DR LUJO KNEZ VOJNOVIC!

PAD
DUBROVNIKA
KNJIGA DRUGA
(1807.-1815.)

603539
7. 5.

SS-

KNJIGA DRUGA
(1807.-1815.)

./

PREGLED SADR2INE.

!>
Knjiga druga.
(1807 1815)

Glava

I.

1807.
I.

blika

Friedland.
u Beu

radi

srpski planovi, 4.

Napoleonova poljacka vojna,

povratak nezavisnosti, 3.

za

Politika nadanja,

5.

2.

RepuSlaveno-

Austrijska vojska

Dubrovacka nota bedkome

6.
Friedland, 10.
Nota tuilerijskome kabinetu, 9.
Tilsit. Pregovori izmegju Napoleona i Aleksandra,
II.
II.
Tilsitski Ugovor,
NapuStanje Dubrovnika sa
13.
Upecatak u Rusiji, 16.
Tilsitski stil
strane Rusije, 14.
Tilsitski isto5ni program
Talleyrandov odstup,
i ton,
17.

sa Bellegardom napuSta Sipan,

kabinetu,

7.

18.

tilsitski

ugovor, 19.

Tilsitski rezim.

Spor o putu, 27.

montova

izjava

Boku, 33.

Dubrovnik

III.

Otezanje vojene okupacije, 21.

Odnosi sa Turcima

(13.

2akobinski

Avgusta),
pokreti

32.

Rusima, 30.
MarFrancuzi zapremaju

u Dubrovniku,

34.

Zatisje, 35.

Pitanje o upisivanju mrnara za francusku flotu, 36.

Carev
Sorgo
Talleyrand,
D2ivo Natali u Milanu, Napoleonovi
Turska nemo6na da zauzme za Dubrovnik,
Kirikova
Misija Karla Natali u Carigrad,
Uporna nadanja Senata,
Nadanje dubrovadkijeh
Incident dubrovaCkoga konpomoraca njihova pisma,
Lauriston naregjuje da na brodosulata u Livornu,
Senat
vima dubrovaCka zastava zamijeni sa talijanskom,
Diplomatska
intervenciju
Senatov
V. Zastava. Lauristonova proklamacija,
Dubrovadka zastava skida
odgovor,
Orlanda,
IV.

put u

Sorgova misija.

37.

Italiju, 39.

42.

pogledi, 43.

se

44.

defekcija, 46.

47;

49.

50.

se

51.

53.

Porte, 54.

trail

gverilja, 56.
57.

58.

se

59.

Glava

II.

"Finis Reipublicae.
Januara 1808.)

(31.

Bor

I.

Protestacija

zastava razvija na Placi, 63.

Talijanska se

a.

Senata,

Republika

uporno

Marmontu,

68.

65.

Misija Diiva

produiava

Instakcije

svoje

Pariz, 65.

Republidin

funkcije,

Karbogi, 69.

Finis Reipublicae.

II.

Kaboge u

Clausel

67.

rad, 71.

Posljednji akti suvereniteta,

Marmont u Dubrovniku
raspuSta
u njegOTO
Bruere
ukida republikansku

Marmontov
Napoleonu,
Dubrovnika,
Napoleon odoOprovrgavanje Marmontove
Marmont, dubrovaki
braya ukinude Republike,
Garagnin zamjenjuje Bru^ea,
Dubrovnik u Carstvu. Apatija Evrope Papa
Dubrovadke

prema
no. Sve Puiani,

Peta

in.
Schonbrunnski mir
Wagram
Dubrovnik u
Osnivanje
Oktobra)

Avgusta
u Parizu
Napoleonovi planoyi za Dubrovnik,

75.

vladu,

Senat,

ime,

Delort,

upravitelj

77.

izvjeStaj

82.

optuinice,

85.

90.

herceg,

96.

103.

97.

III.

stela,

107.

Pitanje

109.

stenstvo,

(6.

Jula),

120.

Iliriji,

122.

119.

Ilirije,

121.

deputacija

Ilirska

Vla-

fideikomisa,

Pravoslavni, 116.

Jevreji, 114.

koalicija, 117.
(14.

aneksiji, 106.

klase

Sultan, 104.

1810),

(15.

123.

124.

Glava

III.

Posljednji let Slobode.

<i8i3
I.

U s t a n a k.

Sedma

koalicija,

1814)

Napoleon u

138.

Rusiji, 136.

Lipsko
Oktobra
jadranskome primorju
Konavoski
Vlaho Kaboga
(1809
Bautzen, 140.

(19.

vlastele

1813), 143.

Odstup, 137.

141.

1813),

pokret,

142.
i

Englezi na
Tajni rad

Sorgo va nadanja, 139.

Liitzen

Diivo Natali, 148.

XI

Dom
Priroda dubrovatSkoga ustanka,
glavni
Harper u dubrovaCkijem vodama,
ustanka,
Organizacija pokreta,
Lowenova proklamacija,
Vlaho Kaboga u Cavtatu,
Konavljani ustaju

Ustanak
Engleza,
Engleska pomorska
odaje podast dubrovaSkoj zastavi
Kaboga privremeni Gubernator" organiNov.
Juna^ko
Ustanici na
ustanka,
Ustanici prenose glavni stan u Gruz,
drianje ustanika,
Nesuglasice izmegju Engleza, Boj u Gniiu
Austrijske
Dubrovnik
Decembra),
Kraj godine
Gjeneral Milutinovi6
Milutinovideva
u Gruiu
Januara
Kabozin

Frana Bone kod engleskoga

Saziv skupStine,
admirala
John Gore-a,
Pregovori
Sastanak u MokoSici
Januara),

Karla
kanskoga odbora
Milutinovidem,
Misija Miha Bone u
Osnovna
u Zadar
Milutinovidev kompromis vlastelom,
pogrjeska

Ustanak u Gradu,

na Plodama,
Milutinovid
Montrichardova
u Grad,
Austrijska zastava na
Januara)
Natali,

149.

inspirator

151.

150.

152.

prvi,

se

156.

iri,

154.

155.

Politika

157.

158.

sila

(15.

160.

1813),

Srgju,

161.

zacija

162.

163.

165.

164.

intrige,

169.

1813, 172.

170.

politika, 174.

1814), 173.

(3.

preokret,

Misija

175.

176.

Sir

177.

republi-

179.

(18.

sa

Befc,

vlastele,

Natali

Misija

185.

186.

187.

189.

190.

Natali

191.

kapitulacija,

194.

II.

(9.

blokiran,

166.

192.

193.

ulazi

Placi (30.

195.

Druga okupacija.

Dogagjaji po Milutinovi^evom

Napoleonova abJohn Gore o dubrova^kim ostrvima, 199.

Austrijska politika prema Dubrovniku,
Napoleon i
200.
ilirsko pitanje, 202.
Pariski mir
Napoleon i Evropa, 210.
Bonin izgon, 221.
Bonina misija, 214.
(30. Maja 1814), 212.
Schonbf unski manifest, 225.
Rasprava o deputaciji Cesaru,

ulazu

izaslanstvo bosanskoga vezira, 196.

dikacija, 198.

Sir

Pozzina protestacija, 230.

Protestacija vlastele (30.
Avgusta 1814), 231.
Kapitulacija, 236.
Zakletva vjernosti

226.

Austrijskome Cesaru, 237.

III.

Porta

Dubrovnik.

Andreossy,
Stiirmerovi razgovori
Mahmud
Levanti,

Austriju,

238.

242.

254.

240.
s

Porta se

Drugo

zali

Portom, 248.

se orijentira

na Rusiju

na

Kirikovo izdajstvo,

prema

Dubrovani u

Austriji, 225.

XII

Glava IV.

Bee

Carigrad.

(1815)
I.

Bedki

Kongres.

Pristupanje,

Luja XVIII,
Sastanak Evrope u Bedu,
Dubrovnika,

u konverzacijama,

kongres, 262.

Instrukcije

270.

273.

Statistiika

259.

263.

272.

komisija,

Francuska

Dubrovnik
GjeIskljucenje

274.

nova, 281.
II.

Su

o n.

Vlastela yije<5aju

o uspostavljenju

Republike,

u Carigrad, 294.
Stanje Turske,
Natali u Carigradu, 303.
Napoleonov povratak u Fran301.
cusku, 305.
Kona&ie sjednice kongresa, 306.
Sud o beCkome
kongresu, 308.
Waterloo, (i8. Juna 1815), 310.
Engleska
Cesar Frano I u Dubrovniku,
predaje ostrva Austriji, 311.
Dubrovnik
Sudbina posljednjijeh republikanaca, 314.
313.
Epilog, 326.
Suton, 323.
u Engleskom parlamentu, 317.

292.

Misija D2iva

Natali

Isprave.

Glava
I.

I.

Spisak francuskijeh pristaSa u Dubrovniku

aderenti francesi a Ragusa),

Dubrovnik, 26. Decembra

II.

(Lista

degli

415.

1807:

Proklamacija gjenerala

Lauristona, 419.

Glava
III.

31.

II.

Govor pukovnika Delorta izrecen

Januara 1808:

u dubrova^kom Senatu, 420.

IV.

Dubrovnik,

i.

Februara 1808: Marmont Napoleonu, 424.

Glava
(Dubrovadka

MokoSica

V.

III.

Rijeka)

18.

Januara

1814:

Rezolucije skupStine dubrovaSke vlastele, 428.

VI.

Boni,

Gruz,

20.

Januara

1814:

Akreditivna

pisma

Mihu

431.

VII.

Gruz, 27. Januara 1814: Kapitulacija gjenerala Mont-

richarda, 433.
VIII. Mleci,

24. Aprila

1814: Kontradmiral

Sir

John

Gore

Jeru Natali, 440.

IX.
vlastele,

Dubrovnik, 30. Avgusta 18x4: Protestacija dubrovaSke

442.

X. Dubrovnik, Septembra
ralu

1814: Pismo

protestatara gjene-

Milutinovidu, 446.

Glava IV.
XI.

D2ivo Natali,

misiju u Carigrad

18 15

(R6sum6 de

la

Pregled aktivne

procedure za

procedure active), 449.

Dodatak.

Francusko-austrijski spor

yanti (1816

,.

podanstyu Dubrovdana u Le-

1817), 341.

Tursko-austrijski

publikom (x8i6

spor

Portinom

1819), 363.

C.

Afera Bettera (18x7

x8x8),

383.

suzerenstvu

nad

Re-

GLAVA PRVA,

TILSIT.
(1807.)

Glava prva.
1807.

I.

Tredega Februara godine 1807 proslavi se dan

Svetoga Vlaha uobicajenim sjajem u prisustvu sa-

moga Kneza, Nikse Dinka

steklo sa svijeh strana,

diere"

cas

bjese

zamisliti

poslao

pa

Sarake. Naroda se bjese

i

tradicionalne ,,Alabar-

Mogase

sipanjski knez.^

se

za

da Republika nije podlozena vojnom

rezimu Cara Francuza, Krai j a Italije Ali dok tako,

u trenutnom primirju onog februarskog dana, na
istocnoj obali Jadranskoga Mora, dubrovacka drzavica davase sebi iluziju predrevolucione istorije, u
sumama i na sledenim mocvarama pruskoga sela
Eylau, bijase se izmegju Francuza i Rusa strasan i
!

nerjesiteljan boj. Pripremljen sa ruske strane tvrdo-

kornim Bennigsenom u prvijem danima Februara,

razvi se protiv Napoleonove volje 8-a
svrsi se o
sumraku onoga dana prizorom krvavoga i snijeznoga razbojista na kome lezaSe 50.000 sto ubijenijeh
;

Sebastijan Gradi.

U pismu od

i.

Februara sprovodi vladi spisak

12 Alabardijera" koji imaju, po uobidajenom ceremonijalu, da

prisustvuju ,,funcijonima" na dan preslavnoga mucienika Sv.
Vlaha Parca nas^a". Ova su 6 alabardijera iz Sugjurgja:
Miho Cvjetkovid, Luka Si pa, IHja Vuji<S, BoSko Calze, Petar Gjonovid i Marko Farletta, a ova su 6-ica iz L ti k e
Ivo Dobud,
Ivo Sez, Tonko Glavid, Baldo Pozovid, Pero i BoSko Matovi6.
:

Iz Op6. Arh.
L. Vojnovlii,

Pad Dubrovnlka.

'

Poljafika vojna.

to ranjenijeh Ijudi.^

pokolja

li

dans

froyable

Marsal Ney uskliknu: ,,Stranoga

a bez uspjeha
la

!"

bourrasque

toj

,,bousculade ef-

aveuglante"

(Sorel)'

sam Napoleon scase da bude uhvaden od Kozaka.

Na vijest o boju kod Eylaua prodrhta cijela Evropa.
Cinjase se kao da Napoleon nije vise nesavladljiv.
Bennigsen naredi da se zapjeva Te Deum. Zgazena
Pruska pridigne glavu i ponudi Aleksandru alijansu.

Za jedan trenutak

koalicija rijesiti svijet

Ovim

da ce nova evropska
Napoleonske m6re.

svi iscekivahu

vijestima osokoljen, Senat razvi

jadu

ra-

Prva mu misao bi da se utece Rusiji koja

skrajnim krakovima bijase jo u Boki Kotorskoj,
a drzase u neizvjesnosti samu Napoleonovu sredu.
Sokoljase Republiku i to, sto je kroz svog otpravnika
poslova Puthona saznala bila, da Rusija nepomidno
stoji na svom zahtjevu da Francuzi napuste Dubrovnik. I zaista, 2. Januara Budberg pisase grafu
Razumovskome ,,Mi ne 6emo da predamo Kotor
jer da se pitanje vrati u pregjasnje stanje, trebalo
bi da se Dubrovacka Republika napusti. S a m o u
torn slucaju mi bismo mogli popustiti ponovnim
trazenjima Beckoga Dvora, a da ne izlozimo ono
uvazenje koje imamo pravo da trazimo".^

dinost.

il

30.000 Rusa, 20.000 Francuza.

,,Uzasna gurnjava u zasljepljivom vihru."

'

En

effet,

pour replacer

la question

dans

son etat primitif,

faudrait que la Republique de Raguse fut evacuee, car ce n'est

qu*alors que nous croirions pouvoir ceder

aux demandes

reiterees

de la Cour de Vienne sans compromettre la consideration, a laquelle

nous avons droit de pretendre." Prepiska Razumovski, god. 1807

br.

I.

R. D. A. Cf. Dodatak br. XI.

II.

knjige.

Republidin rad u Begu.

Razumovskoga
sandar

Kurakin.

zamijeni

Dvadeset

knez

Alek-

februara

Senat

Becu

petoga

a ta jednodusnost u
jednoglasno
da
toliko je znacajnija sto bjese postala rijetkost
Malo Vijece uputi Puthonu sifrovanu depesu, da
odluci^

kod novog ruskog poslanika ponovi one

sifri

vladi

javi

rezultat

ovijeh

iste

korake

da odma

koraka.

Ministar

koje bjese preduzeo kod Razumovskoga ^

Menze
uputi Puthonu
djela, Dzivo
Marta depesu u recenom smislu,^ a 29. Aprila
ponovi vladine naredbe sa osobitim obzirom na
slobodu narodne plovidbe.* Puthon imase da Kura-

inostranijeh

I.

da je engleski guverner ostrva

Malte, Ball, proklamacijom od 28. Januara oslobodio
sve dubrovacke brodove u Malti i stavio do znanja

kinu saopsti

oblastima,

zastavu

to,

da

opet

engleska

vlada

neutralnom.

smatra

Molice,

dubrovacku
Puthon

dakle,

kneza Kurakina, da izradi i sa ruske 3trane dubrovackoj plovidbi potpunu slobodu. Preporucivase
se Puthonu duboka tajna oko ovoga delikatnoga
pitanja (gelosa materia).

Na ovijem jadranskijem stranama uopce ne

se vjerovati

scae

u konacni poraz Rusa. Ni Austerlitz

une erreur historique

Fridriha Velikoga,

ne

ni

Jena,

poraz veterana

mogahu uzdrmati bezazlenu

vjeru nasega naroda u nepobjedljivost Rusije. Eylau

^

Cons. Rog.

O ovom Puthonovom

1807 pass.

radu kod Razumovskoga nestale su

depeSe.
^

Lett^e

Sifri,

di

Levante

ibid.

e Ponente.

Slaveno-srpski planovi.

davase spoljni izgled vjerovatnosti ovome ubjegjenju.

juznjackijem glavama nicahu svakojaki planovi.

Nemirni

crnogorski

mitropolit

pokretu, utvrgjen od Senjavina

bjese centar
i

svemu

Sankovskoga u

vjeri

da Rusija nikad, ni pod koju cijenu ne <^e napustiti

Boku Francuzima. Godina sedma bjeSe izbrisala sve
pregjasnje godine. Budberg
neprijatne uspomene
mjeseca maja podnese Gospodaru jedan ovakav plan
Od Crnegore
sa Podgoricom, Spuzom i 2abljakom
:

Boke Kotorske,
cije

da se stvori

Dalmajedno Slaveno-Srpsko CarHercegovine, Dubrovnika

stvo.^ Titulu slaveno-srpskoga Cara

znadajna je ova
hipnoza carske titule u jednom dijelu nasega maloga
nosio bi sa ostalim svojim titulama sam
naroda
Sveruski Imperator. Upravitelj, biva Namjesnik, ove
Carevine zvao bi se ,, president" i morao bi biti rogjen
Rus, a podpredsjednik bio bi sam Vladika sa titulom
Dubrovnik.
ruskoga knjaza. Prijestonica Carstva
UtopistiCki, ali simptomaticni planovi
U ovo nekoliko mjeseca izmegju sjeSe kod Eylaua i boja kod
Friedlanda i diplomacija groznicavo radi. Napoleon
nugja pruskome kralju mir i savez, Aleksandar pregovara s istim kraljem i s Austrijom. U Be6u, sticajem prilika, nalazase se dvor pitanja. Da je mogla
Austrija da odstupi od neutralnosti u korist stare

svoje Austerlicke saveznice, situacija bi se bila

mozda

^
Izvjestaj Budberga Caru o planu Vladike Petra Petrovica
podnesenom preko arhimandrite Simeona Jokovi^a kao ,JednoduSna zelja crnogorskoga mitropolite i svih naroda toga kraja

koji ispovijedaju

42 199.

vjeru

pravoslavnu"

(sic

I)

Tracevski,

IV,

Politiika nadanja.

osnova izmijenila. Pozzo di Borgo 30. Marta izjavi Stadionu u Aleksandrovo ime
,,Ne htjede li
Austrija da se pridruzi Njegovu Velidanstvu, a
iz

Bonaparte ponudi prihvatljive uslove, produzenje bi

izliSno".^ Puthon, koji prisluskivase kod
Stadiona, izvjestavase Republiku da se radi 02-

rata bilo

biljno

o miru.

gresu.

Za

to

Kruzase

glas

evropskome kon-

Senat ponovno navaljivase na Sorga,

mu

na zauzimanju, laskase mu, dakneza (Conte) ma da se dubrovadkoj

vlasteli ova titula daje samo u pasaportima za inostranstvo, ali ne u kreditivnim pismima" i savjetovaSe ga da vreba na zgodan cas, na sretnu priliku
(qualche felice circonstanza) koja bi mogla Republagodarivase

vaSe

blic!

mu

titulu

da donese oslobogjenje.

Glasovi

nekakvom

evropskom sporazumu ne scahu da utole. Ali Austrija prikupljase svoje sile i ne mogase nita da
preduzme. Engleska odrece garanciju ruskome zajmu.
25. Aprila u Bartensteinu Aleksandar i Fridrih Vilhelm potpisa^e sporazum po kome se angazovahu
da ne 6e pregovarati o miru sa Napoleonom dok
Francuska ne bude potisnuta na Rajnu (d la limite
du Rhin) Crtahu se ve6 uslovi koje 6e evropska koalicija od god. 1 8 13 bez rezultata postavljati Napoleonu. Situacija se, dakle, orjentovaSe na rat. A ipsik
u Dubrovniku jo mjeseca Juna pravljahu se kombinacije o evropskom miru i o kongresu koji 6e taj
mir da sredi. ,,Ovu publiku, pise Timoni Stadionu,
koju mogu nazvati prosvedenom, kako je besposlena ni s 6im se drugim ne zabavlja nego li prav.

Bourgeois,

288

289.

Austrijanci naputaju

Sipan.

Ijenjem svakakvijeh kombinacija o torn predmetu".^

AH

na koji

Senat,

primjeniti
izvjestaja,

vlada

Timonijeva fraza nije mogla

Puthonovijeh nagagjanja i

se

hvatase

necemu da
pravom

trebase

jer

bjese

se

primila

se

nada.

Istina,

konsternacijom

sa

da su austrijske trupe pod gjeneralom Bellegdje se bjehu

gardom definitivno napustile Sipan
i da
zadrzale za svijeh pregovora sa Senjavinom

vijest,

su se vratile u Trst. Prisustvo Austrijanaca u dubro-

vackijem vodama bjese jedan elemenat u vladinom

optimisticnom shvatanju situacije. Dubrovcani se

nadahu prelaznom austrijskom garni zonu, predteci

oslobogjenja. Udarac bi strasan.^ AH 7. J una Timoni
preda Menzi jedno pismo Frana I. Cesar saoptavase

Knezu smrt

svoje druge zene Marije Terezije^

Ijubaznim rijecima RepubHci pokazivae da

je nje-

zina nezavisnost za njega nacelno neosporna. Opet

duhovi

se

Senat

pridigose.

odgovori

Caru

Franu

Juna) blagodaredi mu na saopstenju, uzimljud

2iva sauceSda u Carevoj zalosti, izjavljujudi svoje

(10.

27.

'

s'

Marta B. D. A.

Timoni, 27. Marta.

Ce public, que je puis dire

amuse, 4tant disoeuvr^, qu' a

imaginables A ce sujet. 31.

Timcniju pismo u kcme se

da ,,blagodari

primstvu

faire

Januara,
s

toutes les

^claire,

ne

combinaisons

Bellegarde uputi sa Sipana

njim oprastase. Moljase ga ujedno,

vladi Prejasne Republike na gosto-

svim
i na
uslugama njima iskazanijem". Original pisma u antikvamoj zbirci
Gill hof era i Ranschburga u Beiu.
'

sa kojim bjee poi^astila desarske trupe

Kci Ferdinanda

Cara Frana Josipa.

Kralja obiju

Sicilija,

baba sadaSnjega

Nota bedkome kabinetu.

nadanje

tvrdo

vanjem

da

(mediante

mocnim njegovim

ce

validissima

la

sua

posredo-

mediazione)

one zelje kojima ih je Cesar po6aDvanaestoga J una, kako vijesti o evropskome

kongresu ne scahu da umuknu, Senat uputi Beckome
i
Pariskome Dvoru formalne note kojima trazase
da nezavisnost Republike bude uzeta u prizrenje
kod buducijeh opstijeh pregovora. Puthon, ne bude
li kao
prosti charge d' affaires mogao da preda notu
licno samome Cesaru, imase da je podnese Stadionu.
,,Dubrovacka republika glasila je nota,^ postojana,
u svom postovanju prema uzvisenom Austrijskom
vidjeti ispunjene
stio.^

Domu,

sjecajuci se jake zastite

kojom su

je njezini

vazda pocastili, prizivlje sada, u punom

povjerenju, obranu i zastitu Njegova Cesarskoga i
Kraljevskoga Apostolskoga Velicanstva. Njegovu je
Velicanstvu dobro poznat lanjski ulaz francuske vojske na teritoriju Republike i zauzece svijeh njezini jeh
tvrgjava koje se jednako nalaze u francuskom posjedu.
Nije ovo mjesto da se opisu straSne posljedice toga
slavni vladaoci

ulaza, unistenje Republicinoga pomorstva, pustosenje

jednoga dijela njezine

teritorije usljed

rusko-crnogorske

Ove bezbrojne stete bacile su Republiku i

njezine podanike u takav polozaj, da joj, potraje li
sadanje stanje, ne 6e vie biti mogu6e da postoji. Iz
ponora zala u kojoj se nalazi, Republika se obraca
na velikodusnost Njegova Velicanstva, jedini zaton
najezde.

njezinim tjeskobama,

moli da

Lettere di Levante e Ponente.

'

Nota per

la Corte di Vienna,

12.

bi

je

Njegovo Veli-

Guigno 1807.

Ibid.

Nota begkome kabinetu.

danstvo blagovoljelo pripomo6i da

joj se povrati

trajno

blagostanje. OpSte je vjerovanje, da predstoji kongres

za zakljucenje evropskoga mira posredovanjem Njegova Velicanstva, od koga 6e, u torn slucaju, da
zavisi sudbina cijele Evrope. Republika misli, da je
osvanuo sretan trenutak kad bi i ona mogla da osjeti
Carsko blagovoljenje i zastitu tim, da joj se naroCitim
dlankom ugovora obezbijedi njezina sloboda i nezavisnost kao to i potpunu neprikosnovenost njene male
Drzave (coll' assicurare con un* espresso articolo del
Trattato la sua liberty ed indipendenza e la piena
integrity del

nada da 6e

piccolo suo

Stato).

uspomene Carevi Leopold

Ona

se toliko

prije

blagodarno sjeda da blage

to postidi, to se
I

Karlo VI nijesu pre-

zreli da se za nju interesuju

i
da izrade u karloviCkom i pozarevadkom ugovoru mira naroSite i
tako mudre clanke, da je Republika sretno ostala
onakva kakva bjeSe prije otpoCimanja onijeh ratova.
Predanost kojom se ponosi ova Republika prema
svijetlim Ugarskim Kraljevima, od preko pet stotina godina, uzviSena zaStita kojom je kroz tako
dugo slijedstvo godina ca5ahu i podriavahu, oi^ivIjuje u njoj vjeru, da 6e i Njegovo VeliCanstvo, po
ugledu tolikijeh slavnijeh svojijeh predSasnika, blagovoljeti milostivo joj pru5iti ruku pred opasnosti
istrage koja joj predstoji. Nista ne moze da za jednog
modnog vladaoca bude slavnije i Casnije, nego li da
se zainteresuje za jednu malu Republiku i da joj
priskoCi u. zugjenu pomod. Ovako blagotvorno djelo
Republika iScekuje od velikodusnog srca Njegova
Velicanstva. To 6e za nju biti najutjesnija epoha,

Nota tuilerijskome kabinetu.

jer 6e u njoj mo6i da s razlogom slavi zastitu Monarha kome 6e da duguje svoj politicki zivot".^
U noti Tuilerijskom kabinetu Republika Napoleonu pripisivase sudijsku vlast nad narodima
(la volontd Sua e stata I'arbitra del destine delle Nazioni) predskazujuci, na Cetrnaest godina unaprijed,
Manzonijev verdikt.^ I Caru Francuza Republika
otvoreno pominjase
slobodu, nezavisnost i neprikosnovenost. ,, Republika se tvrdo nada svrsavase
nota, da Njegovo Velicanstvo ne 6e prezreti da nebrojenim pobjedama koje krase carski mu vijenac
udruzi i slavu obezbjegjenja jedne male Re publike
koja bas za to sto je malena s pravom ocekuje od
tako velikoga Monarha dobrocinstvo koje za nju
nema nikada dosta velike cijene. Tako 6e se Republika slatko sjedati da je za tako veliko dobro6ins<vo
obvezana velikodusju besmrtnoga Napoleona".^ U
isto doba poslase se hitna pisma Velikome Veziru
i Reis Efendiji, a 14. J una pisase se Puthonu
,,Zatrazite ponovnu audienciju kod Kurakina i molite
ga da nas preporuci u iducim pregovorima mira,
da bi nasu Republiku ona pomenula u novom ugovoru kao sto je bjeSe u Oubrilovom.* Neka nam za:

Prilozeno je ovoj noti pismo Stadionu u

kom

Republika

uvjerava ministra da 6e njegovo slavno ministarstvo" uspije

mu

u svoje najsretnije epoke".

'

Ei ik silenzio
S'assise in

Ibid.
;

ed arbitro

mezzo a

Nota alia Corte

Republika pogrjeSno miSljaSe da

njezinu

IV. passim.

di Parigi,

(Cinque

lor.

'

uslovila
Gl.

li

da obezbjedi Dubrovniku nezavisnost ubrojiti ova Republika

isti

JiJaggio).

datum.
je Rusija,

a ne Francuska

nezavisnost u Oubrilovom ugovoru. Cf. knj.

I.

Friedland.

10

jamci potpun integritet nase Drzave

mirnu neza-

visnost Re publike kako prije rata". Predmet je van-

redno delikatan, tajna treba da se najstroze cuva.

Da. Ali onog istog dana kad Republika pisase

Puthonu, Bog vojska bjese opet dao pobjedu Napoleonovim bataljonima. Cetrnaestoga
na
J una,

samu

godisnjicu

kod

pobjede

Marenga,

Napoleon

kod Friedlanda ametice potuce Ruse. Ruska vojska

oko cetiri sahata po podne, uz prkos eroizmu sto ukaza
protiv marsala Lannesa i
Neya, nagne da bjezi
na sve strane. 25.000 Ijudi ostade na bojnom polju,
80 topova padnu u ruke Francuzima. Konigsberg,
Tilsit, sva Pruska do Njemena bjese predata NaAleksandar bijase

poleonu.

Nemase

ni

saveznika,

ni

sada

vojske.

zaista

stajase otvorena neprijatelju. ,,Sire, pisae

veliki

knez

Konstantin

Pavlovic,

pobjegjen

Njegova Carevina

mu

brat,

poraza

svjedok

kod Friedlanda, ako ne cete da zakljucite mir sa

Francuskom, a Vi dajte svakome Vasemu vojniku
dobro nabijen

pistolj

Vi 6ete u

ovom

jeli.

naredite

mu

da sam sebe

sluSaju posti^i upravo

ustri-

onaj

isti

kakav bi Vam donio nov i posljednji boj

koji <5e neminovno otvoriti vrata Vasega Carstva
francuskim trupama, priviknutim bitkama
vazda
rezultat

pobjedonosnim". ^

Bennigsen

zatrazi,

mirje (22. Juna).

Aleksandrovo ime, pridocnije knez Lobanov-

Dva dana

predstavi se Napoleonu porukom mira.

Francuza prihvati sa zadovoljstvom Aleksandrove ponude za sastanak. Ispunjavase se i Napo-

Rostovski

Car

Martens,

Op.

cit.

296.

Tilsitski

pregovori.

leonova zelja da sa Rusijom utanaci alijansu protiv

Engleske i za diobu Istoka, a i Aleksandrova zadnja

misao da ce svojim licnim carom i sa svojom hitrinom Napoleona privuci k sebi i svojim planovima.
Aleksandar knezu
,,Budite kod Napoleona, pisase
Lobanovu, tumac moje blagodarnosti i uvjerite ga
o mojoj

da

zelji

tijesni

nama

savez megju

prosle bijede nasijeh naroda.

Recite

mu, da

savez bio postojano predmet mojijeh zelja

mome
srecu

ubjegjenju,
i

takav

savez

moze

izgladi
je

taj

da,

po

obezbjediti

spokojstvo zemaljskoga sara".^

Dvadeset cetvrtoga J una sastadose se Aleksandar

Napoleon na rijeci Njemenu, zagrlise se i ugjose
i
u paviljon gdje se sami porazgovorise puna dva sahata.
Prekosutra dan zapocese u pruskom gradicu Tilsitu
pregovori

miru.

II.

Ne

bjese vise ni Evrope, ni kongresa, ni optega

mira o kome snijevase dubrovacki Senat. ,,to je

Evropa?" reci ce jos mnogo mjeseca nakon Tilsita
ruski kancelar Rumjanzov francuskome ambasadoru
Savaryu
,,Sto je Evropa? Gdje je, ako li nije iz.^ U Tilsitu stadose da vijemegju vas i nas ?"
6aju, ne predstavnici evropske koalicije sa Napoleonom, nego dva modna vladara od koja jedan bjese
pobjedilac, drugi pobjegjen, ali pobjediocu opasan
i
potreban. ,,U neprekidnim licnim konverzacijama,
:

Martens,

S o

r e

1,

230.

ibid.

12

Tilsitski pregovori.

nas

uvjerava

Martens,^

Imperatori

rjesavahu

sva

mezzo termine" po
Napoleonovoj obicajnoj rijeci. To je razlog zasto
ima tako malo arhivnijeh dokumenata o tilsitski j em
pregovorima".^ To mi narocito i toliko vise zalimo,
to bi vanredno vazno bilo da saznamo razgovore
Imperatora o jadransko-balkanskome pitanju. Mi
sporna pitanja

nalazahu

,,il

nijesmo kadri nego dedukcijama

iz opSte poznatijeh

odnosnog akta o tilsitskome mini

da objasnimo potpunu, bezuslovnu kapitulaciju Rusije odnosno jadranskoga primorja; usudan istorijski
konferencija

dogagjaj,

iz

posljedice

cije

iscrpljene.

Tilsitu

se

ni

u dandanaSnji

rjeavala

nijesu

sudbina Pruske,

NjemaSke, Poljske i Istoka. Mi demo se zadriati

na ovom potonjem pitanju kao onom, koje se neposredno tide sudbine nasega grada.
Mnogo se izmegju dva Cara g o v o r i 1 o o
Istoku, ali o

Ta,

sa

bi prvi

njemu je i najmanje uslo u

Napoleonove

strane

tilsitski

hotomi6na,

ugovor.

nejasnoda,

glavni podetak poznijega nesporazumljenja iz-

megju oba Cara. O Carigradu Napoleon ne SdaSe

ni na kakav naCin da se veze, to vie, odma u podetku Aleksandru odrece i samo pravo da pomisli
^

Op.

cit.

299

300.

Albert Vandal

Nau svom djelu, u tri toma

mogao da iznese o tako presudnim
tilsitskim pregovorima nita viSe nego li to se iz uspomena zna.
Dokumenti nedostaju. Isto se moze re6i i o djelu Rusa S e r g i j a
2

Ni

pol^on et Alexandre I-er" nije

TatiSdeva Alexandre I-er et Napoleon d'apr^s leur correspondance inedite 1801

181 2. Paris, 1891" u kome za divno Cudo

niti

jednom

pitanje

rijedi nijesu

spomenuti ni Dubrovnik,

ni

kotorsko

Ugovor.

Tilsitski

na

Bosfora

posjed

gospodstvo

nikada

,,Carigrad

svijeta !"

13

Napoleonove

bise

To znaci

rijeci.^

Ali

nemodne Turske u kojoj se onijeh dana

dogodila promjena na prijestolu,^ Napoleon

ni o diobi

bjese

ne htjede nikakva obedanja da da Aleksandru. Vlasku

Moldavsku, u skrajnom slucaju Bugarsku stavljase

mu u izgled, a za sebe zatrazi mogudnost da razvije
i

postepeno stipulacije
note Carevi

nicne

pozunskoga ugovora, da

mozda

svoji Albaniju, Epir,

Grcku.

utanacise

pri-

dvije izmje-

redakciju

definitivnu

Kurakin nemahu
J una vladaoci ga
potpisase. Kao sto i Oubrilov ugovor, s kojim cemo
ga uporediti, Tilsitski se ugovor sastojase upravo
jedan publicni, drugi nazvan
od dva ugovora

Lobanov i
nego da ga rasclane. Sedmoga

ugovora.

Talleyrand,

,,

Articles

separ^s et secrets".

prvom

regulise se

sudbina Pruske, koja gubi sve svoje provincije na

lijevoj obali

Labe, sve svoje poljske provincije

Danzig.

Car Aleksandar priznaje sve sto u Julu pregjasnje

godine ne priznavase i zbog cesa bjese dao Oubrilu

onako eklatantni demanti. Napuljski Kralj Ferdinand

IV imaSe sad da bira izmegju Balearskijeh ostrva
i
Krita (Krete). Aleksandar priznavase novoga
Napuljskoga Kralja, Jozefa Bonaparta, priznavase
kraljevine Holandiju i Vestfalsku, nove apanaze
Napoleonove brade, priznavase Ranjsku konfederaciju i njenoga protektora zbog 6esa pred malo

,,

Constantinople,

Sorel, Martens,
-

jamais,

car

Vandal

Selima III zbace janjiari

ga Mustafa IV.

torn dogagjaju

T empire du monde!"

c' est

itd.

prijestola 31. Maja.

Cf.

au

op.

cit.

Naslijedi

186.

Aleksandar napusta Dubrovnik.

14

mjeseca sa indignacijom prekoravase Austriju koja,

pod jednakim udarcima, bjese jednako prinugjena

da prizna svrsen cin.

U tajnim clancima Aleksandar u prvom redu
napustase definitivno Kotor vrlo kratkom stilizacijom:
,,Ruska 6e vojska predati francuskim trupama zemlju

poznatu pod imenom Kotor"^

napustase Jonsku Republiku

(cl.
(cl.

Aleksandar

I.).

II)

cija nezavis-

u Oubrilovom ugovoru narocito priznata.

