KLINIČKA MEDICINA – 4.

razred

NEUROLOGIJA - uvod

To je znanost koja se bavi proučavanjem živčanog sustava, njegove građe, funkcije i biološke osnove
umnosti kao jednog od najvažnijih izazova suvremene znanosti.

U razumijevanju načina kako primamo podražaje, djelujemo, učimo i pamtimo tj. u razumijevanju pravila
moždane percepcije i pokreta, još je upitno mogu li se ta pravila bolje razumjeti ispitujući funkciju mozga
kao cjeline ili pak proučavanjem pojedinih stanica i njihovih važnijih molekularnih sastojaka.

NUROLOŠKI DIJAGNOSTIČKI POSTUPCI

ANAMNEZA- u uzimanju anamneze važno je orijentirati se o stanju svijesti.

- Bolesnik može biti budan i potpuno orijentiran ili promijenjene svijesti s određenim neurološkim
ispadima.

NEUROLOŠKI PREGLED - bolesnik se pregledava s namjerom da se utvrdi prisutnost ili odsutnost bolesti
živčanog sustava.

- Pregledom bolesnika utvrđuje se i potreban rehabilitacijski program.

- Neurološki pregled obavlja liječnik.
- Neovisno o tome jesu li sestra ili fizioterapeut prisutni tijekom pregleda važno je da se upoznaju
s pismenim nalazom neurološkog pregleda radi praćenja i stvaranja plana individualne
rehabilitacije.

ISPITIVANJE MOŽDANIH FUNKCIJA - ispituje se je li ponašanje bolesnika odgovarajuće, držanje

bolesnika, raspoloženje, izražaj lica, govor, misaoni proces, sadržaj misli i percepcija

ISPITIVANJE MOŽDANIH ŽIVACA - prvi je fila olfaktoria (moždani put/živac) - u ispitivanju osjeta njuha
koristimo se tzv. čistim mirisnim tvarima koji podražuju receptore u nosu.

- Neosjetljivost na miris naziva se ANOSMIJA, a oslabljen osjet njuha HIPOSMIJA.

- Drugi je optički put (fascikulus optikus) u neurološkoj kliničkoj dijagnostici samo se orijentiramo
o oštrini vida.
- Oštrinu vida ispitujemo npr. čitanjem novina, na taj način procjenjujemo normalnu sposobnost
vida ili slabovidnost miopskog (kratkovidnost) ili hipermetropnog (dalekovidnost) tipa
- Ispitivanje bulbomotorike - u njoj sudjeluje treći, četvrti i šesti moždani živac
- Ovi se živci ispituju zajedno zbog svoje zajedničke funkcije.
- Reakcija zjenica na svjetlo ispituje se osvjetljavanjem nekim izvorom svjetla.
- Direktnu reakciju na svjetlo ispitujemo osvjetljavanjem zjenice postrance što uzrokuje suženje
(miozu), a odmicanjem izvora svjetla dolazi do ponovnog proširenja zjenice (midrijaze).
- Pri oštećenju bilo vanjskog očnog mišića ili moždanog živca koji ga inervira osi očnih bulbusa se
više ne pomiču paralelno, nastaje škiljenje ili strabizam.
- Posljedica toga je pojava diplopija ili dvoslika.
- Kljenut očnih mišića naziva se oftalmoplegija.
NERVUS TRIGEMINUS - 5. moždani živac - osjetne funkcije ispitujemo na licu, u inervacijskom području
pojedinih grana živca: OFTALMIČKE MAKSILARNE i MANDIBULARNE grane ispituje se površinski osjet
(dodir, bol i temperatura) na simetričnim dijelovima lica u svim inervacijskim područjima.
 - Na temelju pojedinih ispada može se zaključiti gdje je lokalizirana lezija (periferno ili centralno
oštećenje)

NEVRUS FACIALIS - 7. moždani živac, miješani je živac s pretežno motoričkom i manje osjetnom
funkcijom.

- Važan sastavni dio facialisa su i parasimpatička vlakna koja zajedno s osjetnim vlaknima čine
nervus intermedius.
- Motorički inervira mimične mišiće.
NERVUS STATOACUSTICUS - 8. moždani živac sastoji se od dva dijela:

- slušnog živca (nervus acusticus) koji donosi slušne informacije iz receptora organa sluha (cortiev
organ) i vestibularnog živca koji donosi impulse o položaju glave u prostoru iz receptora
labirinta.
- Na disfuknciju živca upozoravaju slabiji sluh, šum u uhu i vrtoglavica.
- Vestibularni živac ima najvažniju ulogu u stvaranju kompleksnog osjeta ravnoteže.
NERVUS GLOSOFARINGEUS - 9. i 10. moždani živac NERVUS VAGUS - motorički inerviraju ždrijelo.

