Proces individualizacije

Od našeg rođenja, predodređeni smo za ulazak u zajednicu. Prvi socijalni krug s kojim se
susrećemo je naša obitelj, potom upisujemo vrtić i školu te polako gradimo svoj status u
društvu. Neupitno je da čovjek u sebi ima veliku potrebu za pripadnjem i težnju za znanjem.
Zbog tih razloga i stupa u razne zajednice poput religijskih, socijalnih, ljubavnih. No, učeći o
svijetu koji ga okružuje, čovjek kreće upoznavati samog sebe. Postavlja se pitanje kako biti sam
sa sobom ako smo konstantno u okruženju drugih?
Postoji termin ‘faza emancipacije’ kako bi se objasnio proces individualizacije. U tom periodu,
najčesće pri izlasku iz puberteta, pojedinac osjeća potrebu za otkrivanjem višeg. Time želi otkriti
ne samo više o svijetu i sebi, nego i kako su njih dvoje povezani. Što u njemu potiče koju
emociju, što ga nadahnjuje, rastužuje ili usrećuje. Kako se snaći u kolovratu života i kako ga
okrenuti u svoju korist. Čovjek ima potrebu izaći iz obiteljskog i poznatog te otkriti novine. Kreće
se u novim krugovima, isprobava nove stvari, otkriva što dosad nije. S obzirom da čovjek
najbolje upoznaje druge nakon što upozna sebe, mora uzeti vremena i ponašati se kao da je
odraz u ogledalu stranac. Tek kad upozna svoje reakcije na određene podražaje i prihvati ih,
može to napraviti s tuđima. Nakon što pobliže odredi neka opredjeljenja poput političkih i
religijskih, stupa u kontakt s istomišljenicima. Kreće stvarati zajednicu koju prilagođava svojem
identitetu. 'Faza emancipacije' može trajati godinama, sve dokle čovjek sam sebe ne prestane
gledati kao nešto opće. Iako smo kao ljudi svi stvoreni na istu sliku, duša u nama nije ista. Proces
individualizacije traje kroz cijeli život, naš razvitak i naše sazrijevanje nema vremenski rok. Svako
malo naučimo nešto novo, i svako malo nešto novo nas dodatno formira. Čovjek uči dok je živ te
u trenutku kad spozna koliko može naučiti od sebe, kreće se neprestano odvajati i spajati s
okolinom. Učiti od nje i kasnije joj doprinositi.
Naši roditelj i najbliža okolina pod čijim utjecajima smo rasli ostavili su velik utisak na nama. Ali
odmalena svatko od nas gleda na stvari drukčije od ostalih, čak i ljudi koji su u nas ugradili neke
temeljne vrijednosti. Stoga je bitno shvatiti da ne postoji nitko tko nije mi sami i da činjenica da
smo okruženi sa stotinama tisuća individua ne umanjuje niti definira nas. Treba uzeti vremena i
upoznati sebe sa svijetom i svijet sa sobom. Tek kad to napravimo moći ćemo ne samo iskoristiti
svoj potencijal u potpunosti nego i spoznati svoje intrizične motivacije koje će nas zauvijek
gurati kroz život.

Sara Marković 4.d