1.ČIME SE BAVI FIZIKALNA I REHABILITACIJSKA MEDICINA?

FIZIKALNA I REHABILITACIJSKA MEDICINA ILI FIZIJATRIJA (grč.physis-fizikalno-fizikalni fenomen,

iatreia-umjenost liječenja ) je klinička grana medicine koja se bavi
dijagnostikom,prevencijom,liječenjem i rehabilitacijom nesposobnosti.Svrha je ovog specijaliziranog
oblika medicinske intervencije rehabilitacija onesposobljenih,i to poglavito obnova motornih funkcija
organizma.Najčešći uzroci kronične nesposobnosti jesu muskuloskeletne i neuromuskularne
bolesti,kronična bol,ozljede,te prirođeni i stečeni poremećaji.Fizikalna je terapija metodologija
primjene fizikalnog agensa koji izaziva neku povoljnu reakciju u organizmu i dio je složenog
rehabilitacijskog programa liječenja.

2.KOJE VRSTE ŠEPANJA POZNAJETE I OPIŠITE IH?

ŠEPANJE je poremećaj kinematike hoda, hod u kojemu je smanjena ili izostaje sinkronizacija
fizioloških pokreta nogu te odgovarajućih dijelova tijela. Na šepanje treba osobito obratiti pažnju u
sklopu inspekcije u hodu jer je šepanje najfiniji dijagnostički znak bolesti koštano – zglobnog sustava.
Uzroci šepanja su vezani najčešće za promjene u zglobu kuka, ali i izvan njega pa tako bolovi u
području ramena i kralješnice mogu uzrokovati poremećaj normalnog hoda u kuku zbog poremećaja
kompenzatorne rotacije gornjeg dijela tijela u kuku. Poremećaj hoda u kuku nastaje i pri ukočenosti
slabinske kralješnice, skraćenju noge i insuficijenciji pelvinotrohanternih mišića. Anamnestički, važno
je doznati kad i kako je šepanje počelo (spontano, nakon opterećenja ili umora), je li stalno ili
povremeno (umor, napor) i koliko dugo bolesnik može hodati bez šepanja. Šepanje može biti vezano
uz bol i/ili grčeve u mišićima na strani šepanja ili čak na drugoj strani. Šepanje je malokad bezbolno.
Kod normalnog hoda razlikujemo fazu oslonca (propulzija) i fazu zamaha ili njihanja
(pomak prema naprijed). Faza oslonca iznosi oko 60%, a faza njihanja oko 40% ukupnog
ciklusa hoda.
Razlikujemo šepanje u FRONTALNOJ, HORIZONTALNOJ I SAGITALNOJ RAVNINI.
Kod šepanja u frontalnoj ravnini oboljeli naginje trup na oboljelu stranu (Duchenne) ili naginje
zdjelicu na zdravu stranu (Trendelenburg - kod poremećene mehanike kuka zbog slabosti abduktora
zbog nestabilnosti zdjelice pri opterećenju bolesne noge, zdjelica se spušta na suprotnu stranu).
Šepanje u sagitalnoj ravnini se javlja kod fleksijske kontrakture kuka, a uhorizontalnoj kod
kontrakture kuka u vanjskoj ili unutarnjoj rotaciji.
VRSTE ŠEPANJA
1) ANTALGIČNI HOD ili BOLNO ŠEPANJE – nesvjesna radnja kojom se oboljeli kuk rasterećuje i tako
smanjuje bol. Kod ove vrste šepanja kratka je faza oslonca na oboljelu stranu jer organizam želi
izbjeći opterećenje mjesta lezije;
2) BEZBOLNO ŠEPANJE - bolesnik jednako opterećuje obje noge; pojavljuje se kod ankiloze nekog
zgloba na nozi ili definitivnog neuromuskularnog oštećenja mišićne skupine te pri skraćenju jedne
noge (zdjelica je koso položena i postoji kompenzatorna kontraktura kontralateralnog koljena)
3) KOKSALGIČNO ŠEPANJE - karakterizirano je nagibom trupa prema bolesnom kuku
4) METATARZALGIČNO ŠEPANJE - bolesnik hoda na petama izbjegavajući opterećenje prednjeg svoda
stopala; javlja se kod bolesti prednjeg svoda stopala
5) SIMETRIČNO ŠEPANJE ILI GEGAJUĆI “PATKAST” HOD – kod prirođene obostrane luksacije kukova,
ali i kod nekih drugih bilateralnih procesa na kukovima
6) starije osobe sa uznapredovalom osteoporozom hodaju pogrbljeno, oprezno, polako i sitnim
koracima da izbjegnu stres kraljeţnice
7) PIJETLOV HOD – hod na prstima. Javlja se kod lezije peronealnog živca i posljedične slabosti
dorzifleksije stopala; stopalo visi i kako bi se kompenziralo padanje stopala, oboljeli jače flektira kuk i
koljeno nakon čega stopalo udara o pod, a stajanje na petama nije moguće.
8) SPASTIČKI – hod u spastičkoj oduzetosti nogu, s ukočenim koljenima i skočnim zglobovima,
većinom sa stopalima u kopitastom poloţaju pri kome bolesnik stopala vuĉe po podu i noge ukršta
jednu ispred druge
9) DISTROFIČNI - Hod ima posebno obilježje vaganja u kukovima i uspoređuje ses «patkastim»
hodom. Uz to se zapaža da je kralježnica znatno više uvuĉena u slabinskom dijelu nego što je to
uobičajeno i istovremeno trbuh se više izbočuje
10) ATETOTIČKI - Karakterizirana nehotičnim, nevoljnim, neritmičnim, ali za razliku od koreje,
polaganim, crvolikim kretnjama distalnih dijelova udova, lica i jezika
12) HEMIPARETIČKI HOD – nastaje zbog slabosti voljne mišićne kontrakcije jedne polovice tijela pa
bolesnik hoda sa CIRKUMDUKCIJOM donjeg uda (zbog nemogućnosti pokreta u zglobovima koljena i
stopala jače abducira kuk tijekom zamašne faze).

3.KOJE VRSTE POMAGALA ZA KRETANJE POZNAJETE I KOJA JE RAZLIKA MEĐU NJIMA?

Pomagala za kretanje omogućuju i poboljšavaju kretanje, odnosno hod. Primjenjuju se štapovi, štake,
hodalice (i invalidska kolica – ne omogućavaju hod, ali omogućavaju osobi kretanje).
Štapovi: postoje različite vrste štapova na oblik ručke i gumeni nastavak na dnu štapa.Najčešće su
izrađeni od drveta s gumom na dnu štapa da se spriječi proklizavanje, a danaspostoje i tzv.
„teleskopski štapovi“ izrađeni od lakih metala na razvlačenje. Bitno je da se visina ručke nalazi u visini
velikog trohantera bedrene kosti. Ako štap ne osigurava dobru sigurnost bolesniku,
može se primijeniti metalni štap s više nožica (3 ili 4), koji omogućava veću stabilnost posebno
starijim bolesnicima.
Štake: mogu biti podpazušne i podlakatne. Najčešće se primjenjuju metalne podlakatne štake s
mogućnošću prilagodbe po visini. Mogu se upotrebljavati jednoručno ili dvoručno, ovisno o namjeni,
odnosno uzroku koji je doveo do poremećaja dinamike hoda. Hod štakama može biti dvotaktni,
trotaktni i četverokatni, što ovisi o oštećenju funkcionalnih ili anatomskih struktura nogu, odnosno o
rasterećenju i dinamici hoda koju želimo postići. Bitno je, kao i za štap, da se visina rukohvata nalazi u
visini velikog trohantera bedrene kosti ĉime se postiže adekvatno rasterećenje željenog dijela noge,
ali i balans i koordinacija kretnji tijela. Za bolesnike koji se zbog amputacije ruke, kontraktura ili
drugih deformacija ne mogu koristiti standardnim štakama postoje različite mogućnosti prilagodbe
(posebno adaptirane ručke odnosno hvatišta). Posebno je to važno u bolesnika s reumatoidnog
artritisa i kod hemipareze.
Hodalice: Ako se s pomoću štaka ne može omogućiti hod, primjenjuju se različite vrste hodalica. U
primjeni su hodalice s nožicama te sa 2,3 ili 4 kotača. Koje će pomagalo preporučiti liječnik pacijentu
ovisi o funkcionalnom deficitu i stabilitetu samog pacijenta. Što je pacijent nestabilniji koristit će se
pomagalom veće baze oslonca.
U osoba u kojih ne možemo postići hod štakama ili hodalicom primjenjujemo invalidska
kolica.

4. KOJE SU OSNOVE HABILITACIJE DJECE SA CEREBRALNOM PARALIZOM?

Liječenje djece s cerebralnom paralizom: fizikalna terapija (kinezioterapija, hidroterapija),
hipoterapija, ortoze i druga pomagala, korektivni kirurški zahvati, sistemski antispastički lijekovi
(baclofen, dantrolen, diazepam), botulinski toksin tipa A (1993.g.)- snažan neurotoksin (A-G),
proizvod anaerobne bakterije Clostridium botulinum ( ireverzibilna (reverzibilna) blokada
neuromuskularne spojnice-->snižen mišićni tonus-->povećan opseg pokreta-->poboljšanje
funkcionalnog statusa-->opća kvaliteta života pacijenta s CP-om) .
U procesu habilitacije pomaže nam svojstvo koje posjeduje CNS, a to je NEUROPLASTIČNOST.
Neuroplastičnost je sposobnost neurona za stvaranje novih veza, za utiranje novih putova kroz
korteks, te preuzimanje novih uloga. A to je sve moguće zbog progenitorskih stanica koje imaju
mogućnost generiranja novih neurona; tihih sinapsi koje postoje u CNS-u, ali nisu u funkciji dok
funkcioniraju primarne sinapse; kolateralnog pupanja koje se odvija prilikom oštećenja aksona
jednog neurona i tada aksoni susjednog neurona iz svojih krajnjih dijelova šalju nastavke (pupaju) i
inerviraju one dijelove tkiva (mišića) koji su zbog oštećenja aksona ostali denervirani; i
regenerativnog pupanja koje se događa kod oštećenja aksona jednog ili više neurona nakon čega se
na krajevima oštećenog aksona stvara zona rasta te on raste na svoju prijašnju dužinu i svojim
novonastalim motornim pločama stvaraju sinapse s mišićima koje su i prije oštećenja inervirali.
Pravodobna rehabilitacija može biti: super rana, vrlo rana, rana, zakašnjela, kasna...
Karakteristike rehabilitacije su:
- terapijski program bazira se na stimulaciji aktivnog pokreta s raznih aspekata
- program habilitacije će započeti neurofiziološkom tehnikom ili pasivnim vođenjem da bi se dobilo
očekivano senzoričko iskustvo
- fizičke strukture mozga mogu se mijenjati samo kao rezultat iskustva – plastičnost mozga
- kod neurorizične djece poželjno je započeti tretman neposredno nakon poroda
Osnovna načela tretmana su:
1. inhibicija abnormalne posturalne aktivnosti da bi se smanjio hipertonus u spastične i atetoidne
djece
2. facilitacija – planirana stupnjevano vođena tehnika koja služi u poboljšanju koordinacije pokreta
mijenjanjem neadekvatnog mišićnog tonusa
3. pozicioniranje – specifično zauzimanje položaja za održavanje posturalne osovine
4. terapijski koncept refleksne lokomocije bazira se na stimulaciji periferije stimulacijom pojedinih
dijelova tijela, sastoji se od refleksnog puzanja i refleksnog okretanja
5. refleksnom aktivacijom različitih mišićnih funkcija u djece s oštećenjem CNS-a aktiviramo:
posturalnu ontogenezu, mehanizme uspravljanja
6. upotrebom aktivatora sustavne refleksne lokomocije dijete može razviti posturalnu i lokomocijsku
ontogenezu.

5. ŠTO JE TO HIDROTERAPIJA?
Hidroterapija unutarnja i vanjska upotreba vode u bilo kojem fizikalnom stanju u svrhu liječenja.
Najčešće se radi imerziojska-uranjanje cijelog ili dijela tijela u vodu. S obzirom na povrišnu tijela na
koju voda djeluje može biti opća ili lokalna. Prema svojstvu vode i udruženih čimbenika
hidroterapijski postupci dijele se na hidrotermičke(kupke,polijevanje, vlažni oblozi),
hidrokinetičke(tuševi, vrtložne kupke, podvodna masaža,podvodne vježbe), hidrokemijske(kemijske
tvari koje se mogu na umjetan način unijeti u vodu ili se nalaze u prirodnom sastavu mineralne vode),
hidroelektrične(istosmjerna struja) i sauna kao poseban oblik hidroterapije.Voda ima visok specifični
toplinski kapacitet i sposobnost prijenosa toplinske energije. Toplina vode se kondukcijom i
konvekcijom prenosi na tijelo što rezultira popuštanjem boli i mišićnog spazma. Fiziološki učinci
hidroterapije uključuju hemodinamske, neuromuskularne i metaboličke promjene i promjene u
elastičnosti mekih tkiva. Učinci su termiĉki - kondukcija, konvekcija, radijacija, evaporacija, mehanički
– vrtložna kupka, imerzijski – termoneutralna voda(vrtložna kupka, Hubbard, bazen, hidromasaža)
Biološke reakcije organizma na vodu ovise o površini tijela na koju voda djeluje, temperaturi vode,
njezinom pritisku, kemijskom sastavu vode, vremenu trajanja procedure i stanju organizma.
Primjenom hidroterapije a pogotovo u kombinaciji sa terapijskim vježbama postiže se poboljšanje
cirkulacije,mišićne snage, visokoelastičnosti zglobova, fleksibilnosti i opsega pokreta, propriocepcije,
koordinacije, kardiovaskularnog i respiratornog kondicioniranja i smanjenje boli i mišićnog spazma.
Indikacije: subakutne i kronične ozljede mekih tkiva, križobolja, stanja nakon prijeloma, tkivne
kontrakture, ožiljci, mišićni spazam različite etiologije, kronične neupalne zglobne bolesti, otvorene
rane, dekubitus, opekline, spazam nastao zbog centralnih ili perifernih neuralnih lezija ili zbog
neaktivnosti, tenzija, anksioznost i ili dr. emocionalne ili psihičke tegobe.
Vrste: Vrtlozna kupka – radi na principu mjesanja vode i zraka do postizanja kontrolirane turbulencije.
Hubbardov tank- uranjanje cijelog tijela i abdukcija udova. Izmjenične kupkezavrši se sa hladnom
vodom. Haupffeove kupke- Započinju sa 36 st C a zatim se tijekom 20 min dođe do temperature od
39-40 st C. Terapijski bazen – kombinira terapijski ucinak vode i vjezbi. Škotski tuš – topla voda 38-43
st C, 15-30s; potom hladna voda 15-27 st C, 5-10s. Sauna - turska (vlažna), finska (suha).
Kontraindikacije – teze srcane, respiratorne i vaskularne bolesti, dermatološke promjene,akutna
upalna stanja zglobova, teska epilepsija, inkontinencija.
6. OPIŠITE INDIVIDUALNI I HOLISTIČKI PRISTUP BOLESNIKU?
INDIVIDUALNI PRISTUP BOLESNIKU podrazumijeva pristup u kojemu se svaki bolesnik doživljava kao
zasebna jedinka i kao takvome se njemu i svim njegovim individualnim osobitostima pridaje posebna
pozornost.
HOLISTIČKI PRISTUP je rehabilitacijski koncept koji prožima cijeli zdravstveni sustav (prevencija, rano
prepoznavanje, bolničko i ambulantno liječenje, rehabilitacija u zajednici), bolesnici i njihove obitelji,
rehabilitacijski tim, liječnik. Ne liječi se samo oboljeli organ, nego i cijelu osobu, čak i više od toga,
trebalo bi promatrati bolesnika u kontekstu njegove životne okoline, s ciljem dijagnostike i
otklanjanja nesposbnosti. Realni ciljevi bazirani na željama i planovima, da se postigne optimalna
funkcija unatoč onesposobljenosti.

7. NABROJITE REUMATSKE BOLESTI U UŽEM SMISLU (PODJELA PO PATOFIZIOLOŠKOM

PROCESU, PODJELA PO LOKALIZACIJI)?
a) Prema patofiziološkom procesu:
• Upalne: Infektivni artritis; Reaktivni artritis; Multisistemne autoimune bolesti (RA; seronegativne
HLA-B27 asocirane spondiloartropatije- AS, PsA, reaktivna spondiloartropatija, enteropatski
spondilitis)
• Degenerativne: Artroza – osteoartritis OA koji moţe biti primarni/sekundarni, lumboishijalgija;
zahvaćaju kralješnicu, velike zglobove i male zglobove šaka i stopala, izvanzglobne strukture
(entenzitis, peritendinitis, tendovaginitis, burzitis, kapsulitis, fasciitis, fibromialgija...)
-odlika je gubitak hrskavice na aficiranim zglobovima
• Metaboličke: urični artritis – giht, osteoporoza
• Regionalni mehanički sindromi naprezanja – u regijama opetovanog nefiziološkog opterećenja kad
mikrotraume dovode do dekompenzacije (stres frakture, periartritis
humeroskapularis,peritrohanteritis femura )na ekstraat. Strukturama dolazi do entezitisa,
tendovaginitisa, burzitisa, kapsulitisa, fascitisa....
b) Prema lokalizaciji:
• Artropatije: zahvaća periferne zglobove: rizomelične-ramena, kukovi; mezomelične- laktovi,
koljena; akromelične – šake, stopala
• Spondilopatije: zahvaćenost kralježnice
• Izvanzglobni reumatizam: tetive, ligamenti, mišići
• Multisistemne reumatske bolesti

8. ŠTO SE PODRAZUMIJEVA POD FIZIKALNA TERAPIJA U KUĆI I TKO JE PROVODI I GDJE?

Fizikalna terapija u kući obuhvaća postupke unapređenja zdravlja, spriječavanja i liječenja bolesti, te
oporavka nakon bolesti i ozljeda. Provodi se kod svih dobnih skupina. Uključuje poduku bolesnika i
obitelji o korištenju ortopedskih pomagala kao i savjete o prilagodbi životnog prostora i kućnu njegu.
Fizikalnu terapiju u kući provodi fizioterapeut na osnovu mišljenja doktora specijalista. Vježbe
uključuju dolazak u kuću, ustajanje, hod, hod po stepenicama, koordinaciju, vježbe dijelova tijela,
opsega pokreta, vježbe disanja, vježbe cirkulacije. Fizioterapeut provodi kriomasažu, lmfnu drenažu,
medicinski masažu, termo i elektroprocedure(parafin, TENS,DDS,IFS,UZ), laser, kupke, kineziterapija.

9. KOJI LIJEKOVI SE KORISTE ZA UBLAŽAVANJE MIŠIĆNO-KOŠTANE BOLI?

Paracetamol (acetaminofen)-najčešće preporučen analgetik
- indiciran kod blagih i umjerenih bolova bez upalne komponente i u bolesnika s povećanim rizikom
od GI nuspojavautječe na sintezu prostaglandina u mozgu ali ne na periferiji (GI sustav)-zato se
daje u onih sa vrijedom na želudcu ili dvanaesniku
Opioidni analgetici – tramadol hidroklorid – najčešći
- kod kroničnih muskuloskeletnih boli, manje nuspojava
- fiksna kombinacija tramadola i paracetamola-sinergistički analgetski učinak
NSAR- pouzdano djelotvorni i u praksi najčešće primjenjivani lijekovi
- indikacije: upalne reumatske bolesti, spondiloartropatije, urični artritis (akutni napadaj), regionalni
mišićno-koštani sindromi,akutna i kronična bol
- bolji učinak od paracetamola u većini mišićno-koštanih bolesti
- gastrointestinalne i kardiovaskularne nuspojave
-transdermalna (topička) primjena- indicirana u izvanzglobnom reumatizmu, smanjuje rizika nastanka
nuspojava
Injekcije u području živaca, mišića ili drugih skeletnih struktura
- lokalni anestetik(lidokain) i kortikosteroid produženog djelovanja (depo Medrol)
- indikacije: lumboishijalgija, upalne i degenerativne reumatske bolesti

10. KOJI SU FIZIOLOŠKI UČINCI PRIMJENE HLADNOĆE?

Postoje sistemski i lokalni (sistemski učinci zanemarivi pri lokalnoj primjeni hladnoće).
Metabolizam, padom temperature usporavaju se biološki procesi i enzimska aktivnost, a i gubi se
selektivni permeabilitet membrane za elektrolite.Cirkulacija, vazokonstrikcija krvnih žila, posebno
važnih AV anastomoza, a to dovodi do obrambene reakcije čuvanja topline, ali nakon nekog vremena
zbog protektivnog mehanizma, dolazi do paralize glatkih mišića u žilama(vasa vazorum) te se šire.
Krioterapija je i snažno sredstvo hemostaze.
Lewisova hunting reakcija – kada se šake stave u hladnu vodu prvo nastane vazokonstrikcija, a nakon
5 i više minuta vazodilatacija pa opet vazodilatacija. To je mehanizam koji štiti tkivo od relativne
ishemije i kriooštećenja, a mehanizam je najizraženiji na apikalnim površinama ( jagodicama prstiju,
vršak nosa, usne, uške).
Kolagena vlakna, hladnoća povećava zakočenost tkiva što nam nije korisno prije medicinske
gimnastike, ali ipak se koristi kratkoročno za analgetski učinak prije gimnastike. Kada se ne predviđa
aktivnost indicirana je prolongirano (za septični artritis, krvarenje, akutni artritis).
Zglobovi, smanjuje metabolizam i temperaturu zgloba, povećava viskoznost sinovijalne tekućine,
smanjuje ekstenzibilnost kolagena i uzrokuje zakočenost zgloba.
Mišići spazmolitički učinak inhibicijom mišićnog vretena, alfa motornih neurona, gama vlakana,
neuromuskularne veze i samog mišića jer hladnoća usporava živčanu provodljivost.- usporena
mišićna kontrakcija.
Živčano tkivo i bol, inhibira živčanu podražljivost i usporava provođenje impulsa zbog čega je povećan
prag za bol. Učinak na živce traje 30-ak minuta sa najvećim učinkom neposredno nakon primjene.
Smanjuje edem i hematom što je još jedan način kojim djeluje na smanjenje boli.