- Funkcija Vagusa prekriva se s funkcijom 9., no on dodatno inervira i larings.

NERVUS AKCESORIUS - 11. moždani živac, inervira sternocleidomastoideus i gornji dio trapeziusa, a
sudjeluje u inervaciji ždrijela.

NERVUS HIPOGLOZUS - 12. moždani živac, kod oštećenja jedne hemisfere mozga može doći do slabosti
inervacije mišića koji ima funkciju ispružanja jezika.

ISPITIVANJE MIŠIĆNE SNAGE

Kvantitet mišićne mase ocjenjujemo inspekcijom i palpacijom te mjerenjem opsega pojedinih segmenata
udova.

Redukciju mišićne mase označujemo pojmom atrofije ili hipotrofije.

Hipertrofija mišića može nastati kao izraz trajnije pojačane upotrebe određene skupine mišića u nekim
zanimanjima.

Mišićni tonus možemo definirati kao stanje refleksne, nesvjesne, trajne, djelomične kontrakcije mišića.

Tonus je jednostavna senzomotorička funkcija čiju anatomsku i neurofiziološku osnovu čini refleksni luk.

Oštećenje gornjeg motoričkog neurona (motorički korteks i piramidni put) nastaje porast mišićnog
tonusa koji se naziva SPASTIČNOST.

Obilježje spastički povišenog mišićnog tonusa je elastični otpor koji se javlja na početku pasivne kretnje,
a koji u jednom trenutku naglo popusti.

Povišeni tonus nalazimo i u bolestima bazalnih ganglija.

Ta se vrsta naziva RIGOR - karakterizira ga ravnomjerno povišen tonus.

Slabost mišićne snage glavni je simptom disfunkcije različitih dijelova živčanog sustava.
Snaga mišića ispituje se izravnim suprotstavljanjem djelovanju pojedinih mišića koristeći se pri tome
različitim testovima.

Kad god je moguće potrebno je ispitati sposobnost bolesnika da se suprotstavlja sili teži.

Slabost voljne kontrakcije pojedino ili većeg broja mišića naziva se djelomična oduzetost ili pareza.

Nemogućnost izvođenja voljne kontrakcije potpuna oduzetost, kljenut, paraliza naziva se plegija.

Nevoljni pokreti zovu se jos hiperkineze.

Prva je drhtanje ili tremor, najčešći je oblik hiperkinezi.

Uzrokovan je izmjeničnim kontrakcijama pojedinih mišićnih skupina i njihovih antagonista.

Nistagnus ritmičko trzanje očnih jabučica to je tremorska hiperkineza vanjskih očnih mišića.

Tik to je brza kratkotrajna nehotična motorička radnja koja se periodički ponavlja.

Grčevi su bolni mišićni spazmi mogu se javiti u stanjima umora i gubitka natrijeva klorida kao neurološki
poremećaj pojavljuju se u oštećenjima motoričkog neurona.

Koordinacija je složena senzomotorička funkcija koja omogućuje pravilno svrhovito i pravodobno

odvijanje jednostavnih i složenih statičkih i kinetičkih motoričkih radnji.

Poremećaj koordinacije naziva se ATAKSIJA.

NEUROLOŠKI SINDROMI

SINDROMI U OŠTEĆENJIMA PERIFERNOG ŽIVČANOG SUSTAVA

Svaki poremećaj kretanja ne mora biti uzrokovan parezom ili plegijom, dakle oštećenjem perifernog i
SŽS.

Bolesti kostiju, tetiva, zglobova i primarne mišićne bolesti mogu biti razlogom poremećaja motoričke
spretnosti i snage.

Periferni živci mogu biti oštećeni ozljedama (frakture, nagnječenja, trganja…).

Nakon traume razlikujemo PRIMARNA i SEKUNDARNA oštećenja živaca.

PRIMARNA - nastaju neposredno.

SEKUNDARNA - razvijaju se kasnije.

Ograničeno oštećenje jednog perifernog živca gotovo je uvijek mehaničke naravi.

Uzrokuje motoričke osjetne i vegetativne ispade koji se nalaze distalno od oštećenja.

Nastaju kljenut sa gubitkom refleksa ispadi površinskog i dubokog osjeta i vegetativni poremećaj.

