje sposobnost lokalizacije zvuka.

U gornjem olivarnom kompleksu su brojne bipolarne ćelije, sa medijalnim i

lateralnim dendritima. Dva dendrita primaju input iz suprotnog uha, čime se
stvara mogučnost za neurone da registruju interauralno vrijeme ili razliku
inteziteta.

238
B.H.
 >> C N S <<

89. POKRETI OKA

/heimer 244

Pokreti oka su visoko kordinirani i regulisani. Motorne jedinice za mišiće oka su

vrlo male u redosljedu od 3-6 mišićnih vlakana za svaki motorni neuron.
Pokreti oka su u principu konjugirani, tj. oba oka se kreću zajedno, skoro
identično. Dupli likovi ili diplopija se mogu dešavati kada pokreti oka nisu konjugirani, što
se događa kada su neki od mišića oka su paralizovani.

Mogu biti voljni i reflexni u prirodi, a javljaju se kao odgovor na različite

stimuluse uključujući vizuelne impulse kao i poruke iz – vestibularnih jedara,
cerebelluma i cerebralnog cortexa.
Pretektalno područje je značajno u obavljanju pupilarnog svjetlosnog reflexa i
reflexa akomodacije. Strukture prozencephalona u cerebralnom cortex i bazalne
ganglije, također su uključene u vizuelno vođene i voljne pokrete oka.

Razlikujemo slijedeće pokrete oka:

1. Iznenadni, brzi ili oštri konjugirani pokreti oka – dovode oko ponovo u
položaj da lik objekta sa periferije pada na foveu centralis te tako formira
sliku,
2. Mirni, spori pokreti – javljaju se kada se objekat prati pri kretanju, da bi se
lik zadržao na fovei centralis,
3. Vestibulo-okularni reflexi – podešavaju položaj oka, kao odgovor na
pokrete glave,
4. Optokinetički odgovori – javljaju se kao kompezacija za pokret u vizuelnoj
okolini,
5. Vergence – označavaju binokularnu razdvojenost da bi se lik sačuvao na
fovei centralis u oba oka. Ako se objekat kreće prema posmatraču oči
konvergiraju, a ako se udaljava divergiraju.

*****
KONTROLA POKRETA OČIJU:
Opšta somatomotorna okulogirna jedra: III, IV, VI inervišu mišiće pokretače očne jabučice,
(n.oculomotorius, n.trochlearis, n.abducens). Ova jedra su međusobno povezana ali su
povezana i sa vestibularnim jedrima i jedrima RF ponsa i mesencephalona.
- Fasciculus telencephalicus medialis – kordinacija pokreta očiju sa pokretima
glave,
- Centar za lateralni pogled – RF ponsa uz nc.n.abducens,
- Centar za vertikalni pogled – substantia grisea periaqueductalis u visini collicullus
superiora.
239
B.H.
 >> C N S <<

90. CENTRI ZA PROIZVODNJU SAKADA

/245 heimer

Sakade – su brzi, konjugirani pokreti oka.

Neuroni u – nc.nervi abducens i obližnja paramediana jedra RF su od posebnog
značaja za horizontalne sakade.
Ovi neuroni se označavaju kao "centar za zurenje" – gaze centar ili centar za
proizvodnju sakada, a osiguravaju kordinaciju između – m.rectus lateralisa sa
jedne strane i – m.rectus medialisa sa suprotne strane.

Projekcija je inkorporirana u – fasciculus longitudinalis, koji je najznačajniji

kordinirajući put za konjugirane pokrete oka.
Centar za vertikalne sakade nalaze se u rostralnom intersticijalnom jedru
fasciculus longitudinalis medialisa na rostralnoj strani mezencephalona.
Ovo jedro prima značajan input iz – pontinske paramediane rerikularne
formacije koja također kontroliše vertikalne sakade.
Premotorni neuroni u rostralnom intersticijskom jedru projiciraju se u – nc.nervi
trochlearis, a najvise u okulomotorni nuklearni kompleks.

