SREDNJA ŠKOLA “NIKOLA ŠOP”

MEDICINSKA SESTRA / TEHNIČAR

KLINIČKA MEDICINA

M A T U R S K I R A D
STRABIZAM

IME I PREZIME UČENICE: MENTOR:

Jovana Šumar dr med Stipan Jezerčić

Jajce, januar 2016. godine

 SADRŽAJ:

1. UVOD....................................................................................................................................3

1.1. Dijelovi oka..............................................................................................................3

2. BOLESTI OKA....................................................................................................................6

2.1. Najčešće bolesti oka................................................................................................7

3. STRABIZAM (RAZROKOST)........................................................................................13

3.1. Vertikalni strabizmi.............................................................................................15

3.2. Dijagnostika strabizma........................................................................................16

3.3. Komplikacije strabizma.......................................................................................17

3.4. Liječenje strabizma..............................................................................................18

8 .ZAKLJUČAK....................................................................................................................19

9. LITERATURA..................................................................................................................20
Strabizam

1. UVOD

Oko je često uspoređivano s fotoaparatom. Svjetlo ulazi kroz rožnicu, prozirni dio očne
jabučice koji se može usporediti sa staklom na otvoru fotoaparata. Količina svjetla koje ulazi u
oko je kontrolirana zjenicom, otvorom koji se otvara i zatvara poput zatvarača na fotoaparatu. I
oko i fotoaparat imaju leću koja fokusira dolazeće svjetlo.

Svjetlost se fokusira na mrežnici, niz fotoosjetljivih stanica koje prekrivaju unutrašnju

stranu očne jabučice. Mrežnica djeluje kao film fotoaparata, reagirajući na dolazeće svjetlo i
šaljući svjetlosne podražaje putem vidnog živca u mozak.

1.1. Dijelovi oka

Rožnica (Cornea) je prozirna struktura vanjske očne ovojnice smještena u prednjem

dijelu oka. Čini glavni refrakcijski sistem oka, na kojem se prelama svjetlo pri ulasku u oko.
Prednja i stražnja strana rožnice nisu jednako zakrivljene, već je prednja strana manje konveksna
(ispupčena) nego što je stražnja strana konkavna (udubljena). Stoga je rožnica zapravo optičko
sočivo optičke jačine cca 43 dioptrije. S vanjske strane graniči s vazduhom, a zadnju stranu
oplakuje očna vodica, humor aquosus, koja ispunjava prednju očnu sobicu.

Beonjača (Sclera) se obično poznaje kao “bijeli dio oka”. To je tvrda, neprozirna očna
ovojnica koja služi kao zaštitni ogrtač unutrašnjim strukturama oka. Prekriva 5/6 očne jabučice,

Stranica 3 od 22
Strabizam

te se na nju povezuje 6 očnih mišića koji omogućavaju kretanje oka. Živčana vlakna u beonjači
su u vrlo ograničenom broju, stoga je relativno malo osjetljiva.

Slika 1: Dijelovi oka

Zjenica (Pupila) je okrugli otvor u centru šarenice. Zjenica se doima crnom jer se kroz
otvor vidi vrlo pigmentirani unutrašnji sloj mrežnice. Veličina zjenice određuje količinu svjetla
koje ulazi u oko a regulisana je s dva mišićima, sfinkterom koji sužava otvor i dilatatorom koji
otvor širi. Zjenični otvor povezuje prednju i stražnju očnu sobicu, te kroz njega cirkuliše očna
vodica.

Očno sočivo (Lens cristallina) je prozirna, bikonveksna struktura (obe površine su

izbočene prema van), smještena iza šarenice. Prozirno je i nema krvnih sudova, kao ni rožnica.
Debljina sočiva se mijenja ovisno o akomodaciji. Akomodacija je sposobnost oka vidjeti oštro
predmete koji se nalaze na raznim udaljenostima ispred oka, ovisno o promjenama dioptrijske
jačine očnog sočiva.

