lnLravenska kanlla

lnLravenska kanlla [e plasLlcna c[evclca ko[a sadrzl lglu (kao vodlllcu) sLo se uvodl u krvnl opLok na
perlferl[l
(30 man[e napora prlllkom korlscen[a lzuzeLna preclznosL plaslran[a sa mlnlmalnlm bolom)

ALraumaLskl vrh kaLeLera konlcno zakosen prema lgll omogucava nezno plaslran[e kanlle uz mlnlmalnl
bol
Kanila je navucena na iglu, te kad su zajedno uvedeni u venu, igla se izvlaci van. Plasticna
cjevcica izradena je od neiritirajuceg materijala, stoga nije Iaktor dispozicije za stvaranje tromba
oko nje.(2) Na vanjskoj strani kanile nalaze se plasticni nastavak u obliku krila za Iiksaciju na
kozi, glavni nastavak za prikljucenje sistema od inIuzije ili spricu, te ovisno o proizvodacu, jos
jedan nastavak - ventil. Prednost prisutnosti ovakvoga pomocnog nastavka na kanili ocituje se u
mogucnosti primjene terapije bez kontakta s krvlju na glavnom otvoru ili interIerencije sa
kontinuiranom inIuzijom. Na glavnom i pomocnom nastavku nalaze se cepici za zatvaranje sa
Iunkcijom sprjecavanja oticanja krvi i zastite od inIekcije. Ipak, nastavci se cesto ne zatvore
pravilno, sto ostavlja krvni sustav eksponiran kontaminaciji i riziku da ude zrak. Takoder je
nadeno da se ti nastavci ne mogu adekvatno dezinIicirati jer nemaju ravne povrsine. Koristenje
pomocnog nastavka moze se zlorabiti ako se ne pregleda mjesto insercije nego se samo aplicira
lijek. Obvezno je da pomocni nastavak ima antibakterijski Iilter.
Za mjerenje igala i kanila koristi se standardni kalibar zice (eng. standard wire gauge), kojim se
mjeri unutarnji promjer; sto je manja velicina kalibra, to je veci promjer. Standardni kalibar zice
odreduje koliko kanila stane u cijev unutarnjeg promjera 1 palca (1 inch 25,4 mm) i koristi
uzastopne brojeve od 13 do 24.(2) Tako se, npr. promjer od 1,2 mm moze iskazati kao kalibar 18
G (geidz). Igle se oznacavaju neparnim vrijednostima, a kanile parnima.
Najcesce se koriste kanile kalibra 16 geidza (za doniranje i primanje krvnih derivata), 18 i 20
geidza (velicine za sve namjene kod odraslih) i 22 geidza (velicina za sve namjene u
pedijatriji).(3) Kanile velicina 12 i 14 geidza isporucuju jednake volumene tekucine brze od
centralne linije, pa su stoga popularne u hitnoj medicini. Ovakve kanile se nazivaju
"sirokokalibarske" ili "trauma igle".
Postoji vise vrsta periIernih kanila. Dokazano je da se ucestalost vaskularnih komplikacija
povecava kako se povecava proporcija izmedu vanjskog promjera kanile i lumena zile. Zbog
toga se u vecini literature preporuca uporaba najtanje i najkrace kanile u zadanoj situaciji radi
smanjivanja mehanicke iritacije zile.
Odredivanje mjesta venepunkcije
Indikacije za uvodenje intravenske kanile ukljucuju kratkotrajnu terapiju kroz 3 do 5 dana, bolus
injekcije i kratke inIuzije kod ambulantnih pacijenata. Kad se pretpostavlja da ce primjena
terapije trajati dulje od 7 dana, potrebno je razmisliti o stabilnijim nacinima uspostave venskog
puta (periIerno uveden centralni kateter, centralni venski kateter uveden tuneliranjem kroz kozu,
perkutani netunelirani centralni venski kateter ili implantirani sustav za pristup veni).
Centar za kontrolu bolesti u Atlanti nadopunio je svoje preporuke i sada preporuca da se kanila
zamjeni nakon 72 - 96 sati.(4)
Glavni Iaktori pri odabiru mjesta venepunkcije su:
O lokacija mjesta insercije
O stanje zile
O namjena inIuzije
O trajanje terapije
O nasa vlastita vjestina venepunkcije.(5)
Pogodna vena se treba odabrati prije uvodenja kanile. Vena mora biti napeta, ravna, bez zalisaka
da bi se osiguralo lagano uvodenje kanile u lumen. Zalisci se palpiraju kao sitni grumeni u
venama ili se mogu vizualizirati na biIurkacijama. Vene oko zglobova nisu pogodne za
venepunkciju jer je na tim mjestima povecan rizik za mehanicki Ilebitis, a inIuzija tece
intermitentno zbog pacijentovih pokreta.
