Gimnazija „Jovan Dučić“ Doboj, april,

Doboj 2021 godina

MATURSKI RAD
Tema: Opsada Lenjingrada

MENTOR: UČENIK:

, prof. Andrea Maksimović

Doboj, april 2021

Maturski rad / Gimnazija Doboj

SADRŽAJ

1. UVOD............................................................................................................................................3

2. BOMBARDOVANJE....................................................................................................................5

3. LENJINGRAD I IZGLADNJIVANJE...........................................................................................8

4. KANIBALIZAM..........................................................................................................................10

5. 872 DANA...................................................................................................................................13

6. ZAKLJUČAK..............................................................................................................................15

7. LITERATURA.............................................................................................................................16

Stranica 2 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

1. UVOD

Pod kodnim imenom Barbarossa nacistička je Njemačka 21. juna 1941. godine
pokrenula vojnu invaziju na Sovjetski Savez. Osim njemačkih snaga u invaziji su učestvovale
i vojna postrojenja Finske i Rumjunije kojima su se ubrzo pridružile mađarske, slovačke,
italijanske. Bila je to najveća vojna operacija koju su njemački nacisti ikada pokrenuli, a linija
bojnišnice protezala se od Baltika do Crnog mora (1).

Invazija je bila veliko iznenađenje za sovjetsko vodstvo koje je mjesecima ignorisalo

brojna upozorenja o napadu koji će uslijediti. Invazijske su snage uspjele efikasno savladati
otpor branitelja i brzo prodirati u tri glavna pravca napada. Podijeljenje u tri grupe invazijske
su snage imale, svaka za sebe, strateški cilj - zaposjedanje po jednog od tri velika sovjetska
grada.

Pored strateške važnosti svaki je grad imao i političko-propagandistički značaj. Grupa

armija Jug trebala je okupirati Staljingrad, grad koji je nosio ime sovjetskog vođe, a ujedno je
stajao na putu njemačke vojske ka naftnim poljima Kavkaza. S druge strane Grupa armija
Centar imala je fokus na prodor ka sovjetskom galvnom gradu Moskvi. Pad sovjetske
prijestolnice označio bi nemoć sovjetskog režima da obrani samo središte svoje vlasti. Na
koncu Grupa armija Sjever dobila je zadatak uništiti Lenjingrad, bivšu prijestolnicu Rusije i
grad u kojem je započela Oktobarska revolucija. S vojnog stajališta ovaj je grad bio značajan
jer je u njemu sjedište imala sovjetska baltička flota, ali su u gradu bile smještene i brojne
tvornice posebno oružja.

Feldmaršal Wilhelm Ritter von Leeb zapovijedao je Grupom armija Sjever koja je
imala zadatak zauzeti Lenjingrad i on je to planirao učiniti čim prije. Međutim, nakon što je
Hitler izdao zapovijed da se dio njegovih oklopnih snaga pošalje kao pojačanje Grupi armija
Centar odustao je brzog osvajanja Lenjingrada. Umjesto toga trebalo je oko grada stvoriti
obruč koji će dovesti do predaje grada, a u tome su pomogale i finska postrojenja pod
zapovjedništvom maršala Mannerheima (1).

Kako bi se oduprile očekivanom njemačkom napadu gradske su vlasti Lenjingrada

mobilizovale više od miliona građana koji su radili na izgradnji odbrambenih utvrda. S tom

Stranica 3 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

svrhom izgrađeno je nekoliko linija obrane koje su trebale pružiti jak otpor neprijatelju koji je
nadirao s juga (njemačke snage) i sjevera (finske postrojbe). Na jugu odbrambena se linija
protezala od ušća rijeke Lug do mjesta Čudovo, Gatčina i Pukovo te je dalje išla niz rijeku
Nevu. Još jedna linija obrane prolazile je kroz Peterhof do Gatčina, Pulkova, Kolpina i
Koltušja (1).