11. ŠTO JE TO ELEKTROTERAPIJA I NAVEDITE VRSTE STRUJA KOJE U ELEKTROTERAPIJU

SPADAJU?
Primjena električne struje u terapijske svrhe u sklopu fizikalne medicine i rehabilitacije.
Razlikujemo 3 osnovna tipa terapijske struje: istosmjerna, izmjenična, pulsna električna.U
elektroterapiji se koristimo strujama različitih frekvencija(broj podražaja u 1 sekundi-Hz) i zbog toga
ih dijelimo na:
1. Konstantnu, istosmjernu ili galvansku struju; ovdje se ubraja impulsna galvanizacija,
2. Dijadinamske ili modulacijske struje s frekvencijom 50 -100 Hz koje spadaju u niskofrekventne
struje,
3. Ultrapodražajne struje s frekvencijom od 140 Hz, također spadaju u niskofrekventre struje,
4. Interferentne ili endogene struje s frekvencijom od oko 4000 Hz koje se ubrajaju u srednje
frekventne struje
5. Visokofrekventne struje s frekvencijama od 0,5 - 4000 i više MHz koje se uorganizmu pretvaraju
u toplinu
6. Elektrostimulacija koju čini struja različitih impulsa za postizanje mišićne kontrakcije i uklanjanje
boli; (klasična elektrostimulacija,TENS, FES)
7. Elektromagnetna; elektromagnetni valovi daju biološki učinak
Postoje dva oblika elektroterapije:
1. NEPOSREDNA ili DIREKTNA kada se električna struja neposredno iskorištava bez pretvorbe u svrhu
liječenja. U ovu skupinu spadaju: galvanizacija, impulsna galvanzacija, ultrapodražajne struje,
dijadinamske te interferentne struje
2. POSREDNA ili INDIREKTNA kada se električna energija pretvara u neki drugi oblik energije kojim se
koristimo u svrhu liječenja. Ovdje spadaju mehanoterapija (masaža),svjetlosna i termoterapija.

12. KOJE SU INDIKACIJE I KOJE SU KONTRAINDIKACIJE ZA KINEZITERAPIJU?

INDIKACIJE : kontrakture zglobova, hipotrofija mišića, ispravljanje posture (kifoze, skolioze, ravna
stopala, loše držanje), priprema porođaja, fizikalna terapija i rehabilitacija u bolestima: neurološka,
srčana i plućna oboljenja ili dugotrajna imobilizacija,poslije plastičnih operacija na koži, tetivama ili
drugim mekim tkivima
KONTRAINDIKACIJE : upale, egzarcebacija kroničnih reumatskih bolesti, akutna stanja
dekompenzacija degenerativnih bolesti (oteklina koljena, ac lumbalni sindrom), srčana insuficijencija,
plućna insuficijencija, svježe ozlijede i prijelomi, ak.zarazne bolesti, visok arterijski tlak, opasnost od
krvarenja

13. NA ČEMU SE BAZIRA REHABILITACIJA BOLESNIKA SA HEMIPAREZOM?

Rehabilitacija započinje tijekom akutne hospitalizacije, nakon što je postavljena dijagnoza i nakon što
je pacijent izvan životne opasnosti. Cilj terapije je prevencija ponovnog udara i komplikacija,
mobilizacija bolesnika, emocionalna podrška bolesniku i obitelji te povratak preostalih fizičkih i
kognitivnih sposobnosti. Tijek rehabilitacije uključuje :
•akutnu bolničku rehabilitaciju (24h njega bolesnika, 3h i više terapije, svakodnevne vizite liječnika)
•produženu akutnu njegu baziranu na rehabilitaciji (24h njega bolesnika, problemi sa ventilacijom)
– ovo vrijedi za pacijente koji se nisu adekvatno oporavili nakon akutne bolničke rehabilitacije
•subakutnu rehabilitaciju (1-3h terapije na dan, 24h njega bolesnika), kod stabilnih pacijenta
•jednodnevnu bolnicu s rehabilitacijom (3-6h terapija, individualna ili grupna terapija, timsko
praćenje)- uključen logoped, psiholog, radni terapeut
•ambulantnu rehabilitaciju (fizikalna terapija, radna i okupacijska terapija, logoped, psihološka
podrška)
•fizioterapija u kući
Načini rehabilitacije su slijedeći:
•oporavak senzorimotorne kontrole (vježbe opsega pokreta, snaženje mišića, trening posture i
ravnoteže, hod, fina motorika i koordinacija šake)
•terapija spastičnosti (krioterapija i botox)
•terapija problema sa govorom i gutanjem
•bol u ramenu (česta u osoba s hemiplegijom i hemiparezom, npr. smrznuto rame; nastaje zbog
nestručne mobilizacije pacijenta u krvetu- na taj način često dolazi do subluksacija i istegnuća
ramena)
•kontrola stolice i mokrenja
•sprečavanje razvoja kontrakture ramena
•ispravljanje fleksijske kontrakture šake
•ispravljanje plantarne fleksije stopala – korištenje ortoza koja ih drži u nultom položaju
•škola hoda (fiz. terapija, uporaba FES-a –funkcionalni elektrostimulatori izvana)
-savladavanje transfera
-prevencija komplikacija dugotrajnoog ležanja (dekubitus)

14. ŠTO JE TO SPINALNI ŠOK?

SPINALNI ŠOK je stanje koje nastaje nakon akutne ozljede leđne moždine karakterizirano gubitkom
osjeta i motoričkom paralizom, ali s postupnim oporavkom refleksa. Spinalni šok se KLINIČKI
manifestira gubitkom svih neuroloških funkcija, ali fizički leđna moždina nije prekinuta.
Nakon inicijalnog odgovora na ozljedu leđne moždine, koji je karakteriziran simpatičkom i
parasimpatičkom hiperaktivnošću, nastaje spinalni šok - gubitak neurološke funkcije ispod nivoa
povrede. Radi se o flakcidnoj paralizi i slabosti mišića, arefleksiji, gubitku tonusa simpatikusa
(hipotenzija i bradikardija kod visoke torakalne lezije, porast vaskularnog prostora), a obilježen je i
poikilotermijom i flakcidnošću gastrointestinalnog trakta i mokraćnog mjehura, što rezultira ileusom i
urinarnom retencijom. Može trajati različito vremensko razdoblje. Najčešće akutna faza traje 4-6
tjedana. Prvi znaci oporavka mogu se početi javljati nakon tri tjedna ili kasnije jer da bi se spinalni
refleksi normalizirali, potrebno je nekoliko tjedana.Prognoza je bolja što se ranije pojave znaci
oporavka, no neurološki deficit može zaostati i trajno. Osobitost spinalnog šoka je da može doći i do
potpunog oporavka. Tretman:-postop. - ortoze:Schantz,Jewet, ac rhb: vj. disanja, okretanje u krevetu
(dekubitusi)

15. ŠTO JE TO AUTONOMNA DISREFLEKSIJA I KADA SE JAVLJA?

Disrefleksija označava prekomjernu aktivnost autonimnog živčanog sustava što uzrokuje iznenadni
nastup visokog krvnog tlaka. Javlja se u osoba sa oštećenjem iznad razine Th6. Disrefleksija je hitno
medicinsko stanje jer ne liječena može dovesti do nastanka CVI ili infarkta miokarda. Nastaje kada se
u tijelu pojavi iritantni poticaj ispod razine oštećenja kralježnične moždine. Poticaj uporno šalje
živčane impulse u leđnu moždinu koji putuju do mjesta oštećenja gdje bivaju blokirani lezijom. Kako
impulsi ne mogu doći do mozga refleksno se aktivira simpatički dio autonomnog živčanog sustava što
dovodi do spazma i vazokonstrkrije krvnih žila te do povišenja krvnog tlaka. Uzroci disrefleksije mogu
biti : prepunjen mjehur ili crijeva, preduga ili pregruba digitalna stimuacija crijeva, pritisak na kožu,
dekubitusi, urasli nokti, infekcije mjehura. Znakovi : glavobolja, crvenilo lica, znojenje u dijelu tijela
iznad povrede, ježenje, pun nos, porast krvnog tlaka. Disrefleksija se liječi uklanjenjem uzroka.

16. OPIŠITE VIBRACIJSKI TRENING I KOJI JE NJEGOV UČINAK?

sustavna primjena vibracijskih podražaja određenog oblika, amplitude i frekvencije na ranije
aktivirani mišić ili skupinu mišića s ciljem sa izazovu funkcionalne i strukturalne promjene u terapijske
ili rekreativne svrhe
princip djelovanja:
 vibrirati se može cijelo tijelo (whole body vibration) ili samo dio (local vibration)
 cijelo tijelo se vibrira na način na osoba stane na vibracijsku platformu na kojoj osoba može
samo stajati ili izvoditi dinamiĉke vježbe
 lokalna vibracija se vrši pomoću vibracijskih uređaja koji se prislone na određeni dio tijela
učinak vibracijskog treninga jest:
 povećanje snage mišića
 poboljšavanje ravnoteže i funkcionalne stabilizacije zglobova povećavanje gustoće i čvrstoće
kostiju

17. ŠTO JE TO KINEZITERAPIJA?

(grč.kinesis-pokret, therapia-liječenje)oblik fizikalne terapije(znanstvena disciplina) u kojoj se
primjenjuju pokreti pojedinih dijelova tijela ili cijelog tijela radi liječenja i rehabilitacije oboljelih ili
ozlijeđenih osobate prevencije
služi i za prevenciju razvoja bolesti ili njenih komplikacija(deformacija...)
 podrazumijeva upotrebu vježbi koje mogu biti pasivne, aktivne asistirane, aktivne samostalne i
aktivne sa otporom ili opterećenjem
osnovni ciljevi kineziterapije su:
o uspostavljanje, održavanje ili povećanje opsega pokreta
o povećanje ili održavanje mišićne snage i izdržljivosti, te brzine pokreta
o poboljšavanje koordinacije pokreta
o poboljšavanje stava ili položaja tijela te prevencija ili korekcija deformacija
o poboljšavanje funkcije drugih organskih sustava osim lokomotornog (kardiovaskularnog,
respiratornog)

18. ŠTO JE TO BALNEOTERAPIJA?

Balneoterapija je metoda koja primjenjuje termomineralne vode, peloide i naftalan u ljekovite svrhe.
Stručna balneoterapija iskorištava ljekovite toplične činitelje u posebnim ustanovama pod stalnim
lječničkim nadzorom, a samostalne izvan zdravstvenih ustanova prema liječničkoj preporuci. Nakon
3-6 kupelji i/ili 5-7dana boravka u topličnim lječilištima dolazi do balneoreakcije-pojava općih i
mjesnih promjena u ljudskom organizmu. Pojavljuje se umor ,depresija,nesanica,gubitak apetita te
bol u bolesnim i/ili oštećenim djelovima tijela (zglobovim,kralježnici i operiranim mjestima).
Pokazatelj je za jakost topličnih činitelja i pomaže u njihovu doziranju.

19. ŠTO JE TO BARTHELOV INDEX?

Indeks aktivnosti svakodnevnog života ili index funkcionalne neovisnosti. Govori o tome da pacijent
ima zadovoljavajuću pokretljivost i sposoban je za samostalni život ili je potrebna pomoć druge osobe
u svakodnevnom životu ili je potpuno ovisna o drugoj osobi.
Koristi se u procjeni poboljšanja stanja pacijenata, tj. ocjeni učinka fizikalne terapije. Maksimalna
indeksna ocjena je 100, a najmanja 0. Aktivnosti koje se ocjenjuju su: defekacija, mokrenje, kupanje,
dotjerivanje,premještanje, korištenje toaleta, hranjenje, pokretljivost, oblačenje, uspinjanje i
silaženje niz stepenice, pomicanje s kreveta na stolac i obrnuto. Ovaj index je pogodan u neuroloških
bolesnika. Nedostaci primjene ovog indeksa jesu: ne uzima u obzir kognitivne i psihološke funkcije
bolesnika, nedovoljno je osjetljiv za promjene tijekom rehabilitacije i nije primjenjiv za sve kategorije
invalida.

20. KOJE BOLESTI SPADAJU U UPALNE REUMATSKE BOLESTI I OPIŠITE IH UKRATKO?

Upalne bolesti - karakterizirane su upalom zglobova, mišića i enteza. Mogu biti infektivne,reaktivne i
autoimune. U upalne bolesti ubrajamo:
1. infektivni artritis - infekcija sinovijalne tekućine i tkiva zgloba
2. reaktivni artritis ili Reiterov sindrom - kronična je upalna bolest koja se pojavljuje povremeno, a
napada ne samo zglobove (obično počinje u koljenima, stopalima ili gležnjevima), nego i ostale
dijelove tijela, osobito mokraćnu cijev te oĉi, kod kojih se može javiti upala spojnice oka
(konjuktivitis).
3. multisistemne autoimune bolesti,
4. seronegativne HLA-B27 asocirane spondiloartropatije - Spondiloartropatije ili spondiloartritisi su
grupa upalnih reumatskih bolesti koji imaju neka zajedniĉka klinička obilježja i nasljednu
predispoziciju. Osnovna značajka te grupe bolesti je križobolja upalnog tipa, a drži se da je primarna
patohistološka promjena upala u području hvatišta tetiva i sveza (entezitis). U grupu
spondiloartropatija se ubrajaju sljedeće reumatske bolesti: ankilozantni spondilitis (AS), psorijatiĉni
artritis (PsA), reaktivni artritis (ReA), artritis povezan s upalnim bolestima crijeva (IBD),nediferencirani
spondiloartritis te juvenilni kronični artritis i ankilozantni spondilitis u juvenilnoj dobi. U
spondiloartropatijama je izražena familijarna agregacija, odnosno postoji povezanost s nekim genima
tkivne histokompatibilnosti (prvenstveno s HLA-B27). Obilježje te grupe bolesti su i odsustvo
reumatoidnog faktora (RF), protutijela koje se tipiĉno nađe u nekim drugim upalnim reumatskim
bolestima, prvenstveno reumatoidnom artritisu (RA), te odsustvo potkožnih čvorića i drugih obilježja
reumatoidnog artritisa. Upravo zbog negativnog nalaza reumatoidnog faktora ova se grupa upalnih
reumatskih bolesti naziva i seronegativne spondiloartropatije. U njima je često zahvaćena kralježnica
i zglobovi između križne kosti i bočnih kostiju zdjelice (sakroilijakalni zglobovi), a nerijetko i periferni
zglobovi, potonji obično asimetrično.
21. ŠTO SU TO DEGENERATIVNE BOLESTI ZGLOBOVA (OSTEOARTRITIS)?
DEGENERATIVNE BOLESTI ZGLOBOVA, drugi naziv artroza ili osteoartroza ili osteoartritis
(degenerativni artritis) su bolesti koje se manifestiraju morfološkim, biokemijskim, molekularnim i
biomehaniĉkim promjenama i stanica i međustanične tvari u svim tkivima koji čine diartrodialni
zglob. Naziv „artroza“ potječe od mišljenja da je uzrok bolesti samo trošenje hrskavice
tijekom vremena sa posljedičnim promjenama na subhondralnoj kosti, ali je danas dokazano da
primarne, inicijalne patološke promjene nastaju u subhondralnoj kosti gdje se stvaraju proupalni
citokini koji se šire na hrskavicu te dolazi do disbalansa izgradnje i razgradnje hrskavice. Proces je
lokaliziran na jednom ili više zglobova, a na opće stanje bolesnika nema utjecaja. Simptomi bolesti se
pojavljuju kada dođe do uplanih promijena sinovijalne membrane tj. sinovitisa (nije sistemski sinovitis
već lokalni, zbog upalnih promijena na hrskavici koji nastaju pri striženju).
Prema uzroku nastanka razlikuje se primarni i sekundarni oblik osteoartritisa. Primarni ili idiopatski
osteoatrtritis nastaje u starijih osoba bez poznatog uzroka, a može biti lokalizirani,generalizirani,
erozivni. U primarnom OA uz normalno opterećenje postoji slabost hrskavice (nepoznatog
podrijetla). Sekundarni osteoartritis se pojavljuje neovisno o životnoj dobi. U sekundarnom OA uz
noramlnu hrskavicu postoji preopterećenje , kao posljedica traume,metaboliĉkih i endokrinih bolesti,
upala i neusklađenosti zglobih tijela (displazije), tj. Kao posljedica biomehaniĉkih poremećaja u
zglobu. Najčešće zahvaća zglobove donjih ekstremiteta i zglobove kralježnice jer su najviše
opterećeni. Kuk i koljeno su najčešće i najdelikatnije lokalizacije u funkcionalnom smislu jer ometaju
kretanje bolesnika (najčešći oblik artritisa u zapadnoj populaciji je OA koljena: 30% ljudi preko 65
god. imaju Rtg znakove OA, 1/3 je asimptomatska). Na kralježnici je najčešće zahvaćen lumbalni
(najopterećeniji) dio, zatim vratni (najpokretljiviji dio). Na gornjim udovima su najčešće zahvaćeni
zglobovi šaka i to DIP na kojima mogu nastati Heberdenove koštane kvržice koje su bolne i crvene u
evolucijskoj fazi nakon koje zaostaje samo kozmetički defekt bez oštećenja funkcije šake. Faktori
rizika za OA donjih udova su: pretilost i nepovoljna biomehanička preopterećenja sustava za kretanje.
Degenerativne promjene zahvaćaju i izvanzglobne strukture: entezitis, peritendinitis, tendovaginitis,
bursitis, kapsulitis, fasciitis, fibromijalgija, miogeloze, panikulitis.
Prema procjenama WHO, OA je 4.-i uzrok onesposobljenosti u žena i 8.-i u muškaraca.
Taj proces je polako PROGRESIVAN. PROMJENE na hrskavici i subhondralnoj kosti su:
• Hrskavica - omekšanje, fibrilacija, fisure, ulceracije, gubitak hrskavice –smanjenje ili nestanak na
nemim mjestima;
• subhondralna kost - eburnacija i osteofiti, subhondralne ciste(Subhondralna kost SKLEROZIRA
(ogoljela površina s vidljivom subhondralnomkosti ); na rubovima zgloba nastaju OSTEOFITI (oni
nastoje proširiti plohu opterećenja), a u subhondralnoj kosti nastaju PSEUDOCISTE (prazne ili
ispunjene sluzavom tekućinom)
• sve ove promjene uzrokuju DEFORMACIJU zgloba. U početku nema promjena na čahuri zgloba
kasnije nastaju zadebljanja i njezino skvrčavanje.
Klinički, simptomi su: BOL, KREPITACIJE (nastaju zbog ribanja neravne površine hrskavice pri
kretnjama), PALPATORNA OSIJETLJIVOST, OGRANIČENJE POKRETA iUKOČENOST - kontraktura zgloba,
DEFORMACIJA ZGLOBA, OTEKLINA (povremeni izljevi uz znakove lokalne upalne reakcije),
NESTABILNOST zgloba (uzrokovana učestalim izlijevima), HIPOTROFIJA MIŠIĆA. Bol je glavni i najčešći
simptom. Pri pokretu zgloba jača, a smiruje se rasterećenjem zgloba odnosno mirovanjem.
Degenerativne bolesti zglobova karakterizirane su ovim RTG promjenama: suženje zglobne pukotine,
subhondralna skleroza, subhondralne ciste i osteofiti. Liječenje može biti konzervativno i operativno.
KONZERVATIVNA terapija je simptomatska: za bol – krioth, elektroanalgezija, blokada, NSAR; za
oteklinu – krioth, kod ograničenje pokreta – vj. opsega pokreta, kod hipotrofije mišića – vježbe
snaženja. Preporučuje se pretilim pacijentima i smanjenje tjelesne težine. Cilj terapije je smanjiti bol i
oteklinu, poboljšati funkciju zahvaćenog zgloba i smanjiti onesposobljenost, prevenirati ili usporiti
progresiju bolesti i posljedice. Od novih lijekova imamo inhibitore matrix-metaloproteinaze-MMP, Il-
1 beta, koštane antiresorptivne lijekove, inhibitore i-NOS.
OPERATIVNO liječenje uključuje: artroskopiju kao dijagnostičku i terapijsku metodu, osteotomija u
slučaju potrebe za ispravljanjem biomehaničkih poremećaja zbog raznih malformacija skeleta,
artrodezu i artroplastika (ugradnju umjetnog zgloba).

22. KOJI JE GLAVNI ALGORITAM LIJEČENJA U BOLESTIMA KOJE ZAHVAĆAJU MIŠIĆNO-

KOŠTANI SUSTAV?
-mirovanje, posebni položaji
-imobilizacija (longete/gips, ortoze)
-pomagala za hodanje - štap, štake, hodalice, inv. kolica
-proteze
-Fizikalna terapija(ambulantna; stacionarna – akutna bolnička / kronična toplice; fizikalna
terapija u kući): Fizikalne procedure (toplo/hladno, elektroterapija, UZV, laser,
elektromagnetoterapija, medicinska masaža, EMG biofeedback, trakcija, terapijska vježba)
-nutraceuticals – dijetetski proizvodi – glukozamin sulfat, kondroitin sulfat...
-viskosuplementacija (soli hijaluronske kiseline- Synvisc, Hyalgan)
-topička-lokalna primjena: glukozamin sulfat krema, Deeprelief gel, DicloDuo sprej...
-Lijekovi:
Nesteroidni antireumatici: Ibuprofen, Voltaren, Ketoprofen...
Analgetici: paracetamol/acetaminophen, Zaldiar, Tramal...
Kortikosteroidi: glukokortikoidi – Medrol...
Bolest modificirajući lijekovi: hydroksiklorokine, Sulfasalazine, metotreksat, leflunomid...
Biološki lijekovi: etanercept, infliksimab, adalimumab, anakinra...
Citotoksični: azatioprine, cyclosporine, cyclophosphamid
-invazivne procedure (im., ia. blokade, botulinum toxin, ...acupunctura)
-rehabilitacija

23. ŠTO JE TO REHABILITACIJA U ZAJEDNICI, TKO SU SVE SUDIONICI?

Rehabilitacija u zajednici se javlja kao drugačiji pristup onemoćalim članovima zajednice koji se
zauzima za njihovo aktivno sudjelovanje u životu.. Svi sudionici u mreži skrbi u zajednici trebaju
međusobno komunicirati, a komunikacija se odvija po horizontali među svim značajnim čimbenicima
za sveobuhvatnu pomoć u zajednici, ali i po vertikalnoj liniji uključujući više razine odlučivanja i
specijalnu skrb u specijaliziranim ustanovama.Ne samo oboljeli organ već cijelu osobu.
U njoj sudjeluju: bolesnik (kao aktivni član tima), njegova obitelj, radni terapeut ( osposobljava
bolesnika da u aktivnostima samozbrinjavanja bude u najvećoj mjeri samostalan, uči ga upotrebi
pomagala, evaluira životni prostor i predlaže potrebne adaptacije u svrhu uklanjanja prepreka,)
fizikalni teraput (provodi postupke očuvanja ili restitucije opsega pokreta, mišićne snage,
koordinacije i izdržljivosti, trenira i evaluira mobilnost bolesnika-hod, ravnoteža; primjenjuje različite
postupke fizikalne th.), rekreacijski terapeut – rekreacijskim aktivnostima poboljšava fizičku, socijalnu
i emocionalnu stabilnost, protetički-ortotički terapeut, rehabilitacijska sestra (provodi neposrednu,
osobnu njegu, pomaže pri osobnoj higijeni, kontroli stolice i mokrenja, te uzimanju lijekova) ,govorni
terapeut ,psiholog, socijalni radnik,vokacijski savjetnik (pomaže u ostvarenju realističnog
profesionalnog cilja koji je u skladu s osobnim sklonostima, ali i mogućnostima bolesnika, radi
postizanja ekonomske neovisnosti te očuvanja kakvoće života),kineziterapeut, psihijatar, svećenik, i
specijalisti drugih medicinskih grana.