Vegetativni poremećaji se u potpunom prekidu živca manifestiraju cijanozom, hladnoćom,

deformacijom noktiju u inervacijskom području oštećenog živca.
Motorički podražajni simptomi su: nevoljne kontrakcije pojedinih mišićnih grupa, a mogu se javljati i
grčevi.

Osjetni podražajni simptomi su parestezije i različiti bolni sindromi.

SINDROMI OŠTEĆENJA PLEKSUSA

- Nakon izlaska iz spinalnih kanala spinalni se živci granaju, pojedine grane se skupljaju u spletove,
a potom se granaju na različite periferne živce.

PLEXUS BRACHIALIS

- Oštećenja se manifestiraju na dva načina:

1. Gornje oštećenje plexusa (erbova kljenut) - zahvaća C5, C6 korijena. Klinička slika - kljenut
mišića ruke i ramena. Ruka mlohavo visi, rotirana je prema unutra, ne može se podignuti niti
savinuti u laktu.

2. Donje oštećenje plexusa (klumkeova kljenut) - oštećena vlakna C8, T1. Klinička slika - kljenut
malih mišića šake i fleksora prstiju, oslabljen refleks tricepsa i osjet ulnarne strane podlaktice i
šake.

PLEXUS LUMBOSACRALIS

- Oštećenja lumbosacralnog plexusa očituju se različitim rasporedom motoričkih i osjetnih ispada

u području križa i donjih udova.
- Oštećenja gornjeg dijela plexus lumbalis (L1 - L4) dovode do slabosti funkcije fleksora kuka
ekstenzora koljena i aduktora natkoljenice.
- Oštećenja donjeg sacralnog plexusa (L5 - S4) rezultiraju ispadom u inervacijskom području
ishiadičnog živca i glutealnih živaca.

Uzroci oštećenja plexusa:

1. Trauma je rijetko uzrok oštećenjima lumbosacralnog plexusa dok je čest uzrok oštećenja upalni
proces ili tumori.

2. Spontani hematomi ili oštećenja zračenjem.

POLINEUROPATIJE

- U podlozi sindroma najčešći su degenerativni, toksični, rijetko upalni difuzni poremećaji

perifernog živčanog sustava.
- Iz tog su razloga ispadi obostrani, jače izraženi distalno, a gotovo u pravilu simptomi počinju na
donjim udovima.
- Osjetni su poremećaji prošireni u području koje odgovara lokalizaciji sokne ili rukavice.
- Motorički su karakterizirani distalno izraženijim parezama sa smanjenim ili odsutnim refleksima.

OŠTEĆENJE ŽIVČANIH SPLETOVA I PERIFERNIH ŽIVACA

- Oštećenja pojedinih živaca mogu nastati zbog opće lezije živaca, polineuropatije bilo da je riječ o
degenerativnom ili upalnom procesu.
 - Oštećenja mogu nastati i u tijeku reumatskih bolesti (reumatoidni artritis) i kod ozljeda,
prijeloma, išćašenja, prekida tetiva i mišićnih ruptura.
- Ako postoji prekid anatomskog kontinuiteta govori se o potpunoj ozljedi živca.
- Uz održani anatomski kontinuitet može nastati potpuni prekid provodljivosti podražaja.

KLINIČKA SLIKA

- Ovisi o težini oštećenja perifernih živaca.

- Pri lakšim lezijama nastaje hipotonija mišića, a kod težih kljenut te slabljenje ili gubitak vlastitih
refleksa.
- Atrofija nastaje između 14. i 21. dana.
- Zbog oštećenja osjetnih vlakana nastaju ispadi osjeta, a zbog oštećenja vegetativnih vlakana
vazomotorički poremećaji.
- Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, kliničke slike, elektrodijagnostičkih pretraga i
mišićnog testa.

SINDROM VRATNE KRALJEŽNICE

- Može se javiti akutno postupnog progresijom ili kronično.

- Ovisno o lokalizaciji razlikuju se 3 osnovna oblika:
1. Gornji cervikalni sindrom (CERVIKOCEFALNI) - javlja se kao posljedica iritacije spinalnih zivaca i
vertebralne arterije s bolovima u vratu i zatiljku uz vrtoglavice osobito pri kretnjama sagibanja ili
držanja glave.
- Napetost vratnih mišića uzrokuje ukočeno držanje vrata.
-
2. Donji cervikalni sindrom (CERVIKOBRAHIJALNI) - uzrokovan degenerativnim promjenama C5-C6
i C6-C7 kralježaka s kompresijom živčanih korijena u intervertebralnim otvorima.
- Glavni simptomi su bolovi u ramenu i ruci.
- Širenje bolova je ovisno o zahvaćenom korijenu na radijalnoj ili ulnarnoj strani ruke i prstiju.
- Parestezije i osjetni ispadi često su jedini neurološki simptomi.
- Ako je kompresija jače izražena javljaju se MOTORIČKI ispadi.
-
3. Bolno ukočeno držanje vratne kralježnice bez neuroloških ispada poznato je kao tzv. AKUTNI
REUMATIČKI TORTIKOLIS
- Tu se zapravo ne radi o reumatskoj bolesti već o uklještenju malih zglobova kralježaka koje se
povlači za nekoliko dana.