240
B.H.
 >> C N S <<

91. STRUKTURE PROZENCEPHALONA UKLJUČENE

U KONTROLU POKRETA OKA
/247 heimer

Nekoliko regiona prozencephalona u oba i u cerebralnom kortexu i u bazalnim

ganglijama direktno je uključeno u voljne pokrete oka, uključujući vizuelno
vođene sakade.
Najznačajnije je frontalno očno polju u arei 8, koja je smještena u stražnjem
dijelu – gyrus frontalis mediusa ispred premotornog kortexa.
Frontalno očno polje (FEF) prima input iz kortikalnih područja, a posebno iz
stražnjeg parijetalnog očnog polja, koje se nalazi u – arei 7 u lobus parietalis
superior.

FEF služi kao region okidanja za centre koji proizvode sakade u moždanom
stablu, tako što direktno utiču svojim projekcijama ili indirektno preko
frontalnog očnog polja projicirajući se u – colliculus superior, čije se projekcije
naizmjenično vraćaju u centar za proizvodnju sakada u moždanom stablu.

Treća mogućnost je osiguravanje motornih krugova kroz bazalne ganglije.

*****
Aktivacija ovog kruga odvija se excitatornim impulsima iz frontalnog očnog polja koji služi
za disinhibiciju colliculus superiora. Uklanjanjem toničke inhibicije colliculus superiora ova
struktura ce biti u poziciji da da injicira sakade putem svojih projekcija u centre za
proizvodnju sakada.
Stražnje očno polje, koje je više povezano sa vizuelnom pažnjom nego sa motornim
aspektima sakada, važno je za sakade samo u obimu vizuelne pažnje koja je neophodan
preduvjet za vizuelno vođene sakade.

241
B.H.
 >> C N S <<

94. OVOJNICE MEDULLAE SPINALIS

/ šečerov 20

Medulu spinalis obavijaju 3 moždanice:

- DURA MATER SPINALIS,
- ARANCHOIDEA SPINALIS,
- PIA MATER SPINALIS.

I – Dura mater spinalis

Sastoji se od dva lista, od kojih svojim spoljašnjim listom oblaže koštane zidove
kičmenog kanala od –foramen occipitale magnuma do –os coccygis. Unutrašnji
list gradi duralni omotač kičmene moždine koji se produžuje ispod njenog
donjeg kraja – conus medullaris, sve do S2 gdje se završava u vidu kupaste kesice
i nastavlja se do trtične kosti sa – filum durae matris spinalis. Od unutrašnjeg
lista dure se bočno odvajaju cjevasti produžeci upravljeni do odgovarajućeg
međupršljanskog otvora – foramina intervertebralia. U njima su sadržani
korijeni kičmenih živaca na svom putu kroz epiduralni prostor kičmenog kanala.
Unutrašnji i vanjski zid su odvojeni sa – cavum epidurale. Ovaj prostor je
ispunjen sa masnim tkivom i – plexus venosi vertebrales interni.
Između durae i aranchoideae – spatium subdurale.

II – Aranchoidea spinalis
Oblaže duboku stranu unutrašnjeg lista durae i prati ga sve do njegovog donjeg
kupastog završetka u visini S2. Ona je sa –cavum subaranchoidale odvojena od
pia mater. Aranchnoidea spinalis je bočno u vezi sa pia mater preko frontalno
postavljene tanke glijske pregrade subaranchnoidalnog prostora, zvane
zupčasta veza – ligamentum denticulatum.