Stranica 4 od 22
Strabizam

Sudovnjača (Choroidea) zauzima najveći dio srednje očne ovojnice, između mrežnjače i
beonjače. Sadržava pigment i zbog toga je tamna što je jako bitno, jer unutrašnjost oka drži
tamnom. Tako sprječava refleksiju svjetlosnih zraka u unutrašnjosti oka. Glavna funkcija
sudovnjače je ishrana oka, te sadrži brojne krvne sudove i živce.

Mrežnjača (Retina) je funkcionalno najvažniji dio oka, te se može usporediti s filmom u

fotoaparatu. Uloga mrežnjače je primati svjetlosne podražaje, koje mijenja kompliciranim
hemijskim procesom u električne impulse vođene dalje prema mozgu.

Vidni živac (Nervus opticus). Aksoni ganglijskih ćelija, skupljaju se na jednom mjestu na
mrežnjači, izlaze iz nje, prolaze kroz beonjaču, dobivaju ovojnicu i nastavljaju se kao vidni živac
preko očne duplje do mozga. Mjesto skupljanja vidnih aksona zove se slijepa pjega ili papila, jer
na tom mjestu nema vidnih receptorskih ćelija čunjića i štapića. Iz oka vidni živac izlazi kroz
beonjaču, a kroz njega tu prolaze arterija i vena centralis retinae.

Slika 2: N. Opticus

Stranica 5 od 22
Strabizam

2. BOLESTI OKA

Bolesti oka su brojne i različite. Očne bolesti možemo podijeliti u nekoliko grupa.
Klasifikacija Svjetske zdravstvene organizacije očnih bolesti, koja je prihvaćena i koristi se, je
sljedeća:
o Bolesti kapaka, suznog sistema i orbite;
o Bolesti konjuktive;
o Bolesti sklere, rožnjače, dužice i cilijarnog tijela;
o Bolesti sočiva;
o Bolesti mrežnjače i sudovnjače;
o Glaukom;
o Bolesti staklastog tijela i očne jabučice;
o Bolesti očnog nerva i očnih puteva;
o Bolesti okularnih mišića, refrakcije i akomodacije;
o Poremećaji vida i sljepilo;
o Drugi poremećaji oka.
Neke bolesti oka se lako i brzo liječe, dok druge zahtjevaju poseban tretman i dugo
vremena. Simptomi mnogih bolesti oka su isti ili slični i zato je neophodno da posjetite
oftalmologa kako bi se ustanovila prava dijagnoza i odabrao najbolji tretman liječenja.
Najčešći simptomi su:
o Crvenilo očiju;
o Zamagljen vid;
o Smanjenje vidne oštrine;
o Svrab i peckanje u očima;
o Pojava različitih tačaka u vidnom polju;
o Pojava različitih svjetala u vidnom polju.

Stranica 6 od 22
Strabizam

2.1. Najčešće bolesti oka

Konjuktivitis ili crveno oko jeste upala prozirne sluznice, konjuktive koja prekriva
beonjaču i unutrašnju površinu kapka. Iako mnogi od nas su imali konjuktivitis, tačan uzrok se
teško može utvrditi. Simtomi konjuktivitisa su crvenilo, peckanje, svrab, otečeni očni kapci, a
liječenje zavisi od uzorka.
Zarazni konjuktivitis je uzrokovan virusnom ili bakterijskom infekcijom. Alergijski
konjuktivitis nastaje ukoliko je osoba osjetljiva na polen, prašinu ili neke druge materije. Iritantni
konjuktivitis nastaje u dodiru sa nekom supstancom, kao što je šampon. Ukoliko imate ovakve
simptome, savjetuje se da ne trljate oči rukama i da se javite prvom oftalmologu radi postavljanja
dijagnoze i liječenja.