U sjevernim predgrađima Lenjingrada uspostavljena je odbrambena linija koja je

trebala zapriječiti put finskim postrojbama. Riječ je bila o utvrdama koje su tu postojale još od
19. vijeka i koje su sada ponovno stavljene u funkciju odbrane grada. Sveukupno grad je
okružen s 306 km drvenih barikada, 635 km žice i 700 km protuoklopnih jaraka. Osim toga
napravljeno je 5000 zemljanih, drvenih i armiranih prepreka te je iskopano 25.000 km rovova
i 15.000 bunkera. Odbrambenu liniju gradili su civili od kojih je većina bila srednjovječne
dobi i nenaviknuta na težak fizički rad. Značajan broj njih bio je u šezdesetim i sedamdesetim
godinama života. Međutim, sve to nije smetalo nacisitčkim pilotima koji su u niskom letu
pucali na nenaoružane civile.

Stranica 4 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

2. BOMBARDOVANJE

Tokom avgusta finske su snage povratile Karelijsku prevlaku koju su izgubile u

Zimskom ratu te nastavile napredovati ka jezeru Ladoga dijelom opkoljavajući grad. Kada su
zauzeli izbočine Beloostrov i Kirjasalo te dostigli graničnu crtu koja je dijelila Sovjetski
Savez i Finsku 1939. godine finske su trupe zaustavile svoje napredovanje. Njemačka je
strana zahtijevala od Finaca da nastave napadati grad, prije svega da započnu i zračne napade
na Lenjingrad.

No, finska je vojska to odbijala učiniti tvrdeći kako cilj Finske nije zauzimanje
Lenjingrada već zaposjedanje granične crte prije izbijanja Zimskog rata. Za to vrijeme
njemačke su snage dalje napredovale te su izbivši na rijeku Nevu 30. kolovoza 1941.
prekinule posljednju željezničku vezu Lenjingrada s ostatkom Sovjetskog Saveza. Prva
granata na Lenjingrad je pala 1. septembra 1941. godine, a prvi zračni napadi na sam grad
započeli su 6. septembra 1941. godine.

Dva dana kasnije (8. septembra 1941.) njemačke su snage izbile na jezero Ladoga
prekinule i posljednju kopnenu vezu prema Lenjingradu. Sada su njemačke snage bile su
samo 16 km udaljene od grada okruživši područje od 5000 metara kvadratnih. Istog dana
započeo je prvi masovan zračni napad na grad, a prije napada Luftwaffe je bacalo letke na
kojima je pisalo: Danas ćemo vas bombardovati, sutra ćete vi sahranjivati. Napad koji je
uslijedio odvijao se u dva talasa. Prvi je talas započeo u 18:45 h kada je na grad bačeno preko
6000 bomba. Drugi je talas uslijedio u 22:45 h kada je grad zasut zapaljivim bombama što je
uzrokovalo 178 požara u samo jednom danu.

Tom prilikom uništeno je i glavno gradsko skladište hrane. Njemački vođa Adolf
Hitler bio je uvjeren kako će Lenjingrad „pasti poput lista“ te je čak dao štampati pozivnice za
proslavu pobjede koja se trebala održati u lenjingradskom hotelu Astoria. Prema njemačkim
ratnim procjenama Lenjingrad je trebao biti prvi veliki sovjetski grad koji će biti okupiran.
Ubrzo zatim (22. septembra 1941.) Hitler izdaje direktivu broj 1601 u kojoj naređuje „St.
Petersburg“ mora biti izbrisan s lica zemlje i konstatira kako nemamo nikakav interes za
spašavanje civilnog stanovništva.

Stranica 5 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

Joseph Göbbels takođe se razmetao izjavama ustvrdivši: Lenjingrad je osuđen umrijeti

od gladi. Do kraja septembra grad je potrošio sve zalihe nafte i ugljena što je značilo da cijeli
grad ostaje bez centralnog grijanja. Kako u stanovima nije bilo grijanja zbog oštre zime
vodovodene su se cijevi smrzavale i pucale što je opet dovodilo do problema sa
snabdijevanjem vodom.

Osim organizovanja obrane pred Sovjete je sada postavljena i teški zadatak osiguranja
snabdijevanja za opkoljeni grad. I prije prekida svih kopnenih veza između grada i ostatka
zemlje situacija je bila izuzetno teška. Tako su šest dana prije prekida redovnog snabdijevanja
gradske vlasti racionalizovale dnevne obroke građana. Fizički radnici svakodnevno su imali
pravo na 600 g kruha, državni zaposlenici 400 g dok su djeca i članovi porodice (drugi civili)
dnevno dobijali 300 g hljeba.

