INTRAVENSKA KANILA

Anastazija anti 1, Aleksandar Radenovi 2

1

KBC "Sestre milosrdnice" - Klinika za tumore

Sluba za anesteziologiju, reanimaciju i intenzivno lijeenje, Jedinica intenzivnog lijeenja
2

Mrea svjetske banke mladih (WYBN), Odjel za zdravstvo i zdravstveni turizam

Saetak:
Intravenska kanila je fleksibilna cjevica koja sadri iglu (kao vodilicu), to se uvodi u krvni optok
na periferiji. Ispitivanja su pokazala da oko 60% kirukih pacijenata u Europi ima postavljenu
intravensku kanilu, te da e najmanje 70% pacijenata u lijeenju akutne faze bolesti primati
intravensku terapiju. Indikacije za uvoenje intravenske kanile ukljuuju kratkotrajnu terapiju kroz
3 do 5 dana, bolus injekcije i kratke infuzije kod ambulantnih pacijenata. Distalne vene ruke su
pogodne za uvoenje intravenske kanile.
Postavljanje intravenske kanile nije samo teorijska ve i praktina vjetina koja se ponavljanjem
usavrava.
Kljune rijei: intravenska kanila, uvoenje, venepunkcija, vena
Intravaskularne kanile se uvode u vene ili arterije, kroz periferne ili centralne ile u dijagnostike
(uzimanje uzoraka krvi, oitavanje centralnog venskog tlaka...) i terapijske (nadoknada tekuine,
krvi, aplikacija lijekova...) svrhe.
Ispitivanja su pokazala da oko 60% kirukih pacijenata u Europi ima postavljenu intravensku
kanilu, te da e najmanje 70% pacijenata u lijeenju akutne faze bolesti primati intravensku terapiju.
(1)
Intravenska kanila je fleksibilna cjevica koja sadri iglu (kao vodilicu), to se uvodi u krvni optok
na periferiji.(2) Kanila je navuena na iglu, te kad su zajedno uvedeni u venu, igla se izvlai van.
Plastina cjevica izraena je od neiritirajueg materijala, stoga nije faktor dispozicije za stvaranje
tromba oko nje.(2) Na vanjskoj strani kanile nalaze se plastini nastavak u obliku krila za fiksaciju
na koi, glavni nastavak za prikljuenje sistema od infuzije ili pricu, te ovisno o proizvoau, jo
jedan nastavak - ventil. Prednost prisutnosti ovakvoga pomonog nastavka na kanili oituje se u
mogunosti primjene terapije bez kontakta s krvlju na glavnom otvoru ili interferencije sa
kontinuiranom infuzijom. Na glavnom i pomonom nastavku nalaze se epii za zatvaranje sa
funkcijom sprjeavanja oticanja krvi i zatite od infekcije. Ipak, nastavci se esto ne zatvore
pravilno, to ostavlja krvni sustav eksponiran kontaminaciji i riziku da ue zrak. Takoer je naeno
da se ti nastavci ne mogu adekvatno dezinficirati jer nemaju ravne povrine. Koritenje pomonog
nastavka moe se zlorabiti ako se ne pregleda mjesto insercije nego se samo aplicira lijek. Obvezno
je da pomoni nastavak ima antibakterijski filter.
Za mjerenje igala i kanila koristi se standardni kalibar ice (eng. standard wire gauge), kojim se
mjeri unutarnji promjer; to je manja veliina kalibra, to je vei promjer. Standardni kalibar ice
odreuje koliko kanila stane u cijev unutarnjeg promjera 1 palca (1 inch = 25,4 mm) i koristi
uzastopne brojeve od 13 do 24.(2) Tako se, npr. promjer od 1,2 mm moe iskazati kao kalibar 18 G
(geid). Igle se oznaavaju neparnim vrijednostima, a kanile parnima.
Najee se koriste kanile kalibra 16 geida (za doniranje i primanje krvnih derivata), 18 i 20 geida
(veliine za sve namjene kod odraslih) i 22 geida (veliina za sve namjene u pedijatriji).(3) Kanile
veliina 12 i 14 geida isporuuju jednake volumene tekuine bre od centralne linije, pa su stoga
popularne u hitnoj medicini. Ovakve kanile se nazivaju "irokokalibarske" ili "trauma igle".

