1.

NAZIV MEDICINSKOG PROIZVODA

Cordarone 150 mg/3 ml rastvor za injekciju

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SADRŽAJ

Svaka 3 ml ampula sadrži 150 mg amiodaron hidrohlorida

Za pomoćne supstance (ekscipijente), vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIK
Rastvor za injekciju

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Liječenje se treba odvijati u bolničkom okruženju pod strogim nadzorom. Cordarone 150 mg/3 ml
rastvor za injekciju indiciran je u liječenju ozbiljnog poremećaja srčanog ritma kada se ne postigne
odgovarajuća kontrola s drugom terapijom ili kada se drugi lijekovi ne mogu koristiti.

Tahiaritmija povezana sa Wolff-Parkinson-White sindromom.

Sve vrste tahiaritmije paroksizmalne prirode uključujući supraventrikularne, nodalne ili ventrikularne
tahikardije, ventrikularna fibrilacija: Kada se drugi lijekovi ne mogu primjeniti.

Cordarone rastvor za injekciju moguće je korsititi kada je potreban brz odgovor ili kada oralna
primjena nije moguća.

4.2. Doziranje i način primjene

Cordarone 150 mg/3 ml rastvor za injekciju može se davati samo ako postoje uslovi za provođenje
srčanog nadzora, defibrilacije i srčane stimulacije.

Cordarone 150 mg/3 ml rastvor za injekciju može se primijeniti prije ugradnje kardiovertera.

Standardna preporučena doza iznosi 5 mg/kg tjelesne težine i daje se putem intravenske infuzije u
razdoblju od 20 minuta do 2 sata. Daje se kao razrijeđeni rastvor u 250 ml 5%-tne dekstroze. Nakon
toga može slijediti ponovljena infuzija do 1200 mg (približno 15 mg/kg tjelesne težine) u najviše 500
ml 5%-tne dekstroze tokom 24 sata, pri čemu se brzina infuzije prilagođava na temelju kliničkog
odgovora (vidjeti dio 4.4)

U slučaju iznimne kliničke hitnosti lijek se, po prosudi ljekara, može davati polaganim ubrizgavanjem
150-300 mg u 10-20 ml 5%-tne dekstroze tokom najmanje 3 minute. To se ne smije ponoviti najmanje
15 minuta. Bolesnici liječeni Cordaroneom na taj način moraju se pažljivo pratiti, npr. u jedinici
intenzivnog liječenja (vidjeti dio 4.4).

Prelaz s intravenske na oralnu primjenu

Čim je postignut primjereni odgovor na liječenje, potrebno je istovremeno započeti i oralnu primjenu
lijeka u uobičajenoj udarnoj dozi (tj. 200 mg tri puta dnevno). S primjenom Cordarone 150 mg/3 ml
rastvora za injekciju potrebno je tada postepno prestati.

Pedijatrijska populacija
Sigurnost primjene i djelotovornost amiodarona u djece nije utvrđena.
Trenutno dostupni podaci opisani su u dijelu 5.1 i 5.2.
Zbog prisutnosti benzil alkohola, intravenska primjena amiodarona je kontraindicirana u
novorođenčadi, dojenčadi i djece do 3 godine starost.

Starije osobe
Kao i kod svih bolesnika, važno je upotrijebiti najmanju efektivnu dozu. Iako nema dokaza o potrebi
drukčijeg doziranja za ovu skupinu bolesnika, starije osobe mogu biti osjetljivije na bradikardiju i
poremećaje provođenja u slučaju primjene prevelike doze. Posebnu je pozornost potrebno obratiti na
praćenje funkcije štitne žlijezde (vidjeti dio 4.3, 4.4 i 4.8).

Kardiopulmonalna reanimacija
Preporučena doza za ventrikularne fibrilacije/ventrikularnu tahikardiju bez pulsa otpornu na
defibrilaciju, iznosi 300 mg (ili 5 mg/kg tjelesne težine) razrijeđeno u 20 ml 5%-tne dekstroze i mora
se brzo ubrizgati. Ako ventrikularna fibrilacija potraje, može se razmotriti davanje dodatne intravenske
doze od 150 mg (ili 2,5 mg/kg tjelesne težine).

Za informacije o inkompatibilnostima vidjeti dio 6.2.