III – Pia mater spinalis

Pruža se od –atlasa do –L2, kao i kičmena moždina na čijem se – conus
medularis, i završava. Ona gradi u kičmenom kanalu sljedeće tvorevine:
1. Septum cervicale intermedium – duplikatura koja se uvlači u fissuru mediu
anterior donoseći joj krvne sudove,
2. Lig.denticulatum – nepotpuna pijalna pregrada cavum subaranchnoidale
kičmenog kanala, postavljena u frontalnoj ravni sa obje strane kičmene
moždine između prednjih i zadnji korijenova kičmenih živaca. Ona vezuje
spoljnju stranu piae mater sa dubokom stranom aranchnoidae koja oblaže
duralni omotač.
*
242
B.H.
 >> C N S <<

Njena unutrašnja pripojna ivica se pruža duž sredine bočne strane kičmene moždine.
Njena spoljnja ivica je sastavljena iz niza lukova konkavnih u polje odvojenih jedan od
drugog zupcima. Vrhovi zubaca pričvršćuju se na dubokoj strani durae mater spinalis,
između svaka dva naredna kičmena živca odgovarajuće strane.

Cavum subaranchoidale se naglo širi u lumbalnom dijelu kičmenog kanala -

CISTERNA LUMBALIS, od conus medularis do S2. Sadrži liquor i caudu equinu.
Lumbalna punkcija između L3-L4, L4-L5.

*****
VASKULARIZACIJA KIČMENE MOŽDINE

Vaskularizaciju kičmene moždine obezbjeđuju sljedeće arterije:

B. Art.vertebralis; daje a.spinalis anterior dvije aa.spinales posterior, koje
prate prednje i dorzolateralne brazde kičmene moždine i rami spinale.
C. Art.cervicalis ascendens i art.cervikalis profunda, vaskulariziraju cervikalni
dio kičmene moždine.
D. Aa.intercostales, vaskulariziraju torakalni dio kičmene moždine.
E. Aa.lumbales i art.iliolumbalis, snadbijevaju krvlju slabinski dio kičmene
moždine.
F. Art.sacrales laterales, vaskulariziraju krstačni dio kičmene moždine.

Vene kičmene moždine prate navedene arterije. Najbolje su izražene vena

spinalis anterior i vena spinalis posterior. Sve vene se ulijevaju u plexus venosi
vertebrales interni et externi, koji su povezani sa venama toraxa, abdomena,
karlice.
243
B.H.
- GANGLIONI GLAVE I VRATA
*****
Dodatno obrađeno:

I - GANGLION CILIARE

Jedan je od 5 gangliona cefaličnog autonomnog nervnog sistema pridodat –

N.OPHTALAMICUSU. Ovaj ganglion ima oblik pravougaone ploče, i leži na
srednjoj strani očnog živca. Pokriven je dubokom stranom spoljnjeg mišića oka,
a udaljen 0.5cm od optičkog kanala (ispred canalis optici).

Dovodne ili aferentne grane (KORIJENI) su:

1. Dugi ili senzitivni korijen koji dolazi iz – n.nasocilliarisa – (od
n.ophtalmicusa) – RAMUS COMMUNICANS CUM NN.NASOCILIARIS i završi
u zadnjem gornjem uglu gangliona.
2. Kratki ili parasimpatički korijen – RADIX OCULOMOTORIA koji se završava
na zadnje donjem uglu gangliona a donosi mu parasimpatička vlakna iz
donje grane n.oculomotoriusa – (rr.musculares intrabulbares
n.oculomotori),
3. Simpatički korijen – (RAMUS SIMPATICUS AD GANGLION CILIARE) koji
dovodi simpatička vlakna iz simpatičkog spleta oko a.ophtalmicae –
(plexus ophtalmicus) i ova vlakna završe između predhodnih.

Odvodne grane:
NN.CILIARES BREVES – (5-6) – svaki ima motorna, snzitivna i simpatička vlakna.
Ovi živci prate spoljnju stranu n.ophtalmicusa, probijaju beonjaču oko očnog
živca i inervišu zidove očne jabučice – (Tidmanov - jedan od njih, prati
a.centralis retinae).
 >> C N S <<

II - GANGLION PTERIGOPALATINUM

Ganglion pterigopalatinum pripada autonomnom živčanom sistemu glave,

pridodat je – N.MAXILLARISU.
Kupastog je oblika, lezi u – fossi pterigopalatini neposredno unutra od stabla –
n.maxillarisa, uglavljen u vidu čepa sa svojim zadnjim krajem u prednji otvor –
canalis pterygoideus.

