ETIKA ABORTUSA

(Seminarski rad)

Mentor: Prof. dr
Student: Ivana Mihajlović 109-18/VFT

U Banjoj Luci, januar 2021. godine

Seminarski rad

SADRŽAJ

1. UVOD...........................................................................................................................................4

1.1. Cilj rada.....................................................................................................................................4

1.2. Metodologija..............................................................................................................................5

2. ETIKA I ABORTUS.....................................................................................................................6

3. REZULTAT ISTRAŽIVANJA.....................................................................................................8

3.1. PRO-LIFE pokreti.....................................................................................................................8

3.2. PRO-CHOICE Pokret................................................................................................................9

3.3. Stav religija..............................................................................................................................10

4. DISKUSIJA.................................................................................................................................12

5. ZAKLJUČAK.............................................................................................................................14

6. LITERATURA............................................................................................................................15

2
Seminarski rad

SAŽETAK

Pobačaj ili stručnije abortus predstavlja spontan ili izazvan prekid trudnoće uz
odstranjenje embriona tj. fetusa iz majčine maternice prije nego je plod postao sposoban za
samostalan život. Rasprava o nekim normama koje se odnose na moralno, ne može ako se voditi
prije toga dok se ne utvrde poslјedice. Abortusi kao ubistva imaju svoju žrtvu i negativnu
poslјedicu. Na prvome mjestu tu su deca odnosno fetusi koji se ne rode. Žena takođe predstavlja
žrtvu abortusa. Na nju se odnose i psihičke i fizičke poslјedice, neprijatnost i opasnost. Pretežno
pobačaj samo prividno prođe bez poslјedice za zdravstveno stanje te žene koja je abortirala. Kroz
istoriju pobačaja, indukovani pobačaji bili su izvor većih etičkih polemisanja, kontroverze i
aktivizma. Rasprava o pobačaju, pogotovo ona koja se odnosila na zakon o pobačaju pretežno je
predvođena zagovaračkom grupom koja pripada jednoj od dvije strane. U okviru Ustava
našezemlje se kaže da svaka žena ima neotuđiva pravada odluči samostalno o redoslijedu i broju
djece. Noviji propisi uklјučuju i odredbu za kontracepciju, sterilizaciju., kao i vještačku
oplodnju.

Ključne riječi: Abortus, etika, posljedice.

3
Seminarski rad

1. UVOD

Pobačaj ili stručnije rečeno abortus (na lat. abruptio graviditatis) predstavlja spontan ili
izazvan prekid trudnoće uz odstranjenje embriona tj. fetusa iz majčine maternice prije nego je
plod postao sposoban za samostalan život. Može nastati zbog smrti fetusa ili recimo može da
rezultuje smrću fetusa. Abortus može da nastane spontano, radi nekih komplikacija u toku
trudnoće ili može da se vještački izazove (1).

Abortus svakako ima dužu istoriju i bio je izazvan uz mnoge različite metode, uklјučujući
samim tim i abortifikante bilјnog porijekla, uz upotrebu oštrih predmeta, fizičkim traumama i
nekim drugim tradicionalnim načinima. Danas moderna medicina koristi različite preparate ili
lijekove i različite hirurške tehnike za izazivanje abortusa.

Legalna strana, učestalost kao i kulturni pogled prema abortusu različiti su širom planete.
U okviru mnogih država vodi se rasprava između pobornika i protivnika abortusa kada su u
pitanju etički i pravni aspekti. Približni broj namjernih abortusa koji su izvedeni još u 2003. g.
širom svijeta iznosi negdje oko 42 miliona abortusa, što je u opadanju naspram skoro 46 miliona
pobačaja koji su izvedeni davne 1995. g. (1).

1.1.Cilj rada

Cilj ovog rada je da se na osnovu dostupnih izvora podataka na datu temu, kao i literature
različitih autora, približi sam pojam abortusa (pobačaja), kao i njegovo etičko prihvatanje u
svijetu i kroz različite religije.

4
Seminarski rad

1.2.Metodologija

U radu je obuhvaćeno prikupljanje, analiza i sinteza podataka, uz korištenje različitih

dostupnih izvora saznanja, a sve to sa ciljem da se što više sazna o datoj temi.

5
Seminarski rad

2. ETIKA I ABORTUS

Kroz istoriju pobačaja, indukovani pobačaji bili su izvor većih etičkih polemisanja,
kontroverze i aktivizma. Rasprava o pobačaju, pogotovo ona koja se odnosila na zakon o
pobačaju pretežno je predvođena zagovaračkom grupom koja pripada jednoj od dvije strane. U
današnjem vremenu takve su rasprave pogotovo intenzivne u Americi.

