Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža hrvatski je pisac 20. stoljeća kojeg odlikuje socijalna angažiranost. Rođen je u Zagrebu te je
često dolazio u sukobe od kojih je jedan ‘’Sukob na književnoj ljevici’’. Znatno je utjecao na razvoj hrvatske
suvremene književnosti. 1928. Objavljuje dramu Gospoda Glembajevi koja je dio glembajevske trilogije uz
drame U agoniji te Leda i 11 novela. Glembajevska trilogija obilježava analitičko-realističku te psihološku
fazu Krležina stvaralaštva. Prati propadanje zagrebačke patricijske obitelji. Gospoda Glembajevi je drama o
obitelji Glembay čiji je glavni lik mladi Leone koji se bori protiv urođene glembajevske krvi.
Leone Glembay dolazi u posjet obitelji nakon jedanest godina. On je mladi intelektualac s dubokim
unutarnjim sukobima. Doktor je filozofije i slikar iako je uvijek imao dara za matematiku. Temeljni dramski
sukob je između njega i njegovog oca Ignjata. Nakon smrti Leonove majke, Ignjat je oženio barunicu Castelli
koja je do titule barunice došla udajom te im je čak i njen rodni list nepoznat. Ignjat Glembay zaveden je
barunicom i ne primjećuje ništa krivo u njihovom odnosu. Štoviše, smatra da ga je ona naučila živjeti te ga
stavila u središte pozornosti. On što povezuje Ignjata Glembaya s Leonom je ista glembajevska krv. Svi
glembajevci dijele biološki, erotski, tjelesni nagon kojeg su dobili rođenjem. Njihov biološki determinizam
bazira se na legendi stare Barboczyjeve po kojoj su svi Glembajevi varalice i ubojice. Leone se cijeli svoj život
bori protiv urođenih nagona i pokušava postupati što više etički. Iako je imao ljubavnu aferu s barunicom,
zaljubio se u Angeliku koja je glavni razlog njegovog povratka. Ona vjeruje u njegovu unutarnju
dobronamjernost. Nakon Ignjatove smrti saslušava ga i tješi. On joj govori o trenutku kada je prvi put
svjedočio kriminalu u krčmi. Priča joj kako ga zločini prate kroz cijeli život i kako se sam uvjerio u legendu.
Zaprepašten je činjenicom da je kao mlad i bezbrižan dječak prvi put upoznat s ubojstvom, a sad kao
odrastao i dalje živi u krvavoj krčmi. Time želi reći da iako su godine prošle, on i dalje u sebi osjeća isti strah
kao što ga je osjećao tog dana kada je prvi put vidio ubojstvo. Njegovo glembajevsko podrijetlo ga
neprestano prati i koliko god se on borio protiv njega, nagoni u njemu su jači. Živi s neumorivim strahom da
će njegova glembajevost napokon izaći u potpunosti na vidjelo jer i sam vjeruje da je za to određen
rođenjem.
Iako je u Leonu uvijek kolala glembajevska krv, ona nije morala odrediti njegov život. Obiteljsko nasljeđe
utječe na nas i na svjesnim i podsvjesnim razinama. Prvo što upoznajemo i ono što ćemo zauvijek znati je
naša obitelj. No, koliko god obitelj stavlja podlogu za naše životne odluke i poglede, mi smo individua.
Koliko god bili određeni u nekim pogledima obiteljskim nasljeđem, ono nas ne određuje. Od toga ne
možemo pobjeći jer će zauvijek biti dio nas, ali boriti se protiv toga je besmisleno. Naša obitelj će zauvijek
biti dio nas, ali dokle god se borimo protiv toga, borimo se i protiv sebe. Podsvjesno ne prihvaćamo sami
sebe i time bježimo od svih. Čovjek se stalno bori protiv nasljeđa, ali neuspješno. Može se uspješno boriti
ako odluči prihvatiti sebe i obitelj za onakve kakvi jesu, ali shvati da predispozicija za nešto je samo
mogućnost koja se nikad ne mora ostvariti. Ta predispozicija uvijek može postati njegova jaka strana ako ju
odluči prihvatiti.

Sara Marković 4.d