VISOKA MEDICINSKA SKOLA ZDRAVSTVA

DOBOJ

SEMINARSKI RAD
Iz predmeta: Radiologija i imidzing u zdravstvu
TEMA: Urođene srčane mane

STUDENT: MENTOR:
Ifeta Numanović Prof.dr.Mirko Raković
Br.indexa: F31/19
DEFINICIJA:
Urođene srčane mane su poremećaji anatoske structure srca i velikih krvnih sudova i poremećaji
njihovih funkcija ,sa kojima se novorođenče javlja.

ETIOLOGIJA:
Genetski faktori i Faktori sredine .

PODJELA :
1) Mane bez šanta :

~anomalije položaja (dekstrokardija,dekstropozija)

~anomalije položaja krvnih sudova, urođene promjene srčanog ušća…)

2) Mane sa lijevo-desnom šantom:

~artrijalni septalni detekt
~ventrikularni septalni defect
~ductus arteriosus persistart
~aortopulmonalna fenestremija
3) Mane sa desnom-lijevom šantom:
~tetrologija ~truncus arteriosus comnuris i
~ transpozicija vel. krv. sudova
DEKSTROKARDIJA

Dekstrokardija je stanje kod koga se srce nalazi sa desne, umesto sa leve strane i srčane
šupljine su postavljene obrnuto. Pri tome su leva pretkomora i komora na desnoj strani, a
desna pretkomora i komora na levoj.

Uzrok nastanka je nepoznat. Može se naći u sklopu "situs viscerum inversus".

Ukoliko je srce formirano bez defekata i mana, nema nikakvih simptoma i dekstrokardija ne
utiče na rast i razvoj deteta.
PROMJENE SRČANIH UŠĆA :

REGURGITACIJA :
Regurgitacija mitralne valvule (mitralna insuficijencija, nedovoljno zatvaranje mitralne valvule)
je stanje pri kojemu dolazi do propuštanja krvi prema natrag kroz mitralnu valvulu za vrijeme
svake kontrakcije lijeve klijetke.

TUMAČENJE STENOZE I REGURGITACIJE:

Srčani zalisci mogu loše vršiti svoju funkciju zbog dva osnovna uzroka: uslijed nedovoljnog
otvaranja (stenoza ili suženo ušće) ili nedovoljnog zatvaranja (regurgitacija ili vraćanje krvi
unatrag).
Ove slike prikazuju ta dva problema na mitralnom ušću (mitralna valvula); međutim, to se može
dogoditi i na svakom drugom srčanom ušću (valvuli).
funkcioniranje normalnih zalisaka

Normalno se u zdravom srcu odmah nakon što završi kontrakcija lijeve klijetke zatvore aortni
zalisci, otvore se mitralni zalisci i krv iz lijeve pretklijetke počinje teći u lijevu klijetku. Zatim
dolazi do kontrakcije lijeve pretklijetke koja istisne preostalu krv u lijevu klijetku.
U trenutku kada se lijeva klijetka počne kontrahirati zatvore se mitralni zalisci, otvore se aortni
zalisci i krv se istisne u aortu.
stenoza mitralnih zalisaka

Pri stenozi mitralnih zalisaka, mitralni se zalisci (valvula) ne mogu otvoriti dovoljno široko te
dolazi do djelomičnog ograničenja protoka krvi iz lijeve pretklijetke u lijevu klijetku.
regurgitacija mitralnih zalisaka

Pri regurgitaciji mitralnih zalisaka, mitralni zalisci (valvula) propuštaju u trenutku kontrakcije
lijeve klijetke te se dio krvi vraća natrag u lijevu pretklijetku

SIMPTOMI:
Regurgitacija mitralne valvule blagog stupnja ne mora uzrokovati simptome. Problem se može
ustanoviti samo ako liječnik pažljivo sluša srce stetoskopom. Pri tomu se može čuti određeni
srčani šum uzrokovan vraćanjem krvi unatrag u lijevu pretklijetku u trenutku kontrakcije lijeve
klijetke.
Atrijski septalni defect:
Atrijski septalni defekt predstavlja jedan ili više otvora na pregradi između atrija, koji dovodi do
lijevo–desnog šanta, plućne hipertenzije i popuštanja srca. Simptomi i znakovi su nepodnošenje
napora, dispneja, zamor i atrijske aritmije. Čest je tihi mezosistolički šum na gornjem lijevom
rubu sternuma. Dijagnoza se postavlja ehokardiografijom. Liječi se kirurškim zahvatom ili
zahvatom pomoću katetera. Profilaksa endokarditisa obično nije potrebna.

Atrijski septalni defekti (ASD) čine oko 6 do 10% slučajeva prirođenih srčanih grješaka. Većina
slučajeva su izolirani i sporadični, no neki su sastavni dio genskih sindroma (mutacije
kromosoma 5, Holt–Oram sindrom).

