

 https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/mozdano-krvarenje-losija-varijanta-
mozdanog-udara


Iako su moždana krvarenja rjeđa, njihova prognoza je lošija, smrtnost bolesnika koji dožive neku
vrstu moždanog krvarenja veća, a zaostali invaliditet teži

Moždani udar je akutno neurološko zbivanje koje nastaje zbog poremećaja moždane cirkulacije i
posljedične premale opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima, rezultat
čega je oštećenje dijela mozga i funkcija kojima upravlja taj dio mozga.

U većini razvijenih zemalja svijeta treći je uzrok smrti među odraslom populacijom, nakon
srčanih i malignih oboljenja, te vodeći uzrok invaliditeta. U jednoj trećini slučajeva moždani
udar završava smrću, druga trećina bolesnika postaju teški invalidi, a samo trećina
zadovoljavajuće se oporavi ili kod njih zaostane samo manji invaliditet. Iz tih podataka očito je
kako moždani udar nije samo zdravstveni problem pojedinca i njegove okoline, nego ima golem
utjecaj na gospodarske i socio-ekonomske prilike u društvu. Od cerebrovaskularnih bolesti svake
godine u Hrvatskoj umre gotovo 8500 stanovnika, pa je, s bolestima srca, to prvi uzrok smrtnosti
u nas.

Najpoznatiji čimbenici rizika za nastanak moždanog udara su: dob, spol, rasa, naslijeđe,
povišeni krvni tlak, srčane bolesti, pušenje, šećerna bolest, povišene masnoće u krvi,
alkoholizam, stres, tjelesna neaktivnost, prekomjerna tjelesna težina i nezdrava prehrana.

Moždano krvarenje znači lošiji ishod

Moždani udar može biti uzrokovan začepljenjem arterija u glavi ili na vratu (ishemijski
moždani udar), stvaranjem ugruška ili puknućem krvne žile (hemoragijski moždani udar). U
85 posto slučajeva riječ je o ishemijskim moždanim udarima, a u 15 posto o moždanim
krvarenjima. Iako su moždana krvarenja rjeđa, njihova prognoza je lošija, smrtnost
bolesnika koji dožive neku vrstu moždanog krvarenja veća, a zaostali invaliditet teži.

Klinički se moždano krvarenje najčešće manifestira oduzetošću ekstremiteta, smetnjama govora,

vida, osjetnim ispadima, poremećajem stanja svijesti ili različitim oblicima epileptičkih napadaja

Ako se krv izlije u okolno moždano tkivo, najčešće zbog prsnuća krvne žile uzrokovanog
povišenim krvnim tlakom, govorimo o intracerebralnom krvarenju ili intracerebralnom
hematomu. Najčešće je riječ o krvarenju koje je smješteno na tzv. tipičnim mjestima u
velikom mozgu u centralnim regijama, iako je moguće da je krvarenje lokalizirano u drugim
dijelovima mozga, u tzv. netipičnim mjestima ili u malom mozgu, ili da krvarenje prodre u
moždane komore, kad govorimo o ventrikularnom krvarenju.

Klinički se moždano krvarenje najčešće manifestira oduzetošću ekstremiteta, smetnjama govora,

vida, osjetnim ispadima, poremećajem stanja svijesti ili različitim oblicima epileptičkih
napadaja.
Terapija takvog oblika moždanog krvarenja većinom je medikamentozna (primjenom lijekova), a
iznimno operativna. U predviđanju neurološkog i kliničkog ishoda važnu ulogu ima obujam
krvarenja, odnosno hematoma u mozgu.

Nova terapija na pomolu?

Kako je takvo moždano krvarenje najsmrtonosniji oblik moždanog udara, u znanstvenom su
svijetu snažno odjeknuli rezultati kliničkog ispitivanja nove terapije moždanog krvarenja prije
poznatim lijekom, koji se inače uspješno koristi u liječenju hemofilije. U veljači 2005. New
England Journal of Medicine objavio je rezultate tog ispitivanja liječenja rekombinantnim
aktiviranim čimbenikom VII (NovoSeven), tzv. faktorom VII - preparatom za zgrušavanje u
bolesnika s moždanim krvarenjem (intracerebralna hemoragija, ICH).