Nakon zatvaranja opsadnog prstena organizovana je opskrbna ruta preko južnog dijela
jezera Ladoga i uskog koridora zemljišta između jezera Ladoga i Lenjingrada kroz koji se još
uvijek, premda uz veliki rizik, moglo proći. Tokom ljetnih mjeseci snabdijevanje preko jezera
odvijala se plovilima, a tokom zime kamioni su prevozili zalihe preko tvrde kore leda koja se
hvatala na površini jezera. Gotovo cijelo vrijeme opsade ovaj je put, službeno nazvan Vojni
put broj 101 ali poznat pod raznim drugim nazivima (Ledena cesta, Ulica života, Put smrti),
bio pod neprestanom neprijateljskim udarom.

Poteškoće Crvenoj armiji radio je i duboki snijeg u koji su upadala transportna vozila
te napuknuti led kroz koji su vozila mogla propasti u jezero. I pored toga Crvena je armija
uspijevala osigurati kakvo-takvo dopremanje zaliha te iz grada izvlačiti civile i ranjenike. Za
sigurnost transporta bila je zadužena sovjetska flotila kao i lenjingradski protuvazdušni korpus
te pripadnici sigurnosnih postrojenja. U prosjeku bilo je potrebno 3 dana da se u grad
dopremanja zaliha hrane dostatne za jedan dan.

Svjesni da je opsada grada, u kojem je sada boravilo preko dva i pol miliona ljudi,
neizbježna Sovjeti su organizovali evakuciju civila i tvornica. Zadatak da organizuju
evakuaciju dobili su Kliment Vorošilov i Geogrij Žukov i ona se odvijala u tri faze. U prvoj
fazi (jul - avgust 1941.) iz grada je evakuirano 336.000 civila i to uglavnom djece. Tokom te
prve faze veći dio gradske industrije izmješten je u Sjevernu Rusiju i Sibir. U drugoj fazi
(septembar 1941. - april 1942.) iz grada je evakuisana 659.000 civila koji su iz grada izašli
preko jezera Ladoga (2).

Stranica 6 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

Posljednja treća faza odvijala se u periodu od maja 1942. do listopada iste godine kada
je takođe preko jezera Ladoga iz grada izbjeglo oko 403.000 civila. Možda bi broj spašenih
bio i veći da je agresor poštovao barem minimum pravila ratovanja. Svetlana Mageva prisjeća
se kako je to izgledalo kada su nacistički avioni bombardovali konvoje Crvenog krsta u
kojima su se nalazila i djeca: „Nisu marili za to što su to bili kamioni Crvenog krsta. Zimi
smo vidjeli svjetla kamiona koja su svjetlila u vodi kada bi kamion potonuo, a ljeti smo često
viđali dječje kapice u vodi“ (2).

Stranica 7 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

3. LENJINGRAD I IZGLADNJIVANJE

U prvim mjesecima opsade njemačke su snage uspjele uništiti sva skladišta hrane
zahvaljujući upornim bombardovanjima. Ogromne količine žita, brašna i šećera pohranjene u
skladišta nepovratno su izgubljene. Gotovo cijeli grad bio je u požarima jer su napadači
koristili zapaljiva i visoko eksplozivna sredstava kako bi učinak bombardovanja bio što
strašniji. Prema službenom izračunu gradskih vlasti od 12. jula 1941. zalihe žita i brašna bile
su dostatne za još 35 dana; zalihe prekrupa i tjestenina za 31 dan; masti za 45 dana; šećera i
slastica za 60 dana te zalihe mesa i stoke za 33 dana (2).

