MEDICINSKA ŠKOLA U RIJECI

OBRAZOVNI PROFIL:FIZIOTERAPEUTSKI TEHNIČAR

ZAVRŠNI RAD

FIZIOTERAPIJA MULTIPLASKLEROZE

Dajana Mijočević
IV.4

Mentor:Aleksandra Mihelčić,prof.rehab;vft

Rijeka,Lipanj 2013
Sadržaj:

1.Uvod ......................................................................................................................................................1
2.Klinička slika...........................................................................................................................................2
2.1.Klinička manifestacija ......................................................................................................................2
3.Patogeneza ...................................................................................................................................... 2-3
3.1.Oblici MS-a .......................................................................................................................................4
4.Simptomi ...............................................................................................................................................4
5.Dijagnoza ...............................................................................................................................................5
5.1.Dijagnostički kriterij za MS .......................................................................................................... 5-6

6.Liječenje.................................................................................................................................................6
6.1.Medikamentozno liječenje ..............................................................................................................6
6.2.Fizikalno liječenje ......................................................................................................................... 6-7
6.3.KTH............................................................................................................................................. 7-14
6.4.Radna terapija............................................................................................................................... 14
6.5.Management nepokretnih pacijenata .......................................................................................... 14
6.6.Pomagala za hod ...................................................................................................................... 15-16
6.7.Aktivnosti svakodnevnoga života ................................................................................................. 16
7.Sažetak ............................................................................................................................................... 17
8.Literatura ............................................................................................................................................ 17

2
 MULTIPLASKLEROZA
UVOD:

Multipla skleroza (MS), (lat. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i

autoimuna bolest koja prvenstveno „napada“ bijelu masu središnjeg živčanog sustava.

MS-unutar mozga i leđne moždine zahvaća aksone koji prenose informacije između mozga i
organa.

MS zahvaća oko 1,1 milijuna ljudi u svijetu.

U razvijenim zemljama je drugi uzrok neurološke invalidnosti u mlađih osoba.

Bolest varira od benignih do brzo progredirajućih oblika.

3
KLINIČKA SLIKA:

 Može započeti postupno ili iznenada,ponekad su blagi simptomi prisutni godinama,ali

nije potrebna liječnička intervencija.
 Simptomi ovise od mjesta lezije
 Na mjestima lezije nastaju plakovi.

KLINIČKA MANIFESTACIJA:

 30%-vizualni problemi
 30%-problemi osjeta
 20%-problemi ravnoteže
 20%-ostalo
 Osobe oboljele od MS nemaju uvijek sve simptome
 U bolesti se izmjenjuju faze napada(egzacerbacije) i smirenja(remisije)

PATOGENEZA:

 Demijelinizacijske lezije ili plakovi-veličine od 1mm do nekoliko cm

 Mjesta akutne lezije obilježena su nakupljanjem limfocita T i makrofaga,te
infiltracijom bijele tvari.Na mjestima upale krvno-moždana barijera je oštećenja.
Makrofagi i mikroglija uništavaju mijelinsku ovojnicu aksona.

4
  Na početku bolesti akson je očuvan,iako je moguće i djelomičan ili potpun prekid
aksona,što će uvjetovati ireverzibilna oštećenja SŽS.

Dvije su faze MS-a:

1)upalna

2)neurodegenerativna

Upalna dovodi do akutnih napadaja,dok neurodegenerativna dovodi do progresije bolesti.

5
 OBLICI MS-a:

1)RELAPSNO-REMITIRAJUĆI MS(RRMS)->obilježen je akutnim fazama pogoršanja

bolesti,koji se izmjenjuju s fazama spontanog povlačenja bolesti.

 moraju trajati više od 24h

 obično se u prvo vrijeme u fazi remisije simptomi povlače,što se ne događa u
kasnijoj fazi.
 vrijeme između dva relapsa može biti i do 15 g.

2)SEKUNDARNO PROGRESIVNI MS(SPMS)->obično počinje kao RRMS

 kasnije u tijeku bolesti dolazi do stabilnog progresivnog pogoršanja simptoma

 uzrokuje težu kliničku sliku
 neki autori smatraju da je SPMS kasniji RRMS.

3)PRIMARNO PROGRESIVNI MS(PPMS)->obilježava ga postupno progresivno pogoršanje

tijekom vremena.

 počinje u kasnijoj životnoj dobi(oko 40 g.)

 bolest brže napreduje

4)PROGRESIVNO RELAPSNI MS(PRMS)->najrijeđi je oblik MS-a.Dolazi do postupno

progresivnog pogoršanja kliničke slike,pojavljuje se povremeni akutni napadaji bolesti.