24. NABROJITE I OPIŠITE KARDINALNE ZNAKOVE AKUTNE UPALE, TE KOJIM FIZIKALNIM

PROCEDURAMA DJELUJEMO NA NJIH?
Akutna upala: crvenilo, toplina, oteklina, bol i gubitak funkcije – imobilizacija u povoljnom položaju
ekstremiteta u dobro postavljenoj sadrenoj udlazi smatra se prvom i najvažnijom mjerom. Primjena
analgetika i NSAR-a za smirivanje boli i upale lokalno/sistemski. Fizikalne procedure: UZV terapija,
laser i krioterapija.
Kardinalni znakovi upale su crvenilo, oteklina, bol, toplina i gubitak funkcije.
Crvenilo- zbog upale dolazi do vazodilatacije krvnih žila i posljediĉno zbog toga javlja se hiperemija
kože zahvaćenog područja.
Edem(oteklina)- Edem nastaje zbog poremećenih odnosa između hidrostatskog i osmotskog tlaka
plazme u krvnim žilama i intersticijske tekućine, te koloidno-osmotskoga tlaka. Pod normalnim
uvjetima hidrostatski je tlak nešto viši od osmotskoga tlaka plazme i hidrostatskoga tlaka
međustanične tekućine, tako da tekućina izlazi iz krvotoka u području kapilara. Do nakupljanja
tekućine ne dolazi jer se dio filtrata vrati u krvotok, a dio prijeđe u limfu. Gubitak bjelančevina iz
intersticijskih prostora, smanjuje koloidno-osmotski tlak u tim prostorima, olakšavajući povratak
tekućine u venule. Edem može biti generalizirani i žarišni (lokalni), a da bi se stvorio, potrebno je da
nastupe određene promjene kao što su npr.: sniženje koloidnoosmotskoga tlaka krvi, povišenje
hidrostatskoga tlaka krvi, oštećenje propusnosti krvnožilnog endotela (toksično oštećenje),
opstrukcija limfnih žila.
Bol- je neugodan osjetni i emocionalni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem
tkiva zbog podražaja živčanih završetaka za bol.
Toplina- upalni medijatori dovode do povišenja tjelesne temperature što se manifestira pojačanom
toplinom kože.
Gubitak funkcije- odstupanje od normalnog funkcioniranja stanica ili nekog dijela tijela.

25. KOJE SU INDIKACIJE ZA ELEKTROTERAPIJU?

Glavni učinak je analgezija koja nastupa zbog inhibicije nocireceptora. Sekundarni učinak temelji se
na promjenama osjetljivosti reagiranja mišićnih vretena, smanjenjem mišićnog spazma, smanjenjem
edema ili ishemije, poboljšanjem prokrvljenosti i otplavljivanjem štetnih produkata metabolizma,
smanjenje mehaničkog pritiska. (upalne, reumatske,OA zglobova i kralježnice, vanzglobni
reumatizam,posttraumatska stanja-ozljede mekih tkiva i kostiju,pareze i paralize živaca, poremećaji
cirkulacije)
Galvanizacija: pareze i paralize perifernih živaca, reumatske bolesti osim upalnih reumatskih bolesti u
akutnoj fazi, bolesti krvnih žila i poremećaji cirkulacije, posttraumatski edem
Ultrapodražajne: bolna stanja, bolni sindromi kralješnice, izvanzglobni reumatizam, artroza,
posttraumatska stanja (ozljede mekih tkiva – DDS; ozljede kostiju IFS), varikozni sindrom
Interferentne ili endogene struje: poremećaji periferne cirkulacije, ozljede kostiju i zglobova,
športske ozljede, ozljede mišića i tetiva, degenerativne bolesti zglobova, bolna stanja kralježnice,
upalne reumatske bolesti, stres inkontinencija
Dijatermija:upalne reumatske bolesti, u fazi remisije,OA zglobova i kralježnice,vanzglobni
reumatizam,kada tetive ne podnose pritisak izvana,kada bolesnik nemože zauzet adekvatan poloţaj.
Iontoforeza :izvanzglobni reumatizam,mdegenerativne bolesti zgloba,reumatoidni artritis,
ozebline,cirkulacijeke smetnje,kožne bolesti,očne bolesti.
TENS :poslijeoperativna bol,orofacijalna bol,bol ginekološkog porijekla, križobolja, artroza, artritis,
osteogeneza, bol neuralnog podrijetla, pektoralna angina,cirkulacijski poremećaj,glavobolja
Visokovoltažna terapija :povećanje lokalnog protoka krvi,smanjenje edema,poticanje cijeljenja ulkusa
poslijeoperativnih i drugih rana i ožiljaka.
Elektrostimulacija :oštećenje gornjeg i donjeg motoneurona.bolesti lokomotornog sustava

26. KOJE SU KONTRAINDIKACIJE ZA ELEKTROTERAPIJU?

Malignomi, akutna upala, krvarenje ili sklonost krvarenju, metalna strana tijela(osim IFS), teži
poremećaji osjeta i cirkulacije (flebotromboza), oštećenje kože, pacemaker. Izbjegava se primjena
elektroterapije na abdomen i zdjelicu u trudnica.Mb Parkinson i spazam za IFS.

27. ŠTO JE TERAPIJSKI ULTRAZVUK?

Princip djelovanja: a) el. energija preko obrnutog pizoelektričnog efekta uzrokuje mehaničke
deformacije kristala, koji proizvodi uzv val. b) to je mehanička energija koja uzrokuje titranje
molekula tkiva što izaziva toplinu. c) dubinska termoterapijska metoda koja još ima i netermalne
efekte. Termalni ef :analgezija, hiperemija,pov.ekstenzibilnost kolagena, smanjenje spazma mišića,
stimuliraju se procesi cijeljenja, pov.brzina provodljivosti ;;; Netermalni ef :mikromasaža, stabilne
kavitacije, strujanje oko mjehurića
Indikacije: tretiramo najčešće hrskavicu i tetive (tendinitisi, tendovaginitisi)dekubitusi, varikozni
ulkusi, mišićni spazam i bol, ožiljci, vanzglobni reumatizam-ovisi i od frkvencije impulsnog provođenja
Kontraindikacije: tkiva koja se dijele-tm, trudnoća, vaskularni problemi, ishemična tkiva, GI ulkus,
metalni implantati

28. ŠTO JE DIJAGNOSTIČKI ULTRAZVUK?

Dijagnostički ultrazvuk je neinvazivna pretraga usmjerena otkrivanju promjena mekih tkiva(mišića,
hrskavice i sinovije). Služi ako dopuna klasičnoj radiografiji i omogućuje dobivanje informacija vezanih
iza promijene samih koštanih dijelova, ali i periartikularnih i drugih mekih struktura. Prednosti dg
UZV-a su: ne zahtijeva mnogo prostora za izvođenje, može biti izveden odmah i u kratkom vremenu,
neposredno uz bolesnički krevet ili u ambulanti. Može biti prenosiv, jeftiniji je nego CT ili MR. Nije
invazivan i ne zrači. Omogućuje prikaze u brojnim presjecima uz visoku prostornu rezoluciju, a
rezultati su u real-time prikazu uz mogućnosti dinamičke analize struktura u različitim položajima.
Najvažnija indikacija za dijagnostički UZV su intraartikularne kolekcije tekućine. Pri tome je moguće
odrediti veličinu i gustoću sadržaja na osnovu ehogeničnosti koju produciraju. Druge indikacije:
zglobna patologija(sinovitis, slobodna zglobna tijela, koštane erozije, oštećenja hrskavica, osteofiti) i
periartikularne strukture( tendinitisi, promjene ligamenata, burzitisi, rupture mišića). Uz to dg UZV
koristi se za vođene injekcije i aspiracije zglobova i mekih tkiva.

29. NA ČEMU SE BAZIRA REHABILITACIJA BOLESNIKA SA AMPUTACIJOM EKSTREMITETA?

Amputacija je traumatsko ili operacijsko odsranjenje okrajina ili organa. Traumatska operacija je
gubitak organa, čitavog uda ili njegova dijela zbog teške ozljede. Operacijska amputacija može biti
planirana ili urgentna, a vrši se točno na određenim mjestima u svrhu spašavanja života od infekcije
ili bolesti. Cilj je ukloniti oštećeno tkivo te konstrukcija bataljka za prihvat proteze. Neposredno
nakon zahvata daju se analgetici za suzbijanje boli i antibiotici za suzbijanje infekcije. Fizikalna th i
rehabilitacija počinju unutar 48 sati. Vježbe bataljka vrše se radi poboljšanja cirkulacije. Moguća je i
pojava fantomske boli; to je pojava da ĉovjek osjeća dio tijela koji nema jer je uklonjen operacijom.
Nakon stanovita vremana fantomska bol nestane. U liječenju se primjenjuju analgetici i
elektroanalgezija. Pacijente kod kojih je ud nadomješten protezom treba educirati i uvježbati hod s
protezom.
U takvih pacijenata važnu ulogu ima preamputacijsko savjetovanje (potpora psihologa, razgovor o
očekivanjima i ciljevima).Preop. priprema-kinezith, proprioc-vježba s pomagalom,psihol.priprema;
postop: Nakon same amputacije slijedi akutni postamputacijski period koji uključuje cijeljenje
postoperacijskog ožiljka, kontrolu boli (fantomski osjećaj/bol), kontrola otekline –edema
(pozicioniranje i što ranija vertikalizacija, krioterapija, elastična bandaža), održati opseg pokreta i
snagu okolnih mišića.
Slijedeća je preprotetička rehabilitacija (analgetici zbog boli, sprečavanje infekcije, desenzitizacija,
bandaža bataljka, vježbe bataljka, mobilnost u krevetu, transferi, invalidska kolica/hodalice/štake,
edukacija bolesnika, edukacija obitelji). Nakon toga slijedi protetička rehabilitacija sa aplikacijom
privremene proteze, samostalnošću u navlačenju proteze, praćenjem dnevnog nošenja proteze,
hodom sa protezom u razboju, hodom sa protezom po ravnom, hodom sa protezom po kosini,hodom
sa protezom po stepenicama (sa pomagalima i bez pomagala). Posljednji korak u amputiranih
bolesnika je reintegracija u zajednicu.

30. NA ŠTO SE SVE MORA PAZITI KOD PROPISIVANJA INVALIDSKIH KOLICA I KAKO SE
ODREĐUJU DIMENZIJE?
Kod propisivanja kolica važno je pravilo kuta od 90˚. Stopalo – potkoljenica, potkoljenica –
nadkoljenica, nadkoljenica – trup, vrat – ramena moraju međusobno biti pod kutem od 90 stupnjeva.
Invalidska kolica trebala bi se izmjeriti, a uz to i provjeriti koje mogućnosti podešavanja imaju. Sve
mjere bi trebalo uzeti u uspravnom i udobnom položaju u izabranim kolicima. Prilikom određivanja
širine sjedala mora se sa svake strane ostaviti mjesta za jednu ruku u vertikalnom položaju. Između
leđa i sjedala također bi trebalo biti mjesta za jednu ruku. Leđne lopatice moraju ostati slobodne i
tako omogućiti rukama što više slobodnog kretanja. Uobičajeni leđni naslon je otprilike 5 cm niži od
lopatica. Visina naslona ovisi o potrebi sigurnosti, visini ozljede, fizičkim mogućnostima korisnika i
svrsi kolica. Treba promisliti i na kakvom će jastuku sjediti jer i kod njih postoje razlike u visini. Nagib
sjedala je visinska razlika između prednjeg i stražnjeg dijela sjedala, a pravilo je da što je viši nivo
ozljede, to mora nagib sjedala biti veći prema natrag. Naslon mora imati anatomski oblik i mora biti
ugodan za leđa. Pedale moraju biti podesive, a ako postoje nasloni za ruke moraju biti pokretni po
visini. Ako su kotači postavljeni više prema naprijed, kolica se lakše voze i pokretnija su, ali i sklonija
prevrtanju unazad. Kao rješenje nudi se dodatna oprema – zaštitni kotačići protiv prevrtanja.

31. ŠTO JE TO KLIMATOTERAPIJA?

Klimatoterapija za liječenje bolesti koristi blagodati pojedinih klimatskih osobina pojedinih krajeva.
Klimu kraja čine fizikalni (temperatura, vjetar, pritisak, sunce, elektricitet), kemijski (vodena para,
aromatske tvari, peloidi, smog), biološki (virusi, bakterije, gljivice).Metoda koja primjenjuje klimatske
elemente i činitelje karakteristične za neko područje koji imaju povoljan fizikalno-kemijski,biološki i
psihički utjecaj na organizam. Dozirani klimatski podražaji izazivaju reakciju organizma i time postižu
ljekoviti učinak.
Oblici klime:
-nizinska – do 300 m
-srednjeg gorja – 300-1000m
-visokog gorja – 800-1800 m
-morska klima (talasoterapija)
Terapijski učinak može biti poštedni ili podražajni. U proljeće je najbolji učinak na vegetativne
smetnje, u ljeto na kožne bolesti, u jesen na kardiovaskularne smetnje, zimi se preporučuje primjena
morske klime. Iz ove grane terapije nastaje zdravstveni turizam koji pruža profilaksu, rehabilitaciju i
liječenje nekih karakterističnih bolesti. Znaĉajna poboljšanja postižu se kod pacijenata sa sljedećim
bolestima :psorijaza, atopijski dermatitis, vitiligo, poremećaji keratizacije kože, reumatske bolesti

32. ŠTO JE TO THALASSOTERAPIJA?

Talasoterapija ( marinoterapija ili morsko liječenje ) je primjena fizičkih i kemijskih čimbenika mora i
primorja u liječenju i rehabilitaciji. Tretman morskom vodom provodi se za liječenje određenih
bolesti ili kao preventivna mjera. Naziv talasoterapija dolazi od grčke riječi thalassos što znači more i
skovan je u 19. stoljeću. Djelovanje je nespecifično podražajno zbog slijedećih čimbenika:
-termičko-higričkog kompleksa - temperature zraka, vlažnosti, brzine vjetra, topline sunčeve energije
-aktinički kompleks - zračenje sunca
-aerosolski kompleks - nedostatak onečišćenja i alergena, prisutnost eteričnih ulja, NaCl, fluorida i
joda
Uporaba svježe morske vode potiče izmjenu minerala i toksina između tijela i vode. Osim u moru
morska voda se može primjenjivati u bazenima i masažnim kadama. More je jako bogato mineralima i
živim organizmima zbog čega je tako jedinstveno. Ne može se nadomjestiti, umjetno proizvesti niti
držati duže od 24 sata. Zbog toga se talasoterapija može održavati jedino na obali mora.
Talasoreakcija – nakon 3-12 dana boravka u morskim lječilištima često dolazi do pojave općih i
lokalnih promjena u ljudskom organizmu, pojavljuje se umor, depresija, nesanica, probavne tegobe,
hunjavica...- reakcija organizma na stres
Talasoterapija se koristi za reumatske poremećaje kostiju i zglobova (npr. bolovi u leđima, išijas),
sportske ozljede i oštećenja, problemi s cirkulacijom krvi, psorijaza, stanja povezana s modernim
načinom življenja: stres, prekovremeni rad, živčana napetost, prevencija i liječenje srčano-žilnih
bolesti, ovisnost o duhanu, prekomjerna tjelesna masa, ali i za pravilan rast i razvoj djeteta,
rekreacija i zdravstveni turizam

33. KOJA DIJAGNOSTIKA SE KORISTI U BOLESTIMA MIŠIĆNO-KOŠTANOG SUSTAVA?

Anamneza ,fizikalni pt+ laboratorij ( KKS, SE, CRP, urin ,biokemija-AST,ALT,GGT,GUK,AC URICUM,ALP
Fe, feritin,TIBC, UIBC, Ca, Mg, P u serumu,Ca u 24 h urinu),latex RF, Waaler Rose, AST-O,brisevi,UK,
ejakulat na antibiogram, Rtg, CT, NMR, scintigrafija, denzitometrija, dijagnostički UZV, EMG, EMNG.

34. KAKO SE ELEKTROTERAPIJOM BLOKIRA BOLNI PODRAŽAJ?

ELEKTROTERAPIJA = primjena različitih struja u terapijske svrhe.Analgezija pri primjeni elektroterapije
nastupa zbog inhibicije nociceptora, modulacije prijenosa boli na razini leđne moždine i povećanja
razine endorfina u organizmu. Sekundarni i sinergistički učinak temelji se na :promjeni osjetljivosti
mišićnog vretena, smanjenja mišićnog spazma, smanjenja edema i ishemije, poboljšanja
prokrvljenosti i otplavljivanja štetnih otpadnih produkata metabolizma, smanjenja upalnih
posrednika, smanjenja izravnog mehaničkog pritiska.

35. KOJI SU FIZIOLOŠKI UČINCI PRIMJENE TOPLINE?

1. Ubrzavanje metabolizma (13% svakih stupanj) – tkivo ima veću potraţnju za kisikom, a na >45°C
proteini i enzimatski sustavi koaguliraju (=gornja sigurnosna granica). Koristan učinak kod kroničnih
promjena, pomaže otplavljivanje upalnih produkata, cijeljenje i remodeliranje oštećenih struktura.
Ne primjenjuje se u ak stanjima jer potiče aktivnost degradacijskih enzima, krvarenje i edem.
2. Vazodilatacija arteriola i venula – hiperemija – ima za posljedicu i edem, što može pogoršati akutna
stanja
3. Promjena visokoelastičnih svojstava kolagena – povećana ekstenzibilnost tkiva i lakše izvođenje
pokreta
4. Relaksacija mišića povećanjem motorne i senzorne provodljivosti – brža mišićna kontrakcija i
refleksni odgovori
5. Analgezija – učinak nije u potpunosti razjašnjen. Vjerojatno: (a) sekundarno zbog relaksacije
mišićnog spazma (spastični mišići su ishemični, ishemični je medij kiseliji, a nociceptori podražljiviji),
(b) prema teoriji modulacije boli, aferentni termalni impulsi prethode i inhibiraju nociceptivne
impulse pri ulasku u stražnje rogove leđne moždine ili (c) zbog efekta topline na morfinske receptore,
povećava se razina endorfina u organizmu.
6. Potpomognuo remodeliranje ožiljaka u funkcionalno i histološki punovrijedno tkivo zbog ubrzane
oksigenacije, povećanog protoka krvi, bržeg uklanjanja medijatora upale i povećanja elastičnosti –
samo u kasnijoj fazi! U akutnoj fazi ima štetne posljedice na cijeljenje (zbog hiperemije, edema,
ubrzanja biokemijske aktivnosti – povećava opseg oštećenja).
7. Sustavni učinci: porast središnje temperature, stimulacija hipotalamusa toplom krvi i perifernim
termoreceptorima uzrokuje generaliziranu vazodilataciju (kako bi se tijelo ohladilo) a u visceralnoj
regiji vazokonstrikcija.

36. OPIŠITE I OBJASNITE SILAZNU GALVANIZACIJU, TE KOJI JE NJEN UČINAK?

GALVANIZACIJA - istosmjerna konstantna struja koja ima stalnu jakost i ne mijenja smjer. Dobiva
se pretvorbom izmjenične struje gradske mreže, što se postiže pomoću usmjerivača, tranzistora ili
elektronskih cijevi. Struja se na mjesto primjene vodi elektrodama ( - KATODA ) i ( ANODA + ).
Elektrode su građene od metala i različitog su oblika i veličine. Oblažu se oblogom od hidrofilne
tkanine ili se postavljaju u spužvaste plastične vrećice
Galvanizacija je silazna, kada je anoda (+ pol) proksimalno a katoda (- pol) distalno.
Ima sedirajući učinak – anelektrotonus (stanje smanjene iritabilnosti živca uzrokovano prolaskom
struje)
O silaznoj galvanizaciji kod suhe galvanizacije govorimo kod uzdužne ili longitudinalne galvanizacije
(za razliku od točkaste, transregionalne ili specijalne).
Kod vlažne galvanizacije, silazna galvanizacija je kada se ruke priključe na + pol a noge na – pol
(kada su ruka i noga uronjene u kadice s vodom kroz koju se pušta struja).
FIZIOLOŠKO DJELOVANJE GALVANSKE STRUJE (nespecifični podražaj, na mjestu struje se mijenjaju
skupine iona.)
1 . HIPEREMIJA - Uzrokuje vazodilataciju- ubrzana cirkulacija- normalizira se pH vrijednost tkiva, koža
pocrveni, temp. kože se povisi 1-2 °C. Hiperemija je na katodi jača i duže traje
2. ANALGETSKI UČINAK- zbog porasta ili normalizacije pH, djelovanje izravno na simpatičke živce koji
su odgovorni za odvođenje boli, analgetski učinak podjednak na anodi i katodi
3. POVEĆANJE PODRAŽLJIVOSTI I PROVODLJIVOSTI u motoričkom živcu i mišiću NEŽELJENE POJAVE
OPEKLINA -ako elektrode nisu u cijelosti pokrivene
- GALVANSKI OSIP -preosjetljivost na G.

37. OPIŠITE I OBJASNITE UZLAZNU GALVANIZACIJU, TE KOJI JE NJEN UČINAK?

Galvanska struja je istosmjerna električna struja konstantne jakosti. Ona djeluje na električki nabijene
čestice u ljudskom tijelu pa pozitivni ioni (kationi) putuju prema katodi (negativna elektroda), a
negativni ioni (anioni) prema anodi. Elektrode se u uzlaznoj galvanizaciji postavljaju tako da se katoda
postavi proksimalno, a anoda distalno. Postavljanjem elektroda na taj način postiže se ekscitirajući
učinak (katelektrotonus), ali on je više površni. Galvanska struja ima nekoliko fizioloških učinaka:
smanjenje boli, vazodilatacija, poboljšanje cirkulacije, povećanje podražljivosti i provodljivosti živaca.

38. KOJI SU NETERMALNI UČINCI UZV?

Osim termalnih, UZ ima biostimulirajuće učinke na regeneraciju vezivnog tkiva, proizvodi akustično
mikrostrujanje u stanici (okolo stabilne kavitacije-mjehurići)i oko nje te ima ugodan učinak
mikromasaže. Opasnost od stojnog vala-kada drži se glava na istom mjestu, val se odbija od kosti,
okomito prema naprijednestabilna kavitacija -oslobodi se toplina i reakcija –oštećenje do moguće
nekroze

39. ŠTO JE TO EMG BIOFEEDBACK I KAKO SE IZVODI?

EMG-biofeedback (elektromiografija-biološka povratna sprega) je metoda liječenja u fizikalnoj th koja
se koristi elektroničkim instrumentima za prikaz fiziološkog procesa u obliku vidnog/slušnog signala
koje bolesnik prati i na taj način uči modificirati ili poboljšati svoju aktivnost.
On upoznaje bolesnika s vlastitim sposobnostima mišićne kontrakcije i time omogućuje upravljanje
putem povratne kortikalne informacije. Na tijelo se postavljaju površinske elektrode, a miolektrični
signal koji odašilje mišić se pretvara u vidni i slušni signal. Bolesnik preko uređaja prima informaciju
o stanju svojih mišićnih funkcija i treningom pokušava utjecati na njih. EMG-biofeedback se koristi u
treniranju kontrole sfinktera, u rehabilitaciji nakon moždanog udara, ozljeda kralježničke moždine i
postupcima relaksacije. Problem su mogući artefakti koji nastaju kad se zabilježe signali iz mišića koji
se ne ispituju ili EKG signal (kod treninga m.trapeziusa). Položajni se biofeedback koristi za regulaciju
pokreta i treniranje vremena i koordinacije potrebnih za kontrolu pokreta (kontrola položaja glave,
pokreta ruku, pozicioniranje koljena u djece s cerebralnim poremećajima kretanja, odraslih s
hemiplegijom, u rehabilitaciji nakon moždanog udara). Kontraindikacija za primjenu nema. Pristup
pacijentu je individualan, a bolesnik je sam sebi kontrola i sam može pratiti tijek postupaka i uspjeh
liječenja.