STAROST

Odrasli

BRZA NADOKNADA
VOLUMENA

NADOKNADA
TEKUINE

PRIMJENA
LIJEKOVA

12 - 14 G

16 - 18 G

18 - 20 G

Djeca

20 - 22 G (ovisno o veliini djeteta)

Novoroene

24 G

Tablica 1. Prikaz najprikladnijih veliina i.v. kanila ovisno o dobi pacijenta

Postoji vie vrsta perifernih kanila. Dokazano je da se uestalost vaskularnih komplikacija poveava
kako se poveava proporcija izmeu vanjskog promjera kanile i lumena ile. Zbog toga se u veini
literature preporua uporaba najtanje i najkrae kanile u zadanoj situaciji radi smanjivanja
mehanike iritacije ile.
Odreivanje mjesta venepunkcije
Indikacije za uvoenje intravenske kanile ukljuuju kratkotrajnu terapiju kroz 3 do 5 dana, bolus
injekcije i kratke infuzije kod ambulantnih pacijenata. Kad se pretpostavlja da e primjena terapije
trajati dulje od 7 dana, potrebno je razmisliti o stabilnijim nainima uspostave venskog puta
(periferno uveden centralni kateter, centralni venski kateter uveden tuneliranjem kroz kou,
perkutani netunelirani centralni venski kateter ili implantirani sustav za pristup veni).
Centar za kontrolu bolesti u Atlanti nadopunio je svoje preporuke i sada preporua da se kanila
zamjeni nakon 72 - 96 sati.(4)
Glavni faktori pri odabiru mjesta venepunkcije su:

lokacija mjesta insercije

stanje ile
namjena infuzije
trajanje terapije
naa vlastita vjetina venepunkcije.(5)

Pogodna vena se treba odabrati prije uvoenja kanile. Vena mora biti napeta, ravna, bez zalisaka da
bi se osiguralo lagano uvoenje kanile u lumen. Zalisci se palpiraju kao sitni grumeni u venama ili
se mogu vizualizirati na bifurkacijama. Vene oko zglobova nisu pogodne za venepunkciju jer je na
tim mjestima povean rizik za mehaniki flebitis, a infuzija tee intermitentno zbog pacijentovih
pokreta.
Vene izbora su (Slika 1.):
vena cephalica - lateralna potkona vena ruke
vena basilica - medijalna potkona vena ruke
rete venosum dorsale manus - venska mrea na hrptu ake.

Slika 1. Prikaz najee punktiranih vena na ruci

Vena cephalica je lateralna potkona vena ruke. Poinje na radijalnoj strani iz potkone venske
mree na hrptu ake. Prati lateralni rub podlaktice, prelazei pomalo na palmarnu stranu. U visini
lakta i na podlaktici nalazi se sprijeda; na nadlaktici ona moe manjkati. Veliina i pozicija ine ju
izvrsnom za davanje transfuzije. Pogodna je za uvoenje kanila veih promjera. U distalnom djelu
osobito treba paziti da se ne dodirne nervus radialis.
Vena basilica je medijalna potkona vena ruke. Poinje na ulnarnoj strani iz venske mree na hrptu
ake. Prua se uz medijalni rub podlaktice tako da pomalo prelazi na palmarnu stranu. Zatim se
sprijeda nastavlja preko lakta u nadlakticu. Bazilina vena je velika ila koju esto zanemarimo
zbog neupadljivog poloaja na medijalnom rubu podlaktice i ake. Moe se dobro palpirati ako
pacijent poloi ruku preko prsiju. Uvoenje kanile moe biti nespretno radi poloaja ile i mnogo
zalisaka. esta je pojava hematoma kad pacijent flektira ruku; kanila zauzima dio lumena ile,
protok krvi uz kanilu je otean pa prilikom fleksije lokalno poraste tlak to izaziva izljev krvi u
okolne strukture.
U prednjoj kubitalnoj regiji cefalinu i bazilinu venu spaja vena intermedia cubiti. Ona se prua
od distalno i lateralno prema proksimalno i medijalno. Katkad vena intermedia cubiti prevodi svu ili
gotovo svu krv iz cefaline u bazilinu venu, i u tom sluaju vena cephalica u nadlaktici manjka ili
je neznatno razvijena.
esto se u potkonoj venskoj mrei na prednjoj strani podlaktice izdiferencira vena intermedia
antebrachii. Ona dakle nije konstantna. Prua se sredinom podlaktice u proksimalnom smjeru. U
prednjoj kubitalnoj regiji rava se u dvije grane: vena mediana cephalica ide u cefalinu, a vena
mediana basilica u bazilinu venu. U ovom sluaju nije razvijena vena intermedia cubiti.
Vene tvore na hrptu ake potkonu mreu rete venosum dorsale manus. Mogu se lako vizualizirati
i palpirati. Vene prstiju su male i istaknute tek toliko da se mogu prilagoditi najmanjim kanilama
kao posljednje rjeenje za davanje infuzije. Prst se moe imobilizirati pravilnom fiksacijom
flasterom; tako se prevenira ruptuiranje stranje stijenke vene, stvaranje hematoma i infiltracija.
Metakarpalne vene (venae metacarpales) su dostupne, uoljive i lako se palpiraju. Podobne su za
davanje infuzije jer kanila lei ravno izmeu metakarpalnih kostiju koje ine prirodni lijeb.
Venepunkcija ovih vena je kontraindicirana kod starijih osoba zbog smanjenog turgora i gubitka
potkonog tkiva, to dovodi do potekoa u stabilizaciji vene i duem uvoenju kanile.
Metakarpalne vene su dobar izbor za kratkotrajne infuzije u ambulantnom reimu.