SIMPTOMI:

Piramidni simptomi:

-nastaju zbog oštećenja gornjeg motoričkog neurona kojim se iz mozga prenose impulsi za
voljne pokrete ekstremiteta.Javlja se veći zamor,opći umor,gubitak snage u jednom ili više
udova.

6
  Ugašen ili oslabljen trbušni refleks
 Prisutan refleks Babinskog
 Spazam

Cerebelarni simptomi:

-nastaju zbog oštećenja malog mozga(javlja se vrtoglavica,neravnoteža,nesiguran

hod,tremor,ataksija,nistagmus)

Simptomi moždanog debla:

 Diplopije-dvoslike
 Oštećenje n.trigeminusa-hipestezije i parestezije lica,oslabljen kornealni refleks
 Oštećenje n.facialisa-hemispazam
 Oštećenje n.vestibulokohlearisa-vrtoglavica,mučnina povraćanje i nistagmus
 Pseudobulbarna pareza-kljenut mišića ždrijela,grkljana i jezika.

Osjetni simptomi:

 Parestezije,disestezije,poremećen duboki osjet

 Pozitivan Lhermitov znak
 Bol
 Poremećaj sfinktera,inkontinencija ili retencija urina,te analna opstipacija ili fekalna
inkontinencija
 Psihički poremećaj-psihičke smetnje,glavobolje,demencije,epi napadi

DIJAGNOZA I TERAPIJA:

 Dijagnoza se postavlja na osnovi analize likvora,CT—a(utvrđuju se mjesta

demijelinizacije),MR-a
 Terapija-nema kauzalnog liječenja
 Simptomatska terapija
 Medicinska rehabilitacija
 Psihoterapija

DIJAGNOSTIČKI KRITERIJ ZA MS:

 1.Pregled pokazuje objektivne poremećaje SŽS

 2.Pregled treba pokazivati zahvaćenost dvaju ili više sustava SŽS.
 3.Klinička slika mora imati dvije ili više odvojene epizode pogoršanja u različitim
dijelovima SŽS,svaka epizoda mora trajati bar 24h.
 4.Klinička slika nije posljedica druge bolesti.

7
LIJEČENJE MULTIPLASKLEROZE:
Medikamentozno liječenje:

Od medikamenata daju se kortikosteroidi,ACTH i cistostatici kojima se mogu postići

zadovoljavajući,često samo prolazni rezultati.

Fizikalno liječenje:

Principi fizioterapije:

 Poticanje razvoja strategija za očuvanje pokreta

 Poticanje učenja motornih vještina
 Poboljšavanje kvalitete obrazaca pokreta
 Minimiziranje abnormalnosti mišićnog tonusa
 Naglašavanje potpore za održavanje motivacije i suradnje
 Preventivnu skrb
 Educiranje bolesnika za bolje razumijevanje simptoma i načina na koji oni utječu na
svakodnevni život

Cilj fizioterapije:

 održati i povećati opseg pokreta

 poboljšati posturalnu stabilnost
 prevenirati kontrakture
 održati podnošenje opterećenja

Fizikalna terapija :

 SPAZAM-vježbe istezanja,vježbe na klackalici,vježbe u bazenu,učenje novih načina

obavljanja svakodnevnih aktivnosti kod osoba s ograničenom pokretljivošću
 Vježbe relaksacije i disanja
 Ortoze pomažu kod izvođenja dijela tijela zahvačenog spazmom
 Često se koristi ortoza gležanj-stopalo i korzet za kralježnicu

Simptomi:

 Gubitak snage i koordinacije,prvi znak je osjećaj težine u nogama

 Kod trajne slabosti-potrebno je barem u situacijama povećane fizičke
aktivnosti,koristiti pomagala kako bi se spriječilo iscrpljivanje
 Korištenjem pomagala ne povećava se ovisnost nego samostalnost!
8
  Malaksalost
 Čest simptom koji jako utječe na psihu osobe,posebno izraženo za vrijeme
stresa,vrućine,većih fizičkih napora
 Najviše pomaže kvalitetan odmor
 Treba procjeniti zamor:

-dnevni obrazac zamora

-dio dana kada se pacijent osjeća zamor

-aktivnost ili uvjeti koji dovode do zamora

-učinak zamora na aktivnosti svakodnevnog života

-na kojim mišićnim skupinama

 Nestabilnost,vrtoglavica,mučnina.Fizioterapeut treba naučii pacijenta vježbe kojima

se smanjuje osjećaj nestabilnosti,kao i kako izbjeći vrtoglavicu prilikom promjene
položaja glave.
 BOL-bolne senzacije nastaju zbog ostećenog protoka impulsa kroz živce(parestezije-
osjećaj pritiska,trnjenja i dizestezije)
 Liječenje bolnih leđa-zbog nepravilnog položaja-svakodnevne vježbe, masaža,lokalno
zagrijavanje,vježbe istezanja
 Bol u koljenu-zbog hiperekstenzije tokom hoda(rasteretiti upotrebom štake i
korištenjem steznika za zglobova)
 TREMOR: Ometa pacijenta u svakodnevnim aktivnostima.U terapiji se koristi “metoda
obrasca”kojom se poboljšava koordinacija pokreta.Pacijent više puta ponavlja isti
pokret,a terapeut daje otpor na pokret,s vremenom pokret postaje automatiziran,a
tremor se smanjuje.

Primjena određenih oblika fizikalne terapije je od nesumljive pomoći za oboljele. Posebno

mjesto u liječenju MS daje se kineziterapiji. Za određivanje kinezioterapijskog plana moraju
se imati u vidu sljedeći momenti:

-velika varijabilnost bolesti sa neočekivanim remisijama i egzacerbicijama;

-raznovrsnost funkcionalnih poremećaja;
-veliki utjecaj raznih klimatskih i fizičkih faktora;
-treba imati u vidu da fizička zamaranja pogoršavaju bolest;
-zagrijavanje također dovodi do pogoršanja bolesti.

Kinezioterapijski program mora biti strogo individualan.U fazi remisije pacijenti su

najpogodniji za primjenu kinezioterapije. U akutnoj fazi bolesti,kada se provodi
medikamentna terapija,kineziterapija je usmjerena na sprječavanje atrofija i kontraktura.

9
Kod MS često se srećemo s zamorom mišića,s toga u takvim slučajevima strogo je
kontarindicirano aktiviranje zamorenih mišića,a posebno ako je pacijent u fazi egzacerbicije.
Toplo vrijeme kod bolesnika izaziva isrpljenost i zamor,pa je jutarnja svježina pogodna za
provođenje kinezioterapijskih postupaka. Ako se bolesnici bude umorni,tada tretman treba
provoditi predvečer kada bi im se energija i snaga trebali vratiti.

Od kinezioterapije rade se :

1.Pasivne i aktivne vježbe:

Zamor je kontraindiciran i o tme treba voditi računa. Pasivne vježbe radimo u svim
zahvaćenim ekstremitetima ili u fazi egzacerbicije.Vježbe radimo ujutro kada su pacijenti
odmorni,ali kod nekih bolesnika koji se bude umorni vježbe se provode predvečer jer toplina
zna pogoršati stanje pacijenta. Kod nekih slučajeva preporučuju se hladne procedure kao
uvodna procedura.

2. Vježbe balansa:

Rade se vježbe balansa jer ovi pacijenti imaju poremećenu ravnotežu,zavisno od faze u kojoj
se pacijent nalazi.

2.1. Uvježbavanje balansa :

Ravnoteža i balans bolesnika sa MS su poremećeni u odmaklom stadiju bolesti zbog slabosti

pojedinih mišićnih grupa i spasticiteta,koji je često izražen na trupu i ekstremitetima. Balans
se uvježbava u sjedećem ili stojećem položaju(zavisno od preostale sposobnosti
pacijenta),kroz dinamičke aktivnosti. Kako se radi o izvođenju iz ravnotežnog položaja i
izazivanju antigravitacijskih reakcija u smislu održavanja dinamičke ravnoteže i obrane od
pade,fizioterapeut mora biti veoma pozoran i oprezan. Najbolje je da pacijen sjedi ili stoji uz
naslon,a da aktivnost zahtjeva odvajanje od naslona u svim pravcima. Takos se postiže
smanjenje napetosti koju izaziva nesigurnost kod pacijenta.Dalji napredak je uvježbavanje u
sjedećem položaju bez naslona ili pri stojećem stavu u slobodnom prostoru. Kada je u pitanju
sjedište bilo da su to kolica,stolica sa naslonom,klupica bez naslona mora imati tvrdo
sjedište,kako bi se omogućio bolji osjećaj položaja. To ne znači da i u kolicima treba biti tvrdo
sjedište,jer bi izazvalo nastanak dekubitusa.