40. ŠTO SU TO AGONISTI, SINERGISTI, ANTAGONISTI, FIKSATORI POKRETA, FAKTORI KOJI

OGRANIČAVAJU POKRET?
Agonisti su mišići koji su najodgovorniji za pojedinu kretnju i svladavaju glavni teret otpora (npr.
agonist za dorzalnu fleksiju stopala u gleţnju jest m.tibialis anterior)
Sinergisti su mišići koji obavljaju istu kretnju kao agnosti, oni su pomagači te korigiraju smjer pokreta
(npr. m.flexor carpi ulnaris i m.flexor carpi radialis sinergisti su u palmarnoj fleksiji šake u ručnom
zglobu). Svaki mišić pojedinačno čini ulnarnu ili radijalnu devijaciju šake te, u slučaju palmarne
fleksije šake, oba ta mišića moraju neutralizirati djelovanje devijacije suprotnog mišića.
Antagonisti su mišići koji djeluju suprotno od agonista. Svojom koncentričnom kontrakcijom
kontroliraju brzinu pokreta, zaustavljaju i fiksiraju pokret u višeosovinskim zglobovima.
Fiksatori pokreta su mišići koji fiksiraju odnosno čine nepomičnim jedno hvatište agonista (punctum
fixum), dok drugo (punctum mobile) ostaje slobodno. Da bi mišić djelovao samo u jednom zglobu i
izvodio samo jedan pokret, potrebno je blokirati njegovu funkciju u ostalim zglobovima, a to čine
fiksatori pokreta.
Faktori koji ograničavaju pokret određuju kraj pokreta, a to mogu biti sudar dvaju segmenata
ekstremiteta npr. podlaktica sa nadlakticom, istezanje antagonista, napetost zglobne čahure i
ligamenata, sudar koštanih elemenata.

41. KOJE VRSTE VJEŽBI ISTEZANJA POZNAJETE?

Vježbe rastezanja (stretching) izvode se kad je opseg pokreta smanjen (kontraktura).
STATIČKE/pasivne vježbe rastezanja (autorastezanje) za povećanje fleksibilnosti izvode se tako da
prijeđemo inicijalnu točku rezistencije i zadržimo položaj 15-30-60 sekundi. Ako postoji ograničenje
opsega pokreta, a želimo ga povećati, nakon inicijalne toĉke rezistencije položaj zadržavamo 10-30
sekundi.
Statičko istezanje označuje primjenu stalne sile koja isteže zglob. Pasivne pokrete pri izvođenju vježbi
je potrebno izvoditi polako, kontinuirano, bez trzaja, da se izbjegne stretch refleks. Treba zadržati
onaj položaj u kojem se osjeća blaga napetost mišića, ne bol, uz opuštanje ostatka tijela i pravilno
disanje.
Preporučljivo je svaku vježbu ponoviti 5-10 puta u sklopu vježbi za određenju mišićnu skupinu. Vježbe
se izvode najmanje 3 puta na tjedan
BALISTIČKE VJEŢBE rastezanja sastoje se od niza brzih ponavljajućih kontrakcija i kokontrakcija
agonista/antagonista za izazivanje brzog istezanja mišića suprotne skupine. Više se primjenjuju u
športu, a rjeđe u rehabilitaciji zbog mogućnosti ozljeđivanja.
PNF – metoda istezanja putem proprioreceptivne neuromuskularne facilitacije iskorištava se
trodimenzionalni pokret u svrhu istezanja mišića.
PIR-postizometrička kontrakcija
Takozvanim hold-relax i contract-relax tehnikama izvode se koncentrične i izometričke kontrakcije
mišićno-tetivne spojnice nakon kojih slijedi pasivno ili statičko rastezanje.

42. OPIŠITE PRENESENU BOL, TE NAVEDITE NJENO ZNAČENJE?

Naziva se još i utrobna ili visceralna bol. Posljedica je patoloških procesa abdominalnih i torakalnih
organa. Nastaje zbog konvergencije živčanih vlakana u kralježničnoj moždini. Značaj jest u tome da se
bolno mjesto ne liječi, već kod takvih simptoma treba pomislit na patologiju navedenih organa npr:
žučni mjehur – desno rame, angina pectoris – C8/Th1/Th2 dermatom boli, peptični ulkus – trup prvog
slabinskog kralješka

43. ŠTO JE TO ELEKTROMIONEUROGRAFIJA?

EMNG je neurofiziološka metoda ispitivanja mišića, neuromuskularnog spoja i perifernih živaca.
Zasniva se na osobini mišića da za vrijeme aktivnosti proizvodi akcijskee potencijale koji se mogu
registriratii aparatima-elektromiografima, preko elektroda koje se ubadaju u mišić ili preko
mikroelektroda koje se uvode u pojedina mišićna vlakna (mikroelektromiografija ili EMG jednog
mišićnog vlakna). Najčešće upotrebljavamo tzv. koaksijalnu iglastu elektrodu koja omogućuje
ispitivanje motorne jedinice. U uskoj cjevčici (kanili), sličnoj injekcijskoj igli, žica je od platine, a
električne potencijale uspostavljamo između kanile i žice. Elektroda je povezana s elektrografom koji
je, u stvari, diferencijalno pojačalo opremljeno katodnom cijevi (osciloskopom) za vizualni prikaz
otkrivenih i pojaĉanih elektriĉnih potencijala.Simultanim ili sukcesivnim registriranjem akcijskih
potencijala pri pasivnim ili aktivnim pokretima pojedinih dijelova tijela (polielektromiografija), može
se dobiti uvid u cjelokupnu voljnu motoriku bolesnika, što je značajno za planiranje rehabilitacije. Za
bolesnika je elektromiografija neznatno bolna i bolesnici je lako podnose.U patološkim slučajevima
mogu se registriratii spontani potencijali i pri mirovanju mišića-fibrilacije i fascikulacije, kao znak
denervacije mišića i izmjenjeni akcijski potencijali pri voljnoj kontrakciji.

44. OPIŠITE HUBBARDOVU KADU?

Hubbardov tank –leptirasto oblikovana kada omogućeno je uranjanje cijelog tijela uz mogućnost
pune abdukcije ruku i nogu;omogućuje liječenje cijelog tijela (osobito pri rasteretnom vježbanju,
stajanju/hodanju; vježbe hoda/ravnoteže kod neuroloških oboljenja; spinalne ozljede, multiple
opekline, reumatske ozljede; uvjet je da se fizioterapeut može dovoljno približiti pacijentu

45. OPIŠITE LEWISOVA HUNTING REAKCIJA?

Utjecaj krioterapije(hladnoće) na živčano tkivo se očituje mijenjanjem percepcije boli i inhibicijom
provođenja živčanih impulsa i povećava se prag boli u trajanju od 30ak minuta. Ne ubrzava cijeljenje,
ali umanjuje edem na mjestu ozljede (analgezija, spazam, hemostaza).
- učinak na krvne žile: VK; termoreceptori;
Hunting-ova reakcija: VK (dugo pa se paralizira vasa vasorum)-VD-VK; Lewisova “Afterreakcija”:
produžena VD-samo na okrajinama. Lewis –huntigtonova reakcija ili reakcija lovljenja-mehanizam koji
štiti tkivo od kriooštećenja i relativne ishemije,a najizraženiji je na apikalnim površinama,fenomen
lokane izmjene stezanja i širenja k.ž.

46. ŠTO JE TO UDARNI VAL I KOJE SU MU INDIKACIJE?

- neinvazivna, izvantjelesna terapija –zvučni udarni valovi se stvaraju u uređaju i usmjeruju na ciljano
područje u tijelu. Metoda u fizikalnoj terapiji koja uz pomoć generatora formira „mjehuriće“ koji
eksplodiraju. Udarni valovi su akustični impulsi generirani izvan tijela, ali mogu biti fokusirani
unutar njega. To je neinvazivni postupak koji se koristi ultrazvučnim valovima za cijeljenje tkiva. Ti
su valovi karakterizirani visoke amplitude pozitivnog tlaka do 100 MPa, kratko trajanje, oko 10
milisekundi, kratko vrijeme rasta tlaka, široki spektar frekvencija, od 16Hz do 20Hz i niski negativni
tlačni val od 5 do 10MPa.
Indikacije: kronični tendinitis koji traje najmanje 6.mjeseci, a neuspješno je liječen metodama
standardne terapije (to je po knjizi); sy. prenaprezanja (rane, petni trn), entezitisi (koljeno, stopalo),
miozitis osifikans u podruĉju kuka, sy.rotatorne manšete, periostitis, pseudoartroza (medijalni i
lateralni epikondilitis, patelarni apicitis, plantarni fascitis, sindrom trenja iliotibijalnog trakta,
sindroma rotatorne manšete, tendinitis calcarea, achillodynia, periostitis, pseudoartroza, bol
palmarne strane šake i bolna prepona) ,zakašnjelo koštano cijeljenje

47. ŠTO SU TO DIJADINAMSKE STRUJE (DEFINICIJA, MODULACIJE)?

Dijadinamičke ili modulirane struje su niskofrekventne impulsne sinusoide, punovalne ili poluvalne
usmjerene struje, frekvencije 50 do 100Hz.
Razlikuju se 4 osnovne modulacije:
Modulacija I). (DF=diphase fixe) punovalna usmjerena struja, f=100 Hz, 1 impuls traje 10 ms bez
stanke, stvara vibracije ili bockanje
Modulacija II). (MF=monophase fixe) poluvalna usmjerena struja, f=50 HZ, impuls traje 10 ms,
stanka između impulsa traje 10 ms. Izaziva jače vibracije i manju prilagodbu
Modulacija III). (CP=module en courtes periodes) čine ju usmjereni impulsi modulacije 1 i 2 koji
se ritmički izmjenjuju - dobro djeluje na cirkulaciju, nema stanka
Modulacija IV). (LP=module en longes periodes) Kombinacija poluvalno usmjerene izmjenične
struje sa sličnim podražajima koji je moduliran po jačini i fazno pomaknut, f= 50-100Hz

48. KOJU ELEKTROTERAPIJU MOŽE PRIMITI BOLESNIK SA SRČANIM STIMULATOROM?

Pacijent sa srčanim stimulatorom ne može primiti niti jednu vrstu elektroterapije.
49. KOJU FIZIKALNU TERAPIJU MOŽE PRIMITI BOLESNIK SA SRČANIM STIMULATOROM?
Hidroterapija (osim kod teške srčane disfunkcije), termoterapija, krioterapija, laser (mjera opreza u
koliko je aplikacija u kardijalnoj regiji), trakcija, akopunktura, masaža

50. KOJU ELEKTROTERAPIJU MOŽE PRIMITI BOLESNIK SA METALNIM IMPLANTATOM

ZGLOBA?
Interferentne struje
krio i termoterapija, hidroterapija, masaža, akopunktura, trakcija. Kontraindikacije: utz,
elektroterapija(galvanizacija, ionizacija, )

51. KAKVE SU VJEŽBE ZATVORENOG KINETIČKOG LANCA A KAKVE OTVORENOG

KINETIČKOG LANCA?
OTVORENI KINETIČKI LANAC: kretnja ekstremiteta pri kojoj stopalo/šaka nije fiksirano nego
omogućuje pokret. Kretnja se izvodi u 1 zglobuakcija 1 mišićakretnja šake/stopala. Primjer:
kad je noga u fazi zamaha, prirodniji je za gornje udove.npr.dižr i spušta u koljenu nogu dok sjedi na
ekstenzoru
ZATVORENI KINETIČKI LANAC: kretnja ekstremiteta u kojoj je stopalo/šaka fiksirano. Kretnja
se izvodi u više zglobovaakciju provodi više skupina mišićanema kretnje šake/stopaka. Te
vježbe su priprema za funkiconalnu aktivnost (prenjanje, hodanje...). Stimuliraju proprioceptivni
duboki osjet u zglobu, potiče stabilnost zgloba. Primjer: kad stopalo dodiruje podlogu, prirodnije je za
donje udove (osim kod vježbi za stabilnost ramenog obruča).-još veće snaženje mišića-npr
maksimalni čučanj i iz čučnja -3 skup.mišića

52. KOJE VRSTE KOŠTANIH POLUGA POZNAJETE I OPIŠITE IH?

Kosti, zahvaljujući svojoj čvrstoći i zglobovima između susjednih kostiju, imaju ulogu mehaničkih
poluga. Kod ovih poluga os zgloba predstavlja osovinu oko koje se koštana poluga kreće i to je točka
oslonca poluge. Mjesto na kome se mišić pripaja za kost je toĉka djelovanja mišićne snage. Težina
koštane poluge djeluje u jednoj točci i to je toĉka djelovanja sile težine. Razlikujemo 3 vrste poluga,
ovisno o odnosu ova tri elementa. Kako bismo mogli ustvrditi o kojoj se polugi radi moramo prvo
odrediti krak mišićne sile (udaljenost od insercije mišića agonista do zgloba, točke oslonca) i krak sile
težine (udaljenost od zgloba do točke težišta).
1. Poluga prvoga reda ili poluga ravnoteže– dvokraka poluga jer se zglob nalazi između djelovanja
mišićne sile i sile težine. Poluga je u ravnoteži ako su dvije sile sa svake strane poluge jednake.
PRIMJER : Glava u uspravnom stojećem stavu,atlantookcipitalni zglob je u sredini, a mišići ekstenzori
vrata djeluju s jedne strane zgloba održavajući ravnotežu prema težini glave s druge strane zgloba.
2. Poluga drugoga reda ili poluga snage – jednokraka poluga, sastoji se od oslonca, tj.zgloba koji
je postavljen na jednu stranu, a mišićna sila postavljena je na drugu stranu. Otpor (težina segmenta)
djeluje između oslonca i mišićne sile,preko kraćega kraka poluge. Mišićna sila djeluje preko dužega
kraka poluge. To je poluga snage jer se uz manju mišićnu kontrakciju svladava veći otpor. PRIMJER:
hodanje po prstima (krak preko kojeg djeluje mišićna sila ide od metatarzofalangealnih zglobova do
pete, gdje m.triceps surae obavlja kretnju odizanja na prste).
3. Poluga trećega reda ili poluga brzine – oslonac ili zglob i otpor su na dvama krajevima poluge,
a između je mišićna sila. Mišić mora upotrijebiti veću silu od one kojom djeluje otpor(težina) da bi se
izveo pokret ili zadržao položaj. Pri tome je pokret mnogo brži pa se ta poluga naziva i polugom
brzine jer uz malo skraćenje mišića dobijemo relativno veliki pokret, veći od skraćenja mišića. Mišić
se brzo zamara jer mora razviti snažniju kontrakciju kako bi se odupro sili težine. PRIMJER: biceps
brachii (poluga je podlaktica).

53. ŠTO JE TO DEKUBITUS, KAKO NASTAJE I KAKO GA MOŽEMO SPRIJEČITI?

(lat. Decumbere = ležati) ili pritisna rana je oštećenje kože koje nastaje zbog kompromitacije
lokalne cirkulacije i zbog nadržaja kože, lociranog najčešće iznad kosti (lumbalni dio kralježnice,
ilijačna kost, zglob kuka, koljena, laktovi, kao i sva podruĉja sa slabije razvijenim masnim tkivom),
gdje je koža bila duže vrijeme pod pritiskom. Dekubitalna rana zahvaća epidermis, dermis pa sve do
mišića i kosti. Zbog povećanog vanjskog pritiska na krvne žile i njihovog oštećenja (najosjetljivije su,
naravno, krvne žile manjeg promjera) dolazi do posljedične ishemije tkiva i do postupnog razvoja
ishemičnih promjena. Ishemično tkivo je pogodan okoliš za razmnožavanje bakterija pri čemu su kod
ovih rana najčešći Staphylococcus aureus i Proteus.
Tri su glavna mehanizma nastanka dekubitusa. Pritisak je najvažniji faktor u razvoju dekubitusa,
posebice kada se javlja iznad prominentnih koštanih dijelova. Smicanje nastaje ako pacijent klizi
naniže u krevetu ili stolici, što za posljedicu ima prelamanje, istezanje ili kidanje malih krvnih žila.
Treći mehanizam je trenje, pri čemu se misli na klizanje površnih slojeva kože preko površine
bolesničkog kreveta, invalidskih kolica itd. Ovim mehanizmom nastaju površinske ozljede kože,
najčešće eksorijacije. Bilo koji od navedenih mehanizama dovodi do oštećenja mikrocirkulacije
izazivajući ishemiju, inflamaciju i hipoksiju tkiva, što za posljedicu ima nekrozu tkiva i stvaranje
ulceracija.
Etiologija:
 smanjena pokretljivost => neurološki pacijenti, sedirani ili dementi bolesnici su nesposobni
da sami mijenjaju položaj tijela i tako sami smanje pritisak. Kod ovih bolesnika, paraliza
mišića dovodi do smanjenja njihove mase, što ima za posljedicu gubitak zaštitnog sloja
između kostiju i kože.
 kontraktura i spasticitet često doprinose razvoju dekubitusa, zbog stalne izloženosti istih
dijelova tijela pritisku
 gubitak senzibiliteta doprinosi pojavi dekubitusa jer isključuje bol kao jedan od najvažnijih
upozoravajućih signala
 pothranjenost, hipoproteinemija i anemije povećavaju vulnerabilnost kože i produžavaju
vrijeme zarastanja rana
 kontaminacija rane bakterijama zbog neadekvatne njege kože (između ostalog i zbog
inkontinencije) i slabljenje imunoloških mehanizama na indirektan način doprinosi razvoju i
otežanom zarastanju dekubitusa
Najčešći etiološki čimbenici u praksi, kod pacijenata koji su u procesu fizikalne rehabilitacije, su
produženi lokalni pritisak na kožu i potkožna tkiva (npr. predugo puštanje u kolicima, istrošen jastuk
za kolica), trenje i vlažnost kože, suha koža, neadekvatna prehrana s malo proteina, nezgode itd.
Klinička slika se razvija kroz nekoliko stupnjeva. U većine ljudi dekubitusi uzrokuju određeni stupanj
boli i svrbeža, no kod ljudi sa poremećajem senzibiliteta čak i duboke rane mogu biti bezbolne.
Sve započinje s crvenilom na zahvaćenom dijelu kože koje je u slijedećoj fazi praćeno s oteklinom i
stvaranjem bula. Dalje promjene teku u vidu nekroze površinskih slojeva kože i posljedičnog izlaganja
potkožnih tkiva (najprije masno tkivo i mišići). Ukoliko promjene nastave i dalje napredovati, dolazi
do nekroze mišićnog tkiva i do ogoljenja kostiju koje prominiraju kroz duboki defekt kože. Ukoliko
dođe do infekcije rane, uz sve navedene promjene prezentirati će se i znakovi upale, koji će u
početku biti lokalni(karakteristiĉnih 5 znakova upale), a s napredovanjem infekcije postaju
generalizirani.
Prevencija: Nastali dekubitusi su bolni, ugrožavaju život te zahtijevaju produžen boravak u bolnicama
i domovima za njegu. Sprječavanje bolesti je prioritetno, a duboki dekubitusi gotovo se uvijek mogu
spriječiti intenzivnom njegom.Temeljitim svakodnevnim pregledavanjem kože osobe vezane uz
krevet može se otkriti rano crvenilo. Svaki znak crvenila je signal da je potrebno hitno djelovanje kako
bi se spriječilo otvaranje rane na koži. Koštana izbočenja mogu se zaštititi mekanim materijalima kao
što je pamuk ili pahuljasta vuna. Kreveti, stolice i invalidska kolica treba tapecirati da se smanji
pritisak. Ljudima koji se ne mogu sami pokretati treba često mijenjati položaj (po preporuci svaka 2
sata). Dakle, pacijente u kolicima trebalo bi odignuti na 60-ak sekundi, a pacijentima u krevetu
pasivno promijeniti položaj (2-6 sati, trbuh i 8). Kožu treba održavati čistom i suhom. Osobe vezane za
krevet dugo vremena mogu koristiti posebne madrace (madraci napunjeni vodom ili zrakom).
Također, mogu se koristiti i razni antidekubitalni podmetači. Pozornost treba obratiti i na adekvatnu
odjeću (najvaţnije je obratiti pozornost na nabore donjeg rublja), obuću te redovitu njegu stopala
(koža i nokti). Treba biti oprezan i pri voţnji automobilom ili drugim oblicima transfera pacijenata,
pogotovo ako se radi o dugotrajnijim putovanjima. Na kraju, adekvatna prehrana bogata proteinima,
vitaminima (posebno A i C) i tvarima koje sudjeluju u transportu kisika (npr. cink, bakar) ima važnu
ulogu u prevenciji.
Th: Liječenje dekubitusa je mnogo teže nego sprječavanje. Nasreću, u ranim stadijima dekubitusi se
obično izliječe sami od sebe kad se ukloni pritisak. Izlječenje se može ubrzati ako se poboljša opće
zdravlje uzimanjem bjelančevina i kalorijskih dodataka. Kada se na koži otvori rana, pokrivanje gazom
može pomoći u zarastanju. Najĉešće se koristi gaza obložena teflonom ili gaza natopljena vazelinom
jer se ne lijepi na ranu koja zarašćuje. Za duboke rane, od pomoći mogu biti posebni zavoji koji sadrže
materijal poput želatine.
Ukoliko dođe do razvoja infekcije, u terapiju se uvode antibiotici. Kirurško liječenje se sastoji od
debridmana tkiva (koji u teţim slučajevima može biti vrlo opsežan), osteotomije (kod osteomijelitisa)
te zatvaranja defekta lokalnim kožnim ili mišićnim režnjevima. Možemo reći da je osnova terapije u
ranim stadijima konzervativno liječenje, dok je u kasnijim stadijima najčešća kombinacija debridmana
tkiva te redovitog previjanja rane.

54. ŠTO SU TO INTERFERENTNE STRUJE I KOJE SU IM INDIKACIJE?

INTERFERENTNE STRUJE (endogene struje, Nemecove struje) – Srednje frekventne struje s ulaznom
frekvencijom od 4000 Hz; nastaje iz dviju sinusoidnih izmjeničnih struja koje se međusobno
preklapaju u raznim kombinacijama, rezultat njihove interferencije je struja niske frekencije od 1 -100
Hz. U terapijske svrhe kombiniraju se dvije izmjenične sinusoidne struje koje se kriţaju pod pravim
kutom. Jedna struja je konstantne frekvencije od 4000Hz, a druga konstantne ili ritmičke frekvencije
od 4100 ili 3900 Hz. Dobivena struja je niske frekvencije od 1-100 Hz (razlika frekvencija).
Primjenjuje se preko dva para elektroda, a najveći učinak nastaje u zamišljenom križištu 4 elektrode
(u dubini).
FIZIOLOŠKI UČINCI:depresija učinka simpatičkog živčanog sustava , podraživanje živčanih senzornih
vlakana (mehanoreceptora), podraživanje intaktnih motoričkih vlakana, vazodilatacija, podraživanje
staničnih procesa
INDIKACIJE:različite mišićno-koštane bolesti i stanja, najčešće povezane s degenerativnim
promjenama te stanjima nakon ozljeda i operacija, križobolja, distorzija zglobova, klasična migrena,
smanjenje simptoma stresne inkontinencije
55. KONTRAINDIKACIJE ZA ELEKTROTERAPIJU?
PONOVLJENO 26. PITANJE.