Sedmero Ostrva, koje Napoleon jos kao gjeneral
Direktorija pohlepno svojatase, prelazahu u ,,potpunu vlaStinu i suverenstvo Nj. V. Cara Napoleona".
nost bijae

Dalmacija

nije

spomenuta,

jer

je

Aleksandar

predutno usvojio

pozunski ugovor. Ali Dubrovacka

Republika

takogjer

leonu

bjese

precutno

zajedno sa Dalmacijom.

predata

Napo-

ne samo Aleksandar,

uz prkos nebrojenim deklaracijama, o kojima smo

opsirno govorili, prepustase Republiku njezinoj sudbini, nego je u traktatu ni ne pominjudi, primjenjivase i na nju pozunski ugovor, sa velikom stvarnom
i
formalnom nekorektnoscu. I tako upravo on stvarase precedens kojim ce se na Beckome Kongresu
okoristiti
Austrija. Napustanje Dubrovnika odbijase se u tilsitskome ugovoru u toliko jace, to
je u istom ugovoru gradu Danzigu (Gdansko), osvojenom marsalom Lefebvreom povracena bila nezavisnost (sera retablie dans son independance) pod zastitom Pruskoga i Saskoga Kralja. I da bude clanak
sasvijem jasan, uslovljavase se da ce se ta mala Re-

Les troupes russes remettront aux troupes

pays connu sous

le

nom

de Cattaro."

fran<;aises

le

Aleksandax napusta Dubrovnik.

publika ,,upravljati zakonima kojima se upravljase

u doba kad prestade da sama sobom vlada". Parafrazujuci jednu Napoleonovu rijec, moglo bi se reci
da je ovaj clan upucen bio na krivu adresu ^
U ovom slomu ruske jadranske politike, u svecanom opozivn programa koji od god. 1805
ali
moglo bi se reci od Katarininijeh vremena
bijase
ruske politike, Crnogorci ne bise
sa,, Credo"
svijem zaboravljeni. Aleksandar je svojoj
casti
bio duzan da uslovi amnistiju za sve ,,podanike Visoke
Porte", ali narocito za Crnogorce (cl. Ill) u obliku
koji se mnogo primicase odnosnome clanku Oubrilovoga ugovora.2 Ta ko je Crnogorce nagnao bio na
ocajnicki boj protiv Francuza nego li sam Aleksandar?
Devetoga Jula Carevi se izljube i razigju. ,,to
!

od Tilsitskoga prizora? Nekoliko palica

ostajalo

je

plutahu na Njemenu. Alijansa se sastojase

to

zapecacenog
jedan

potpisanog

lista

pergamene

fine

drugi odnijese u svojim portfeljima.

Danzig,

otide ju6er

11.

Jula.

od
sto

Protiv

Gjeneral Rapp, guverner nasega grada,

u Gradsku Vijecnicu

saopsti prijatnu vijest da Car

Danzigu povrada staru slobodu i sva prava koja uzivase god. 1772
prije zauzeca u posjed zapadne Pruske i da ce se od sad unaprijed
ubrajati u slobodne, h^nzeatske gradove. Moniteur de TEmpire,
31.

Jula 1807.
'

Consent

S.

M. I'Empereur des

Fran<;ais,

Roi

d' Italic,

point inquieter, ni rechercher directement, ni indirectement,

a ne

aucun

sujet de la Sublime Porte et specialement les Montenegrins, pour

aucune part
les

qu'ils aient prise

ou pu prendre aux

troupes fran<;aises, pourvu que d6sormais

{SKBAld

HHpHO).

ils

hostilites contre

vivent paisiblement"

Upecatak u

Rusiji.

ove sjenke dizahu se sve realnosti obicaja, instinkta,

naroda,

njihovijeh

strasti

geografija,

istorija,

sve

Aleksandra bjese ucinilo Carem Rusije, a Na.^

Kad se u Rusiji
poleona Carem Francuza"
sazna za ugovor, za alijansu izmegju Napoleona
sto

Aleksandra protiv Engleske, za mnozinu kapitulacija zapisanijeh u onoj pergameni, podize se bura
i

neodobravanja. Aleksandar

bi

primljen kao

d'

Oubril.

Zaboravise da se izmegju dva ugovora dizalo ime

Friedland
skole

po

drzavnici

Svi

prevashodstvu

ruske

Czartoryski, Strogonov, Novosilcov, Voronzov,

sam

knez Konstantin Pavlovic, koji

pregovara sa Napoleonom,
nazvase ovaj mir nesrednim i sramotnim. AH Aleksandar pisase svojoj majci, nepomirljivoj Bonapartovoj neprijateljici: ,,ja sam se rijesio, da zrtvujem
Imperiju ....
svoje samoljublje da bih spasio
Bjese u interesu Rusije da podrzim dobre odnose
sa tim stranim kolosom, sa tim zaista opasnim
neprijateljem koga je Rusija srela na svom putu".^
Napoleon bjese postigao Sto je htio biva, pomocu
Rusije, da otvori istocno pitanje i da pripremi sve
kako bi ga dopao dobar dio nasljedstva tesko bosta vise,

bjese

veliki

osokolio

lesnoga

brata da

Turcina.

cl.

bjee

predvidjen

slucaj

da Porta ne primi Napoleonovo posredovanje u ratu

sa Rusijom,
kome on bjeSe zacetnik. Odbije li
Turska to posredovanje, Francuska ce se pridruziti
Rusiji
drugim rijecima pristupice se diobi Turske
;

Sorel, Op.

Martens,

cit.

305.

VII, i86.

Tilsitski stil

ton.

To ne bjese n a p

Imperije.^

17

a n

o,

pod-

se

ali

Engleskom
protiv koje Aleksandar ce od sada zajedno s Napoleonom da se bori. Podjela Istoka, dogovorno sa Rusijom. Ovo je opste nacelo, tilsitski stil i ton,
kako ga savremenici nazvase. Ali u stvari Napoleon
ce sve to manje ustupaka ciniti Rusiji, a sebe ce staviti ,,en mesure" (u mogucnosti) da ostvari svoj veliki plan od koga ga zaman odvradase Talleyrand
koji malo vremena nakon Tilsita odstupi. Sva vojna
razumijevase.

Dakle,

preduzeda one

do

rat

istrage

nastajne godine podregjena su torn

1 22. Juna, tri dana pred sastanak Napoleona sa Aleksandrom,

u Aleksandrov glavni kvartir pruski kralj sa svojim ministrom
inostranijeh djela, poznijim kancelarom, knezom Hardenbergom.

stize

Ovaj podnese ruskome Caru predlog diobe Turske Imperije.

budu sve
pristade

Kad

potpuno zadovoljene, miiljase Hardenberg,

na obnovu Pruske u vidu sjevero-njemaCkoga saveza

ostale sile

(pour regler la figure de la Prusse, kako govorale Fridrik Veliki).

Po Hardenbergovom planu, dioba

da

bi

lija

pripale

Bugarska, pa, razumije

Dalmacija, Bosna, Srbija

naka

Jonska

ko

j,

Ostrva

Tesalija,

ostrva Arhipelaga, a
bi

S ar d

pri

i j f,

Na

ali,

Arba-

F r a ni

glavna

Egipat. FantastiCni ovaj plan

Fridriha Vilhelma

nastajnijem ugovorima

denberg u svojijem memoarima,

u,

Negropont, Moreja, Krit

Engleskoj

Rume-

Austr

pu1
Madedonija

jedna test Vlaske

Livadija,

izvrSiti tako,

Vlaska, iBesarabija,

vremenom i Carigrad

se, s

diskutovan izmegju Aleksandra

kao osnova

Turske imala

se

Rusiji, Moldavska,

primljen

tako nas uvjerava Har-

istini,

Aleksandar, rijeSen

da se poravna sa samijem Napoleonom, baci plan u ko. S c h i 1 d e r

(Aleksandar I. zivot mu i carovanje, 1904, II, 181
182) primjeduje na ovaj pruski predlog Ruski Bog ne dozvoli da pruski

diplomata uspije u predlozenoj neduvenoj otimaCini prema Rusiji.

Napoleon oslobodi Aleksandra od pogubnoga pruskog druStva i Ruponovno stupi putem nacionalne politike koju joj predadoSe

sija

L. Vojnovid,

Pad Dabrovnika.

Tilsitski

istoSni

program.

giganticnom planu sto Napoleon krije od Francuza.

izgon Bourbona iz
Papin izgon, sve su to
sporedne operacije, mjere obazrivosti, neyytnale,
detalji
jednoga daleko prostranijega plana cije
znatni
je osnove bacio u Tilsitu sa nadom da 6e nad njima
realizovati san svoga zivota".^ I evo zasto je Napoleonu
Dalmacija, Kotor zivotno pitanje, zasto ne 6e da napusti Dubrovnik ciji je geografski polozaj za njega, kao
sto i za sve drzavnike XVI i XVII vijeka, od presudna
znacaja u rjesavanju jadranskoga, sredozemnoga, bal-

Spanska

zlosretna

Napulja, okupacija

u amanet Petar
da

Sezdeset

je

I.
i

tri

invazija,

Rima

Katarina II."

Istorija,

megjutijem, govori,

godine po Tilsitu Aleksandrov sinovac Ale-

II. znatno pripomogao Pruskoj da ujedini NjemaCku pod

svojom hegemonijom, a od cijelog balkanskog plana kneza Hardenberga, da se nakon lOO godina realizovala jedino aneksija
Bosne i Hercegovine Austriji koju uvede u posjed ovijeh zemalja
isti taj Aleksandar
II. dok z druge strajie oslobogjenjem bugarskoga naroda Rusija sama sebi zatvarae put u Carigrad.
Sugestivno je uporediti Hardenbergov plan sa planom sto
godinu dana docnije (1808) ruski poslanik Rumjanzov podnese u

ksandar

Aleksandrovo ime francuskome poklisaru Caulaincourtu. Rusija

predlagaSe Napoleonu, u odi sastanka u Erfurtu, da se dogovorno

osim

Turske

dioba

izvrsi

to bi

to

po istome Hardenbergovome receptu,

Austriji, a ne Sardin-

Ma^edonija bila imala pripasti

ArbanaSka i GrCka, pak Solun i Zmirna, imahu

francuskom teritorijom. U pocetku spisa, Aleksandar predlagase da se Srbija proglasi nezavisnom kraljevinom pod jednim

skome

kralju.

postati

austrijskim nadvojvodom, a Hrvacka da bude austrijska ili francuska kako se Napoleonu podesnije udini. Sve se razbi o upornom
Napoleonovom odricanju Carigrada Rusiji. Cf. S o r e 1, Op. cit.
VII, 249, a potpuni tekst Aleksandrovoga projekta

Cantu, Storia Universale,

Bourgeois, 302.

niku u
^

XIII, note, 849

franc, izvor-

852.

Dubrovnik

tilsitski

ugovor.

19

kansko-turskoga pitanja. Ovaj znacaj on ne moze

ne

ce da ugrozi sa obezbjegjenjem jedne neutralnosti koju

prva engleska ratna lagja, u nedostajanju

6e sutra

Rusije
je

Austrije,

on u

Tilsitu

da ukine za svoj racun. Pa i evo zasto

sav neodoljivi prestiz kojim raspola-

uz prkos poznijim protivnim uvjeravanjima samoga Aleksandra, neosporno silno djejstvovase na osjetljivoga i promjenljivoga ruskoga Imgase

koji,

prestiz ulozio

peratora, zasto je taj svoj

da

Aleksandar, bezuslovno

bez

u trazenje

zadnjijeh

misli,

Dubrovnika i programaticnu
Czartoryskovu okupaciju Boke Kotorske. U onaj
isti trenutak po zakljucenju ugovora, Napoleon naredi da se krene njegova napuljska armija, da se posalju trupe na Krf, da se utvrdi Scylla i Reggio kao
priprema operacija protiv Sicilije. Jos prije Napoleonovoga rastanka sa Aleksandrom, 8. Jula, Marsal
Berthier pise iz Tilsita gjeneralu Marmontu da uzme
sve mjere za okupaciju Kotora, za povisenje garnizona u Dalmaciji i najzad
ima da de,, Dubrovnik
finitivno ostane sjedinjen sa Dalmacijom; produzite
gragjenje utvrgjenja da budu u sto boljem stanju".^
Eugenu pak sam Napoleon cestita iz Tilsita sto je
napusti

nezavisnost

gjeneral

Marmont

granice.2

Koja

kome
^

matie

li

ucinio

ga

je sila

put do

dubrovafike

mogla odvradati od plana

su ovo prethodne mjere? ,,Car ima dva projekta:

Raguse

doit definitivement tester r^uni

vons devez done

faire

mettre dans

le

le 8 juillet

1807.

Marmont,

Nap.

XV, 13063.

kolni

Corr.

(sic

!)

4 la Dal-

continuer les fortifications et les

meilleur taV* Le major General k Marmont,

Memoires

III,

67.

Tilsit,

Dubrovnik

20

re6i

Talleyrand koji mjesec docnije Metternichu,

ce

diobu Turske
sad cemo

u Istocnu

ekspediciju

ne moze da utice na Cara. Vi

ugovor.

tilsitski

mu

Nista

Indiju.

poznajete harakter".^

Napoleon ne hita
Dubrovniku,
ma da su mu sasvijem razvezane ruke. Vojna okupacija, osvecena i utvrgjena tilsitskim sporazumom,
daje mu sve garancije da ce Dubrovnik ispunjavati
radikalnom

bolje razumjeti zasto

promjenom u

politickom

operacione tacke u velikome planu.

Republikanska forma ne smeta ga i mi 6emo vidjeti kroz koje ce faze da progje jos ovo pitanje,
za njega sporedne vaznosti, a vidjedemo jo u koliko
on ima licnog udjela u konacnoj katastrofi. Z druge
ulogu

strane

u njegovoj

glavi

projekat

zrije

Ilirije

koji

manje pompezne titule i koji ne 6e sazrjeti nego kod Wagrama.

Dubrovniku jos nije nasao mjesto u svom sistemu,
u svojoj vjednoj teznji na sregjene, imperialisticJke,
rimske koncepcije. Dubrovnik moze, dakle, jos za
malo da produzi svoj sumra^ni zivot.
6e se jos za dugo kolebati izmegju vise

Megjutijem ce
en consequence de
pile

gjeneral Lauriston

blici

ne pristedi

brovaCki

posade

suo

iz

niti

zakobinci
,,jer

Mletaka

kome
jedno

je

naslada da Repu-

ciglo

ponizenje.'^

oni

Talleyrandu
(sc.

francuski

gragjani)

misle

*
'

li

Dukon-

da im

pod zastavom jedne velike sile

pod zaStitom zastave slaboga Dubrovnika".^

je korisnije brodariti

nego

Jula,

25.

heureuse nouvelle*', kako

pridruzuju se veselju francuske

pie

domove,

rasvijetliti

cette

Bourgeois,

309.

Pismo istoga dana, D. D. A. ibid.

Mleci, 19. Avgusta, G a v r il o v i

6,

Ispisi

br.

90.

Otezanje vojne okupacije.

III.

Diplomata svjedok posljednjijeh dana slobodnoga

Dubrovnika, u svojoj depesi od 24. Avgusta,^ ovako
crta svojoj vladi francuski rezim
,,Duznost mi je
:

znanja Vasoj Preuzvisenosti pregled ne-

do

staviti

dostojnoga (indigne) postupanja sa dubrovackom vla-

dom

i sa njezinijem podanicima od dana ulaza Francuza u ovaj glavni grad koji su, uz prkos poznatome
manifestu, promislili da jednog dana potpuno zarobe
Osim raznijeh samodrzavnijeh djela pocinjenijeh protiv vlade i pojedinijeh lica, pretraga po arhivima
da otkriju sakriveno blago, pritvora pod nistavnim
izgovorima vojnijeh cinovnika i knezova (Kreis.

Hauptmann) Republike
Ijene naredbe

ili

jer n. pr.

koje cuva Malo Vijece

itd.

izvrsili

prim-

jadni su Dubrovcani pre-

trpjeli

mnogo goru sudbinu nego

zemlje

kobna

duga

bjehu

ne bjehu predali kljuce od Konala

jer

opsada,

li

mnoge osvojene

propast

drzavnijeh

finansija, pustosenje zemalja, gubitak trgovacke flote,

kontribucije

rublju,

posteljama,

pokrivacima

itd.

sve je to upored hodilo sa teskim teretom razmjestaja

vojnickijeh lica po

privatnijem stanovima.

Neki su

vlasnicima kuca neskladno izjavljivali nezadovoljstvo.

Senator Jakov Natali morao

je

nakon uzaludnijeh

predstavaka da prepusti svoju kucu u gradu nametlji-

vome
dok

gostu
je

primljeni

bill

da se povuce u svoju Ijetnu rezidenciju

poznato da su Francuzi
;

naprotiv svakome
i

sluzeni raSirenijeh ruka od jednoga

dobroga naroda koji

kvari
^

ima cak

je,

megjutijem,

poceo

da se

jedna framasunska loza u gradu.

Stadionu, 24. Avgusta 1807 B. D.

A.

Oteianje vojne okupacije.

22

ce

Ali

su vazda

koji

cudnovato

izgledati

same svoje

osim

da,

Francuzi ne

zasticeni,

Jevreja,

postedise

pristase a da ih ne grde,

ni

ne vrijegjaju

i
ne ismijevaju pred narodom; Senator! izaslanici
moradose cesto da slusaju uvrjedljive odgovore, ne
usugjujudi se da se odbrane^ ..."

Evo Timonijevoga izvornoga

teksta,

a supro(5 njemu drska

tendencijoznost Pisanijevog citata (300) koja ce svakome pasti u oCi:

Ti
II

est de

moni

mon

sous les yeux

devoir de mettre

de V. E.

tant

un

aper<;u de la mani^re indigne dont

trait6

fut

Raguse
1*

entree

gouvernement de

le

ses

et

des

depuis

individus

Fran<;ais

en

cette

capitale qui, malgre le manifeste

connu,

ils

un jour

qup celui de

1*

etat de

moment.*

meme

tre le

vidus,

de violence

gouvernement

reduite

par des

ses indi-

fouilles

dans

les

par des arrets donnes sous

de frivoles pr^textes aux officiers

militaires et

Hauptmann)

aux Comtes (Kreisde

la

Republique,

pour avoir, par exemple, execute

les

ordres

re<;us

ou bien

pour

n'avoir pas consigne les clefs des

conduites d' eau qui etoient entre

* O ovom smo dijelu
na drugome mjestu.

l'

govorili

quisitions,

les

couvents transinvasion

1*

des juifs, fournisseurs de

institution

magonnique

ment du

et

d'

d'

l'

un

club

et,

a v e u g 1 epeuple et de
1*

les F

bras ou verts.**

Aout.)

ar-

une loge

bourgeoisie qui

go v

les

dilapidees,

formes en casernes,

l'

ma-

inaction,

ecrases de re-

particuliers

les

Archives pour decouvrir des tre- depeche

sors,

an

publiques

finances

commis con- la
et

par dessus tout,

Outre diff^rens actes d'autorite

et

rine

comptoient subjuguer mee,

ses finances en ce

L* agriculture ruin^e, la

an

<;

rea

(Timoni,

confidentielle

du

24

Otezanje vojne okupacije.

23

Dokumenti kojima raspolazemo utvrgjuju

se

u ovoj

kinjenjem

godini

tilsitskoj

neprekidnim

ispoljava

ponizavanjem republikanske vlade. Re-

dakako, idu svojim obicnim putem. Mnoze

kvizicije,

se trazenja soli

cuju

jo

harakter Lauristonovoga rezima koji

brutalni

bolje

Pogranicne turske

zita.^

znak da

ih

je

upu-

vlasti

predmetu,

po torn

Lauristonu svoja trazenja

francuski konsuo u Bosni tako po-

Naregjuje se vladi da odredi cijene kruha

ducio.^

Lauriston se zali na zakupce hrane, na skupodu

ribe.^

les

mains du Mineur Conseil

un

sort

plus dur que

etc. les

pauvres Ragusais ont essuye

conquis

pays

des

celui

un long

sihge

desastreux, le sacrifice des finances de I'Etat, la devastation de leurs

lits,

marine marchande, contributions en

la perte de leur

terres,

couvertures

etc.

etc.

linge,

furent accompagnes jusqu' aujourd* hui

du fardeau onereux des logemens du Militaire, dont quelques uns

firent sentir aux proprietaires de maisons leur mecontentement indiscret; le

Senateur Jacques Natali fut oblige apres avoir inutilement

remontrances

des

fait

d'

ville et

de se refugier a

notoire

que

ouverts par

les

un peuple qu'on peut

Mais ce qui parait

Nation Juive,

meme

il

dire bon,

maison de

la

tandisqu'

singulier,

chose

mais dont

meme une

existe

tonjours proteg6e,

de quel que

combler

campagne

de sa

il

est

Frangais ont 6te regus, traites et servis k bras

ont deja essuye atteinte;

partisans

abandonner a son bote

celle

c'est
l'

qu'

on

il

des

moeurs

qu*a Texception de la
n*ait

fusse

pas
sans

en public d'injures et d'invectives:

deputes essuy^rent souvent

les

loge de magonncrie,

6pargn6 leurs
les

les

huer,

et

Senateurs

propos mortifiants qu'ils n'os^-

rent pas relever; ..."

^

Lauriston

Senatu

15.

Januara,

18.

Februara,

Senat istoga dana rjeava da se zamoli Lauriston

vie zita.

Id.

'

2.

*/

Jula.

kruha po paru.

Id.

3.

Juna.

7.

Aprila.

da ne

trazi

Otezanje vojne okupacije.

24

zita i vina i pozivlje vladu da ,,saglasi interese trgovaca sa interesima naroda",^ ne vodeci, razumije se,
nikakva racuna o opstoj ekonomskoj isciljelosti,

usljed necuvenijeh rekvizicija

kontribucija

objasnjavaju spekulacije

preobilato

riston uzimlje

u ruke

policiju

koje

Lau-

zakupe.

diktuje pravilnik za

policajnu sluzbu.^ Brodovi koji izlaze iz dubrovackijeh

luka imaju

biti

snabdjeveni francuskim dokumentima^

ce drukcije biti uzapceni

jer

Dekretom
islasi is

platit

Tho

konfiskovani.

Jula naregjuje da ,,svaki brod, koj

9.

Porta od Dubrovnika

imma

Porta od Pilla

is

u ruke Go. Passarevich sapovjednika od Porta

jest

Broddi, koj iddu sa innostrana miesta

vinnom

karzatti

dohodde
Para

punne

Velike

Piastru jednu;

darva,

oli

broddi

Gaette,

drughoga

cessa

koje

dvaest

Ostali

broddi

mali

svicolizi

sees

Para".'*

kad vlada postavlja malu taksu na ribarske

i
na privatne lagje da kakav takav nov prihod ugje
u drzavnu kasu koja je Francuzima vazda na raspoAli

lozenju, tad Lauriston pise vladi

,,

Illegal.

lis

doi-

vent jouir de toute franchise".

Nov dokaz skrajne

lazi jest vladina

nevolje u kojoj se drzava na-

depesa svom agentu u Rimu, Ivanu

Aprila.

Id.

17.

Id.

21. Februara.

Id.

26.

Lett, di Lev.

Januara.
e Pon. Dubrovnik,

na

9.

sarpgna Podpisan

Lauriston, Sa sliccian pripis Sapoviednik od Plazze

*

16.

Oktobra.

Strunze.

Otezanje vojne okupacije.

Benvenutiju.^ Odnosi sa

25

Svetom Stolicom,

punjaju nekoKko vjekova dubrovacke

koji

is-

neo-

istorije

bicnijem sjajem, svode se sada na molbu Papi da raz-

vladu od finansijskijeh obaveza koje stoje u

rijesi

vezi sa religioznim institutima. Vlada crta bezutjesnu

sliku francuskijeh pljackanja,

moli od Pape potvrdu

provazione)
a)

c)

Ijeriju,

odobrenje

operacija

sljedecijeh

prodaje

b) prodaje

pa moli agenta da

crkava

Manastira

opredjeljenje

manastira

Klare

Sv.

a Sv. Marije za vojnu bonicu

od

1000 D.

Klare na manastir Sv.

Katarine

iz-

ed ap-

fondova Blagoga Djela

srebra

d)"prenos sume

e)

(la ratifica

za

arti-

sa manastira

Sv.

prenos sume od 500 D. sa Hristovog fonda na

oce Skolope, jer su njihovi prihodi od

beckijeh

kapitala

presusili

napuljskijeh

druge

neke

sitnije

stvari.

Benvenuti tek Oktobra odgovori^ da ce se sve

urediti,

kad

Za neke

u ferijama.
na drugi nacin

se otvore kongregacije koje su

stvari ce ici teze. Ali

Papa

iskazuje svoje blagovoljenje Republici

svoje ,,prija-

prema Uzvisenome Senatu" primivsi u zatvodio pristanista (Darsena) na Tibru neke dubro-

teljstvo

reni

vacke brodove koje kapetani od nevolje bjehu razoruzali i otpustili im mrnare, ma da, po zakonu, nijednome tugjemu brodu to nije dozvoljeno.

'

20. Juna, Lett, di Lev. et Pon.

Roma,

17.

Ottobre, Op6. hartije.

Otezanje vojne okupacije.

26

Na
se

stvarima

privrednijem

francusko nasilje.

prije

ne

zadrzavase

se

Tilsita Lauriston

poslije

direktno mijesa u pravosudne, administrativne

policajske

sfere

nekoliko

ciju

uzimlje

Re publike J Navescemo za
primjera

tipicnijeh

zastupstvo

platu zarade kod pasticijera (limonadier)

Decembra mijesa

se

sud.

Dva 2upljana bjehu optuzena da su

Krivicna

Turcina.

je

za

is-

Karla Le-

direktno u krivicni

pisa

17.

ilustra-

Septembra

djevojaka

dviju

interesa

20.

ubili

jednoga

po Lauristonovome mi-

stvar,

sljenju, presugjena ,,tr^s l^gerement". Pozivlje, dakle,

krivicni sud da

mu

naznaci imena svjedoka koji su

dana docnije, napada na

cijelu vladu zbog tog slucaja. Optuzuje je da brani
,,svoje podanike bez prizrenja na tugju vladu i na
inostrance. Vladino je ponasanje ,,sans respect pour
les lois, sans 6gard pour la justice" i on 6e izvijestiti
Podkralja o duhu i shvatanju pravde kojim je ova
vlada prozeta. 26. Jula stavlja ruku na Stonjskoga
kneza. ,,Cast mi je saopstiti Vam da sam k a z n i o

toj

stvari preslusani.

Razumije

se

da

je

Tri

takvo mijeSanje okupatora u unutraSnje

poslove okupirane zemlje u o Strom protivurjeCju sa megjunarodnim

pravilima. ,,Megjunarodno pravo" pise C a

patoru

mod da

mijenja gragjanske

v o ,,ne priznaje oku-

kriviCne zakone

na vojno

okupiranim teritorijama, pa ni da vri sudacku vlast u svoje ime.

Ova je vlast nerazdvojna od suverenstva koje se ne moze izvoditi
nego li od potpunog, definitivnog i neopozivog osvojenja." Cours
de droit international, III, 187.

Ovakvo osvojenje

datirace tek od 31.

do tada, a narodito prije

da
je,

je

Tilsita,

Januara 1808, a sve

Francuzi de vazda sami

tvrditi

okupacija Dubrovnika trenutni akt obazrivosti. Lauriston

dakle, sasvim izliSno gazio najosnovnija pravila

prava, pa

same Napoleonove

instrukcije.

megjunarodnoga

Spot o putu.

27

strogim ku6nim zatvorom

Stonjskoga kneza,

jer je bez naregjenja zabranio stanovnicima Zugliane

da prevezu vino u Dubrovnik,

t.

jer je izvrsio

j.

vladinu naredbu. Sipanjani odrekose

pomoc

jednu

jednoj fran-

cuskoj topovnjaci koja je ipak bila spasila dubrovacki

jedan brod.

Oktobra naregjuje vladi da

9.

lisi

sluzbe

Sipanjskoga kneza, da posalje drugoga, sa jednim

savjetnikom.

Sipanjani su ,,izdajnici" et ,,malheur

a ceux qui se trouveront coupables".^

U Aprilu izbi krupno pitanje o putu koji
po Marmontovoj

je,

imao da veze Dalmaciju

sa Dubrovackom Oblasti. Put je imao da progje kroz
Opuzeno i Neum. Radnje su imale da budu izvrsene
od vojnika, zajednicki sa narodom. Lauriston uputi
3.

Aprila^ notu

ce raditi

na

zamisli,

Senatu po ovoj

torn putu,

stvari.

pise gjeneral,

kruha, u tezini francuske funte

u novcu. Senat

ce, dakle,

po,

,,Zitelji

koji

primace obrok
i

jednu platu

naimenovati odbor koji

ce,

saglasno sa zenijskim zapovjednikom, sefom bataljona

Bernardom,

urediti

ovijeh radnja.

pitanje

inspekcije

Na svim stranama u Dalmaciji

direkcije

otvaraju

se novi putovi. Seljaci saraduju s najvisim veseljem

zarom. Ja ne sumnjam da ce stanovnici Dubrovacke

Drzave prionuti, sa istom priljezno(5u, ovom radu,
kad im Vi predstavite nebrojene koristi dobrijeh
i

saobracaja za njihovu trgovinu

za buduce njihovo

blagostanje. Ja Vas ujedno pozivljem da mi izjavite

Vase misljenje o najpodesnijem trasiranju ovog puta.'*
^

9.

Lauriston

Senatu 20. Sept.,

Okt. D. D. A. ibid.
*

D. D. A.

ibid.

17.

Dec,

20.

Dec. 26., Jula

Spor o putu.

28

Ali

im Lauriston odma

ce

da

mu

da

taj

ne

svoje

reci

misljenje

Senat sto drugo savjetovao: ,,Ja mislim

bi

put treba da se udalji od mora, da neprijateljski

kono od Kalamote ne zauzmu

put. Ja ne treba da Vam,

brodovi, koji bi zauzeli

istovremeno

suhozemni

predocim

gospodo,

vaznost

brzoga

ove

izvrsenja

mjere koja ne smije da naigje na smetnje (qui ne

doit

pas recontrer

obstacles)."

d'

neprijatnije biti dubrovackoj

mozemo mirno
dirnulo nego
navikla.

da

utvrditi,

je

nije

moglo

od ovoga puta

ovo pitanje nju vise

francuska nasilja na koja se bjese

li

sasvim prirodna stvar

Nista

vladi

kao

Republika,

nezavisna, neutralna drzava, nemase nikakva interesa

Ona ga

po
svojom
zastavom, a i vaznije, jer brodarenje ne samo izmegju
ostrva nego i izmegju Gruza i Rata, izmegju Rata
i
Korcule moralo je i onako da postoji, a pronos
trga s Rata bjese. podesnije na brodovima. Odvratna
bjese misao suhozemne veze sa Dalmacijom,
joj
torn putu.

moru

njoj

bilo

nije trebala, jer je opcenje

unosnije,

sigurnije

pod

otvorenog jednog puta za sve invazije buducnosti,

odvratna
sonificira

joj

bjese

za to sto

je taj

put imao da per-

prekidanje njezine osamljenosti zbog koje

u Pozarevcu opasala izolaI, na posljetku, trasiranje puta, osnovano iskljucivo na strategijskim

refleksijama, udarase jos jace na taj put zig ropstva,
a da i ne govorimo o ekonomskoj revoluciji u pogledu
radnje naroda koji bi bio imao od sada da radi za

se bjese

torima

u Karlovcima

Klekom

francuski

put,

Sutorinom.

a ne za izvrsenje kolonijskoga ugo-

vora izmegju kmeta

gospodara. Vlada ucini

samo

Spor o putu.

sto

nuzno

je

da ne

bilo

vise.

Luksu

ali

samo

toliko

na

gospodara

Gozze,

N.

francuskome gjeneralu

bi

dala izgovor da joj se sveti,

29

nista

Trstenome,

radnjama (sopraintendente
delle note strade)^ i zapoce se rad. Ali radnici u skoro
pocese da ne dolaze. Lauriston se naljuti i pozove
Senat da ih posalje na radnju.^ U sjednici od 9. Juna
postavi za nadzornika nad

Senat

Malom

diktova

Vijecu odgovor

Natjerace se seljaci na rad,

da su vrlo rgjavo placeni

gladi

da bjeze

ili

ali

Lauristonu

neka gjeneral promisli

ili da mru od

prinugjeni

da nasi gospodari placaju dnevice

kruha,'"^ 2 kutla vina i jedno

radnicima 30 unaca

kutlo sociva sa odnosnim zacinkom

obvezan da

ako

radi,

mu

se sve to

da seljak nije

ne da. Na posljetku,

gospodari nijesu duzni da odgovaraju za seljake pa

i

oni imaju da prizivlju

vlast.

u pomoc sudove

senatskoj

cijeloj

prepisci

sa

njihovu

francuskim

gjeneralom ne sretamo jacega odgovora od ovoga.

Molohu vojne drzave gospari suprocstavljahu demokratsku koncepciju dubrovackoga posjeda koji, u
vlasteoskom

zbunjavase

obliku,

ne dolazahu

Radnici

zere.

ili

zakobinske

dolazahu u

fra-

malom

broju, a Lauriston se Ijucase. 14. Jula opet pita vladu

koje

li

je

mjere uzela ,,pour empecher

des ouvriers

na gospodare
izmegju ova tri
i

Rog.

Cons.

'

Senatu,

'

Kilo

defection

aux travaux de

navlja naredbu

la

3.

7.

la route"; 31. Jula pobaca odgovornost na glavare sela

i.

lica

Avgusta moli Senat da izabere

:

Mata Karamana, Iva Messi

Aprila.

Juna.

manje 100 grama.

Turci

30

Dolinovica,

ovaj

Rusi.

pomocnika

jednog

Luksi

pise s Trstenoga (ii. Avgusta)

294 covjeka,

odricu rad o

ali

:^

Gozze.

Ali

,,Na radu su

praznicima. Zenijski

kapetan, sa dva vojnika, primorava ih da rade. J a

satn naredio da svi pogju na sluzbu bozju. Tad je

kapetan naredio da se ne plate oni koji jucer nijesu

radili. Ostaje neisplaceno dana
142. Sta vise, od
ovijeh neisplacenijeh nadnica scase da isplati one
koji su jucer (nedjeljom) radili. Ali ja nijesam htio
da na sebe uzmem ovu stvar i trazim instrukcije od
vlade." Lauristonsuzava Gozzinu nadleznost. Najzad
se, 16. Decembra, radovi odloze na i. Februara. Dan
pred ovaj rok dubrovacke vlade nestade.
:

Ako mu

izmice diplomatski tajni rad Re publike,

zato Lauriston surevnjivo pazi na pogranicne odnose

sa

Turcima. Poznate su

nam

njegove instrukcije

kaosto Sebastiani u Carigradu, tako Marmont

Lauriston u Dubrovniku imaju uvjeravati Turcina da su

mu Francuzi najveci prijatelji, a Rusi ,,vragovi".
Izmegju Konavljana i Hercegovaca od vajkada postojahu pogranicne svagje. Ove se bjehu zaostrile

nakon

julskijeh

dogagjaja.

Lauriston vise puta po-

zivlje Senat da stane na put ovim svagjama. Ali kako

da i on razumije da nema prava pozivati se na suverenstvo jedne vlade koju drzi zarobljenu sa 6000
vojnika, on prijeti Konavljanima represaljama po
vojnom zakonu, jer ,,vi, kaze, imate da osjetite

vaznost dobrijeh megjusobnijeh odnosa !"

koji jednako stoje

na konavoskoj

vanju

je

vijesti

da

Op6. hartije.

U Maju, Rusi

granici,

Imperator potukao

u
i

isceki-

zarobio

Turci

Rusi.

31

,,vraga" Bonaparta, hvataju sa Konavljanima vjeru

Oni uporno odrzavaju, po

Republike kao izvan
najvisoj naredbi,
diskusije. A Senat jednako strepi pred novom ruskocrnogorskom najezdom. Drugoga Maja jedan vladin

da

ne ce vise

ih

kinjiti.

nezavisnost

Ivo Moretti, krene na Debeli Brijeg sa

povjerenik,

450 Konavljana. Srete se sa 200 Rusa i Bokelja pod

zapovjednistvom ruskoga kapetana Romanovica.^ Zamoljen ovaj da ne dozvoli da Crnogorci nanose stete
Konavljanima, svi zajedno obecase da ne 6e ni Rusi,
Crnogorci ,,jer su se uvjerili da nije
Dubrovacki Senat dozvao Francuze u
grad." Romanovic zamoli Morettija da bi od dubrovacke vlade isposlovao da poslje jednog svog
zastupnika ruskome gjeneralu za konacni dogovor.
Ponudi 20 talaca svojijeh i zatrazi ih 10 od Konani

Bokelji,

da

istina

ni

je

u prisustvu svjedoka
Konavljana Mata Dropca, Iva Svaga, Mata Maguda

vljana. Najzad preda Morettiju

Lazara Gjuke, jedno pismo koje zbog svoje origisaopstavamo u izvornom tekstu :^ ,,Bra6o
Konavljani i svi Dubrovcani, spomenite se da smo

nalnosti

ovdi s

nasom kompanjijom puka, za cuvat

nasijeh neprijatelja.^ Braco moja,

na vase kude
recite

vasom

Seljadi

Bokeki

kapetani
iz

bijahu

pred (ilanovima Maloga Vije<5a

'

Prilog Zapisniku
Citajte

cit.

Francuza.

slobodom

dogjite

Petar

nasi j em gjeneralom

Jankovid,

Vaso

Novoga. Zapisnik preslusanja

Sorgom

nalazi se u Lett, di Lev. et Pen.

od

stojte mirno. Ali gospodi,

gospodi da odaberu dan

Nikola Vukovic

se

Menze, od

Bumbar

Iva Moretti
3.

Maja 1807

Marmontova

32

doc govorit,

cetvrtak

oli

poslat koga, za ne patit ni vi ni mi.

prije

oli

izjava (13. Avgusta).

da gospoda odgovore. Kupariza

Ragusa Canali, li 2 maggio 1807 Capo Romanovich."

Gospoda sprovedose ove spise gjeneralu Lauristonu

ne

poslase

nikoga.