Ispitivanje je pokazalo da rana primjena NovoSevena, sljedeća tri sata od nastupa simptoma
moždanog krvarenja u bolesnika, može ograničiti povećanje moždanog krvarenja, smanjiti
smrtnost i poboljšati neurološke i kliničke ishode bez znatnijeg povećanja rizika od smrtonosnih
ili ozbiljnijih tromboembolijskih komplikacija. Kliničko ispitivanje uključivalo je 399 bolesnika
u kojih je dijagnoza moždanog krvarenja postavljena uz pomoć kompjutorizirane tomografije
(CT) mozga unutar tri sata od nastanka simptoma. Primjenjivale su se tri različite doze
navedenog lijeka. Prema iskustvu liječnika, optimalna doza lijeka je 80 mikrograma na kilogram
tjelesne težine, jer je imala najmanje nuspojava uz veliku učinkovitost. Također je dokazano da
se uz tu vrstu liječenja znatno poboljšao neurološki i klinički ishod bolesti.

Liječnici smatraju da je rezultat studije obećavajući. Navedeni rezultati iz kliničke faze 2

upozoravaju da smo došli do povijesne prekretnice u liječenju moždanog krvarenja, ali u tijeku je
konačno ispitivanje, tzv. faza 3, koja se provodi na većem broju bolesnika. Nakon toga se
očekuje odobrenje lijeka za širu kliničku upotrebu te njegova registracija u Americi i Europi.

Klinika za neurologiju KB Sestara milosrdnica i Referalni centar Ministarstva zdravstva RH

jedina je ustanova iz šire regije istočne i jugoistočne Europe koja je uključena u to kliničko
ispitivanje.

Vrste krvarenja
Subarahnoidalno krvarenje (SAH)

Izljev krvi zbog prsnuća proširene stijenke krvne žile na bazi mozga (aneurizme u području
Willisova kruga) u prostor ispod meke moždane ovojnice nazivamo subarahnoidalnim
krvarenjem. Aneurizme su proširenja stijenki krvnih žila koja nastaju zbog njihove slabosti, tj.
bolesti, a mogu biti različita oblika i veličine. Prsnuće aneurizme bilo koje krvne žile baze mozga
češće je u mlađih osoba.

Klinički simptomi su karakteristični i specifični, pa se ta vrsta moždanog udara može razlikovati

od ostalih s velikom pouzdanošću najčešće već na temelju kliničke slike. Naime, krv u
subarahnoidalnom prostoru djeluje iritativno na meke moždane ovojnice, pa se bolesnici
najčešće žale na glavobolju, fotofobiju (smeta im svjetlo), kočenje i bolove u šiji, mučninu,
povraćanje. Česti simptomi su i konfuzija, nemir i poremećaj svijesti. Osim navedenoga,
dijagnoza SAH-a postavlja se i na temelju pojave žarišnih neuroloških znakova (npr. pareza III.
moždanog živca, smetnje govora, oduzetost ekstremiteta), koji, međutim, najčešće izostaju.
Ostali simptomi uključuju krvarenje na očnom dnu, vegetativne simptome kao što su vrućica,
znojenje, oscilacije krvnog tlaka i temperature, te kvantitativne i kvalitativne poremećaje svijesti.

Glavobolja je glavni klinički znak SAH-a i pojavljuje se u 85 do 100 posto bolesnika. Nastupa
iznenada, pa je naglost njezina najupadljivija karakteristika. Bolesnici je često opisuju kao
"udarac ili eksploziju u glavi", kao najjaču glavobolju koju su dotad doživjeli. Najčešće se javlja
naglo, u mirovanju ili spavanju, za vrijeme umjerene aktivnosti, ali i kod intenzivne fizičke
aktivnosti, kao što je nošenje tereta te seksualni odnos.

Povraćanje i mučnina uobičajeni su početni simptomi subarahnoidalnog krvarenja za razliku od

glavobolje drugog uzroka, npr. migrene kod koje povraćanje obično nastupa kasnije, nakon
određenog razdoblja glavobolje.

Kočenje šije označava bolni otpor na voljnu ili pasivnu fleksiju (pregibanje) vrata i čest je
simptom i znak. Obično se ne razvija odmah, nego nakon tri do 12 sati, ali može i izostati u
bolesnika s dubokim poremećajem svijesti ili onih s manjim krvarenjima. Iz tog razloga
odsutnost kočenja šije ne može biti znak koji isključuje dijagnozu SAH-a.