Vene izbora su (Slika 1.):
O vena cephalica - lateralna potkozna vena ruke
O vena basilica - medijalna potkozna vena ruke
O rete venosum dorsale manus - venska mreza na hrptu sake.

Slika 1. Prikaz najcesce punktiranih vena na ruci
'ena cephalica je lateralna potkozna vena ruke. Pocinje na radijalnoj strani iz potkozne venske
mreze na hrptu sake. Prati lateralni rub podlaktice, prelazeci pomalo na palmarnu stranu. U visini
lakta i na podlaktici nalazi se sprijeda; na nadlaktici ona moze manjkati. Velicina i pozicija cine
ju izvrsnom za davanje transIuzije. Pogodna je za uvodenje kanila vecih promjera. U distalnom
djelu osobito treba paziti da se ne dodirne nervus radialis.
'ena basilica je medijalna potkozna vena ruke. Pocinje na ulnarnoj strani iz venske mreze na
hrptu sake. Pruza se uz medijalni rub podlaktice tako da pomalo prelazi na palmarnu stranu.
Zatim se sprijeda nastavlja preko lakta u nadlakticu. Bazilicna vena je velika zila koju cesto
zanemarimo zbog neupadljivog polozaja na medijalnom rubu podlaktice i sake. Moze se dobro
palpirati ako pacijent polozi ruku preko prsiju. Uvodenje kanile moze biti nespretno radi polozaja
zile i mnogo zalisaka. Cesta je pojava hematoma kad pacijent Ilektira ruku; kanila zauzima dio
lumena zile, protok krvi uz kanilu je otezan pa prilikom Ileksije lokalno poraste tlak sto izaziva
izljev krvi u okolne strukture.
U prednjoj kubitalnoj regiji ceIalicnu i bazilicnu venu spaja vena intermedia cubiti. Ona se
pruza od distalno i lateralno prema proksimalno i medijalno. Katkad vena intermedia cubiti
prevodi svu ili gotovo svu krv iz ceIalicne u bazilicnu venu, i u tom slucaju vena cephalica u
nadlaktici manjka ili je neznatno razvijena.
Cesto se u potkoznoj venskoj mrezi na prednjoj strani podlaktice izdiIerencira vena intermedia
antebrachii. Ona dakle nije konstantna. Pruza se sredinom podlaktice u proksimalnom smjeru.
U prednjoj kubitalnoj regiji racva se u dvije grane: vena mediana cephalica ide u ceIalicnu, a
vena mediana basilica u bazilicnu venu. U ovom slucaju nije razvijena vena intermedia cubiti.
Vene tvore na hrptu sake potkoznu mrezu rete venosum dorsale manus. Mogu se lako
vizualizirati i palpirati. Vene prstiju su male i istaknute tek toliko da se mogu prilagoditi
najmanjim kanilama kao posljednje rjesenje za davanje inIuzije. Prst se moze imobilizirati
pravilnom Iiksacijom Ilasterom; tako se prevenira ruptuiranje straznje stijenke vene, stvaranje
hematoma i inIiltracija.
Metakarpalne vene (venae metacarpales) su dostupne, uocljive i lako se palpiraju. Podobne su
za davanje inIuzije jer kanila lezi ravno izmedu metakarpalnih kostiju koje cine prirodni zlijeb.
Venepunkcija ovih vena je kontraindicirana kod starijih osoba zbog smanjenog turgora i gubitka
potkoznog tkiva, sto dovodi do poteskoca u stabilizaciji vene i duzem uvodenju kanile.
Metakarpalne vene su dobar izbor za kratkotrajne inIuzije u ambulantnom rezimu.

Uvodenje intravenske kanile
Uvodenje intravenske kanile sumarno se odvija u cetiri koraka:
1. dezinIekcija koze
2. stabilizacija vene
3. metoda punkcije
4. uvodenje kanile u lumen vene.
