Univerzitet u Zenici Akademska godina

Medicinski fakultet 2020/2021

Zdravstvena njega

LIJEKOVI I TEČNOSTI KOD OŽIVLJAVANJA

SEMINARSKI RAD IZ URGENTNOG

Studentica: Mentor:
Berina Šarić (RSF-672/19) Prim. mr. sci. IBRAHIM dr ŠIŠIĆ
Zenica, decembar 2020
 SADRŽAJ
1. UVOD.........................................................................................................3
2. LIJEKOVI I TEĆNOSTI............................................................................4
3. INTRAOSEALNO DAVANJE LIJEKOVA..............................................5
4. ENDOTRAHEALNA PRIMJENA LIJEKOVA........................................6

2
 UVOD

Lijekovi su po redoslijedu na posljednjem mjestu u oživljavanju. Tokom izvođenja

kardiopulmonalne reanimacije važna je i upotreba lijekova. Neki lijekovi potiču povratak
spontane cirkulacije pa ih se opravdano primjenjuje.
Koristimo desetak lijekova, a među njima su najvažniji :
–vazokonstriktori (adrenalin, dopamin,…)
– antiaritmici (amiodaron, lidokain, adenozin, β- blokatori…)
– Kisik i ostali lijekovi
Imamo nekoliko naćina primjene lijeka
-Intravenski i intraosealno

3
 LIJEKOVI I TEĆNOSTI
Bolesniku s već postavljenim IV sistemom kod primjene lijeka daje se tećnost (odraslima—
koliko je potrebno da pristup bude “široko otvoren”, maloj djeci 3–5 ml), da bi agens stigo do
središnjeg krvotoka. Ako bolesnik još nema IV ili intraosealni pristup, lijek se po potrebi
mogu dati preko endotrahealnog tubusa u dozi koja je 2–2,5 puta veća od one IV. Lijekovi
prvog izbora su adrenalin i amiodaron.
 Adrenalin se najviše primjenjuje, i to u intervalima od 3 do 5 minuta u ponavljanim
dozama od 1 mg. Daje se kod asistolije, VF, VT bez pulsa i električne aktivnosti bez
pulsa. On ima svoje dvojako djelovanje, α i β adrenergičke učinke. Α-adrenergički
receptor povećava dijastolički tlak u koronarnim arterijama, čime se poboljšava samu
perfuziju tokom reanimacije. Adrenalin usto povećava vjerojatnost uspješne
defibrilacije. Međutim, β–adrenergički učinci mogu biti porazni jer povećavaju
potrošnju O 2 (naročito u srcu) i dovode do vazodilatacije. Intrakardijalne injekcije
adrenalina se ne savjetuju zbog opasnosti pneumotoraksa, ozljede koronarnih arterija i
tamponade srca.
 Amiodaron se može dati jednom ako je defibrilacija nakon adrenalina ili vazopresina
bezuspješna. Potencijalno je koristan i za suzbijanje VT ili VF koja se javi nakon
uspješne defibrilacije; manja se doza daje kroz 10 min i nastavlja s trajnom infuzijom.
Uglavno se daje u dozi 300 mg pomiješan sa 5% glukozom u šprici do 20 ml u
intravenskom bolusu, dok je sljedeća doza u pola manja tj. 150 mg IV.
Od ostalih lijekova tu imamo
Bolesnicima u hiperkalijemiji, hipermagnezijemiji, hipokalcijemiji, odnosno za otrovanje
blokatorima kalcijskih kanala preporučuje se dati CaCl2. Budući da su razine intracelularnog
Ca inače već povišene, ostali bi bolesnici od takve intervencije mogli imati samo štetu.
Prokainamid je lijek drugog izbora za refraktornu VF ili VT. Ipak, ne preporučuje se za arest
bez pulsa u pedijatriji. Fenitoin može u rijetkim slučajevima suzbiti VF/VT, no samo ako je
posljedica trovanja digitalisom i refraktorna na druge lijekove. Daje se 50 mg/min do
korekcije ritma ili ukupne doze od 18 mg/kg. NaHCO3 se ne preporučuje, osim kad je arest
posljedica hiperkalijemije, hipermagnezijemije ili otrovanja tricikličkim antidepresivima sa
složenim ventrikulskim aritmijama. U djece dolazi u obzir kod produženog aresta (>10 min);
a daje se samo uz pouzdanu ventilaciju. Uz NaHCO3 treba pratiti arterijski pH, prije svake
infuzije i nakon svake doze od 50 mmol (1–2 mmol/ kg u djece).
Što se tiće asistolije, ona se zna lažno prikazati zbog neispravnih ili prekinutih odvoda
monitora, pa te kontakte treba dobro provjeriti, popraviti ili EKG krivulju pratiti na
alternativnom odvodu. Kad se potvrdi asistolija ili posumnja na srčani blok, izvrši se
perkutana elektrostimulacija i daje adrenalin 1 mg IV s ponavljanjem svako 3–5 min, uz
atropin 1 mg IV svako 3–5 min do ukupne doze od 0,04 mg/kg.
Lidokain ni bretilij se više ne daju tokom CPR.