4.3 Kontraindikacije

 Sinusna bradikardija i sinoatrijski blok. U bolesnika s teškim poremećajima provođenja (AV blok
visokog stepena, bifascikularni ili trifascikularni blok) ili bolesti sinusnog čvora, Cordarone 150
mg/3 ml rastvor za injekciju treba primijeniti samo u kombinaciji s elektrostimulatorom.
 Dokazi o disfunkciji štitne žlijezde ili disfunkcija štitne žlijezde u anamnezi. Gdje je primjereno,
potrebno je prije liječenja u svih bolesnika napraviti test funkcije štitne žlijezde.
 Teško zatajivanje disanja, cirkulacijski kolaps ili teška arterijska hipotenzija; hipotenzija,
zatajivanje srca i kardiomiopatija su, također, kontraindikacije za primjenu Cordarone 150 mg/3
ml rastvora za injekciju u obliku bolus injekcije.
 Poznata preosjetljivost na jod, amiodaron, ili neku od pomoćnih supstanci (jedna ampula sadrži
oko 56 mg joda).
 Kombinacija Cordarone 150 mg/3 ml rastvora za injekciju sa lijekovima koji mogu prouzrokovati
”torsades de pointes“ je kontraindicirana (vidjeti dio 4.5).
 Zbog benzil alkohola u sastavu Cordarone 150 mg/3 ml rastvor za injekciju je kontraindiciran u
novorođenčadi ili nedonoščadi, dojenčadi i djece do 3 godine.
 Trudnoća – osim u izuzetnim okolnostima (vidjeti dio 4.6).
 Dojenje (vidjeti dio 4.6).

Sve navedene kontraindikacije ne odnose se na primjenu amiodarona u kardiopulmonalnoj reanimaciji

na šok otporne ventrikularne fibrilacije.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza prilikom upotrebe

Amiodaron injekcija sadrži benzil alkohol (20 mg/ml). Benzil alkohol može izazvati toksične i
alergijske reakcije u novorođenčadi i djece do 3 godine.

Cordarone 150 mg/3 ml rastvor za injekciju može se primjenjivati samo u jedinicama posebne skrbi,
pod stalnim nadzorom (EKG i krvni pritisak).

Primjena putem intravenske infuzije preferira se u odnosu na bolus zbog hemodinamičkog učinka koji
se ponekad javlja sa brzim ubrizgavanjem (vidjeti dio 4.8). Cirkulacijski kolaps može izazvati prebrza
primjena ili predoziranje (u takvih bolesnika sa prisutnom bradikardijom uspješno se primjenjuje
atropin).
Ponovljena ili kontinuirana infuzija putem perifernih vena može dovesti do reakcija na mjestu
primjene (vidjeti dio 4.8). Kad se predviđa ponovljena ili kontinuirana infuzija, preporučuje se
primjena centralnim venskim kateterom.

Kad se daje putem infuzije, Cordarone 150 mg/3 ml može smanjiti veličinu kapi, te je, po potrebi,
potrebna prilagodba brzine infuzije.

Anestezija (vidjeti dio 4.5): Prije operacije potrebno je obavijestiti anesteziologa da se bolesnik liječi
amiodaronom.

Srčani poremećaji
Potreban je pojačani oprez u bolesnika sa hipotenzijom i dekompenziranom kardiomiopatijom, te
teškim srčanim zatajivanjem (također vidjeti dio 4.3).

Amiodaron ima mali proaritmijski učinak. Zabilježene su pojave novih aritmija ili pogoršanje liječenih
aritmija, uključujući slučajeve sa smrtnim ishodom. Važno je, ali teško, razlikovati nedovoljnu
efikasnost lijeka od proaritmijskog učinka, neovisno o tome je li to povezano sa pogoršanjem stanja
srca ili nije. Proaritmijski učinak, općenito, nastaje u sklopu interakcija i/ili poremećaja elektrolita
(vidjeti dio 4.5 i 4.8).

Prevelika doza može dovesti do teške bradikardije i poremećaja provođenja s pojavom

idioventrikularnog ritma, osobito u starijih bolesnika ili tokom liječenja digitalisom. U tim
okolnostima, potrebno je prekinuti liječenje s Cordaroneom 150 mg/3 ml. Ako je neophodno, mogu se
dati beta-adrenostimulatori ili glukagon. Zbog dugog poluvijeka amiodarona, u slučaju teške i
simptomatske bradikardije potrebno je razmotriti ugradnju elektrostimulatora.