3. Vježbe koordinacije:

Kod ovih vježbi pacijenti se najviše zamaraju. Radimo i precizne vježbe tzv. ciljane vježbe:
-podizati suprotnu ruku i nogu;
-podizanje noge i odmicanje suprotne ruke;
-odmicanje suprotne ruke i jedne noge;
-odizanje zdjelice sa spuštanjem ruku;
-ići kažiprstom prema nosu,bradi,ramenu,ustima, pogotovo sa dominantnom rukom zbog
hranjenja.

10
4. Kineziterapija urogenitalnog trakta:

Ovi pacijenti na početku imaju nedovoljnu potrebu za mokrenjem i teškoće u početku

mokrenja ili inkontinencije.Najčešće radimo unutarnju rotacij(istezanje rotatora),istezanje
aduktora,istezanje sjedalnih mišića,zbog musculusa levatora ani.

5. Frenkelove vježbe:

Serija vježbi s povećanom težinom i složenošću za popravljanje proprioreceptivne kontrole

na donjim ekstremitetima. Ove vježbe počinju s jednostavnim pokretima uz isključivanje
zemljine teže. Kada se procijeni da je pacijent uvježbao jednostavne pokrete postepeno se
uključuju kompliciraniji obrasci pokreta koji koriste pokrete kuka i koljena protiv sile
zemljine teže. Specijalno su korisne kod oštećenja propricepcije uslijed oštećenja centralnog
nervnog sustava. Osobito ponavčjanje vježbi aktivira i usavršava propriocepciju. Ako pacijent
nema razvijenu adekvatnu propriocepciju,on mora biti postavljen tako da kontrolira svoje
aktivnosti kontrolom vida. Početne vježbe su pod kontrolom fizioterapeuta i poanta je na
laganim i preciznim pokretima i položajima. Da bi se izbjegao zamor mišiča,svaka vježba se
ne provodi više od četiri puta u svakoj seansi. Prije nego što se savim ne usavrši predhodna
vježba ne prelazi se na kompliciraniju. Kada pacijent nauči sve vježbe pravilno
izvoditi,potrebno ih je izvoditi svakih 3 do 4 sata. Frenkelove vježbe izvode se u četiri
položaja:sjedeći,stojeći,ležeći i vježbe u hodu.

5.1. Ležeći položaj na leđima:

Pacijet leži na krevetu ili na podlozi sa glatkom površinom da pete ne mogu kliziti. Glava
može biti poduprta tako da pacijen vidi svoje noge i stopala.

1. Savija se kuk i koljeno jedne noge,klizanjem pete po podlozi i vraćanjem u prvobitni

položaj. Vježba se ponavlja suprotnom nogom;
2. Savijanje kao u prvoj vježbi,zatim širenje savijenom nogom,vraćanje u savijeni,zatim u
početni položaj
3. Savijanje kolje i kuka ali samo do pola puta,a zatim ispružanje noge. Dodaje se širenje
i povlačenje.
4. Savijanje jedne noge u kuku i koljenu,zaustavljanjem na bilo kojoj točci pokreta pod
komandom
5. Savijati obje noge istovremeno,dodaje se širenje i vraćanje u prvobitni položaj
6. Savijati obje noge ostovremeno,ali samo do pola puta,zatim širenje i skupljanje u poa
savijenom položaju
7. Savijanje kuka i koljena sa petom 5 cm od podloge,peta dotiče suprotno koljeno i
polako klizi duž potkoljenice ka stopalu i obratno
8. Precizno stavljanje pete tamo gdje fizioterapeut pokazuje sa prstima koji klize po
suprotnoj nozi ili podlozi
9. ispružene obje noge,pokreće se stopalo i prsti gore-dolje,istovremeno i naizmjenično.