Fotofobija (osjetljivost na svjetlost) i iritabilnost česti su simptomi u prvih nekoliko dana nakon
SAH-a, a smatraju se i posljedicom iritacije mekih moždanih ovojnica.

Poremećaj svijesti događa se kod oko 60 posto bolesnika sa SAH-om. Pojavljuje se odmah
nakon nastupa subarahnoidalnog krvarenja ili vrlo brzo poslije. Kliničke manifestacije
poremećaja svijesti su različite, od letargije, konfuzije, agitacije ili pospanosti do duboke kome.

Različitim istraživanjima potvrđeno je da je kod moždanog udara terapijski prozor, znači vrijeme
najdjelotvornijeg učinka lijekova, vrlo kratak i u najboljem slučaju iznosi samo tri do šest sati

Epileptički napadi (parcijalni ili generalizirani) mogu nastupiti kod nastanka subarahnoidalnog
krvarenja ili kasnije, a posljedica su iritacije ili oštećenja koja nastaju nakupljanjem krvi u
prostoru ispod meke moždane ovojnice ili u moždanoj masi. Oko 10 posto bolesnika sa SAH-om
dobije jedan ili više epileptičkih napada, većinom prvih dana, ali trećina od njih dobije prvi
epileptički napad tek šest mjeseci do godinu dana nakon akutnog događaja. Rizik je veći u
bolesnika koji su razvili ishemijski moždani udar, što govori da je uvjetovan pojavom
komplikacija SAH-a, kao što je grč krvnih žila ili ponovno krvarenje, te u operiranih bolesnika.

Krvarenje na očnoj pozadini pojavljuje se u 20 posto bolesnika s aneurizmatskim

subarahnoidalnim krvarenjem, ali se može vidjeti i u bolesnika s neaneurizmatskim SAH-om ili
moždanim krvarenjem. Krvarenje je uzrokovano naglim povećanjem tlaka moždane tekućine s
pritiskom na vene očne pozadine.

Žarišni neurološki simptomi koji se pojavljuju istodobno s nastankom SAH-a upućuju na

postojanje oštećenja moždanog tkiva u pozadini SAH-a, npr. arteriovenske (krvožilne)
malformacije ili aneurizme (proširenje stijenke krvne žile) koja je pritisnula na moždane živce;
ili je došlo do prodora krvarenja u moždano tkivo. Katkad se iz tog razloga klinički simptomi
rupturirane arteriovenske malformacije ili aneurizme ne mogu razlikovati od sindroma
moždanog udara uzrokovanog spontanim krvarenjem u mozak ili pak moždanim infarktom koji
je posljedica začepljenja krvne žile mozga, osobito ako su praćeni pojavom manje količine krvi u
subarahnoidalnom prostoru.

SAH je glavni, ako ne i jedini, oblik moždanog udara koji uzrokuje naglu smrt u 15 posto
bolesnika unutar nekoliko minuta, i prije nego što uspiju dobiti medicinsku pomoć. Uzročni
čimbenici su rupturirana aneurizma stražnje cirkulacije, krvarenje u moždane komore s akutnim
širenjem četvrte moždane komore, akutni plućni edem i srčana aritmija. Mehanizam nastanka
nagle smrti nije u potpunosti jasan, ali je vjerojatno riječ o naglom porastu tlaka u lubanjskoj
šupljini u slučajevima gdje je SAH povezan s velikim krvarenjem u moždanu masu.

U dijagnostici subarahnoidalnog krvarenja najvažnije su neuroradiološke metode pretraga, CT

(kompjutorizirana tomografija) mozga i cerebralna panangiografija, MRI (magnetska rezonanca)
mozga i MRA (magnetska angiografija) krvnih žila mozga.

U slučaju da na cerebralnoj panangiografiji nađe aneurizma, terapija je operativna. Ako je

nalaz negativan, terapija je konzervativna, što znači primjenu različitih lijekova (protiv bolova,
protiv mučnine, za smanjenje grča krvnih žila mozga, za resorpciju krvarenja ili pak
antiepileptici ovisno o izraženim tegobama i kliničkoj slici).

Krvarenje iz krvožilne malformacije

Moguće je i krvarenje iz krvožilne malformacije, tj. prirođenog nepravilnog spleta krvnih žila
mozga.