56. NABROJITE 3 VRSTE MIŠIĆNE KONTRAKCIJE I OBJASNITE IH?

Izometrična kontrakcija nastaje kada mišić proizvodi silu, ali ostaje konstantne dužine i ne dolazi do
pokreta u zglobu. Snaga mišićne kontrakcije jednaka je sili otpora. Sinonim za takvu kontrakciju je
statička kontrakcija.
Koncentrična kontrakcija nastaje kad mišić proizvodi silu, kontrahira se, dužina mu se skraćuje,
mišićni se pripoji približavaju uz istodobno povećanje opsega mišića. Pri tome je snaga mišićne
kontrakcije veća od sila otpora, a koštane se poluge približavaju. Mišićnom koncentričnom
kontrakcijom koristimo se pri kretnji akceleracije tijela.
Ekscentrična kontrakcija nastaje kad se mišić, proizvodeći silu, produžuje, a mišićni pripoji se
udaljavaju (npr. sporo, kontrolirano spuštanje čaše na stol pri čemu se biceps brachii produžava i
kontrolira brzinu spuštanja čaše u smjeru djelovanja sile teže). Pri tome je snaga mišićne kontrakcije
manja od sila otpora, a koštane se poluge udaljavaju. Ekscentriĉnom kontrakcijom se koristimo i pri
kretnji deceleracije tijela.

57. OPIŠITE KAKO SE ODREĐUJE KOD MIŠIĆA PUNCTUM FIXUM, A KAKO PUNCTUM
MOBILE I KAKO SE KORISTI U IZBORU VJEŽBI?
Punctum fixum se označava kao polazište i to je onaj pripoj koji se prilikom pokreta ne pomiče s
mjesta te ga označavamo kao punctum fixum. Hvatiše je pripooj koji se pomiče prilikom pokreta i u
pravilu se približava polazištu te ga označavamo kao punctum mobile. Funkcija pripoja se mijenja
ovisno o pokretu koji se planira učiniti. To znači da jedan mišić može biti agonist za četri pokreta,
npr. m.biceps brachii obavlja fleksiju podlaktice kad je punctum fixum na nadlaktici, a približava
nadlakticu podlaktici pri podizanju tijela na ručama i tad je punctum fixum na podlaktici. U slijedećoj
kombinaciji oba pripoja mogu biti mobilna te se istovremeno približavaju jedan drugome. U četvrtoj
kombinaciji oba pripoja su fiksirana te rezultat kontakcije agonista nije pokret već povećanje
napetosti u mišiću i tad se govori o izometričkoj kontrakciji.
-koristi se u vježbi zatvorenog i otvorenogkinetičkog lanca

58. KOJE VRSTE POMAGALA ZA KRETANJE POZNAJETE I OPIŠITE IH, TE NAVEDITE PO ČEMU
ĆETE IZABRATI PRIMJENU VRSTE POMAGALA?
Štapovi: postoje razliĉite vrste štapova na oblik ručke i gumeni nastavak na dnu štapa. Bitno je da se
visina ručke nalazi u visini velikog trohantera bedrene kosti. Ako štap ne osigurava dobru sigurnost
bolesniku, može se primijeniti metalni štap s više nožica (3ili4), koji omogućava veću stabilnost
posebno starijim bolesnicima.
Štake: Od štaka se najčešće primjenjuju metalne podlaktne štake, s mogućnošću prilagodbe po visini.
Za bolesnike koji se zbog amputacije ruke, kontraktura ili drugih deformacija ne mogu koristiti
standardnim štakama postoje različite mogućnosti prilagodbe. Posebno je to važno u bolesnika s RA i
kod hemipareze.
Hodalice: Ako se s pomoću štaka ne može omogućiti hod, primjenjuju se različite vrste hodalica na 4
nožice, te u kombinaciji s kotačima.
Koje će pomagalo preporučiti liječnik pacijentu ovisi o stabilitetu samog pacijenta. Što je pacijent
nestabilniji koristit će se pomagalom veće baze oslonca. Po redu: hodalica>štaka>štap

59. KOJE SU OSNOVE REHABILITACIJE PARAPLEGIJA?

Kineziterapija: razgibavanje zdravih udova, ojačanje mišića na zdravim udovima
Respiratorna terapija: vježbe dubokog disanja, asistirani kašlji
Prevencija dekubitusa: redovita promjena položaja, odizanje u kolicima u trajanju od 60s, redovito
okretanje u krevetu, korištenje antidekubitalnih podmetača, njega stopala – koža i nokti
Psihološka pomoć: korištenje postoperativnih ortoza, Schanzov ovratnik, Jewet ortoza
Rehabilitacija GIT-a: pravilna prehrana, redovita hidracija, crijevo s očuvanim refleksom (digitalna
stimulacija), crijevo bez refleksa (redovito pražnjenje crijeva nakon obroka, lijekovi za stimulaciju
stolice)
Rehabilitacija mokraćnog sustava: mjehur bez refleksa – intermitentna kateterizacija (4-6h) ili trajni
kateter (uretralni ili suprapubični), mjehur sa refleksom – učiti pravilan način pražnjenja

60. KOJA JE DEFINICIJA BOLA?

Bol je osjećaj prenešen od osjetilnih živaca kroz leđnu moždinu i prema osjetnom području mozga,
gdje se osjećaj doživljava. Prema Međunarodnoj udruzi proučavanja boli definirana je kao "neugodno
osjetno i osjećajno iskustvo povezano s pravom ili potencijalnom ozljedom tkiva, ili uvjetovano tom
štetom ili ozljedom".

61. NA KOJI NAČIN SE MOŽE EVALUIRATI BOLNI PODRAŽAJ?

Bol je subjektivan osjećaj koji je potrebno kvantificirati i okvalificirati da bi se odredila odgovarajuća
terapija, pratio njen učinak i dinamika osnovne bolesti. U tu svrhu se koriste psihometrijski upitnici
koji mogu biti:
1.) JEDNODIMENZIONALNI - određuju samo intenzitet boli (evaluacija akutne i kronične boli)
- vizualna analogna skala (crta od 0=nema boli do 100mm=neizdrživa)
- numerička skala (ocjena 0=nema boli, 4=srednja, 5-10=jaka do neizdrživa)
- verbalna skala (bezbolno, blaga, osrednja, jaka, vrlo jaka bol)
- slikovna skala – za djecu i odrasle s komunikacijskom barijerom (prikazani izrazi lica)
2.) MULTIDIMENZIONALNI – određuju intenzitet, lokalizaciju, distribuciju, čimbenike
poboljšanja/pogoršanja, emocionalne i socijalne parametre (evaluacija kronične boli)
-McGill pain questionnaire = MPQ
- Brief pain inventory = BPI
- Složeni i teže razumljivi, postoje skraćene verzije za kliničku uporabu

62. KAKO SE NA BOLNI PODRAŽAJ MOŽE REAGIRATI PROTUPODRAŽAJEM, OBJASNITE?

- mehanizam protupodražaja temelji se na tzv. descedentnom (antinocicepcijskom) kontrolnom
sustavu
- 20% nocicepcijskih impulsa koji idu putem živčanih vlakna ulaze u više razine CNS-a
- tamo se obrađuju i stvaraju se novi podražaji
- te nove podražaje prenose silazni neuroni u područje bolnog osjeta ( po principu povratne sprege),
prema razini stražnjeg roga leđne moždine gdje se nalazi descedentni kontrolni sustav.
- taj sustav otpušta endogene opijate tj.“pain killers“ - endorfini, enkefalini, serotonin, dopamin
- navedeni neurotransmiteri se otpuštaju prilikom boli, vježbe, smijeha, relaksacije, meditacije,
akupunkture i električne stimulacije
- važno je za naglasit da tehnike i procedure koje se vrše tijekom fizikalne terapije poput masaže,
toplog, hladnog i pokreta aktiviraju upravo antinocicepcijski kontrolni sustav

63. KOJI SU TERMALNI FIZIOLOŠKI EFEKTI UZV?

UZV - metoda konverzivne termoterapije u kojoj se ultrazvučne mehaničke vibracije u ljudskom
organizmu pretvaraju u toplinu
- Mehaničke oscilacije piezoelektričnih kristala (kvarc, barijev titanat) preko UZ glave usmjeravamo
prema određenom dijelu tijela – dolazi do kompresije i dekompresije čestica, oslobađa se toplina
- tkiva s mnogo proteina (vezivo, mišići, živci) bolje apsorbiraju UZ, djelovanje najizraženije na granici
dvaju tkiva različite gustoće (hvatišta mišića i tetiva za kost)
- terapijske frekvencije 0,5-5 MHZ (u praksi glave od 1 i 3MHZ): 1MHZ=divergentan snop, šire
područje, dublje prodire (3-5cm), 3MHZ=bolja apsorpcija, manja divergencija, manja dubina (1-2cm)
dubina prodiranja obrnuto proporcionalna s frekvencijom
- KONTINUIRANI SNOP – termalni i netermalni učinci, IMPULSNI SNOP- ubrzava cijeljenje i
regeneraciju bez porasta temp. tkiva
- strojni valovi (nastaju interferencijom reflektiranih i nadolazećih valova) stvaraju tople točke=velika
količina energije, mogu oštetiti tkivo
- prije primjene UZ odrediti:
1)mjesto aplikacije – enteze, mišići, zglobovi, miofascijalne bolne točke
2) način aplikacije i vrstu kontaktnog sredstva – kontaktna metoda (gel), sonoforeza (ljekovita krema
ili gel npr antireumatik, glukokortikoid, anestetik), primjena kroz vodu, preko vodenog jastuĉića (za
male neravne površine)
3)intenzitet (0,25-2W/cm2)- što je veći, veća je temp. tkiva
4)trajanje pojedine procedure/ukupni broj procedura – individualni (1min po površini UZ glave/nakon
10x provjeri se učinak pa po potrebi još 10x)
- Osim termalnih učinaka – djeluje stimulirajuće na regeneraciju vezivnog tkiva, proizvodi akustično
mikrostrujanje u stanici i ugodan učinak mikromasaže

64. KOJE SU INDIKACIJE ZA PRIMJENU UZV?

UZV se koristi u upalnim reumatskim bolestima posebice u reumatoidnom artritisu, a u RA se UZV
svodi na sljedeće indikacije: otkrivanje supkliničkog sinovitisa, otkrivanje koštanih erozija nevidljivih
klasičnim radiogramima, detaljan pregled tetiva, tetivnih ovojnica i burzi te ultrazvučno vođene
injekcije i aspiracije zglobova i mekih tkiva.
Indikacije ua UZV u ramenom zglobu su:izljevi, sinovijalna proliferacija, burzitis, tenosinovitis tetive
bicepsa, ruptura tetive bicepsa, strukturne promjene rotatorne manšete, kalcificirajući tendinitis,
hrskavične i koštane lezije, osteohondromatoza, slobodna zglobna tijela. Indikacije za UZV lakta su
med. ili lat. epikondilitis(golferski ili teniski lakat), sindrom prednaprezanja flexornih ili extenzornih
tetiva šake.(da šake)
Indikacije za UZV ručnog zgloba i šake: tendinitis, tenosinovitis, proširenje tetivne ovojnice, gubitak
normalne fibrilarne strukture tetive, iregularnost tetivnih rubova, peritendinozni edem,
intratendinozne kalcifikacije, promjene u karpalnim kanalu. Indikacije za UZV kuka burzitis, tumori,
hematomi, apscesi, frakture, izljevi, sinovitis kuka, oštećenja hrskavice i kosti te osteofiti.Indikacije
UZV za nožni zglob i stopalo rupture i ostale patologije Ahilove tetive, izljevi , sinovitisi, slobodna
zglobna tijela...
indikacije: dekubitusi,varikozni ulcusi, mišićni spazam i bol, Ac ozljeda tkiva-sportske ozljede,
vanzglobni reumatizam, ožiljci

65. KOJE SU KONTRAINDIKACIJE ZA PRIMJENU UZV?

Kontraindikacije za primjenu UZV-a su: bolesti oka, srčane bolesti i pristunost srčanog stimulatora,
trudnoća, kod žena u generativnoj dobi u području trbuha i lumbalne kralježnice (osim tijekom prvih
10 dana nakon mjesečnice), primjena UZV na testise, pri zračenju malignih tumora, na dijelove tijela
sa slabom cirkulacijom i u osoba sa ugrađenim kovinskim predmetima u području primjene UZV-a
(osteosintetski materijali, endoproteze, kovinsko strano tijelo). UZV se ne smije primjenjivati na
epifizama.

66. ŠTO JE TO SONOFOREZA I KAKO SE PRVODI?

Sonoforeza je ultrazvučna metoda kod koje se kao kontakto sredstvo primjenjuje neki lijek i pomoću
ultrazvuka se utiskuje u organizam. Količina ubačenog lijeka je proporcionalna vremenu i intenzitetu
ekspozicije. Primjenjuju se kortikosteroidi, NSAR,lokalni anestetici i nitrati. Prednosti pred
ionoforezom su da lijek ne mora biti topiv u vodi i ne mora se znati ionsko stanje lijeka.

67. ŠTO JE O ELEKTROSTIMULACIJA I ZA ŠTO SE KORISTI?

Elektrostimulacija je fizikalno-terapijski postupak kojim se izaziva mišićna kontrakcija pomoću
električnog podraţaja (elektrogimnastika). Mišić se podražuje neposredno niskofrekventnom strujom.
ES se obavlja impulsima iz elektrostimulatora. Odabire se trajanje, amplituda i oblik (promjena
amplitude u vremenu) pojedinog impulsa te frekvencija impulsa.
Za generiranje stimulacijskih impulsa koriste se: galvanska ili istosmjerna struja, izmjenična struja,
faradska, trokutasta ili eksponencijalna. S obzirom na način postavljanja elektroda razlikujemo
monopolarnu (pogodnija za stimulaciju inervirane od denervirane muskulature; koristi se za male
mišiće šake, stopala i lica te u elektrodijagnostičke svrhe) i bipolarnu tehniku(jednako pogodna za
stimulaciju inerviranog i denerviranog mišića).
Indikacije: oštećenja mišićno-koštanog sustava (inaktivitetna mišićna hipotrofija i atrofija), oštećenja
perifernih živaca, kontrola i liječenje spastičnosti, stresna inkontinencija, liječenje odgođenoga
sraštenja prijeloma, prevencija postoperativne duboke venske tromboze te kao pomoć pri motoričkoj
reedukaciji...
Kontraindikacije: pacemaker, poremećaji srčanoga ritma, metalna strana tijela u području primjene
stimulatora, oštećenje kože, krvarenje/sklonost krvarenju, trudnoća...

68. OPIŠITE VRSTE IMPULSA KOJE SE KORISTE U ELEKTROSTIMULACIJI MIŠIĆA?

Vrste struje/podražaja:
- galvanska (istosmjerna) struja - za stimulaciju kontrakcije denerviranog mišića
- izmjenična struja
- stalna sinusoidna struja - za vježbanje atrofičnog ili mlohavog mišića
- sinusoidna pulsna struja - u liječenju ozljeda kod atletičara, podražuje brza mišićna vlakna
- faradska struja - za stimulaciju mišića inaktivitetne atrofije
- trokutasta (neofaradska) struja/podražaj - za selektivno podraţivanje denerviranoga mišića
- četvrtasti podražaj - rastući - primjenjuje se radi jačanja mišića kod inaktivitetne atrofije
- serijski - rijetko se koriste

69. ŠTO JE TO TENS?

TENS (transkutana elektroneuralna stimulacija) - terapijski postupak primjene kontrolirane,
niskovoltažne električne stimulacije (frekvencija 1-200 Hz, trajanje stimulusa 0.04-0.3 ms, jakosti 0-30
mA) za podraživanje živčanog sustava preko koţe sa svrhom izazivanja analgetskog učinka.
Djelovanje se temelji na tzv. „teoriji nadzornog ulaza“ ili „Gate Control Theory“ – ako elektrodama
izazovemo nebolni stimulus koji putuje Aβ vlaknima (imaju niži prag podražaja i veću brzinu
provodljivosti) do leđne moždine, stimulirat će se interneuroni koji inhibiraju oslobađanje
neurotransmitera u presinaptiĉkim završecima, pa se bolnim impulsima „zatvara ulaz“ u CNS (bolni
podražaj prenosi se debelim slabo mijeliniziranim A-vlaknima i nemijeliniziranim C-vlaknima, koja su
tanja i sporija).
Vrste TENS-a:
- standardni, konvencionalni ili visokofrekventni TENS – (frekvencija 10-200 Hz, trajanje impulsa
30-200μs, jakost 10-40mA); izaziva osjećaj ugodnih parestezija; najčešća primjena za bolove
mišićno-koštanog sustava; analgezija ima kratko indukcijsko vrijeme, ali efekt ne traje dugo nakon
podraživanja
- niskofrekventni (eng. acupunture-like) TENS - (frekvencija 2-5Hz, trajanje impulsa 200-300μs,
jakost 50-100mA); neugodan; najčešća indikacija su kroniĉni bolovi (križobolja, artroza, OA,
neurogena bol); analgezija se postiže s latencijom od 30-45min, ali učinak je prolongiran od nekoliko
sati do nekoliko dana nakon podraživanja
- MENS (mikroamperaţa elektriĉnog živčanog podraživanja) - primjena struje male jakosti 10-600mA;
tretman akutnih i kroničnih bolova; uĉinkovitost u postizanju boljeg cijeljenja rana, no analgetski
uĉinak još nije dovoljno evaluiran
- intenzivni kratkotrajni TENS - kod mišićne fascikulacije ili tetanije; izaziva duboku analgeziju
Postavljanje elektroda ovisi o vrsti i lokalizaciji boli: na mjestu najjače boli (najĉešći način
postavljanja), duž perifernog živca (neurotropno), po radikularnoj i dermatomskoj distribuciji u
bolnom podruĉju, česta je i aplikacija segmentalno paravertebralno uz kralježnicu, transartikularno
na zglobove, po akupunkturnim točkama, vazotropno - duž krvnih žila kod cirkulacijskih poremećaja,
na motoričke točke mišića i duž miotoma
Indikacije: kod svih vrsta bolova i u svim fazama boli (akutna, subakutna i kronična
-u kliničoj praksi to su neuropatske boli u perifernim neuropatijama, miofascijalni sindromi,
vertebralni i vertebrogeni sindromi, bol pri degenerativnoj bolesti zglobova, bol kod malignih
oboljenja, artritisa, fantomski bolovi, algodistrofije te različiti posttraumatski bolovi, postoperacijski
bolovi nakon abdominalnih i ginekoloških zahvata te ortopedskih zahvata
- u sportskoj medicini primjenja TENS-s indicirana je u nizu stanja kao što su dizstorzije, mialgije,
sindromi prenaprezanja i dr.
- najučinkovitija je primjena TENS-s kod kroničnih bolnih stanja s dobro definiranim organskim
uzrokom
Kontraindikacije: pacemaker i poremećaji rada srca, epilepsija, primjena u području sinus caroticusa
(vazovagalna reakcija), primjena na trbuh, zjelicu i križa u trudnica, primjena na glavu i vrat nakon
CVI ili TIA-e, primjena na oči i sluznicu

70. KOJE VRSTE VJEŽBI OPSEGA POKRETA POZNAJETE I OBJASNITE IH?

Kineziterapija je znanstvena disciplina i grana fizikalne medicine koja se koristi pokretom u svrhu
liječenja, rehabilitacije i prevencije bolesti. Medicinske vježbe se mogu podijeliti po:
*načinu izvođenja na pasivne (izvode se bez udjela bolesnikove volje, tuđom pomoći bilo
fizioterapeuta ili samog bolesnika-tako da oduzet ud pomjeri snagom zdravog) i aktivne (izvode se
voljnom mišićnom kontrakcijom)
*vrsti mišićne kontrakcije na statičke/izometriĉke (mišić se kontrahira bez pokreta u zglobu) i
dinamičke / izotoničke i izokinetičke (mišićna kontrakcija je koncentrična ili ekscentrična i dolazi do
pokreta u zglobu)
*svrsi koju želimo postići na vježbe opsega pokreta (Svrha je ostvariti puni opseg pokreta zgloba ili
skupine zglobova. Ove vježbe mogu biti pasivne, aktivno pomognute ili aktivne.; vježbe snaženja
mišića i izdržljivosti (Temelje se na principu opterećenja mišića sa svrhom povećanja mišićne snage i
trofike) vježbe ravnoteže i koordinacije/vježbe propriocepcije (Propriocepcija ili duboki osjet
označuje svjesnost ili informaciju o položaju i pokretu u zglobu koju percipiramo kroz CNS.
Proprioceptivne vježbe poboljšavaju osjet položaja i pokreta u zglobu.

71. POREDAJTE PO POVRŠINI BAZE OSLONCA (OD ŠIREG PREMA UŽEM) POMAGALA ZA
HODANJE?
Što je pacijent nestabilniji koristi pomagalo šire baze tj većeg oslonca. Pomagala od šire baze
prema užoj su hodalice, štake , štapovi.

72. ŠTO JE TO KONCENTRIČNA A ŠTO EKSCENTRIČNA MIŠIĆNA KONTRAKCIJA I NAVEDITE

JEDAN PRIMJER?
Koncentrična kontrakcija nastaje kad se mišić kontrahira, dužina mu se skrati, mišićni se krajevi
približe uz istodobno povećanje opsega. Snaga kontrakcije veća je od sile otpora, a koštane poluge se
približavaju. Primjer sve kretnje akceleracije tijela.
Ekscentrična kontrakcija nastaje kad se mišić produžuje, a njegovi krajevi se udaljavaju. Snaga
mišićne kontrakcije manja je od sile otpora, a koštane poluge se udaljavaju. Primjer sve kretnje
deceleracije tijela (zaustavljanje u trčanju, ili spuštanje čaše na stol).
Sinonimi za ove dvije vrste kontrakcija su dinamička odnosno izotonična kontrakcija.