Uvoenje intravenske kanile

Uvoenje intravenske kanile sumarno se odvija u etiri koraka:
1.

dezinfekcija koe

2.

stabilizacija vene

3.

metoda punkcije

4.

uvoenje kanile u lumen vene.

Kod uvoenja intravenske kanile, najvei rizik za infekciju predstavlja flora koe. Centar za
kontrolu bolesti preporua pranje koe sa sapunom, ako je vidljivo oneiena, te nakon toga
dezinficiranje otopinom chlorhexidina u 70%-tnom alkoholu ili 2%-tnom vodenom otopinom
chlorhexidin - glukonata krunim pokretima od centra prema van u trajanju od barem 30 sekundi.
(4) Takoer se preporua da promjer dezinficirane zone oko mjesta insercije iznosi 4 - 5 cm. Da bi
dezinficijens bio djelotvoran i osigurao koagulaciju mikroorganizama, dezinficirana zona se mora
suiti kroz barem 30 sekundi. Mahanje, puhanje ili upijanje gazom je kontraindicirano jer se proces
dezinfekcije dogaa samo kod prirodnog suenja na zraku. Jednom dezinficirana koa se ne smije
ponovo dodirivati.
Brijanje prije uvoenja intravenske kanile uzrokuje mikroabrazije koje se mogu kolonizirati
bakterijama, dok depilacijske kreme mogu uzrokovati alergijske reakcije na koi. Zato se, ukoliko
je neophodno, preporua ianje dlaka karama. Veina autora se slae da je dezinficijens kojim
dezinficiramo kou, dovoljan i za dezinfekciju dlaka.(2)
Stabilizacije koe i vene je najvaniji element koji osigurava njenu i bezbolnu venepunkciju.
Manualnom trakcijom nedominantnom rukom zatee se koa kraj ili ispod mjesta insercije. Postoji
vie naina izvoenja:
palcem ispod mjesta insercije koa se zategne prema dolje (distalno)
dlan se stavi ispod ruke pacijenta, koa se zategne prema dolje palcem i kaiprstom
obostrano
vena se "rastegne" izmeu palca i kaiprsta.
Stabilizacija vene se odrava dok kanila nije sasvim u veni, jer u suprotnom moe doi do rupture
stranje stijenke vene i stvaranja hematoma.
Postoje dvije osnovne metode punkcije vene:
direktna metoda - kanilom se kroz kou ulazi direktno u venu. Prednost se oituje u
trenutnom ulasku u venski optok, ali kod malih, krhkih vena ova metoda moe uzrokovati
rupturu stranje stijenke vene.
indirektna metoda - kanilom se ulazi pod kou paralelno kraj vene, njeno zaokrene u stranu
i ulazi u lumen kroz bonu stijenku. Ova metoda je korisna kod vena kojima je vidljiv i
dostupan palpaciji kratak segment.(2)

Slika 2. Pravilno dranje i.v. kanile

Slika 3. Izvlaenje igle iz i.v. kanile

Materijal potreban za uvoenje intravenske kanile:

poveska (turniket)
antiseptik - klorheksidin - glukonat, povidon - jodid
sterilna vata i / ili gaza manjih dimenzija
intravenska kanila razliitih veliina
hipoalergeni flaster ili prozirna folija
fizioloka otopina
prica od 10 ml
poklopni epi ili pripremljena infuzija
kompresa ili runik
spremnik za otri i kontaminirani otpad
bandaa ili elastina mreica
rukavice
tacna ili kolica (radna povrina)
izvor svjetlosti (ukoliko prostorija nije dovoljno osvijetljena)

Postupak uvoenja intravenske kanile

RB.

Intervencija

Obrazloenje

1.

Objasniti postupak pacijentu.

Pacijent razumije postupak

(neophodnost postupka) i
daje informirani pristanak.

2.