Slika 3: Konjuktivitis

Katarakta je zamućenje očnog sočiva koje dovodi do maglovitog vid. Katarakta

predstavlja normalan dio procesa starenja organizma, najčešće se javlja kod ljudi posle 55.
godine života.
Pored staračke katarakte, katarakta se može javiti i kod djece, udružena sa različitim
sistemskim bolestima, upotrebom određenih lijekova ili prethodnim traumatskim povredama
oka. Simptomi su zamagljen vid, gubitak inteziteta boja, problemi sa noćnim vidom, zablještanja
oko izvora svjetlosti i često mijenjanja naočara.

Stranica 7 od 22
Strabizam

Na pregledu kod svog oftalmologa može se dihagnostikovati katarakta. Oftalmolog će

utvrditi stadijum katarakte koja se danas uspješno operacijom koja uklanja zamućeno sočivo i
ugradnjom vještačkog, providnog sočiva.
Operacija je kratka, u lokalnoj anesteziji u dnevnoj bolnici, tako da možete da idete kući
isti dan i nastavite sa normalnim aktivnostima ubrzo posle toga.

Slika 4: Katarakta

Glаukom predstavlja grupu oboljenja koja se karakterišu oštećenjima očnog živca i

ispadima u vidnom polju. Najčešći uzrok je povišen intraokularni pritisak, ali takođe je poznato i
da osobe sa normalnim vrijedonstima intraokularnog pritiska imaju oštećen očni nerv i da boluju
od glaukoma.
Danas je glaukom prva bolest u svijetu koja dovodi do sljepila ukoliko se ne liječi ili ne
prepozna, a čak 10% oboljelih osljepe i ako redovno koriste terapiju.
Drugi naziv za ovu opaku bolest je “tihi krаdljivаc vidа” jer se gubitаk vidа najčešće
dešаvа postepeno tokom dužeg vremenskog periodа, а simptomi se javljaju tek kаdа je bolest
nаpredovala.
Još uvijek nema lijeka za glaukom, ali može da se kontroliše svakodnevnim ukapavanjem
kapi koje smanjuju intraokularni pritisak ili neki hirurškim tretmanima.
Veći rizik od pojave glaukoma se javlja kod osoba čiji bar jedan član porodice ima
glaukom i koji su stari 50 godina i više. Savjetuje se da se očni pregledi obavljaju redovno jer
rano otkrivanje i liječenje mogu spasiti Vaš vid.

Stranica 8 od 22
Strabizam

Slika 5: Akutni glaukom

Strabizam ili razrokost je nemogućnost oba oka da istovremeno gledaju posmatrani

predmet, već jedno oko “beži”. Kako oba oka ne gledaju u istom pravcu, mozak dobija dvije
slike, odnosno dolazi do pojave duplih slika. To zbunjuje mozak koji slabije oko eliminiše i
oslanja se samo na zdravo oko.
Razrokost se najčešće javlja kod male dijece oko treće godine života, najčešći uzrok je
velika razlika u dioptriji između dva oka, katarakta, poremećaji okularnih mišića ili viših centara
u mozgu. Strabizam je najbolje da počne da se liječi što je dijete mlađe jer je uspeh izvjesniji i
samim tim se smanjuje mogućnost nastanka slabovidost.

Slika 6: Strabizam

Stranica 9 od 22
Strabizam

Keratokonus je istanjenje i ispupčenje rožnjače u obliku kupe usljed slabog kvaliteta

rožnjače. Uzrok keratokunusa još uvijek nije poznat, ali smatra se da genetika i jako i često
trljanje očiju usljed prisutnosti nekih alergija, imaju veliku ulogu u nastanku keratokonusa.
Rožnjаčа predstavlja providni dio oka koji prelama i fokusira svjetlosne zrake na očno
dno. Pošto keratokonus dovodi do deformacije rožnjače samim tim i smanjenja oštrine vida,
može učiniti osnovne životne аktivnosti teškim, kаo što su vožnjа, kucаnje nа rаčunаru, gledаnje
televizije ili čitаnje.
Ovo oboljenje počinje najčešće u pubertetu, progresivnog karaktera i napreduje do nekih
30. godina života. Danas jedini način zbrinjavanja keratokonusa i njegovog zaustavljanja je
intervencija cornealnog crosslinking-a ili Ultra B2 metoda. Oštrina vida se najčešće postiže
nošenjem polutrdih sočiva.