73. KOJA SE FIZIKALNA OBILJEŽJA VODE KORISTE U HIDROTERAPIJI?

SILA UZGONA – sila koja djeluje u smjeru suprotnom od gravitacije. Prema Arhimedovu zakonu
tijelo uronjeno u vodu prividno gubi toliko od svoje teţine kolika je težina volumena istisnute
tekućine. Količina istisnute vode ovisi o gustoći jedinice volumena uronjenoga tijela u odnosu prema
gustoći vode. Kako je gustoća ljudskoga tijela, sa zrakom u plućima, manja od gustoće vode (pri temp.
od 4°C 0,974 u odnosu prema 1,0) tijelo pluta na vodi. HIDROSTATSKI TLAK – tlak stupca vode na
cm2 površine tijela. Prema Pascalovu zakonu, tekućina ima jednaki tlak na svim površinskim
dijelovima u određenoj dubini, kad je uronjeni dio tijela u stanju mirovanja. Razina hidrostatskoga
tlaka određena je dubinom, a od površine prema dubini povećava se za 22,4 mmHg na svakih 20,5
cm dubine. Najveći se učinak postiže vertikalnim pozicioniranjem tijela, pri čemu su stopala uronjena
duboko u vodu.TERMIČKA SVOJSTVA VODE. Voda ima višu specifičnu toplinu i termalnu vodljivost pa
je pogodna za brzo zagrijavanje i hlađenje tijela. Specifična je toplina vode oko 4 puta veća od
specifične topline zraka, a njezina je termalna vodljivost približno 25 puta veća od termalne
vodljivosti zraka. Prenošenje topline između uronjenoga tijela i vode obavlja se na dva osnovna
načina: kondukcijom i konvekcijom. Pri kondukciji neposrednim srazom molekula toplina se predaje u
obliku kinetičke energije, a ovisi o razlici temperature dvaju tijela i njihovoj vodljivosti topline.
Konvekcija je prenošenje topline putem molekula koje se pokreću s jednoga mjesta na drugo, a dolazi
do izražaja kad postoji pojačano strujanje tekućine na površini tijela. Rijeĉ je o bržemu procesu u
usporedbi s kondukcijom.

74. KAKVE SU TO KONTRASTNE ( IZMJENIČNE KUPKE)?

Kontrastne (izmjenične) kupke jesu kupke za udove (ruka do lakta, noga do koljena), kod kojih jedna
ima temperaturu vode između 38 i 40 (do 43) oC, a druga temp. između 15 i 20 (10 - 18) °C. Okvirni
vremenski omjer imerzije udova u toploj u usporedbi s hladnom kupkom jest 3-4:1, a ukupni tretman
traje do 30 min. Za poboljšanje cirkulacije važnija je razlika temperature nego redoslijed (toplo pa
hladno ili hladno pa toplo). Najčešće su indikacije sportske ozljede – npr. istegnuća, uganuća
zglobova ruku i nogu, te toniziranje (otvrdnuće) batrljka. Ako je kontraindicirana uporaba topline ili
hladnoće za određeni ekstremitet, može se tretirati kontralateralni ekstremitet (crossover fenomen).
Inačica ovakvih kupki kod kojih se počinje indiferentnom temp. vode (36oC), a zatim se dodaje vruća
voda tijekom 20 minuta do temp. 39-40°C, te se ne izazivaju vazokonstrikcija ni paradoksna reakcija
jesu Hauffeove kupke.Odluka o duljini liječenja treba se temeljiti na bolesnikovu fizičkom statusu,
veličini dijela tijela koji je uronjen i objektivnom učinku koji se želi postići. Trajanje kura
hidroterapijskih postupaka općenito se određuje na temelju triju čimbenika: jačine podražaja
(toplinski, mehaniĉki, kemijski), trajanja postupka i veličine površine na koju djeluje podražaj. Lokalni
se postupci mogu provoditi svakodnevno, a opći se provode svakodnevno ili uz stanku. Najčešća
hidroterapijska kura traje 3 – 5 tjedana, a preporučuje se da se ponovi s razmakom od 3 do 4
mjeseca.

75. ŠTO JE TO KRIOMASAŽA I KAKO SE PROVODI?

Kriomasžţa je jedan od načina primjene hladnoće u svrhu liječenja. To je masaža sa ledom, a djeluje
po principu kondukcije. Dominantno djelovanje kriomasaže je primarna vazokonstrikcija (sužavanje
krvnih žila), potom sekundarna vazodilatacija (širenje krvnih žila) te desenzibilizacija lokalnih bolnih
receptora. Kriomasaža se provodi na sijedeći način: u plastičnim čašama sa drvenim štapićem u
sredini zaledi se voda i tako se dobiju cilindri leda sa drškom, čime se obavlja masaža kružnim ili
uzdužnim, ritmičnim i ujednačenim pokretima. Kretnje pri kriomasaţi su potrebne iz dva razloga: kako
bi izbjegli promrzline te kako bi se dozvolila sekundarna vazodilatacija kao temeljni fiziološki učinak
kojemu težimo u ovom obliku primjene. Postupak traje ovisno o debljini kože i potkožnog tkiva koji se
tretira.
Tijekom tretmana bolesnik osjeća 4 različite senzacije – hladnoću, pečenje, bolnost i analgeziju, no
srećom srednja dva veoma kratko traju. Sam postupak traje 10 - 15 minuta ili dok se ne postigne
analgezija. Ako se provodi ispravno, temp. kože ne pada niže od 15°C i nema opasnosti od
krioozljede.

76. ŠTO SU TO SINDROMI PRENAPREZANJA I OPIŠITE IH?

- nastaju u regijama opetovanoga nefiziološkog opterećenja, kad niz mikrotrauma izaziva kliničku i
strukturnu dekompenzaciju koja može nastati na svim tkivima sustava za kretanje
- na koštanom tkivu: prijelomi zamora (stresne frakture): najčešće kosti potkoljenice i stopala
- na ekstraartikularnim strukturama: entezitis, peritendinitis, tendovaginitis, burzitis, kapsulitis,
fasciitis, fibromijalgija, miogeloze, panikulitis
- gornji ekstremitet: periartritis humeroskapularis (bolno rame)=sraz tetive m. supraspinatusa i
akromiona, ili oštećenje tetive bilo kojeg kratkog rotatora ramena; jaki bolovi + kontraktura ramenog
zgloba => što prije početi fiz. th.
- donji ekstremitet: peritrohanteritis femura (trohanterni burzitis, periartritis kuka)=burzitis u
području trohantera, gdje su tetive abduktora kuka koje su u uskom kontaktu sa seroznim burzama
- th. u početnoj fazi: lok. infiltracija suspenzije kortikosteroida, a nakon toga fiz.th. (ako zaostane
funkicionalni deficit)

77. KOJE METABOLIČKE BOLESTI MOGU IĆI SA SIMPTOMIMA NA MIŠIĆNO-KOŠTANOM

SUSTAVU?
- urični artritis (giht): sinovitis zbog taloţenja kristala urata u zglobu (hiperuricemija=kron. sinovitis
uz razaranje zgloba + tofi + oštećenje bubrega)
- osteoporoza: povećana incidencija koštanih fraktura (trabekularne kosti – trupovi kraljeţaka),
križobolja, bol u leđima uz sniženje tjelesne visine (60% fraktura kraljeţnice je asmiptomatsko)
- osteomalacija, Pagetova bolest, hiperparatireoidizam, pseudogiht, hondrokalcinoza, akromegalija,
hipotireoza, diabetes mellitus, hemokromatoza, ohronoza, paraneoplastiĉni sy.
78. KAKO SE DIJELE NEUROMUSKULARNE BOLESTI?
- s obzirom na poĉetak i dominantnost patoloških promjena:
1. bolesti motoriĉkih neurona = NEURONOPATIJE
- poč. promjene su u tijelima motoneurona u motoriĉkoj regiji velikog mozga, možd.debla ili leđne
moždine
2. bolesti perifernih živčanih vlakana = NEUROPATIJE
- pat. oštećenja perif.živca
3. bolesti neuromuskularne spojnice
- por. prijenosa podražaja sa živčanog vlakna na mišić
4. bolesti mišića = MIOPATIJE
- dominantna oštećenja mišićnih vlakana

79. ŠTO SU TO NEURONOPATIJE?

Neuronopatije ili bolesti motoričkih neurona progresivno su degeneririajuće bolesti motornih
neurona leđne moždine, moždanoga debla i motornog korteksa koje se kliničko očituje kao mišićna
slabost i atrofija. Postoje stečeni oblici i nasljedni. Spinalne mišićne atrofije(SMA) su nasljedne bolesti
koje zahvaćaju donji motoneuron, različitih kl. slika i načina nasljeđivanja. Amiotrofična lateralna
skleroza(ALS) je jedna od najtežih bolesti motoričkih neurona kod koje se razvija progresivna
degeneracija moždanog debla i kortikalnih piramidnih puteva.

80. ŠTO SU TO NEUROPATIJE?-->mišićna slabost, atrofija

Neuropatije ili bolesti perifernih živčanih vlakana čine heterogenu skupinu bolesti donjeg motornog
neurona. Prema etiologiji: nasljedne i steĉen. Po lokalizaciji: pleksopatije( oštećenje brahijalnog (C5
do Th1) i lumbosakralnog pleksusa L1 do S1 korjenova)), oštećenja pojedinih perifernih živaca udova
i polineuropatije. Bolest jednog živcana ziva se mononeuropatijom, simetrična afekcija više živaca je
polineuropatija, dok mononeuropatija multipleks označuje nesimetrično oštećenje perifernih živaca.

81. ŠTO JE TO RADIKULOPATIJA I KAKO NASTAJE?

Radikulopatija ili radikularna lezija pojam je koji označuje oštećenje prednjega i ili stražnjega
spinalnog korjena, od izlaska iz leđne moždine do ulaska u intervertebralni otvor i intervertebralni
kanal, gdje se spajaju u zajednički spinalni korjen, nervus spinalis. Naječešće nastaje kao posljedica
mehaničkog oštećenja( prolaps diska, osteofitoza, tumori) ili upala ( meningitis, poliradikulitis,
monoradikulitis) Neki položaji (npr.sjedenje) ili aktivnost (kašalj, napinjanje) šesto provociraju bol.
Masivne degenerativne promjene u vratnom, torakalnom ili lumbalnom segmentu, a osobito u
bolesnika sa spinalnom stenozom, mogu kompromitirati spinalne krjenove i leđnu moždinu te
uzrokovati radikulopatiju i mijelopatiju.

82. ŠTO JE TO MONONEUROPATIJA?

Oštećenja pojedinih perifernih živaca zbog traume (pr. lezija radijalisa kod prijeloma humerusa ) ili u
sklopu kanalikularnih sy.
Sy karpalnog kanala je kompresija n.medijanusa Rizične su ponavljajuće istovrsne kretnje šake.
Tipične su parestezije i oštećenje osjeta u prva tri prsta i tenara, motorički ispadi sa slabljenjem snage
palčane opozicije, gubitak preciznosti, hipotrofija tenara.
Mononeuropatija ulnarnog živca nastaje zbog kompresije u kubitalnom kanalu. Posljedica je
slabljenje fleksora šake, abduktora i aduktora (pandžasta šaka)
Oštećenje radijalnog živca rezultira slabošću ekstenzora (viseća šaka)
Na donjem udu je najčešće oštećenje n. peroneus communis u visini glavice fibule što rezultira
slabljenjem dorzalnih fleksora
Th: kiruška ili konzervativna ( ortoze, ljekovi)
Fizikalna th: elektrostimulacija, kineziterapiju, pasivne i aktivne vježbe, elektroterapija
83. ŠTO JE TO POLINEUROPATIJA?
a) Stečene neuropatije – uzrok je poznat (pr. DM, alkoholizam)
b) Nasljedne (Charcot-Marie-Toothova bolest)
Pojavljuju se simetrično, parestezije udova, slaba snaga mišića, bolni grčevi potkoljenice, umjerena
atrofija potkoljenice i stopala (noge izgledaju „poput rodinih“). Gubitak osjeta po perifernom
neuropatskom tipu (poput čarape), bol, temperature uz razvoj arefleksije.
Th: prvo fizikalna (kineziterpaija, hidroterapija, elektroterapija, radna th) a zatim dolaze u obzir
ortopedsko-korektivni zahvati

84. ŠTO JE TO POLIRADIKULITIS?

Ili Guillain Barreov sy označuje upalni proces koji zahvaća korijene i periferne živce. Nastaju zbog
imunološke reakcije na strane antigene (kao što su infektivni agenti ili cjepiva). Na udovima se
pojavljuju senzibilitetni ispadi a potom mlohava motorička slabost udova, kasnije i trupa (respiratorni
mišići!!).
Th: Prvo intenzivna njega i promatranje vitalnih funkcija. Kada se pacijent stabilizira, tretmani
visokim intravenskim dozama Ig ili plazmafereza. Nakon akutne faze, pacijent će vjerojatno trebati
rehabilitaciju kako bi povratio izgubljene funkcije.

85. OPIŠITE BOLEST NEUROMIŠIĆNE SPOJNICE?

Najpoznatija bolest nm-spojnice je MIASTENIA GRAVIS. Rijetka AI bolest, nastaje zbog djelovanja
autoantitijela na acetilkolinske receptore na postsinaptičkoj membrani. Kontrakcija mišića je znatno
oslabljena kao posljedica nedostatka acetilkolina i izostanka akcijskih pot. Ponavljanjem kretnje -
postaje sve slabija. Mišićna slabost je promjenjiva inteziteta, a katkad moţe nastupiti potpuni
oporavak. Th: inhibitori kolinesteraze, kortiko., plazmafereza, timektomija, fiz.th. ograničenog dj.

86. KOJE JE LIJEČENJE I REHABILITACIJA OSOBA SA NEUROMIŠIĆNIM BOLESTIMA?

Etiološko liječenje je ograniĉeno, glavnu ulogu liječenja ima rehabilitacija. Ona obuhvaća niz metoda i
postupaka: fizioterapiju, radnu terapiju, primjenu različitih pomagala, edukaciju i psihološku potporu.
Fizioterapija ima primarnu ulogu usporavanja progresije i nesposobnosti. Bolesnika treba upoznati s
bolesti te je on aktivni sudionik i član rehabilitacijskog tima. Dio bolesnika završava u invalidskim
kolicima, a posebnu važnost ima primjena različitih pomagala kojima se očuva samostalnost
bolesnika. U liječenju ovakvim bolesti je bitan timski rad posebice s ortopedom zbog potrebnih
operativnih operacijskih zahvata.

87. KOJE SE METODE FIZIKALNE TERAPIJE KORISTE ZA SUZBIJANJE I KONTROLU BOLI?

Fizikalna terapija ima analgetski učinak. Sve elektroterapijske procedure ( niskofrekventne struje,
ultrazvuk, laser, magnetoterpaija) se primjenjuju u suzbijanju muskuloskeletne boli . Transkutana
električna nervna stimulacija (TENS) je zbog praktičnosti postala jedna od najviše primjenjivanih
procedura. Površinske toplinske procedure kondukcijom(topli oblozi), konvekcijom (hidroterapija) ili
konverzijom (infracrvene lampe) mogu zagrijati tkivo i djelovati analgetski. Krioterapija u obliku
kriomasaže kubusom leda ima brže djelovanje. Koristi se u akutnim upalnim ili posttraumatskim
zbivanjima, a primjena topline u kroničnim stanjima. Kontraindikacija za primjenu topline je akutna
upala trauma ili krvarenje, a za primjenu hladnoće

88. KOJI LIJEKOVI SE KORISTE KOD MIŠIĆNO-KOŠTANE BOLI? pitanje 9.

nesteroidni antireumatici:-Ibuprofen, Voltaren, Ketoprofen; najčešće primjenjivani lijekovi u fizikalnoj
medicini i mišićno koštanim bolovima inhibiraju sintezu prostaglandina blokadom enzima
ciklooksigenaze (COX 1,2)
lokalna primjena (transdermalna) je indicirana u izvanzglobnom reumatizmu s afekcijom površinskih
struktura
analgetici:paracetamol, acetaminophen, Zaldiar, Tramal
periferni analgetici indicirani su u blagim do umjerenim bolovima gdje nije naznačena upalna
komponenta i u bolesnika rizičnih za primjenu NSAR-a.Paracetamol najčešće je primjenjivi neopioidni
analgetik inhibira sintezu prostaglandina u mozgu opioidni analgetici se rjeđe primjenjuju tramaldol
hidroklorid (Lumidol, Tramal) je najĉešće propisivani središnj i analgetik u traumatologiji
kortikosteroidi -glukokortikoidi (Medrol) blokiraju COX-2
bolest modificirajući lijekovi hydroksiklorokine, sulfasalazin, metotreksat
biološki lijekovi: etanercept, infliksimab
citotoksični: azatioprine, cyclosporine, cyclophosphamid

89. KOJE INJEKCIJSKE TEHNIKE SE KORISTE U FIZIKALNOJ I REHABILITACIJSKOJ MEDICINI?

Injekcije u područje živaca, mišića ili drugih skeletnih struktura (burze, zglobovi, tetive) važan su
segment u terapijskim postupcima specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije za liječenje boli i
disfunkcije. One uz terapijsku nerjetko imaju i dijagnostičku vrijednost. Primjenjuju se pod striktno
aseptičkim uvjetima uz adekvatnu pripremu kože i pravilnu inserciju igle, kadšto kontroliranu
ultrazvukom. U fizikalnoj medicini i rehabilitaciji primjenjuju se za blokadu pojedinih živaca i to
uglavnom primjenom lokalnog anestetika i kortikoida produžena djelovanja. Primjena
intraarikularnih injekcija u svakodnevnoj je praksi kod upalnih i degenerativnih reumatskih bolesti.
Primjena je česta i u bolne mišićne točke, okozglobne strukture, epikondile, sluzne vreće .... Sigurnost
i djelotvornost ovisi o poštivanju procedure, o poznavanju anatomije te o vještini onoga koji takve
injekcije primjenjuje.

90. ŠTO SVE SPADA U ELEKTRODIJAGNOSTIKU KOJOM SE KORISTI FIZIKALNA MEDICINA?

Elektromiografija (EMG) i elektroneurografija (ENG) dijagnostičke su metode iz područja
elektrofiziologije kojima se određuje električna aktivnost mišića i perifernih živaca. Važne su u
dijagnostici neuromuskularnih bolesti i oštećenja živaca jer daju uvid u fiziološko stanje i anatomski
integritet struktura donjega motoneurona.
EMG je metoda registracije mioelektrične aktivnosti i analize akcijskih potencijala mišićnih vlakana u
kontrakciji. Ubodom koncentriĉnom iglenom elektrodom u mišić tijekom voljne mišićne kontrakcije
na katodnom se osciloskopu registriraju oscilacije potencijala izazvane aktivnošću jedne ili više
motoričkih jedinica. Dinamička analiza mioelektriĉne aktivnosti ima slikovnu i zvučnu prezentaciju i
smatra se audiovizualnom metodom. Suvremeni EMG uređaji imaju mogućnost pohrane i
dokumentiranja nalaza. Izravnom procjenom EMG analizira promjene provodljivosti motorne
jedinice, dok se posredno zaključuje o funkciji predmoto neuralnih struktura koje utječu na način
aktivacije i izbijanja motornih jedinica.
ENG metoda je mjerenja brzine provodljivosti motoričkih i osjetilnih vlakana živčanih vlakana.
Bazarina je na registraciji motoričkih i neuralnih sumacijskih evociranih potencijala koji su odgovor
na električnu, supramaksimalnu stimulaciju živaca (motornih i osjetnih vlakana) površinim
elektrodama. Brzine provodljivosti živaca različite su za pojedine motoričke i osjetne živce, a
izmjerene se brzine uspoređuju s poznatim normalnim vrijednostima. Usporenje brzine provodljivosti
motoričkih ţivaca upućuje na demijelinizaciju motornih vlakana, a reducirana amplituda evociranih
mišićnih potencijala na aksonalno oštećenje.
ENG i EMG komplementarne su metode i zajedniĉki informiraju o patološkim promjenama ţivĉanih i
mišićnih vlakana, visini lezije, broju i vrsti oštećenih vlakana. Neurološkim pregledom i ovim nalazom
moţe se definirati tip oštećenja, distribucija oštećenja, stupanj denervacije, trajanje procesa, znakovi
oporavka, vremenske i prostorne kompenzacije i oštećenja.
Indicirane su pri bolestima i oštećenjima spinalnih korjenova i pleksusa, neuropatijama,
poremećajima perifernih ţivaca, miopatijama, bolestima neuromuskularne spojnice, mišićna slabost,
mišićna atrofija, parestezije, bol, šepanje...

91. OPIŠITE BIOMEHANIČKU ANALIZU HODA?

Hod je način kretanja oslanjanjem na stopala uz izvođenje niza automatiziranih pokreta organa za
kretanje. Funkcionalno i neovisno kretanje podrazumijeva sposobnost održavanja uspravnog stava,
dinamičke ravnoteže i izvođenja kretnji hoda. Za normalan hod bitna je kombinacija niza radnji
muskuloskeletnog i neurološkog sustava.
Osnovni element hoda je korak, dok je ciklus hoda (CH) dvostruki korak. Osnovne faze koraka su faza
oslonca koja traje 60% i faza zamaha koja traje 40% ciklusa. Pri normalnom hodu postoji simetrija
između faza desne i lijeve noge, koja se gubi u patološkim stanjima. Pri hodu gornji udovi ritmično
prate gibanje donjih udova, gibajući se u protufazi.
Biomehanička analiza hoda provodi se pomoću mjernih instrumenata, a ona obuhvaća mjerenja
kretanja tijela u prostoru (kinematika), sile koje se razviju pri hodu (kinetika) te mišićnu funkciju
(EMG) uz potrošnju energije. Ovakva analiza omogućuje obektivnu i kvantitativnu analizu hoda.
Primjenjuje se kod analize hoda u raznim poremećajima, radi planiranja i praćenja učinka terapijskih
postupaka i kod primjena pomagala (proteze, ortoze).

92. KOJA JE DEFINICIJA REHABILITACIJE?

Rehabilitacija je proces kojim osobi pomaže da postigne maksimum osposobljenosti na svim
razinama s obzirom na fiziološko ili anatomsko oštećenje, ograničenja okoline te želje i životne
planove.
Ukratko, učenje kako živjeti s onesposobljenjem u danom okruženju. Krajnji je cilj poboljšanje
kvalitete života. Obuhvaća prevenciju, rano prepoznavanje, bolničko i izvanbolničko liječenje te trajne
programe kao šta je rehabilitacija u zajednici.
Postoji tradicionalana klasifikacija -ICIDH i nova klasifikacija u rehabilitacijskoj medicini –ICF.

93. OPIŠITE TRADICIONALNU KLASIFIKACIJU U REHABILITACIJSKOJ MEDICINI?

To je međunarodna klasifikacija oštećenja, onesposobljenosti i invalidnosti –ICIDH koju je 1980.
publicirala WHO.
Oštećenje je poremećaj na razini tkiva ili organa (gubitak ili abnoramalnost psihološke, fiziološke ili
anatomske strukture ili funkcije). Liječenje i rehabilitacija idu u smjeru prevencije ili umanjenja
oštećenja.
Onesposobljenje je poremećaj na razini osobe i proizlazi iz oštećenja pri čemu dolazi do ograničenja
iili gubitka sposobnosti izvođenja neke aktivnosti. Svrha rehabilitacije je da pri određenom oštećenju
stupanj onesposobljenosti bude što manji, i da se postigne samostalnost osobe obavljanju aktivnosti
svakodnevnog života –ADŽ (higijena, hranjenje, kretanje…). Stoga su dizajnirani mnogi mjerni
instrumenti (funkcionalni indeksi) koji mjere rezidualnu funkcijsku sposobnost prema kojoj se
planiraju rehabilitacijski ciljevi.
Invalidnost je poremećaj na društvenoj razini koji proizlazi iz oštećenja i onesposobljenosti. Očituje se
na socijalnom, ekonomskom i kulturnom planu. Stupanj invalidnosti proizlazi iz uspješnosti
rehabilitacije, ali i karakteristika osobe i stava društva prema invalidnoj osobi. Bitna je procjena
kvalitete života u mjerenju stupnja invalidnosti. Označuje nepovoljan položaj osobe u društvu s
obzirom na onaj koji pripada ovisno o dobi, spolu ,soc i kulturalnom statusu.