Staviti na tacnu sav potreban

materijal.

tedi se vrijeme i postupak se

odvija bez nepotrebnih
prekida.

3.

Kontrolirati sve to je zapakirano Odrava se asepsa i kontrolira da

prije otvaranja.
li je sav pribor neoteen.

4.

Paljivo oprati ruke sa

baktericidnim sapunom i
bodom te osuiti ili utrljati
baktericidnu tinkturu.

5.

Kontrolirati da li na rukama
imamo bilo kakvo oteenje Rizik za kontaminaciju sestre
ili sitnu posjekotinu, te
pacijentovom krvlju se
zalijepiti vodootporni
minimalizira.
flaster.

6.

Osigurati pacijentu udobnost,

namjestiti ga u pravilan
poloaj, osigurati dovoljno
svijetla.

Sestri i pacijentu je udobno

prilikom izvoenja
procedure, a kvalitetno
osvjetljenje omoguuje
bolju inspekciju mjesta
insercije.

7.

Poduprijeti odabrani ud. Staviti

kompresu ili runik ispod
ruke.

Pacijentu je udobno i olakan je

pristup veni. Posteljina se
ne prlja.

8.

Staviti povesku (turniket).

Opstrukcija venskog povrata

izaziva dilataciju tj. bolju
lokalizaciju vene.

9.

Procijeniti i odabrati venu.

10.

Otpustiti povesku.

Pacijent ne osjea nelagodu dok

odabiremo kanilu i
pripremamo materijal.

11.

Odabrati kanilu prema veliini

vene.

Reducira se traumatiziranje vene

i rizik za mehaniki flebitis,
ogranienje pacijentovih
pokreta je minimalno.

12.

Ponovo staviti povesku.

Poboljava se punjenje vene.

Rizik za infekciju se svodi na

minimum.

13.

Navui sterilne rukavice.

Postie se kontaktna izolacija.

14.

Dezinficirati kou i odabranu

venu kroz najmanje 30
sekundi. Ostaviti da se
koa osui. Ne palpirati
venu ponovo ili dodirivati
kou.

Odstranjuje se flora koe i

odrava asepsa.

15.

Skinuti zatitni poklopac sa

kanile i vizualno utvrditi
ispravnost.

Kanila sa grekom (svinuta

kanila, tupog vrha...) je
neupotrebljiva.

16.

Lagano izvui iglu vodilicu iz

kanile za par milimetara, te
Provjerava se prohodnost kanile.
je vratiti natrag do kraja u
njeno leite.

17.

Uvrstiti venu manualnom

Vena je imobilizirana i napeta to
trakcijom koe nekoliko
omoguava njeniju
centimetara ispod
venepunkciju.
odabranog mjesta insercije.

18.

Postaviti kanilu iznad vene pod

kosim kutom (15 - 30).
Izvesti venepunkciju.

Osigurava se bezbolna
venepunkcija.

19.

Priekati prvi povrat krvi u

komorici za povrat igle
vodilice.

Prvi povrat krvi u komorici

dokazuje da je kanila ula u
venu.

20.

Smanjiti ulazni kut izmeu kanile i

koe te uvesti kanilu
neznatno u lumen vene.

Izbjegava se daljnje uvoenje

kanile u lumen vene zbog
mogueg oteivanja
stijenke ile. Takoer se
postie stabilizacija kanile.

21.

Izvui neznatno iglu vodilicu do

Provjerava se da li je kanila jo
pojave drugog povrata krvi
uvijek unutar vene.
u plastinoj cjevici kanile.

22.

Nedominantnom rukom odravati

trakciju koe, i istovremeno
Vena je imobilizirana i smanjuje
dominantnom rukom
se rizik za ruptuiranje
polako uvesti plastini dio
stranje stijenke vene.
kanile u venu te povlaiti
iglu vodilicu prema van.

23.

Otpustiti povesku.

24.

Primijeniti digitopresuru na venu Sprjeava se krvarenje.

iznad vrha plastine
cjevice kanile i izvui iglu

Smanjuje se tlak u veni.

vodilicu: (Slika 3.).

25.

Odmah baciti iglu vodilicu u

spremnik za otri otpad.

Smanjuje se rizik za ubodni

incident.

26.

Prikljuiti pricu ili infuziju i

isprati venu fiziolokom
otopinom.

Provjerava se prohodnost vene.

27.

Promatrati mjesto insercije da li

Provjerava se da li je kanila
otie, pitati pacijenta osjea
pravilno postavljena.
li bol ili nelagodu.

28.

Fiksirati kanilu flasterom (Slika 4.)

Kanila je stabilna i osigurana.
ili prozirnom folijom.

29.