Farmakološko djelovanje amiodarona potiče promjene EKG-a: produženje QT intervala (povezano sa

produženom repolarizacijom) sa mogućim razvojem U-talasa i deformiranih T-talasa; te promjene nisu
znak toksičnosti.

Endokrini poremećaji (vidjeti dio 4.8)

Amiodaron primijenjen intravenski može izazvati hipertireozu, posebno u bolesnika sa poremećajima
štitne žlijezde u anamnezi ili u bolesnika koji uzimaju ili su ranije uzimali oralni amiodaron. Pri
sumnji na poremećaj funkcije štitne žlijezde treba provjeriti nivo serumskog usTSH.

Amiodaron sadrži jod, te tako može interferirati s apsorpcijom radioaktivno markiranog joda.
Međutim, mogu se provesti testovi funkcije štitne žlijezde (slobodni T3, slobodni T4, usTSH).
Amiodaron inhibira perifernu konverziju levotiroksina (T4) u trijodtironin (T3), te može uzrokovati
izolirane biohemijske promjene (porast nivoa slobodnog T4 u serumu, s tim da je nivo slobodnog T3
lagano smanjen ili čak normaln) u klinički eutiroidnih bolesnika. U takvim slučajevima nema razloga
za prekid terpaije amiodaronom, ako nema kliničkog ili dodatnog biološkog (usTSH) dokaza o bolesti
štitne žlijezde.

Poremećaji respiratornog sistema, toraksa i midajastinuma (vidjeti dio 4.8)

S intravenskom primjenom amiodarona zabilježeni su vrlo rijetki slučajevi intersticijskog
pneumonitisa. Pri sumnji na tu dijagnozu potrebno je napraviti rendgen pluća. Liječenje amiodaronom
treba ponovno procijeniti jer se intersticijski pneumonitis općenito povlači nakon ranog prekida
uzimanja amiodarona, te treba razmotriti primjenu kortikosteroidnog liječenja (vidjeti dio 4.8).
Klinički simptomi uglavnom nestaju unutar nekoliko sedmica, uz polagano radiološko poboljšanje i
poboljšanje funkcije pluća. Unatoč prekidu davanja Cordaronea 150 mg/3 ml, stanje nekih bolesnika
može se pogoršati. Zabilježeni su fatalni slučajevi plućne toksičnosti.
Opaženi su vrlo rijetki slučajevi teških respiratornih komplikacija, ponekad fatalnih, posebno u
periodu neposredno nakon operacije (akutni respiratorni distres sindrom odraslih); uticaj na to može
imati moguća interakcija s visokom koncentracijom kisika (vidjeti dio 4.5 i 4.8).
Poremećaji jetre i žuči (vidjeti dio 4.8)
Unutar prvih 24 sata intravenske primjene amiodarona može se javiti teška hepatocelularna
insuficijencija, koja ponekad može biti fatalna. Zbog toga se, odmah nakon početka primjene
amiodarona, preporučuje pomno praćenje transaminaza.

Interakcije s lijekovima (vidjeti dio 4.5)

Ne preporučuje se istovremena primjena amiodarona sa sljedećim lijekovima: beta blokatori, inhibitori
kalcijevih kanala koji smanjuju srčanu frekvenciju (verapamil, diltiazem), stimulirajući laksativi koji
mogu uzrokovati hipokalijemiju.

Povišenje nivoa flekainida u plazmi zabilježeno je tokom istovremene primjene amiodarona. Shodno
tome, potrebno je smanjiti dozu flekainida i bolesnika pomno nadzirati.

4.5. Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Neki od važnijih lijekova koji uzrokuju interakcije sa amiodaronom su varfarin, digoksin, fenitoin i svi
lijekovi koji produžuju QT interval.

Amiodaron uzrokuje povećanje koncentracije oralnih antikoagulansa (varfarin) i fenitoina u plazmi

inhibicijom CYP 2C9.U skladu sa tim potrebno je smanjiti dozu varfarina. Preporučuje se češća
kontrola protrombinskog vremena tokom i nakon liječenja amiodaronom. U slučaju pojave znakova
predoziranja potrebno je smanjiti dozu fenitoina i mjeriti nivo u plazmi.

Primjena Cordaronea 150 mg/3 ml bolesnicima koji su na digoksinu dovest će do povećanja

koncentracije digoksina u plazmi, te na taj način ubrzati pojavu simptoma i znakova povezanih s
visokim nivoma digoksina. Preporučuje se klinički, EKG i biološki nadzor, a dozu digoksina potrebno
je prepoloviti. Također je moguć sinergistički učinak na srčanu frekvenciju i atrioventrikularno
provođenje.