94. OPIŠITE OŠTEĆENJE, ONESPOSOBLJENOST I INVALIDNOST?

OŠTEĆENJE – poremećaj na razini tkiva ili organa. Označuje svaki gubitak ili abnormalnost psihološke,
fiziološke ili anatomske strukture ili funkcije (npr. gubitak osjeta, bol).
ONESPOSOBLJENOST – poremećaj na razini osobe i proizlazi iz oštećenja. Svako ograničenje ili
gubitak sposobnosti izvođenja neke aktivnosti na način i u opsegu svojstvenom prosječno zdravom
čovjeku. Odnos oštećenja i onesposobljenosti je dvosmjeran (nemogućnost hoda može dovesti do
hipotrofije, a s druge strane mnogi čimbenici utječu na izvođenje neke aktivnosti, ne samo stupanj
oštećenja kao što su umor, bol.).
Svrha rehabilitacije pri relativno stabilnom oštećenju jest da mobilizira sve individualne i okolišne
potencijale radi ostvarenja maksimalne funkcionalne neovisnosti tako da pri danom oštećenju
stupanj onesposobljenosti bude što manji. Nastoji se postići samostalnost osobe u obavljanju
aktivnosti svakodnevnog života.
Stupanj onesposobljenosti se moţe izraziti kao nerazmjer između trenutačnog funkcionalnog
statusa i normalnoga funkcionalnog statusa prije nastupa oštećenja. Jedini način na koji možemo
umanjiti onesposobljenost je podizanje trenutačnog funkcionalnog statusa. Zdrava osoba posjeduje
funkcionalnu rezervu, a svrha rehabilitacije je postići razinu funkcionalne osposobljenosti bez
punjenja funkcionalnog kapaciteta. Odstupanje od potrebne razine onesposobljenosti za provedbu
neke aktivnosti oznaĉuje znatnu onesposobljenost i upravo takvu znatnu onesposobljenost treba
umanjiti ili ukloniti kako bi se smanjio stupanj posljedične invalidnosti.
INVALIDNOST – poremećaj na društvenoj razini koji proizlazi iz oštećenja i onesposobljenosti.
Označuje nepovoljan poloţaj osobe u društvu s obzirom na onaj koji joj pripada ovisno o dobi, spolu,
socijalnom i kulturnom statusu.
Stupanj invalidnosti dijelom proizlazi iz uspješnosti samog rehabilitacijskog procesa, ali i individualnih
karakteristika osobe s onesposobljenjem, te stava i odnosa društva prema invalidnoj osobi.

95. KAKO SE MJERI ISHOD REHABILITACIJE?

Osnovna podruĉja mjerenja ishoda rehabilitacije prema ICIDH klasifikaciji su: oštećenje,
onesposobljenost i hendikep.
Mjerenje oštećenja zbog usredotočenosti na specifični organ/sustav zahtjeva skup različitih mjernih
instrumenata za svaki tip bolesti, ozljede ili prirođenog stanja. Npr. mjerenje koncentracije glukoze u
krvi kod dijabetesa.
Mjerenje onesposobljenosti (funkcionalna procjena) obavlja se pomoći raznih funkcionalnih indeksa,
koji mjere stupanj onesposobljenosti na razini područja funkcioniranja, ponajprije u aktivnostima
svakodnevnog života. Sama dijagnoza nije adekvatna za opis bolesnikova funkcionalnog stanja i ne
daje uvid u njegovu kvalitetu života.
Mjerenje invalidnosti se postiže malim brojem instrumenata(mjerenjem kvalitete života) zbog toga
što na invalidnost osim rehabilitacije utječu i brojni drugi čimbenici (obrazovanje, motiviranost,
materijalni status…).

96. ŠTO JE TO KVALITETA ŽIVOTA I KOJE SU NJENE GLAVNE KOMPONENTE?

Kvaliteta života je globalna, subjektivna procjena blagostanja i pune mogućnosti funkcioniranja.
Osnovne komponente kvalitete života su fizička (individualna percepcija fizičkog statusa), psihološka
(individualna percepcija kognitivnog i afektivnog statusa) i socijalna (individualna percepcija položaja
u obitelji i društvu, ostvarenje društvenih kontakata).

97. OPIŠITE NOVU KLASIFIKACIJU U REHABILITACIJSKOJ MEDICINI (ICF-MKF)?

Nova ICF klasifikacija je utemeljena na biopsihosocijalnom principu, a osmišljena je radi sažimanja
informacija o zdravlju i stanjima povezanima sa zdravljem. To je višenamjenska klasifikacija sa svrhom
definiranja, mjerenja i formiranja politika u području zdravlja i nesposobnosti, odnosno ICF
čini okvir Svjetske zdravstvene organizacije za definiranje zdravlja i bolesti. Primarna svrha razvoja
ICF-a nije bila kliniĉka primjena, već pomoć u stvaranju političkih strategija i odluka mjerodavnih u
sustavima povezanim sa zdravljem i funkcioniranjem. Sam naziv ICF (international classification of
functioning) izabran je namjerno kako bi se stavio naglasak na zdravlje i funkcioniranje umjesto na
nesposobnost.

98. ŠTO JE TO BIOPSIHOSOCIJALNI MODEL?

Biopsihosocijalni model označuje pristup zdravlju, odnosno bolesti koji povezuje biološke, psihološke
i društvene čimbenike. U suprotnosti je s tradicionalnim pristupom koji podrazumijeva da se svaka
bolest i njezin utjecaj na zdravlje mogu jednostavno objasniti otklonom od normalne biološke
funkcije, jer kvaliteta života nije jednoznačno povezana s težinom oštećenja ili poremećaja funkcije
(biološki čimbenik). Na kvalitetu života naveliko utječu psihološke karakteristike osobe (emocije,
stajališta, ponašanje) te društvene okolnosti. Pozitivni psihološki i društveni ĉimbenici mogu umanjiti
negativan učinak biološkog oštećenja na kvalitetu života i obratno. Stoga biopsihosocijalni model
integrira sva tri čiimbenika i prihvaćen je model u medicinskoj rehabilitaciji.

99. KOJE SU OSNOVNE SASTAVNICE ICF (MKF) KLASIFIKACIJE)?

Osnovne sastavnice ICF-a jesu: tjelesna funkcija i struktura, zatim aktivnosti te sudjelovanje. Još su
upotpunjene kontekstualnim sastavnicama: okolišnim i osobnim čimbenicima. Tjelesna funkcija i
struktura tiče se onoga što je u prijašnjoj ICIDH klasifikaciji označavalo oštećenje, odnosno fizioloških
funkcija i anatomskih organa, struktura i dijelova tijela. Aktivnost se tiče obavljanja zadataka, tj.
onoga što je u ICIDH klasifikaciji označavalo onesposobljenost. Sudjelovanje se tiče uključivanja u
životne situacije, što je afirmativni pojam, za razliku od invalidnosti tj. hendikepa u ICIDH klasifikaciji.
Kontekstualni čimbenici povezuju se sa psihosocijalnim dijelom biopsihosocijalnog modela, tj.
čimbenicima koji mogu utjecati na funkcioniranje (npr. društveno podrijetlo, etnička pripadnost,
materijalni status i sl.).

100. KOJA JE SVRHA FUNKCIONALNE PROCJENE?

Svrha funkc. procjene je objektivizirati mogućnosti/ ograničenja bolesnika pri izvođenju navedenih
specifičnih aktivnosti/funkcija kako bi se proces medicinske rehabilitacije usmjerio upravo na one
aktivnosti/ funkcije koje su najviše oštećene i/ili u najvećoj mjeri utječu na kvalitetu života bolesnika.
Time se poboljšava kvaliteta i ishod MR-a. Funkcionalna se procjena provodi na poĉetku i na kraju
MR, ali i periodično tijekom MR-a da se procijeni učinkovitost i omogući svrsishodna promjena ciljeva
MR-a tijekom njegova provođenja.
- Uočavanje i objektivizacija funkcionalnog deficita bolesnika (utvrđivanje bazalnog statusa i
pretvaranje funkcionalnog deficita u brojčani pokazatelj), utvrđivanje liste problema pojedinog
bolesnika
- Postavljanje svrsishodnog cilja MR i izrada individualnog programa MR-a radi postizanja zadanog
cilja (olakšava vođenje rehabilitacije)
- Procjena uspješnosti tijeka i ishoda MR-a pomoću periodične funkcionalne procjene tijekom MR
- Funkcionalna procjena na grupnoj razini što omogućuje provođenje znanstvenih istraživanja u MR-
u osiguravanjem kompatibilnosti grupa pacijenata

101. KOJE FUNKCIONALNE INDEXE POZNAJETE I OPIŠITE IH U KRATKO?

Funkc. indexi su mjerni instrumenti koji se primjenjuju u funkcionalnoj procjeni, pažljivo dizajnirani i
specifični za pojedinu bolest/oštećenje. Najvažnija obilježja su da je validan, osjetljiv i pouzdan.
FIM (functional independence measure) –omogućuje reproducibilnost rezultata i periodičnu procjenu
određene funkcije ; Barthel-ov index se koriste za funkc.procjenu ADŽ-a u bolesnika s neurološkim
oštećenjem (nakom kraniocerebralne ozljede, ozljede kralježnice i CVI)13 motornih i 5 kognitivnih
funkcija, skala 1-7;
HAQ (health assessment questionnaire) za procjenu u reumatoidnom artritisu -20 aktivnosti u 8
područja
BASFI (bath ankylosing spondylitis functional index)- ankilozantni spondilitis-10 pitanja, 8 ograničenja
u ciljanim svakodnevnim aktivnostima, 2 ogr. u ukupnoj
WOMAC i LEQUESNE- osteoartritis kuka i koljena
VAS- vizualno analogna skala

102. TKO ČINI REHABILITACIJSKI TIM I PAR RIJEČI O NJIHOVOJ ULOZI U TIMU?
1) BOLESNIK – aktivan član tima
2) VODITELJ TIMA – lijeĉnik koordinira radom ostalih članova tima
3) RADNI TERAPET – usmjeren restauraciji funkcionalnih i svakodnevnih aktivnosti, vokacijskih i
avokacijskih vještina, osobnih interesa, te očuvanju energije i održavanju neovisnosti
4) FIZIKALNI TERAPEUT – usmjeren restauraciji motoričkih funkcija (opseg pokreta, trofika,
snaga, izdržljivost, koordinacija, mobilnost)
5) REKREACIJSKI TERAPEUT
6) PROTETIČKO-ORTOTIČKI TERAPEUT – za evaluaciju, oblikovanje i izradbu proteza/ortoza
7) REHABILITACIJSKA SESTRA – osobna njega i edukacija bolesnika
8) LOGOPED – tretira neurogena, kognitivno-komunikacijska oštećenja
9) PSIHOLOG
10) SOCIJALNI RADNIK – bitan za resocijaliz. u društvu, zapošljavanje, ostvarenje soc.prava…
11) VOKACIJSKI SAVJETNIK
12) KINEZITERAPEUT – medicinski propisane vježbe za poboljšanje fizičkih sposobnosti
13) OSTALI (spec. za djecu, hortikulturu, muzikoterapeut, internist, svećenik…)

103. O ČEMU SVE OVISI UČINKOVITOST MIŠIĆNE KONTRAKCIJE?

- položaj mišića da bude okomit na os gibanja povećava efikasnost
- sama mišićna kontrakcija najefikasnija je kad tetiva djeluje na koštanu polugu u 90 stupnjeva
- ako pravac mišića ima nagib tada se sila kontrakcije po zakonu paralelograma rastavi u 2
Komponente (krak poluge i vrsta poluge preko koje djeluje)
- efikasna komponenta će utjecati na pokret i ona bude okomita na os gibanja, a neefikasna
neće sudjelovati u pokretu
-efikasnost ovisi i o otporu-težini eksteremiteta-veličina koja se suprostavlja kontrakciji ,krak i kut
preko koje otpor djeluje

104. KOJE ENERGETSKE TIPOVE METABOLIZMA MIŠIĆA POZNAJETE I OPIŠITE IH?

Energijski metabolizam mišića. Razlikujemo aerobni i anaerobni
Anaerobni tip - izvor energije je ATP koji se cijela na ADP + PO4
- uz ovaj izvor sudjeluje i kreatin-fosfat (CP) anaerobnom razgradnjom istoga
- ATP i CP zajedno mogu oslobađati energiju 10-20 sekundi
- daljnja aktivnost iskorištava energiju dobivenu anaerobnom razgradnjom glukoze procesom
anaerobne glikolize (dolazi do resinteze ATP-a i CP-a)
- nusprodukt takve aktivnosti je mliječna kiselina koja nas često prisili da prestanemo s aktivnosti
- anaerobna glikolitička energija traje u prosjeku 60-90 sekundi
Aerobni tip - odigrava se uz prisutnost kisika (krebsov ciklus i oksidativna fosforilacija)
- energija se oslobađa u mitohondrijima iz glukoze, zatim iz masti, a bjelanĉevine tek kad su
ugljikohidrati niski
- mjera aerobnoga energijskog kapaciteta maksimalni je primitak kisika

105. OPIŠITE GRAVITACIJSKI I ANTIGRAVITACIJSKI POKRET?

Gravitacijski pokret
- pokret koji se izvodi u smjeru djelovanja sile teže (gibanje u smjeru podloge)
- sila teža preuzima ulogu agonista koja pokret želi izvesti max. brzinom u max. opsegu
- stoga je pokret lakši jer umjesto ekscentriĉne kontrakcije mišića sila teža radi posao
Antigravitacijski pokret
- pokret koji se izvodi suprotno od smjera sile teže (udaljavanje od podloge)
- agonisti koncentričnom kontrakcijom svladavaju slu težine segmenta
- otpor mišićnoj kontrakciji može se smanjiti (npr. abdukcija ramenog zgloba sa flektiranim laktom)
- bitna stvar u cijeloj priči je krak poluge
- što je krak poluge preko kojeg djeluje otpor manji, to je potrebna manja sila za izvođenje
kontrakcije i obratno

106. KOJA JE PODJELA VJEŽBI PO NAČINU IZVOĐENJA?

1) PASIVNE VJEŽBE koje se izvode bez voljne kontrakcije bolesnika (izvode ih bolesnik, fizioterapeut
ili pomoću aparata za izvođenje kontinuiranog pasivnog pokreta, u fiziološkom opsegu do granice
bola).
Indikacije: ograničen opseg pokreta ili MMT 0 ili 1 (mišićni manualni test)
Cilj: očuvanje opsega pokreta, funkcije i prehrane zgloba i pripadajućih struktura
2) AKTIVNE VJEŽBE se izvode voljnom mišićnom kontakcijom bolesnika (veza CNS – mišić očuvana).
a. Aktivno pomognute vježbe (MMT 2) – vježbe na dasci, vježbe u vodi
b. Aktivne vježbe protiv sile teže (MMT 3)
c. Aktivne vježbe s dodatnim opterećenjem (MMT 4)

107. KOJA JE PODJELA VJEŽBI PO VRSTI MIŠIĆNE KONTRAKCIJE?

STATIČKE - izometričke vježbe (kontrakcija mišića bez pokreta u zglobu)
DINAMIČKE – izokinetičke i izotoničke vježbe (sa koncetričnom i ekscentričnom kontrakcijom)

108. KOJA JE PODJELA VJEŽBI PO SVRSI KOJU ŽELIMO POSTIĆI? OPIŠITE VJEŽBE SNAŽENJA
MIŠIĆA?
Prema svrsi koju želimo postići vježbe možemo podijeliti na:
1) VJEŽBE OPSEGA POKRETA
2) VJEŽBE ISTEZANJA
3) VJEŽBE SNAŢENJA MIŠIĆA I IZDRŢLJIVOSTI
4) VJEŽBE RAVNOTEŢE I KOORDINACIJE
5) VJEŽBE PROPRIOCEPCIJE
6) NEUROFACILITACIJKE TEHNIKE
7) KARDIORESPIRATORNI TRENING
8)AEROBNI TRENING
Vježbe snaženja mišića se temelje na principu opterećenja mišića u svrhu povećanja trofike i mase
mišića. Mogu biti:
1) IZOMETRIČKE(ststičke) – temelje se na maksimalnoj voljnoj kontrakciji mišića određenog trajanja
(min 6 sec) bez pokreta u zglobu. Mogu se primjenjivati rano u rehabilitaciji, ali su najmanje
učinkovite jer se povećanje snage odvija samo pod kutom kontrakcije što se pokušava riješiti
tehnikom vježbanja pod različitim kutovima. Usporavaju atrofiju mišića, ali je potrebna motivacija
bolesnika.
2) IZOTONIČKE (dinamičke)– izvode se uz konstantan otpor kroz puni opseg pokreta koncentričnom
(snaga kontrakcije veća od sile otpora – akceleracija) ili ekscentričnom (snaga kontrakcije manja od
sile otpora – deceleracija) kontrakcijom mišića. Lakše se objektivizira napredak (povećanjem otpora,
broja ponavljanja, brzine i izdržljivosti) i motivira bolesnik. Postoje više vrsta ( po DeLormu, po
oksfordskoj tehnici...)
3) IZOKINETIČKE vježbe su određene fiksnom brzinom, promjenjivim otporom i konstantnim
mišićnim radom. Moguća reproducibilnost i kvantifikacija rada, snage i obratnog momenta.
Vježbe u otvorenom kinetičkom lancu (OKL / OKC) i vježbe u zatvorenom kinetičkom lancu
(ZKL / CKC). Kod OKC distalni segment kinetičkog lanca (skup zglobova u kojem pokret jednog
segmenta izaziva predvidiv pokret drugog segmenta) je slobodan u prostoru za razliku od CKC gdje
je on fiksiran za podlogu. OKC se koriste kada nije moguće opterećenje tjelesnom masom i koriste se
češće za gornje udove. CKC se koriste više za donje ekstremitete (zbog funkcionalnih aktivnosti, iako
su iznimno važne i za gornje) te za stabilizaciju zglobova, stimulaciju propriocepcije, ali se izvode tek
kada je dopušteno parcijalno opterećenje tjelesnom težinom.

109. OPIŠITE VJEŽBE KOORDINACIJE I RAVNOTEŽE?

Propriocepcija (duboki osjet) označava svijest o položaju i pokretu zgloba. Receptori za propriocepciju
nalaze se u mišićima, tetivama, zglobnoj čahuri, ligamentima i koži. Do nijhovog oštećenja dolazi u
starijoj dobi zbog dijabetičke neuropatije, osteoartritisa, reumatskog artritisa, ozljedi koljena ili
ramena... Proprioceptivne vježbe poboljšavaju osjet položaja i pokreta zgloba. U praksi se koriste
razne subjektivne i objektivne tehnike procjene poput Rombergova testa ili takozvanih balasnih
platformi.
Sklekovi ,izdržaji, stoj na nestabilnoj podlozi
Statički test ravnoteže (koljeno)može se mjeriti-mišićna koordinacija u redu, da li su kutovi pravilni-
ako ne, bježi

110. NABROJITE I UKRATKO OPIŠITE NEUROFACILITACIJSKE TEHNIKE?

1. PROPRIOCEPTIVNA NEUROMUSKULARNA FACILITACIJA (PNF)
Fiziterapeut generira otpor i tako posredno facilitira mišićnu kontrakciju i pokret. Pruţanjem
maksimalnog otpora na snaţne mišićne skupine facilitiraju se slabije mišićne skupine. Primjenjuju se u
lijeĉenju hipotonije.
2. VJEŢBE PO BRUNNSTROMLJINU PRISTUPU
Stimulacija fleksijskih i ekstenzijskih sinergistiĉkih pokreta s nadom da će ta sinegistiĉka aktivacija
mišića postati uhodana voljna mišićna kontrakcija, te na taj naĉin funkcionalno zamjeniti oštećene
agonistiĉke mišiće. Koriste se otporom.
3. VJEŢBE PO KONCEPTU BOBARTHOVIH
Neurorazvojne tehnike koje se koriste refleksnim inhibitornim pokretom u svrhu inhibicije pojaĉanog
mišićnog tonusa kod ozljeda CNS-a. Ti pokreti su obiĉno antagonistiĉki i izvode se bez otpora.
4. VJEŢBE PO VOJTI
Svrha terapije je višestruko aktivirati mozak na uroĊene pokrete (hvatanje, uspravljanje,hod) i
aktivirati ih koordinarne pokrete. Prioštećenju CNS-a ti uroĊeni pokreti su ograniĉeni i ometeni, a
vjeţbanjem po ovoj metodi primjenjuju se ciljani pritisci na odreĊene toĉke tijela pri leţanju na
trbuhu, leĊima ili boku. Tim podraţajem dolazi do refleksne lokomocije ovih osnovnih pokreta koji na
taj naĉin postaju pristupaĉni i upotrebljivi.

111. ŠTO JE TO KARDIORESPIRATORNI TRENING?

Kardiorespiratorni trening unaprijeđuje zdravlje te smanjuje rizik od smrti uzrokovane koronarnom ili
nekom drugom kroničnom bolešću. Vježbe se provode do umjerenog opterećenje (40-80%
maksimalnog srĉanog rada). Maksimalno opterećenje se određuje prema formuli teoretski
maksimalni puls = 220 – godine života. Aktivno se vježba 30 minuta, a po 15 minuta je predviđeno za
zagrijavanje i hlađenje.

112. ŠTO JE TO MANIPULACIJA, A ŠTO MOBILIZACIJA U MIŠIĆNO-KOŠTANOM TKIVU?

Manipulacija - riječ je o primjeni sile na mišiće, tetive, ligamente, zglobove i zglobne čahure, kosti i
hrskavicu kralješnice i pripadajućih tkiva, kojoj je osnova svrha povratak normalnih anatomskih
odnosa i kretnji kralješnice te uklanjanje boli koja nastaje sekundarno zbog poremećene
biomehanike.
To se čini primjenom ruku u procesu liječenja bolesnika putem instrukcija i postupaka radi postizanja
maksimalno mogućih bezbolnih kretnji i posturalne ravnoteže muskuloskeletnog sustava. Lagani
trzajni pokret na granici fiziologije zgloba u istom poloţaju kao i u mobilizaciji; mišići moraju biti
opušteni i po postizanju natega izvodi se nagli kratki trzajni pokret.
Mobilizacija – opetovano ponavljanje pokreta radi mobilizacije limfe i poboljšanja drenaže tkiva.