SINDROM BULBARNE PARALIZE

- Nastaje kao posljedica atrofije motoričkih jezgara u meduli oblongati (produžena moždina -
hipoglosus, vagus, facialis i trigeminus)

KLINIČKA SLIKA - poremećaj govora (DISARTRIJA), promuklost (DISFONIJA), poremećaj gutanja

(DISFAGIJA)

SINDROM MALOG MOZGA

 - Zadaća malog mozga je koordinacija različitih motoričkih aktivnosti, osobito ciljanih kretnji koje
započinju u moždanoj kori s aktivnostima koje upravljaju tonusom mišića položajem dijelova
tijela i ravnotežom.
- Sastoji se od cereberalne ataksije koja je karakterizirana poremećenom regulacijom ravnoteže i
koordinacije pokreta.

POREMEĆAJI GOVORA

1.AFAZIJE/DISFAZIJE - govorni poremećaji koji nastaju oštećenjem kortikalnih centara govora u

dominantnoj hemisferi

2.AGRAFIJA - poremećaj izražavanja grafičkim simbolima (poremećaj disanja)

3.ALEKSIJA - nesposobnost prepoznavanja pisanih govornih simbola

OSTALI MOŽDANI SINDROMI

- Oštećenja kortikalnih regija parijetalnog režnja uzrokuju osjetne (girus postcentralis),

afrontalnog režnja motoričke (girus precentralis), ispade na kontralateralnoj strani tijela.

MULTIPLASKLEROZA - To se bolest SŽS-a, a karakterizirana žarišnim oštećenjem mijelinske ovojnice

koju nadomještava glija.

- Tako nastaju brojni sklerozni ožiljci.

- Javlja se kod odraslih osoba između 20. i 45. god života češće kod žena nego kod muškaraca.
- Jedna je od najčešćih organskih bolesti ŽS.
- Etiologija nepoznata, karakterizirana je segmentalnom demijelinizacijom isključivo bijele tvari
cijelog SŽS.
- Mijelinska ovojnica koja se sastoji od lipida nestaje u obliku žarišta.
- Žarište otvrdne do ožiljka, te promjene uzrokuju znatne smetnje provođenja živčanim vlaknom.
- Kod težih oštećenja može doći do potpunog gubitka provođenja podražaja.

- Najčešći simptomi su oštećenja piramidnih putova (pareze, parapereze, tetrapareze), cerebralni

poremećaji (tremor)

BOLESTI EKSTRAPIRAMIDNOG SUSTAVA

PARKINSONIZAM

- ima različite uzroke

-osnova bolesti je biokemijski poremećaj, smanjena je količina neurotransmitera dopamina u bazalnim

ganglijama

▫ Parkinsonova bolest("paralizis agitans")

-bolest je prvi opisao James Parkinson 1817.god

- ne radi se o kljenutima već o osiromašenju pokreta

- bolest je nepoznate etiologije, muškarci češće obolijevaju

 - bolest često počinje postupno nejasnim bolovima u udovima nerijetko uz razvoj depresivnog
raspoloženja uz to se lagano napredujući razvija Parkinsonov sindrom

-kod većine bolesnika 70% u prvom je planu tremor u mirovanju

- osim motoričkih simptoma bolesnici pokazuju i poremećaje ponašanja, poremećena je pozornost,

lošiji su rezultati nekih neverbalnih testova posebno vizualno prostorne orijentacije

EKSTRAPIRAMIDNI SINDROM

▫Središte ekstrapiramidnog sustava su bazalni gangliji smješteni u subkortikalnoj bijeloj tvari

▫ oni utječu ne samo na nevoljnu motoriku već i na započinjanje pokreta

▫ karakteristični poremećaji motorike koji su izraz oštećenja bazalnih ganglija zasebno se označavaju
ekstrapiramidnim sindromom, razlikujemo dvije zasebne skupine