Kombinirano liječenje sa sljedećim lijekovima koji produžuju QT interval je kontraindicirano (vidjeti

dio 4.3) zbog povećanog rizika od „torsades de pointes“:
 antiaritmici skupine Ia, npr. kinidin, prokainamid, dizopiramid,
 antiaritmici skupine III, npr. sotalol, bretilij,
 eritromicin iv., kotrimoksazol ili pentamidin injekcije,
 neki antipsihotici, npr. hlorpromazin, tioridazin, flufenazin, pimozid, haloperidol, amisulprid i
sertindol,
 litij i triciklički antidepresivi, npr. doksepin, maprotilin, amitriptilin,
 neki antihistaminici, npr. terfenadin, astemizol, mizolastin,
 antimalarici, npr. kinin, meflokin, hlorokin, halofantrin,
 moksifloksacin.

Fluorokinoloni
Rijetko su zabilježeni slučajevi produženja QTc intervala, sa ili bez „torsades de pointes“, u bolesnika
koji uzimaju amiodaron s fluorokinolonima. Potrebno je izbjegavati istovremenu primjenu amiodarona
s fluorokinolonima (istovremena primjena s moksifloksacinom je kontraindicirana, vidjeti gore).

Ne preporučuje se kombinirano liječenje sa sljedećim lijekovima:

 beta blokatori i određeni inhibitori kalcijevih kanala (diltiazem, verapamil); može se javiti
pojačanje negativnih kronotropnih svojstava i učinaka usporavanja provođenja;
 stimulirajući laksativi, koji mogu uzrokovati hipokaliemiju, te tako povećati rizik od „torsades
de pointes“; potrebno je koristiti druge tipove laksativa.
Povećani oprez potreban je pri kombiniranom liječenju sa sljedećim lijekovima koji, također, mogu
uzrokovati hipokalijemiju i/ili hipomagnezijemiju, npr. diuretici, sistemski kortikosteroidi,
tetrakozaktid, amfotericin iv.

U slučaju hipokalijemije, potrebno je poduzeti korektivne mjere i pratiti QT interval. U slučaju

„torsades de pointes“ ne smiju se davati antiaritmici; može se uvesti stimulacija i davati magnezij
intravenski.

Oprez se savjetuje u bolesnika koji se podvrgavaju općoj anesteziji, ili primaju visoke doze liječenja
kisikom.

Potencijalno teške komplikacije zabilježene su u bolesnika koji uzimaju amiodaron, a podvrgavaju se

općoj anesteziji: bradikardija koja ne reagira na atropin, hipotenzija, smetnje provođenja, smanjenje
minutnog volumena srca.

Opaženo je nekoliko slučajeva sindroma respiratornog distresa odraslih, najčešće odmah nakon
operacije. Na to može utjecati moguća interakcija s visokom koncentracijom kisika.

Sok od grejpfruta inhibira citohrom P450 3A4 i može povećati koncentraciju amiodarona u plazmi.
Tokom liječenja oralnim amiodaronom potrebno je izbjegavati sok od grejpfruta.

Lijekovi koji se metaboliziraju pomoću citohroma P450 3A4

Kada se drugi lijekovi primjenjuju istovremeno s amiodaronom, inhibitorom CYP 3A4, to može
rezultirati većim nivoom njihovih koncentracija u plazmi, što može dovesti do mogućeg povećanja
njihove toksičnosti:
 Ciklosporin: pri primjeni u kombinaciji nivo ciklosporina u plazmi može se dvostruko
povećati. Smanjenje doze ciklosporina može biti potrebno da bi se koncentracija u plazmi
održala unutar terapijskog raspona.
 Statini: rizik od mišićne toksičnosti je povećan s istovremenom primjenom amiodarona i
statina koji se metaboliziraju pomoću CYP3A4, kao što su simvastatin, atorvastatin i
lovastatin. Preporučuje se koristiti statine koji se ne metaboliziraju pomoću CYP3A4 kada se
primjenjuju u kombinaciji s amiodaronom.
 Ostali lijekovi koji se metaboliziraju pomoću citohroma P450 3A4: primjeri takvih lijekova su
lidokain, takrolimus, sildenafil, fentanil, midazolam i ergotamin.