Epiduralno i subduralno krvarenje

Važno je spomenuti i dvije vrste moždanog krvarenja koje su posljedica ozljede (traume) glave.
Jedno je epiduralno krvarenje - nakupljanje krvi između tvrde moždane ovojnice i kosti, zbog
čega dolazi do pomaka moždanih struktura. Takvo krvarenje posljedica je ozljede kostiju lubanje
i izljeva krvi iz arterije meningike medije.

Drugo je subduralno krvarenje koje nastaje kao posljedica traumatskog oštećenja velikih vena
moždanih ovojnica (meninga), mosnih vena ili sinusa tvrde moždane ovojnice i venskog je tipa,
a iznimno može biti posljedica poremećaja zgrušavanja krvi.

Terapija tih traumatskih oblika moždanog krvarenja je neurokirurška.

Specijalne jedinice za liječenje moždanog udara

Za uspješnost liječenja važna je i organizacija neuroloških klinika i odjela, s obzirom na to da se
u svijetu posljednjih nekoliko godina pokazalo da se organiziranjem specijalnih jedinica za
liječenje moždanog udara, kakva posljednje dvije godine postoji u sklopu Klinike za neurologiju
KB Sestara milosrdnica, znatno smanjuje smrtnost i invalidnost bolesnika. Različitim
istraživanjima potvrđeno je da je kod moždanog udara terapijski prozor, znači vrijeme
najdjelotvornijeg učinka lijekova, vrlo kratak i u najboljem slučaju iznosi samo tri do šest sati.

Takvom organizacijom rada bolesnici koji su doživjeli moždani udar, a "zaprimljeni su na

bolničko liječenje u odgovarajućem vremenskom prozoru za terapijsko djelovanje" maksimalno
su kvalitetno zbrinuti. Osim što su im učinjene sve specifične pretrage u sklopu liječenja,
omogućena im je provedba općih mjera (praćenje, tj. monitoriranje plućne i srčane funkcije,
metabolizma šećera u krvi, tekućine, elektrolita, tjelesne temperature), primjena uobičajenih i
specifičnih - novih lijekova kao i primjena rekombiniranog faktora VII - Novo Sevena te
prevencija i zbrinjavanje mogućih komplikacija (urinarne infekcije, upale pluća, plućne
embolije, dekubitalnih ulkusa, epileptičkih napada). I neurokirurško liječenje, ako je potrebno, u
tako organiziranim klinikama je promptno.