Istog dana došlo je do nove racionalizacije dnevnih obroka prema kojoj su fizički
radnici primali 500 g kruha, uredski zaposlenici i djeca 300 g te ostali članovi porodice 150
grama. Smanjene su i porcije mesa ali su umjesto toga povećane količine šećera, slatkiša i
masti u prehrani. Našavši se u iznimno teškoj situaciji građani su morali iznalaziti razne
načine kako bi preživjeli. Nakon nestanka zaliha brašna kruh se pravio od zobi kojima su se
prije toga hranili konji koji su sada hranjeni lišćem s drveća. Mačja i ovčja crijeva pržena su
te začinjena uljem od klinčića, a tako dobijena tečnost služila je kao zamjena za mlijeko dok
je supa pravljena od morskih trava.

Kako bi se zadovoljile potrebe za hljebom on je pravljen od drvne celuloze. Glad je

bila tolika da su radnici jeli mast iz tvorničkih mašina i pili ulje iz limenki. Međutim, u uprkos
silnim naporima stanovnici su unosili samo 10 % potrebnog dnevnog unosa kalorija. Kako je
vrijeme odmicalo dolazilo je do sve većih racionalizacija hrane. Do kraja 1941. godine
dnevna potrošnja hljeba za fizičke radnike smanjena je na 250 grama, a svi ostali dobijali su
125 grama hljeba dnevno.

Život u opkoljenom gradu postajao je sve teži, a Hitler tokom svog govora u
Münchenu 8. novembra 1941. uzvikuje: „Lenjingrad mora umrijeti od gladi!# Nakon toga
slijedi veliko bombardiranje grada tijekom kojega su uništene sve glavne zalihe hrane u
gradu. Istog mjeseca sav javni gradski prevoz prestao je s radom, kao i brojne fabrike. Ipak
prije konačnog zatvaranja obruča oko grada Sovjeti su uspjeli iz grada evakuisati čak 86
velikih strateških industrija.

Stranica 8 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

Do kraja jula 1941. godine jedini način na koji su se građani mogli ugrijati bilo je da
sruše postojeće drveće u gradu te od njega prave ogrijev. Prije toga, kao zamjena za ogrijev,
građani su već upotrebili namještaj i knjige. Tokom cijelog perioda opsade agresorske su
postojenja siurno bombardovale sistem, vodosnabdijevanja kako bi građani ostali bez vode.
Zbog toga su u vrijeme zime građani bili prisiljeni bušiti rupe u rijeci Nevi kako bi ispod leda
našli vodu ili bi topili led i snijeg. Takav način dolaska do pitke vode sa sobom je nosio i
brojne opasnosti po zdravlje.

Dodatna otegotna okolnost bila je ta što je zima s 1941. na 1942 godinu bila jedna od
hladnijih, a temperature su se spuštale i do -40 C. Tokom decembra 1941. svakodnevno umire
između 5000 i 7000 civila, a velik broj preminulih ostavljen je nepokopan pod snijegom sve
do iduće godine. Kada su se na proljeće snijeg i led počeli topiti moglo se vidjeti kako tijela
umrlih plutaju rijekama.

Stranica 9 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

4. KANIBALIZAM

Glad i užasni uslovi života u gradu budili su najgore ili najbolje u ljudima. To se jasno
može iščitati u dnevničkim zapisima i svjedočanstvima samih građana. Arkadij Lepkovič
vodio je dnevnik tijekom opsade i u njemu je zapisao kako ga je krajnja glad dovela do toga
da postane nepovjerljiv prema supruzi. U dnevniku ju je opisao kao "vraga u suknji" jer je bio
uvjeren kako njegova supruga skriva kruh od njega. Uskoro je Arkadij shvatio kako ovakva
situacija ne vlada samo u njegovoj obitelj zaključivši: "Cijeli grad je postao ovakav, jer je
bitka za život donijela očaj svakom živom čovjeku." Strašna glad dovodila je i do halucinacija
među izgladnjelima. Osamnaestogodišnja Nina Mervolf posvjedočila je kako je njezin otac,
posve izmučen glađu, u jednom trenutku počeo vrištati: "Gdje je moje tijelo? Ne znam što mi
se dogodilo. Ne razumijem što mi se događa. Gdje je moje tijelo?" Nešto slično doživjela je i
Natalija Uskova koja se prisjetila da je ležeći u krevetu slušala radio i potom je počela osjećati
da njezina glava ispunjava cijelu sobu. Tada trinaestogodišnja Valia Peterson sumnjičila je
svoga oca da je pojeo njezina psa.