Lauriston

afektovase

prema Senatu u davanju politickijeh

vijesti, kao da ih ni od kud Republika ne primase.
Svaku pobjedu svoga gospodara, svaku promjenu
u Turskoj stavljase vladi do znanja. Tako bitku
tilsitski
ugovor
zauzece Gdanskoga,
kod Jene
iskrcavanje Engleza u Misir, zbacivanje Selima III.
veliku paznju

sa prijestola, nastupanje Sultana Mustafe IV. ,,znaju6i koliko se Vi interesujete za stvari Vasijeh tur-

skijeh susjeda".

mogla biti zaostrenija

u rukama francuskoga kon-

Ironija nije

Bosanski Paa, koji

je

sula Davida, ne op6i vise direktno sa Senatom, nego

preko gjenerala Lauristona!^

Megjutim tilsitski ugovor

Ispunjavahu se dnevi.
Marmont se iskrca u Dubrovnik
Jedna deputacija Senata dogje
dove.

mont

joj

odgovori

,,Vi

donosase

svoje

plo-

Trinaestoga Avgusta

na prolasku za Kotor.
da ga pozdravi. Mar-

6ete biti nasi". (Vous allez

Jedan ga clan deputacije zamoli,

da se objasni. On odgovori, da u sadasnjim prilikama
ne mogahu vise da budu slobodni. A kako 6e ova
drzava bez pomorstva ? primjeti taj clan.^ Car tako
veliki kakav je Napoleon, odvrati Marmont, lako
des

etre

notres).

6e je pridici.

od

Sutradan se Marmont opet sastade sa

Laxiriston Senatu

"

Timoni

16.

ga,

Avgusta.

za

2.

Jula, 22. Septembra, 12., 17., 19. Oktobra.

iiudo, nigdje

ne pominje. DepeSa Stadionu

Francuzi zapremaju Boku.

33

On im je rece, samo predkazao buducnost.

Treba jos da dogju oni koji ce da organizuju Republiku. Sadasnja vlada neka produzi. Senator! se
deputacijom.

uprepastise.

Patriote

udari

grom.

Dubrovacki

za-

pljeskanjem pozdrave Marmontovu izreku.^

Napoleonov rogjendan. Timoni pogje Marmontu na cestitanje, all mu gjeneral ne rece o dogagjaju ni rijeci. Sutradan krenu za Boku. Kotor
se preda dan prije Lauristonu koji ugje svecano u
posjed toliko osporene zemlje na celu znatne sile
od 2500 ljudi.2 Gjeneral knez Bariatinsky sa 4740
Ijudi preveze se u Trst na jednom dijelu ruske flote.
Glavni dio, sa admiralom Senjavinom, uputi se put
Rusije kroz Gibraltarski moreuz. Mozemo lake zamisliti sto je imao da osjeda Dimitrije
Nikolajevid
Senjavin pred ovim slomom svijeh svojijeh sanja
i
najmilijih osnova
On se ne mogase nikako da izmiri sa novim tilsitskim kursom. U Lisabonu, prvoj
etapi njegova povratka, ne scase raditi saglasno
sa Francuzima dok mu sam Car preko ministra pomorstva, admirala Cicagova, formalno to ne naredi.
AH i poslije toga drzase se sasvijem pasivno u borbi
Francuza proti Englezima za supremaciju u Portugalu i u ^paniji. Poslije kapitulacije gjenerala Junota,
Senjavin sklopi s Englezima t. zv. Lisabonski sporazum (23. Avgusta) po kome ruski brodovi ostadose
kao zalog u engleskim rukama do zakljucenja mira,
a admiralu prosto bjese da se sa oficirima i momdadi
kobinci

Bjese

Ispisi,
2

Francuski
br.

izvjeStaj

od

Avgusta

1807.

Gavr

i 1

o v

202.

Pi sa n

L. Vojnovid,

i,

281.

Pad Dubrovnika.

6,

^akobinski pokreti.

34

u Rusiju. Ali Senjavin ostade u engleskoj ratnoj

Portsmouthu sve do godine 1809 i stigne tek
Septembra ove godine u Petrograd. Car Aleksandar

vrati
luci

24.

primi ga do skrajnosti hladno. Senjavinova upornost

oko nepredavanja Boke bjese raspalila Napoleonov
gnjev. Na zahtjev francuskoga Cara Senjavinu bi
zabranjeno da dolazi vise u dvor.^ Ovo bi epilog
ruskoga gospodstva u Jadranskome Moru
Marmont se 29. vrati u Dubrovnik. Opet se porazgovori s deputacijom Senata. Inkvizitornim tonom
dae da dozna drze li tajnijeh sjednica, jer ga bjehu
I

izvijestili

da

,,da nijesu bill

Marmontu. Deputacija

mu

odgovori da

bila

poznata

jeste,

da su

miljahu da smiju zainteresovati

jer

poslali,

je

Izgleda

prisutni sekretari".

dubrovacka nota beSkome kabinetu

je

Republiku jedan dvor Francuskoj

prijateljski.

za

Timoni

da u ovom presudnom trenutku vlada

ukazuje veliku slabost. Podnosi da podigne glavu revolucionarni ,,gragjanski klub" koji ,,riga" najstrasnije
pogrde na vlastelu i na vladu, koji iri neposluh i
konstatuje

Klub

bunu.
i

ucka

prokazuje

izvjestaju

jevreje,

a,

vladine

tajne

Po Timoni jevom tajnom

francuska stranka

u Dubrovniku
sve

gjeneralima

ih protiv Republike.^

Sezdeset

broji

pucana

van njega, tri popa, jednoga fratra,

poslije pada Republike, dvanaestero

vlastele predstavi^e stranku ,,ralli4e" francuskoj vladi.^

od

Poljevktov

u biografskoj ruskoj

M.

Stadionu,

'

Spisak francuskijeh pristaSa

18.

i.

Enciklopediji.

Septembra.
iz

Timonijeve depeSe Stadionu

Maja 1809 iznosimo u Dodatku

br.

I.

Zatisje.

ova

manjina

gosparima

tugjinu

Lauristona

predpostavlja

potkazuje

35

narodnu

Marmonta

vladu

domadim

Megjutijem ona Marmontova fraza bjeSe gotovo

zaboravljena. Nista se ne bjese izmijenilo. Septembra

uzimahu

stvari

prijatniji

vid.

Ne govorase

o propasti Republike. Dubrovacki predstavnici

se

vise

ino-

stranstvu sokoljahu vladu. Ni u Milanu, ni u Napulju,

ni

u Becu,

ni

u Parizu ne znadijase

se nista o

nekakvoj

inkorporaciji Dubrovnika Talijanskoj Kraljevini. Sorgo,

pisma ili dolazahu docna ili nikako ne stizahu,

pise jednome prijatelju u Mletke da ga je Talleyrand
lijepo primio i da se sprema za audienciju kod Cara
Napoleona. Talleyrand, koga je zamijenio na ministarstvu Champagny, ne zaboravlja pisati charge
d' affaires-u Brueru, koji se povratio na staru duznost,
da se od sad unaprijed obrati na novoga ministra inocija

stranijeh djela. Sve

je,

dakle, protivurjecje. Ali izgleda

da francuska vlada hoce da iznudi

vlasteli abdikaciju

da predstavi Evropi Dubrovnik prisajedinjen po

ugledu Gjenove.^ Ovo je Napoleonova ambicija.
i

Toga

radi ,,gragjanski

Lauristona,

salje

klub",

deputaciju

navijen

Marmontu

od Bruera
i

trazi

pri-

sajedinjenje Carevini Velikoga Napoleona. Pariskome

kabinetu treba da predstavi Evropi kako

t r

a z

liceti

i
i

o visoku

Dubrovnik

sto Sadrugovi trazise prisajedinjenje Ligurske Repu-

Timoni, 12. Septembra

marche n'eut pour but qu'une
^

pour se faire consigner

cet Etat

je

protekciju Francuske, kao

les r fines

comme un cadeau

il

semble resulter que cette de-

mena^ante de sa
du gouvernement et pouvoir
tentative

a son Maitre."

part,
offrir

Upisivanje mrnara.

36

blike.
Ufiini

Pocetkom Oktobra Lauriston se vrati iz Boke.

se svemu nevjest. Pitaju ga, nekome odgovara
:

to cete da ja

znam? Ako

je

Marmont

zaista tako

rekao, ne ce to bit izvadio iz svoje nocne kapice

ne r aura pas

tire

(il

de son bonnet de nuit). Ali pred

intimnim licima osugjivase Marmonta. Deputaciji,

koja bjese dosla da ga pozdravi, Marmont nije smio
da govori onako. U ostalome, sluzbena nema nista.
Lauristonov sekretar, govoreci sa jednim Senatorom,
ne razumije kako se o tome moglo da govori. Ne zna
vise ni

rezultat
sije
ili

Timoni kako da objasni sve ovo. Mozda je

kakvijeh tajnijeh sporazuma izmegju Ru-

Porte,

ili

je licni

pokuaj gjenerala

Marmonta

princa Eugena. Ali namjera da se ova Drzava pro-

guta,

van sumnje

To

postoji.

se

po svemu vidi

trupe se mnoze, utvrgjenja se podizu, govori se da

6e se osnovati Ijevaonica topova,

u arsenalu

se ne-

prekidno radi, popravlja se zapoceti put, a koji se ve6

sam

roni.^ Rgjavi predznaci.

Oktobra,

megjutijem,

puce

ozbiljan

incidenat.

Napoleon ragjase oko podizanja flote i trebaSe mrnara. Ko ce

ih boljijeh dati od jadranskoga primorja ? Marmont,
u njegovo ime, zatrazi, i. Oktobra, od Republike

OpSinjen idejom borbe

Englezima,

mrnara za flotu kraljevine Italije. Lauriston,

Marmontovo trazenje, pozove Senat da
mu naznaci one dlanove koji ce se starati o upisu u
flotu. Gospodu udari trijes. Jedva se bjehu rijesili
Rusije evo ih u neprijateljstvu s Englezima, i upravo

300

sprovodeci

Stadionu,

12.

Oktobra.

Sorgo

Talle3rrand.

37

onim narodom koji oslobagja i postuje preostale

im brodove. Onog istog casa Senator Jakov Natali
s

u Dalmaciju. Imase nalog da odvrati Mar-

bi poslat

monta od

mena

zamisli, jer, drukcije,

propade za sva vre-

Re publike, ^ jadna neutralnost, staracka pjesma pred kojom Napoleonska Evropa slegase
ramenima Natali nagje Marmonta u Zadru. Dobro,
neutralnost

mu

rece

ovaj,

kad ne

dete vi, ja vas razrijesavam ove

duznosti. Ja 6u narediti gjeneralu Lauristonu da on

sakupi mrnare potrebne mletackoj ratnoj mrnarici.

Na
je

je

sa razlozima koji Vas rukovode".^

imao da iskrsne sukob mnogo

ce dirnuti

nego

Vasim

ce se nacin ,,saglasiti one potrebe sa

taj

zeljama

tezi

udesniji.

bijelu zastavu Svetoga Vlaha.

skoro

Osvajac

Ali prije

ispricamo posljednju fazu drame, red

li

nam

pregledati diplomatsku akciju Republike pod kraj

ove sumorne godine.

IV.

,,Dosta

nasijeh

je

utjesljivo

poslova

nam

sto

onom

na

pisete

Dvoru,

pisase

Sorgu

stanju

Menze
mi se

II. Oktobra, preko kurira Iva Messi, i

predajemo nadanju da ste ved prikazali Vasa kreditivna pisma i da ste poceli da ispunjavate javne na-

rucbe

Uzviseni Senat zali sto ste imali da doprizrtava u javnoj

nesete toliko lidnijeh

sluzbi,

ali

* Commissione per Giacomo Pietro di

Natali inviato in Dalmazia presso il generale in Capo Marmont, 5. Oktobra 1807 D.

D. A.
2

XXII.

br.

628

sec.

Meirmont Senatu,

XIX.
18.

Oktobra,

ibid.

38

isto

vrijeme

Sorgo

Talleyrand.

samijeh Vasijeh promatranja

iz

savjeta

potrebu da za izvijesno vrijeme neko bude

izvodi

nas zastupnik kod onoga Dvora".^ Senat mu bjese

naznacio platu od 150 mletackijeh cekina na mjesec,^
ali Sorgo ne bjese bio tako sretan da mu Talleyrand
primi kreditivna pisma, do cesa
drzao,

toliko

to

jer

bijase

je s

vidljivi

razlogom Senat
znak priznanja

legacionoga prava Republike biva njezine nezavisnosti.

Sorgo odgovori Malome Vijecu

8.

Decembra

istorijom

ovoga dana.
svoje misije od mjeseca Avgusta
Polovicom Septembra jedva jedvice uspije da ga
Talleyrand primi u audienciju, ali ne sluzbeno nego
,,per grazia." Ministar ne htjede da primi kreditivna
pisma, nego primjeti Sorgu ,,slatkim rijecima"
da su pisma prethodila tilcon somma dolcezza
si tskome ugovoru, da se ne odnose vise na sadasnje
do

na tom ugovoru. Bio bi

mogao Sorga upitati, kako to da mu kreditivna
pisma od 22. Decembra 1806 podnosi tek u Septembru
prilike koje se sve osnivaju

jos

1807, ali Talleyrand nije bio dubrovaSki, nego fran-

cuski ministar

ovaj upit nije bio u njegovu interesu.

Sorgo primi

toliko,

iz

Italije

pisma koja

mu

navijestahu prisajedinjenje Dubrovnika Kraljevini. Li-

govorahu o tom dogagjaju, ali Moniteur de

TEmpire cutase. Neki poslanici, narocito talijanskijeh
drzava, govorahu mu o tom dogagjaju kao o svrsenom
dinu. Sorgo potrci u Fontainebleau gdje se bavljaSe
Dvor. Kao privatno lice, neakreditovano kod Napostovi

D. D. A.

Neto

loc.

vise

Srbija placa svoje

cit.

od

2000

franaka

t.

j.

koliko

u dandanasnji

poslanike kod stranih dvorova.

Carev put u

leona,

39

vezama,

svojim

blagodareci

Italiju.

Caru.

pristupi

Ovaj opstim rijecima pomenu Dubrovcane, govoreci

,,Zadovoljan

sam

njima!" Sorgo

da

sam

izrece presudnu rijec. ,,Uvjeren

se ne odvazi da

pise vladi

njegovo velikodusno srce dirnuto nasijem ne-

je

voljama." Prazna fraza. Ne odgovarase temperamentu

covjeka koga njeznost ne dirnu nego dva puta

na
kod Eylaua i kad mu se rodi sin.^ Sorgo
spremi na put. U toliko mu dogje drzavni kurir.
:

razbojistu
se

Tom

prilikom tradicija hoce da je Sorgo uskliknuo

Sto je jos vrag nije odnio ?" Ovu je frazu
:

,,Republika

u pismu na Senat uvio ovako

Messi che mi diede V occasione

,,giunse

di

il

corriere

sperare ancora per

governo della Republica".^

il

Ali Sorgo, koji

BeCa

toliko bjese primio preko

900 mletackijeh cekina^ na racun plate, trknu opet

u Fontainebleau pred Carev polazak za Italiju.
Tamo sazna da je Napoleon bio odrekao potpis dekreta
za prisajedinjenje
izvora". Pogje

mu

sto

njegovu zapovjed.

k Champagnyu i preda

Talleyrandov nasljednik
i

,,ne fu

joj

samu

sluzbenoga

mu pismo Senata.

ako bude imao

sto

odgovori. Istoga dana krenu za Italiju sa Carem.

En

timent.

,,sa

molto maravigliato"

rece da ce odgovoriti Republici

da

il

bjehu podnijeli na

Sorgo sazna ovo

II

sa quality

d*homme

d'Etat,

il

n'admettait ancun sen-

ne se decidait ni par affection, ni par haine.

II

allait

son but, indifferent aux haines qui s'amassaient autours de lui."

Bourgeois,

386.

Cf.

o urn

r,

S1 oane

,,DoIaskom kurira Messija o2ivjee moja

sanje Republike".
'

'

Preko 10.000 franaka

dr.

nadanja u

biti-

Carer put u

40

Italiju.

Drugo pismo Senata za Beneventskoga kneza Sorgo

Talleyrandu

sprovede

ne

ali

vjerujem ni da 6u ga dobiti

dobi

odgovora.

pise Sorgo

,,Ne

go-

spodin Talleyrand je van sumnje dusa poslova,

ali

ne ce da ima sa poslovima vezanu dosadu. Otkad

ministarstvo,

ostavio

Sorgo savjetuje svojoj vladi da napise Napo-

telje".

leonu kratko

energicno pismo (una lettera breve ed

energica) opisavsi

mu

nase nevolje

predavsi sa po-

vjerenjem Republiku u zastitu onoga koji

i

je

ne prima nego intimne prija-

,,sve

zna

moze** (che sa e pud tutto). Trazi nova kreditivna

pisma, za sve eventualne potrebe. Detalje neka Senat

raspravi sa tamosnjim gjeneralima, a za vojne sta-

nove, kad se Car vrati iz

Italije,

da

govorice

raz-

kako je
ovako kriticnim prilikama
tesko je Sorgu proci zimu u Parizu kako mu je Senat
izricno naredio. ,,Ja bih bio iestoko ielio da ste mi
poslali nasljednika koji bi bio imao vise srece, a i
vise talenta od mene, ali sam uvjeren da me ne bi bio
nadmasio u iskrenom revnovanju za javno dobro
kome sam vise privrzen nego li svojim privatnim poove

rijesi

duznosti

mnoge druge

slima".

Ovo

,,Obliti

Ova
iste

gom

Republiku

6e

narode.

bjese

razrijesio

perifraza

Privatorum

natpisa

Publica

anahronisticna

godine u svojoj pravoj

Curate".

redenica
svjetlosti

zablistati

ove

u jednom dru-

ylastelinu.

Napoleonovoj misli put u

Italiju

imao

je

da bude

apoteoza, osvecenje Imperatorske rimske drzave, ,,du

Grand Empire". Dvadeset i tredega Novembra ugje

na najsvecaniji nacin u svoju talijansku prijestonicu,

Carey put u

Italiju.

41

Potpuno zadovoljan sa svojim vjernim pastorkom Eugenom, produzi za Mletke da bivsu jadransku kraljicu svojim prisustvom utjesi s izgubljenoga vladarskoga vijenca. ,,Carev boravak u Mlecima, pisace Champagny novo postavljenome poslaniku u Petrogradu Caulaincourtu, due de Vicence,
stvorice epoku u njezinijem analima. Ako se nije
Milan.

nikada toliko postovanja ukazalo sefu jedne vlade,

nikada nije ovaj grad ni vidio jednoga vladaoca,
jednoga velikoga covjeka da se stara o njegovijem
interesima sa takim

mudroscu.

Svak

zarom

je primjetio

vise ucinio za Mletke, nego

godine

shodstvu

li

da

je

Car u

detiri

dana

cetiri

austrijska vlada

za starom mletackom vladom,

po preva-

konservativnom,

vise

ali

koja nije

bila

nego

tini

koja se sa svijeh strana Lombardije

to,

bila stekla

da

niko vise ne zali."

vidi

On

nista

onoj velikoj svje-

Napoleona, nalazio se

Dzivo Natali.

vlaste!in

dubokom

sa tolikom

se bjese uputio

Mletacke

dubrovacki

sam, o svom

u Milan da doceka NapoDubrovniku spravlja i da ispita

trosku, krajem Oktobra,

leona, da vidi sto se

Carevo raspolozenje.^ Putem bjese sreo covjeka od

francuskoga senatora Pontecoulanta.^ Ovaj

ga preporuci factotumu talijanske kraljevine Melzi

uticaja,

Natali,

Idee,

passim.

'Louis Gustave Doulcet, Comte de Pont6c o

an

Odobri

(1764

1853)

znameniti

konvencionalac

zirondinac.

naimenova
pak Senatorom (1805) Pair de France za
Luja XVIII i za druge Napoleonove vlade pred Waterloom.
Ostade vjeran Napoleonu do kraja, pridruii se vladi Louis-Philippa,
a 1848 god. povuCe se sasvim u privatni zivot.
najprije

drzavni udar

prefektom,

18.

Brumaira.

Napoleon

ga

u Milanu.

Di^ivo Natali

42

Natali, st'gnuvsi

d' Erilu.^

u Milan

nagje,

brovnika

rijesena".^

nije

prije

da

po sopstvenijem rijecima,

Napoleona,

Eugen

Princ

Du-

,,sudbina

ga

primi

u audienciju. Iz njegovijeh usta primi uvjerenje da

se na politickom stanju Re publike ne ce nista mijenjati. U pismu na brata J era od ii. Novembra saopsti Gospodi ovu dobru vijest. Izgleda da mu Podkralj ponudi jedno drzavno mjesto. Natali odbi. Pise
iz Milana Sorgu. Ovaj mu odgovara da ne zna ni za
Dubrovnik, ni za Dubrovcane i da mu je ministar
kraljevine Italije rekao da je Dubrovnik prisajedinjen
Kraljevini. Dolazi Napoleon u Milan. Sto se tada
dogodilo ne znamo, ali znamo samo toliko, da je
Natali u strasnoj groznici, da je neto mozda doCuo
iz Dubrovnika sto je trenutno polomilo njegovu energiju, mozda je docuo za Kirikovo izdajstvo, za kakav
Senatov faux pas, to li, on svojom drhtavom rukom,
kad samrtni cas bjese vec davno prosao, napisa ove
tajanstvene rijeSi
,,Cambiamento subitaneo di tutte
le mie ottime dispozizioni e progetti
quasi cecita
ed altrimenti
hai
non ho cuore di proseguire
per ora".^ Ali ni ovog puta ne pade rjesenje.
:

Melzi d'Eril Francesco, duca

di

Lodi

(1753

1816) bi prvi podpredsjednik cizalpinske Republike (Predsjednik

sam Napoleon); postade god. 1805 velikim kancelarom i

duvarom drzavnoga pecata kraljevine Italije, a god. 1809 prvim
bijaSe

ministrom Podkralja

Eugena.

Velikas

blagorodnijeh

osje<5aja,

zasti nik lijepijeh umjetnosti.

Senat Antunu
Lett,

di
'

jekata

Lev.

,,Iznenadni
:

Karlu

preokret

gotovo sljepoca

da produzim

!"

ili

Natali

Pon. 2alibog

nemamo

mojijeh

drukcije

Carigrad,

izvornog

izvrsnijeh
.

jaoh

22.

Decembra.

prvog pisma.

priprava

Nemam

pro-

srca za sada

Napoleonovi pogledi.

43

Zasto je Napoleon toliko oklijevao sa prisajedinjenjem Dubrovnika? Rekli smo i sada ponavljamo, da
je za njega glavna stvar bila drzati ga u vojnom pogledu
u rukama ono za cim stari i mladi republikanci strahom i trepetom ceznijahu, ono bjese za njega sporedna
;

stvar pred velicanstvom basnoslovnijeh projekata koji

se

Tamo na obalama

dizahu pred njegovim ocima.

Jadranskoga Mora

,,on vidje

za njegove prve triumfe

prvi sni

kud

se njegovi

pak izgubio. Macedoniji

se pri-

gospodar obiju jadranskijeh obala, Dalma-

Kotora,

cije,

brda, obale

bjehu uputili, put Madedonije, put Misira.

Misir bjese osvojio,

micase,

mjesta koja svjedocahu

Krfa, ostrva.

Cemu

li

bjese postao

,,

ar-

Evrope ako li nije imao da ostvari svoje osnove

mladosti, kad imase samo 26 godina, kad nemaSe pod
sobom nego 30.000 Ijudi? O sitnicama Cezar ne vogjase
brige. A za njega bijase sitnica, i kakva republikanska forma Dubrovnika, on koji kao Car Francuza
jos kovase novae sa legendom
Republique Fran9aise"! Ali se ipak primicase cas kad 6e i Dubrovniku
i
okolnijem zemljama da da konacno mjesto u ekonomiji Carstva. Boravak u Italiji na to ga prirodno
dovogjase. ^esnaestoga Decembra vrati se u Milan,
aklamovan kao rimski August. Sedamnaestoga odgovori engleskim represalijama ,,milanskim dekretom"
biter"

koji je glasio

,,Les iles britanniques sont declarees

en etat de blocus sur mer

comme

koji

odma

denacionalizovan,

uzapcen.
^

bi

To

se

sur terre".^ Svaki

pokorio engleskim zakonima, bice

brod,

bjese

to jest,

smrt neutralnijem

,,Britanska ostrva blokirana su na

moru

kao engleski,
zastavama
;

na suhu."

Turska nemoc.

44

dubrovackim kon-

nov udarac dubrovackoj mrnarici

sulatima koji jednako postojahu,

ali

nemahu

prestiza

da odbrane svoju zastavu od posljedica berlinskoga

milanskoga dekreta. Kriza bjese neizbjezna. Ona
i
naprasno buknu u Carigradu.
Sticaj istorijskijeh prilika htjede da pro past Dubrovacke Re publike savremena bude sa jednom od
najtugaljivijeh epoha Turskoga Carstva. Osvajac Balkanskoga Poluostrva koji je mogao toliko puta da
naudi Dubrovniku a nije, na osvit XIX vijeka nije
imao snage da ga zastiti ni da je htio. Isti uzrok
koji je tako znatno olaksao uspjeh srpske revolucije,
olaksao je ujedno i Napoleonov pothvat na Dubrovnik.
Sultan bjese jednako

nemocan

da srusi Karagjorgja

da Republiku podigne. ,,Osmanska Carevina, pisaSe

Talleyrandu francuski konsuo u Bosni, David, nalik
je na pola probugjenoga covjeka, koji padne opet u
teski san cim prestanu da buce oko njega i da ga

drmaju. Turci su, otkada

prijesto, pali

je

nov vladalac stupio na

letargiju koja 6e

Ja najtoplije zelim da ne budem

mozda

svrsiti

smrcu.

na njihovoj pratnji".^

Ima

da je
Mustafa IV
Napoleonu i Aleksandru inspirisali diobu Turske Imperije, ali, blagodareci tezini problema njezine likvidacije, ona, istrosivsi sile i Napoleona i njegovijeh
suparnika, jednako zbunjuje mudrost evropskijeh

Ovo

se prorostvo nije ispunilo.

izreceno

da su

slabi Sultani

sto godina

Selim III

kome pricamo zaista nije

da covjek bude prorok, a da gradi osnove

drzavnika. Ali u vrijeme o

ni trebalo

za eventualnost turskoga rasula. Gjeneral Sebastiani

1

25.

Avgusta 1807

a u

1 1,

228.

Turska nemoc.

45

bijase gospodar Carigrada, narocito otkad bjese spasio

tursku

prijestonicu

od naumljenoga bombardovanja

engleske flote pod zapovjednistvom admirala Duck-

wortha

(i.

Marta).

3.

poslanik Adair

Engleski

Aprila 1807 svojoj vladi

savrseno gospodar Turskoga Carstva".^

nas zemljak

pise

17.

Talleyrand

de Vice-Roi".^
rucio

u Berlin 9. Aprila isto

,,Sebaexerce sur I'esprit du gouvernement le pouvoir

Miho Bozovic
stiani

pisase

,,Gjeneral Sebastian! je

ovakvoj

Porti bjese

Septembra, preko Sebastianija, da

brovnik prestao da bude nezavisan

je

po-

Du-

Vam

Visoka
ako Vas podsjeti da
Dubrovnik bio pod suzerenstvom Osmanskoga
fje
^Carstva, Vi cete joj odgovoriti da su ti stari odnosi
potpuno prezivjeli, da je aneksija Dubrovnika
bili
Talijanskoj Kraljevini vec od nekoliko godina (sic !)
svrSen din i da ova nova mjera
Talleyrand je ne
objasnjava, kako nije ni objasnio ono
nekoliko
godina"
ni u cemu ne mijenja red stvari koji vec
postoji. Izbjegavajte nove diskusije, prikazivajudi stvar
kao odavna svrsenu sa Visokom Portom".^ Talleyrand
nije trebao Porti nista da objasni. Poslije Tilsita Porta
je jos jace u Napoleonovim rukama. ,,Njegovo Velidanstvo, govorase Mustafa IV gjeneralu Sebastianiju
o Napoleonu, moze da ucini od ove Carevine sve sto
hoce. Ona je u njegovijem rukama".*
;Porta izjavi svoje negodovanje

,,Ako

* General
Sebastian! is completety master of the Turkish
[Empire" Z i n k e i s e n, Gesch. d. Osman. Reiches, VII, 455.
-

2 nk
i

'

Sebastiani
e

e n,

vrsi

Gavrilovid,
D r a u 1, 226.
i

nad vladinim duhom

ibid.

Ispisi,

br.

211.

vlast

Podkralja."

Kirikova defekcija.

46

Sebastiani

odma u Septembru

stavi

ruku na du-

brovacki konsulat sa Kirikovim sauce sdem.

Marmont

ga bjese izvijestio o dogagjaju mjeseca Avgusta

deputacijama nekijeh gragjana, fratara i trgovaca.

Dubrovdani se, dakle, svojevoljno predadose. Vlade

nema. Sebastiani naredi Kiriku da skine dubrovacku zastavu, da kancelarija dubrovackoga konsulata pregje pod Sebastiani jevu upravu i da se dubrovacki brodovi sa talijanskom zastavom posalju na
put u Crno More i Arhipelag. Kiriko poslusa. U prvom
jednom aktu o sporu Lindi- Kalaf atovi6 izjavi narocitom klauzolom da je uzeo po naredbi gjenerala
Sebastiani j a upravu dubrovackoga konsulata do njegovijeh novijeh naredaba i neki kapetani otploviSe
vie

iz

Carigrada sa talijanskom zastavom. Sve to Kiriko

i jednoga znaka
Dubrovnika koji bi ga bar u nekoliko opravdavao
ili opunomodio na slicne korake.
Izdajstvo Kirikovo
bijaSe, dakle, van svake sumnje dokazano. Nakon
ulaza francuske vojske u Dubrovnik, Kirikovo odmetniStvo bi najtezi udarac za vladu. U koliko je nama poznata istorija Republike, ovo bi
ujedno i prvi flagrantni neposluh jednog cinovnika
u inostranstvu prema vladi kojoj se, za cudo, svak
pokoravase, a nemajudi svijeh onijeh prisilnijeh sred-

u6ini ne izvijestivi svoju vladu, bez

iz

stava, sav onaj aparat za iznugjenje posluha

pline,

disci-

kojim raspolagahu velike drzave. Vlada uputi

3. Novembra blag, ali jasan i motivisan prijekor.

Ne sakrivase ni Marmontovu izjavu koju, to vise,

Kiriku

popunjase ovako

nasi", ne sakrivase

,,Ove

vlade

vise

nema

vi

Marmontov komentar ovim

ste
rije-

Natali u Carigrad.

Misija Karla

47

ali konstatovase da poslije onijeh izjava nije

promjene u vladi i da se zastava Svetoga Vlaha
jednako vije na velikom ,,standalu" na Placi Sve ce

cima,
bilo

to Kiriko saopstiti Porti ,,in aria di semplice notizia

e racconto senza

Tom

glianza".^

mai

darle

tuono

di

reclamo o do-

istom politikom prekoravase Kirika.

Senat bjese docuo za dogagjaje u konsulatu tek

privatnijeh

pisama gragjanima. Po

cijoj

iz

naredbi

je

kaze
neke naredbe primili od gjenerala Sebastianija i da ste nam ih saopstili, ali
da su se putem Vase depese izgubile !" Istim kurirom Senat moljase Bozovica da ispita cijelu tu
stvar. ,,Izlisno je sokoliti Vase revnovanje za otadzbinu".^ Ali sto je mogao vise i Boz6vic i Pruska,
Kiriko

postupio

tako

depesa, da

,,Predpostavljamo

Vi

ste

gotovo izbrisana

u torn Carigradu

iz

reda velikijeh drzava, a narocito

gdje,

po samoj Mihovoj

frazi,

Se-

Ne primajuci nikakvijeh vijesti

Carigrada,
Senat
2.
Decembra rijesi da posalje
iz
jednog izvanrednog poslanika Porti. Senator Antun
bastiani bjese Podkralj?

bi izabran i bi mu naregjeno da odstupi

Dubrovnika kroz cetrdeset sahata i da se najkracim
putem uhvati Carigrada.^ Sadrzina njegovijeh instruk-

Karlo Natali

iz

cija ispoljava

zabunu, nerjeiteljnost, a ipak tvrdo-

glavost Senata da prkosi sudbini do posljednjega tre-

,,U obliku prosta pridanja ne davaju6i nikada ovoj vijesti

ton zahtjevanja
*

ili

ialbe." Lettere di Levante e Ponente.

Ibid.

Commissione

Inviato che

si

al S.

Antonio Carlo Pietro

di Natali,

Senatore

spedisce a Costantinopoii, 2 Dicembre 1807, Lett,

id Lev. e di Ponente.

Natali a Carigrad.

Misija Karla

48

je imao zatraziti audienciju kod Sultana

dozvolom da nosi francusko, a ne divansko
uobicajeno odijelo.^ Imase cestitati Mustafi IV nastupanje na prijesto, izjaviti da je uvjeren on, Natali,
,,da Sultan ne ce u pocetku svoje slavne vlade dozvo-

nutka. Natali

liti

unistenje

stariji

jedne Republike koja je njegov naj-

objasnice

Efendiji

Velikome Veziru, Reis

Avgusta i Septembra

vasal".

najvjerniji

dogagjaje

mjeseca. Demantovace abdikaciju Republike

(la

de-

na Kirikovo postupanje
bez ikakve Senatske naredbe kako se Porta moze
lako uvjeriti. Najzad ce Natali predati Kiriku jedno
pismo Republike u kome mu naregjuje da konsulat,

dica volontaria). Pozalice se

arhiv,

kancelariju

bez ikakve opozicije,

preda,

po-

slaniku Natali kako jedinome zastupniku Republike

u Carigradu. Najteza stvar za Natalija imala je biti

kod Sebastianija. to ce mu da rece?
,,In tono d'informazione e non di lamento" imao mu

audiencija

je

da

izjavi

da

naredaba.

nijeh

izjavom,

predmetu

je

Ako

Kiriko

ne 6e se vise
ako odgovori da je

Natali
;

raspolozio,

Natali

postupao

Kralj o

vladi-

ovom
zadrzavati na ovom
Car drukcije s nama

ce odgovoriti,

sve ono sto je Car

bez

zadovolji

gjeneral

se

da mi ,,postujemo

nama

rijesio".

,,Po-

stujemo" (veneriamo) a ne ,,savijamo se" (c'inchiniamo) kako bjese prije napisano u konceptu. Razlika je fina
1

jasna.^

odijelu dubrovackijeh

na audiencijama kod Sultana

Carstvo, Beograd, 1898,

Cf.

str.

ostalijeh krsdanskijeh poslanika

nase djelo

168

Dubrovnik

Osmansko

169.

2 Natali
imao je da posalje narocitoga kurira Tatarina u
Dubrovnik posto se razgovori sa Sebastianijem i Kirikom. Da-

Upoma

nadanja Senata.

ovoj dalecini od dogagjaja koje pricamo, u2ini6e

mnogima cudno da

se

49

je

takom u porno scu zatvarala

republikanska
oci

vlada

pred jasnim

sa

pred-

znacima svoje politicke smrti. Ali ako za das

odvojimo sve eticke, politicke i ekonomske razloge koji diktovahu Senatu onakav rad, ako odvojimo i prosti instinkt samoobrane i konzervacije,
svakoj

vladi,

ali

narocito

aristokratskim

vladama,

prirogjen, dosta bi bilo za objasnjenje ove Republi-

cine akcije da

pomenemo da stvari ne bijahu nimalo

i u onom trenutku kako ih mi sada

jasne one godine

vidimo opticki skracene. Osim svijeh onijeh ve6 pomenutijeh prijatnijeh znakova, bjese i drugijeh krajem

Novembra koje Timoni

savijesno biljezi, cije tragove

nalazimo u drzavnim spisima, te Republici kazivahu

da nije sve svrseno, da 6e se nadi koji izlaz iz tako
nejasne situacije; a prirodno je da je vlada jade vjerovala znacima zivota, nego li znacima smrti.

Krajem Novembra
Zapadu

sase se opet po

glavu

pocetkom Decembra pronoda 6e Republika iznijet

glas

strasnoga sukoba. Sorgo bjeSe poslao dobrijeh

iz

glasova dubrovackome konsulu u Marsilju Jakovu Krii bjeSe ga uputio da te glasove saopsti i svim dubrovackim konsulima u Spaniji Republika nije prisajedinjena Talijanskoj Kraljevini, ne brinite se, dakle,
plovite zastavom Svetoga Vlaha. To bijahu, u kratko,
Sorgove vijesti, dok svojoj vladi pisase onako nejasno kako smo vidjeli. U Marsilji se naSi pomorci

sticu

vae

mu

se 200 mletadkijeh cekina za odijelo za dvije sluge

dva janjidara. Na radun misije ispladvaSe

piastara (oko
L. Vojnovld,

mu

se

1500 franaka).

Pad Dnbrovnika.

za

suma od 6000
4

Nadanja pomoraca.

obeselise

pisase ku6i utjesljiva,

nam

bezazlena

dirljivo

sredom sacuvala. Mi ih iznosimo da se saslusa iz njih glas dubrovadkoga puka.