Kod uvodenja intravenske kanile, najveci rizik za inIekciju predstavlja Ilora koze. Centar za
kontrolu bolesti preporuca pranje koze sa sapunom, ako je vidljivo oneciscena, te nakon toga
dezinIiciranje otopinom chlorhexidina u 70-tnom alkoholu ili 2-tnom vodenom otopinom
chlorhexidin - glukonata kruznim pokretima od centra prema van u trajanju od barem 30
sekundi.(4) Takoder se preporuca da promjer dezinIicirane zone oko mjesta insercije iznosi 4 - 5
cm. Da bi dezinIicijens bio djelotvoran i osigurao koagulaciju mikroorganizama, dezinIicirana
zona se mora susiti kroz barem 30 sekundi. Mahanje, puhanje ili upijanje gazom je
kontraindicirano jer se proces dezinIekcije dogada samo kod prirodnog susenja na zraku. Jednom
dezinIicirana koza se ne smije ponovo dodirivati.
Brijanje prije uvodenja intravenske kanile uzrokuje mikroabrazije koje se mogu kolonizirati
bakterijama, dok depilacijske kreme mogu uzrokovati alergijske reakcije na kozi. Zato se,
ukoliko je neophodno, preporuca sisanje dlaka skarama. Vecina autora se slaze da je
dezinIicijens kojim dezinIiciramo kozu, dovoljan i za dezinIekciju dlaka.(2)
Stabilizacije koze i vene je najvazniji element koji osigurava njeznu i bezbolnu venepunkciju.
Manualnom trakcijom nedominantnom rukom zateze se koza kraj ili ispod mjesta insercije.
Postoji vise nacina izvodenja:
O palcem ispod mjesta insercije koza se zategne prema dolje (distalno)
O dlan se stavi ispod ruke pacijenta, koza se zategne prema dolje palcem i kaziprstom
obostrano
O vena se "rastegne" izmedu palca i kaziprsta.
Stabilizacija vene se odrzava dok kanila nije sasvim u veni, jer u suprotnom moze doci do
rupture straznje stijenke vene i stvaranja hematoma.
Postoje dvije osnovne metode punkcije vene:
O direktna metoda - kanilom se kroz kozu ulazi direktno u venu. Prednost se ocituje u
trenutnom ulasku u venski optok, ali kod malih, krhkih vena ova metoda moze uzrokovati
rupturu straznje stijenke vene.
O indirektna metoda - kanilom se ulazi pod kozu paralelno kraj vene, njezno zaokrene u
stranu i ulazi u lumen kroz bocnu stijenku. Ova metoda je korisna kod vena kojima je
vidljiv i dostupan palpaciji kratak segment.(2)

Slika 2. Pravilno drzanje i.v. kanile

Slika 3. Izvlacenje igle iz i.v. kanile
aterijal potreban za uvodenje intravenske kanile:
O poveska (turniket)
O antiseptik - klorheksidin - glukonat, povidon - jodid
O sterilna vata i / ili gaza manjih dimenzija
O intravenska kanila razlicitih velicina
O hipoalergeni Ilaster ili prozirna Iolija
O Iizioloska otopina
O sprica od 10 ml
O poklopni cepic ili pripremljena inIuzija
O kompresa ili rucnik
O spremnik za ostri i kontaminirani otpad
O bandaza ili elasticna mrezica
O rukavice
O tacna ili kolica (radna povrsina)
O izvor svjetlosti (ukoliko prostorija nije dovoljno osvijetljena)
!ostupak uvodenja intravenske kanile
RB. Intervencija ObrazIozenje
1. Objasniti postupak pacijentu.
Pacijent razumije postupak
(neophodnost postupka) i daje
informirani pristanak.
2.
Staviti na tacnu sav potreban
materijaI.
Stedi se vrijeme i postupak se
odvija bez nepotrebnih prekida.
3.
KontroIirati sve sto je zapakirano
prije otvaranja.
Odrzava se asepsa i kontroIira da
Ii je sav pribor neostecen.
4.
PazIjivo oprati ruke sa
baktericidnim sapunom i bodom
te osusiti iIi utrIjati baktericidnu
tinkturu.
Rizik za infekciju se svodi na
minimum.
5.
KontroIirati da Ii na rukama
imamo biIo kakvo ostecenje iIi
sitnu posjekotinu, te zaIijepiti
vodootporni fIaster.
Rizik za kontaminaciju sestre
pacijentovom krvIju se
minimaIizira.
6.
Osigurati pacijentu udobnost,
namjestiti ga u praviIan poIozaj,
osigurati dovoIjno svijetIa.