4
 INTRAOSEALNO DAVANJE LIJEKOVA

Intraosealni put je način davanja lijekova kroz spongiozno tkivo kosti kalkaneusa ili prednjeg
platoa tibije. Ograničenje ove metode je da se jedino može primeniti kod dece do 6 godina
života, kad nije moguće obezbjediti venski put. Iako se brzo transportuju u centralnu
cirkulaciju, lijekovi se moraju davati u većoj dozi od standardne i.v doze. Intraosealni put se
posebno koristi u pedijatriji za brzu nadoknadu volumena, za primjenu svih vrsta lijekova i za
transfuziju. Kod intraosealne injekcije koristi se specijalna igla.
Kontraindikacije :
1. Lom kosti
2. Slaba anatomska orjentacija
3. Infekcija na mjestu pristupa krvotoku
4. Velike ortopedske operacije na mjestu pristupa krvotoku

5
 ENDOTRAHEALNA PRIMJENA LIJEKOVA

Endotrahealni put aolikacije lijekova se nadovezuje na sam proces intubacije, kada se kroz
pravilno plasiran i obezbjeđen tubus u traheobronhijalno stablo ubacuje lijek. Endotrahealna
primjena lijekova ni u kom slučaju NE MOŽE zamjeniti venski put, ali predstavlja dobru
(mada nametnutu) i privremenu alternativu dok se venska linija ne obezbijedi. Ovim putem se
apliciraju adrenalin, atropin i ksilokain. Mogu se još davati i nalokson i diazepam, dok
delovanje ostalih lijekova, apliciranih putem traheje još nije dovoljno proučeno.
Indikacije – kada se ne može uspostaviti iv put
Preduvjeti :
– ET intubacija
– Prilagodba doze i obujma primijenjenog lijeka
– doze moraju biti 2-3 x veće i otopljene u 10 – 20 ml Aq. redestilate)
– Lijekovi koji se mogu primijeniti : adrenalin, vasopresin, atropin, presin, lidokain, nalokson
Apsorpcija preko respiracijska membrane
– Plazmatska koncentracija lijeka varijabilna i općenito manja od one postignute davanjem iv
ili io.putem
Postoji još jedan vid aplikacije koji je davno zaboravljen, a to je intrakardijalni put davanja
lijekova. On se danas gotovo i ne koristi zbog brojnih komplikacija nakon aplikacije.
Komplikacije koje mogu nastati su:
-tamponada srca, kao posljedica krvarenja u perikardu
-pneumotoraks
-hematotoraks
-ventrikularni poremećaj ritma
-ventrikularna fibrilacija
-oštećenja koronarnih krvnih sudova što može dovesti do poremećaja perfuzije određenog
dijela miokarda. Davanje intrakardijalne injekcije zahtjeva prekid masaže srca, što smanjuje
izglede za preživljavanje. Ipak, može biti opravdano ovakvo davanje adrenalina samo kada ne
postoji drugi način davanja (pacijent nije intubiran, nije obezbeđen venski put …).