Sa jedne strane mnogi su protivnici abortusa, koji su uglavnom za veću zakonsku

restrikciju ili čak za potpune zabrane abortusa. Osnovni argument jeste stav, da je plod unutar
majčine utrobe lјudsko biće koje ima potpuna prava na život a to pravo je iznad svih drugih
prava (poput recimo prava majke, da izabere da li želi dijete) pa oni zbog toga pobačaj uzimaju
kao ubistvo. Opisuje se zagovorništvo prava na život (na engl. pro-life).

Veći dio tradicionalne religijske organizacije (poput Katoličke Crkve) strogo zastupaju
ovakav stav, te se mnoga javna i privatna rasprava o abortusu svede na religijsku raspravu
vjernika i ateista. Abortus zabranjuje i Hipokrat u zakletvi, koju polaže svaki lјekar (u modernijoj
verziji: "Apsolutno ću da poštujem lјudski život od samoga začetka.", ili kod tradicionalne grčke
verzije: "Isto tako neću da dajem ženi sredstva za pometnuće ploda.") (3).

Glavna načela u medicinskoj etici jesu: borbe protiv bolesti, borbe za očuvanjem života
od njegovoga začeća, a ne da se pogoršava već postojeće stanje. Pozivajući se na takva načela,
protivnici liberalizacije vještačkog prekidanja trudnoće ukazuju na to da se, uz široku primjenu
abortusa, ovakva načela na određene načine i krše. U našoj zemlјi stavovi prema vještačkom
prekidanju trudnoće su vrlo jasni i pred zdravstvenim radnikom se ne postavlјa etička dilema.

U okviru Ustava se kaže da svaka žena ima neotuđiva pravada odluči samostalno o
redoslijedu i broju djece. Noviji propisi uklјučuju i odredbu za kontracepciju, sterilizaciju i
vještačko osjemenjivanje.

6
Seminarski rad

Implikacija oko svakog oblika kontracepcije daje pravo ženi, koja je punolјetna i
mentalno sposobna, da po propisu, do 10. nedjelјe trudnoće slobodno može da odluči o vještački
izvedenom abortusu.

Tek poslije isticanja od 10. nedjelјe trudnoće, ako žena idalje želi da vještački abortira,
dužna je da se obrati u komisiju. Malolјetnice mlađe od 16 g. Trebalo bi, da uz zahtjev za
prekidanje trudnoće, i pismene pristanke roditelјa ili staratelјa, mogu to da urade. Indikacija za
vještački pobačaj starije do 10. nedjelјe trudnoće su poput (3):

 Etičkih,

 Eugeničnih

 Medicinskih,

 Socijalnih indikacija.

Medicinska indikacija podrazumjeva oboljenja žena koje bi trudnoćama i prođajem

mogla da ugroze njen život.

Etička indikacija je trudnoća ostvarena sa silovanjem, te zavođenjem nad malolјetnim

osobama, zavođenjem uz zloupotrebu položaja, rodoskrvnjenjem odnosno incestom.

Eugenična indikacija je biološko-genetski faktor za oštećenje fetusa, sa obolјenjima

majke u prva 3 mjeseca dok je trudna (u okviru organogeneze), može da očekuje da se dijete
rodi s težim tjelesnim ili nedostacima duševne prirode.

Socijalna indikacija u najnovijim zakonima jeste isklјučena i zato je bila uzrok brojnih
protestovanja, jer su se takve najviše i upotreblјavale. Tu se uklјučivalo: lošije materijalno stanje
roditelja, više djece, veća starosna razlika između djece, vanbračna trudnoća i drugo.

7
Seminarski rad

3. REZULTAT ISTRAŽIVANJA

Kroz istraživanje dostupne literature došla sam do određenih saznanja iz oblasti abortusa
u svijetu. U nastavku slijedi rezultet istraživanja.

3.1.PRO-LIFE pokreti

Pro-life pokreti (na lat. Pro = za, engl. Life = život) jesu društveni i politički pokreti, koji
se zauzimaju za poštovanje i zaštitu za vrijednost lјudskoga života od samog začeća pa sve do
prirodnog oblika smrti. Osnovno djelovanje jesu protivlјenja abortusu, kao i protivlјenja
eutanaziji, zatim protivljenje za kloniranje, smrtnu kaznu, manipulacije nad lјudskim
embrijonom i dr. Pro-life pokreti promoviše vrijednosti koje čini porodica, brak, majčinstvo i
poštovanje starije ili hendikepirane osobe (4).

Zagovornici u pro-life pokretima smatraju, da lјudski životi počinju uz začeće. Takvi

pokreti se zalažu, da lјudska bića dobiju pravne statuse osobe od samog trenutka njihovih začeća.
Takođe, traže pravnu zaštitu koja se odnosi na kompletan period od začeća sve do prirodne smrti
i za poništavanje zakona, koji omogućavaju abortus i eutanaziju.