Slika 7: Keratoconus

Dijabetička retinopatija je oštećenje krvnih sudova na očnom dnu i predstavlja

komplikaciju dijabetes melitusa. Dijabetes je sistemska bolest u kojoj tijelo nije u stanju da
reguliše nivo šećera (glukoze) u krvi.
Dijabetična retinopatija se karakteriše promjenama na mrežnjaci koje su uzrokovane
oštećenim kapilarima koji dovode do krvarenja, edema i samim tim oštećenja makule. Ukoliko je
dijabetes nekontrolisan, to brže nastaju promjene na očnom dnu i brže dovode do gubitka vida,
odnosno sljepila.

Stranica 10 od 22
Strabizam

Uglavnom nema pratećih simptoma niti bilo kakvog bola tokom napredovanja dijabetičke
retinopatije. Jedino može doći do zamućenja vida kad je zahvaćena makula, centar najjasnjeg
vida na mrežnjači. Osobe koje boluju od diabetes melitusa, neophodno je da posjećuju svog
očnog ljekara radi redovnih kontrola kako bi se usporio gubitak vida.

Slika 8: Dijabetička retinopatija

Suvo oko je bolest u kojoj je funkcija sluznih žlijezda oslabljena, odnosno ne proizvode
dovoljno suza ili su suze lošeg kvaliteta. Suze ne odražavaju samo emocije već su veoma korisne
za zdravlje očiju i jasan vid.
Pod normalnim uslovima suzne žlijezde proizvode dovoljno kvalitetnih suza koje
formiraju suzni film koji omogućava normalno prelamanje svjetlosti i onemogućava isparavanje
preko površine oka. Ako je suzenje oka usporeno i otežano, dovodi so nastanka suvoće,
peckanja, grebanja, osjećaja pijeska u očima, osjetljivost na svjetlost i osjećaj jake iritacije.
Najčešći uzroci suvog oka su starenje organizma, hormonalne poremjene kod žena u toku
menopauze, neadekvatno nošenje kontaktnih sočiva, različiti lijekovi, hronična upala rubova
kapaka. Liječenje se sastoji od ublažavanja simptoma i spriječiti komplikacije kao što su
nastanak ožiljaka, infekcije.
Osnovnu terapiju suvog oka čine kombinacija različitih vještačkih suza, gelova i
korišćenje suplemenata kao što su Omega 3 masne kiseline.

Stranica 11 od 22
Strabizam

Slika 9: Suvo oko

Keratitis predstavlja zapaljenje rožnjаče. Može biti uzrokovan infektivnim agensima kao
što su bakterije, virusi ili parazitima. Keratitis je najčešće propraćen umerenim do intenzivnim
bolom i obično dovodi do pada vidа dok se ne izlječi.
Površinski kerаtitis uključuje površne slojeve rožnjаče. Posle iscjeljenjа, ovаj oblik
kerаtitisa generаlno ne ostаvljа ožiljаk.
Duboki kerаtitis zahvata dublje slojeve rožnjаče, ukoliko se ne liječi ostаvljа ožiljke koji
oštećuje vid. Ovo se može smаnjiti ili izbjeći uz korišćenjem kortikosteroidа u obliku kapi.
Liječenje zаvisi od uzrokа kerаtitisa.
Infektivni kerаtitis može brzo nаpredovаti, i obično zаhtjevа hitnu аntibаkterijsku,
аntigljivičnu, аntivirusnu terаpiju ili elimininaciju pаtogena.
Liječenje obаvljа oftаlmolog i može uključiti lijekove za oči, sistemski lijekove ili čаk
intrаvensku terаpiju.