28. Novembra
Sva su napisana jednog istog dana
dan kad je dubrovacki konsuo saopstio bio dobre
pisma. Neka su

se

vijesti iz Pariza.^ ,,Dragi prijatelju

pie Kristo Bratid

kapetanu Pavu Stajtilovidu,^ ma da smo bili izgubili

svaku nadu, ja se sad u Svevisnjega nadam da 6e
naSa Republika zivjeti i da 6e se uspostaviti nae
pomorstvo, za to Vas toplo molim da me ne ostavite
i
da me zadrzite na ovome brodu, jer nas Bog ne
Karlo Kosta pie svome zetu Jozu Vileostavlja"
niku :' ,,Sinojke doscioneje vigiet ovvi nasc Svisdavaz*
Niemi
i rekomie stoj veselo ostali smo kako smo i bili.
hotio riet sve erboje bilo u mene drugieh Capetana,
ma uciniomie rasumiet da je juder primio knighu od
Antuna Maloga^ is velikoga sela.' Uffam dacciete vi
tammo to sve obasnat prie negoli ova moja arriva."
Iz vrlo
Jako Maskarid pie Ivu Maskaridu :' ,,.
dobrijeh izvora saznajemo da se nije niSta promijenulo u politidkome stanju naSega naroda (riguardante il (!) stato politico di nazione suddetta), da
nema nikakva dekreta po kome bi se Stogod bilo
.

Estratti di lettere

private di Ragusei da Marsiglia.

A. Lett, di Lev. e Pon. Cf. Timoni Stadionu, 28. Decembra,

=

Izvornik je ovoga pisma na talijanskom jeziku.

'

Izvornik je srpsko-hrvacki

starom ortografijom, da se
*

Konvencionalna

Sorgo.

Iz Pariza.

'

Ovo

je

rijeiJ

vidi

D. D.
ib.

mi ga prenosimo zajedno sa
kako su nai pomorci pisali.
i

za Konsula.

pismo talijanski pisano

Livomu.

Incident konsulata u

izmijenilo

vladi

nase Republike.

51

Mozemo

na-

se

dati da ce prosvijetljeni i mocni junak ovoga vijeka

razumjeti koliko moze da bude korisna ova naa

otadzbina pomorstvu i trgovini i da 6e je priste..." Prilozeno sprovodi Maskaridu pismo sa ovim

diti

dodatkom naski

,,Molimte ovu

moju za Majkumi.

bremena docie i dobro.

Boga i Svetoga Vlaha gliubimo i molimo." Jako
Kristic pise svojoj majci :^ ,,Pridraga moja majko,
moje sarze nije snallo scto rieti, arbo nie moglo pocrit
naravnu bolles scto narav donosi ciovieku kad se vidi
u nevogli svojem draghiem miestom. Danascheti
piscem arbo raddos moja se poragja da sveg cestiti
Dubrovnik od isvernosti Cesara koj vlada svietom
ostavicienas sad i u naprieda kako i dosad bili smo
svakomu corisni, a nicomu sctetni. Ja sam sdravo
svom Diezzom"
s Giulom
AH dok se ovako djeca Dubrovnika u Marsiiji,
Zajedno sa konsulom Dubrovcaninom, radovahu dobrim
vijestima o Republic!,^ drugi konsuo u Livornu priCiuvase

stoi veselo,

isa sla

Ovo

Jakov

je

pismo srpsko-hrvacko.

Kristi<5

rodi se

u Cavtatu god. 1769

iz

porodice

koja se za rana bjee posvetila ne samo velikoj trgovini nego

konsularnoj sluzbi Republike.

Njegov djed umrije, kao drzavni

u Arbanaskoj, otac mu, Petar, umrije god. 1790 kao

Jakov naslijedi oca u Solunskome konsulatu.
God. 1796 za jednog spora izmegju Tripolisa i Dubrovnika, Tripolitanski ga gusari zarobe sa brodom i odvedu u Tripolis,
gdje se Kristic, usljed naredaba iz Dubrovnika, provrze u poslanika
izravna spor sa tripolitanskom Regencijom. Republika

izaslanik,

konsul u Solunu.

ga nagradi upisavSi ga u drugoklasne gragjane (Lazarine)

dijelivSi

mu

po-

Stonjsko plemstvo. God. 1800, za Bonaparta Prvoga

Incident konsulata

52

u Livornu.

nugjen kapitulovase pred zakobinskom propagandom

koja nigdje u Italiji nije bila jaca kako u onoj toskanskoj luci. U nodi od i8. na 19. Novembra sa doma
konsula Branke^ skinuse grb Republike, a dubrovadki kapetani, na vijest narocito rasturenu o aneksiji
Konsula, Senat ga izbra za gjeneralnoga Konsula na Francuskom
primorju sa rezidencijom u Marsilji. Na svom novom polozaju

Tamo ga

Kristic iskaza Republici nebrojenijeh usluga.

zatekose

Majski dogagjaji. Kristic ostade u Marsilji do 1809 staraju6i se,

i
po padu Republike, o dubrovaCkijem interesima. Ove godine

Francusku pogje k Marmontu u Ljubljanu da izdjejstvuje

komanduju6ega gjenerala oslobogjenje dubrovaiikijeh trgovaca u Trstu od vojne kontribucije koju bjese udario na ovaj grad.

ostavi

od

gl.

Na povratku

Ljubljane ga Hrvatski vojnici zarobe (bijaSe rat

odvedu u petrovaradinsku tvrgjavu otkud bi oslobogjen usljed beCkoga mira. Sest godina docnije, kad se nadanja
s

iz

Austrijom)

najsangviniCkijeh patriota bijahu ved definitivno izjalovila, Kristid

ode u Pariz i glavom preda Caru Franu, koji se drugom bavljaSe

u Parizu (1815) molbu da ga primi u austrijsku konsularnu sluibu.
Ne dobivsi odgovora Kristid uputi drugu molbu Maja god. 18 16
austrijskome poslaniku
ternichu

preporudi.

barunu Vincentu koji

je

sprovede Met-

odnosnoj molbi Kristid iznosi

cijeli

svoj

gore pomenuti curriculum vitae, napominje da ima zenu, 4 djece,

i francuski" kao to i konsularne,
pomorske zakone, a kao titulus za blagovoljenje nove
vlade svoje otadibine pominje poslaniku da je svojoj, dubrovadkoj, ranijoj vladi bio vazda vjeran podanik revnosan dinovnik".

da pozna

,,slovinski, talijanski

trgovadke

Potpisuje se

,,Giacomo

di Pietro Cristich, cittadino di S.

Lazzaro,

nobile della citt4 di Stagno, Capitano delle Milizie e Console Gene-

Ragusa

rale di

molbu, nije
1

in Marsiglia."

nam

Je

li

Metternich uvazio Kristidevu

poznato. B. D. A. Vincent Metternichu, 28.

Maja

816 (Berichte aus Paris 1816).

^

Dugogodisnji dubr. konsuo u Livornu,

Cija su

pisma

iz

vremena Francuske Revolucije

trgovinsku istoriju Republike.

Giuseppe Branca,
vrlo znadajna za

Pomorska

zastava.

53

Dubrovnika, podnesose patente svojijeh brodova fran-

cuskome konsulu i istakose zastavu kraljevine Italije.

Francuski konsuo izdavase ve6 pasaporte sa natRegno d' Italia". Neki kapetani
,,Ragusa
pisom

ne htjedose vjerovati vijestima iz francuskoga konmegju ovima kapetan Pasko Jasid, koji u

sulata,

nodno doba, ostavi Livorno, na pucini istaknu zai krenu za Marsilju gdje, stigavsi
krajem Decembra, bi prinugjen od luckijeh oblasti
da skine Ijubljenu zastavu.^
Ali dogagjaji hitahu. Dvadeset i prvoga Decembra
Lauriston saopsti Senatu da je primio od gjenerala
Marmonta patente kraljevine Italije za dubrovacke
brodove i da bez tijeh patenata nijedan brod ni veliki,
ni mali ne ce smjeti vise da izagje iz dubrovackijeh
luka. Istovremeno pozivahu se vlasnici velikijeh brodova (di vela quadra) da se u roku od 3 dana prijave
francuskome konsulu Brudru, a u roku od 6 dana
vlasnici malijeh brodova, za odnosnu deklaraciju i za
primanje talijanske zastave.^ Senat sutradan odgovori
stavu Svetoga Vlaha

Kapetan

brovnika sto

Jai6

dozivi

na svom domu u Lapadu kraj Du-

prvu godinu svoga zivota. Pisac ovijeh stranica

kao mladicak polazaSe casnoga starca

slusase tolike pomorske

anegdote koje, u onijem mladijem godinama, nije mario da

biljeii.

Sa osamdesetgodilnjim svojim djedom, pisac prisustvova u ,,Mihajlu"

mrtvadkoj

kapetana Paska dne

pratnji

31.

Maja

1890.

Pisac jednako vidi onaj stoiCni pogreb Republi6inoga pomorskoga

kapetana oko koga

grob

polozeni,

se

bjehu

stekli svi stari

duje Dies Irae

DubrovCani, sada u

unjavu stoljetnijeh Cempresa,

jedinu dostojnu pjesmu pratilicu sputenoj zastavi

bodnoga
'

svi j eta

na moru

Lauriston Senatu, 21. Decembra,

loc. cit.

pogrebu

slo-

Senat traii intervenciju Porte.

54

Lauristonu opsirnim aktom.^ Promjenu koju gjeneral

oznacuje kao ,,vrsak nesrece nase i uniscolmo decisive della nostra infelicita e
distruzione). Republika ne moze da izda tu naredbu
prvo jer bi Englezi u trenucu oka unistili sve dubrovacke brodove kojijeh, kako je Lauristonu dobro
poznato, ima 250 di vela quadra u vrijednosti od 10

trazi Senat

tenja"

(il

milijuna piastara. Engleska, koja sada postuje

brovacku neutralnu zastavu, ne

postovala zastavu kraljevine

bi

Italije.

ni

du-

za jedan cas

Nova

bi

pusto-

senja nastala, nova bombardovanja, a od koje koristi

za vladu

za zastavu francusku? Senat, dakle, ne

nikako (non d assolutamente nella

possibilita)

moze

da izda

trazene naredbe, ni proklamacije za izmjenu zastave.

Drugo

ne moze ni za

to,

to

je

Dubrovacka Re-

publika pod suzerenstvom Visoke Porte, to su njezini

pod narocitom Portinom zastitom koja se

dubrokojima je svaki
ispoljava u Firmanima
vadki brod snabdjeven, pa toga radi trebalo bi da se
trazi dozvola Porte za ovaku radikalnu promjenu
Republidinijeh pomorskijeh odnosa prema njoj. Lauriston de brzo da ostavi Dubrovnik. Senat se nadao
brodovi

da de u njemu imati zastitnika kod Carskoga prijestola, u njemu koji je kroz godinu dana svjedok bio
svakojakijeh nevolja ove Drzave, a kad tamo, evo
novog, tezeg udarca koji opet dolazi Republici za njegova zapovjednistva i prije rastanka.
Istoga dana vlada izasla narocitoga kur'ra u
Carigrad koji nosase expose svijeh dogagjaja, pa i ovoga

Lett, di Lev. e

Pon.

Senat trazi intervenciju Porte.

55

Neka poslanik zamoli Reis Efendiju za

posljednjega.

pomoc, za hitnu pomoc pred predstojecim raspom:

,,Visoka je Porta jedina nasa nada, jer nikoga nema
koga bismo vise mogli da prizovemo u pomoc." Ovaj
vapaj bjese i najrjecitiji dokaz bezutjesnosti situacije.
Traziti od daleke i potpuno nemodne Porte utjehe
i
pomoci sa 6000 Napoleonovijeh vojnika na svojoj
i

okolnoj

teritoriji

sadrzavase u sebi vec abdikaciju.

L'on semble etre determine, pise austrijski zastupnik,

de

se

dakle,

laisser

pousser

Saznanje,

a bout".^

jusqu*

neizbjeznosti bjese ved sazrelo. Ali Senat ne

scase da iz

svojijeh

usta izgovori smrtnu presudu.

kao da prelazi u

Sto vise, pri samrti rezignacija

gunstvo.

Gospari

inaugurisu

jo-

diplomatsku gverilju.

Lauriston im se ruga u odgovoru od 23.

Ako ne mogu

de Vous
au nom de notre
Gouvernement".^ Stil Senatskoga pisma, govori Lauriston, cudan je. Iz njega bi se moglo pomisliti da
vlada ne vjeruje u ozbiljnost Marmontovijeh dekla-

da izdadu manifest

oni

est

,,il

tr^s

facile

supleer et dans ce cas, ce sera public

racija od 14. Avgusta.

Porte,

,,Vi

ne

sto se tice suzerenstva Visoke

biste ni imali

da o njoj govorite,

jer

svakim danom radite prema pasama i turskim podanicima kako da ste radi skinuti njezin jaram, a ne
priznavati joj vlast. U ostalome ako su i Patente
na ime kraljevine
Italije,
Sanitetsko Vijede jednako ostaje u svojoj nadleznosti"
Na ovako
!

,,Izgleda da su rijeSeni da iscrpe

strpljenje

do krajnijeh

granica."

,,Lako je zamijeniti Vas

nae Vlade."

publikorade se naredba u ime

Diplomatska

56

gverilja.

pismo ne mogae biti odgovora. Senat potajno pise

bosanskome pai, mostarskome agi. Buni, preko svojijeh Ijudi, duhove bosanskijeh begova, megju kojima
ima i vrlo udaljenijeh srodnika dubrovacke vlastele,
nastojava da ih solidarise sa politickim zivotom Dubrovnika. Bosanski su begovi zaista nemirni i neraspolozeni.^ Ali PaSa

u Travniku, za novce, izdaje

Marmontu

Portine Setiristogodisnje stidenike

sulu Davidu sprovodi dubrovacka pisma

kon-

,,Ova Go-

David Champagnyu, misle da su jako

kako vidi Vasa Preuzvisenost, nijesu
jos dosta da se odreku vasalnosti i da se ponose da su
spoda,

pile

plemenita,

ali,

Francuzi".^

Ono

u dvornicu Se-

trideset Ijudi koji se sastajahu

nata sa onim komitetom sedmorice

koji se trugjahu

da u zavijenim, skromnim, snishodljivim frazama ponove gotovo svaki dan tek jedan neznatan dio onoga
sto

tajnosti srca svojega misljahu, taj dubrovacki

Senat ne bjeSe jo na kraju svojijeh muka. Po ne-

kakvom cudnom

neshvatljivom programu, Francuska

gaase autonomni zivot Dubrovacke Drzave progre^

Dr

au

1 1,

280.

Travnik, 25. Decembra 1807,

av

Ranije David pisaSe Champagnyu da

je

i 1

o v

6,

Ispisi, br. 237.

bosanski paa odrekao

bio Dubrov<3anima trazenijeh 20.000 kvintala iita,

Marmontovu molbu
dite,

monseigneur", nadodaje konsuo

Ijega prijatelja ni boljega susjeda od

utvrgjuju njegove

ali

da

poslao 10.000 kvintala Francuzima.

rije<5i."

23.

je

na

,,Vi vi-

,,da ne moiemo imati boMehmet Pase da iinjenice

i

Aprila 1807. Ispisi, passim.

Lauristonova proklamacija.

na doze, ne rjesavajuci

sivno,

udarac sto

je

tako lako

bilo,

da

se
je

da

57

joj

vec bilo

zada smrtni
i

djetinjasto.

pak pomorske
,, Regno
isprave sa francuskim zigom, pak Patente sa
d' Italia" i talijanske zastave na brodovima i najzad
zastava Svetoga Vlaha kao drzavni emblem. Ova suverena uvrjeda bi nanesena vladi dvadeset sestoga
Decembra. Pukovnik Godart, sef 79. linijskoga puka,
zapovjednik par interim vojnoga dubrovackoga okruga,
sprovede ,,Gospodi Senatorima clanovima Maloga
Dakle

najprije rekrutovanje mrnara,

Lauristonov proglas od 26. koji

Vije6a**.

,,Po

zapovjedi

Prisvijetloga

Glavnoga Marmont, zabranjeno

Dubrovackomu koji se dijeli

drugom bandjerom, nego li

bi se suprotivio ovoj

iz
s

je glasio:^

Gospara
je

Generala

svakomu brodu

Dubrovnika, brodit
Italijanskom.

zapovijedi bice uhi6en

Kogod
stavjen

u tamnicu do odregjenja gjenerala zapovjednika od

Divizioni i svi oni koji budu navjesteni i spoznani
da davaju rgjavijeh svjeta, i da su ponukovali Pomorce, na kojimudrago nacin, na neposluh, bide uhideni

to ce bit

dano na znanje Prisvijetlomu Gosparu

gjeneralu glavnome za od njega pitat osudu. Komisar

kapetan od Porta drzace pomnjivo oko

vise ovijeh podbunitelja i mutioca i opovigjece ih zapovjedniku od Dubrovnika".^
od Policije

Donosimo

tekst

Francusici je tekst u
*

Podpisan

Lauriston.

mjeten,

srpsko-hrvacki izmijenjenom ortografijom.

Dodatku

br.

II.

Gjenero od Divizioni Zapovjednik

Za podpis

priliian

Alessandro

Colonello Godar Zapovjednik na-

od okoliSa Dubrovadkoga.

\
Senatov odgovor.

58

Ali u istom pismu pukovnik Godart produzavase

ovako ,,Cast mi je ujedno izvijestiti Vas, da je izdata
naredba gospodinu zapovjedniku oruzja da sprijeci da
se od sad unaprijeda zastava Svetoga Vlaha istakne
na Placi i da je u torn smislu data parola zapovjedniku
:

straze".!

Istoga dana

Senat,

odgovori Godartu

po ve6 uobiSajenoj

praksi,

pogledu zastave na brodovima

da ne moze da izda odnosnu naredbu

non

(di

esser

in istato di aderire alle sue ricerche) s razloga izloze-

a odnosno zastave na
Marmontu. U pismu na ovoga gjenerala, koji se bavljase u Zadru,^ Senat se pozivlje
na proklamaciju od 28. Maja 1806, na obiCaj, na dusevnost i na velikodusnost, sve stvari koje van sumnje
imahu u bududemu dubrovadkome hercegu da izazovu
posmjeh sazaljenja. Kako Senat bjeSe obazriv da ne bi
nijeh

gjeneralu

Placi,

da 6e

uvrijedio

Lauristonu,

pisati

pokazuje nam koncept

onom decembarskom jutru kada

sujetnoga vojnika,

Govoredi o

pisma.

DubrovCani ugledase Placu bez

Vlaha,

rijeci:

,,j'ai

donn^ k Mr.

bijele zastave

,,sorpresa" (iznenagjenje)

Svetoga

,,meraviglia"

I'honneur de Vous prevenir 6galement que I'ordre est

le

Commandant

des

Armes d'empecher que

le

pavilion

de Saint-Blaise soit hiss6 dor^navant k compter d'aujourd'hui sur

la place

et

que la consigne en a et6 donnee au Commandant du

Poste." Lett, di Lev. e Pon.

85

godina

nakon

ovoga

dogagjaja

dubrovaCki

Frano Gondola izmoli od austrijske vlade dozvolu da

vije zastava

kako

Svetoga Vlaha

se zuto-crvena

drzavna

drzavna zastava Svetoga Marka

nicima na crkvi Sv. Marka u Mlecima.

'

Lettere di Levante e Ponente.

naCelnik

na Orlandu
kao uspomena na prolost,
se

vije o praz-

Dubrovadka

se zastava skida s Orlanda.

(zacugjenje) zamijenise se rijecima

godovanje)

koje

,,rainmarico" (zalost)

dozvoljene

stepen

najveci

59

,,dispiacere" (ne-

indignacije.

im

se cinjahu

Istovremeno

Senat tajno naredi svojim strazama da nodu Lauristonovu

proklamaciju razderu.

Ali

Lauriston

na

sam dan proglasa bjese ostavio Dubrovnik za vazda.

Od neslavnoga zauzeca Republike njemu ostade uvijek
samo gorcina odium kinjenja i mucenja jedne slabe
i

pljackanja jednog neduznog naroda. Sve ko-

vlade,
risti

udobnosti dubrovacke okupacije znjece gjeneral

Marmont, od herceske titule i marsalske palice pa sve

do posmrtnoga zadovoljstva da gjeneralu Lauristonu
odrece sve sposobnosti vojskovogje

Placa ostade prazna.

Na

organizatora.

njoj se ne vijase nijedna

zastava, ni dubrovacka, ni talijanska, ni francuska.

Nastade trenutna

tisina. ,,Senatori su shrvani od bola

Timoni nemocnome Stadionu,^ pa i oni s kojim
ne bijah u prijateljstvu, dolaze mi u kudu govoredi

pise

,,Konsule,

Od

ili

Timonijeve

cijele

rijed zadrzati

28.

Dubrovcani,

ili

Austrijanci."
prepiske,

ovu

ce

samu

dobro upamtiti austrijska kancelarija.

Decembra

loc.

cit.

GLAVA DRUGA.

FINIS

REIPUBLICAE

(31.

Januara 1808.)

Glava dniga.
I.

Rano u

jutro

na Vodokrte,

6.

Januara 1808,

dubrovacke gragjane probudi grmljava topova. Dubrovnik se bjese priucio od godine dana na topovski

Po bombardovanju, topovi francuske vojske redovno pocese da pozdravljaju sa dubrovackijeh utvrgjenja sve Napoleonove pobjede, i Jenu i Eylau i
Friedland i tilsitski ugovor
a da i ne govorimo o
Napoleonovom rogjendanu
o do15. Avgusta
lasku i odlasku glavnokomandujudega gjenerala u
Dalmaciji. Ali u jutro toga dana topovi ne pozdravljahu
jednu pobjedu Napoleonovijeh vojnika, dajbudi ne
pobjedu protiv ravnoga neprijatelja. Gjeneral Clausel,
Lauristonov nasljednik, prisustvovase na ,,Placi'* istaknucu zastave kraljevine Italije na onome istome ,,0rrik.

landu" gdje se nekoliko stotina godina bijase vijala nanarodna,

bijela,

zastava Republike Svetoga Vlaha.

sahata docnije, sezdeset

Sabo Giorgi

tri

godisnji

Dva

knez Republike

Savinus Michaelis de Georgiis izabran

Decembra
protiv
konkurenata Miha Giorgi,
Sabovog brata, i Vlaha Menze, uputi se
,,en
grand costume" pise austrijski zastupnik^ t. j. uobicajenim ceremonijalom za najvece sveSanosti
vla28.

sulja k la Louis XIV., crvena toga

Timoni.

crni dip o lijevom

Talijanska zastava na Placi.

64

ramenu,

da prisustvuje u ,,Gospi" sa Malim Vijecem

Akt hladnog samopregorjevanja

i
vlasteoske indiferencije koji se ispoljavase u torn
kontrastu, nije izbjegao dobrocudnome Ivanu Timoniju
koji je, uz put, bio i vrlo fini promatralac. Nakon
crkvene ceremonije Knez se povrati u Dvor. On i njemisi.

pontifikalnoj

govi savjetnici

mogahu da

vide tugje boje gdje leprsaju

nad drevnom Placom pred tugjom strazom, ali kako

da nista nije bilo, drzavna makina produzi onoga
dana da radi. Izuzetkom koji i suvise bijase opravdan
izuzetnim prilikama, Senat se
i

odma

sastade da vije6a

produzi rad sa Malim Vijecem kroz

o5i

blagdana,

gjeneral Clausel

mijenuli prvu prepisku.

na popis mrnara za
bjese

prvom

Marmont

onaj dan.

cijeli

vlada bijahu izse

bjeSe

flotu kraljevine Italije

povratio

od kojega

odustao. Vlada re publike imala je

u roku

od 15 dana da pribavi francuskoj floti 300 mrnara.

Gjeneral Launay imao je da pazi na hitno izvrsenje
to,

za 6udo, energiCnije nego

svom pismu na
raSe

da

Clauselov

Senat bjeSe odbio

ove naredbe.
i

ona

li

zahtjev

prosle godine.

gjenerala vlada, bez uvijanja, govo-

nije

rada

,,commettere

un' ostilitd contro gl' Inglesi,

apertamente

compromettendo

la ne-

utrality della nostra Republica la quale pur sussiste

in grazia della generosity Imperiale, e che vien rico-

nosciuta e trattata con discrezione dagl' Inglesi medesimi".^

1

,,U6initi

otvoren akt neprijateljstva protiv Engleza, izlozivli

neutralnost ove Republike, koja ipak blagodare<5i carskoj velikodusnosti postoji

koja

smotreno postupaju."

je

priznata od samijeh Engleza, koji s

njom

Protestacija Senata.

razumije

Clausel,

se,

65

ostade nepomidan.

,,Ovaj

popis, pa da je i mnogo ve6i, ne ce nista promijeniti

u polozaju Dubrovacke Oblasti i njezinijeh stanovnika
prema Englezima koji krstare oko obala".^ Dvosmislena fraza, kojoj mozebit ni sam Clausel ne da-

vase odregjen smisao. Lauristonov nasljednik bijase

nov

nesiguran

ne razumijevase dobro sasustastvo-

vanje republikanske vlade u Dvoru, talijanske zastave

na Placi i popisa mrnara za francusku flotu. Pie

Monsieur le Recteur du Senat", i trudi se da bude
:

,,

uctiv

zadovoljstvom koristim

,,Ja se sa

ovom prvom

prilikom da Vas, gospodine Kneze, uvjerim o osje-

6ajima visokog postovanja sa kojim mi je cast

Vas najponizniji sluga." Ovako Lauriston

bio pisao vladi

Senat sutradan, a to bjese

da replikuje

rijesi^

montovo pismo

mu

biti

nije nikad

da

Clauselu,

glasoviti

mu

6. Januara,
podnese Mar-

manifest od 28. Maja,

ali

na sve povrjede dubrovacke nezavisnosti od prvoga dana francuske okupacije do onoga 6. Januara. Nakon toga odluSi da se

da

ucini jednu opstu zalbu

Koliko

Napoleon neumoljivo drzao do popisa mrnara

je

za flotu, dokazuje ovo njegovo pismo od 11. Avgusta 1805 upu<5eno

velikome

ministru

flnansija

(archi-tr6sorier)

popisa mrnara u Gjenovi: ,,Gjenovu

sam

Lebrunu

odnosno

prisajedinio, pile Car,

samo da dobijem mrnara. Jeste li se Vi nadali da 6ete modi vladati

narodima, a da ih u podetku ne ozlovoljite? Vi dobro znate da u
podrudju vladanja, pravica znadi

me

prestario da

gjenoveSki puk

ovoj depeSi: Mrnara,

zamisliti
bilo

li

sila

vrlina.

Zar sam vec tako

Moj je odgovor

zastraSiti?

mrnara!" Corr. Nap. Mozemo po tome lako

i Clauselu nije u ovom pitanju
Napoleon mogao dobaviti boljijeh mrnara

da gjeneralima Marmontu

do Sale

nego

moze

odakle

je

iz Italije, iz Istre,

Dalmacije

Sa 27 glasova protiv

L. Vojnovi6,

3.

Pad Dubrovnika.

Dubrovnika?

Cons. Rog. i8o8.

5

Kaboge u

Misija Dziva

66

Pariz.

u Pariz kao poslanik. On

imao da se udruzi sa Sorgom i da zajedno ucine kod
Napoleona potrebne korake za odrzanje Re publike.
Novo izabrani ,,Senatore Inviato" imao je da krene
kroz tri dana, na jednoj lagji pod austrijskom zastavom. Plata mu je imala bit ista kao Sorgova, 400
jos jedan Senator posalje

je

mletackijeh
i

cekina

a davase

d.

t.

Kako

slanstva.

za trosak odijela,

mu

se

livreja,

kola

1000 cekina^ na racun po-

bjese obicaj, izboru poslanika pristupi

Dva

se tek pri svrsetku sjednice.

glasanja progju bez

Najzad dobise jednake brojeve glasova Senatori Brnja i Dzivo Kaboga i Miho L. Bona. Po propisu zakona od god. 1776 zdrijebanjem bi izvuceno
ime Brnje Kaboge, ali kod konadnog glasanja (Riballorezultata.

tazione)

glasovi se rasporede

Miho Luka Bone

Brnja B. Kaboge
Dzivo B. Kaboge
I Dzivo
Kaboga
Kneza.
Sad
Cuvali

ovako

za 10 proti
za

14.

9 proti 14

Izabran

za 19 proti.

odma

zakletvu u ruke

polozi

se rasprede debata o kojoj

su

nam

se sa-

samo neki fragmenti. Senator Miho Zamanja

preporuSi da se Kabogi dadu potrebna sredstva kako

vanrednim kuririma iz Pariza ili iz ma

Niko Pozza predlozi da poslanik progje kroz Italiju, Luco Pozza da progje kroz
Be6. I jedno se i drugo miSljenje mogale odobriti.
Senat se rijesi za Bee, ali kroz Bosnu. Put bijase
mnogo duzi, ali sigurniji, a Kaboga imase da izvrsi

bi se posluzio

kojega drugoga mjesta

Od

jos imala

prilike

12.000 franaka. Po tome se

novaca sakrivenijeh od francuske

vidi,

da

je

grabezljivosti.

drzava

Republika produzava svoje funkcije.

67

neke operacije kod becke banke S. S. Schuller et Comp.

Zamanja predlozi da se Kaboga svrati najprije u
Zadar, da tamo vidi Marmonta, da ga udobrovolji,
da ga dime (che lo intenerisca) Luco Pozza da se ukine
.

zakon po kome rogjaci poslanika nemahu prava da

glasaju, a ni da vijecaju, u predmetima koji se odnosahu na njihova poslanstva. Nema biljezaka iz kojijeh bismo saznali odluke Senata odnosno ta dva
predloga. Ali se jednoglasno odobri odgovor Maloga
Vijeca gjeneralu Clauselu, i odluci da se konzulu u
Livornu saopsti da vlada jednako postoji i da mu
povlagjuje sto nije predao arhiv konsulata bez pismene
vladine naredbe, a da bi dobro bio ucinio da nije dozvolio da se skine sa konsulata grb Republike. Najzad
Senat rijesi, da se od dana Kabozinog polaska ima da
izlozi Presveti Sakramenat 40 ura, a da Knez ima
pri kraju da prisustvuje blagoslovu Sakramenta sa
Malim Vijecem. Miho Gradi imao je jos vremena da
podnese predlog da se poruci
Vlaha, po narocitom crtezu,

Rima slika Svetoga

da se razda svim pa-

iz
i

rocima po Drzavi,
Iz drzavne kancelarije bie upucena dva akta
pismo gjeneralu Clauselu i Kabozine instrukcije. U
pismu na gjenerala Senat nabrajase sve povrjede ,,nae
nezavisnosti, nasijeh zakona i nasijeh obiCaja": francuski cinovnici se mijeaju

gjanskijeh

u nadleznost nasijeh gra-

krivicnijeh sudova

biva sprijecena

sanitetska vlast

u svojim funkcijama

ili

je

ili

bez rada

nase mrnare privatni preduzimaCi uzimlju na

silu

mrnara za flotu kraljevine Italije ugrozenjem nae neutralnosti

dize se naa zastava sa

trazi se popis

Clausel

68

Marmontu.

brodova nasilno se u nasoj luci zamijenjuje dubrovacka sa talijanskom zastavom i najzad, sprjecava se,
na Placi istaknude nase zastave, ,,koja se vijase kao
simbol nezavisnosti manifestom garantovane nam"
Italije.
Senat misli da
i podize se zastava kraljevine
je sve to u protivurjecju sa formalnim tekstom manifesta koji jednako ostaje u snazi jer ga nijednim
drugim francuska vlada nije zamijenila, a manifest
govori, da ce francuska vojska napustiti Dubrovnik
i povratiti ga u svoju pregjasnju potpunu nezavisnost
cim Rusi ociste Jadransko More. Senatska teza
je neosporiva. Posljedica tilsitskoga ugovora i predaje Boke mogase za Dubrovnik da bude samo ova
evakuacija francuske vojske i povradaj potpune ne;

zavisnosti Republike.

Senat istovremeno saopStavase

Kabozin izbor, i trazase dozvolu da smije

novi poslanik da krene iz grada. Clausel ih uputi na
Marmonta, a 7. Januara o tome izvjeStavase
svoga Sefa :^ Moj gjenerale, otkad sam ovamo
doao senatori se cesto sastaju. Primio sam dva njihova pisma. Cast mi je sprovestit Vam ih. Posljednje
pismo sadrzaje zalbe i tuzbe i nalidi dosta na mali
Clauselu

manifest. Ja

sam

jutros rekao

Malome Vijedu da

se

od sad unaprijed zabavlja administrativnim, unutraSnjim, municipalnim poslovima, a za sve ostalo, da deka
dogagjaje.
,,Istina je,

to

sam

Vlaha

da

je

ja naredio, o

istaknuta talijanska zastava

mom dolasku

zastava se Svetoga

nije vijala vise.

Mem. Marmont,

III,

Correspondance et Documents 98

99.

Instrukcije Kabogi.

mogu da

,,Senatori cine sto

istaknu talijansku zastavu.

je

istaknu

69

trgovacki brodovi ne

moram da

J a cinim sto

svi.

,,Ostale

su zalbe bez osnova

,,Senat

salje

licanstvu Caru. Ja ne

bez dokaza.

Kabogu

gospodina

Njegovu

mogu da dozvolim

lazak dokle ga Vi ne dozvolite

Ve-

njegov od-

ne dozvoljavam da se

bez Vasega saizvoljenja Senat sastaje za ovakve depa zastp

putacije. Imaju jednog poslanika u Parizu
;

se s

njim ne posluze?
,,Senatori se

razlog

boje da ne izgube vlast

vecina jeste

zaduzivanja

vanja,

imaju

bice nesretna, jer se iznugja^

itd.

itd.

ne ce moci da beskaz-

njeno vrse.
,,Polazim sutra u

Kotor da izvrsim Vasu na-

Brodovi nezakonito zarobljeni pa

redbu.
robljeni

nakon

mira,

tilsitskoga

oni

za-

bice povraceni vla^

snicima.
,,

Senat hoce da

Vam

posalje izaslanika da

Vas

zamoli da Kabogi dozvolite put u Pariz. Izbor, kako

vidite,

mogao

je

da bude

bolji, ali

,, Senat koji
je cijelog

ne

korisniji.

dana razmisljao

vijecao,

mi je da je ipak knezove upitao koliko bi

mrnara mogli da stave vladi na raspolozenje."
Kabogi se, utoliko, davahu instrukcije mnogo
preciznije nego li sto bijahu one Antunu Sorgu.^ Ovaj
saopstio

starac

bjese mu 65 godina bjese patriota.

Jedini

od Kabozine porodice u onijem burnijem dogagjajima dosljedno i uporno podrzavae ideju d u b r o*

D.

D.

Istruzione
A.

all*

Inviato Gio. Biagio di Caboga Gennajo, i8o8

Instrukcije Kabogi.

70

V a c k e vlade,

ali

prozete optimatskim

duhom

sedamdesetijem godinama bice u ostrom kontrastu sa

rogjakom, zlokobnim provizornim guvernerom Vlahom.

Kaboga imase da radi kod Cara ,,per la nostra indi-

pendenza e per la nostra attuale e futura tranquillita"

(za nasu nezavisnost i za sadasnje i buduce nase
spokojstvo).

Sve

je

ostalo

sporedna stvar.

Ako

je

neka preda
Napoleonu sam kreditive. Predvigjase se slucaj da
bi Republika bila megjutijem ukinuta, pa i u torn
slucaju imaSe Kaboga da radi ,,o javnom i privatnom
dobru". U torn smislu izdavahu mu se kreditivna
pisma koja noahu datum od 13. Januara.^ Ali Dzivo
Kaboga nikada ne pogje u Pariz. Marmont mu na
svoju odgovornost ne dozvoli da odstupi iz Dubrovnika, kreditivna pisma ostado^e zape^adena velikim
drzavnim peCatom u kancelariji Republike gdje se
jednako nalaze, a Napoleon, koji 10. Februara
jos nije znao da je Marmont ukinuo r e p u b 1 ik a n s k u vladu. Napoleon koji ne samo da to nije
znao, nego li nije bio ni rijeSio jos o sudbini Republike, saznavi za Kabozinu misiju, pise princu
Sorgo tamo, neka radi sa Sorgom, ako

Eugenu

nije,

:^

mi Ivana Kabogu (Jean Caboga)

kao izaslanika Dubrovacke Republike. Ako je
covjek, kako uvjeravaju, jedan od nasijeh naj,,Izvijesnog

Salju
taj

*
2

Credenziali

per Caboga.

Iz Pariza 10. Februara 1808,

in6dites de

Napoleon

I-er,

Paris,

L6on Lecestre:

1897,

Prof. Erber donio je talijanski prijevod

Princa Eugena.

Tome

I-er

ovoga pisma

Lettres

Nro 219.
iz

Memoara

Republidin rad.

71

vedijeh neprijatelja, auktor pisama

i

drugijeh protiv nas,

oduzeces

mu

tvrgjavu.

Ako

sa

Bosanskome Pasi

Ti ces narediti da ga uapse,

hartije sto nosi

zatvorices ga u jednu

tvoja obavjestenja nijesu ravnoobrazna

onima koja imam

ja,

ti

6es ga ispitati o prirodi

njegove misije, o zahtjevima Dubrovackoga Senata

i
ne ces mu dozvoliti da izagje iz Milana bez moje
naredbe".

Ima

se iz

li

ovoga pisma zakljuciti da

je

Na-

poleon Februara mjeseca rijesio ukinuce Republike?

Mi naginjemo protivnome misljenju.

podrzava drugo pismo

u ovome nas

istoga dana

upuceno

gje-

neralu Marmontu, koji, uz prkos svojoj brutalnoj zestini

ba te zestine radi, izdaje nerjesiteljnost Careve

Pismo glasi :^ ,,Gospodine gjenerale Marmonte,

ponasanje Dubrovcana je neponjatno. Moj konsuo
David pisao Vam je da je tako zvani Dubrovacki
Senat (le pretendu Senat de Raguse) pisao Bosanskome
Pasi i poslao mu darova. Ovo mi isto pisu iz Carimisli.

grada. Uapsite

tri

Senata. SaopStite

glavna clana

im

konfiskujte zapisnike

da ce prvi koji bude dopisivao

kao izdajnik ustrijeljen".^

Megjutijem mala dubrovacka oligarhija uporno
produzavase vrsenje suverenskijeh prava, uporno i

sa inostranstvom

reg'bi

biti

prkosno svaki dan obnavljase svoje drzavne

Moze se misliti sto

patricijatu
b aristokratskom

funkcije.

se hode o

M6m. Marm.