Flekainid
S obzirom da se flekainid uglavnom metabolizira pomoću CYP 2D6, inhibicijom tog izoenzima
amiodaron može povećati nivo flekainida u plazmi. Savjet je da se doza flekainida smanji za 50% i da
se bolesnici pomno prate zbog neželjenih efekata. U takvim se okolnostima preporučuje ozbiljno
praćenje nivoa flekainda u plazmi.

Interakcije sa supstratima drugih CYP 450 izoenzima

In vitro studije pokazuju da amiodaron također ima potencijal inhibicije CYP 1A2, CYP 2C19 i CYP
2D6 izoenzima posredstvom svoga glavnog metabolita. Pri istovremenoj primjeni očekuje se da
amiodaron povećava koncentraciju u plazmi lijekova čiji metabolizam ovisi o CYP 1A2, CYP 2C19 i
CYP 2D6.

4.6 Trudnoća i dojenje

Trudnoća
Nema dovoljno podataka o primjeni amiodarona tokom trudnoće u žena da bi se zaključila moguća
toksičnost. Međutim s obzirom na njegov efekat na tiroidnu žlijezdu fetusa, amiodaron je
kontraindiciran u trudnoći, izuzev u posebnim slučajevima.
Dojenje
Amiodaron se izlučuje u majčino mlijeko u značajnim koncentracijama. Zbog toga je dojenje
kontraindicirano.

4.7 Uticaj na sposobnost upravljanja motornim vozilima i korištenja mašina

Nije primjenjivo.

4.8 Neželjeni efekti

Neželjeni efekti su klasificirani po organskom sistemu i po incidenci, i to na sljedeći način:

Vrlo česti (= 10%); česti (= 1%, <10%); manje česti (= 0,1%, <1%); rijetki (=0,01%<0,1%); vrlo
rijetki (<0,01%), nepoznata učestalost (ne mogu biti procijenjeni na osnovu dostupnih podataka).

Poremećaji krvi i limfnogsistema

 U bolesnika koji uzimaju amiodaron zabilježeni su slučajni nalazi granuloma koštane srži.
Klinički značaj tog nalaza nije poznat.

Srčani poremećaji
 Često: bradikardija, uglavnom umjerena.
 Vrlo rijetko:
- izražena bradikardija, sinusni zastoj koji zahtijeva prekid uzimanja amiodarona, posebno u bolesnika
s disfunkcijom sinusnog čvora i/ili u starijih bolesnika,
- nastup pogoršanja aritmije, ponekad praćene srčanim zastojem (vidjeti dio 4.4 i 4.5).

Endokrini poremećaji
 Nepoznata učestalost: hipertireoza (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji probavnog sistema

 Vrlo rijetko: mučnina.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

 Često: reakcije na mjestu primjene kao što su bol, eritem, edem, nekroza, ekstravazacija,
infiltracija, upala, induracija, tromboflebitis, flebitis, celulitis, infekcija, pigmentacijske promjene.

Poremećaji jetre i žuči

 Vrlo rijetko:
- izolirano povećanje serumskih transaminaza, obično umjereno (1,5 do 3 puta u odnosu na normalne
vrijednosti) na početku liječenja. Mogu se vratiti na normalu kad se smanji doza ili čak spontano;
- akutni jetreni poremećaji s povišenim vrijednostima transaminaza u serumu i/ili žuticom,
uključujući zatajivanje jetre, ponekad fatalno (vidjeti dio 4.4)

Poremećaji imunološkog sistema

 Vrlo rijetko: anafilaktički šok.
 Nepoznata učestalost: angioedem.

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva

 Nepoznata učestalost: bol u leđima.

Poremećaji nervnog sistema

 Vrlo rijetko: benigna intrakranijalna hipertenzija (pseudo tumor mozga), glavobolja.

Poremećaji respiratornog sistema, toraksa i medijastinuma

  Vrlo rijetko:
- intersticijski pneumonitis (vidjeti dio 4.4),
- teške respiratorne komplikacije (sindrom akutnog respiratornog distresa odraslih),
ponekad fatalane (vidjeti dio 4.4 i 4.5),
- bronhospazam i/ili apneja u slučaju teškog respiratornog zatajenja, osobito u obljelih od
astme.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

 Vrlo rijetko: znojenje.
 Nepoznata učestalost: urtikarija.

