JU SREDNJA MEDICINSKA ŠKOLA JEZERO- SARAJEVO

STEČENE BOLESTI SRCA

REFERAT IZ PEDIJATIJE

Mentor: Učenica:
Profesorica Zametica Mirela Imamović Adna
Sarajevo, decembar 2021
1.UVOD

Srce (lat. Cor) je neparni mišićni organ koji svojim kontrakcijama poput mehaničke pumpe tjera krv
kroz sistem krvnih sudova u sve dijelove organizma. Srce je smješteno u ( Medijastinumu), između oba
plućna krila, tako da su njegove dvije trećine na lijevoj, a jedna treećina na desnoj strani grudnog koša.
Njegova donja ploština naliježe na dijafragmu. Srce je postavljeno koso tako da mu osovina gleda od
desno, gore i straga prema lijevo, dole i sprijeda. Ima oblik konusa sa bazom (Basis Cordis) desno i gore
i vrhom (Apex Cordis) lijevo I dole. Na bazi u srce ulaze I iz njega izlaze veliki krvni sudovi pa se srčana
baza sa svim krvnim žilama naziva srčana kruna (Corona Cordis). Na vanjskoj strani srca razlikujemo
tri plohe:

FACIES STERNOCOSTALIS – prednja ploha koja gleda prema redbrima I grudnoj kosti

FACIES DYAPHRAGMATICA – donja ploha koja leži na dijafragmi

FACIES PULMONALIS – lijeva pulmonalna ploha koja gleda prema lijevom plućnom krilu

FACIES PULMONALIS – lijeva pulmonalna ploha koja gleda prema lijevom plućnom krilu.

Desno ili vensko srce

Desno srce čine desna pretkomora, desno atrioventrikularno ušće I desna komora. Ono tjera mali ili
plućni (pulmonalni) krvotok, tj. Vensku krv tjera u pluća gdje se ona oksiduje I postaje arterijska, te onda
tu arterijsku krv vraća iz pluća u lijevo srce koje će je razaslati po organizmu. U desnu pretkomoru se
ulijevaju gornja I donja šuplja vena (VENA CAVA SUPERIOR ET INFERIOR), koje donose vensku
krv iz čitavog organizma , kao I koronarni sinus koji kupi vensku krv iz samog srca.

Lijevo ili arterijsko srce

Lijevo srce čine lijevi atrij, lijevo atrioventrikularno ušće I lijeva komora. Tjera krv velikog ili
somatskog krvotoka . U lijevu pretkomoru ulazi 4 ili 5 plućnih vena koje vode arterijsku krv iz pluća. Iz
lijeve pretkomore kroz atrioventrikularno ušće krv se ubacuje u lijevu komoru. Iz lijeve komore izlazi
najveća krvna žila organizma (AORTA).

2.
2.Stečene bolesti srca

Reumatska vrućica ( Febris rheumatrica) je opća bolest organizma, koja nastaje kao posljedica
alergijske reakcije nakon infekcije beta - hemolitičkim streptokokom grupe A, a najčešće se odražava
na srcu. Ako se bolesnik ponovo inficira ovom bakterijom, njezini sastavni dijelovi djeluju kao antigeni
I počinje se odigravati imunološka reakcija koja pogađa vezivno tkivo. Posljedice takve reakcije mogu
se odraziti najčešćce na srcu (karditis -upala srca), zglobovima (poliarthritis - višestruka upala
zglobova), tranzitorne upalne promjene središnjeg živčanog sustava , upala potkožnog tkiva I kože
(marginalni eritem). Prisutna je slabost, bljedoća , visoka temperatura, ubrzan rad srca, leukocitoza,
promjene na elektrokardiogramu, povećano srce na rendgenskoj snimci... Kao dokaz infekcije
streptokokom postoje anamnestički podaci o preboljenoj upali grla ili krajnika (koja nije liječena
penicilinom), 10-12 dana prije pojave bolesti I visok antistreptolizinski titar (AST). Upala srca odnosi
se na sve srčane strukture: endokard, miokard I perikard. Liječenje reumatske vrućice provodi se tako
da se izvrši eradikacija beta-hemolitičkog streptokoka , a drugi simptomi se uklanjaju protuupalnim
lijekovima (kortikosteroidi). Nakon smirenja akutne faze provodi se profilaksa depo-penicilinom pet
godina.

Miokarditis (slika 1.)

Upala srčanog mišića. Najčešće je uzrokovan virusom I javlja se u sklopu općih virusnih infekcija ,
ali uzročnici mogu biti I bakterije, toksini I neki drugi faktori.

Slika 1: Miokarditis
3.
3.OSTALE BOLESTI SRCA

Perikarditis

To je upala srčane ovojnice. Gotovo nikada ne dolazi kao samostalna bolest, već u sklopu sistemnih
bolesti koje zahvaćaju serozne ovojnice (vrućica, uremija, tubrekuloza). Liječi se primarna bolest, koja
je dovela do perikarditisa. Perikarditis sa jakim izljevom može dovesti do tamponade srca, pa je tada
neophodna hitna terapija (punkcija ili operacija)

Bakterijski endokarditis

Rijetka je bolest, nastaje bakterijskom infekcijom endokarda ili na intaktnom srcu, ili na srcu koje
nosi koje nosi prirođenu ili stečenu grešku. U srcu se stvaraju vegetacije koje mogu biti uzrok naprasne
smrti (plućna embolija) . Kod neadekvatno liječenih bolesnika može završiti letalno.

Kardiomiopatije

Hronične su bolesti srca najčešće nepoznate etiologije, ali se mogu javiti I u sklopu nekih
metaboličkih bolesti organizma. Također mogu biti posljedica preboljelog miokarditisa. Najčešća
kardiomiopatija je fibroelastaza.

Insuficijencija srca

To je stanje u kojem bolesno srce ili ne može primati krv koja mu se slijeva iz venskog dotoka, ili ne
može zadovoljiti potrebe organizma adekvatnim zadovoljiti potrebe organizma minutnim volumenom.
Nastupa najčešće akutno (kod miokarditisa), ali ponekad se razvija postupna insuficijencija srca zbog
dugotrajnog opterećenja, tj. dekompenzacija. Klinički znaci su: otežano disanje,lupanje srca, oligurija,
povećana slezena...

4.
4. REZIME

Dakle, da sumiramo stečene bolesti srca. Većina njih ima slične simptome, te je neophodno uraditi
dodatne neinzvazivne kardiološke pretrage, bilo da bi se isključila srčana bolest, bilo da bi se ista u
potpunosti definisala (ergometrijsko testiranje ili test opterećenja na pokretnoj traci, 24- satni holter,
krvni pritisak I dopler krvnih žila). Invazivne pretrage (koronografija,elektrofiziološko ispitivanje...)
rade se isključivo u bolnicama u laboratorijama za invazivnu kardiološku dijagnostiku. Nakon tako
provedene kardiološke obrade I dobijene dijagnoze, prema principima na najnovijem medicinskom
znanju, započinje se liječenje.

5.
 5. LITERATURA

1. Rožajac Azra, Anatomija I Fiziologija čovjeka za srednje medicinske škole, Bosanska riječ Sarajevo
2. Ivan Malčić, Zvonimir Stopić, Ružica Ilić Pedijatrija za lll razred medicinske škole, Školska knjiga, Zagreb
2001
3. https://ordinacija.vecernji.hr/kolumna/bolesti-srca

6.