Glad je dovela i do pojave prostitucije, kako ženske tako i muške, a sredstvo plaćanja
bila je hrana. Kako bi utažili potrebu za hranom građani su činili gotovo nezamislive stvari ne
bi li preživjeli. Nije bila rijetkost da se sa zidova skidaju tapete koje bi se zatim kuhale, a
potom bi vodu u kojoj bi skuhali tapete popili. Bila je to prilično hranjiva hrana jer se u to
vrijeme smjesa za lijepljenje tapeta pravila od jaja i šećera. Međutim, dok je s jedne strane
veći dio građana gladovao bilo je i onih koji nisu imali takvih problema. Uglavnom se radilo o
pripadnicima gradskih vijeća. Jedan od takvih vijećnika bio je Nikolaj Ribskovskij koji je u
svom dnevniku zabilježio kako je objedova kavijar, gusku, puricu i pršut. U jednom je danu
toliko pretjerao s hranom da je morao ići na oporavak u bolnicu.

Ono što je najviše pogodilo stanovnike grada je glad koja je posebno bila izražena
tokom zime s 1941. na 1942. godinu. Tokom januara i februara 1942. godine mjesečno je
umiralo oko 100.000 ljudi, a većina je umirala od posljedica gladi. Nakon što su građani
pojeli sve kućne ljubimce pa čak i ptice te pacove došlo je i do pojave kanibalizma. U NKVD-
ovim arhivama pronađena su izvješća koja govore o tim slučajevima. Recimo izvještaj,
izvještaj od 13. decembra 1941. spominje trinaest slučajeva kanibalizma. U jednom od njih

Stranica 10 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

majka je trojicu svojih sinova nahranila mesom 18-mjesečne bebe dok je u drugom slučaju
suprug ubio suprugu kako bi njenim mesom nahranio svoje sinove i nećakinje. Ruski pisac
Danil Granin, koji je živio u Lenjingradu tokom opsade, povodom obilježavanja 70. godina
od probijanja nacističke blokade 2014. godine govorio je zastpunicima u Bundestagu o tim
danima. Govoreći o kanibalizmu tokom opsade spomenuo je i ovu epizodu: "Dijete je umrlo -
imalo je samo tri godine. Majka je njegovo tijelo položilo u prozor s dvostrukim staklom i
svaki dan rezala komad mesa s tog dijeteta kako bi nahranila svoje drugo dijete, kćerku. Tako
je uspjela postići da njezina kćerka preživi (3).

Još jedna svjedokinja toga vremena, Klaudija Naumova, u svoj je dnevnik zapisala 22.
februara 1922.: „Počeo se pojavljivati kanibalizam. Hodam ulicom i vidim truplo, vraćam se
istim putem i vidim da nedostaje komad trupla.“ Zabilježni su i slučajevi napada na žene i
djeca kako bi poslužili kao hrana. Do kraja decembra 1942. NKVD je uhaio 2105 kanibala
koji su se dijelili u dvije kategorije. U prvoj kategoriju ulazili su oni koji bi jeli trupla koja bi
pronašli (trupložderi) dok bi u drugu kategoriju ulazili oni koji bi smišljeno ubijali ljude kako
bi ih zatim pojeli (ljudožderi). Oni koji bi bili svrstani u prvu kategoriju slani su u zatvor dok
je nad onima iz druge kategorije izvršena smrtna kazna.

Kako sovjetski krivični zakon nije imao odredbu prema kojoj se nekome moglo suditi
za kanibalizam sve osuđujuće presude oslanjale su se na član 59., stav 3. Kaznenog zakona
koji je spominjao „razbojništvo posebne kategorije“. Statistički gledano 64 % kanibala bile su
žene, 90 % ih je bilo nepismeno, a 44 % nezaposleno te ih je samo 2 % od ukupnog broja
imalo ranije kaznene evidencije. Najčešće se radilo o ženama koje su imale djecu te nisu
imale novčani prihoda kojima bi mogle osigurati hranu. Ali, uprkos svemu valja naglasiti
kako je uzimajući u obzir broj stanvonika u gradu i iznimno teške uslove života kanibalizam
ustvari bio rijetka pojava. Veću stopu bilježio je broj ubojstava kojima su počinitelji željeli
doći do bonova za hranu. Samo u prvoj polovini 1942. godine zabilježeno je 1216 ubistava te
vrste (3).