▫prvi je hipokinetsko-rigidni sindrom, ovaj je sindrom poznat kao parkinsonov sindrom, karakteriziran je
motoričkim simptomima rigor (ukočenost tijela), tremor (drhtanje) uz osiromašenje pokretnosti sto se
naziva (hipokineza), fleksijsko držanje tijela, pojave motoričke blokade, uz to je prisutno povišenje
tonusa mišića karakterizirano rigorom

▫ zbog navedenih poremećaja motorike nastaje ukočeno pognuto držanje tijela, hod sitnim koracima sa
teškoćama zaustavljanja koji rezultira naginjanjem, rušenjem tijela (gubitak posturalnih
refleksa),motoričkoj usporenosti pridružen je i poremećaj govora, polagan, tih, monoton (aprozodija)
javljaju se i promjene rukopisa(mikrografija -sve malim slovima) i ovim se simptomima pridružuje tipičan
tremor

▫drugi je hiperkinetsko-hipotoni sindrom, taj se sindrom prepoznaje po nevoljnim pokretima koji se

često pojačavaju pod utjecajem emotivnih reakcija, praćene su sniženim tonusom mišića-hipotonijom

BOLESTI PERIFERNOG ZIVCANOG SUSTAVA

OŠTEĆENJA POJEDINIH PERIFERNIH ŽIVACA

- Ovisno o težini oštećenja živca razlikujemo nekoliko stupnjeva ozlijede

- 1. primarno oštećenje mijelinske ovojnice - neuropraksija

* tu nema prekida kontinuiteta aksona

*KLINIČKA SLIKA: prolazni poremećaji funkcije perifernog živca bez oštećenja kontinuiteta i strukture

-2.aksonalno ostecenje- karakterizirano je oštećenjem aksona i mijelinske ovojnice, ali uz održanu

strukturu vezivnog tkiva sto pogoduje regeneraciji

*najčešće je uzrokovano nagnječenjem živca

* KLINIČKA SLIKA: kljenut uz koju se kasnije razvija atrofija mišića

-3.potpuni prekid kontinuiteta aksona i živčane ovojnice

*označuje manje ili više potpun prekid perifernog živca i živčanih vlakana kao i potpornih struktura
*mogućnost regeneracije je malena, tu je potrebno neurokirurško premoštenje živca

OŠTEĆENJE VAŽNIJIH PERIFERNIH ŽIVACA

OŠTEĆENJE NERVUS RADIALISA

Inervira m. triceps brachii, brachioradialis, ekstenzor carpi radialis et ulnaris, supinator, abduktor policis
longus i ekstenzor policis longus et brevis.

Motoričke funkcije ekstenzija podlaktice ručnog zgloba i prstiju, abdukcija palca, supinacija podlaktice.

Osjetna inervacija dorzalna strana nadlaktice, podlaktica i hrbat šake u radijalnom području.

Može biti oštećen na različitim razinama:

1. Donje oštećenje (proksimalni dio podlaktice)

- prsti se ne mogu ekstendirati u distalnim falangama, a palac se ne abducira te je položen u razini šake

2. Srednje oštećenje (distalni dio nadlaktice)

- osim opisanih poremećaja nalazi se i “viseča šaka” zbog oštećene ekstenzije u ručnom zglobu

3. Gornje oštećenje (aksila)

- zahvaćen je m.triceps pa je ne izvediva ekstenzija u laktu uz viseču šaku i prste

OŠTEĆENJE NERVUSA MEDIANUSA

Inervira m. carpi radialis, m.fleksor digitorum superficialis, m. fleksor pollicis longus et brevis, m.
adduktor pollicis brevis

Glavne motoričke funkcije fleksija ručnog zgloba i prstiju u 1. metacarpalnom zglobu pronacija šake

1. Oštećenja u distalnom dijelu

- kljenut svih mišića šake koje inervira medianus

- zbog oštećenja abdukcije onemogućeno je prihvačanje boce ili šake

- atrofijom jagodice palca razvija se “majmunska šaka”

- hvatanjem palcem je onemogućeno

2. Oštećenje u proksimalnom dijelu (lakatni zglob)

- uzrokuje kljenut šake i fleksora prstiju

- pri pokušaju fleksije prstiju u srednjim i distalnim falangama prvih dvaju prstiju nastaje tzv. “šaka
propovjednika”

OŠTEĆENJE NERVUSA ULNARIS (C8 - T1)

Glavne motoričke funkcije - fleksija šake, abdukcija petog prsta, addukcija palca, addukcija i abdukcija
prstiju.