Ventrikularni septalni defect

Ventrikularni septalni defekt predstavlja jedan otvor ili više njih u interventrikularnom septumu,
što dovodi do šanta između klijetki. Veliki defekti dovode do značajnog lijevo–desnog šanta i
izazivaju dispneju pri hranjenju i usporen rast. Uobičajen je nalaz glasnog, grubog
holosistoličkog šuma uz donji lijevi rub sternuma. Mogu se razviti opetovane respiratorne
infekcije i popuštanje srca. Dijagnoza se postavlja ehokardiografijom. Defekti se mogu spontano
zatvoriti tijekom djetinjstva ili je potreban kirurški zahvat. Preporučuje se profilaksa
endokarditisa.
 Ventrikularni septalni defekt (VSD—vidi
SL. 287–3) je 2. najčešća prirođena srčana
greška, nakon bikuspidalnog aortalnog
zalistka, s učestalošću od 15 do 20%. Može
se pojaviti zasebno ili s drugim prirođenim
anomalijama (npr. tetralogijom Fallot,
kompletnim atrioventrikularnim septalnim
defektima, transpozicijom velikih arterija).
Veličina šanta ovisi ponajprije o veličini
defekta; veći defekti dovode do većeg lijevo–
desnog šanta. S vremenom veliki šant dovodi
do plućne hipertenzije, povećanja otpora u
plućnoj arteriji, preopterećenja desne klijetke i njezine hipertrofije. Napokon, povećani otpor u
plućnim žilama dovodi do obrtanja šanta (iz desne u lijevu klijetku) i Eisenmengerova sindroma
(vidi str. 2420).

Mali defekti izazivaju relativno mali lijevo– desni šant; tlak u plućnoj arteriji je normalan ili tek
malo povišen. Ne dolazi do popuštanja srca niti do Eisenmengerova sindroma.

Simptomi i znakovi
Simptomi ovise o veličini defekta i šanta. Djeca s malim VSD–om su u pravilu bez simptoma,
normalnog rasta i razvoja. U onih s većim defektom se u dobi od 4 do 6 tj. razvijaju simptomi
popuštanja srca (npr. slabo dobivanje na težini, zamor nakon hranjenja). Može doći do razvoja
čestih dišnih infekcija. Konačno, neliječeni bolesnici mogu razviti simptome Eisenmengerova
sindroma.
Mali VSD tipično izaziva holosistolički šum jačine 3 do 4/6 (sa ili bez strujanja) na lijevom
donjem rubu sternuma; čujan je ubrzo nakon rođenja. Prekordij može biti blago hiperaktivan, no
S2 je normalno rascijepljen i normalne je jačine.

Veći VSD stvara sličan glasni holosistolički šum koji se pojavljuje u dobi od 2 do 3 tj. S2 je
obično usko rascijepljen s naglašenom plućnom komponentom. Može postojati apikalno
dijastoličko brujanje (uslijed pojačanog protoka kroz mitralno ušće) i znakovi popuštanja srca
(npr. tahipneja, dispneja pri hranjenju, galopni ritam, krepitacije, hepatomegalija).
Ductus arteriosus persistens

Ductus arteriosus persistens (DAP), karakteriše se perzistiranjem vaskularnog kanala između

pulmonalne arterije i aorte, sa konsekventnom prepunjenošću pluća i volumnim opterećenjem
levog srca. Patofiziologija DAP uključuje otvoren ductus 72 sata po rođenju i postojanje levo
desnog šanta sa porastom pritiska u plućima i proširenjem levog srca. • Potpuno se funkcionalno
zatvara 15-18 sati po rođenju; • Strukturno zatvaranje ductusa završava se od 15-21. dana; • Ako
ostane otvoren posle trećeg meseca života smatra se patološkim.

Tetralogija Fallot
Tetralogija Fallot je kombinirana srčana mana koju čini veliki defekt pregrade klijetki,
nenormalan smještaj aorte koji omogućava ulazak krvi siromašne kisikom iz desne klijetke
u aortu, suženje izlaznog dijela desne klijetke i zadebljanje stijenke desne klijetke.
U novorođenčadi s tetralogijom Fallot obično se čuje šum na rođenju ili ubrzo nakon. Koža im je
plava (stanje se naziva cijanoza) jer im je krv koja cirkulira tijelom siromašna kisikom. To
nastaje stoga što kroz suženi izlazni trakt desne klijetke u pluća ulazi nedovoljno krvi, ali i zbog
toga što dio krvi siromašne kisikom iz desne klijetke ulazi u aortu. U neke novorođenčadi stanje
ostaje stabilno uz blagu cijanozu i kirurška korekcija se može odgoditi za kasniju dojenačku dob.
Ostala dojenčad ima ozbiljne simptome koji ometaju normalan rast i razvoj. Takvo dojenče može
imati napade ili krize naglog pogoršanja cijanoze kod plača, kad ima stolicu ili pri nekoj drugoj
aktivnosti. Dojenče postaje vrlo plavo, kratkog je daha i može izgubiti svijest. Kod takvih kriza
se daje kisik i morfij, a propranolol se potom primjenjuje trajno kako bi se spriječili novi napadi.
Dojenčetu s takvim simptomima nužna je operacija, bilo potpuna korekcija mane ili privremena,
djelomična operacija kojom se spaja aorta i plućna arterija i tako veća količina krvi ulazi u pluća
da bi se obogatila kisikom.
Kirurško liječenje se sastoji u zakrpi koja se stavlja na defekt pregrade klijetki, proširenju
izlaznog trakta desne klijetke i zaliska plućne arterije i zatvaranja umjetnog spoja između aorte i
plućne arterije učinjenog prilikom djelomične operacije.

HVALA NA PAŽNJI !!!!