Pro-life pokrete obično podržavaju hrišćanski pripadnici (katolici, pravoslavna vjera i

konzervativn protestanti) ali i manje grupe poput Jevreja i Hindusi. Katoličke Crkve i svaka
Pravoslavna Crkva protive se abortusu u svakom slučaju (4).

8
Seminarski rad

3.2.PRO-CHOICE Pokret

Sa druge strane ako se posmatra kompletna situacija, oni koji su protiv bilo kakve
zakonske zabrane, obično se pozou na prava žena na izbor da li će imati dijete. Zbog toga se
opisuju poput zagovaraoca prava na izbore (engl. pro-choice). Pretežno ne ulazeći u raspravu
kada započinje život, smatra se da lјudska bića dobijaju prava kada se rode . Argumentuje se stav
uz mnoge komplikovane životne situacije u kojima pobačaji imaju smisla kao i neželјene
poslјedice zabrana. Nisu baš zagovaraoci abortusa, i vrlo često pobačaje smatraju negativnim
pojavama unutar društva koje treba da se suzbijaju uz prevenciju, a ne zabranom.

Rasprave se isto tako fokusiraju na pitanja, treba li trudna žena da obavjesti ili da ima
dopuštenja drugih u posebnom slučaju: kod malolјetnice njenih roditelјa; kod zakonski udate
žene ili žene udate običajnim pravima, njenoga muža; ili trudne žene biološkoga oca djeteta (4).

U okvirima bivše Jugoslavije pobačaji su legalizovani još 1978. g. Tada se usvaja "Zakon
o zdravstvenoj mjeri za ostvarenje prava na slobodna odlučivanja o rođenju djece", koji je u BiH
još aktuelan. Po tom zakonu, prekidanje trudnoće može se izvršavati do isteka 10. sedmice od
samog dana začeća. Posle toga isteka, abortus mogu izvršiti samo prema odobrenju koje se
dobija od komisije, a pod uslovom i po postupcima utvrđenima s datim zakonom. Obavlјa se
abortus samo u ovlaštenoj stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi (4).

9
Seminarski rad

3.3.Stav religija

Recimo, stav Katoličke Crkve još od 1869. g. jeste, da ljudski život započinje uz začeće
pa ga treba poštovati i najbrižnije zaštititi od samog začeća pa sve do prirodno nastale smrti. Ko
svojevoljno ili svjesno učestvuje u abortusu, automatski se izbacuje iz Katoličke Crkve i ukoliko
želi da ponovno postane član Crkve moraće da traži ponovni prijem. Po crkvenom pravu
kanonskom, sveštenici imaju pravo da uskratiti primanja pričesti onima koji aktivno učestvuju u
pobačaju.

Na Drugome saboru vatikana abortus i ubistvo djece nazvani su "nečuvenim zločinom".

Papa Ivan II. Pavao je dosta puta izrazio protivljenje abortusu. O njemu se pisalo i u okviru
enciklike "Evangelium Vitae", gdje se naziva u vidu smrtnog grijeha. Majka Tereza na govoru
kod dodjele Nobelove nagrade mira 1979. g. izjavljuje da je, da "najveće uništavanje mira danas
zapravo od krika nevinog, nerođenoga djeteta”. Kada jedna majka može da u svom krilu ubije
svoje sopstveno djete, koji tada gori zločin od toga još postoji da mi počnemo da sami sebe
ubijamo?

Jula 2006. g. Kongregacija za nauke vjere protivi se korištenju ćelije iz tkiva abortirane
djece za proizvodnje vakcina, a to su činile neke od farmaceutskih kompanija. Ostale od
hrišćanskih vjerskih zajednice obično se protive abortusu.

Bošnjaci abortus smatraju zabranjenim kod većine slučajeva. Ukoliko je ženin život
zapravo s takvim jednim postupkom ugrožen dozvoljava se kao manje zlo od 2 zla. Ne postoji
nekakva verzija zajedničkog mišljenja, kada započinje zapravo ljudski život, međutim slažu se
kako je nakon 4. mjeseca fetus dobio svoju dušu i od već tada abortus nije nikako prihvatljiv,
osim za slučaj opasnosti ženinoga života ili silovanja.

Jedan dio Jevreja se protivi abortusu, a dio ga podržava. Jedna od struja za jevreje smatra,
da je osnova za zabranu abortusa zapravo to što osobe koje ubijaju svoj plod unutar ženine
utrobe oskvrnjuje sve ono što je stvorio Bog Sveti, pa to može da obečašti Njegova umjeća.

10
Seminarski rad

Tradicionalno hinduističko učenje osuđuje abortus, jer hinduizam propovijeda ne-nasilјa.