1. Oštećenje u distaln dijelu (ispod lakatnog zgloba)

- proksimalne falange prstiju šake su hiperekstendirane.

- srednje i distalne lagano svinute.

- takav položaj prstiju uz atrofiju malih mišića šake dovodi do tipičnog izgleda šake (poput pandže).

OŠTEĆENJE NERVUSA PERONEUSA (L4-S2)

Sastoji se od površinske i duboke grane.

Glavne motoričke funkcije su: ekstenzija i supinacija stopala, ekstenzija prstiju i palca.

Oštećenje živca “viseće stopalo” nastaje tipičan pijetlov hod.

OŠTEĆENJE N. TIBIALISA

Glavne motoričke funkcije: fleksija stopala, addukcija stopala, addukcija i abdukcija prstiju.

Osjetno inervacijsko područje: list, taban, fleksijska stana prstiju, vanjska strana stopala.

Oštećenje donjeg dijela nemogućnost hoda i stajanje na prstima, promijenjena statika svoda stopala
uzrokuje snažne bolove pri hodanju.

OŠTEĆENJE N. ISCHIADICUSA L4 - S3

Živac se na različitoj visini dijeli u n. peroneus i n. tibialis.

Glavne motoričke funkcije: vanjska rotacija natkoljenice u kuku, fleksija potkoljenice u koljenu.

Potpuno oštećenje: kombinirana kljenut mišića, potkoljenica i stopalo su atrofični, fleksija i ekstenzija
stopala se ne mogu izvesti, stopalo se ne može fiksirati, bolesnik se ne može osloniti na nogu.

OŠTEĆENJE N. FEMORALISA L2 - L4

Inervira iliopsoas i kvadriceps

Motorička funkcija: fleksija natkoljenice u kuku, ekstenzija potkoljenice u koljenom zglobu.

Osjetno inervacijsko područje: prednja ploha natkoljenice i unutarnja ploha potkoljenice

Oštećenje distalno: pareza mišića kvadricepsa, otezano ustajanje iz sjedećeg položaja.

Oštećenje proximalnog dijela živca: u zdjelici oštečena je fleksija u kuku, ustajanje iz ležećeg položaja.

Najčešći uzroci: dijabetička neuropatija, kompresija lumbalnog pleksusa, kompresija L3, L4 korijena.

PROGRESIVNA MIŠIĆNA DISTROFIJA

Primarna miopatija u kojoj je osnovni poremećaj degenerativna razgradnja poprečno prugastih
mišića.

Na kojem je mjestu mišićnog metabolizma primarni poremećaj za sada još nije poznato.

Glavni oblici bolesti definiraju se na molekularno -genetičkoj razini.

Na temelju načina nasljeđivanja lokalizacije životne dobi u kojoj se pojavljuje ,brzine i načina širenja
distrofičnog procesa razlikuje se više oblika bolesti.

Više od polovice svih mišićnih distrofija pripada duchenneovom tipu koji počinje u mišićima zdjelice,
no u kasnijem stadiju zahvaća mišiće ramenog pojasa.

Nastaju tipični poremećaji hoda i držanja tijela, zbog slabosti gluteusa nastaje tipičan gegav hod i vrlo
je tipična teškoća. Nemogućnost uspravljanja iz ležećeg položaja, a bolesnici se uspravljaju tako da se
upiru rukama o vlastito tijelo.

GLAVOBOLJE

Glavoboljama označavamo bolne senzacije u području glave.

Uzroci su različiti.

Strukture osjetljive na bol su: moždane ovojnice dura i pia mater, duralna i bazalna arterija, venski sinusi
i moždani živci

Podjela glavobolja na primarne i organske:

MIGRENA

Česta funkcionalna glavobolja.

Karakteristike javlja se epizodičnim usjedajučim bolovima pretežno unilateralno uz mučninu i

povraćanje.

Češće se javlja kod žena.

Veliki broj čimbenika može izazvati napad, psihički i fizički stresovi, trauma, promjena meteoroloških

TENZIJSKA

Najčešća vrsta funkcionalnih glavobolja.

Česta je kod mladih osoba osobito kod žena.

Karakterizirana je bolom, karaktera pritiska i stezanja oko glave.

Neposredni uzrok glavobolje može biti mišićna ili psihička napetost.

AMIOTROFIČNA LATERALNA SKLEROZA

Češće obolijevaju muškarci.

Radi se o kombinaciji spinalne mišićne atrofije i degeneracije piramidnih putova.

Nastaje atrofija precentralnog girusa.