,,Faites- leur bien connaitre

Ill,

principu

vladanja,

ali

lOi.

que

le

premier qui tiendra une

correspondance avec I'etranger sera consid6r6

passe par les armes."

pokojnome

comme

trsiitre

et

Republidin rad.

72

sada sto

je definitivno

tamo po dubrovackoj

za vazda sasao da pociva

amo

zemlji, promislimo

da su to posljednji ogranci porodica koje na maloj pozornici,

neke od njih do hiljadu godina, razvise intenzivni
politick!

intelektualni rad

da jos ovako iznureni,

sa vidljivim porocima svijeh dekadentnijeh koljena,

poplavljeni od novijeh klasa

struja, izgubljeni pred

demokratskim zvucima Marsiljeze,

zumljive carske

do

predstavljaju

rimsku

pjesme,

posljednjeg

koncepciju

is to

ili

opljackani

tako neravrijegjani,

trenutka

drzavnidku,

Pored

ogromnijeh

autonomije.

pase aureolom znacajne mnogim

vjekovima iznurene glave. Otvorimo za cas, prije deslabosti

ovo im

finitivnog rastanka s

ovom formom

vlade, posljednji

Maloga Vijeda (Consilium Minus) koji

se na strani 210 naprasno prekida kao nijemo svjedocanstvo jednog potresa ili irupcije varvara u romanski grad. Nova godina 1808 otvara se ovako

torn zakljucaka

Christi Nomine Amen. Anno ab

ejus Salutifera NativitateMillesimo
Octingentesimo Octavo, Indictione
,,In

Romana

Quod

XI.

tunatumque
Nista

formule

nije

tu,

felix,

faustum

for-

sit."
zaboravljeno.

Sve su

mehanickom vjerom u

trajanje

ostavljeno,

prozete

ni

stare Republike, a promislimo

da su jos nasi gjedovi

pod familijarnom ovom oligarhijom

,,Captum fuit" produzava stara knjiga ,,da se
obicni milodari razdadu Dumnama, Dominikancima,

babe

zivjeli

Sv. Vlaha, Gospi itd. et de providendo

da se svake nedjelje po dvije pjevane mise odsluze,

crkvi

Republidin rad.

73

u Svetom Vlahu, u subotu u ,,Gospi" ad honorem

et gloriam individuae Trinitatis et,
ovo je opet vjera u drzavni kontinuitet
ut

consulta nostra dirigantur ad conservationem et ampliationem Republicae Nostra e, quam Deus optimus
maximus fortune perpetuoque cont,

incolumem

servet

felicem.

et

je

ovaj ritualni akt svrsen,

tvrgjavi

dolaze

Posto

,,terminacijoni"

,,Lovrjencu", o kapetanima nodi, o pre-

dlozima Maloga Vijeca. Dolaze za tijem izbori onijeh

malovijecnika koji
vjedanju adventa

rizmu

godine

pisma

pisu
i

velikim

ce

181 1

onijeh

vladaocima

Ijudima,

koji ce vrsiti

se imati da staraju

godinu

za

koji

1810

koji

za ko-

da

imati

6e

lettere

(le

o propoi

ai Principi)

primati darove gradu,

6e

nadzor nad apotekama, pro visitando

Budislavo Orthodoxo", nadzor nad vinima

Januara spremaju se akti za platu ,J. B.
de Caboga Senatori Ablegato Parisiis" 1000 zlatnijeh
dukata i 17. Januara naregjuje se da svi ,,zduri"^ i
collegio

itd.

7.

cetrnaest vojnika straze danju

beant m a n e r e
die et nocte);

in

odregjuje

ara naregjuje se da ce

nika

tri

jedan sekretar vazda

prandium
da se sastane

nocu u dvoru

(d e-

Publico Palatio
im

se plata

Senatora
biti

22.

et

Janu-

cetiri velikovijec-

u dvoru sa Knezom

,,a

coena m" 28. Januara ima

Senat ,,non exceptis septuaet

g e n a

trebiti

za bonicu ,,Domus Christi". 31. Januara, na

Lat.

s" pod prijetnjom globe koja ce se upo-

Rivieri,

kao dvorski

huissiers,

crljenoj

livreji.

Republiin rad.

74

sam dan

Re publike, ,,captum fuit" da

suma za razdavanje siromasima.

smrti

izvijesna

se odredi

Osvrnimo se sad na Senat. ,,Le gouvernement

pise
Timoni
lo.
Januara, donnant
toujours I'expedition aux Navires, les Capitaines et
r^publicain,

Patrons se refusent de changer de pavilion".

prica

kapetan po imenu Ivo Skobelj imase

da na svom brodu preveze vojnike u Ston. Dogovor
bjese da brod ne 6e nositi nikakve zastave. Na izlasku
iz luke, zapovjednik onog odreda istaknu iznenada
dirljiv slucaj

talijansku zastavu. Skobelj skodi u

more

plivajudi se

tugjom zastavom.^
na14. Januara, Senat izglasa Citav niz naredaba
redbu za uskrsnu ispovijed pod prijetnjama, za vlauhvati luke, ne hote6i

ploviti sa

stelu, lienja vlasteostva,

ko ne

bi

za cinovnike, sluzbe

o Uskrsenju pristupio Svetoj

vidno napereno protiv framasunske loze

plate

Trpezi, oce;

naredbu o

tadnom vrenju duznosti cinovnika gragjanskoga reda,

naredbu o radu u sudovima gdje se malo po malo
bjehu uvukle velike neurednosti

itd.

itd.

17. gjeneral

Launay zamoli Malo Vijede da se gjeneralu Marmontu

u knezevskom Dvoru. Po dogovoru u Senatu, Malo Vije6e odgovori da Dvor nije dosta velik,
da bi za Marmonta udobnije bilo da odsjede u Sorgovu polacu. Gjeneral ostade pri svom zahtjevu. Na
posljetku vijede rijeSi, da ce Marmonta pricekati jedna
odredi stan

deputacija

ako

li

da de ga upitati gdje

bi htio

da stanuje;

se rijesi za Dvor, ,,Republika ce snositi troskove".

,,Dok Senat na taj nacin dovogjahu u tjesnac

svakojakimlukavstvimakako bi se svojevoljno odrekao,
^

Timoni Stadionu,

10.

Januara

ibid.

Posljednji akti suvereniteta.

njegov kurir

iz

Pariza donese

mu

gospodina Sorga vrlo utjesljivijeh

Re publike ^, van ako

75

sa strane ministra
vijesti

o uzdrzanju

komandujuci

glavno

gjeneral

Marmont nema protivnijeh instrukcija da izvrSi pri

svom dolazku koji se ocekuje od casa do casa. Senator!
i

njihova stranka vesele se

Sveti

govore da ih zasticuje

Vlaho."

II.

Dvadeset

Januara Marmont dogje

cetvrtoga

opet u Dubrovnik. Ni onaj dan ni sutradan ne htjede

primiti deputaciju Senata.

dom

Mjesto u Dvor, odsjede u

Gozze. Progje smotru nad trupama, vecera kod

sutradan, na ponovno pitanje Se-

gjenerala Launaya,

nata o polasku Kaboge za Pariz, odgovori da ce se

na povratku sa Senatom dogovoriti o svemu.^ 25., o
podne, produzi put za Kotor. Sutradan Republika mu
uputi u Kotor poziv na veliki drzavni bal u Dvoru.

pokazemo Vasoj Preuzvisenosti, glasilo je pismo,

i
cijenimo Vasu predostojnu osobu,
mi smo slobodni pozvati Vas na jedan drzavni bal,
koji ce na sam dan Vaseg povratka dati u ovoj drfavnoj Polaci gospodin Knez i sva naa Vlastela.
Mi se nadamo da tete primiti ovu izjavu Nase usluznosti prema Vama i da cete poCastiti ovu javnu svedanost koja ce u toliko vise zadobiti sjaja kroz pri,,Da

koliko postujemo

Ova su

se Sorgova

pisma zalibog izgubila

ove Timonijeve depeSe opet se

ill

zametla.

Iz

da Napoleon nije izdao na-

vidi,

redbu, da se ukine dubrovadka vlada.

'

Timoni Stadionu

i.

Februara

Senat Nataliju 29. Januara

ib.

Posljednji akti suvereniteta.

76

sutnost

tako

28., sastade se,

licnosti kako sto je Vasa".^

po ustavu, Veliko Vijede da bira Kneza

odlicne

za mjesec Februar. Bjese prisutno 30 Velevijednika.

Na ovaj se broj progresivno svela bjese gorda skupstina,

koja nekada brojase do 300 clanova i jos u

XVIII vijeka mogase da odobri zakone sa

pocetku

preko 100 vlastele Tri su kandidata bila za to jednomjesecno predsjednistvo Antun Vlaho Sorgo, Marojica Sorgo i Mato Ghetaldi. Na prvom glasanju Antun
Sorgo dobi ravni broj glasova z a i p r o t i. Po zakonu o izboru Kneza i svijeh drzavnijeh cinovnika ime
kandidata se imalo da izvuce na sredu izmegju ona
dva druga. Sreca pade na Mata Ghetaldi (Mattheus
Nicolaus de Ghetaldis).^ Jos se izabrase dva nadzornika Bonice
Jero Natali i Niko Pozza i knjiga Velikoga Vije6a ispisana tek do stranice 42. ne otvori se
nikad vise. 29., Senat uputi poslaniku Natali u Carigrad hitnu depesu. Saopstavase mu dogagjaje u Livornu i u Napulju gdje francuske vlasti, na silu i prijevarom, Sdahu da ukinu dubrovacke konsulate. Saopstavase mu da su neki zlomislenici poslali kurira dragomanu Radelji cije sumnjivo ponasanje odavna zadavase brigu vladi. Saopstavase mu najzad, da vlada
sumnja da njemu, Natali, ne dolaze pisma Republike
i neka ne uzimlje za posrednika bosanskog Pasu koji
ih izdaje.^ Evo sto se sa poslanikom bjese dogodilo
stigavsi u Jedrene, nagje Velikoga Vezira, koji ga
odvrati od puta u Carigrad, uvjeravajuci ga da je
!

Lettere di Levante e Ponente.

Djed po majci pok.

Lett,

di

Lev. e Pon.

Mata Natali.
Ovo je posljednja depeSa Republike.

g.

Ukidanje republikanske vlade.

77

Republike u dobrijem rukama, da se za nju

stvar

u Parizu i, na povrati
u Dubrovnik.

narocito interesuje turski poslanik

nagovori

sljetku,

da

ga

se

Sve to Veliki Vezir uradi dogovorno sa gjeneralom

Sebastiani

bjese covjek.

ciji

uputi

lazak,

potanki

tatarskome

ga

kuriru

koji,

u Dvoru francuskoga

nagje

Jadni Natali, pred po-

izvjestaj svojoj vladi

stigavsi

preda

u Dubrovnik,
a

gjenerala,

ne vise

KnezaJ

nedjelju, 31. Januara,

Na podne

tora.

primi

ponovi poziv na drzavni

bal.

koliko indiferentnijeh rijeci

nicu Senata, jer ima da

Senat se sastade

,,u

Marmont

stigne iz

Ko-

Senata koja

mu

Marmont odgovori

ne-

deputaciju

zamoli ih da sazovu sjed-

mu

ucini neko saopstenje.

manje od ure vremena" (,,en

moins d' une heure de temps". Timoni). Bjese oko

dva sahata poslije podne. Pukovnik Delort, pod-sef
glavnoga staba, ugje u Dvor u pratnji Charge d'affaires-a
i
generalnog konsula Brudra, ratnog komesara, zapovjednika tvrdinje, dragomana za istocne jezike Ver-

nace

nekoliko stabskijeh oficira.

jahu topovi u

poziciji.

uz Kneza, izvadi

iz

tisine procita sljededi

Na tvrgjavama

sta-

Uavsi u dvornicu, Delort sjede

dzepa jedan
govor

spis

sred opste

:^

Gospodo, Njegova PreuzviSenost Glavnokomanduju6i gjeneral obznanio Vas je o tragu sest mjeseca,
^

Timoni Stadionu

20. Marta. Ibid.

Bona, Memorie

suU* in-

surrezione del 1813 izd. Gjel5i6, BeC, 1882.

'

Discours de M-r I'Adjudant-Commandant Delort, souschef

de I'Etat-Major General, prononc6 au S6nat de Raguse,

1808, Pariski Archives Nadonales

u prilogu

br.

III.

A F,

le 31.

Janvier

IV, 1713. Francuski izvornik

Ukidanje republikanske vlade.

78

da ce je
da se sudbina Vase Re publike izmijenila
prilike, izazvate od neopozivijeh rjesenja Usuda, uskoro
Italijom
sliti sa kraljevinom
on je ve6 tada imao
;

pravo da bez odlaganja postavi jednu upravu

Vam

ali

ostavi sve funkcije koje vrsaste, ne hoteci da

progjete kroz neprilike, ni da

provizorne vlade

prije

nego

Vas podlozi trvenjima

budete u stanju da

li

uzivate blagodati definitivne vlade. Njegovo staranje

za Vas, za gragjane, za sve stanovnike Dubrovnika

i
jo dalje
on je znao da u Drzavi u kojoj
odavna mali broj imao svu vlast i izvijesne privilegije, a vedina samo duznosti i obaveze, znao je,
rekoh, da u takvoj driavi ima dosta strasti da se zatome, dosta nepravda da se isprave, dosta ponizenja
da se zaboravom izglade, dosta srdaca da se osvoje.
TumaC odinskijeh osje6aja Cara Napoleona, on Vam
htjede dati vremena da sve to ispunite. Njegova je
PreuzviSenost mislila, da 6ete Vi razumjeti njegove
poglede i da dete mu Vi u tome biti na ruku.
Ali, Gospodo, Vi ste viSe povjeravali maglovitim
glasovima koje pronoSaSe ludilo, a mozebit i zloba
koja se igraSe sa Vasom lakovjernosdu, nego li onim
saopStenjima Vi ste posumnjali da Vam se stavljaju
zamke tamo gdje nije bilo nego njezne paznje prema
Vami.
,,Sad sto sam Vas podsjetio na ponaSanje glavno
komanduju<5ega gjenerala prema Vama, predodidu

pogje

je

Vam

ponasanje Vase.

onoga trenutka kad saznaste za Vasu sudVae ponasanje, koje do tada bjese obazrivo

,,0d

binu,
i

pasivno,

postade neuredno

smutljivo.

Sjetite

se

Ukidanje republikanske vlade.

79

proskripcionijeh spisaka u kojima su zabiljezena bila

imena lica za koja drzaste da su pristase francuskoga
rezima Vasega neumjesnog otpora da se u Vasijem
zidovima ne bi istakla zastava Vasega novoga vla;

daoca

ako

javnijeh

bi se

ili

tajnijeh prijetnja trgovackoj klasi

drznula da izvjesi zastavu Cara Napoleona

gotovo zlocinackijeh koraka Senata kod bosanskoga

koraka propracenijeh, da bi uspjesniji bili,

pismima tajanstvene sadrzine, ali ne za to
novcem
manje uvrjedljive za francuski narod.
,,Ako, Gospodo, ovim teskim grijesima nadodam
jos i to, da ste iskali da raspalite fanatizam naroda
kroz ono sto je covjeku najsvetije, kroz vjeru, narePase,

gjujuci javne ophode, podignuce otara, svete pohode

za spas Republike i Dubrovackoga vladara, za kojeg

u povjerenju znadijaste da vise ne postoji, Vi cete,
Gospodo, saci u Vasu savijest i priznacete da je mjera
prevrsila i da je skrajno vrijeme da svrsimo.
,,Usljed svijeh ovijeh razloga i da bi predupredio
velike nesrece, koje bi Vam mogle licno da budu udesne,
Glavnokomandujuci gjeneral naredio mi je da Vam

saopstim sljedeci dekret

Glavnokomandujuci Gjeneral Armije u Dalmadji naregjuje

Cl.

DubrovaCka Vlada

I.

Senat se raspuStaju.^

Cl.

SadaSnji se gragjanski
^

(Art.

Le Gouvernement
I-er.)

et

le

2.
i

kriviCni sudovi raspuStaju.

Senat de

Raguse

sont

dissous.

Ukidanje republikanske vlade.

8o

Cl.

3.

Uprava zemlje povjerava

se za sada

pro vizor no

gospodinu Brudru, francuskome konsulu.

Cl.

Upravne

4.

Dubrovacke Dr-

vlasti raznijeh dijelova

2ave ostaju za sada kako su.

Cl.

5.

Gragjanske ce sporove rjesavati sud sastavljen

Nika N. Pozze, Jakova Natali, Petra

od gospode
StuUi

Antuna Cherse, a u ime Njegova Velicanstva

Cara Francuza, kralja

i

Italije,

ali

na temelju zakona

obidaja dubrovackijeh.

Krividnu

6e

6e sebi pridruziti

pravdu
tri

dijeliti

ovaj

isti

sud koji

dlana uzeta izmegju graduira-

nijeh lica.

Sa glavnog stana, u Dubrovniku,

31.

Januara 1808

Glavnokomandujudi gjeneral
Marmont."
,,Usljed toga,

Gospodo,

produzi

Delort,

Dubro-

vaka Republika i njezina vlada su raspusteni i nova

je uprava postavljena.
,,Prije Vasega rastanka, Gospodo, ostavi6u Vam
dokaz paznje koju Glavnokomandujudi gjejedan
jo
neral goji prema Varna, podnosedi Vam neke razmisljaje koji bi

Vam

mogli

biti

Vi dete odsad unaprijed da

od

koristi.

zivite

pod zakonima

jednog vladaoca koji ne pozna vise takmaca

koga

Ukidanje republikanske vlade.

8i

najhitrija surevnjivost ne smije vise ni s

redi

kim da upo-

izmegju minulijeh

koji, postavljen

covjek prema
slave.

vrsti

kome

ce se odmjerivati

nastajnijeh

vjekova, bice za sve generacije proslosti

bududnosti

genij

sve

Sred njegovijeh mnogobrojnijeh drzava,

sred najprostranijih koncepcija,

u najozbiljnijem

tre-

nutku izrade najsmjelijega i najzamrsenijega pronjegovo oko pregleda sve njegove provincije
zadrzava se na svakoga podanika njegovo aktivno

jekta,
i

staranje

ispituje

zamjenu
on trazi

toga,

prosugjuje njihove interese

u zamjenu srece koju svakome

bezuslovnu

ogranicenu odanost,
,,Vi ste

dugo

ali

ali

plemenitu,

vjernost,

a u
daje,

bez-

bez razmetanja.

vladali. Blagodareci auktoritetu osve-

cenom mnogim vjekovima, Vi

dugo imati
na to, da
svakome objasnite blagotvorno djejstvo nove vlade,
da srce i osjecaje sviju privezete za Vaseg novog vladaoca na posljetku, Gospodo, budite i Vi sami dobri,
lojalni,
vjerni podanici
Njegova Velicanstva Cara
kraija Napoleona i clanovi jedne velike i slavne
obitelji. Od sad unaprijed ne 6ete imati za sebi ravne
ili za Vase poglavice nego one koji su se po visokoj
svojoj sudbi u toj slavnoj obitelji rodili."
Potreseni od iznenagjenja,^ Senatori dutahu. Na
posljetku, Senator Dzivo Kaboga ustade i rece Delortu
da ni ovaj cas, ni ova prilika ne dozvoljavaju poduze
opravdanje, da je njegova savijest cista, da smije odna Ijude

6ete jos za

uticaja. Upotrebite taj

Vas

uticaj

govarati za lojalnost svojijeh sadrugova, da se Senat

'

Timoni Stadionu

L. Vojnovld,

id.

passim.

Pad DabrovnikA.

Bru^re upravitelj Dubrovnika.

82

bozjom navijestenom kroz

savija pred voljom

Veli-

koga Cara. Zatrazi zatijem od Delorta pismeno saopstenje govora i dekreta. Delort se izvini da ih nema,
jer da je ono sto je citao koncept, ali im obeca prijepis.
Senat ostade sakupljen da primi obecane prijepise, ali
ne primi nego kopiju dekreta, a ne govora. U torn
istom trenutku vojska ugje u Dvor. Zauze vrata, drzavnu kancelariju, riznicu, pa carinarnicu i sve ostale
kancelarije i stavi na nje pecate.
Bruere onoga istoga dana pisase Champagnyu
ove rijeci ,,Monseigneur, nemam nego jedan trenutak
pred polazak poste da javim Vasoj Preuzvisenosti,
da gjeneral Marmont, vrativsi se iz Boke Kotorske,
a vidjevsi rgjavu upravu dubrovackoga Senata i da se
narod zali sto je tajnim spletkama sprijecio vojnu
sluzbu (sic !) i to je imao prepisku sa bosanskim
pasom da izmoli Sultanovu zaStitu protiv atentata
kome je izlozena njegova zemlja, smatrao potrebnim
da obori iscrvotodeni hrek i da naimenuje privremenu
komisiju kojoj sam ja ef." A u pismu od 5. Februara
Bruere veli
,,Na promjenu su Ijuta samo vlastela.
PuCani su, naprotiv, vrlo zadovoljni, pa i za to sto
su postali podanici prvoga i najsilnijega vladara na
svijetu. Oni su dali vidljiva izraza svome zadovoljstvu
divnim balom na cast Glavnokomanduju6em gjeneralu
kad se ovaj vratio iz Kotora, dosjetljivim alegorijama
u cast vladaoca i svakakijem znacima prijateljstva
prema njemu".^
:

Gavrilovic, Ispisi, br. 245, 248

Stadionu

,,Les cittadins

249.

Timoni pi$e

i.

Februara

antirepublicains qui s'etoient conduits

avec toute I'indecence possible envers leur Gouvernement, donnent

ce soir

un

bal k

M-r

le

General Marmont.

Bni^e

upravitelj Dubrovnika.

83

Bruere ne moze da se savlada od radosti. Njegova

pridusena ambicija u starijem godinama najzad

je

zadovoljena. Cekao je 17 godina, sto govorimo, od

vremena Luja XV da zaigra nekakvu ulogu, pa
bas ako i u malome Dubrovniku. Deklasovanom malom
plemicu Bruere des Rivauxu^ bjese sugjeno da za
Luja XV i XVI, za Konvencije, za Direktorija
za Napoleona Konsula i Cara odrzi slatko-kisele
odnose sa najoholijom aristokracijom u Evropi. Pod
i

Direktorijom Bruere des Rivaux, koji bjese postao

Rene Charles Bruere des Rivaux

bijaSe fran-

u Dubrovniku od 2. Marta 1772 najprije kao konsuo,

pak od god. 1776 kao generalni konsuo i charge d'affaires. Francuska bijase u Dubrovniku zastupljena od polovice XVI vijeka
Prvi poznati nam agent jeste
i to kroz narociite Agents du Roi.
baronCochart (1554), pa dolaze I v e r s e n (1557), Pierre
cuski zastupnik

m a r r e (1560), AnthoyneBert (1564), deGaucherye

(1586 nakon pauze od 11 godina)

B our din

(1602),

1 1

a-

n (1625) i G e 1 e e (1636). Nakon Gelee-a Francuska dugo

vremena nije zastupana u Dubrovniku nego kroz Dubrovdane,
od kojijeh je najznamenitiji konsuo S k a p i 6 (Scapich). Tek god.
1757, za vlade Luja XV. Francuska obnovi diplomatske veze.
sa Dubrovnikom,
poslavi konsula L e M a i r a, koga god.

1 i

1764 naslijedi P

r e v o s t Conseilleur du Roi, Ecuyer, kao genekonsuo sa diplomatskim harakterom. Prevost umrije u Dubrovniku. Njegov nasljednik bi Bruere. Pozniji francuski kon-

ralni

suli

u austrijskom Dubrovniku bie

ide laRocheSt. Andr6

god.

1869

konsulat

ostade

Champoiseau
Jouffroy d' Abbans

konsuli

(1877

1880).

samostalni konsulat

Marc Bruere

upraznjen.

1822),

Od

(1876

1877)

Dekretom od

provrie se

sckretari francuskoga poslanstva

(181 4)

1822 do

god.

Od ove godine

ovi

su

Comte

de

iPricot de

St.

(1862 do 1876),

Marie

(1816

13. Jula

1880

u vice-konsulat,
na Cetinju.

Ciji

bi

ukinut

su Sefovi

Bruere upravitelj Dubrovnika.

84

citoyen Bruere",

,,le

mu

Dubrovnik, koji

predade se zadovoljstvu da za
bijase kriv sto ga njegove vlade

bijahu tamo zaboravile,

sacinjavase

samu

izlije

svu pritajenu zu6 koja

njegova

sustinu

haraktera.

ono vrijeme nas je grad za njega bio ,,un trou obscur

gouverne par d' odieux aristocrates" ^
,,une biqui
nulle
communication
avec
n' a
les Puissances
coque
de r Europe"^ bez knjizevnika, bez industrije
u
njemu ,,ne moze da se nagje ni jedne metle !"
bez
trgovine
a bjese potpisao trgovacki ugovor u ime
Ljudevita XVI i slao trgovinske izvjestaje Vergennesu
.

Montmorinu

Ova zemlja

,,zarazena aristokracijom'*

(cette terre infected d'aristocratie),^

rijalistu des

porodila.

On

sada se za impe-

Rivauxa, kavaljera PoCasne Legije, prese kocoperi

kao

sef pregjasnje

Dubrovacke

Drzave, slavi Cezarovu pobjedu nad tom vlastelom

koja

mu toliko bjehu zadala dosade ponizenja.

U prvom trenutku bjehu ga istisli mlagji diploi

u atmosferi Talleyrandove skole. Ali

Marmontovoj nerjesljivosti, evo ga
gdje se vrada kao sef francuskoga Dubrovnika, evo
ga gdje sjedi na prijestolu onijeh ponosnijeh malijeh
Knezova kojima bjese podnio kreditive toliko puta
koliko se u Francuskoj bjee izmijenilo vlada, a sa
matic vaspitani

sada, blagodaredi

kreditivama uvjerenja blagovoljenja odnosnijeh vlada

prema
*

Republici. Neocekivane, slatke

,,Tamna rupa kojom vladaju omraieni

li

osvete

aristokrati." Bruere

ministxu inostranijeh djela Delacroixu 14. Februara god. 4

gusta 1796). Starine, 1882.
'

(i.

Av-

DasCara koja nema nikakovijeh veza sa Evropskim silama."

inostr. djela Miotu, Germinal an III (Marta 1795) ibid.

Komesaru
3

Ministru Delacroixu

ibid.

pass.

Marmontov

izvjestaj Napoleonu.

85

Prvoga Februara Marmont uputi Napoleonu

slje-

deci izvjestaj :^
,,Sire, ja

sam do ovog

casa drzao da ne 6u trebati

da Vasemu Velicanstvu progovorim o vrsti bunila u

kom se od nekoga vremena nalazi Dubrovacki Senat
ali je on toliko prekoracio bio granice, da sam pri;

nugjen bio da ga raspustim

racun Vasemu

cast

mi

je o

tome

poloziti

Velicanstvu.

,,Kako u svim aristokracijama, tako

ovdje po-

duboka omraza izmegju vlastele i pucana. Vlastela se predavahu nadanju da ce zadrzati svoje suverenstvo. Bijahu se preporucili u vise prilika svim
Velikim Silama, pa malo vremena pred tilsitski ugovor
bijahu primili od Beckoga Dvora povoljne odgovore,
tako da, po zakljucenju mira, oni ne posumnjase
njihova nezavisnost.
da je u njemu uglavljena
Tada poce da kruzi, na najskandalozniji nacin, jedan
proskripcioni spisak s imenima od pedeset i cetiri porodice najodanije Francuzima koje imahu da budu
ili smaknute ili prognate.^ Ovaj
spisak bjese sastavila
glavna stranka u Senatu on bjese bacio strah i trepet
u redove gragjana. Za mog prolaska kroz Dubrovnik
da uzmem u posjed Boku Kotorsku, ja izjavih svoju
stoji

indignaciju izaslanicima Senata, spisak bi dezavuisan

nestade ga
^

sve se povrati u red.

Archives Nationales AF,

IV,

17 13.

Francuski izvornik u

prilogu br. IV.

*

Timonijevom spisku francuskijeh

tin javaju 39 gragjanskijeh porodica.

pristalica

u Dubrov-

samo 60 lica, koja saO tome na drugome mjestu.

niku, koji izgleda vrlo ta^an, nabrojeno je

Marmontov

86

,,Bi6e

izvjestaj Napoleonu.

od prilike dva mjeseca

po da mi

je gje-

neral Caffarelli, ministar Vasega Velicanstva, pisao da

Vasa namjera da dubrovacki brodovi plove pod

talijanskom zastavom. U tu mi svrhu posla i odnosne
je

patente. J a naredih gjeneralu Lauristonu da ih razda

dubrovackim kapetanima.
,,Senat bjese od nekoga vremena saznao da je
gjeneral Sebastiani izmijenio zastavu na dubrovackijem brodovima u Carigradu. Ova se naregjenja oce-

vidno saglasavahu sa izricnom

Vasom

voljom.

Ali

Senat koji u promjeni zastave nazre neposredni gubitak svoga suverenstva, naredi da se nocu rastrgnu

proklamacije gjenerala Lauristona

porudi dubrovac-

kijem kapetanima da 6e nezavisnost biti ocuvana i da

de oni koji prime patente prije oli poslije bit objeeni.

Dubrovacki kapetani tako se prestrase od ove prijetnje,

da niko ne htjede da primi ni jedne same patente, a
kako, z druge strane, nijedan dubrovacki brod nije
smio da izagje bez talijanske zastave, svi ostadose u

ma

luciy

da

bi se

istine.

da

je

more slobodno, a da

oni imaju brodariti

prehranili.^

Ovdje Marmont mijeSa cinizam sa najdrskijim izvrtanjem

On

je osjetio,

koliko je besprimjerna okrutnost bila zbog

zastave izvrdi dubrovadke brodove sekvestraciji na moru, dodim

su do onog 6asa ovi

spokojno
uvidio,

mome
je to

brodcirili

da

bi

isti

brodovi pod

neutralnom

respektovani od Engleza.

Pa za

to to je

zastavom

Marmont

gornja fraza izgledala viSe kao nevaljala Sala

Caru, nadodaje da je ,,m

ore slobodn

sa-

o", znaju^i, da

argumentum ad hominem u prilog oktroisanoj zastavi. Megjunije bilo slobodno. Englezi hvatahu

tijem to nije bilo istina. More

bez milosrgja svaki brod pod francuskom

ili

talijanskom zastavom,

naro^ito od dana milanskoga dekreta. G. Pisani, ije su antipatije

Marmontov

izvjetaj

Napoleonu.

87

,,Malo za tijem Senat uputi jedno pismo Bosan-

skome Pasi u kom ga zaklinjase da

se

zauzme kod

Visoke Porte za oslobogjenje Dubrovacke Drzave. Ovo

pismo, protkano uvjerenjima o vjernosti prema Turcima, sadrzavase najpogrdnije izraze proti Francu-

zima.

Uz pismo

bjese

darova. Bosanski Pasa primi

darove Senata, izruga se nj ego vim zalbama

su moji prijateljski odnosi

kako

njim jednako dobri, po-

mi saopsti pismo.
0d to doba, Senat upotrebi sva moguca sredstva,
sve to je kadro bilo da dime narod i da ga zainteresuje za sebe. Tako prosu posvuda glas da se ne trazi
hita da

unistenje dubrovacke vlade nego za to da se

vojnici,^

da

je

uzmu

gubitak dubrovacke zastave unistenje

za republikansku vladu, a simpatije za francuske okupatore

vie dobro poznate,

avait paru sur

potvrgjuje to govoredi

le littoral

commence a

dalmate des

le

su-

,,La flotte anglaise

depart des Russes, en 1807,

aux batiments de commerce".

Tek uproljecugod. 1808 ugje u Jadransko more flota francuskoga admirala Gantheaumea
tada, veli Pisani, Enet avait

faire la chasse

za jedan 6as

glezi

,,durent laisser les

communications libres"

francuska flota brzo povrati u Sredozemno More

ali se

,,reprirent bientot leurs courses".

Op.

cit.

305.

Englezi

ostalome zna

da je Engleska flota poslije Trafalgara postala na moru svemogu^a, to bi jedan od presudnijeh razloga Napoleonovoga konadnog poraza. Pa ni to nije iskljudeno, da je Marmont s onim
se,

morem" htio svome gospodaru malo da polaska.

Na ovome mjestu mimogredce 6emo napomenuti, kako
Marmont bar ne ponavlja Bruerovu glupost o ,,dubrovafckom
,,slobodnim
^

Ijuti na vlastelu to ga sprjedava da pogje u vojsku"

kojom imaSe da pokadi Caru, dok se vrlo dobro zna, da dubrovadkomu puku niSta nije bilo odvratnije od vojne sluibe, zbog
desa
sama Austrija god. 1815 oslobodi DubrovCane od vojne

narodu, koji se

fraza

obaveze, privilegija, koja ostade u snazi do god. 1880.

Marmontov

88

cijeloga

izvjestaj Napoleonu.

pomorstva u buducnosti, pak zapovjedi da

se

drze javne molitve, svecani ophodi Svetome Vlahu,

u kratko sve mogude manife-

zastitniku ove zemlje,

da bi se od neba izmolilo oslobogjenje

ove zemlje, kako da stupanje u podanicku Vasu vezu
nije blagodat Provigjenja
Ovo ponasanje urodi sablaznjivim prizorima, agitacijom i neredima, neki Franstacije poboznosti

prvom

cuzi

bise vrijegjani, ispale se nekoliko hitaca

puske na njih, a megju ostalim na gjenerala Tirleta,

koji putovase mirno i tada promislih da stavim svemu
iz

tome

kraj.

naredivSi jucer Senatu da se sa-

,,Usljed toga,

stane,

poslahmu jednog

oficira koji, izlozivsi

mu

moje

tuzbe, izjavi da je vlada raspustena. Usljed vanredne

razdrazenosti izmegju vlastele

gragjana stavio sam

na upravu zemlje jednog tugjinca i za sada sam

naimenovao konsula Vaseg Velicanstva, gospodina
Bruera,
godina.

postovanoga

Kako

je

jako

starca
star,

koji zivi ovdje vec 35

pozvao sam

iz

Dalmacije

za upravitelja, do definitivne organizacije, gospodina

brata dalmatinskoga poslanika koji je
da bude predstavljen Vasemu Velicanstvu,
i
cija mi je revnost za sluzbu Vasega Velicanstva
dobro poznata, kao sto su mi poznati njegovo postenje
Garagninija,

imao

cast

njegov talenat.

,,Kako su do sada samo Senatori mogli da budu

sudije,^ usljed desa

ima godina dana da nijedan gra-

gjanin nije pristupio sudu da trazi svoja prava jer zna,

da

mu

se

ne 6e

krojiti

pravda,* sastavio

sam sud

Ne

Knjige sudova dokazuju protivno, pa zasto su gragjani do

Senatori nego Vlastela.

1807 dolazili u sudove?

Marmontov

izvjestaj

Napoleonu.

89

pola od vlastele pola od gragjana izbranijeh

najpostenijim

,Ja

nadam da

se

megju

prosvjetljenijim Ijudima.
ce

Vase Velicanstvo blago-

voljeti odobriti ove mjere, koje su prilike diktovale.

,,Ja

molim Vase Velicanstvo da

dubokoga postovanja

miti uvjerenje

blagoizvoli prii

bezogranicene

odanosti najvjernijega od njegovijeh podanika".^

Godinu dana iza ovijeh dogagjaja, Timoni

pisase Stadionu o uzrocima Marmontovog rjesenja
(sc.
o ponasanju ,,incroyablenient scandaleuse"
conduite) francuskijeh pristasa u Dubrovniku ovo :^
,,Ovi Dubrovcani francuski pristase koji iz li6nijeh
razloga njegovahu neutoljivu mrznju prema svojoj
republikanskoj vladi, bjehu osnovali jedan klub u
kome ragjahu na propast Republike. Osvojivsi simpatije Francuza, ako su ih uopce i uzivali, koji bjehu
upotrebili sva moguca sredstva da podignu jednu
pucku revoluciju, dovedose do krajnosti gjenerala
dvije
Marmonta, izmisljenim pokoljem izmegju
stranke. Marmont pade u zamku, uskori unistenje
Republike zbog 6esa ih je on sam docnije prekorio
i

(comme

il

leur en

fit

apres

le

reproche). Stvari bjehu

do toga stepena dovedene, da su vlastela grgjena

tijeh nitkova (mis^rables) bez mogu6da dobiju zadovoljtinu. Poreze, vojni konaci,
sva tegotna pladanja, sve pada iskljucivo na vlastelu.

progonjena od

nosti

Dubrovnik,

Fiume,

18.

i.

Mai

Februara 1808 potpisan

1809.

Ovo

je posljednja

Marmont.

Timonijeva depeSa

o dubrovadkijem stvarima. Usljed ratnog stanja izmegju Fran-

cuske

Austrije,

Timoni

da ostavi Dubrovnik.

bi

prinugjen u Aprilu ove

iste

godine

Oprovrgavanje Marmontove optuznice,

90

i
Dubrovadka
u pro past."
Ona dva Marmontova akta govor Senatu izvjestaj Caru, osim sto Marmonta prikazuju kao od-

vrijeme pomorstvo je propalo

isto

Drzava

srde

licnoga pisca, jesu

dvije vjeste optuznice udesene

da

ucine na Napoleona sigurno djejstvo. Citajuci izvjetaj,

Car mogase se
je

sjetiti

gjeneral Bonaparte

onoga dalekoga vremena kad

ovakim istim izgovorima ob-

rat Dubrovadkoj starijoj sestri, Republic! Sv.