Slika 10: Keratitis

Stranica 12 od 22
Strabizam

3. STRABIZAM (RAZROKOST)

Strabizam, razrokost ili tropija je naziv za motorno-senzorne anomalije u kojih je

dominantna i uočljiva neparalelnost vidnih osi. Očnu jabučicu pokreće šest vanjskih očnih mišića
i to četiri ravna:
o m. rectus medialis;
o m. rectus lateralis;
o m. rectus superior;
o m. rectus inferior;
te dva kosa mišića:
o m. obliqus superior;
o m. obliqus inferior.
Njih inerviraju tri moždana živca:
o n. oculomotorius;
o n. trochlearis;
o n. abducens.
Osobina očnih pokreta jeste da su konjugovani, tako da se oba oka pokreću usklađeno u
istom smjeru i jednakom brzinom. Očnim pokretima upravljaju brojne moždane strukture, tako
da bilo koji poremećaj u tom području može dovesti do motornih ispada i pojave strabizma.
Strabizam nije samo poremećaj motorike, nego i senzorni poremećaj, odnosno nemogućnost
binokularnog vida.
Strabizam se javlja u 5-6% populacije, najčešće do 7. godine života. Dijete može imati
strabizam u prvih 6 mjeseci života zbog nerazvijenog refleksa fiksacije. Uzroci nastanka
strabizma su mnogobrojni:
o Genetska predispozicija;
o Razni poremećaji tokom trudnoće;
o Kongenitalne anomalije;
o Porođajne komplikacije;
o Traume glave;
o Bolesti oka i mozga.

Stranica 13 od 22
Strabizam

Prema intenzitetu motornog poremećaja strabizmi mogu biti manifestni ili latentni.
Manifestni ili heterotropije imaju uočljiv otklon jednog ili oba oka. Nije moguće
istovremeno obe vidne ose usmjeriti prema fiksacijskom objektu. U otklonu može biti samo
jedno oko i to je monolateralni strabizam, ili čas jedno, čas drugo oko i to je alternirajući
strabizam.
Latentni strabizmi ili heteroforije imaju prikriveni, povremeni otklon koji se pojavljuje u
određenim nepovoljnim okolnostima odnosno u trenutku kada se isključi fuzija.
Manifestni strabizmi mogu biti:
o Prateći (konkomitantni);
o Neprateći (nonkonkomitantni).
Ako je ugao škiljenja uvijek i u svim smjerovima isti bez obzira koje oko fiksira objekt,
tada se govori o konkomitantnom strabizmu, a nonkonkomitantni strabizam je ako je ugao
škiljenja promjenjiv u različitim smjerovima pogleda ili ovisi o tome koje oko fiksira. Prema
smjeru otklona strabizmi mogu biti:
o Horizontalni;
o Vertikalni.
Čisti vertikalni strabizmi su rijetki i češće su kombinovani s horizontalnim.
Esotropije ili konvergentni strabizmi su najčešći i javljaju se u oko 80% slučajeva.
Dijele se na: Rane konatalne, esencijalne esotropije koje nastaju od rođenja do prve godine
života. Stečene esotropije mogu biti rane - nastale u dobi senzornog oblikovanja u dobi od 1-3
godine, kasne normosenzoričke, nastale u dobi od 3-7 godina.