Piramidni su putovi degenerativno izmijenjeni.

U prednjim su rogovima atrofirale stanice kao i jezgre motoričkih moždanih živaca u moždanom deblu.

Nestali neuroni nadomještavaju se proliferacijom glije.

Potpuno izražena klinička slika obilježena je kombinacijom atrofične i spastiče kljenuti.

Nema osjetnih poremećaja.

Oko 25 % bolesnika bolest započinje sa atrofijama malih mišića šake, zatim se razvija parapareza
nogu i konačno zahvaća inervaciju motoričkih moždanih živaca

Bolest napreduje mnogo brže nego mišićna atrofija

MOŽDANA CIRKULACIJA

Arterijski dovod krvi u mozak odvija se parnim arterijama, unutarnje karotidne arterije prednjeg
cirkulacijskog područja, Vertebralne arterije stražnjeg cirkulacijskog poremećaja.

Komunikacije između prednjeg i stražnjeg cirkulacijskog sustava (cirkulus vilisi).

Venska cirkulacija obavlja se preko sinus dure mater.

Većina venske krvi odvodi se iz mozga unutarnjom jugularnom venom.

OŠTEĆENJA LUBANJE I MOZGA

Komocija (komotio)

Potres mozga najčešće nastupa kao gubitak svijesti.

U potresu mozga nema makroskopskih ozljeda.

Posrijedi su opće funkcionalne promjene živćanih stanica i putova.

Promjene su reverzibilne.

Kontusio(nagnječenje)

Na dijagnozu nagnječenja mozga upozorava posttraumatskog trajanje poremećaja svijesti dulje od 1 sata
i pojava žarišnih sipmtoma (npr. motorički ispadi).

Povlačenje simptoma većinom je usporeno.

Neurološki ispadi mogu trajati mjesecima ili ćak ostati trajno.

U kliničkoj slici važnu ulogu ima edem mozga.

CEREBROVASKULARNA BOLEST
Pojavljuje se najčešće u srednjoj i starijoj životnoj dobi.

Čimbenici rizika: hipertenzija, povećava incidenciju moždanog udara ishemijske i hemoragijske naravi 4-
8 puta u usporedbi s normotenzivnim osobama iste životne dobi, srčane bolesti, hiperkolesterolenija,
dijabetes, prekomjerna debljina, uzimanje kontarcepcijskih sredstava.

Kliničku simptomatiku karakteriziraju akutno nastali žarišni neurološki ili psihički poremećaji.

Proširenost, intenzitet, dinamika razvoja i trajanje simptoma ovise o vrsti i trajanju poremećaja moždane
cirkulacije lokalizaciji i proširenosti vaskularnog oštećenja mozga.

EPILEPSIJA

Glavni simptom je epileptični napad.

Rezultat je prolazne disfunkcije mozga karakterizirane abnormalnim izbijanjem kortikalnih neurona.

Uzrok tog izbijanja nije sasvim poznat.

Javlja se jedanput ili se može ponavljati.

Epileptički napadaj treba razlikovati od epilepsije.

Jedan napadaj još ne znači epilepsiju.

Postoje epilepsije sa nepoznatim (idiopatske) i poznatim uzrokom (simptomatske).

Simptomatskim epilepsijama označavamo sve napadaje koji nastaju kao posljedica organskog
oštećenja mozga (npr. metabolički poremećaji, traume, tumori, anomalije krvožilnog sustava…).

Javljanju napadaja mogu pogodovati različiti provokacijski čimbenici (npr. ritmički podražaji zvukom ili
svijetlom, izostanak sna, psihološki čimbenici…).

GENERALIZIRANI NAPADAJI

To su oni napadaji u kojih klinički simptomi upućuju na zahvaćanje obiju hemisfera te je svijest
poremećena.

Prvi od tih je generalizirani mali napadaj PTIMAL

Pretežno se pojavljuju u određenoj dječjoj ili mlađoj životnoj dobi.

Najčešće se manifestira kao “pauza” svijesti u trajanju od 5 do 10 sekundi.

Dogodi se i do 100tinjak puta u danu.

U njemu se ne pada!!!!

Veliki napadaji GRANDMAL

Može mu prethoditi satima ili čak danima prodromalni stadij.

U oko 10% bolesnika, napadaju neposredno prethodi aura.

Manifestira se smetnjama govora, svjetlucanjem pred očima, epigastričnom nelagodom…

Razvija se tonički grč, nakon nekoliko sekundi počinju ritmički klonički trzaji.