Datum objave članka: 1. 6. 2006.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Iako su cerebralna krvarenja ređa, prognoza im je lošija, mortalitet pacijenata koji imaju neku vrstu
cerebralnih krvarenja je veći, a rezidualna invalidnost teža Moždani udar je akutni neurološki događaj
izazvan poremećajem cerebralne cirkulacije i posledično nedovoljno snabdevanje određenih delova
mozga kiseonikom i hranjivim sastojcima, što rezultira oštećenjem dela mozga i funkcijama koje taj deo
mozga kontroliše. U većini razvijenih zemalja sveta treći je uzrok smrti među odraslom populacijom,
nakon srčanih i malignih bolesti, i vodeći uzrok invaliditeta. U trećini slučajeva moždani udar završava
smrću, druga trećina pacijenata postaje ozbiljni invaliditet, a samo trećina se zadovoljavajuće oporavlja
ili ima samo lakši invaliditet. Iz ovih podataka je očigledno da moždani udar nije samo zdravstveni
problem pojedinca i njegovog okruženja, već ima ogroman uticaj na ekonomske i socijalno-ekonomske
uslove u društvu. Gotovo 8.500 ljudi godišnje umre od cerebrovaskularnih bolesti u Hrvatskoj, pa je to,
uz bolesti srca, prvi uzrok smrti u našoj zemlji. Najpoznatiji faktori rizika za moždani udar su: starost, pol,
rasa, naslednost, povišen krvni pritisak, bolesti srca, pušenje, dijabetes, povišene masnoće u krvi,
alkoholizam, stres, fizička neaktivnost, prekomerna težina i nezdrava ishrana. Cerebralna hemoragija
znači lošiji ishod Moždani udar može biti uzrokovan začepljenjem arterija u glavi ili vratu (ishemijski
moždani udar), stvaranjem ugruška ili puknućem krvnog suda (hemoragični moždani udar). 85 posto
slučajeva su ishemijski moždani udari, a 15 posto cerebralna krvarenja. Iako su cerebralna krvarenja
ređa, njihova prognoza je lošija, mortalitet pacijenata koji imaju neku vrstu cerebralnog krvarenja je veći,
a rezidualna invalidnost je teža. Klinički se cerebralna hemoragija najčešće manifestuje lišavanjem
udova, govorom, oštećenjem vida, senzornim ispadima, poremećajem svesti ili različitim oblicima
epileptičnih napada. Ako se krv prolije u okolno moždano tkivo, najčešće zbog puknuća krvne žile
uzrokovanog visokim krvnim pritiskom, govorimo o intracerebralnom krvarenju ili intracerebralnom
hematomu. Najčešće je to krvarenje koje se nalazi na tzv. tipična mesta u velikom mozgu u centralnim
regionima, mada je moguće da je krvarenje lokalizovano u drugim delovima mozga, u tzv. atipična mesta
ili u malom mozgu, ili za prodiranje krvarenja u komore mozga, kada govorimo o ventrikularnom
krvarenju. Klinički se cerebralna hemoragija najčešće manifestuje lišavanjem udova, govorom,
oštećenjem vida, senzornim ispadima, poremećajem svesti ili različitim oblicima epileptičnih napada.
Terapija ovog oblika cerebralnog krvarenja je uglavnom lekovita (uz upotrebu lekova) i izuzetno
operativna. Obim krvarenja, odnosno hematoma u mozgu, igra važnu ulogu u predviđanju neurološkog i
kliničkog ishoda. Nova terapija na pomolu? Kako je takva cerebralna hemoragija najsmrtonosniji oblik
moždanog udara, rezultati kliničkog ispitivanja nove terapije cerebralne hemoragije sa ranije poznatim
lekom, koji se inače uspešno koristi u lečenju hemofilije, snažno su odjeknuli u naučnom svetu. U
februaru 2005. godine časopis Nev England Journal of Medicine objavio je rezultate ove studije lečenja
rekombinantnim aktiviranim faktorom VII (NovoSeven), tzv. faktor VII - sredstvo za zgrušavanje kod
pacijenata sa cerebralnom hemoragijom (intracerebralna hemoragija, ICH). Studija je pokazala da bi rana
primena NovoSeven-a, naredna tri sata nakon pojave simptoma cerebralne hemoragije kod pacijenata,
mogla ograničiti povećanje cerebralne hemoragije, smanjiti smrtnost i poboljšati neurološke i kliničke
ishode bez značajnog povećanja rizika od fatalnog ili ozbiljnijeg tromboembolijske komplikacije. Kliničko
ispitivanje je obuhvatilo 399 pacijenata kod kojih je dijagnoza cerebralne hemoragije postavljena
pomoću računarske tomografije (CT) mozga u roku od tri sata od pojave simptoma. Korišćene su tri
različite doze ovog leka. Prema iskustvu lekara, optimalna doza leka je 80 mikrograma po kilogramu
telesne težine, jer je imao najmanje neželjenih efekata sa velikom efikasnošću. Takođe se pokazalo da se