Slika 11: Strabizam - vrste

Stranica 14 od 22
Strabizam

Akomodacijske esotropije su one koje su uzrokovane hipermetropijom većom od +2,0

dioptrije i koje se potpuno ili djelimično popravljaju za vrijeme nošenja odgovarajućih naočala.
Mikrostrabizmi ili mikrotropije su esotropije s manjim otklonom, ali s monokularnom
slabovidnošću (ambliopijom) i poremećenim senzornim odnosima. Rijetki oblici esotropija su:
o Periodičke esotropije:
o Strabismus fixus.
Atipični oblici strabizma su rjeđi i ne mogu se potpuno korigirati operacijskim
metodama.
Exotropije ili divergentni strabizmi pojavljuju se u oko 20% djece sa strabizmom.
Vidne ose divergiraju, pojavljuju se kasnije kad je monokularni vid već razvijen zbog čega rjeđe
nalazimo slabovidnost.
Exotropije se dijele na: Insuficijenciju konvergencije - nalazi se većinom u kratkovidnih
osoba (miopa), jer zbog miopije takve osobe nemaju potrebu za akomodacijom, a konvergencija
je otežana. Liječenje se sastoji u nošenju naočala s adekvatnom korekcijom i prizmama, a u
nekim slučajevima i operacijskim zahvatom.
Eksces divergencije uzrokuje povremenu exotropiju s uglom razrokosti koji se povećava
gledanjem u daljinu. Najčešće se javlja u alternirajućem obliku s dobrom vidnom oštrinom.
Redovno se mora operacijski korigovati.
Bazična exodevijacija obilježena ja stalnim velikim uglom razrokosti i slabovidnošću.
Liječenje je redovno hirurško uz pleoptičko liječenje slabovidnosti.

3.1. Vertikalni strabizmi

Hipertropija (otklon prema gore) i hipotropija (otklon prema dolje) su oblici vertikalnog
strabizma. Najčešći uzroci su greške u inervaciji gornjih i donjih ravnih i kosih mišića.
A-sindrom i V-sindrom su oblici vertikalnog strabizma kod kojih se ugao otklona
povećava pri pogledu dole (A sindrom) ili pri pogledu gore (V sindrom).

Stranica 15 od 22
Strabizam

3.2. Dijagnostika strabizma

Anamnezom/heteroanamnezom počinje dijagnostika strabizma. Vrlo je važna

porodična anamneza (pojava strabizma u porodici), vrijeme poroda, vrijeme nastanka
strabizama, bolesti oka i neke druge bolesti. Inspekcija - uočava nepravilnosti položaja glave,
građe lica, izgled korijena nosa (epicantus).
Cover test (test pokrivanja) je bazični test kojim se može ustanoviti ima li uopšte
razrokosti, koja vrsta razrokosti, kao i postojanje slabovidnosti. Testom pokrivanja pokriva se
zdravo oko i prati se što se događa s nepokrivenim okom koje strabira. Testom otkrivanja
(uncover test) prati se pokret namještanja netom otkrivenog oka.
Testom pokrivanja i otkrivanja oka prosuđuju se pokreti namještanja oka. Alternirajući
cover test se izvodi za dijagnostiku latentnog strabizma. Naizmjeničnim pokrivanjem čas jednog,
čas drugog oka prekida se fuzija i otkriva pokret netom otkrivenog oka.
Ispitivanje motiliteta: ispituju se pokretljivost očiju u 9 smjerova pogleda (prema
unutra, van, gore, dolje, međusmjerovi) i konvergencija. Ispitivanje se vrši monokularni i
binokularno.
Konvergencija se ispituje pomoću lampice, igračke na udaljenosti oko 40-50 cm ispred
djeteta s približavanjem oko 2 cm ispred nosa. Kompletan oftalmološki pregled koji obuhvata
pregled od rožnjače preko sočiva, staklastog tijela do fundusa, kako bi se isključile druge očne
bolesti. Određivanje fiksacije visuskopom pomoću test sličica (zvjezdica, kružić) koji se
projektuju na mrežnjaču.
Fiksacija se može odrediti već od drugog mjeseca života. Ispitivanje vidne oštrine je
subjektivna metoda i ovisi o dobi djeteta (maloj djeci ispituje se vidna oštrina uz pomoć sličica,
kukica i kasnije optotipima sa slovima i brojevima).
Skijaskopija je objektivna metoda pregleda refrakcije oka. Izvodi se ukapavanjem
atropinskih kapi 0,5-1,0% ili nekih drugih cikloplegika, kojima se vrši dilataciju zjenice, ali i
paraliza m. cilijarisa (cikloplegija).
Cikloplegija je gubitak snage akomodacije nastale inhibicijom cilijarnog mišića.
Akomodacija je promjenjiva sila sposobna mijenjati refrakciju oka. Za mjerenje statičke
refrakcije oka akomodacija se mora isključiti. Najbolja metoda supresije akomodacije je uporaba
cikloplegika.