Prekriti gazom i lagano

bandairati.

Pacijentu je udobno i osigurava

se kanila.

Odbaciti otpad u odgovarajue

spremnike.

Sigurno odlaganje otpada

sprjeava laceracije i
ozljede te prevenira
ponovno koritenje istog
materijala.

30.

Pripremljeno prema The Royal Marsden Hospital Manual of Clinical Nursing

Procedures - Sixth Edition. Blackwell Science, Oxford (6)

Slika 4. Fiksiranje kanile flasterom - chevron metoda

Komplikacije uvoenja intravenske kanile
Komplikacije koje mogu nastati tijekom uvoenja i opskrbe intravenske kanile su slijedee:
ruptura vene i krvarenje (hematom) - najee rezultat neuspjelog postavljanja, uglavnom
kod starijih osoba i pacijenata na antikoagulantnoj terapiji. Potrebno je napraviti kompresiju
na ubodnom mjestu kako bismo zaustavili daljnje krvarenje.
punkcija arterije - sluajna punkcija arterije moe nastati kod pokuaja venepunkcije u
lakatnoj jami. Potrebno je izvaditi kanilu, te napraviti kompresiju zavojem kako bismo
zaustavili krvarenje.
flebitis - uzrokovan dugotrajnom primjenom infuzije ili hipertoninih lijekova. Prevenira se
razrjeivanjem lijekova te redovitom izmjenom kanila i mjesta insercije.
paravenozni izljev tekuine - nastaje apliciranjem lijeka ili infuzije u perivaskularni prostor.
Rezultira oteenjem lokalnog tkiva, koje moe rezultirati redom po teini: produljenom
boli, infekcijom, nekrozom, oteenjem ivca i na kraju moguom amputacijom. Potrebno je
redovito kontrolirati protok kanile.(7)
sepsa - i.v. kanila je esto mjesto ulaza mikroorganizama koji mogu uzrokovati infekciju, pa
i sepsu kod pacijenta.
ozljede iglom (kod zdravstvenog radnika) - potrebno je koristiti rukavice te paljivo raditi
kako bi se uestalost ubodnih incidenata smanjila.
Opskrba intravenska kanile
Zadaci sestre su:

sprjeavanje infekcije
smanjivanje rizika za kontaminaciju
odravanje zatvorenog i.v. sistema sa to manje prikljuaka
odravanje prohodnosti kanile
sprjeavanje oteenja kanile i ostalog pribora

Prilikom izmjene hipoalergenog flastera ili prozirne folije, potrebno je pregledati mjesto insercije,
utvrditi integritet koe te uoiti mogue znakove i simptome infekcije, flebitisa, infiltracije i
krvarenja. Flaster se odmah mijenja ako je mokar, prljav ili ne prijanja dobro za kou.
Ako se kanila koristi intermitentno, potrebno je dnevno ispiranje heparinom ili fiziolokom
otopinom. Istraivanja su pokazala da se koritenjem fizioloke otopine adekvatno odrava
prohodnost kanile bez poveanja rizika za nastanak flebitisa. Autori se jo uvijek ne slau oko
koliine ili frekvencije ispiranja, ali ini se da je ispiranje jednom ili dvaput dnevno sa 2 - 5 ml
heparinizirane otopine 0,9% natrij - klorida (100 jedinica heparina/ml) prihvatljivo. Pravilna tehnika
ukljuuje ispiranje u pulsacijama koje zavrava sa pozitivnim tlakom.

Vaenje intravenske kanile

Kada venski put vie nije potreban ili prilikom promjene mjesta insercije, kanila se vadi i odlae u
spremnik za infektivni otpad. Mjesto insercije se zatiti suhim sterilinim smotuljkom gaze te
primjeni kompresija na ispruenoj ruci barem 30 sekundi. Pacijent moe drati ruku podignutu i
sam primjeniti kompresiju. Smotuljak gaze se moe privrstiti hipoalergenim flasterom ili zavojem.
Zakljuak
Danas su medicinske sestre ukljuene u uvoenje intravenskih kanila, selektiranje i evaluaciju
opreme za punkciju vene, kao i u edukaciju o ovoj vjetini.(8) Iako znatan broj medicinskih sestara

smatra uspostavu venskog puta uvoenjem kanile na periferiji uobiajenom praksom u svom
djelokrugu, dodatna edukacija je neophodna. Uspjeno savladano znanje i vjetine, dobre
komunikacijske vjetine, te sposobnost snalaenja u iznenadnim situacijama, bitni su faktor, ne
samo kod uspostave venskog puta, ve u cijelovitoj slici sposobne, kvalitetne i uspjene sestre.