11
5.1.2. Vježbe u sjedećem položaju:

1. Uvježbava se pravilan sjedeći položaj u trajanju od 2 minute u stolici sa naslonom i

stopalima na podlozi,u stolici bez pomoći ruku,u stolic bez naslona;

2. Uočava se vrijeme koliko dugo pacijent može zadržati obje noge sa petama odvojenim
od podloge,zatim sa odvojenim čitavim stopalima tako da se obje noge istovremeno
spuštaju na točno označeno mjesto;

3. Kredom se ucrtaju dva prekrižena pravca na podlozi i naizmjenično se klizi stopalom

preko linije,naprijed-nazad i lijevo-desno;

4. Uvježbava se ustajanje sa stolice i obrnuto,ana terapeutovo brojanje:

a)savijaju se koljena i povlače stopala ispod sjedišta
b)trup se savija preko nadkoljenice
c)ustajanje ispravljenih kukova i koljena sa ispravljenim leđima

5. Savijanje trupa prema naprijed uz savijanje kukova i koljena.

5.1.3. Vježbe u stojećem položaju:

1.Hod u stranu(bočni hod) je lakši,jer je lakše održavanje ravnoteže pošto se u ovom

slučaju pacijent ne mora podizati na prste,što smanjuje njegovu površinu oslonca.bočni
hod uči pacijenta pravilnom prenošenju težine sa jedne noge na drugu.

Vježbe se provode sljedećim redoslijedom:

a) težina tijela prenosi se na lijevu nogu
b)iskorak desnim stopalom
c)težina tijela prenosi se na desnu nogu
d) lijevo stopalo se približava desnom stopalu,a veličina iskoraka lijevim ili desnom
nogom može biti različita.

2. Hod unaprijed između dvije paralelne linije koje su odvojene jedna od druge 35 cm.
Desno stopalo prati unutrašnji dio desne linije,a lijevo stopalo unutrašnji dio lijeve linije.
Naglasak je na pravilnom postavljanju stopalu. Odmah poslije 10 koraka,razmak između
stopala je 15 cm.

3.Hod unaprijed postavljanjem stopala na nacrtano stopalo na podu.

4.Okretanje:
a)prste desnog stopala treba podići i okrenuti desno stopalo u polje X-okretanje na peti.

12
b)podiže se lijeva peta i okreće lijeva noga unutra na prstima
c) lijevo stopalo se stavlja pored desnog.

Slikoviti prikazi pojedinih vježbi:

13
14
15
 5. Radna terapija:

Radna terapija je dio terapeutskog programa iz oblasti fizikalne medicine i rehabilitacije i

predstavlja mentalnu ili fizičku aktivnost koja je medicinski propisana i stručno vođena sa
ciljem da se postigne određena funkcija,mentalni stav ili ponašanje pacijenta u cilju
ozdravljenja od neke bolesti ili povrede.

Management nepokretnih pacijenata:

Oboljeli od multiple skleroze mogu postati nepokretni, bilo zbog napredovanja bolesti koja
uzrokuje nesposobnost, bilo tijekom faze egzacerbacije. Ono što je osnovno je da se takav
pacijent tretira na način koji neće naštetiti njegovoj funkcionalnoj sposobnosti nakon

16
egzacerbacije, odnosno nepotrebno produžiti fazu nepokretnosti i ovisnosti o tuđoj pomoći.
Fizioterapija bi trebala uključiti preventivni tretman održavanja te bi trebalo započeti s
aktivnim vježbama čim to postane moguće. Pažnju treba obratiti na opće stanje pacijenta.
Na primjer, ukoliko nepokretnost traje više od nekoliko dana ili tjedana moguće je da će biti
potrebno prilagoditi prehranu ili uključiti socijalnu podršku ili brigu o funkcijama mokrenja i
defekacije.

Preventivna održavajuća fizioterapija kod nepokretnih pacijenata za prevenciju:

1. respiratornih problema
2. plućnog kolapsa
3. infekcija dišnih puteva
4. akumulacije sputuma
5. cijanoze
1. zastoja cirkulacije
2. duboke venske tromboze

Preventivna održavajuća fizioterapija kod nepokretnih pacijenata za tretman:

1. uspostaviti pravilan obrazac disanja

2. naučiti vježbe disanja u sjedećem i polusjedećem položaju
3. poticati učinkovit kašalj
4. osigurati ventilaciju svih dijelova pluća
5. aktivne ritmične kontrakcije i relaksacije mišića donjih udova
6. masaža, pasivni pokret ili korištenje mehaničkih uređaja ukoliko nije moguća aktivacija
mišića

Pomagala za hod:

Mobilnost je najvjerojatnije najteže pogođena ovom bolešću. Scheinberg, (1997.) tvrdi da

pacijenti, kada ih se traži da identificiraju glavni problem uzrokovan multiplom sklerozom, u
90% slučajeva odgovaraju kako je taj problem hod. Zbog toga je što duže održavanje
funkcije hoda prioritet i primarni cilj fizioterapije.