Izuzetak jeste situacija, ako je majčin život unutar smrtne opasnosti. Hinduisti se tada zalažu, da
se u okviru svake situacije izabere opcija sa najmanje nepovoljnih poslјedica.

Budizam kao religija nema neki svoj službeni stav o abortusu. Jedan dio budista smatra,
kako je abortus pogreša izbor i da život započinje upravo sa začećem, a dio budista opet
odobrava abortuse, tako da su mišljenja podijeljena.

11
Seminarski rad

4. DISKUSIJA

Rasprava o nekim normama koje se odnose na moralno, ne može ako se voditi prije toga
dok se ne utvrde poslјedice. Abortusi kao ubistva imaju svoju žrtvu i negativnu poslјedicu.

Ginekolog iz Amerike Bernard Natanson, snimio je ponašanje ploda ultrazvukom od

nekih 12 nedjelјa, za vrijeme izvođenja tog abortusa. Na tome filmu se vidi panični pokret fetusa
koji pokušava da umakne, ali ne uspije. Na kraju se njegova usta razvuku kao kod teškog krika.
Ovakav snimak je iz toga razloga nazivan "Nijemim krikom". Ostaje u vazduhu samo jedno
pitanje na koje svi vrlo dobro znaju odgovor, a to je da li je to djete možda htjelo da živi? Ko to
zapravo ima pravo da oduzima njegov život? (2).

Žena takođe predstavlja žrtvu abortusa. Na nju se odnose i psihičke i fizičke poslјedice,
neprijatnost i opasnost. Pretežno pobačaj samo prividno prođe bez poslјedice za zdravstveno
stanje te žene koja je abortirala.

Fizička poslјedica se dijeli na (2):

 Ranu;

 Kasnu.

Žena uglavnom primjećuje ranije poslјedice. Pretežno su u pitanju povreda materice ili
susjednih organa poput crijeva, mokraćnih kanala, bešike, velikih krvnih sudova, tu su i veća
krvarenja proširenog i povrijeđenog krvnog suda materice, ali i nekog okolnog organa.

Kasna poslјedice nije odmah jasno vidlјiva, ali uz bolјe poznavanje bolesti i razvijanjem
medicine se utvrdilo da kasna poslјedica ima veću ulogu za zdravlјe žene. Poslјedica po ženu
može da bude i psihička. Pogotovo posle više pobačaja jave se znaci za depresiju i razdražlјivost.

Dalјe, žrtvuje se brak, odnosno supružnici. Dođe do razočaravanja i nesigurnosti u

polnome životu, neskladnosti, seksualne nervoze, frigidnosti, strahova od trudnoće ili strah od

12
Seminarski rad

neplodnosti. Slјedeća žrtva jeste dijete koje je rođeno između, prije ili poslije abortusa njihove
majke. Kada sazna za abortus koji ih okruživao, shvata da je pukom srećom i slučajno preživio i
ugledao svjetlost dana.

Poslјedica je mnogo veća i širega obima nego što se to misli. Žrtve su u cijelom društvu
jer je budućnost društva s svakim pobačajem sve neizvjesnija.

13
Seminarski rad

5. ZAKLJUČAK

Abortus dakle predstavlja uništavanje života koji je još uvijek u fazi nastajanjs i upravo
zbog toga je sam po sebi potpuno neprihvatlјiv. Međutim, ocjena abortusa možemo da damo
samo za kontekst u kome se takav slučaj događa, ali tu recimo postoje i drugačiji faktori osim
prava na život poput: Samoodređivanja žene, te poslјedica za djecu i majku. Smatra se da će se
svi složiti se bez dalјnjega složiti da je medicinska indikacija za abortus u potpunosti ispravna.

Oko socijalnih indikacija može se dalje diskutovati, ali tu bi se trebalo da se uzme u obzir
ne samo interes koji se odnosi na dotičnu ženu, već i društvo u cjelini: Trebaju li društva, ukoliko
se već zabranama abortusa žena prisilјava na majčinstvo, preuzeti i odgovornosti i za dato dijete?
Smatra se kako jedno bez drugoga nije dosljedno, i uloga države se vidi prije svega u okviru
pomaganja neželјenih beba i njihovih majki, ali zadnja odluka bi ipak trebala da ostane na majci.

14
Seminarski rad

6. LITERATURA

1. B. Erceg: Legalizovani masakr, Zagreb (2004)

2. V. Šimunić: Abortus, Medicinska Naklada, Zagreb (2011)

3. R. D. Lukić i B. Košutić: Uvod u pravo, Pravni fakultet, Beograd (2009)

4. J. Marić: Medicinska etika, Megraf, Beograd, (2008)

5. T. Karel: Medicina i društvo, Medicinski fakultet, Beograd, (2005)

15