Vaskularni poremećaji:
 Često: pad krvnog pritisaka, uglavnom umjeren i prolazan. Zabilježeni su slučajevi
hipotenzije ili kolapsa, posebno nakon predoziranja ili prebrzog ubrizgavanja.
 Vrlo rijetko: naleti vrućine.

Prijavljivanje sumnje na neželjena dejstva lijeka

Prijavljivanje sumnje na neželjena dejstava lijekova, a nakon stavljanja lijeka u promet, je od
velike važnosti za formiranje kompletnije slike o bezbjedonosnom profilu lijeka, odnosno za
formiranje što bolje ocjene odnosa korist/rizik pri terapijskoj primjeni lijeka.
Proces prijave sumnji na neželjena dejstva lijeka doprinosi kontinuiranom praćenju odnosa
koristi/rizik i adekvatnoj ocjeni bezbjedonosnog profila lijeka. Od zdravstvenih stručnjaka se
traži da prijave svaku sumnju na neželjeno dejstvo lijeka direktno ALMBIH. Prijava se može
dostaviti:
• putem softverske aplikacije za prijavu neželjenih dejstava lijekova za humanu upotrebu
(IS Farmakovigilansa) o kojoj više informacija možete dobiti u nasoj Glavnoj kancelariji za
farmakovigilansu, ili
• putem odgovarajućeg obrasca za prijavljivanje sumnji na neželjena dejstva lijeka, koji se
mogu naći na internet adresi Agencije za lijekove: www.almbih.gov.ba. Popunjen
obrazac se može dostaviti ALMBIH putem pošte, na adresu Agencija za lijekove i
medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, Veljka Mlađenovica bb, Banja Luka, ili
elektronske pošte (na e-mail adresu: ndl@almbih.gov.ba).

4.9 Predoziranje

Nema podataka o predoziranju amiodaronom prilikom intravenske primjene.

Malo je podataka o akutnom predoziranju amiodaronom primjenjenim oralno. Zabilježeno je nekoliko

slučajeva sinusne bradikardije, srčanog bloka, napadaja ventrikularne tahikardije, ”torsade de
pointes“, cirkulacijskog zatajivanja i oštećenja jetre.

U slučaju predoziranja, liječenje je simptomatsko uz dodatak općih potpornih mjera. Bolesnika je

potrebno nadzirati i u slučaju pojave bradikardije treba dati beta adrenostimulator ili glukagon.

Može se javiti i napad ventrikularne tahikardije koji spontano prestaje. S obzirom na farmakokinetiku
amiodarona, preporučuje se primjeren i produžen nadzor bolesnika, osobito srčanog statusa.

Amiodaron i njegovi metaboliti ne mogu se ukloniti iz organizma dijalizom.

5. FARMAKOLOŠKE OSOBINE

5.1 Farmakodinamske karakteristike

ANTIARITMICI, KLASA III
ATC kod: C01BD01

Cordarone je lijek za liječenje tahiaritmija i ima složeno farmakološko djelovanje. Ima

antiadrenergičke učinke (djelomični alfa i beta blokator). Ima hemodinamičke učinke (povećani protok
krvi i sistemska/koronarna vazodilatacija). Lijek smanjuje miokardijalnu potrošnju kisika i pokazalo se
da ima umjereni učinak na miokardijalno iskorištenje ATP-a u štakora, sa smanjenim oksidativnim
procesom. Amiodaron inhibira mataboličke i biohemijske efekte kateholamina na srce i inhibira Na+ i
K+ aktiviranu ATP-azu.

Nisu provedena kontrolirana pedijatrijska ispitivanja.

U objavljenim studijama sigurnosnti amiodarona procijenjeno je 1118 pedijatrijskih pacijenata sa

različitim aritmijama.

Sljedeće doze su korištene u pedijatrijskim kliničkim studijama :

Oralno
 udarna doza : 10 do 20 mg/kg/dan tokom 7 ili 10 dana (ili 500 mg/m2/dan izraženo po
kvadratnom metru površine tijela)
 doza održavanja : potrebno je koristiti minimalnu efektivnu dozu ; prema individualnom
odgovoru bolesnika može biti između 5 i 10 mg/kg/dan (ili 250 mg/m2/dan izraženo po
kvadratnom metru površine tijela)

Intravesnki
 udarna doza : 5 mg/kg tokom 20 minuta do 2 sata
 doza održavanja: 10 -15 mg/kg/dan od nekoliko sati do nekoliko dana