Stranica 16 od 22
Strabizam

Skijaskopija se temelji na promatranju sjene pod svjetlom koje dopire iz mrežnjače.

Retinoskop daje svijetlo koje osvjetljava unutrašnjost oka. Reflektirajući to svijetlo mrežnjača
djeluje kao izvor svijetlosti ili sabirno žarište. Zrake izlaze iz oka na način koji im određuje
refrakcija oka - kod miopije izlazeće zrake konvergiraju, kod hipermetropije divergiraju, a kod
emetropije su zrake koje napuštaju oko paralelne.
Za skijaskopiju je vrlo bitno na kojoj se udaljenosti radi. Uglavnom se koriste tri
udaljenosti 50 i 66 cm, te 1 m. Mjerenje objektivnog kuta razrokosti može se uraditi na nekoliko
načina:
o Orijentacijsko mjerenje prema refleksu svjetla na rožnjači (Hirschbergov test).
o Madox krst i Madox krst s prizmama (Krimsky test).
o Egzaktno mjerenje na sinoptoforu i pomoću prizama u slobodnom prostoru.
o PAT test ili test prizmatske adaptacije provodi se kod starijih od 12 godina kako
bi se isključile poslijeoperacijske dvoslike.
o Pregled neuropedijatra, VEP-a, CT i MRI se rade zbog diferencijalne dijagnostike
i u slučajevima atipičnih strabizama.

3.3. Komplikacije strabizma

Komplikacije strabizma su senzorni poremećaji. Motorni poremećaj uzrokovao je

anatomske promjene, tako da se korespodentne tačke mrežnjače više ne podudaraju i nastaju
dvoslike i konfuzija. Javljaju se zbog toga što se dvije slike nastale na mrežnjači dva oka u
strabizmu ne mogu više senzorno ujediniti. Kako su dvoslike nepodnošljivo stanje, nastaju
abnormalni senzorni odnosi. To je moguće kod strabizama nastalih u dječjoj dobi, jer je razvoj
vida i razvoj binokularnog binokularnog vida u toku.
Razdoblje dvoslika u dječjoj dobi traje kratko, jer nastupaju kompenzatorni mehanizmi
obrane od dvoslika. Jedan od kompenzatornog mehanizma je fenomen cenralne supresije, u
kojem nastaje kortikalno potiskivanje slike strabirajućeg oka, čija je posljedica stvaranje skotoma
na mrežnjači (mjesto gdje pada slika u novom položaju oka.). U exostropiji je nazalno od fovee
centralis, drugi skotom stvara se u samoj fovei centralis kako bi se otklonila konfuzija.
Otklanjanjem dvoslike oko koje strabira isključuje se iz vidne funkcije, ako takvo stanje potraje
duže vremena dolazi do pada vidne oštrine ili slabovidnosti (ambliopije).

Stranica 17 od 22
Strabizam

Ambliopija ili slabovidnost je smanjena vidna oštrina za najmanje dvije desetine od vidne
oštrine parnog oka, a koja se ne može poboljšati optičkom korekcijom. Osim slabovidnosti
uzrokovane strabizmom, uzroci nastanka slabovidnosti mogu biti u nekorigiranoj refrakcijskoj
greški, kao i u nistagmusu.
Ekscentrična fiksacija je teška senzorna komplikacija strabizma kada fovea centralis
strabirajućeg oka izgubi funkciju fiksacije, jer je neko drugo ekscentrično mjesto mrežnjače
preuzelo funkciju gledanja. Kako sva ekscentrična mjesta mrežnjače imaju daleko manju gustinu
čunjića od fovee centralis, na tom oku razvija se teška slabovidnost.