ovom vrstom lečenja značajno poboljšava neurološki i klinički ishod bolesti. Lekari rezultat studije
smatraju obećavajućim. Navedeni rezultati iz kliničke faze 2 upozoravaju da smo dostigli istorijsku
prekretnicu u lečenju cerebralnih krvarenja, ali je u toku završna studija, tzv. faza 3, koja se izvodi na
većem broju pacijenata. Nakon toga, očekuje se da lek bude odobren za širu kliničku upotrebu i njegova
registracija u Sjedinjenim Državama i Evropi. Klinika za neurologiju KB Sestara milosrdnica i Referalni
centar Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske jedina je institucija iz šire regije Istočne i Jugoistočne
Evrope koja je uključena u ovo kliničko ispitivanje. Vrste krvarenja
Vrste krvarenja
Subarahnoidno krvarenje (SAH)
Odliv krvi usled pucanja proširenog zida krvnog suda u osnovi mozga (aneurizme u predelu Villisovog
kruga) u prostor ispod mekih moždanih ovojnica naziva se subarahnoidnim krvarenjem. Aneurizme su
proširenja zidova krvnih sudova koja nastaju zbog njihove slabosti, odnosno bolesti, a mogu biti različitih
oblika i veličina. Ruptura aneurizme bilo kojeg krvnog suda u osnovi mozga češća je kod mlađih ljudi.
Klinički simptomi su karakteristični i specifični, pa se ova vrsta moždanog udara sa velikom pouzdanošću
može razlikovati od ostalih, obično na osnovu kliničke slike. Naime, krv u subarahnoidnom prostoru
deluje nadražujuće na meke moždane ovojnice, pa se pacijenti najčešće žale na glavobolju, fotofobiju
(smeta im svetlo), kočenje i bolove u vratu, mučninu, povraćanje. Uobičajeni simptomi uključuju
zbunjenost, nemir i poremećaj svesti. Pored navedenog, dijagnoza SAH postavlja se na osnovu pojave
fokalnih neuroloških znakova (npr. Pareza trećeg cerebralnog nerva, poremećaji govora, oduzetost
udova), koji, međutim, najčešće izostaju. Ostali simptomi uključuju krvarenje iz fundusa, vegetativne
simptome poput groznice, znojenja, kolebanja krvnog pritiska i temperature i kvantitativne i kvalitativne
poremećaje svesti. Glavobolja je glavni klinički znak SAH i javlja se kod 85 do 100 procenata pacijenata.
Naglo se uključuje, pa je iznenadnost njegova najupečatljivija karakteristika. Pacijenti to često opisuju
kao „udarac ili eksploziju u glavu“, kao najjaču glavobolju koju su ikada doživeli. Najčešće se javlja
iznenada, u mirovanju ili u snu, tokom umerene aktivnosti, ali i tokom intenzivne fizičke aktivnosti,
poput nošenja tereta i polnog odnosa. Povraćanje i mučnina su uobičajeni početni simptomi
subarahnoidnog krvarenja, za razliku od glavobolje drugog uzroka, npr. Migrene kod kojih se povraćanje
obično javlja kasnije, nakon perioda glavobolje. Kočenje vratom znači bolan otpor voljnom ili pasivnom
savijanju (savijanju) vrata i čest je simptom i znak. Obično se ne razvija odmah, već nakon tri do 12 sati,
ali može biti odsutan kod pacijenata sa duboko oštećenom svešću ili onih sa manjim krvarenjem. Iz tog
razloga, odsustvo kočenja na vratu ne može biti znak koji isključuje dijagnozu SAH. Fotofobija (osetljivost
na svetlost) i razdražljivost česti su simptomi u prvih nekoliko dana posle SAH, a takođe se smatra da su
rezultat iritacije mekih moždanih ovojnica. Poremećaj svesti javlja se kod oko 60 procenata pacijenata sa
SAH. Pojavljuje se odmah nakon početka subarahnoidnog krvarenja ili vrlo brzo nakon toga. Kliničke
manifestacije poremećaja svesti kreću se od letargije, konfuzije, uznemirenosti ili pospanosti do duboke
kome. Razne studije su potvrdile da je kod moždanog udara terapijski prozor, što znači vreme
najefikasnijeg dejstva leka, vrlo kratak i u najboljem slučaju samo tri do šest sati. Epileptični napadi
(delimični ili generalizovani) mogu se javiti sa ili posle subarahnoidnog krvarenja i rezultat su iritacije ili
oštećenja izazvanih nakupljanjem krvi u prostoru ispod moždanih ovojnica ili u mozgu. Oko 10 procenata
pacijenata sa SAH dobije jedan ili više epileptičnih napada, uglavnom u prvih nekoliko dana, ali trećina
njih prvi epileptični napad dobije tek šest meseci do godinu dana nakon akutnog događaja. Rizik je veći
kod pacijenata koji su razvili ishemijski moždani udar, što sugeriše da je uzrok pojavom komplikacija
SAH, poput spazma krvnih sudova ili ponovnog krvarenja, i kod operisanih pacijenata. Krvarenje iz očne