Dovodne grane:
I. N.CANALIS PTERYGOIDEI – koji se završava na zadnjem kraju gangliona, a
nastaje na zadnjem otvoru – canalis pterygoidei spajanjem; – n.petrossus
maior i profundusa.
II. NN.PTERIGOPALATINI – SENZITIVNI

Objašnjenje:
- motorni ili parasimpatički korijen ovog gangliona je – n.petrosus maior koji
mu donosi parasimpatička vlakna facijalnog živca za inervaciju; glandulae
lacrimalis, nepčanih i nosnih žlijezda.
- simpatički korijen je ustvari – nervus petrosus profundus koji dolazi od
susjednog simpatičkog spleta oko ACI,
- senzitivni korijen su grančice n.maxillarisa – nn.pterygopallatini.

Odvodne vrane:
Prelaze u pterygopalatinske živce i preko njih idu u:
1. Stablo n.maxillarisa, donoseći mu tako parasimpatička sekretorna vlakna iz
n.facialisa (rr.lacrimales n.petrosi maioris) koja prelaze u –N.ZIGOMATICUS
i preko njegove anastomoze sa lacrimalisom u – gl.lacrimalis.
2. NN.PALATINI MINORES ET MAIOR – za nepćane žlijezde,
3. Rr.nasales post. sup. lat et med – za sekreciju. Parasimpatička vlakna za
inervaciju žlijezda nosne sluzokože.

245
B.H.
 >> C N S <<

III - GANGLION SUBMANDIBULARE

Leži na donjoj ivici n.lingualisa na mjestu gdje ovaj prelazi iznad gornje ivice
gl.submandibularis.

Dovodne grane:
I. Spoljnje grančice s jezičnim živcem – RR.COMUNICANTES CUM
N.LINGUALIS koja predstavljaju PS i senzitivni korijen ovog gangliona
donoseći mu parasimpatička vlakna. CHORDAE TYMPANI sadržane u
n.lingualisu – (rr.glandulares chordae tympani).
II. Simpaticki korijen – ramus simpaticus iz susjednog simpatičkog spleta oko
– n.facialisa.

Odvodne grane:
Rr.glandulares za gl.submandibullaris

IV - GANGLION OPTICUM

Leži priljubljen uz unutrašnju stranu n.mandibullarisa ispod foramen ovale.

Dovodne grane:
1. Parasimpatički korijen – predstavljen sa – N.PETROSSUS MINOROM koji
donosi ganglionu parasimpatička sekretorna vlakna iz – n.glossopharyngei
za glandulu parotideu – (rr.glandulares nn. IX) i anastomotska grana iz –
n.facialisa, – n.petrosus minor predstavlja završnu granu n.tympanicusa,
koji se izdvaja iz –plexus tympanicusa, a po svome spoju sa granom –
n.facialisa r.communicans cum plexus tympanico izlaze kroz mali otvor
piramide temporalne kosti i kroz – fissuru sfenopetrossu dolaze do
ganglion opticuma,
2. Senzitivni korijen su vlakna – nn.mandibulare,
3. Simpatička grana oko – a.mengeae mediae.

Odvodne grane:
a) grančice za; – n.tensoris tympani i n.tensoris vv.pallatini,
b) r.communocans cum nn.auriculotemporalis,
c) r.communocans chorda tympani,
d) r.communicans cum ramo meningeo – (sp.otvor njegov zivac).

246
B.H.
 >> C N S <<

„We are told to remember the idea

and not the man. Because a man
can fail. He can be caught, he can
be killed and forgotten. But 400
years later, an idea can still
change the world. I have
witnessed firsthand the power of
ideas. I᾽ve seen people kill in the
name of them. But you can not
kiss an idea... can not touch it or
hold it.
Ideas do not bleed. They do not
feel pain. They do not love. And it
is not an idea that I miss. It is a
man.
A man that made me remeber
The 5th of November. A man that I
will never forget.“

Anonymus (2011)

247
B.H.