Dugotrajna opsada grada uzrokovala je kod stanovništva depresiju te su vlasti

pokušavale bodriti građane kako bi održali moral ljudi u opkoljenom gradu. U grad je
dostavljeno nekoliko kopija tada popularnog filma Čapajev koji je govorio o životu carskog
dočasnika Vasilija Čapajeva koji se tokom građanskog rata u Rusiji pridružio
revolucionarima. Premda bez visokog vojnog obrazovanja Čapajev je uspio postati
zapovjednik 25. streljačke divizije i izvojevati značajne pobjede u ruskom građanskom ratu.

Stranica 11 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

Grad je u nekoliko navrata posjetio i popularni glumac Boris Babočkin koji je u filmu
Čapajev glumio glavnog lika. U nekoliko navrata tokom opsade organizovani su i koncerti
klasične glazbe. Među njima valja istaknuti Sedmu simfoniju Šoštakovića, poznatu još i pod
nazivom Lenjingradska ili Herojska simfonija koju je kompozitor pisao u opkoljenom gradu
dok su na grad padale njemačke granate (3).

Stranica 12 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

5. 872 DANA

Dana 12. januara 1943. Crvena armija pokreće operaciju Iskra tokom koje sovjetske
snage iz Lenjingrada i Volkova kreću u kontranapad na južnom dijelu bojišta. Šest dana
kasnije (18. januara) sovjetske snage uspijevaju probiti opsadnu liniju i otvoriti koridor kojim
se omogućava bolje snabdijevanje Lenjingrada. Nedugo potom u promet je puštena
željeznička linija između Lenjingrada i Moskve.

Opsada je konačno završila 28. januara 1944. kada su se posljednja njemačka

postrojenja povukle od 60 do 100 km od Lenjingrada. I posljednjeg dana opsade neprijatelj je
bombaridrao grad jer je Hitler izdao zapovijed da se Lenjingrad pretvori u prašinu. Uprkos
svim tim stradanjima moral građana ostao je na visokom nivou i grad je - koliko je to bilo
moguće u ratnim uslovima - funkcionisao. Usprkos ratnim događanjima tokom prve zime
2500 studenata je uspjelo diplomirati na gradskom sveuličištu.

Već u martu 1942. godine radno sposobno stanovništvo izašlo je na ulice kako bi grad
očistilo od smeća, a tokom aprila komunalne su službe počele obavljati svoje zadatke. Premda
tokom opsade sistem vodovoda i kanalizacije nije funkcionisao u gradu nije izbila niti jedna
epidemija zahvaljujući iznimnim naprima gradskih infektologa. Premda je grad bio izložen
gotovo neprekidnoj paljbi u njemu se nije prestao odvijati kulturni život. Čak i prve zime koju
su građani proveli pod opsadom u gradu je radilo nekoliko škola i pozorišta. Uprkos teškim
uslovima života u okruženom gradu već u studenome 1941. organizovane su posebne ekipe
koje su svakodnevno s ulica uklanjale tijela umrlih.

Kako bi patnja građana zauvijek ostala u memoriji Sovjetskog Saveza, ali i svijeta
gradske vlasti Lenjingrada utemeljile su povjerenstvo koje je imalo zadaću prikupiti
svojedočanstva o teškom životu tijekom opsade. Povjerenstvo je vodilo razgovore s
građanima i tako prikupljalo svjedočenja, ali i zaprimalo dnevnike građana. Sve do 1949.
godine povjerenstvo je svoj posao obavljalo bez većih poteškoća, dok je sam grad dobio status
grada heroja i Lenjinov orden.