Marka. Marmont se mozebit inspirisao iz glasovite
deklaracije i. Maja 1797 ili je, u najmanju ruku, crescendo svoje optuzbe udesio prema onome besmrtnome
modelu, kako jaki moze prema slabome da uzme vid
sudije i osvetnika. I u Bonapartovoj deklaraciji mogu

javio

uvrjede
i

proskripcione

naci

se

liste

francuskijeh

napadi na francuske Ijude

pristalica,

vojnike, neredi

nepravde zbog kojijeh Bonaparte bjese od mletacke

vlade zatrazio najprije predaju nevinijeh drzavnijeh

pak postepeno samoubistvo Republike.^

bjese ova
braniti svoju politidku
U
egzistenciju
veliki
neoprostivi
od Francuza
je,
grijeh.
Ono sto je za Francuze same, kaosto
i
za cijeli civilizovani svijet, veleizdajstvo kad se
otadzbina predaje tugjemu gospodaru, ono je, udobnom
inkvizitora,

kratko

,,

teza

Bonaparte naredi pla^enome agentu Salvadoriju

da na-

piSe manifest kojim mIetaCka vlada pozivaSe narod da goni Fran-

cuze.

Uz

prkos protestacijama MletaCkoga Senata, on naredi da

se taj lazni manifest obilno razda po narodu. Bonaparte se sluzase

onim dobro poznatim postupkom, da

koje

treba

opljadkati

zadaviti."

Histoire Generale, VIII, 438.

se oblazu

Vast

zavjerom

Ijudi

u Lavisse-Rambaud,

Oprovrgavanje Marmontove optuznice.

91

u
kako bjese u onom proto-

inversijom, u Mlecima, u Gjenovi, u Dubrovniku,

Rimu, u Spaniji

itd.

tipu svijeh otimacina u diobi kraljevine Poljske

kada domaci gospodar odbija blagodati

invazije, izvrsila se ona kroz vrata ili kroz prozor.
Za Napoleona svi su Ijudi, svi narodi jednaki, sve
veleizdajstvo

ustanove

ekvivalentne

nevaljale.

Nalijetanje

je

Carskijeh orlova blagodat. Rijeci: Sloboda, Rat Prazno-

Plemstva imaju da svojim carobnim

zvukom utole zalost za porusenim ognjistem. A ko
se usprotivi i buni, bio Spanjolac ili Misirac, Dubrovvjerju, Unistenje

canin

ili

stanovnik lijeve obale Rajne,

,,buntovnik"

ticar",

postupace se

taj

tome: strogoscu, kontribucijom, pogubljenjem.^

rimska koncepcija, kaosto

cijelo

,,fana-

je

njim prema
I

to je

Napoleonovo Carstvo.

Vladaoci, klase, narodi koji se protivljahu blagodati

rimske uprave, bijahu ,,hostes populi Romani", pro-

Usuda

tivnici

Provigjenja koji scahu da usrece na-

rode gubitkom samouprave pod rimskim zezlom. Na-

poleonovi marsali

rimski prokonsuli govorahu istim

jezikom. S ove tacke gledista prava jacega, koje sadinjava potpuno odregjeni corpus juris imajuci svoj
sopstveni zivot,

mimo

teorijskoga prava megjunarodne

jednakosti drzava, odnosno njihove nezavisnosti,

mimo

nad njime, Marmontova je optuznica i u obliku

upravo toga radi, mi je
ne demo da pobijamo, jer ako je Dubrovacki Senat
radio da odrzi vlast protiv Francuza, koje niko nije
bio zvao u jednu zemlju malo manje od 1000 godina
njega
i

sustini remek-djelo. Ali

Cf.

Sto o

tome

piSe A. S o r e

1,

op.

cit.

221

222.

Oprovrgavanje Marmontove optuznice.

92

slobodnu, ako je radio kod Bosanskoga Pase

nezvanijeh gostiju,^ ako

protiv

svim svojim silama sprjecavao istaknuce ne svoje zastave, ako je apelovao na

pregjima danreligioznost dubrovackoga puka
smijesna
danasnjih zakobinaca dakako neshvatljiva
kao jedno od sredstava odrzanja prava samoje

a prije
opredjeljenja, on tim nije ni manje ni vise
radio nego li sto je svaka vlada
manje nego li vise
u Evropi bila duzna da ucini, osim ako nije htjela,
kao mletacka, da sama sebi kidise.

1
I radib je i radi^e sve do god. 1815, dok bude traka nade
u uspostavljenje Republike. Poslanstvo Karla Natali nam je
poznato. Osim toga vlastela nastojahu, da pokrenu u Bosni i u
Hercegovini pokret u korist Dubrovnika i prije i poslije ukinuca
vlade. O radu u god. 1809 govoridemo na svome mjestu. Ovdje
samo spominjemo depeSe konsula u Travniku, Davida, ministru

inostranijeh djela

Champagnyu od

20.

Januara ove godine.

25.

prvoj javlja David, da su proli dubrovadki ulaci Travnikom.

PaSin kajmakan odreCe im pratnju,

ali

u Sarajevu

,,espce de re-

publique oligarchique qui affecte de contrarier en toutes choses

le

dadoSe im dvanaest spahoglana (konjanika)

visir"

put Carigrada.

drugoj depei David pie

podrzavaju intrige protiv nas. PoslaSe

seigneur,

krenuSe

Mon-

,,Dubrov<5ani
tri

izaslanika

Mostarskome Agi sa darovima. Drugi je stigao u Travnik donio

u potaji darova i jedno pismo pisano turski, zape6a<5eno peCatom
Republike
Dubrovdanin rekao je jednome Bosnjaku ovdje, da
da smo mi
Turci imaju puno razloga da sumnjaju u Francuze
skinuli drzavni grb Svetoga Vlaha i konfiskovali dubrovadku riznicu
da su vlastela zacugjena, da Turci sve to mirno podnose,
Ove
jer su Dubrovciani turski stidenici i hoce takovi da ostanu
i

ceste deputacije, ova pisma, govori, darovi, sve ovo, Monseigneur,

rgjavo djejstvuje protiv nas u Bosni. Hitam da izvjestim o svemu

gjenerala Marmonta."

Gavr

i 1

o v

6,

Ispisi,

br.

243, 244.

Oprovrgavajije Marmontove optuznice.

Samoobrana

je

pravo

93

duznost svake vlade do-

stojne toga imena. Oligarhicna dubrovacka vlada

je jos

mogla

mirnije duse ne htjeti da kapitulira pred pe-

znajuci da ih na
podnosahu svoje blage Gospare, u nadi da ce nova vremena sama sobom donijeti promjenu u srazmjeru faktora pozvanijeh na
politicku upravu zemlje, nego li vladu, koja bjese

desetericom pristasa tugje vlade,

stotine

ima

koji

radije

naprosto proglasila jednakost bratimstvo,

ostale narode

slobodu

pred pljackom, rekvizicijom

za

kontri-

bucijom.^

dubrovacko-zakobinske i francuske strane

da su Gospari branili ne s 1 o b o d u nego svoja
i m a n j a
na suhu i na moru. Da i ne pomenemo,
kako je zakobinska ekspediciona vojska najmanje pozvata bila da formulise ovu optuzbu, ona koja bezbrojnim kontribucijama i rekvizicijama bjese pokazala da joj nijesu zemaljska dobra na odmet, ekonomsko blagostanje i jedne drzave i svakoga pojedinca
u drzavi nerazdvojni je preduslov za slobodu i napredak jedne drzave. Ali bogatstvo i blagostanje ne
bijahu apanaza vlastele. I sami Francuzi priznadose da
Ali se sa

reklo,

^
Cf. tnasu dinjenica za Gornju Italiju u Kovalevskoga,
La chute d une Aristocratic, i bezbrojne njemadke publikacije o
stanju Pruske, Hamburga, Frankfurta itd. pod francuskom upravom.
Vittorio Barzoni priCa god. 1797 o sebi ovu anegdotu
U Ve:

me iandarmerija odvede policiji jer nemah pasme nekako oslobodiSe, ja da 6u na put. Demokra-

roni francuska
porta. J
iz

cija,

sahat
jo

dva

poStovanja prema principu bratimstva, ote mi oruzje,

novae; a

imah na

ja,

sebi."

iz osjedaja jednakosti,

Kovalevsky,

245.

predadoh

joj sve to

Oprovrgavanje Marmontove optuznice.

94

su

mnoga

vlastela bila siromasna. ^ Velika gragjanska

pomorska klasa imase najznatnije kapitale na moru.

Sve to otpuhnu od god. 1808 do god. 18 13 pred engleskim korsarima, pa i ta okolnost ne bjese najmanja u gragjanskom pokretu protiv Francuza god.
1 813 kad su ,,omrazena" vlastela oko sebe skupila
bila ve6i dio svojijeh nekada opojenijeh i zavedenijeh
i

neprijatelja godine osme.

Ostaje,

koje

dakle,

pitanje

proskripcionijeh spiskova

bez najmanje sumnje,

je,

laznoj svjetlosti.

prikazano Caru u

Marmont napisa roman da omrazom

gragjanskim ratom
opravda ukinude Republikekao unutrasnje dobro, kako
vlastele

je

gragjana, proskripcijama

sa gledista inostrane politike istakao prepisku Se-

nata sa Turskom

Da

pitanje zastave.

nemamo

Timonijevog gore navedenog svjei sudoCanstva, mi bismo pricu o proskripcijama

vie naCinjenu po poznatijem clicheima revolucionarne

istorije

isto

bacili

u arhiv onijeh legenda

sa kojima su Francuzi obaSli svijet, prikrivajudi sva

svoja svirepstva
^

Cf.

Glavu

vlasteostvo bilo u

opravdavajudi sva svoja nasilja.

I.

knjige ovoga djela. Puko miSljenje da je

svakom

sluiSaju

stva sasvijem je neispravno.

je bogate

nerazdvojno od mo6i

od bogat-

aristokratskim republikama bilo

siromaSne vlastele. Ovi potonji bijahu iskljudeni od

velikijeh drzavnijeh

funkcija koje trazahu od odnosnoga lica

privatna bi6a, kako se u dandanaSnji trazi n. pr. za diplomaciju.

U Mlecima je velik broj bio ovake siromasne vlastele koji sadinjavahu skrajnju i buCnu Ijevicu u Velikome Vije<5u. Zvahu se B a rn a b o 1 1 i od ulice sv. Barnabe u kojoj najvise nastavahu. Cf.
an in, Storia documentata di Venezia, IX, 6 sqq. i M us a 1 1 i, Storia d'un lembo di terra, 1429.

Rom

Oprovrgavanje Marmontove optuznice.

Marmont

95

i
na efektivnu udaNapoleonovo prirodno nepoznavanje
mjesta, prilika, drustva, temperamenta, istorije one
skrajne slobodne opcine rimsko-grcke Evrope. Pred-

Ijenost

staviti

je

ocevidno racunao

na

razdvojene

kolica u

odori

plasljive

potomke Marojica

aristokratskijeh

terorista

ili

Ni-

clanova

Svete Inkvizicije, pretpostaviti i samu mogucnost

da bi Senat mogao da se sveti velikom ako i ne najznatnijemu broju mo6nijeh gragjanskijeh porodica
nemajuci ni materijalne sile potrebne za takvu vrstu
egzekucija, a ni moralnog raspolozenja, to bjese zalosna privilegija one epohe u kojoj se neprekidno
hodase nad podzemnijem pricama, komplotima, intrigama, najvecim dijelom izmisljenim od carske policije da bi opravdala casovita bunila i nasilja Na-

Mnogo mnogo godina poslije ovijeh

Marmont u svojijem memoarima ponavlja

poleonove misli.
^ogagjo-ja-

koji su ga rukovodili da ukine

razloge,

Republiku,

kao da se izvinjava. Mimo poznatijeh

nam stvari, on sam, posmrtno i kao da se ruga Stullima,
Androvicima, Chersima i ostalijem fanaticnijem pristasama francuskoga rezima, priznaje, da nije bilo
sretnijega naroda od dubrovaSkoga za doma6e vlade
ali

mirnije

preko groba klice:

a laquelle

nous

,,C'est cette

sommes venus

heureuse population
enlever brusquement

la

paix

je

Poslije onakoga izvjestaja, nije nikakvo cudo da

Napoleon odobrio Marmontovo djelo, ako ga i nije
^

et la prosperity".

je ono sretno stanovniStvo kome mi dogjosmo naotmemo mir blagostanje." M6m. Marm. Ill, 72. Marmemoari ugledae vidjelo tek po MarSalovoj smrti.

,,To

prasno da

montovi

Napoleon odobrava ukinude Republike.

96

ranije izricno naredio bio. Car uputi i8. Februara

montu

sljede6e

monte,

primio

Odobravam

pismo

sam Vase pismo od

i.

Februara.

Dubrovackim Senatom
que vous avez fait relativement au

Senat de Raguse). Ali

Mletke

Mar-

,,Gospodine gjenerale Mar-

sto ste ucinili sa

(J'approuve ce

policajnom

:^

bi bolje bilo

da posaljete pod

paznjom desetak njegovijeh clanova u

u Milan, da

se

ti

nesretnici sacuvaju od pre-

mogle dovesti do strati sta (afin

de preserver ces malheureux d'exces qui pourroient
les conduire k Techafaud)." Marmont, mudro inspirisan, ne udini sto mu je Car ab irato naregjivao, a
u ostalome nije imao ni razloga da to ucini. Kolektivna dubrovacka dusa pocimase da se, nakon tijeh
tjeranosti koje bi ih

potresnijeh dogagjaja, raspada bez cilja

grama.

Iz

neispitanijeh

bez

pro-

dubina covjeCjega egoizma

zaCuse se glasovi resignacije, pa

zadovoljstva pred

svrsenim nepopravljivim dinom. Prvom u

istoriji,

duh potomaka epimirno i stoidno, drugi,

ovaj put definitivno, rascijepi se

davrijskih bjegunaca

uzbugjeno,

jedni

cinicki

treci

prime

definitivno

rjeSenje

svemogucega Cara prema kojem se evropski vladaoci

najstarijih koljena nadmetahu u Erfurtu u to brzoj
i

odanijoj

sluzbi,

lirican, Poljaci

za

kojega

mahnitahu, a

svi

Aleksander

postajase

narodi staroga

Orb

terrarum vojevahu na skrajnim granicama Carstva

kao rimski

legijonari.

Botta, izgledase
^

,,Sluziti,

pise talijanski istorik

manje sramotno kad

se sluzase

za-

M^in. Marm. Ill, loi. Ovo pismo nije publikovano u prvoj

Carevoj prepisci,

ali

ga

inedites de Napoleon".

je

publikovao Lecestre u zbirci Lettres

Marmont, dubrovaCki herceg.

97

jedno sa polovicomEvrope.'* Ne bez zadnjih misli, a to

6emo naskoro

vidjeti, ali se

Dubrovnik u zaglusnom

koncertu metanisanja pokloni idolu i mozda toliko

dublje koliko bjese duze otezao bio da to ucini.
Dekretom od i. Marta Napoleon dade Marmontu
nasljednu titulu hercega Dubrovackog (due de Ra-

Sa Montebellom, Rivolijem, Elchingenom,

guse).
Auerstaedtom, pa docnije sa Wagramom, Esslingom
i
Moskvom, sa Dalmacijom, Istrom, Friulom, MleTrevisom Dubrovnik dijeIjase cast da resi svojim zvucnim imenom jednog
Napoleonovog marsala.^ Ime Raguse" vucice se za
kolima triumfatora, bice uklesano u mramor Arc
de Triompha, ali Napoleonu i njegovu gjeneralu
ne ce donijeti srece. Le marechal Due de Raguse

Rovigom

cima, Padovom,

donosi
i

Kraglski Dalmatin" u svom broju 16 od 15. Aprila 1808

Marmontovo naimenovanje ovim rijeCima: G V.. Czesar

Kragl podaoje veli<;anstvo

G.

(la dignitst)

od herczega od Dubrovnika

Izvarstnosti Gospodinu Generalu Glavaru Vojske Franaske

Dalmaczii Marmont, kojemu G. Viscina czesarska Miestokragl (il

Vicere) poslaje prinositeglia czesarske diplome jednoga svoga po-

mochnika od kampa. Sue

oblazti

izabrani gliudi gnemususe pri-

kazale za svidocitimu svoje veseglie, videchi da

naginom nadarene bihu sluxbe

takim dostojnim

dostojanstva ovoga prisvitloha gio-

razmaku od
pohvalama Marmontovijeh nasljednika na dalmatinskom namjesniStvu Nije se izmijenio nego jezik, stil i duh ostali
su isti. Taj duh, sa sarkasti fckom finodom, obiljezio je u sezdesetijem
godinama predsjednik dalmatinskoga Sabora Dr. Petrovich saopstujudi poslanicima naroda naimenovanje Mamulinoga nasljednika
Filipovida ovim rijedima: ,,A ottimo Governatore succede ottimo
Governatore " Marmont, razumije se, gigantiCno odvaja od njevicha". Uporedite identidnost fcinovniCke frazeologije u
sto godina sa

govijeh nasljednika, ba koliko Napoleonovo vrijeme od naSega.

L. Vojnovld,

Pad Dabrovnika.

Marmont, dubrovacki herceg.

98

izdace svoga gospodara

veznickijeh armija

dobrocinioca na ocigled sa-

rijesice

donekle svojim izdajstvom

Napoleonovu sudbinu. Pod prvom Restauracijom

dajstvo ce se u Parizu

brovnik

ragusade;

zvati :une
Luja

straze

tjelesne

nezasluzeno za

jednu cetu

kojom

XVIII,

iz-

sam Du(6)

zapovje-

ce

Marmont, zvace narod

c o m,,1 a
pagnie Judas" Napoleonu vijerni vojnici zvace
m a r e c h a 1 Judas"; dubroSefa te cete
,,1 e
vacka herceginja, posramljena da nosi osramoceno
ime, trazide razvod braka, a djeca u Mlecima sretajudi
,,questo xe quelo
staroga poznatoga marsala vikace
Ali
oko
toga gjenerala,
che ga tradio Napoleon".^
jednoga od najboljih a u ovo doba jos najomiljelijih,
Napoleonovijeh vojnika, za sada je samo koncert
marsal

dati

pohvala, dvorenja, klanjanja to laska njegovoj bes-

On opcarava

krajnoj tastini.
jatelja

megju najistaknutijim

njim jos dvadeset godina

svakoga, zadobiva pri-

Senatorima,

poslije

Na

odrzavati prijateljsku prepisku.^

Henri Houssaye

djelo istoga pisca

,,1815"

str.

Evo jednog Marmontovog

,,1814"

koji

ce

ovijeh dogagjaja
glas o

naimeno-

Paris, 1894

str.

625

59, 79.

pisma

prijatelju

Niku Pozza-

Novembra bez oznake godine,

bez sumnje, po kontekstu, oko 1820 ili 1822 kad je Marmont

Sorgo. Datovano je iz Pariza 24.

ali

povu^en zivio za vlade Luja XVIII. Spominje u

pismu konsula la Roche Saint Andre, koji je, kako nam je po-

prilidno

znato, vTsio duznosti francuskoga konsula od god. 1816 do 1822.

pismu Marmont moli Pozzu da

mu

Dubrovnika, njegove okoline, Boke

na ulju
MarSal

tijeh mjesta.
,,et

poSalje

nekoliko bakroreza

Dalmacije da poruCi slike

present que les annees viennent", produzava

que I'avenir se

retrecit,

je

voudrois vivre dans

mes

Marmont, dubrovaCki herceg.

99

vanju Marmonta za dubrovackoga hercega rasvijetle

se mnogi domovi. Narocita deputacija pogje u Zadar

da ga pozdravi. On dogje malo za tijem u Dubrovnik.

Bi sjajan, udvori se gospogjama, dade balova vlasteli
da zaborave tvrde poruke kojim ih kinjase dok bijahu
na vladi.^
dubrovacki

Juna,

26.

,,priuzoviti

herceg

dade

Dvoru

gosposki tanacz*'.^ Osamdeset gospogja

,,raskoscno obugenih"

odazvali pozivu.

vise od 300 gospara bjehu se

Izvezeni frakovi vlastele, a jedno-

sarni pucana, ispremijesase se sa sjajnim

uniformama

Grande Armee po dvornicama pozlacenijeh tavana, ukrasenijem slikama Bordona, Palma,

Ticijana, a u kojima knezovi bijahu razvili skromni,
oficira de la

gospodski

ali

jednomjesecni

popracenog

bala

,,obilatim

deset

,,na

Nakon veseloga

skladnoudaranjem" i.
nepristajnim pokripgHegnem" (non inter-

rinfreschi)

rotti

sjaj.

,,izabranim

sjedose

zvanice

plemenitih (squisite)

za gospodski sobet

tarpezaa".

vracase tako vlasteli bal na koji ga oni

pozvali kaovladaoci,
ih

oci bala bjese

Marmont

prvi

bjehu

au onome istome Dvoru iz kojega

manu militari rascerao. Svakoga

Vous devziez faire un voyage et venir passer quelque

temps avec nous. Vous me trouveriez, mon cher Pozza, aussi occupe

souvenirs.

d agriculture et passionne poiu" la vie champeire que Vous m'avez

trouv6 autrefois ambitieux de gloire militaire. Je vous embrasse,

cher ami, et vous renouvelle, 1 'assurance de tous mes sen-

mon

timens." Autograf kod pisca.

^
,,Je donnais beaucoup de fetes aux dames de Raguse;
on s'habitua k ce nouvel ordre des choses comme on s'habitue

k tout."

Mem.

Ill 74.

Kraglski Dalmatin od 15. Jula 1808

br.

29.

Marmont, dubrovacki herceg.

vecera

sluzbeni

biljezi

Njegovoj

dolazi

glasnik,

Preuzvisenosti ,,jedna vellebrojnadruxba". Sabo Giorgi,

,,najzadgni

sada

pod prose jastim vladagnem",

dubrovackoga Maira. Vlastelin
Marmonta za sutradan na ,,jedno

vladaocz

zamjenik

je

pozivlje

rallie

od

nasladjegne

reccio)

Rijeci

ribagna"

gdje ce

okajati trenutne

tome na

njegov

pesche-

a po

Gruskoj kudi, remek-

svojoj

Cinquecenta,

posljednji

divertimento

godina docnije vlastela

tako razumljive slabosti

sjajni sobet

dvorca

djelu

godina

(un
sest

u kojem ce nakon sto

potomak primati poruke

djakovadkoga vladike za narodno ujedinjenje. DruStvo,

opcinjeno lijepim Napoleonovim gjeneralom, koga
okruzavase aureola Piramida
Marenga, sada uzivase legitimnost zabave sa francuskim vojnicima.
i

Ovi bjehu za dvije pune godine

konite,

brutalne

da dubrovacko drustvo

ispije,

bili

Skrajno

okupacije.

sinonim nezavrijeme

bjese

kao i sva ostala po Evropi,

dasu zamamljivosti nosilaca francuske galanterije

novoga

carskoga

evangjelja.

Cemu

Velikoga Vijeca? Marmont

je

Pregjasnji

jedan

senatori,

priSa

provrze u

dvornica

viSe

pozoriSte!

savremenik,

pred

ovom se
,,Sa tvrdodom
znacaja koja do tada bijae reg' bi iskljucna apanaza
spanjolskijeh hidalga, ne ukazaSe se nikada u novome
pozoristu, ne hotedi se pokazivati kao gledaoci tamo
gdje bijahu prikazivali kao glumci".^
potonjom uvrjedom ukoCiSe.

Doktor Alberto Muzzarelli jednome

prijatelju

Bresci,

Dubrovnik, 24. Avgusta 18 18. G. Giandomenico Illich u Spljetu,

unuk po majci ovoga talijanskoga Ijekara koji prisustvova boju

kod Waterloo-a, stavio

nam

je

Ijubazno na raspoloienje ovo pismo.

Marmont, dubrovaCki herceg.

loi

Omladina pocimlje prvom u istoriji da uci

kako 6e da uzvisuje bespravne okupatore svoje zemlje.
Do sada su vesele druzine smatrale za cast da pred
doma<5ijem Knezom pod ,,voltima" Dvora ili u
Akademijama ili u skolama pjevaju himne blagodarnosti

slavnoj,

,,lijepoj,

Slobodi".

slatkoj

sada

Skolopi davaju akademije na cast francuskome vojvodi

kome

Napoleon dao

je

Zanimljivo

citati

je

titulu

vjezbe

knezevskoga grada.
mladijeh Ijudi

ovijeh

:^

Petar Sorgo

deklamuje latinsku elegiju Napoleonu Velikome zbog promaknuca Nj. Pr. Augusta
Marmonta na dubrovacko hercestvo
V1aho i
;

Vice Vodopidi

citaju

,,un

poemetto

in

versi

pohvalama Dubrovnika, Miho Martelu jedanaestercima slavi ,, moraine krjeposti" go-

sciolti" o
1

spodina hercega,

Luka Rocci

latinskom elegijom

pjeva vojvodine zasluge za javne skole u Dubrovniku,

Giacomo Lindi
skom himnom
Pr.

ide

cak u Holandiju sa toskan-

pjeva o jednoj piramidi koju je Nj.

Napoleonu Velikome.
pop N i k o G j u r

podigla

tinskoj Eglogi"

Sorgo

Pavo Prlender

U
j

ribarskoj
n,

pak

izvjestavaju

la-

N k
i

sve-

canostima datijem u Dubrovniku prigodom hercegovog

dolaska. Vojnicke vrline Nj. Pr. slavi NikoDender

toskanskom odom,

Niko Balbi, Jozo Chersa,

Mato Katidid

razgovaraju se o putovima koje

je

Marmont

ucinio

po

Dalmaciji.

Marijana Borianija
brovaSki
^

lazi se

pjesnici

to

hvale se

Anakreontici
i

zavide du-

su u raznijem jezicima pro-

Program Stampan talijanski u Antuna Martecchinija nau Bibl. Male Brade Rkp. br. 1881.

Marmont, dubrovaJiki herceg.

gospodina hercega. Ali tim Akademija jos nije

slavili

Jos ima

svrsila.

,,Pjesan ossia

cegu sto

Mato Radinkovic

Canzone

Illirica"

da procita

blagodari her-

primio posvetu njegove gramatike

je

Ivo Milkovic

nika ilirskoga jezika,

parafrazu u polimetrima te

kojom

iste pjesni.

o V c

Cerva, Simo Novakovid

b

o V

talijanskom eglogom

,,in

rje6-

PopStijepo

u latinskijem jedanaestercima
vrzenost gospodina hercega k Dubrovniku,
i

talijansku

slavi pri-

un

Damjan Zemsdruciole"

terzine

pozivlju ostale svoje drugove da zajedno zapjevaju o

Ijubavi

Dubrovcana ka gospodinu hercegu

o krje-

postima njegovijem, pa evo nove rijeke pjesnickijeh

evo

proizvoda,

janske elegije
idile

popa

pjesme Mata Gjurasida, taliAntuna Antunovica, latinske

Petra Bone,

kvartine N k s e
Ljubisaljavic^a,

a k e, madrigala Miha
Stijepa
ramba Iva Guske

hova ,,Martelijanskijeh"

Braila

Lupinija,

sti-

Karla Pozze, Mata

Stijepa Radmillija.
mladica ne daje drugima da

izvrsnijeh

S aditi-

Slava ovijeh

praznoruci

ostave tu genijalnu Akademiju, pak eto Luke Z amanje Angjela Descarneaux s jednom
i

kantatom

njoj se ,,Genij gospodina hercega" raz-

govara sa Gradom Dubrovnikom o ,,njegovoj sredi,

o
a kantatu prati muzika koju je napisao gospar T o
Ragusee".
R e s t i Capitano in seconda delle Truppe

Pro past dubrovacke nezavisnosti i zastave Svetoga

Vlaha nije se ni Ijepse, ni dostojnije mogla da proslavi! ^kola servilnosti je za rana inaugurisana i dok
se jedan po jedan grobovi budu napunjali polomljenim

Garagnin zamjenjuje Bruera.

harakterima, ona ce jednako cvasti

kida nove generacije. Sad

u Erfurt gdje

trci

je

je

tituli.

ocerupanijeh

1808), da

g.

,,U

lavova,

mu

okviru heralpotamnjelijeh

cimera,

emalja, nemocnijeh u hodu, polozenijeh

nijeh

po-

Car Napoleon drzao kongres

zablagodari na dubrovackoj

Evrope

ragjati bez pre-

Marmont mogao da

evropskijeh vladalaca (28. Septembra

dicne

103

uspravlje-

novo unapregjenje gospodara zemalj-

skijeh posvjedocavase

samom

nesaglasnoscu egzotic-

imena od Rivoli do Auerstaedta, od Valmy do

Dubrovnika univerzalnu pobjedu Republike i univernijeh

zalnu vlast francuske Imperije."^

da bude potpuno sretan sto

je

Marmont je mogao
njemu pala u dio

sreca da bude sred partera kraljeva jedno zrnce do-

kaza

te

ponovljene rimske Imperije. Njegov locum-

tenens u Dubrovniku, Garagnin, 15. Marta vet bjese

on zapoce
svoju novu duznost sa jednom molitvom Napoleonu ,,il
Massimo". ,,Pod auspicijima, govorase Garagninova
proklamacija^, Junaka koga slave sadasnji i kog ce
uzeo u ruke upravu bivse Republike.

slaviti iduci vjekovi,

Dubrovcana

lijeh

sve

gragjanske

vojne krjeposti vr-

jos ce jace cvasti.

Na

one blagodati koje samo moze da

Monarh
politicar,

Stina

kraljeva,

ucitelj

nje ce
izlije

nepobjedivi vojnik,

Sorel

op.

Bibl. Mai.

religije."

cit.

VII, 312.

Bra^c.

izliti

jedan

mudri zakonodavac, duboki

zastitnik lijepijeh vje-

znanosti, prvi otac domovine, pobozni

obnovilac morala

sretni

Apatija Evrope.

104

III.

Cudnim sticajem

istorijskijeh prilika,

Dubrovnik,

avansovano utvrgjenje Rima prema Istoku, propada iste godine kad i njegova matica, pod udarcima
istoga osvajaca. Pontifikalnoga vjeSnoga grada, koji
to

kroz mnogo stotina godina bi najjaca ili dajbudi najpoliticka obrana Republike na Zapadu, nestade kao d r z a v e u istom trenutku kad i njim za-

stalnija

sticena jadranska drzavica.

Upravo tako

isto

mnogovjekovna

Porta,

zastit-

nica Dubrovnika na Istoku, raspadase se u unutrasnjim

i

spoljnim krizama ba u trenutku kad Republika

imase od nje najvise potrebe.

Nedjelju dana pred Marmontov dekret, Napo,,Moje 6e trupe udi u
leon pisase Princu Eugenu
:

Rim

Februara. Gjeneral Miollis zauzede Castel Sant'

2.

Angelo

stavide papske trupe pod svoje zapovjednistvo.

Uzece titulu zapovjednika opservacione divizije Jadranskoga Mora." Taktikom Napoleonovom prema
Rimu jasnije se objasnjava njegova taktika u Dubrovniku. ,,Careva je namjera, pise

Champagny

fran-

da se rimski puk i
zive, kako bi
zajedno
francuske trupe naviknu da
Rim, ako produzi u svom ludilu kao do sada, neprimjetno prestao da zivi kao svjetovna sila, a da to

cuskome poslaniku

Alquieru,

niko ne primjeti". Napoleon nije drukcije postupao u

Dubrovniku. Od 27. Maja 1806 do 31. Januara 1808 puk

dubrovaCki i francuske trupe bjehu se tako dobro navikle da zajedno zive, da propast Dubrovnika kao politicki

autonomnoga

tijela bi

neprimjetna, progresivna

Apatija Evrope.

niko se ne

sjeti

nezavisan

jedan

105

da je tog i tog dana prestao da kuca

organizam. Analogija ne prestaje

ovdje. Francuske trupe ugjose

u Rim u odregjeni dan.

Na-

Svome poslaniku u Petrogradu, Caulaincourtu,

poleon pise

da o torn dogagjaju govorite,

,,Izlisno je

Talleyrand

tako bjese pisao Sebastianiju u

isto

ako Vam progovore, kazacete ovo

Papa je sef crkve moje zemlje pristojno je, dakle,
da uzmem ja upravu duhovnijeh stvari. To nije teritorijalno osvajanje, nego obazrivost".^ Iz iste obazrivosti
god. seste bjese zauzeo Dubrovnik, uvjeravajuci manifestom da on ne trazi ,,teritorijalno osva-

Carigrad^

ali

janje".

Rima

Evropi niko ne rece nista. Osvojenje samoga

bijase bagatela za Evropu,

Maju 1809

pa

kad izagje u

lakonicki Schonbrunski dekret

,,Papinska

Drzava prisajedinjuje Francuskome Carstvu" ne

zau se ni glas protestacije, i ,,bula ekskomunikacije"
progje neprimje(5ena. Evropa je imala drugijeh briga.

se

pitanju bijahu drzavni sistemi svijeta. Radilo se o

tome, ko

ce,

nakon

ksandar Napoleona
koju Stadion

ili

Tilsita,

koga nadmudriti

ovaj Aleksandra; hoce

jos jace utvrdi.

visila

Od

ili

da

mu

rjesenja ovijeh pitanja za-

ravnoteza civilizovanoga

je

Ale-

Austrija,

Metternich bacahu u cetvrti rat sa

Francuskom, uspjeti da slomi Napoleona

mo6

li

svijeta.

ovako

konstantnoj zabrinutosti Evrope ukinuce Dubrovacke

Republike,
sa strane

je

c^ije

Rusije

V. Glavu

A.

S o r e

zauzece 1806 godine, bilo izazvalo

i

Engleske

III ovog djela.

1,

Op.

cit.

244.

toliko

nezadovoljstvo.

Dubrovadke klase prema

io6

aneksiji.

progje potpuno neprimjeceno.^ Sred naoruzane

ili

re-

u ostalome, vise ni traga

kakvome aktivnome javnome pravu, ni koncertu ma
koje vrste koji bi vodio racuna o megjunarodnim nesignirane Evrope nije bilo,

pravdama. Jedina Austrija,

ciji

zastupnik

sam

pred-

stavljase svu evropsku diplomaciju

u Dubrovniku, zabiljezi u svoje kartone buducnosti pad Republike i ne

bez intimnoga zadovoljstva.

Ona sama tesko bi se bila ikad rijesila da stavi

ruku na Republiku s kojom je vezivahu toliki zastitni
najnovije svecane izjave prijateljstva
ugovori, pa
postovanja njezine nezavisnosti. Ali ako ona nije
i
nista bila skrivila Dubrovniku, mogla se nadati, da
nikome
6e Napoleonski nasilni akt kad tad opet njoj
drugome donijeti pozitivnijeh koristi.
Savjesni Timoni nije bio zaboravio da se, pri polasku, u depesi na Stadiona, osvrne na stanje partija
u Dubrovniku. Njihovo misljenje o Austriji narocito
ga je, dabome, interesovalo. On najprije konstatuje
da su francuski pristae ne samo neprijatelji Republike, nego suvie i Ijuti duSmani Austrijske Carevine.
i

^
Vanredno je dudnovat fakt, da sluibeni list ,,I1 Regio Dalmata" (Kraglski Dalmatin) niti jednom ciglom rijedi ne pominje

jedan dogagjaj za jadranske zemlje tako presudna znadaja

Mjera

Marmontovog kabineta? Ili predutni znak da se

ukinude Republike ima upisati u red prostijeh administrativnijeh
mjera bez osobita znadaja? Ali se 6utanje sluzbenoga lista moie
ovim razlozima samo donekle objasniti i ono jednako ostaje zali

obazrivosti

gonetno.

nakom

,,

Kraglski Dalmatin" po<ie da izlazi

okupacije Dubrovnika.

Ima

li

12.

Jula 1806, dakle

se uzeti nedostajanje vijesti

o padu Republike kao conspiration du silence vlastodrzaca

bi dosta

odgovaralo taktici Napoleonske administracije.

Ovo

Vlastela.

107

acharnement (razdrazenost)
i. da je Austrijski Car
protiv Austrije jer znaju
promjenu na
i niko drugi kadar da izvede nekakvu
ovijem stranama, 2. kad bi se ta promjena dogodila,
da bi oni bili baceni u zakutak gdje bi utazili svoj
gnjev na vlastelu, a ne bi vise mogli da rade svoje
prljave i sitne
poslove.
U ostalome produzava
Dubrovniku postoje tri
austrijski
zastupnik,
u
,,Imaju,

veli

pravi

stranke,

francuski

privrzeni Austriji

pristase,

Republikanci

koji

su

indiferentiste koji se prilagogjuju

prilikama".'

Timoni bjese rekao

istinu.

Patriotska republikanska stranka, koja ce godine

Trinaeste uci u odsudni boj za nezavisnost Dubrovnika, bijase sa svojim simpatijama za Austriju vjerna

mnogovjekovnim tradicijama Re publike. Iz nje govorahu glasovi mrtvijeh XIV, XVII i XVIII vijeka.
Dubrovnik je Cesarov grad u ovome smislu, sto je on
svoju nezavisnost, svoju potpunu autonomiju, nazrijevao samo u zastitnoj vezi sa Austrijskim Domom
koji, u stvari, bjese postao Dom krune Svetoga Stjepana.

dakle, ne razdvajahu te dvije

Dubrovnika i o privrzenosti Ugarskoj kruni odnosno Njemackome, poznije Austrijskome
Cesaru. Oni se samo od njega nadahu (a dok Austrijski

Republikanci,

ideje o nezavisnosti

Dom

drzase

Spaniju ovaj osjecaj sigurnosti

na^

danja bijase udvojen) da ce Republika biti povracena

ako ne bas in integrum, ako bi bile prilike tako

mogao vise da odrzi svoj

potpuno odvojeni zivot u drzavo pravnome sistemu

Jake da Dubrovnik ne bi

18.