Sestri i pacijentu je udobno
priIikom izvodenja procedure, a
kvaIitetno osvjetIjenje omogucuje
boIju inspekciju mjesta insercije.
7.
Poduprijeti odabrani ud. Staviti
kompresu iIi rucnik ispod ruke.
Pacijentu je udobno i oIaksan je
pristup veni. PosteIjina se ne
prIja.
8. Staviti povesku (turniket).
Opstrukcija venskog povrata
izaziva diIataciju tj. boIju
IokaIizaciju vene.
9. Procijeniti i odabrati venu.
10. Otpustiti povesku.
Pacijent ne osjeca neIagodu dok
odabiremo kaniIu i pripremamo
materijaI.
11.
Odabrati kaniIu prema veIicini
vene.
Reducira se traumatiziranje vene i
rizik za mehanicki fIebitis,
ogranicenje pacijentovih pokreta
je minimaIno.
12. Ponovo staviti povesku. PoboIjsava se punjenje vene.
13. Navuci steriIne rukavice. Postize se kontaktna izoIacija.
14.
Dezinficirati kozu i odabranu venu
kroz najmanje 30 sekundi. Ostaviti
da se koza osusi. Ne paIpirati
venu ponovo iIi dodirivati kozu.
Odstranjuje se fIora koze i
odrzava asepsa.
15.
Skinuti zastitni pokIopac sa kaniIe
i vizuaIno utvrditi ispravnost.
KaniIa sa greskom (svinuta
kaniIa, tupog vrha...) je
neupotrebIjiva.
16.
Lagano izvuci igIu vodiIicu iz
kaniIe za par miIimetara, te je
vratiti natrag do kraja u njeno
Ieziste.
Provjerava se prohodnost kaniIe.
17.
Ucvrstiti venu manuaInom
trakcijom koze nekoIiko
centimetara ispod odabranog
mjesta insercije.
Vena je imobiIizirana i napeta sto
omogucava njezniju
venepunkciju.
18. Postaviti kaniIu iznad vene pod Osigurava se bezboIna
kosim kutom (15 - 30). Izvesti
venepunkciju.
venepunkcija.
19.
Pricekati prvi povrat krvi u
komorici za povrat igIe vodiIice.
Prvi povrat krvi u komorici
dokazuje da je kaniIa usIa u venu.
20.
Smanjiti uIazni kut izmedu kaniIe i
koze te uvesti kaniIu neznatno u
Iumen vene.
Izbjegava se daIjnje uvodenje
kaniIe u Iumen vene zbog
moguceg ostecivanja stijenke
ziIe. Takoder se postize
stabiIizacija kaniIe.
21.
Izvuci neznatno igIu vodiIicu do
pojave drugog povrata krvi u
pIasticnoj cjevcici kaniIe.
Provjerava se da Ii je kaniIa jos
uvijek unutar vene.
22.
Nedominantnom rukom odrzavati
trakciju koze, i istovremeno
dominantnom rukom poIako
uvesti pIasticni dio kaniIe u venu
te povIaciti igIu vodiIicu prema
van.
Vena je imobiIizirana i smanjuje
se rizik za ruptuiranje straznje
stijenke vene.
23. Otpustiti povesku. Smanjuje se tIak u veni.
24.
Primijeniti digitopresuru na venu
iznad vrha pIasticne cjevcice
kaniIe i izvuci igIu vodiIicu: (SIika
3.).
Sprjecava se krvarenje.
25.
Odmah baciti igIu vodiIicu u
spremnik za ostri otpad.
Smanjuje se rizik za ubodni
incident.
26.
PrikIjuciti spricu iIi infuziju i
isprati venu fizioIoskom
otopinom.
Provjerava se prohodnost vene.
27.
Promatrati mjesto insercije da Ii
otice, pitati pacijenta osjeca Ii boI
iIi neIagodu.
Provjerava se da Ii je kaniIa
praviIno postavIjena.
28.
Fiksirati kaniIu fIasterom (SIika 4.)
iIi prozirnom foIijom.
KaniIa je stabiIna i osigurana.
29.
Prekriti gazom i Iagano
bandazirati.
Pacijentu je udobno i osigurava
se kaniIa.
30.
Odbaciti otpad u odgovarajuce
spremnike.
Sigurno odIaganje otpada
sprjecava Iaceracije i ozIjede te
prevenira ponovno koristenje
istog materijaIa.