MEđutim, tada je sovjetski vođa Josif Visarjnovič Staljin odlučio ukloniti dokaze
smatrajući kako se dvije i po godine iznimno teške opsade ne mogu smatrati ličnim uspjehom

Stranica 13 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

sovjetskog vodstva već prije Pirovom pobjedom koja za sobom povlači neugodna pitanja.
Recimo, kako to da su njemačke snage u kratkom vremenu uspjele tako duboko prodrijeti u
sovjetsku teritoriju ili zašto nije organizovana masovna evakuacija civila prije nego se grad
našao u okruženju? Povjerenstvo je ukinuto, a njegovi članovi optuženi da „umanuju
Staljinovu veličinu“.

Broj ljudi koji su stradali tokom opsade različit je ovisno o izvoru. Sovjetska je vlada
izvijestila o smrti 670.000 ljudi. Drugi izvori iznose više procjene koje se kreću od 700.000
do 1.500.000 stradalih. Velik broj stradalih - oko pola miliona - sahranjen je na
Memorijalnom groblju Piskariovskoje. Danas je to mjesto obilježavanja stradanja gdje mnogi
donose crvene karanfile ili komade kruha kojima podsjećaju na stradnja stanovnika
Lenjingrada tokom opsade koja je trajala 872 dana. Točan broj stradalih teško je utvrditi jer je
prije rata na stotine hiljada ljudi neregistrovano živjelo u gradu. Osim toga, nakon njemačkog
napada na Sovjetski Savez velik broj ljudi pobjegao je iz iz Latvije, Estonije, Pskova i
Novgoroda tražeći utočište u Lenjingradu.

Stranica 14 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

6. ZAKLJUČAK

Dakle, tek 18. januara 1943. godine preko razglasa stanovnicima Lenjingrada je
objavljeno: “Posle sedmodnevnih borbi vojnici lenjingradskog i volhovskog fronta su se
spojili i tako probili blokadu Lenjingrada”.

Za tri nedjelje je postavljena železnička pruga, nazvana Šlizenburskom trasom. Ona je

prolazila na oko 5 km od fronta i bila pod stalnom vatrom nemačke artiljerije, ali se njome
moglo odvijati snabdevanje. Iako je još bilo rano da se normalizuje snabdjevanje blokada
kopnenim putem je bila probijena.

Ruske snage su pokušavale da potisnu Njemce od Lenjingrada, rezerve nemačke grupe

Sever su uspjele da zaustave i utvrde položaje po Lenjingradu.

Do tada su Rusi razradili taktiku borbe protiv nemačkih ukopanih formacija. U

odjeljenjima je bio glavni mitraljez MG42, a cijelo odjeljenje ga je praktično opsluživalo.
Rusi primjetivši to su u prvim trenucima prvo uništavali topom ili minobacačem mitraljesko
gnezdo a potom i ostalo odjeljenje.

Njemci 1943. uvode nove puškomitraljeze i tako povećavaju vatrenu moć svojih
odeljenja. Umjesto jedne tačke sad su imali celo odjelenje kao više tačaka koje nisu mogli
uništiti. Novo oružje su nazvali jurišni mitraljez.

U 1944. godini ruska komada je razradila ponovnu ofanzivu pod Lenjingradom u cilju
potpunog odklanjana blokade grada. Ovoga puta je izabrala teren pod Aranbaumom koji
njemački tenkovi nisu nikada mogli zauzeti zbog teške artiljerije.

Stranica 15 od 16
Maturski rad / Gimnazija Doboj

7. LITERATURA

1. Buckler, J., Mapping St. Petersburg: Imperial Text and Cityshape, 2005.
2. Lincoln, W. B., Sunlight at Midnight: St. Petersburg and the Rise of Modern
Russia, 2000.
3. Volkov, S.St,. Petersburg: A Cultural History, 1995
4. Britannica - https://www.britannica.com/place/St-Petersburg-Russia
5. Brockhaus and Efron Encyclopedic Dictionary -
http://www.iddk.ru/ru/cdrom/73147.html
6. Expat arrivals - http://www.expatarrivals.com/asia-pacific/russia/weather-
russiaGeographia - http://www.geographia.com/
7. Languages of the World - http://www.languagesoftheworld.info/geography/is-
saintpetersburg-a-primate-city-and-the-demographic-tale-of-two-cities.html
8. Latitude - https://latitude.to/map/ru/russian-federation/cities/saint-petersburg

Stranica 16 od 16