Maja 1809

B. D. A.

io8

Vlastela.

Evrope, da ce barem svoju autonomiju zadrzati

odvojenu od bivse mletacke Dalmacije pod suveren

Doma. I bas to su ovako mislili stari Republikanci, u njima je gorjela jos jacim

stvotn Habsburskoga

plamenom mrznja

protiv Francuske koja, posto ih je

ime
Dubrovnika kao autonomnoga tijela, istorijskom evolucijom nadarenoga sopstvenim zivotom i koje nemasej
ni od koga potrebe da produzi svoj skromni, slobodni
tok. Napoleonove velike osnove o Dubrovniku bijahu
sakrivene i obozavateljima i protivnicima. Ali o ovim
osjecajima mogase onada republikanska stranka reel
,,reposita est haec spes mea in sinu meo". Trebalo je,
dobro opljackala

bijase naprosto izbrisala

bila,

megjutijem,

zadovoljiti

zivjeti,

se,

podnositi

realne

onoga casa. Vrlo je malo Ijudi u Evropi bilo

koji su Napoleonovo Carstvo smatrali kao provizorium
sile. U Dubrovniku se nije mogao traziti ni jed
prilike

Gentz, ni jedan Metternich. Ali je bilo dalekovidnijeh

patriota

Kaboga

Ivo

dr.

Natali,

Miho

Frano Bona, Dzivo

povukose sa male

koji se sasvijem

pozornice, vjerujudi da je ,,svaka sila za vremena'*

i

da 6e ovo novo Rimsko Carstvo tresnuti kad tad

o zemlju. Produzavahu, megjutijem, u tajnosti, diplo-

ma tsku

gverilju protiv

Druga stranka,
prvi ,,Maire"
Ijubljenosti

fiiji

An tun

u samu

novoga stanja stvari/

je tipicni

Sorgo,

predstavnik glavom

mozda

sa

manjom

sebe, bijase rijesena ne

za-

samo da

nego da se sasvijem slije sa novim stanjem,

da zbaci melankoliju kao nedostojnu novijeh podanika
se koristi

O ovom

radu vlastele

Cf.

glavu

III

ove knjige.

Pu&uii.

109

jednoga tako silnoga Cara. Ovi se bijahu sporazumjeli

pucanima frankofilima koji, jos za sada, ne gledahu u prisajedinjenje Francuskome Carstvu nego
doktrinarno zadovoljstvo da je jedna aristokracija
propala kao vladajuca klasa i da im je otvoren pristup
u Sancta Sanctorum gragjanske i sudske uprave. Ovaj
osjecaj bijase jos dosta jak u prvoj godini francuskoga
rezima da utoli nemirna pitanja patriotizma. Vojni
rezim nije bio ideal francuske parti je, ni pucana ni
sa

vlastele. Prozeti

duhom

,,besmrtnijeh nacela" 89 god.

da rezim gjenerala nije bas ono

Sto snijevahu u klubskim sastancima. Dubrovnik bijase i suvise smatran sa tacke gledista ,,strategije"
,,opservacije", pa se i suvise cesto grabilo u njii
hovu kesu, sto se nije saglasavalo sa Ijubaznim nadinima i sa sjajnim balovima dubrovackoga hercega.^
Ali takva bjee priroda Velikoga Carstva. ,,Francuska ostaje kao osvajacka vojska, utaborena nad
Evropom Evropa ostaje pod osvojenjem, zauzeta,
razdijeljena u vojna zapovjednistva. Veliko Carstvo
nije nista drugo nego li kolosalan pokusaj da se ovom
ogromnom orugju vlasti da definitivan i pravilan oblik,
da se Evropska karta utvrdi, kao Sto mi, u mrtvoj
istoriji, utvrgjujemo kartu Rimskoga Carstva, pax
oni vec

nalazahu

God. 1809 opet sve klase uzajmiSe francuskoj vladi pedeset

sedam hiljada franaka koje jo god. 1812 trazahu, ali uzaludno,

da im se povrate. Odnosni se spisi nalaze u Ljubljani i u Dubrovniku. Na aktu, kojim se Rouen des Malets, auditor Drzavnog
Savjeta, bjeSe opunomodio da trazi kod vlade povratak zajma,
i

potpisano je 26 vlastele, 63 gragjana (puCana), 4 sveStenika

Gjona Resti,

27

kod pisca. Megju ostalijem nalaze se potpisi

Brnje Zamanje, Gjura Hidie i Antuna Sorga.

Jevreja. Originalni akt

no

Fideikomisi.

U
i

Pax

tu

resignacija

republikanaca

kao u prirodni

pristajanje galofila slijevahu se

za-

vrsetak nekadasnjega jadranskoga slobodnoga mira,

Pak

obazrivo Marmontovo postupanje u odno-

sima izmegju kmeta

gospodara znatno doprinese

mirnoj resignaciji vlastele. Gospodari zemlje ne

gahu

mo

ravnodusni u stvari koja se jednako ticala i

ekonomije starijeh domova i simbolizma vlasti koji

se

biti

u drzanju zemlje

krio.

narocito jogunasti

Seljaci,

Konavljani, pod uticajem pucke propagande podra-

zumijevahu pad Re publike kao istovjetno sa razrijesenjem drevnijeh ugovora. Ali ih Marmont brzo
razuvjeri. Namjesnik jednoga covjeka kome nista
zazornijega na svijetu nije bilo od demagoskijeh
doktrina i koji konfiskovane slobode ne misljase
predavati rastrojstvu ulice, Marmont od prvog dana
shvaiti da je preduslov primirenju stare Republike
poStovanje

kolonickijeh

hita, dakle, da,

kako

je

seglianaa

Marmont
koji

staaro

scilo

duxnosti

,,ukrotio

biahu

stavili

vladagne,

tri

zlo9esto

smionstvo

od

u glavu da buduchi svar

joscte

je

gnihove

naredio da budu

godine po aneksiji, Napoleon, dekretom

Septembra

fideikomisa

koje

god.

ukinuo za Dalmaciju

1806
i

S o

Kraglski Dalmatin od

1,

po-

list

parvo, staare pogodbe".-

(30.

r e

Sluzbeni

Dubrovnika, saopsti

svarsciluse

Anverse

iz

iz

prama gospodarim. On

obsluxene kako

Tek

zakona.

u obliku dopisa

181

1)

iz

proglasi

Boku Kotorsku, u

462.
15.

Jula

br.

ukinude

Saint-Clouda

29.

bjese

koliko ih

SveStenstvo.

je

te

bilo.^ I tako mnoga vlastela, ona narocito

pod pregjasnjom vladom bijahu predati vjecnoj

tamo

ekonomskoj
potrosise
Italiju

slave.

tjeskobi,

razgrabise nasljedstva otaca

u vrtoglavne zabave, na putovanja u

Pariz
da se nagledaju siti Napoleonove
u
ih

Svi

ovi

kadeti

postadose

francuski pristase.

Pa tako i na ovom polju patriotska i galofilska

stela imahu jakijeh razloga oni da se primire,
da se sa novim rezimom izmire i sliju.^
Dubrovacki

klir bijase isto

tugjinske najezde.

Na

vla-

ovi

tako razdvojen usljed

arhiepiskopskoj stolid Saraka,

Ban

Trivulzija, Beccatellija, sjedase Nikola

ili

Hani,

po redu dubrovacki arhipastir, o kome se moze

ustvrditi da je bio prototip neotesanosti i servilizma.
80.

Dvije njegove sluzbene izjave,

Cl.

govor prilikom po-

44 Anversijskoga dekreta glasio

je

ovako: Substitucije

kakve su zabranjene u Napoleonovom zakoniku prestade da vaze

od I. Januara 1812. Ali one ufiinjene prije publikacije pomenutoga
zakonika, vazice u korist prvoga pozvanoga rogjenoga prije one
epoke". Na osnovu cl. 250 organskoga dekreta od 15. Aprila 181 1,
Code Napoleon (21. Marta 1804) imao je da stane na snagu u Dubrovniku, kao to i u svoj Iliriji, upravo i. Januara 1812. Fideikomisalne institucije udinjene, dakle, poslije ovoga datuma nijesu
ie imale da vaze. Ali kako je vecina fideikomisa bila vrlo stara,
svi su ovi prestajali da postoje, osim u korist prvoga pozvanoga
koji bi se bio rodio prije i. Januara 1812.
*

Austrija uspostavi

Carskom rezolucijom od

17.

fideikomise,

ali

samo za Dubrovnik,

Jula 1817. Mnogi se zadu^eni Gospari

tako rijeSiSe dosadnijeh kreditora. Niko Lucov Pozza-Sorgo, koga

^mo

jos sresti

u ovoj

prici,

ne htjede se

komisa, ostavi svoje bide kreditorima

Fideikomisi,

kako,

djelomidno,

koristiti

povradajem

fidei-

umrije u Bedu, u siromaStvu.

kolonisko

zakonodavstvo

publike, ostali su u DubrovaCkoj Oblasti jednako

na

snazi.

Re-

112

Svestenstvo.

lagan ja zakletve vjernosti Caru Napoleonu

cirkular

parosima za novacenje jesu spomenici ropske beznaOnaj isti covjek koji godine Osme jos pjevase u ,,Gospi"
,,Domine, salvam fac Rempublicam
cajnosti.

Principem nostrum", godine Desete u Dvoru svojijeh

vladalaca ne postidi se da izrece pred upravnikom
et

Garagninom sljedecu besjedu

nijega

radosnijega za

mene

:^
i

,,Nema nista

prijat-

za moje svestenstvo,

nego li svecano izjaviti najvedemu od vladalaca Napoleonu Velikome duznu mu vjernost i posluh. To
su duznosti p r a v o g a podanika prema svome Monarhu, dije mudre, bogoljubne i hriscanske uredbe

svakoga imaju da pokrenu na posluh. Ujedno, dakle,

sa mojim svestenstvom evo me da polozim zakletvu
posluha i vjernosti nasemu preslavnome Vladaocu u
ponovni znak pravog podanstva koje de da nas veze
kao njeznu djecu uz tako miloga Cara, Napoleona
Velikoga." Ne zaboravimo da je Papa Pio VII, Chia-

Bulom

Quam memorandam"

od lo. Juna
Crkve ,,mudroga, bogoIjubnoga i hricanskoga" Cara Napoleona. U buli odista
sam Car ne bijase poimenicno oznaden za to da ne bi
postao V i t a n d u s, biva da ga krsdani ne bi imali
ramonti,
1

,,

8 10 indirekte izopdio bio iz

da izbjegavaju. Ali za to ipak bjee naperena protiv

kao to i protiv svijeh onijeh koji bijahu izvrsili nasilje na
Oblast Rimske Crkve. Arhiepiskop
Ban, dakle, ovom zakletvom izdavase Republiku, a
vrijegjase Crkvu. On sam nije nikad posumnjao u
plemenitost i opravdanost svoga akta. Godine Cetrnjega,

Tako

Tekst talijanski publikovan u Srgju" od 30. Aprila

isto

cirkular parosima.

1905..

Svestenstvo.

113

naeste sa istom ce enfazom poloziti zakletvu vjernosti

Caru Franu u ruke gjenerala Milutinovida. Ali

Ban

se

bjese zatrcao angazujudi cijelo svoje svestenstvo po-

menutom

zakletvom.

Trinaest

svestenijeh

od-

lica

rekose zakletvu Napoleonu. To bijahu sekularni svestenici

dum Miho Karaman, dum Ivo

dum Gjuro dum Pero brada
pak
fratri
crni
T o m a iz Slanoga,

Mitrovic,
La

1 i

i,

V k e n t e iz Rata, L u o iz
vestar IlicifraAntunAgic,
i

Kucista,

1-

mnogo

koji jos

godina iza toga na samrtnoj postelji izricase svoje

tvrdo nadanje u vaskrs Republike

pak

fratri bijeli

Vikentije Cukic, VikentijeGiaime

Ivan

B.

Rozaver

klerik

(vikar)

Fra Augustin.^

Malobracani, Dominikanci Cukic

i
fra Augustin, pak
pop Karaman ne ustrajase u svom erojskom aktu.
Sutradan podnijese retraktaciju generalnom guverneru

Bertrandu,

Marmontovom

nasljedniku,

primi na zakletvu. Bertrand

i

oni

poloze zakletvu, koju

patriotskim zauzimanjem

skome ustanku.

Fratri

ih

moleci da ih

oslobodi iz

zatvora

Karaman okaja 1813

sa

pjevanjem u republikanGiaime i Rozaver, popovi

i

i
dva Lali6a ostadoe nepokolebivi. Kroz 4
dana moradose ostaviti Dubrovnik, a kroz 15 Ilirske
Provincije. Nezakletnici zaklonie se u Hercegovinu,

Mitrovic

^
Diario Stulli, g. 1810, Gelcich
Ein Gedenkbuch der
Erhebung Ragusas, Wien, 1882 i Pisani op. cit. 372. Bili bismo
blagodarni kojemu od naSijeh uienijeh Malobra6ana ili Dominikanaca, da nam isprida na temelju dokumenata, ako ih ima, tu
vrlo znadajnu epizodu, sa kojom se mi nijesmo mogli poduze da

zabavimo.
L. Vojnovic

Pad Dnbro^nika.

Jevreji.

114

osim glasovitoga Rozavera koji pogje u Italiju. U

turskome Popovu fra Giaime i umrije.
Uopce bijase u svestenstvu neznatan broj iskrenijeh pristalica francuskoga rezima. Osim poznatoga
Dominikanca fra Angjela Masla5a, ucenog
teologa i elegantnoga govornika, koji bjese u naroditoj milosti kod francuske vlade, Timoni ne pominje
F1or j a
d u
nego jos tri svestenika galofila
Nikolu Ivida i d u
Tvrdisku,
Balda Cipre. Inace svestenstvo, i ono koje se
bjese zaklelo vjernost Caru Napoleonu, bijase ne-

dum

raspolozeno prema Francuskoj. Drukfiije

prijateljski

ne mogase ni biti. Na koga se u prvom redu bjese

svalila sva mrzost francuske zapreme? Na Crkvu.
Ukinuti mnogobrojni manastiri, savrseno opljackane
konfiskovani

crkve,
parosi,
i

religiozni

fondovi,

osiromaeni

izrugana vjera na hiljadu naCina.

sami bezbrojni Te Deumi

ta vise

Blagodarenja drzahu u

nervoznom stanju svestenstvo obiknuto na mir, na

ako skromne prihode, na postovanje vjerskijeh
manifestacija pod narodnom vladom. I ovako duboko

stalne

uvrjegjenome kliru Arhiepiskop poruCivase, da sa

otara vrbuju koliko vise uzmognu vojnika za Napoleona i ,,na najslagji nacin" predstave vjernicima
,,duznosti

prema svome Vladaocu"

koristi koje

donosi sluzba pod ,,Franackim Orlovima!"

Jevrejima, koji bijahu mo6ni

sobom

bogati, ali

kojima

po primjeru svih predrevolucionijeh drzava, ne davase gragjanskijeh sloboda, Pravoslavnima,

Republika,

Cirkular

cit.

29.

Septembra 181 1.

115

Jevreji.

koji bijahu malobrojni, ali od Rusije zastideni

koji

imahu dosta razloga da se zale na intoleranciju dekadentne Re publike, pad dubrovacke vlade mogase
samo prijatan da bude kao vijesnik boljih vremena.
Ovaj fenomen, ne bijase, dabome, specificno dubrovacki,

nego opsti onoga vremena. Caru Napoleonu

dugovahu mnogo

Jevreji posvuda,

jadranskoj

Jevreje bjese

obali.

noga zivota

dekretom od

a Pravoslavni na

podigao iz besprav-

Marta 1808 bjese

17.

ih

organizovao kao priznatu konfesiju gotovo na istom

stepenu slobode

ako izuzmemo

,,

nezavisnosti sa katolickom crkvom,

Articles additionnels" koji vrijegjahu

Posto se odgovorima Velikoga

katolidku hierarhiju.

Sanhedrina

iz

cijeloga Carstva (10.

Decembra 1806)
nedogma-

bjese uvjerio da se Mojsijev zakon u svojim

ticnim dijelovima ne

konom nego da

samo ne kosi sa francuskim zaspreman

recipirati, Napoleon

ih je

skroji organizaciju jevrejskoga kulta za cijelo Carstvo.

Na svako 2000 dusa Mojsijevaca dolazase jedna sinagoga i konsistorija. Sloboda potpuna bjese data vrsenju bogostovja i upravi fondova. Napoleon trazase
samo da Jevreji budu dobri gragjani, a narocito dobrovoljni

vojnici.

Ova

se organizacija

na

dubrovacke
zivljahu u omrazi,

raskrili

Sa ovima

vlastela ne
ako ih je republikanska vlada i drzala u ghettu sa
svim restrikcijama onoga vremena.

jevreje.

Kako bijahu ekonomski

tako bie
Ali

razumljivo

Tolentini

korisni starome rezimu,

novome.
t.

d.

je,

da su Valencini, Pardi,

Terni,

obozavali Cara, nemilo se sjecajuci

Pravoslavni.

ii6

Jezurunovoga

procesa^

Re-

kinjenja

policajnijeh

publicine vlade.

Car bjese

Pravoslavnima, a ovima

brovacku

grCko-istocni

tradiciju koja

Septembra 1808
upravo

pristasu,

bom

Car

bijase

jos

pa

du-

priznavase

Saint-Clouda od

za Dalmaciju.
zadobio

8.

gorljivoga

koji na
dvorskom
nagnat atavistickom potre-

obozavaoca,

Tuilerijama,

govora, htjede da izrece ,,zdravicu'* Caru pred

St-Cloudski

dekret,

Kraljevida

episkopa,

kijeh crkava

Durocom. AH
naimenovanje prvog

Marsalom

Velikim

sablaznjenim
ni

iz

osnova eparhiju

Arhimandriti Zelicu

objedu u

sluzbeno ne

Dekretom

kult.

mozda

ucinio do bra, prekinuvsi mletacku

vise,

ni

razdavanje katolid-

ni

(1810)

kapela novo

priznatoj

pravoslavnoj

da uguSi simpatije praza Crnu Goru. U Dubrov-

Crkvi, niSta ne bijae kadro

voslavnijeh za Rusiju

niku

te

vrinu.
i

simpatije

pretrpjeli

strikcija

smjele

nijesu

ostalome, tamo

u posljednje

mogahu

se

da izbiju na po-

Pravoslavni

bijahu viSe

vrijeme neosnovanijeh reslobodnije

prirodnije pri-

znavati vjernim podanicima Francuskoga

God. 1622 Izaka Jesuruna optuze da

jednu djevojiicu.

Uz

Cara.

je ritualno

prkos mudenjima kojima

bi

umorio

podlozen, Je-

surun se ne priznade krivim. Senat ga osudi na 20 godina tamnice,

ali ga pomilova nakon 3 godine. Divna postojanost Jesuninova
probudi opte udivljenje, a himna se jednako pjeva u jevrejskoj

bogomolji u Dubrovniku svakog Januara na cast mudeniku Izaku.

Cf.

G.

A.

Kaznaii6:

Ragusa nel 161 2, Ragusa

Process
1882.

di

Isac

Jesunim

israelita

di

Peta koalicija.

Dok

je

117

dubrovaCko drustvo bac^eno izvan svojih

puteva pocimalo tako da luta,

da crta
pocetak svog individualnog propadanja, svoje amor-

istorijskih

fije,

osvanu god. 1809 a

novi,

megdan

cetvrti,

predvidjen.

Erfurtu

sa

njom rat s Austrijom. Ovaj

Napoleonom bjese odavna

Izdajnicka igra Beneventskoga kneza u

uskori

Najprije

konflikt.

potajno

sokoledi

Austriju da oruza, za tijem potajno nagovorivsi Ale-

ksandra da ne trazi od Austrije razoruzanje kako ga

Napoleon bjese zamolio da ucini, Talleyrand izdade

s njim i samu Francusku. Frano I
njegov ministar Stadion oruzavahu groznicavo sve
i

svoga gospodara, a
austrijske narode.

AH nakon

sest

mjeseca, uvidjese

da nijesu vise u stanju da podnose vojne terete. Stadion

Metternich uobrazavahu da je cas podesan da se Nai

poleon prinudi na odstupanje iz Njemacke, uobraza-

vahu da
nego li u

Napoleon mnogo vise zauzet u Spaniji

istini bjese, i da ce najzad dvolicni Aleksandar
je

definitivno

prekinuti

tilsitskom

politikom

vezati

Evrope srecu za brod Austrijske Monarhije.

Austrija ugje prva u odsudni rat. 6. Aprila nadvojvoda
Karlo stavi se na celo glavne armije, Napoleon tek
18., jednako se nadajuci u intervenciju Rusije. Marmont bi pozvat da ostrom diverzijom u Hrvackoj

svoju

kooperiSe sa radom glavne vojske. Posto 23. Aprila iz

Ostrovice izda proklamaciju svojim vojnicima,^ uputi

Dubrovdanima

Bokeljima

Pisanija

Tekst u

'

Op6. Arhiv. Manifest je u

odimo

op.

sljedeci manifest

cit.

:^

309.

tri

jezika. Mi, po obiCaju, na-

ovdje integralni srpsko-hrvacki tekst.

Ii8

Peta koalicija.

Dubrovnika

,,Puci od

,,Austrija je hotjela boj

od Kotora

ona ga

navijestila.

je

Cesarske cete jesu u krenudu odasvuda

Evropa ce

nadi svoj mir.

,,Puci

Dubrovnika

dostojne poglavare

Vam

Kotora, ja

vrle vojnike

ostavljam

za branit vas. Vi

imate svijesnijeh nastojnika koji ce bdjet na Vasu

Vi cete opravdati slavno ime podloznika Naj-

korist.

vecega svih Cesara

i

Vasom

vjernosti

prema njemu,

vasijem Ijubezlivijem prignudem na njegova doZanesenje

bida.

meni

jest

kojijem pospjesili ste se na oruzja

potvrgjenje Vasega nacina od djelovanja

(de votre conduite)."

,,Puci od

Dubrovnika

Kotora, mile 6e mi

biti

jedan dan odnjeti prid pristolje nove uzroke koje

hrlite

za

ste6i

vi

(que vous allez acquerir) vrhu dobro

hotjenstva najvecega

najpravednijega svijeh Cesara."

Iz opdenoga bojnostavnistva (de

mon

Quartier

G4n6ral).

Od

Ostrovice na 23.

Travara 1809

NaCelni vojvoda

Ban Dubrovnika.^

Marmont uz prkos nekoliko sjajnijeh uspjeha u

mogao da sprijeci invaziju austrijske vojske

Lici, nije

u Dalmaciju. Gjeneral Knezevid

pritisnu

samim Dandolom u Zadru, ukaza

se sa

Francuze sa

prethodnicama

do Neretve, praden usklicima ogromnoga dijela dalmatinskoga puka koji se, narocito pod uticajem Malobracana,

izjavljivase

za katolicke

desarevce

protiv

zakobinskijeh Francuza. Ali preko Neretve se ne ukaza

1

Le G6n6ral en Chef, Due de Raguse.

Wagram
neprijatelj.

(6. jula

119

1809).

Dubrovnik kroz svu ovu vojnu ostade

nepovrijegjen, zaboravljen, ne nadajuci se ni sa cije

strane

pomoci.

kod Asperna
Austrije,

6.

Nakon

krvave kampanje, koja

Esslinga za trenutak nagne u korist

Jula

kod Wagrama.

vrlo

Napoleon

izvojsti

veliku

pobjedu

mogase uporediti
sa Austerlitzom, a jos manje sa Jenom. Austrija bijase
potucena, ali ne prinugjena na kapitulaciju. Uz prkos
Ali se ta pobjeda ne

glasovima koji trazahu produzenje rata,

jahu austrijske

jer cile sta-

armije u Ceskoj, Frano

I,

ne na-

u kooperaciju Rusije, zatrazi 11. Jula

primirje, koje bi i sklopljeno u Znaimu. I Napoleon
icekivase odsudnu rijed svoga tilsitskoga saveznika.
Ova rijec zaista dogje 10. Avgusta, ali ne kakvu
dajuci se vise

zeljase Napoleon. Aleksandar skidase obrazinu

ka-

tegoricno trazase od Napoleona da se izmiri s Austrijom.

Altenburgu se otvore pregovori izmegju Metter-

nicha,

Nugenta

Champagnya.

Metternich uvjera-

vase svoga gospodara da se Trst

i Rijeka ne ce ustunasa propast" govorase

Cesar. Ali Napoleon trazase upravo ta dva grada,
kao prvi i najbitniji uslov mira. Austrijskome izaslaniku grafu Bubni otvoreno govorase ,,Meni je Ilirija
potrebna da preko nje vezem Italiju sa Dalmacijom
kako bi moje vojske mogle marsovati na Istok." U

piti

Napoleonu. ,,To

bi bila

Carevoj misli ovaj ugovor imase da bude prosto pro-

duzenje

brunnu
po

kome

metara

zaokruzenje pozunskoga ugovora. U SchonOktobra bude potpisan t. zv. becki ugovor

14.

Austrija gubljase

3,500.000 dua

10.000 kvadratnijeh kilo-

sve primorske provincije

Trst, Rijeka, Austrijska Istra,

pa Kranjska, jedan dio

Schonbrunnski mir

(14. Oktobra).

Koruke i provincialne Hrvatske, Licka, Ogulinska,

Otocka i Slunjska regimenta i najzad Glinska i Petrinjska banska regimenta padose u dio Francuskoj.^
Ove teritorije, zajedno sa francuskom Istrom sa

Dalmacijom

sa

Dubrovackom Drzavom sacinjavace

sedamprovincija ,,du gouvernement d' Illyrie".

Napoleonova Velika Carevina size sada do Balkana.
Frano I priznaje suvise osvojenje Portugalske, kraIjevsko dostojanstvo Jozefa Bonaparta
Murata, pri:

sajedinjenje

Rima

sve sto se izmijenilo

sto 6e jo

u Italiji. Za prisajedinjenje Dubrovacke

Republike Napoleon ne trazi Franovo priznanje. Njezino definitivno slijevanje u mare illyricum
Cesar precutno prihvaca. Nema sumnje, u Schonbrunnu god. 1809 rijesila je austrijska diplomacija
da do prve zgode sa povradajem ,,Ilirskijeh Provincija" trazi od Napoleona, ukljudno a ne nominatim,

da

se izmijeni

Dubrovnik.
27.

Oktobra stigne u gradsku luku jedna lagja

iz

Jakina sa manifestima tamosnjega prefekta Casatija

gjenerala Porithina o zakljucku mira izmegju Fran-

i
Austrije. One iste veceri vojna muzika obigje
Sa Brsalja ispalise se 30 topovskijeh metaka.
Bjese mnogo naroda u oktobarskoj noci. Ulicama cu,,2;ivio
jahu se usklici
,,Viva 1' Imperatore !" a
Imperatur!". 29. zapjeva se u ,,Gospi" Te Deum u
prisustvu gjenerala Devieaua. Stulli ne zaboravlja da
zabiljezi vrlo vazan fakt, da se ,,onog jutra nijesu

cuske
grad.

Cf.

Bourgeois,

Kampfe in
Wien
1906.

Die

der Lika, in

S o r e

1,

Kroatien

Voi novich
und Dalmatien 1809

FML.

Osnivanje

o p o V
a" zbog

ispalili t
s

ku

121

Ilirije.

metci, nego 15 hitaca

stednje. U vecer

rasvjete zbog velikog vjetra".

nije

Na ovo

,,m a-

,,iz

moglo da bude
djetinjasto ble-

betanje bjese spala burzoazija opcinjena vidicima biro-

kratskoga raja

Opet se jedna etapa ispuajavase na Napoleonovome putu k Istoku, ma da se put sve to vise zastirase
enigmaticnom maglom sa sjevera, zabrinutoscu o
raspolozenju tilsitskoga saveznika. Napoleon mogase
sada da pristupi organizaciji zemalja uzetijeh nasoj
etnickoj grupi od godine 06 do 09 On je prilicno dugo
kolebao, ne znajuci kakav bi oblik dao ,,ilirskini"
provincijama. Ali glavna koncepcija bijase uvijek ona

Karla Velikoga

kojijeh
svecano nazivase da
ovim

Rimskijeh Careva

ili

nasljednik on javno

se

se

zemljama povjeri funkcija pa oblik jedne p o g r an i c n e provincije za najezdu i za obranu, jedne

staro-franacke M a r k e. Za to u razgovorima sa
Marmontom, koga bjese proizveo na marsala, rijec
M a r k a cesto se povracase i jednom, smjeseci se,
re6e Marmontu: ,,A vi cete biti Markgraf".^
Ali se na tome Napoleon ne zadrza. Ne zadrza
ni
se
na Garagninovom projektu o departmanima (9)
i

kojim

taj

Trogiranin scase unistiti sve individualnosti

pojedinijeh oblasti.

kom

se bjese

Na

potpisao

posljetku, 14. Oktobra,

i

prvi svoj dekret o ,,Ilirskijem

vinces
*

Illyriennes)

tsdtnt

II

kako

Provincijama" (Les Pro-

6e se od sad

unaprijed zvati

voulait creer ainsi une frontiere toute militaire,

dans

le

moyen Age

les

dan u

becki ugovor, Napoleon izda

Margraviats

Et vous serez Margrave." Marm. M6m.

et

Ill,

il

me

171.

dit

comme

en riant

Dubrovnik u

122

Iliriji.

nemahu

ta gomila zemalja koje gotovo nista

zajed-

nickoga, a najmanje istorijsku evoluciju.

dekretom od 15.
potpuno organizovana, sasvim

tek dvije godine docnije,

Ali

Aprila 181 1

Ilirija bi

u centralisticnome smislu. ,,Centralizatorni i autoduh bjese sveo Iliriju na prostu

grupu departamenata generaini guverner bijase jedva

kratski Napoleonov

nesto vise od prefekta; prost cinovnik, zavisase

ministara, imase uza sebe savjetnike
nista to

Uz

mu

ne

bi ovaj

guvernera dizase

onaj potCinjeni predlozio.

ili

zauzimljiv

se

od

ne potpisivaSe
lik

generalnog

intendanta, dualizam koji Dalmaciji bjese kroz cetiri

godine nanio toliko stete".^

Dubrovnik bijase chef-lieu jedne provincije, kojoj potpadase, osim cijele teritorije bivse
Republike, jo i ostrvo Korcula i cijela Boka Kotorska,
plodonosna i drzavnidka misao koja dinjase od Dutoj Iliriji

brovnika opet centar jedne uprave, jednoga kultur-

noga

15.

ekonomskoga
Avgusta

zivota.*

810 Napoleon primi u Tuilerijama

deputaciju ilirskijeh provincija. Dubrovnik zastupahu

Sabo Giorgi, bivsi knez Republike

najodusevljeniji

Rado Androvid,

zastupnik slobodnozidarske

frakcije

dubrovacke burzoazije. Za vie ponizenje, predsjednik

deputacije nije bio Giorgi nego jedan Istranin, CaPisani, op. cit. 339.
Dubrovadka Provincija imaSe deset kantona i trideset
pet op^ina. Kantoni bijahu ovi Dubrovnik, Cavtat, Mljet, Slano,
^

PeljeSac, Lastovo, Kotor, Novi,

duse. Cf.
15.

Pisani,

Aprila 181 1. Op.

Budva

Kordula, sa ukupno 69.054

koji je vrlo savijesno analizovao dekret od

cit.

Troisieme Partie.

Ilirska deputacija

lafati.

U novom Rimskom

Parizu.

123

Carstvu sve razlike isceza-

vahu; Gundulicevi stihovi o kolu srece ispunjavahu se

sada prvom na dubrovackoj
poslanika Car

skijeh

ilirskijeh

vlasteli.

odgovori:

provincija, ja

primam

Na pozdrav

,,Gospodo

ilir-

poslanici

izjavu Vasijeh osje-

Ja zelim da se upoznam sa potrebama Vasijeh

zemljaka i da im osiguram blagostanje.
,,Ja polazem mnogo na to, da Vas znadbudem
zadovoljne, a bicu sretan kad cujem, da su rane tolikijeh ratova zacijeljene i da su svi Vasi gubitci nacaja.

doknagjeni.

moje

,,Uvjerite

ilirske

podanike o mojoj carskoj

zastiti".^

Mi zalibog nemamo pisma ni Saba Giorgi, ni

Rada Androvica koja se citahu godine Desete u Dubrovniku.^ I tako ne mozemo znati ono sto nas samo
interesuje biva koji li je razgovor tekao na cerclu
izmegju Napoleona i onoga vlastelina koga on bjese
zbacio sa dubrovacke knezevske stolice

Onofrijevoga
ralli^,

a on

Cam,
bjese

Michelozzijevoga Dvora.

Giorgi,

jedan od onijeh

protjerao iz

Ma

te najvise

koliko bio

metanisase

naroCitom ironijom Marmont

koga

designirao da se

sljednji
1

bi

pokloni

Napoleonu kao po-

predsjednik republikanskoga Dubrovnika za-

Corr.

Nap.

XXI,

Tako nam govori

16799.
servilni,

suhoparni

Za

Stulli, koji nije

znao

u
svakom pogledu, beznadajnoga dnevnika, kome se vjestaCki dala
nekakva vainost, pomenucemo samo to, da Stulli govori o objedima kod Lauristona, o Kalafatijevoj nezgodi kod Schwarzen-

iz njih nita

zanimljiva da zabiljezi.

harakteristiku toga,

berga, o ordenima razdatijem ilirskim deputacijama, all o audienciji

kod Cara

niti rijedi

Napoleonovi planovi za Dubrovnik.

124

jedno sa najljudim dusmajiinom republikanske vlade,

mogase

da otkloni

taj

izbor. Ali

pad neke

vlastele

Dok sjedahu u Dvoru, sredina

prinugjivase, kao nekom mehanickom

bi vrtoglavan.

ih

zase

silom,

dr-

da vrse funkcije predate im u nasljedstvo od proslijeh

pasova. Ali tek ih pocerase iz Dvora, unutraSnji se

ponos polomi

pocine bezbroj beskorisnijeh, neizre-

kao da im

civijeh prezrivosti,

se cijela optimatska pri-

iz osnova preobrazila. Mleci, Gjenova, Dubrovnik,

Njemadki najgordiji i najstariji vladari svi progjose
ovako bez toalete, savijeni u dvoje pred Imperatorskom maskom koja ba u ovoj godini slavljase

roda

svoju apoteozu.

Mi koji smo od toliko generacija naviknuti na

bez inicijative,
anonimnu birokraciju bez ideala
kao na ogromne drzavne masine bez interesa, a sa
samim ciljem eksploatisanja podanika, jako bi se prei

varili

misleci da Car Napoleon nije volio da

tancine

sitnice pojedinijeh dijelova Velike

Nama u dan

sazna

Imperije.

danasnji izgleda gotovo smijesno da je

Car mogao imati

vremena

volje da misli

o Dubrov-

niku, pa bi kogod mogao biti sklon da nagje nae

prikazivanje dogagjaja nesrazmjerno sa efektivnom
tezinom maloga Dubrovnika na kantaru interesa

ogromne Carevine.

Ali tim ba

Napoleon odvajase od

Njemu

savremenika

imahu

u vremena svemogucijeh

traziti

od obidnijeh

rekli sveznajudijeh

Ijudi.

se

pregji

gotovo bismo

Imperatora. Karakteristika

je nje-

gova genija da sve vidi, da se o svemu stara, da

umije da izdvoji i nagje sve velicine koje valovi istopoznajete istoriju
rije iznosahu na zale. ,,Vi koji

Napoleonovi piano vi za Dubrovnik.

jednom

Narbonnu^,

re6e

slicnost koja

Cara

postoji

Dioklecijana

Vas

zar

nije

zadivila

izmegju moje vladavine

mreza koju

gusta

ove carske oci

razapinjem,

125

ja

koje su

i
one
posvuda

posvuda,

ova gragjanska vlast koju sam ja svemocnu odrzao

u ovoj sasvim ratnickoj Carevini?" Sa tim oCima,
dakle, koje se
i

mozda za

posljednji put tako pronicave

zemnom saru, Napoleon

On ga smatrase vaznim

tako univerzalne rodise na

gledase

na Dubrovnik.

gradom u trostrukom pogledu njegova divnog polozaja na vratima Istoka, njegove vojne, narocito
pomorske, cijene, i njegove civilizacije u cemu se
ne dade zavesti izvjestajima zakobinca Bruera, ako
ih

je

ikad citao.

kao vanredno

On smatrase

vaznu.

pisae gospogji

,,Sile

Lauriston

5.

Lauristonovu misiju

su mi

Vasega muza,

Aprila 1807,

korisnije

u Dubrovniku nego li u ma kojemu drugome mjestu.

Stavivsi ga na tako vazno mjesto, dao sam mu naro^iti
dokaz moga povjerenja".^ Marmont, zanesen Ijepotama grada i njegove nenadmasne okolice, tvrdi u
Memoarima, da je Car imao najprostranije poglede
na Dubrovnik
,,Taj je grad imao da postane nasa
velika pomorska stacija na istodnijem vodama. Imalo
ga se tako utvrditi, da zadovolji potrebama jedne
velike eskadre, koja bi stalno prebivala u njegovijem
vodama". 3 U godinama 1810
1811 Napoleon u
Fontainebleau-u misli o njemu. I ma da Car nije
:

Sorel,

Corr.