113. OPIŠITE TRAKCIJU ZGLOBOVA I KRALJEŽNICE?

Trakcija - pasivna je kineziterapijska metoda koja se sastoji u istezanju određenih dijelova tijela
primjenom mehaničke sile, a primjenjuje se na kralješnicu i zglobove. U prvoj fazi dolazi do umora
mišića, a potom do relaksacije istih. Može se podijeliti na: cervikalnu (u ležećem ili sjedećem
položaju), lumbalnu (u suspenziji uspravno ili ležeći sa fleksijom u kuku), intermitentnu i
kontinuiranu, gravitacijsku, inverzijska (u visećem položaju). Trajanje distrakcije iznosi oko 10 minuta
sa rasponom opterećenja od 35 do 70 kg uz pozitivne učinke povećanja intervertebralne separacije.
Indikacije: hernija diska i spazam mišića.

114. ŠTO JE TO MEDICINSKA MASAŢA I KOJE VRSTE MASAŽE POZNAJETE?

Masaža – terapijska manipulacija mekih tkiva sustavnim pokretima ruku na površini tijela radi
primjene mehaničkih sila na skeletne mišiće i kožu sa svrhom normalizacije navedenih.
Postoji mnogo tipova i podtipovaž. Pojedini tipovi masaža po Ambroiseu Pareu:
a) Glađenje – mjesto pritiska pomiče se u smjeru glađenja kože
b) Gnječenje – stiskanje mekih tkiva između ruku ili prstiju
c) Lupkanje/udaranje – koža i mišići se utiskuju s ponavljanim udarcima šaka
d) Trljanje ili frikcija- stvaranje dubljih pritisaka na tkivnim prijelaznim površinama ispod kože
e) Tresenje ili vibracija – primjena vrlo brzih, sitnih titrajućih kretnji poput lupkanja
Također treba izdvojiti istočnjačke masaže, među kojima posebno naglašavamo:
AKUPRESURA/Shiatsu – primjena pritisaka koji se povećava dok ne postane znatan i zatim se održava
konstantnim na istim mjestima kao u akupunkturi duž 12 meridijana tijela.
REFLEKSOLOGIJA I AURIKULOTERAPIJA – također bazirani na konceptu meridijana lokaliziranih na
stopalu i uhu u obliku homunkula. Još neke vrste su: limfna drenaža, Thai masaža, masaža toplim
kamenjem, Ayuverdska masaža itd.

115. ŠTO JE TO AKUPUNKTURA?

Akupunktura je poseban oblik neurostimulacijske terapije koji dovodi do analgezije i drugih
neurofizioloških učinaka. Izvodi se ubadanjem malih (1,25-5cm dugih) čvrstih iglica u određene
akupunkturne točke na koži kroz potkožno tkivo penetrirajući prilazeće mišiće. Akupunkturne točke
raspoređene su duž meridijana na tijelu kroz koje teče „životna energija ili Qi“ a oni korespondiraju sa
motornim točkama. To su mjesta na kojima su veće koncentracije slobodnih živčanih završetaka ili
vaskularne strukture. Koristi se kao komplementarna tehnika u liječenju razliĉitih stanja, od
umjerenih akutnih i kroničnih bolova preko neuropatske boli pa sve do liječenja astme ili čak GI
poremećaja. Točan način djelovanja nije jasan no postoji više teorija koje pokušavaju ponuditi
odgovor. Neurofarmakološka uključuje opioidni sustav, neurofiziološka uključuje serotonergični
sustav, hiperstimulacijska teorija, teorija ulaza, teorija autonomnog živčanog sustava te distrakcijska
teorija pa u konačnici i placebo teorija.

116. KOJI SU FIZIOLOŠKI UČINCI HIDROTERAPIJE?

Fiziološki učinci hidroterapije uključuju hemodinamske, neuromuskularne i metaboličke promjene i
promjene u elastičnosti mekih tkiva. Biološke reakcije organizma na vodu ovise o površini tijela na
koju voda djeluje, temperaturi vode, njezinu pritisku, kemijskom sustavu vode, vremenu trajanja
procedure i stanju organizma. Njena primjena dovodi do poboljšane cirkulacije, mišićne snage,
visokoelastičnosti zglobova, fleksibilnosti i opsega pokreta, propriocepcije, koordinacije,
kardiovaskularnog i respiratornog kondicioniranja te smanjenja boli i mišićnog spazma.

117. KOJE SU INDIKACIJE ZA HIDROTERAPIJU?

Indikacije uključuju subakutne i kronične ozljede mekih tkiva (npr. istegnuća ili uganuća), križobolju,
stanja nakon prijeloma, tkivne kontrakture, ožiljke, mišićni spazam razliĉite etiologije, kronične
neupalne zglobne bolesti, upalne reumatske bolesti (uglavnom u kroničnoj fazi), otvorene rane,
opekline, dekubituse, stanja praćena mišićnom slabosti zbog centralnih i perifernih neuralnih lezija ili
neaktivnosti, tenziju, anksioznost i/ili druge emocionalne psihičke probleme.

118. KOJE SU VRSTE IMERZIJSKE HIDROTERAPIJE?

Imerzijski hidropostupci koji se najĉešće koriste su vrtložne kupke, Hubbardovi tankovi, terapijski
bazeni i kontrastne kupke.
VRTLOŽNA KUPKA-kada u kojoj se voda stalno giba (topla, hladna ili miješana što se kontrolira
termostatskom ili manuelnom kontrolom). U vodu se mogu dodati aditivi( baktericidi ili ulja)
Kade mogu biti veliČine ruke/stopala do veliČine dovoljne da odrasla osoba sjedi u njoj.
Vrltožna kupka radi mješajući vodu i zrak do kontrolirane turbulencije(kombinacija areacije-količina
zraka i agitacije-pokretanja vode)
Tlak mlaza vode/zraka ispod površine vode je između 2 i 4 kg/cm2, a usmjerenost dirigira hoće li
učinak biti površinski ili duboki.
HUBBARDOV TANK-leptirasto oblikovana kada, koja veličinom omogućuje uranjanje cijelog tijela i
punu abdukciju udova u ležećem položaju uz uvijet da se fizioterapeut moţe dovoljno približiti
pacijentu.
Rabi se u svrhu rasteznog vježbanja, kod nekih neuroloških bolesti, kada je potreban tretman cijeloga
tijela te kod bolesti sa tegobama u vratu, leĊđma i ramenima.
TERAPIJSKI BAZEN-služi za postizanje terapijskog učinka kombinacijom fizikalnih svojstava vode
(uzgon, gustoća, hidrostatski tlak) s terapijskim vježbama.U bolesnika koji vježba u vodi puno je veći
opseg pokreta u zglobovima uz smanjen osjet boli u usporedbi s onim na suhom.
Koristi se u liječenju ortopedskih bolesnika, kod vertebralnih sindroma, kroničnog reumatskog
artritisa i neuroloških bolesnika.
Liječenje traje od 15 do 45 minuta uz praćenje pacijentovih vitalnih znakova.
Više temperature su pogodne za bolesnike sa reumatoidnim artritisom, dok su niže povoljne za
spastične bolesnike jer im se smanjuje osjećaj umora. Svaka toplo-hladna terapija završava sa
hladnim ciklusom kako bi se žilama ponovo uspostavio smanjeni tonus.
KONTRASTNE KUPKE-jesu kupke za udove (ruke do lakta, noge do koljena), kod kojih jedna ima
temperaturu vode 38-40, a druga temperature izmeĊu 15 i 20 oC.Vremenski omjer toplo : hladno= 3-
4 :1, a ukupni tretman traje 30 min.
Za poboljšanje cirkulacije važna je promjena temperature, a ne redosljed izmjenjivanja hladnog i
toplog.
Koristi se u liječenju športskih ozljeda(istegnuća, uganuća) te toniziranje (utvrdnuće) batrljka.
Postoji inačica ove terapijske metode kod koje se kreće sa temperaturom od 36oC pa se postupno
podiže do 40oC i time se izbjegava paradoksna reakcija i vazokonstrikcija, a naziva se Hauffeova
kupka.
Trajanje kura hidroterapije se određuje na temelju triju čimbenika: jačine podražaja, trajanja
postupka i veličine površine na koju djeluje podraţaj. Lokalni se postupci mogu provoditi
svakodnevno, dok se opći provode uz stanku.Kura najćešće traje 3-5 dana, a ponavlja se svakih 3-4
mjeseca.

119. KOJE SU KONTRAINDIKACIJE ZA HIDROTERAPIJU?

Opće kontraindikacije imerzijske hidriterapije su teža srčana i/ili respiratorna disfunkcija, teška
periferna vaskularna bolest (dijabetes, ateroskleroza), akutni reumatoidni ili drugi upalni artritis,
atlanto aksijalna dislokacija, spondilocistitis, teži oblici epilepsije, inkontinencija mokraće ili stolice,
teže smetnje osjeta topline, infekcije te neka psihička stanja i dermatološke bolesti.

120. ŠTO JE TO KRATKOVALNA DIJATERMIJA?

Označuje primjenu visokofrekventne elektriĉne struje radi zagrijavanja tkiva. Prolaskom
elektromagnetnih valova kroz tijelo dolazi donjihove transmisije i apsorpcije te do pretvaranja u
toplinu.Učinak je isključivo termalni jer nema nikakve elektrokemijskog zbivanja smislu
neuromuskularne aktivnosti. Najćešća frekvencija terapijskih aparata je 27,12MHz valne duljine 11m i
s izlaznom snagom 80 do 120 W.
Emisija energije može biti kontinuirana ili u impuslima.Svrha je zagrijavanje dubinskih struktura do
maksimalnih 44oC. Ovisno o elektrodama( kondenzatorske, induktivne) odabiremo dali će više
dominirati električna ili magnetna komponenta valova i time, uz frekvenciju i povećanje temperature,
korigiramo dubinu djelovanja terapije.
Pretile osobe nisu prikladne za ovaj tip terapije jer se najviše zagrijavaju tkiva sa najvećim otporom
(mast i vezivo)
Kontraindikacije se podudaraju sa kontraindikacijama za hidroterapiju uz iznimku metalnih predmeta
na i u tijelu.

121. ŠTO JE TO FOTOTERAPIJA?

Fototerapija je primjena IC i Uv zraka.Prirodni izvor Uv zraka je Sunce, a umjetni kvarc lampa.
Uobičajeno se rabe UV-A zrake jer su najsigurnije, dublje prodiru, apsorpcija im je slabija i nose manje
fotonske energije. Rijetko se pripisuju u fizikalnoj medicini, veća Indikacije i kontraindikacije za
primjenu IC zraka jednaka je onima za primjenu termoterapije.

122. ŠTO JE TO PARAFINOTERAPIJA?

U parafinoterapiji koriste se parafinski oblozi koji su mješavina parafina i mineralnog ulja u omjeru
6:1 ili 7:1 koja se zagrijava na 48-52 C. Namijenjeni su za lijeĉenje nepravilnih dijelova tijela (šake,
stopala) i to osobito kod kroničnih stanja sa zakočenim zglobovima i ograničenjem opsega pokreta.
Potreban je izniman oprez u osoba s oštećenjem senzibiliteta i cirkulacije.

123. NABROJITE METODE KRIOTERAPIJE?

Kriomasaža, kriooblozi, kriokupke, kriokinetika, kriokompresijske jedinice i evaporacijski raspršivači.
Kriomasaža se provodi na manjim površinama. Kriooblozi su najjednostavniji oblik krioterapije.Mogu
se držati na koži i do 40min.Između originalnoga obloga i kože stavlja se ručnik.
Kriokupka za liječenje većih površina poglavito distalnih dijelova udova. Kriokinetička metoda je
dobra nakon traume, kombiniraju se hladnoća i vježbe u hladnoj vrtložnoj kupki. Evaporacijski
raspršivači su netoksiĉni sprejevi koji brzo isparavjau i hlade kožu, primjena na mjestima s malo
potkožnog masnog tkiva i većim mišićnim skupinam aprije vježbi istezanja mišića i zglobova.

124. ŠTO JE TO GALVANIZACIJA?

Galvanska struja je istosmjerna električna struja konstantne jakosti,a dobiva se usmjeravanjem i
kondenziranjem iz izmjenične struje.U terapiji se rabi istosmjerna struja male jakosti i gustoće.
Aktivna ili diferentna elektora je manja (veća gustoća struje),dok je inaktivna elektroda veća (manja
gustoća struje).Jedan tretman traje 20-30 minuta. Galvanska struja ima učinak na elektirčki nabijene
čestice u tijelu,pa pozitivni ioni (kationi) putuju prema katodi (negativna elektroda),dok negativni ioni
(anioni) putuju prema anodi (pozitivna elektroda).Razlikujemo nekoliko načina primjene galvanske
struje. U suhoj se galvanizaciji struja na mjesto primjene dovodi elektrodama koje su obložene
spužvastom tkaninom namoĉenom u vodu (voda bolje provodi struju). Postavljanje elektroda moţe
biti uzdužno i poprječno.Kod poprjeĉne se galvanizacije postiže bolje prostrujavanje dijela tijela koje
se tretira ,dok je kod uzdužne galvanizacije ono više površinsko.Posebni oblik suhe galvanizacije je
točkasta galvanizacija,a primjenjuje se kad se želi tretirati malo područje (spikondil),pri čemu se
manja elektroda s većom gustoćom struje stavi na bolno mjesto,a veća inaktivna elektroda postavi se
na udaljeno mjesto.Pri vlažnoj galvanizaciji konstanta se struja primjenjuje kroz vodu u koju je
uronjen dio tijela (obično ruke do laktai noge do koljena-stanična kupka) ili cijelo tijelo (galvanska
kupka). Galvanska struja ima nekoliko fizioloških učinaka:smanjenje boli,vazodilataciju,poboljšanje
cirkulacije,povećana podražljivost i provodljivost živaca.Indicirana je kod raznih reumatskih,
traumatoloških i ortopedskih bolesti,pri oštećenju perifernog živčanog sustava i insuficijencije
cirkulacije.Galvanska struja može se upotrebljavati u svrhu unošenja lijeka kroz neoštećenu kožu ili
sluznicu,što se zove IONTOFOREZA.Potrebno je poznavati ionsko stanje lijeka i lijek staviti ispod
elektrode iste polarnosti.Na taj se naĉin unose antireumatici,glukokortikoidii lokalni anestetici.Kod
primjene galvanske struje ispod negativne elektrode se nakuplja natrijev hidroksid što može izazvati
neugodu,nadražaj,kemijsku reakciju (alkalna reakcija),dok se ispod pozitivne elektrode nakuplja
klorovodična kiselina (kisela reakcija),koja je manje nadražujuća.Glavne prednosti iontoforeze su
ciljano i lokalno djelovanje aktivne tvari na mjestu patološkog procesa uz izbjegavanje gastične
intolerancije i prolaska kroz jetru,a nedostatak je neprecizno doziranje.
125. ŠTO JE TO MAGNETOTERAPIJA?
Elektromagneto terapija (EMT) je primjena magnetskog polja u terapijske svrhe,čime se utječe na
biofizikane procese.Prodiranjem magnestskog polja kroz ljudsko tijelo pobuđuje se svaka stanica
tkiva.Mnogobrojni su učinci:stabilizacija razlike električnog potencijala na površini stanice i K/Na
pumpe,povećanje parcijalnog tlaka i utilizacije kisika u stanici,te količine ATP-a.Terapijsko djelovanje
EMT-a je protuupalno i antiedematozno,čime se stvaraju uvjeti ua anlgeziju,regeneraciju i reparaciju
tkiva.EMT je indiciran kod ozljeda lokomotornog sustava,degenerativnih promjena kralježnice i
zglobova,ostalih mišićno-koštanih bolesti,u poslijeoperacijskoj rehabilitaciji,različitim bolnim
stanjima,odgođenog srastanja kosti,kompleksnog regionalnog bolnog sindroma i kod nekih bolesti
gornjeg i donjeg motoneurona.Kod akutnog stadija ili površinske lezije rabi se niža frekvencija,manji
intenzitet i kraće trajanje,dok se kod kroničnih stanja te kod dublje smještenog oštećenja uporabljuju
viša frekvencija,veći intenzitet i duţe trajanje tretmana.Prednost EMT-a je da se može primijeniti
preko odjeće i gipsane imobilizacije.Nije utvrđen optimalan broj procedura,ali većina autora predlaže
10 u kontinuitetu,a potom stanku.EMT se može primijeniti kod osoba s ugraĊenim metalnim stranim
tijelom (endoprotezom),dok je kontraindicirana kod bolesnika s elektrostimulatorom srca.

126. OPIŠITE ULTRAPODRAŽAJNE STRUJE?

To su niskofrekventne struje (140 Hz),pravokutnih podražaja,jakosti do 80 mA i glavni učinak im je
analgezija.Analgezija nastupa zbog kočenja prijenosa podražaja depolarizacijom membrane živčane
stanice (učinak prikrivanja).Primjenjuju se kod bonih stanja,a mosu i kod varikoznog sindroma i stanja
nakon ozeblina.

127. OPIŠITE VISOKOVOLTAŽNE STRUJE?

Visokovoltazna terapija označuje primjenu električne struje visoke voltaze (120 V). Ta vrsta struje
nema ucinka na elektrolite. Povećava lokalnu cirkulaciju i smanjuje edem ima baktericidan ucinak i
povoljno djeluje na cijeljenje ulkusa. Analgeticko je djelovanje sekundarno. Indikacije su ulkusi,
poslijeoperativne rane i oziljci i algodistrofija.

128. ŠTO JE TO UDARNI VAL?

To je neinvazivan postupak koje se koristi zvucnim valovima za cijeljenje tkiva. Način primjene
terapije je izvantjelesni-zvucni valovi se stvaraju u uređaju i usmjeruju na ciljano podrucje na tijelu.
Nema reza i oma dvije prednosti pred tradicionalnim kirurskim metodama-manje potencijalnih
komplikacija, brzi oporavak i povratak normalnim aktivnostima. ESWT terapija je razvijena iz uređaja
za razbijanje bubreznih kamenaca. Danas se dominantno primjenju u lijecenju epikondilitisa lakta i
plantarnog fascitisa, a moze se koristiti i kod drugih misicno-kostanih bolesti-kalcificirajuci tendinitis
ramena, zakasnjelo kostano cijeljenje. Karakteriziraju ga visoke amplitude pozitivnog tlaka, do 100
MPa, kratko trajanje, oko 10 ms, kratko vrijeme rasta tlaka (manje od 10 ns), siroki spektar
frekvencija, od 16 Hz do 20 MHz i niski negativni tlacni val od 5-10 MPa. Generirani udarni valovi
mogu biti niskoenergijski i visokoenergijski.

129. KOJI JE NAČIN DJELOVANJA UDARNOG VALA?

Udarni valov se krecu kroz tekuća i meka tkiva i njihov se ucinak događa na mjestima promjene
impedancije, na prijelazima kostanog i mekog tkiva. Djeluje na 2 načina-izravno i posredno. Za
izravan ucinak odgovorni su pozitivan val i kretko vrijeme rasta tlaka, a za posredan ucinak je vazan
negativni mali tlacni val koji stvara kavitacije. Nacin djelovanja u misicno-kostanim stanjima nije
potpuno jasan. Svojim mehanickim djelovanjem izazivaju mikrotraume u tkivu, što potice
neovaskularizaciju i povezan dotok nutrijenata u zahvaceno tkivo, a povecava i propusnost stijenki
krvnih zila potičući povecanu difuziju citokina i cijeljenje tkiva. Utjecu na smanjenje depozita kalcija
tako da olabavljuje okolne strukture i potice resorpciju, time smanjujuci bol i poboljsavaju funkciju.
Stimuliraju i osteoblaste cime poticu cijeljenje vezivnog tkiva. Neposredno na osjet boli djeluju na
nekoliko nacina:-kratkotrajno hiperstimulacijskom anestezijom zivci su prestimulirani pa im se
smanjuje aktivnost-podrazivanjem aferentnih osjetnih vlakana perifernih zivaca aktiviraju se
mehanizmi koji inhibiraju osjet boli u straznjem rogu leĊne mozdine-udarni valovi svojim
dijelovanjem mijenjaju okolicu stanica, otpustaju se tvari koje blokiraju bolni podrazajGlavni
parametri ocjene ucinkovitosti terapije ESWT-smanjenje boli i poboljšanje funkcije.Nacin primjene
ambulantno, niskoenergijski 3 puta tjedno ili mjesecno, visokoenergijski-jednokratni tretman.

130. KOJE SU INDIKACIJE, A KOJE KONTRAINDIKACIJE ZA UDARNI VAL?

Indikacije za udarni val-:kronični tendinitis u trajanju od 6 mjeseci, a neuspješno lječen standardnom
terepijom, sy. prenaprezanja (rane, petni trn), entezitisi (koljeno, stopalo), miozitis osifikans u
podruĉju kuka,sy.rotatorne manšete,periostitis,pseudoartroza
Kontraindikacije: trudnoća, životna dob < 18, koagulopatije, infekcije, artritisi, neurološka oštećenja,
prethodno operativno lijeĉenje tendinitisa, sustavne bolesti koje uzrokuju osjetne promjene ili
neurološe boli tipa uloga,RA, diabetes mellitusa, pacijenti sa pacemakerom ili koji su bili na
konzervativnoj th kraće od 4 tj, pacijenti koji su primali steroidne injekcije prije manje od 6 tj,
primarne maligne bolesti te tkivo ispunjeno zrakom u navedenom području

131. KOJE SU INDIKACIJE, A KOJE KONTRAINDIKACIJE ZA APLIKACIJU LASERA?

Indikacije za aplikaciju lasera: liječenje rana, kroničnog ulkusa, lokaliziranih poremećaja poput lezije
ligamenata, tetiva i površinskih zglobnih problema, ak i kron boli, postraumatska stanja( opekline,
luksacije...) i liječenje ožiljaka uz prethodnu uzv ili ručnu masažu
Kontraindikacije: akutni tromboflebitis, područja krvarenja, trudnoća u 1 trimestru, novotvorevine,
podruĉje očiju i pedijatrijski bolesnici.

132. NABROJITE POMAGALA KOJA SE KORISTE U REHABILITACIJI?

Ortoze, proteze, ortopedska obuća i ulošci, pomagala za kretanje, za samozbrinjavanje, tehnička
pomagala, elektronička pomagala ili ortoze od kojih se u RH primjenjuje funkcionalna elektriĉna
stimulacija

133. ŠTO SU TO PROTEZE?

Proteze su pomagala koja estetski i funkcionalno nadomještju amputirani dio ili cijeli ekstremitet.
Prema konstrukciji razlikuju se dva tipa proteza: egzoskeletna i endoskeletna.

134. ŠTO SU TO ORTOZE?

Ortoze su pomagala kojima se kontrolira funkcija pojedinih dijelova tijela, a dijelovanje im se bazira
na vanjskoj primjeni korektivnih sila koje su usmjerene na pojedine dijelove tijela. Svrha im je
imobilizacija, poboljšanje ili supstitucija funkcionalnog deficita, kontrola smjera gibanja i usmjerenja
rasta, prevencija i korekcija deformacije. Postoje za gornje i donje udove, te za kralježnicu.

135. ŠTO JE TO FIM INDEX?

FIM index je validni index za funkcionalnu procjenu ADŢ-a u bolesnika s neurološkim oštećenjem.
To je mjerni instrument koji se primjenjuje u funkcionalnoj procjeni. Sastoji se od 18 dijelova.
Procjenjuje motoričko i kognitivno funkcioniranje pojedinca.13 motornih,5 kognitivnih