3.4. Liječenje strabizma

Liječenje strabizma dijeli se na:

o Konzervativno;
o Hirurško.
Konzervativno liječenje je liječenje slabovidnosti kako bi se poboljšala vidna oštrina, ali i
uspostavila i učvrstila centralna fiksacija razrokog oka (pleoptika). Provodi se korekcijom
refrakcijske greške, okluzijom ili zatvaranjem jednog oka, midrijazom vodećeg oka,
penalizacijom (zamagljenjem) vodećeg oka koja se postiže pojačanom dioptrijom kako bi se
koristilo slabovidno oko.
Pleoptičke vježbe provode se na aparatima kao što su centrofor, koordinator, separator,
sinoptofor. Operacijsko liječenje se provodi na očnim mišićima. Operacije na ravnim očnim
mišićima su:
o Retropozicija - pomicanje od limbusa prema ekvatoru;
o Antepozicija - pomicanje prema limbusu;
o Resekcija - skraćivanje mišića;
o Elongacija "Z" miotomija - produljivanje mišića.
Operacija na kosim mišićima je antepozicija donjeg kosog mišića sa stražnjeg pola ispred
ekvatora oka. Operacija strabizma se provodi u slučajevima velikog ugla otklona,
neakomodativnog konvergentnog strabizma, rano nastalog strabizma (esencijalni konvergentni
strabizam), te u nekom slučajevima paralitičkog strabizma. Konzervativno i operacijsko liječenje
se međusobno nadopunjuju.

Stranica 18 od 22
Strabizam

4. ZAKLJUČAK

Ranim otkrivanjem strabizma kod djece mogu se spriječiti njegove komplikacije od čega
je najteža pojava slabovidnosti (ambliopije) kao i poremećaj binokularnog vida. Pri pojavi
strabizma potrebno je dijagnostikovati uzrok njegova nastanka, provesti liječenje bilo
konzervativno ili operacijsko, kako bi u budućnosti dijete imalo kvalitetan vid, ali i da bi to i
estetski izgledalo kako treba.

Stranica 19 od 22
Strabizam

5. LITERATURA

1. B. Cerovski: Oftalmologija, Školska knjiga, Zagreb (1995)

2. Z. Krivokuća: Anatomija čovjeka, Medicinski fakultet, Banja Luka (2000)
3. J. Krmpotić-Nemanić, Ana Marušić: Anatomija čovjeka, Medicinska Naklada, Zagreb
(2011)
4. V. Draganić, N. A. Jeličić, Lj. Đorđević, V. Radonjić, B. Pejković: Anatomija čoveka
(Priručnik za praktičnu nastavu), Savremena administracija, Beograd (2005)
5. M. Mijač, M. Blagotić, Lj. Đorđević, G. Teofilovski - Parapid: Anatomija čovjeka
(osteologija za studente medicinie) (2003)

Stranica 20 od 22
Strabizam

KONZULTACIJSKI LIST IZRADE MATURALNOG RADA

Ime i prezime učenika:
_______________________________________________________________Razred:________

Tema maturalnog rada:

______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________

Mentor:_____________________
Datum SADRŽAJ KONZULTACIJA (OPIS) NAPOMENE MENTORA
POTPIS

Stranica 21 od 22
Strabizam

OCJENA I ODBRANA MATURALNOG / ZAVRŠNOG RADA

Ocjena pismenog dijela maturalnog / završnog rada: ___________________________________

Obrazloženje ocjene:
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________

Datum odbrane rada:_____________________

Ocjena usmene odbrane maturalnog / završnog rada: ___________________________________

Opća ocjena maturalnog / završnog rada: ____________________________________________

Mentor: ________________________

Stranica 22 od 22