Nakon napadaja koji traje minutu do dvije bolesnik zapada u san, nakon buđenja osjeća umor i
iscrpljenost.

Traje minutu do dvije.

DEGENERATIVNE BOLESTI MOZGA STARIJE ŽIVOTNE DOBI

SINDROM DEMENCIJE

To je stečeno, progresivno, ireverzibilno slabljenje svih intelektualnih funkcija.

Najčešći je uzrok primarna degeneracija neurona, a drugi uzroci mogu biti infekcije, trauma, endokrine i
metaboličke.

KLINIČKA SLIKA - poremećaj kratkog i dugotrajnog pamćenja, promjene osobnosti u ranoj fazi,
poremećaji pamćenja se jače iskazuju za nedavne događaje, a napredovanje bolesti u pamćenju se
zadržava samo dobro naučeni sadržaj dok se novi podaci brzo zaboravljaju.

1. SENILNA DEMENCIJA ALZHEIMEROVA TIPA - Nazvana je po Alzheimeru koji je opisao i kliničku sliku i
patološke promjene.

Niz godina Alzheimerova je bolest označavala pojavu demencije prije 65. godine života.

Kliničke, patološke, ultrastrukturalne i biokemijske analize pokazale su da su Alzheimerova bolest i

senilna demencija (nastup nakon 65. godine života) isti proces, te se smatraju jedinstvenom bolesti
poznatijom pod nazivom SENILNA i PRESENILNA DEMENCIJA ALZHEIMEROVA TIPA.

Uzrok bolesti nije poznat.

Dosadašnja istraživanja s velikom vjerojatnošću upućuju na genetski uzrokovan poremećaj

kromosoma.

Patologija bolesti karakterizirana je atrofijom moždane kore.

Radi se najčešće o difuznom procesu koji međutim više zahvaća frontalne, parijetalne i temporalne
režnjeve.

Najkarakterističniji nalaz su senilni plakovi i neurofibrilarna vlakna.

Osim kliničkog nalaza karakteriziranog progresivnim gubitkom pamćenja i promjenom osobnosti za

dijagnozu je važan CT mozga koji omogućuje isključenje drugih uzroka demencije kao što su tumori,
hematomi itd.

Tijek bolesti progresira bez zaustavljanja.

Svi do sada iskušani lijekovi za uzročno liječenje demencije su razočarali premda su postignuta određena
i obično prolazna poboljšanja.
2. VASKULARNA DEMENCIJA

Cerebrovaskularna bolest.

Drugi najvažniji uzrok spoznajnih poremećaja javlja se u oko 25% demencija.

Radi se o stečenom intelektualnom poremećaju uzrokovanom vaskularnim oštećenjem mozga.

KLINIČKA SLIKA - oštećenje pamćenja, orijentacije, pozornosti, govornih vještina…

ODABRANA PODRUČJA IZ INTERNE MEDICINE

PRIROĐENE SRČANE MANE

Javljaju se u oko 0,8% novorođene djece.

Kod velikog broja djece s prirođenom srčanom manom nije moguće utvrditi uzrok, dok se kod malog
broja može pretpostaviti da je srčana mana nastala zbog djelovanja određenog te ratogenog
čimbenika u tijeku embrionalnog razvoja ili zbog genskih čimbenika.

Najčešće prirođene mane s lijevo desnim (arterijsko venskim) šantom (prolazom) jesu defekt
ventrikularnog septuma, defekt atrijskog septuma i otvoreni botalijev arterijski duktus.

Zajedničko im je obilježje da arterijska krv, koja dolazi iz pluća plućnim venama u lijevi atrij, prolazi
kroz jednu od nenormalnih komunikacija na desnu (vensku) stranu srca i vraća se u pluća umjesto da
iz lijevog ventrikula krene aortom po velikom sistemnom krvotoku i opskrbi tijelo kisikom.

Količina krvi koja se tako beskorisno vrti u krugu između pluća i srca nepotrebno opterećuje plućne krve
žile i srčani mišić.

DEFEKT VENTRIKULARNOG SEPTUMA

Najčešća je prirođena mana srca i čini do 30% svih srčanih mana.

Mali defekti ne opterećuju pluća i srce, subjektivnih tegoba nema pa se mana često otkrije slučajno
auskultacijom srca pri čemu se čuje tipičan šum tj. šum koji se čuje tijekom cijelog trajanja sistole.

Djecu s malim defektom, a bez simptoma ne treba liječiti, ali ih treba zaštititi od endokarditisa
davanjem antibiotika prilikom svakog kirurškog zahvata.