Po potrebi, oralnu terapiju moguće je započeti konkomitantno, uz primjenu uobičajene udarne doze

5.2 Farmakokinetičke osobine

Farmakokinetika amiodarona je neobična i kompleksna i nije u potpunosti razjašnjena. Apsorpcija

nakon oralne primjene je promjenjiva i može biti produžena, s enterohepatičkim ciklusom. Glavni
metabolit je dezetilamiodaron. Amiodaron se snažno veže za proteine (>95%). Glavnina se izlučuje
stolicom, a izlučivanje putem bubrega je minimalno. Studija koja je uključivala zdrave dobrovoljce i
bolesnike pokazala je da su nakon intravenske primjene amiodarona proračunati volumen distribucije i
ukupni klirens iz krvi bili slični u obje skupine, uz primjenu otvorenog modela s dva kompartmenta.
Čini se da je eliminacija amiodarona nakon intravenske injekcije bieksponencijalna s fazom
distribucije koja traje oko 4 sata. Veliki volumen distribucije, zajedno s relativno malim vidljivim
volumenom za centralni dio, upućuje na izrazitu tkivnu distribuciju. Intravenska bolus injekcija od 400
mg dala je krajnji T1/2 od približno 11 sati.

Nisu provedena kontrolisana pedijatrijska ispitivanja. U ograničenim objavljenim podacima dostupnim

za pedijatrijske bolesnike, nije bilo zabilježenih razlika u usporedbi s odraslim bolesnicima.

5.3 Pretklinički podaci o sigurnosti

Nema važnih pretkliničkih podataka za ljekare koji propisuju lijek osim onih koji su već uključeni u
ostale dijelove Rezimea karakteristika lijeka.

6. FARMACEUTSKI PODACI
6.1 Pomoćne supstance
Benzil alkohol
Polisorbat 80
Voda za injekciju

6.2 Inkompatibilnost

Cordarone 150 mg/3 ml rastvor za injekciju nije kompatibilan s fiziološkom otopinom i mora se
primjenjivati isključivo u otopini 5%-tne glukoze. Cordarone 150 mg/3 ml rastvor za injekciju
razrijeđen sa 5%-tnim rastvorom glukoze do koncentracije manje od 0,6 mg/ml nije stabilan. Rastvori
koje sadrže manje od 2 ampule Cordarone 150 mg/3 ml rastvora za injekciju u 500 ml 5%-tne glukoze
su nestabilni i ne smiju se koristiti.

Upotreba pribora ili uređaja za primjenu koji sadrže plastifikatore kao DEHP (di-2-etilheksilftalat) u
prisutnosti amiodarona može dovesti do ispiranja DEHP-a. Kako bi se smanjila izloženost bolesnika
DEHP-u, preporučuje se primijeniti konačnu rastvor amiodarona za infuziju koristeći opremu bez
DEHP-a.

6.3 Rok valjanosti

2 godine
Lijek se ne smije upotrebljavati nakon isteka roka valjanosti označenog na kutiji.

6.4 Posebna upozorenja za čuvanje

Držati van dohvata djece!
Čuvati pri temperaturi do 25°C.
Čuvati u originalnom pakovanju.

6.5 Priroda i sadržaj pakiranja

6 staklenih ampula sa 3 ml rastvora za injekcije.

6.6 Posebne napomene za upotrebu i rukovanje

Vidjeti dio 6.2.

6.7 Režim izdavanja lijeka

Lijek se upotrebljava u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi

7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Proizvođač gotovog lijeka (administrativno sjedište)

Sanofi-Aventis Groupe
174 Avenue de France
75013 Pariz
Francuska

Proizvođač gotovog lijeka

SANOFI WINTHROP INDUSTRIE
1 rue de la Vierge
Ambarés et Lagrave
33565 CARBON BLANC Cedex
Francuska

Nositelj odobrenja i zastupnik u BiH:

Sanofi-Aventis d.o.o. Sarajevo
Fra Anđela Zvizdovića 1/8
71000 Sarajevo

8. VELIČINA PAKIRANJA
Kutija sa 6 ampula

9. BROJ I DATUM IZDAVANJA ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Cordarone 150 mg/3 ml rastvor za injekciju,

Kutija sa 6 ampula: 04-07.10-1314/13 od 15.08.2013.

10. DATUM ZADNJE REVIZIJE TEKSTA

26.12.2011.