Pripremljeno prema The Royal Marsden Hospital Manual of Clinical Nursing
Procedures - Sixth Edition. Blackwell Science, Oxford (6)


Slika 4. Fiksiranje kanile Ilasterom - chevron metoda
omplikacije uvodenja intravenske kanile
Komplikacije koje mogu nastati tijekom uvodenja i opskrbe intravenske kanile su slijedece:
O ruptura vene i krvarenje (hematom) - najcesce rezultat neuspjelog postavljanja, uglavnom
kod starijih osoba i pacijenata na antikoagulantnoj terapiji. Potrebno je napraviti
kompresiju na ubodnom mjestu kako bismo zaustavili daljnje krvarenje.
O punkcija arterije - slucajna punkcija arterije moze nastati kod pokusaja venepunkcije u
lakatnoj jami. Potrebno je izvaditi kanilu, te napraviti kompresiju zavojem kako bismo
zaustavili krvarenje.
O Ilebitis - uzrokovan dugotrajnom primjenom inIuzije ili hipertonicnih lijekova. Prevenira
se razrjedivanjem lijekova te redovitom izmjenom kanila i mjesta insercije.
O paravenozni izljev tekucine - nastaje apliciranjem lijeka ili inIuzije u perivaskularni
prostor. Rezultira ostecenjem lokalnog tkiva, koje moze rezultirati redom po tezini:
produljenom boli, inIekcijom, nekrozom, ostecenjem zivca i na kraju mogucom
amputacijom. Potrebno je redovito kontrolirati protok kanile.(7)
O sepsa - i.v. kanila je cesto mjesto ulaza mikroorganizama koji mogu uzrokovati inIekciju,
pa i sepsu kod pacijenta.
O ozljede iglom (kod zdravstvenog radnika) - potrebno je koristiti rukavice te pazljivo raditi
kako bi se ucestalost ubodnih incidenata smanjila.
Opskrba intravenska kanile
Zadaci sestre su:
O sprjecavanje inIekcije
O smanjivanje rizika za kontaminaciju
O odrzavanje zatvorenog i.v. sistema sa sto manje prikljucaka
O odrzavanje prohodnosti kanile
O sprjecavanje ostecenja kanile i ostalog pribora
Prilikom izmjene hipoalergenog Ilastera ili prozirne Iolije, potrebno je pregledati mjesto
insercije, utvrditi integritet koze te uociti moguce znakove i simptome inIekcije, Ilebitisa,
inIiltracije i krvarenja. Flaster se odmah mijenja ako je mokar, prljav ili ne prijanja dobro za
kozu.
Ako se kanila koristi intermitentno, potrebno je dnevno ispiranje heparinom ili Iizioloskom
otopinom. Istrazivanja su pokazala da se koristenjem Iizioloske otopine adekvatno odrzava
prohodnost kanile bez povecanja rizika za nastanak Ilebitisa. Autori se jos uvijek ne slazu oko
kolicine ili Irekvencije ispiranja, ali cini se da je ispiranje jednom ili dvaput dnevno sa 2 - 5 ml
heparinizirane otopine 0,9 natrij - klorida (100 jedinica heparina/ml) prihvatljivo. Pravilna
tehnika ukljucuje ispiranje u pulsacijama koje zavrsava sa pozitivnim tlakom.

'adenje intravenske kanile
Kada venski put vise nije potreban ili prilikom promjene mjesta insercije, kanila se vadi i odlaze
u spremnik za inIektivni otpad. Mjesto insercije se zastiti suhim sterilinim smotuljkom gaze te
primjeni kompresija na ispruzenoj ruci barem 30 sekundi. Pacijent moze drzati ruku podignutu i
sam primjeniti kompresiju. Smotuljak gaze se moze pricvrstiti hipoalergenim Ilasterom ili
zavojem.
Zakljucak
Danas su medicinske sestre ukljucene u uvodenje intravenskih kanila, selektiranje i evaluaciju
opreme za punkciju vene, kao i u edukaciju o ovoj vjestini.(8) Iako znatan broj medicinskih
sestara smatra uspostavu venskog puta uvodenjem kanile na periIeriji uobicajenom praksom u
svom djelokrugu, dodatna edukacija je neophodna. Uspjesno savladano znanje i vjestine, dobre
komunikacijske vjestine, te sposobnost snalazenja u iznenadnim situacijama, bitni su Iaktor, ne
samo kod uspostave venskog puta, vec u cijelovitoj slici sposobne, kvalitetne i uspjesne sestre.