Pomagala za hod imaju svoje nedostatke i prednosti:

Prednosti :

-povećana sigurnost i stabilnost

-smanjeni rizik za padove
-povećavanje udaljenosti koja se može prehodati
-povećavanje brzine hodanja

17
-povećana efikasnost hoda
-poboljšanje kvalitete obrasca hoda
-smanjenje zamora

Nedostaci :

-manja opterećenost donjih ekstremiteta

-smanjenje snage donjih ekstremiteta
-smanjenje pokreta glave i trupa
-smanjenje reakcija balansa
-promjene mišićnog tonusa
-posturalne abnormalnosti
-mogućnost kompromitiraja funkcije gornjeg ekstremiteta

Terapeuti trebaju biti svjesni njihovih prednosti i nedostataka te raspraviti njihovu upotrebu
s pacijentima. Jednom kad se počne upotrebljavati takvo pomagalo potrebno je nadzirati
njegovu primjenu s vremena na vrijeme zbog fluktuirajuće i progresivne prirode bolesti jer će
možda biti potrebe za nekim promjenama. Kontrolni pregled vrlo je bitan ukoliko je
pomagalo prepisano tijekom egzacerbacije bolesti jer neprikladno korištenje pomagala
tijekom oporavka može usporavati i kompromitirati oporavak. Redovna upotreba pomagala
za hod može imati štetne učinke za gornje ekstremitete te fizioterapeut treba posebno
obratiti pažnju na:

1. gubitak funkcije gornjeg ekstremiteta

2. ozljedu mekih tkiva, posebno ramena
3. bol u mišićima i zglobovima, uključivši i bol u vratu
4. gubitak opsega pokreta
5. gubitak integriteta kože, posebno na dlanovima

Hodanje nije samo fizička funkcija, već ima i socijalno, emocionalno i kulturološko značenje.
Za neke pacijente, fizička nesposobnost nadmašuje fizičke sposobnosti te takvi pacijenti
odlučuju ne koristiti pomagala za hod. Ovo se može interpretirati kao neprihvaćanje
profesionalne pomoći ili neprihvaćanje nesposobnosti ukoliko fizioterapeut nije istražio i
shvatio socijalne, kulturne i emocionalne potrebe svog pacijenta

Aktivnosti svakodnevnog života:

Da bismo procjenili aktivnosti svakodnevnog života važno je točno odrediti koje su nam
informacije potrebne. Ukoliko procjenjujemo opće funkcionalne sposobnosti moći ćemo to
napraviti provedbom testiranja fizičke sposobnosti koje su potrebne da bi se obavljala
neka od aktivnosti svakodnevnog života. Ukoliko preispitujemo aktivnosti koje obavlja neka

18
osoba biti će potrebno preispitivanje njenih socijalnih, obiteljskih i kulturnih uloga. Učinci
zamora dosta utječu na sve aktivnosti svakodnevnog života. Na primjer, pacijent može
odlučiti da će zatražiti tuđu pomoć tijekom obavljanja jutarnje osobne higijene i odijevanja
da bi sačuvala energiju koja će joj biti potrebna na radnom mjestu. Isto tako, može
odlučiti da će netkodrugi obaviti kupovinu namirnica kako bi imala energije otići po djecu u
školu. Trebalo bi primijetiti kako puno kućnih i socijalnih aktivnosti mladih ljudi nisu
obuhvaćene standardnim procjenama aktivnosti svakodnevnog života.

19
Sažetak:

Multipla skleroza (MS), (lat. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i

autoimuna bolest koja prvenstveno „napada“ bijelu masu središnjeg živčanog sustava. MS
zahvaća oko 1,1 milijuna ljudi u svijetu. Može započeti postupno ili iznenada,ponekad su
blagi simptomi prisutni godinama,ali nije potrebna liječnička intervencija. Od medikamenata
daju se kortikosteroidi,ACTH i cistostatici kojima se mogu postići zadovoljavajući,često samo
prolazni rezultati.

Literatura:

1.Dr.sc.Zdenko Kosinac-Kineziterapija:Tretmani poremećaja i bolesti organa i organskih

sustava,Split 2006

2.Ivo Jajić-Specijalna fizikalna medicina,2000

3.Web: www.dmsg.de

4.Web: www.multiplaskleroza.hr

5.Web: hr.wikipedia.org/wiki/Multipla_skleroza

20
21