pozadine javlja se kod 20 odsto pacijenata sa aneurizmalnim subarahnoidnim krvarenjem, ali se može
videti i kod pacijenata sa neaneurizmalnim SAH ili cerebralnim krvarenjem. Krvarenje je uzrokovano
naglim porastom pritiska u likvoru pritiskom na vene na zadnjem delu oka. Fokalni neurološki simptomi
koji se javljaju istovremeno sa pojavom SAH ukazuju na prisustvo oštećenja moždanog tkiva u pozadini
SAH, npr. Arteriovenske (vaskularne) malformacije ili aneurizme (širenje zida krvnih sudova) koje su
pritiskale moždane živce; ili je došlo do prodora krvarenja u moždano tkivo. Iz tog razloga se klinički
simptomi rupture arteriovenske malformacije ili aneurizme ponekad ne mogu razlikovati od sindroma
moždanog udara izazvanog spontanim cerebralnim krvarenjem ili cerebralnim infarktom usled blokade
cerebralnog krvnog suda, posebno ako je praćeno malom količinom krvi u subarahnoidni prostor. SAH je
glavni, ako ne i jedini oblik moždanog udara koji uzrokuje iznenadnu smrt kod 15 procenata pacijenata u
roku od nekoliko minuta i pre nego što zatraže medicinsku pomoć. Uzročni faktori su ruptura aneurizme
stražnje cirkulacije, cerebralna ventrikularna krvarenja sa akutnom dilatacijom četvrte komore, akutni
plućni edem i srčana aritmija. Mehanizam iznenadne smrti nije potpuno jasan, ali verovatno se radi o
naglom povećanju pritiska u lobanjskoj šupljini u slučajevima kada je SAH povezan sa jakim krvarenjem u
moždanu masu. U dijagnozi subarahnoidnog krvarenja najvažnije su neuroradiološke metode pregleda,
CT (računarska tomografija) mozga i cerebralna panangiografija, MRI (magnetna rezonanca) mozga i
MRA (magnetna angiografija) krvnih sudova mozga. U slučaju da na aneurizmi pronađe cerebralnu
panangiografiju, terapija je operativna. Ako je rezultat negativan, terapija je konzervativna, što
podrazumeva upotrebu različitih lekova (bol, mučnina, za smanjenje cerebralnog vazospazma, resorpcija
krvarenja ili antiepileptici, u zavisnosti od težine problema i kliničke slike). Krvarenje iz vaskularne
malformacije Moguće je i krvarenje iz vaskularne malformacije, odnosno urođenog nepravilnog pleksusa
krvnih sudova u mozgu. Epiduralno i subduralno krvarenje Važno je spomenuti dve vrste cerebralnih
hemoragija koje su posledica povrede glave (traume). Jedno je epiduralno krvarenje - nakupljanje krvi
između dura mater i kostiju, zbog čega se moždane strukture pomeraju. Takvo krvarenje je zbog
povrede kostiju lobanje i krvarenja iz arterije meningealnog medija. Drugo je subduralno krvarenje koje
se javlja kao posledica traumatičnog oštećenja velikih vena moždanih ovojnica (moždanih ovojnica),
premošćujućih vena ili sinusa dure mater i venskog je tipa, a izuzetno može biti rezultat poremećaja
zgrušavanja krvi . Terapija ovih traumatičnih oblika cerebralnih krvarenja je neurohirurška. Specijalne
jedinice za lečenje moždanog udara Za uspeh lečenja takođe je važna organizacija neuroloških klinika i
odeljenja, s obzirom na to da je poslednjih nekoliko godina svet pokazao da je organizovanje posebnih
jedinica za lečenje moždanog udara, poput poslednje dve godine u okviru Klinike za neurologiju KB
Sestara milosrdnica, značajno smanjuje mortalitet i invalidnost pacijenata. Razne studije su potvrdile da
je kod moždanog udara terapijski prozor, što znači vreme najefikasnijeg dejstva leka, vrlo kratak i u
najboljem slučaju samo tri do šest sati. Uz takvu organizaciju rada, pacijenti koji su pretrpeli moždani
udar i koji su „primljeni u bolnicu u odgovarajućem vremenskom roku za terapijsko delovanje“
zbrinjavaju se maksimalno kvalitetno. Pored izvođenja svih specifičnih testova kao dela lečenja, bili su u
stanju da primene i opšte mere (praćenje, odnosno praćenje funkcije pluća i srca, metabolizma šećera u
krvi, tečnosti, elektrolita, telesne temperature), upotrebu zajedničkih i specifičnih - novih lekovi kao i
upotreba rekombinantnog faktora VII - Novo Sevena i prevencija i lečenje mogućih komplikacija
(infekcije urinarnog trakta, upala pluća, plućna embolija, čir na dekubitusu, epileptični napadi). I
neurohirurško lečenje, ako je potrebno, u tako organizovanim klinikama je brzo. Datum objavljivanja
članka: 1. jun 2006