'

M6m.

op.

Nap.
Ill,

cit.

463.

XV, 12299.
13.

Napoleonovi planovi za Dubrovnik.

126

ispunio rijec zadanu preko princa

Eugena

ponov-

Ijenu precutno u besjedi ilirskim poslanicima, a vidjeli

smo donekle

opet je Dubrovnik

zasto,

za njega

jedan od skrajnijeh stozera novoga carskoga zdanja

nad balkanskijem poluostrvom. Istorijski i geografski, Dubrovnik se namece, kao i u pro slim vjekovima, svakome onome
koji dime u istocno pitanje. ,,Zbog vaznosti dubrovackoga pristanista, pise Car vojnome ministru gjeneralu Clarkeu^, ja sam se rijesio da udinim od
toga grada veliko utvrgjeno mjesto. Ja zelim da mi
koje se jednim krilom

posljete

projekt za utvrgjenje grada

pristaniste

skadre

siri

raCunajuc

otvorene zatone (les rades) kako

bile zasticene

dine na to potrositi

bi

tu

moje

od svakoga slucaja. Ove cu gop6 milijona franaka ..." A gje-

novo postavljenome generalnome

provincija
,,Vama su poznati
moji planovi o Dubrovniku".^ On nam ih sam
iznosi
u jednoj ,,Note sur Raguse", koju alje
vojnome ministru u Pariz, 8. Aprila 1811, sa pismom
u kome naregjuje, da se sto prije okonca tvrgjava
,,Fort Imperial" na Srgju. Mi od te vazne isprave
zadrzavamo samo pristup
,,Vaznost Dubrovnika
Bertrandu,

neralu

guverneru

ilirskijeh

govori Car,
nistva

malja.^

proizlazi

naj prije od valjanosti stanov-

to su civilizovani Ijudi sred varvarskijeh ze-

Treba

ih

braniti bas

Marta 1811.

Corr. Nap.

Pariz,

Trianon, 15. Jula 1811. Corr. Nap.

16.

prijenego

XXI, 17476.
XXII, 17923.

' Marmont (mnogo godina docnije)

,, Oasis
de civilisation
an milieu dela barbarie." Mem. II, 228. Uporedite sa Gibbonom
:

Miillerom,

Cantuom

dr.

Napoleonovi planovi za Dubrovnik.

li

promislimo da

kakve koristi
de penser a en

ima crkava,

od

njih

dobijemoma

faut les d^fendre,

(II

aucun avantage).

tirer

127

meme

avant

Dubrovniku

zgrada, sto je rezultat velikog

lijepijeh

napretka; stari pojas bedema od velike je vrijednosti,

najzad rada izmegju Lokruma

Dubrovnika, mala

gruska
(Val d' Ombla et Val de Gravosa)." Car hoce da ucini
od Dubrovnika jedan od bedema Francuskoga Carstva.
Lapad, Zaton, Kolocep, Mokosica, Daksa, Bosanka,
Lokrum, Cavtat, Ston redaju se u carskom pismu iz-

trgovacka luka

narocito krasne luke rijecka

megju jednog pisma Aleksandru

niskoj vojni,

Zalibog godine 1810

kralja.
i

vrtoglavoj trci Imperatora.

bjese primirio,

vase

kad

zivljase

svoju zemlju

inicijatorske

pristup udesnoj

jedne naredbe o svecanostima za kr-

maloga Rimskoga

Itenje

I,

181 1 kao san progjose

Ono bijahu godine kad

se

u Francuskoj, kad obasja-

sve ostale sijanjem svoje

mocne

organizatorske glave, kad se Usud bjeSe

zadrzao kao da gleda dobrotu onoga sto

dovjek stvorio

mimo

tolikijeh preceranosti

je
i

Njegov
zala.^

zaista su prostrane osnove njegove bile za Dubrovnik,

Car trebase vremena, a vrijeme ga izdavase. Dubrovnik ne osjecase jos blagodati koje mu spremase.

ali

On

nije za sada

sam

nego jedna gostionica. Invazija tu-

bespristrasni austrijski istorik, sa

wo

duha, primjeduje: ,,Oberall,

6asnom slobodom

der Franzosenkaiser gesiegt hatte,

erblicken wir den Anlauf zu einer hoheren sozialen

(Gdje

nome

je

Ordnung

."

god Car Francuza pobjedio, vidimo polet k viemu druStve-

uregjenju).

Fou

r,

Op.

cit.

Ill, 75.

Z28

Napoleonovi planovi za Dubrovnik.

gjijeh Cinovnika/

vjekonijeh

odlasci

institucija,^

dolasci bataljona, ruSenja

novacenja koja se nikad

ne

^ I ovome zlu Napoleon scase da doskoti. Gjeneralu Clarkeu,

vojnome ministru, pisase 17. Jula 1810 iz Rambouilleta
Ima
suviSe auditora u ilirskim provincijama. PiSite dubrovaCkomu her:

cegu,

da polovicu njih poSalje natrag. Upravni poslovi zemlje

mogu

se

povjeriti doma<5ijem Ijudima."'

Lettres inedires de Napoleon,

"

delle

JoS

ietiri

II,

br.

L.

Brotonne,

de

1387.

mjeseca po ukinii^u Republike,

Armi" produzavaSe

svoje izliSne funkcije

Governatore

,,I1

kako da

se niSta

morade ministar inostranijeh

djela Champagny iz grada Bayonna pisati 15. Aprila 1808
,,Njegovo je VeliCanstvo rijeSilo da ona zemlja ne smije vie podriavati veze koje imaSe kao nezavisna driava, sada to se sa

nije izmijenulo.

Brueru

Starome

njezinim prisajedinjenjem

iz

osnova promijenula njezina

poli-

tidka egzistencija, pa, usljed toga, da imaju prestati funkcije na-

puljskoga

,,

Governatore delle Armi".

Ja sam ovo rjeSenje sa-

opStio ministru inostranijeh djela Nj. V. Napuljskoga Kralja

izjavio
vie

sam

mu

da

je ielja, Nj. V.

u zemlji u kojoj ne

vri viSe

Cara da onaj

oficir

nikakve duinosti

ne stanuje

u kojoj ne

smije postojati vie ni traga obidaju ukinutome usljed politidke

promjene u stanju Dubrovnika."

delle

Armi

Ispisi,

br.

270.

II

Governatore

bijaSe vrhovni inspektor dubrovadke vojske

dubro-

koga Napuljski Dvor pole, na naroCitu molbu

Republike, da ilje god. 1678 u Dubrovnik,. kad se Republika bojala napada Kara Mustafinoga. Ma da je II Governatore delle Armi

vaiikijeh utvrgjenja

bio inspektor vojske, ipak je zavisio od

mor u m
Vije^u

Proveditores

Ar-

biva od vojnih ministara, vlastele, izbrane u Velikom

zavisne od Senata

do 1808 ovi su Governatori

kome

delle

sve bijae podregjeno.

Armi u Dubrovniku

Od 1678
F r a n-

on

cesco de Torres (1678) Don Juan Regitano (1690)

Don Juan Baptista Regitano (1700), sin pregjasnjega,
ne zna se do koje godine, Don Pietro della Guardia
(1753) DonAlvarode Campos (1754) C a v. Bald as
sare Michele de Serlok (1761) DionisioO'Dea
(1769)

Don Antonio

di

Giovanni

Medina

(1775)

Napoleonovi plaiiovi za Dubrovnik.

bijahu

na

vidjela

mjesanje

toj

129

,,francha ab antique"

zemlji

kompenetracije klasa, vlastela do skraj-

napola zadovoljeni, bucna

monotonija prekinuta grmljavinom topova ili svecanim Blagodarenjima za Carev dan ili za porogjaj
Prestolonasljednika. Ali se za to ipak spremahu osnove
nosti ponizena, pucani tek

u carskoj misli i ma da je francuska uprava jos zivjela

u domovima i na kapitalima nagomilanijem od prezrene vlastele, svak osjedase da Dubrovnik ne ce za
dugo u Velikom Carstvu biti, a da ga u drugom obliku
Imperatorova mudrost ne upotrebi za polugu, za
aktivnoga faktora u svojijem politickijem osnovama.^

Pasquale Boracina

M a r e s c a (1806).

(1784)

XVIII

nekoliko puta trazila krajem

je

tugjinca vojnoga inspektora iije

se

Siljanje

bjee

provrglo u nekakvo proizvoljno pravo Kralja obiju

je

neprimjetno

Sicilija,

ma

da

Napulj imao svoga naroditoga diplomatskoga predstavnika u

Dubrovniku.
i

Republika

vijeka da se rijesi ovoga

Dubrovnika,

1783 bukne

God.
jer

zestok

sukob izmegju

Napulja

Republika, sa punim pravom, ne dae priznati

Napulj skome Dvoru ovaj servitut, ni da se jedna usluga provrgne

u kontrolu. Napulj ska vlada udari sekvestar na dubrovaike brodove u cijeloj napuljskoj dr^avi. Uz prkos zauzimanju Austrijskoga i Francuskoga Dvora, Republika morade popustiti i produzi da prima Guvernera Oruzja dokle ga tek, sa svojom slobodom,
ne izgubi.

Cf. zanimljivi

dlanak prof. Gjelfcida u Giornale degli

Eruditi e dei Curiosi, Padova, Vol.

armi

dclle

Zato ipak S o

govori

cijeloj

r e

Iliriji

1,

zaveden
bez

480

te ih

razlike

na nov zivot narode, koji nemahu

dara

IV, 1884.

II

Governatore

Ragusa.

della Corte di Napoli a

an

i j

,,da

istorije

eksploatovahu bez inteligencije

je

m, sasvim

nego da se
i

nekritiSki

Francuska pozvala
sjete

gospo-

bez pravde". Op.

cit.

To se o Dubrovniku zaista ne moze red, ali ni mletadka vlada u Dalmaciji nije bila sans intelligence et sans justice". 2alibog mi smo najviSe krivi ovako netaCnim sudovima
481.

najdubljijeh modernijeh istorika.

L. Vojnovli, Pad Dabrovnika.

Napoleonovi piano vi za Dubrovnik.

130

Dakako, sve
slobodu.

Ona

to

takve vrste, da

je

mogase da otkupi

jos vise ne

To

ni nadoknaditi, ni platiti.

se,

izgubljena, ne da

ce se godine Trinaeste

svuda po Evropi koja ce traziti: ,,Carstvo bez

narodi ce, kao sto i dubrovacki, ustati protiv
strasnoga dobrociniteija ispunjajuci jednu drugu njevidjeti

Cara"

govu rijec: ,,I1 n'y a qu' a attendre pour les peuples

quand ils tombent sous le joug d' une grande servitude;

leur instinct

peuvent

les

avertit des circonstances

qui

les delivrer".^

Ali ce velike

prostrane osnove imati uvijek po-

samotnim robovanjem, nad onom

,,solitudo" o kojoj govori Tacit. Tako se i objasnjavaju klanjanja velikoga dijela Dubrovcana pred onim
koga je Canova potomstvu predao u liku Bozanstva.
Mnogi i mnogi Dubrovcani onoga vremena bili bi ponovili Goetheove rijeci Eckermannu kad se sjedase
bjedu nad pustosi

dana:

Erfurtovijeh

mlad, dok

je rasla

,,

Napoleon,

njegova

unutraSnju svjetlost u

sila,

sebi:

to

je

ti

Covjek

imase neku postojanu

bozjazatita reg'bi bdijase

Uvijek jasan, uvijek svijetao, rjesiteljan.

nad njime
mrzah
Francuze, ma da blagodarim Bogu sto
ne
Ja
nas je od njih oslobodio. Kako bih ja, za koga su
.

civilizacija

varvarstvo stvari vrlo vazne, bio

mogao

na

svijetu

mrziti jedan od najcivilizovanijih naroda

kome dugujem
razvi6a?" Zato
^

kaju

Kad

XXX

217.

isto je iz

moga sopstvenoga

Boskoviceve

Gunduli<ieve

narodi padnu pod jaram velikoga ropstva neka e-

njihov 6e

Pens6es de

tako znatan dio

im sam

Napoleon".

instinkt re^i,

kad mogu da

Revolution de Hollande.

se oslobode.

Corr.

Nap.,

Napoleonovi piano vi

otadzbine docnije,
leta

mnogo

za.

Dubrovnik.

docnije,

131

nakon polomljenoga
k neumolji-

Slobode, sjetna blagodarnost hitala

vome, velikome osvajacu.

Iz ulica, bedema, luka, dvorova plemenitoga i
mrtvoga Grada, zanemarenoga za pune tri cetvrti
vijeka nakon setnje Napoleonovijeh vojnika, pretvorenoga u prostu tranzitnu

provijantsku stanicu,

omastenoga svake godine novim uljenim sarama, podigla se

litva
i

jednako se podize ogromna precutna mo-

posta prema covjeku stvoritelju, koji obarase

ponizivase,

Energije

ali

protiv njega, o
riteljni

podizase

Zivota na

gragjase, zivo upucenje

zemnome

saru.

sam ustanak

kome demo da progovorimo,

bi stvo-

akt koji se dugovao njemu. Napoleon je

to

cudo ucinio, da su dubrovacka vlastela u krstenju

vatre otkupila svoje ogromne slabosti i sa male pozornice casno sasla u hlad cempresa.

GLAVA TRECA.

POSLJEDNJI LET SLOBODE.

(18131814).

I1

quand

n'ya qu'a attendre pour les peuples,

ils tombent sous le joug d'une

grande servitude; leur instinct

les avertit

des circonstances qui peuvent les delivrer".

Napoleon,

XXX

Pens^es, Corn

,,Der
sei

die

Zweck

abhangigkeit
stellen.

des Krieges

Rechte,

die

aller

217.

und Friedens
die Un-

Freiheit,

Nationen

sicher

zu

Diese Versprechen aber, in der

Gefahr gegeben, wurden mit dem Erfolge

gebrochen".

Gervinus.

Gesch.

d.

XIX

Jahrh.

Glava

tareca*^

Grmljava topova sa tek dovrsene tvrgjave na

Fort Imperial
na kojoj se od 15. Avgusta^

Srgju

Memorie riguardanti I'insura Ragusa nel

1813 e 1814 del
Marchese Francesco Bona izd. prof. Gelcich u
Izvori:

I.

rezione seguita
Archivu

fiir

osterreichische Gteschichte, Bd.

LXIV,

1882.

Relazione della rivoluzione fattavi

dai Ragusei contro li Frances! I'anno 1813 per
ricuperare la patria liberta, scritta dal Colonnello Conte Natal Patrizio Raguseo. Ovaj
II.

i,

nikopisni

jednoga

izvjestaj

od

ustanka, Dziva Natalija, stavila

glavnijeh

nam

je

vogja

dubrovacikoga

na raspolozenje pleme-

rodom Natali, na Cemu joj najtoplija fala.

memoare, kako sam govori u kratkome
napisao kao izvjestaj za englesku vladu od koje se Dukako cemo vidjeti, jo godine 1815 nadahu pomodi.

nita gospogja Mirosevid,

Natali je ove svoje

pristupu,

brovdani,

Ali, veli Natali,

docnije

zaboravio,

umetnuh

stade ovaj

memoar

ih

pridogjoSe nove misli, pa da ih ne bih

redom kako mi

se prikazivahu

tako po-

suvise podroban da bude izvjetaj, a po gotovo

nedovoljan za istoriju, pa ga sada tako ostavljam da s vremenom

u njemu potrazim kakvo obavjeStenje". Natalijevi memoari, na-

razumije se, talijanski, imaju tu neprocjenjivu zaslugu

da popunjaju Bonine memoare, a ujedno ill gotovo u svim sitnipisani,

cama

potvrgjuju, tako da ta dva poStena dovjeka jedan

tlufe

za svjedoka pred istorijom. Pridanje

'

Rogjendan Cara Napoleona.

se,

zalibog,

drugome
prekida

Napoleon u

136

Rusiji.

one godine vijase francuska trobojnica, glas zvona

u gradu i van gradskijeh bedema ogla-

svijeh crkava
sise 15.

Oktobra god. 1812 Dubrov^anima torzestveni

ulaz Cara Napoleona u Moskvu, koji se bjese dogodio

taman mjesec dana

Ispunjavahu se kao neke

prije.

prorocanske vizije.^Ono sto niko ne mogase ni za-

misljati

doba

evropskijeh

najsilnijih

jednoga Karla Petoga, jednoga Luja

Fridriha II, to sad bjese Korzikanac,

vladalaca

pregjasnji arti-

porucnik, sada nasljednik Augusta

Ijerijski

XIV, jednoga
i

Karla

Velikoga, izvrsio sa vojskom u kojoj vojevahu za nje-

govu slavu

svi narodi staroga svijeta.

Moskva ne

bijase megjutijem nego jedna etapa

Velike Armije. Svi se spremahu na basnoviti pohod

vogjeni

Indiju

dete

da

Vam

Poljakinji.

donesem

Iz Moskve

u drugoj

polovici

izmegju

Milutinovida

Imperatorovom.

zvijezdom

,,^to

Indije?" govoraSe Francuz

iz
ili

iz

Petrograda?" odvratide

Januara 18 14 sa pregovorima' za kapitulaciju

i
Montricharda. Po nekitn znakovima izgleda, da Natali nije viie nikada produiio pri'j^anje. I moida ne demo
biti daleko od istine, ako ovo pirekinude upiSemo u racun Natazabuni da objasni prevaru kojoj ba on pade zrtva 28.
Januara 18 14 kad Milutinovid, tajedi od ustanika pregovore sa
Montrichardom, ugje u grad kroz vrata od Pil&, dok Natali stajaSe na Plodama, dekajudi da mu se, po dogovoru, otvore vrata
i da ugje sa dubrovadkim ustanicima u grad. Ova erojska, starovjekovna duSa poieli u onom trenutku smrt, jer nije vjerovala
lijevoj

tolikoj

nelojalnosti

,,saveznidke" vojske.

Ovo

je,

sva

je

prilika,

onome mjestu.
du due de Sorgo avec

razlog zaSto je Natali prekinuo pridanje na

III.

le

C or

Comte

es p o n da n

N. L.

Ostali 6e se izvori

upudujemo

citaoce

c e

Pozza-Sorgo,

1810

1813

napomenuti u toku

na predgovor.

Arhiv Natali.

priiJanja,

a za opde

Odstup.

137

mogu6e da progjemo onuda, ali ja

plijen. Mi smo poPiramide, sada bi bilo u redu da pogjemo

ona. ,,Ah, vrlo je

mislim da Vi
zdravili

volite skupocjeiliji

malo da vidimo sto rade nasi prekomorski suparnici !"

Sva ova ekspedicija imase od legendarnoga znacaja
ovoga razgovora. Narodi vise ne disahu. Artiljerije
svijeh tvrgjava u Evropi, na svim evropskim morima
od Cherbourga do Cadixa i do Dubrovnika, pa jos
nize niz Jonsko More put Grcke pozdravljahu istorijski pohod koji imase da Rusiju baci u Aziju, da
utvrdi vjecni mir Carstva kome hrljahu vapaji naroda,
da proglasi Napoleona, po zakljucenju, kako misljase,
slavodobitnoga mira, ,,Carem Okcidenta, sefom evropske konfederacije, branicem hriscanske vjere''.^
I u maloj dubrovackoj katedrali, kao i u NotreDame i u rajnskim gotickim crkvama zapjeva se po
stoti put Te Deum, ,,in rendimento di grazie, pise Stulli,
per le vittorie riportate dalle armi francesi in Russia".
Onog istog dana kad se u ,,Gospi" organ i tamjan
udruzavahu da slave Velikoga Covjeka, Napoleon,

Moskvom, pred dutljivim dusmaninom

na njegova pisma, pred predznacima ruske zime ostavljase Moskvu i zapocimase

pred sagorjelom

koji ne odgovarase vise

usudno odstupanje. Valovi francuske revolucije bjehu

sa Carem zapljuskali zidove ruskoga Kremla, ali se
tamo i bjehu razbili. Odstupanje bi ogromna, u istoriji

nezapamcena nedada. Od 400.000 Ijudi, koji 24. Juna

bjehu preSli Njemen, izmegju kojijeh bijase osim
Toga

plaSt
Paris,

radi

vijenac.

1887.

Napoleon ponese sa sobom u Rusiju carski

Alfred S u d r e, Le secret de 1812,

Cf.

Sedma

138

Njemaca,
caraca,

Holandeza,

Belgijanaca,

TalijanacE;

Spanjolaca

koalicija.

Portugiza, jos

Svi-

Hrvata, Slove-

Dubrovcana, krajem
Decembra stize u Vilnu ,,umiruci val"^ od 40.000
Ijudi ,,neka vrsta gomile nalik na legijon proklet-

pa

naca, Srba iz cijele

Ilirije

nika" (Sorel). Jedan

oficir, koji

na pogledu
i

bjese ostao

pade mrtav. Mnogi

strahote,

te

vojnici polugjese. ,,Masa se podrzavase vise

Vilni,
oficiri

samom

unutrasnjom egzaltacijom, animalnom voljom zivota...

Odstupanje se produzi put Njemacke kao ono jedne nestalne rijeke, vijugaste prema nizbrdicama koje dirase, crtaju6i svoj tok resom krvave pjene, uzasnim

nanosom

Ijeseva".-

bjehu pobjedile

Armije

Zima

taktika

Napoleona.

Nevoljni

uhvatise se Berlina 21.

sami, gotovo bez vogje.

Kutuzovljeva
ostanci

Velike

Februara 1813.

no6i od 18. na 19.

ali

Decembra

Napoleon ve6 bijase u Tuilerijama, poto bjeSe predao

zapovjednistvo Joakimu Muratu
a ovaj Princu
Eugenu. ,,Car ostavljase za sobom ocajanje, sijase nemir
pod svojim koracima, donosae u Pariz prenerazenje
,

klonulost duha".^

Austrija

Pruska, koje on uzalud zaklinjase da

ispune ugovore

ostavise ga

sije,

da

na

mu

priteku u

cjedilu.

Dosada

pomoc
se

protiv

Ru-

Napoleon bijase

je sedma koaKutuzov ugje u Prusku,

potpisa sa Hardenbergom u Kalisu

mjerio sa ovjendanijem glavama. Ali

licija

vec ustanak naroda.

osokoli

kralja,

ugovor

mira,

prijateljstva

Un flot mourant" (Sorel).

Sorel, VIII, 5.
'Sorel, ib. 3.
1

saveza

(28.

Februara

Sorgova nadanja.

protiv

18 1 3)

mjesta,

vjestajuci

proklamacijom

Francuza, a

od 25. Marta

mu

istoga

iz

odusevi njemacki narod na-

,,povracaj slobode

sada se bijase boj

139

samo

nezavisnosti".^

Pruskom

Za

Rusijom. Met-

ternich zadrzavase jos prelazno stanje izmegju ali-

janse sa
Rusiju,

Francuskom
prvi

rata.

ministar

Nemajuci povjerenja u

Cesara Frana strahovase da

Austrija ne bi nametnula sebi mjesto Francuske

Rusiju. Metternich drzase da jos nije ni spreman da

ugje u odsudnu borbu s

za

nekoliko

mjeseca

posrednika

Napoleonom
igrati

ulogu

tako de Austrija

oruzanoga

naginjudi na stranu pobjeditelja dok

ne zbaci obrazinu vezavsi se konacno za srecu ruskopruskijeh saveznika.

Petnaestoga Aprila Napoleon krene iz Pariza za

Mainz da se stavi na celo obnovljenoj, mladoj vojsci.
,,Car je, kako ces znati, piSe Sorgo Pozzi iz Trsta
25.

Aprila, otputovao 15. iz Pariza. Bilo je

vrijeme.

u Njemackoj bivahu
Stupahu ne gledajuci
preda se, kompromitujuci mnoge narode koji 6e skupo
platiti ovu ludu pobunu. To je zaista velika nesreca.
Treba se nadati da ce probugjeni Lav povratiti mir
narodima i spokojstvo trijeznim Ijudima. Austrija
Rusi

njihovi freneticni pristase

besprimjerno

smjeli

jednako oruza

drski.

jednako se zaduziva. Ona

otvoreno izjasniti za n a
prijatelja

kojega

a ba malo

zeli,

An

g e b e

bi
i

r g,

bi se

uputiti se pravo

imala

na ne-

svojom silom smrvila. To se mnogo

nada. All ova Austrija, je li ikada

I,

7.

Liitzen

140

Bautzen.

znala da se za neSto iskreno rijesi?^

toga, sve

zalosti:

nevjerovatna.

svi

Becu

je,

usljed

su upropasceni, skupoca je

Cuo sam u posljednje vrijeme da

je

neizbjeziv bankrot naj jacijeh beckijeh kuca. Boze, Boze

Ima li zar cijela Evropa da

bude naseljena Heraklitima?" Kod Liitzena (2. Maja)
mlade, na brzu ruku skrpljene Napoleonove trupe
u kojem vijeku zivimo

zadrzase saveznike,

potukose rusko-prusku vojsku,

zauzese opet Sasku.

Ovnove"

,,Na

posljetku je

Maja Sorgo kome

pise 18.

Lav zaklao

se oSevidno do-

padala ova La Fontaineska alegorija: ,,Ovnovi Rusi

i

Bogu

Prusi su,

da

mir

je

(19.

blizu.

Maja)

rambican.

u odstupanju. Ali ne vjerujem

nova pocinje." Nakon Bautzena

fala,

Sve

iz

pregjaSnji

,,Jednu

poslanik Republike biva

diti-

Pozzi

29.

rijeccu

trkom,

pise

saopstim sinocnji dolazak glasonose guverneru sa vijesti o velikoj bitci 19. ovoga mjeseca
kod Bautzena, izmegju Drazgjana i Berlina. Rusi su
Maja, da

ti

u potpunom odstupanju. Car je opravdao ,,le r^veil

du Lion", ali je taj Lav straniji nego ikada, a Psetanca vise izlupana no to su igda bila. A ti ne bi
vjerovao da se u broj psetanaca stavlja i onaj mali
danski kralj kome je otezala kruna kao i pruskome
*

,,I1

faut esperer que

le reveil

du Lion rendra un peu de

paix aux peuples, et la tranquillite aux personnes sages. L'Autriche

arme toujours

et

continue ses empr nts.

ouvertement pour nous

et

On

le

seroit de ses forces.

Mais

cette

bon parti?"
Natali.

Autriche a-t-elle

Au Comte

Elle devroit se declarer

ennemi qu elle ecraon I'espere un peu.

jamais su prendre franchement un

marcher droit a
desire beaucoup

et

Pozza-Sorgo, Trieste,

2-5

avril

1813 Arh.

Leipzig (19. Oktobra 1813).

Podkralj

kralju.^

(Eugen)

je

postavljen

141

za genera-

Pjemontu
Toskani, Gjenovi,
u Italiji
Rimu, suvise u Iliriji. Vele da'je sada u Mlecima.
Proroci, koji ne znaju nista, tvrde da 6e Ilirija biti
pridruzena kraljevini Italiji. Sve to sad vise nije na
Jupitrovim nego na Napoleonovim koljenima."
Te Deumi i Blagodarenja opet se izredase pod
kupolom ,,Gospe": jedan za Liitzen, drugi za Bautzen
(Wurschen) 27. Juna kojeg se dana izlozi i Presveti
lissimusa

Sakramenat,2

ali

se

do skora Sorgovo odusevljenje

provrze u tesku, dvojaku brigu.

Napoleonova sreca

kod Bautzena proslavila svoj posljednji veliki

triumf. Dozvolivsi nakon Bautzena saveznicima da
se okrijepe Plesvickim primirjem (4. Juna) Napoleon
pocini usudnu pogrjesku. Dade vremena Austriji da
iluzornim pregovorima pregje sa oruzanoga posrednistva u otvoreno neprijateljstvo, a slab, bolestan,
izdavan ili rgjavo pomozen od svojijeh gjenerala, koji
bise redom potuceni Avgusta i Septembra, salomi
najzad krila u krvavoj trodnevnoj ,,bitci naroda" kod
Lipskoga (16 19. Oktobra) koja izbaci Francuze iz
bjese

Njemacke.
Ilirske

Odricudi

posljednjega

trenutka

koja u nekoliko puta

ovu odreku kao conditio sine qua non

Napoleon izjalovi mir svijeta
svoju sopstvenu bezbjednost. U toliko se narodi ne

bjese postavila

svoje
i

do

sve

provincije Austriji

neutralnosti

to je Sorgo tim htio da rede?

kralja Fridrika

VI

s nevjere, ali

sklopi naprotiv ponovni savez sa

u Septembru rat Svedskoj

2

Diarii Stulli.

Izgledalo bi da on bijedi

tada se vara. Mali Danski Kralj"

Napoleonom

Rusiji.

(29.

Maja)

objari

Englezi na jadranskome primorju.

142

pocimahu

dizati,

konskripcija,

nego se vec u velike podizavahu protiv<

poreza,

Carstvo srtase u

kontribucija.

propast usljed izdajstava, intriga, neposluha nadare-

umora

nijeh sluga, usljed

zakonitijeh rivendikacija

naroda koje Napoleon ne razumije

kako

ne htjede dai

ili

ne razumijevahu ni mnogi predstavnici Staroga Rezima

od Metternicha, koga ovaj
razumije,

ih

narodnosni ustanak

plasase

manje od

imperi-'

pa sve do nasega Antuna

Napoleonovoga,

jalizma

nista

Sorga koji ne mogase ni da zamisli da

bi se narodi,

pa i sami njegovi sugragjani, mogli da bune proti

Velikome Caru. I ovo bijase nov uzrok uprepascenju
za Antuna Sorga. S Jadranskoga Mora dolazahu Cudne
vijesti koje obespokojavahu frankofilskoga dubrovackoga diplomatu. Posto se Englezi bijahu vec udomili na

Visu, operacionoj tacki svijeh pomorskijeh zavojevada

protiv dalmatinske obale,^

mandom

kontr-admirala

engleska eskadra, pod ko-

Freemantla,

bjese

zauzela

i
Korculu. Bjese malo za tijem prina kapitulaciju slabe francuske posade na

ostrva Lastovo

nudila

Sipanu, Lopudu

Mljetu,

bjese organizovala

Kalamoti.

Na ostrvima

nova dubrovadka vlada pod

se

en-

^ U
pomdrskom boju kod Visa, ii. Marta 1811, engleski
komodor Hoste potuCe francuskoga komodora Dubourdieua, po torn
zauze Vis, organizova vladu pod guvernerom Sir Duncan Ro-

bertsonom

uspostavi

mleta^ke zakone. Zauze<5e Visa omogudi

tako Englezima operacije protiv cijeloga primorja.

Da

je drugi

pomorski boj kod Visa,

18.

Jula 1866, ispao

povoljno po talijansku flotu, cijelo bi dalmatinsko primorje

tako bilo palo u ruke

Za engleske pomorske

an

i,

Op.

cit.

isto

Italije.

operacije

u Jadranskome Moru

Les Anglais et la Dalmatie, 405

426.

Cf.

Tajni rad vlastele (1809

1813).

143

gleskom zastitom. to vise, u oci boja kod Lipskoga,

18. Oktobra, Konavljani bjehu zbacili francusku vladu,
bjehu se pridruzili ustanickom pokretu sa vlastelom

na celu

sve se iznenada

bjese zaputilo povracaju

one Republike za koju Sorgo, sred cudesa Carstva,

misljase da je sasvijem izbrisana iz srdaca njegovijeh

zemljaka.^ Ali

samo

zivotom emigranata

oni

Dubrovcani koji zivljahu

mogahu

se

cuditi

ovoj

pojavi.

Ustanak ne bijase produkt tugje propagande. Engleski

zapovjednici bijahu dali samo pripomoc, znak okupbijahu kanalizovali

Ijanja,

koji

tinjase

ohrabrili

jedan

pokret

neprekidno od dana pada Republike u

dusama svijeh dubrovackijeh patriota pa i onijeh koji

se sa novim stanjem stvari bijahu spoljno potpuno
izmirili.

Jos u pocetku god. 1809 francuski konsuo u TravDavid,

Champagnyu, da Dubrovcani
pisase

niku,

Sorgo bjese postao u inostranstvu ne samo Napoleonov

obozavalac, nego
vincijama.

Boka

Kad

prvoga reda u prisajedinjenijem pro-

lojalista

je god. :d8r2

bila pocela opet

na

glas o prvim francuskim

neda^ama
i kad je

da se buni Vladicinim sadjejstvom

morao da silom oruzja u Junu primiri Bokelje

Pisani, 404 405) Sorgo pie Pozzi iz Padove, 27. Jula

gjeneral Pacthod
(cf.

Je suis charme de I'expedition vigoureuse du General Pacthod.

Les boquois n'auront plus l' en vie de remuer. Quant aux montenegrins, je ne les crains pas
ils

ne peuvent se

flatter

Vous avez beaucoup de troupes

et

de I'aide des Serviens. Les malheureux

auront trop k faire chez eux. D'ailleurs,

il

faut se flatter que cette,

guerre finira bientot. Les Russes attaques k la fois par la France,

1

Autriche et la Turquie, doivent etre mis en pieces.

dcj4 perdu la tete".

trofe

u Rusiji.

Arh. Nat. Ovo je pisano

tri

mjeseca

Ils

en ont

prije kata-

Tajni rad vlastele.

144

produzavaju

spletke" sa Bosnjacima.^ David

,,tajne

jednog dana posjeti Vezira

ovaj ga zapita koje

,,Ja

nijesam znao sto hoce tim da rece,

cemu

ni o

bio cuo da se govori

ali

li

Marmontom.

su to nove nesuglasice Dubrovcana sa

nijesam

jer

primjetih kod

njega jedno veliko pismo sa vrlo velikim pecatima, a

potpisom u talijanskijem slovima, na ilirskom jeziku.

od pregjasnjijeh
I ne posumnjah da je to pismo

Vlaha

sticenika Sv.

rovom

Sultana, ^ sto bjese povod Vezi-

pitanju."

David

Martu,

Champagnya

izvjetavase

raspolozenju Bosnjaka prema Francuskoj koji ne

jahu nimalo

Marmontov

ma

prijateljski,
prijatelj

da

o
bi-

Vezir lidno bio

je

pare izdavao DubrovSane

za

Francuzima. Onaj mnogovjekovni ,,komsiluk", ona

zajednica ekonomska i familijarna izmegju Dubrovnika

Bosne izbija vrlo jasnim koloritom

iz

depese. ,,Bonjaci, pise konsuo,^ uzivali

proderaju iz Dalmacije,

Oni

bijahu

Imahu

Davidove

bi

da nas

narodito iz Dubrovnika.

ali

da prima ju godisnje darove.

Dubrovnik bijaSe njihova pomorska

naudeni

jeftino so.

luka, izlaz njihove trgovine, mjesto sastanka njiho-

putnika.

vijeh

Turcin

Najskromniji

bijaSe

tamo

primljen kako jedan knez, izdrzavahu ga za izvijesno

vrijeme.

NaSom okupacijom

oni su sve te koristi iz-

Oni smatraju tu okupaciju kao uvrjedu svome

vladaocu, kao stvar koju slabi Selim od nevolje trpi.
Dubrovacka jadikovanja, poduprta svake godine isto
gubili.

Januara 1809,

a vr

o v

Travnik,

'

des anciens prot^^s de Saint-Blaise et du Grand- Seigneur."

Travnik,

8.

4.

Marta

a v

i 1

o v

i 1

6,

^,

br. 354).

br.

331.

Tajni rad vlastele.

145

tako tajnim darovima, podrzavaju ovo nezadovoljstvo

Bosnjaka.

za to se ne bih

Austrijancima da

tamo

nam

ovi

zacudio da pripomognu
otmu onaj posjed
ali
:

Bosna je od svijeh otomanskijeh

provincija ona koja najmanje ima udijela u opstim
interesima ovoga Carstva".
ce se

zaustaviti.

Nakon Wagrama, Vezir otvori svoje srce francuskome konsulu, iznoseci svoje zasluge za odrzanje
Dubrovnika pod francuskom vlasti. Sada kad je Napoleonova moc ponovno bila utvrgjena novim raskomadanjem Austrije, hitri Turcin isprica Davidu prvu
dubrovacku

zavjeru

rece Davidu,
i

mnogo se spletkarilo da Vam se oduzme

ja mogu da se pohvalim da sam Vam

tragu nekoliko vremena neki dubrovacki

Dubrovnik,
ga odrzao.

dogjose

poslanici

Francuza:^

protiv

potajno

ovamo.

,,Istina

mi da

Ispricase

nego pedeset Francuza u gradu

slaba posada ne mogase vise da ih zastiti

nije ostalo

da tako
da

je,

je,

ostalome, dosao zgodan cas da se uspostavi Republika

da se ponovno stavi pod zastitu Otomanske Imperije.

Oni me samo pitahu da dozvolim mostarskome ajanu-

da podigne 5000 Ijudi pod izgovorom da ide na Crnogorce i da zatvorim oci. Ja im odbih molbu i otpremih poslanike natrag kuci. Ali mostarski ajan, koji

im

je

odan,

moje strane da smije da dize

vojsku. Ja mu poslah protivnu naredbu i obnarodovah
je, da ne bi prijevara imala posljedica. On mi poruci
da ce krenuti i protiv moje naredbe. Ja naredih svim
janjicarima da budu spremni da opustose ajanova
izmisli laznu

L.

Travnik,

Od

naredbu

12.

prilike:

Avgusta 1809

a v

i 1

o v

i <5,

br.

397).

,,Gospodar'* neto kao okruzni nadelnik.

VojnovW, Pad Dubrovnik*.

10

Tajni rad vlastele.

146

samo maknuo i zaprijetih mu pismom.

prepade i zatvori u svoju kulu. Porucio sam

dobra, ako bi se

On

se

nekoliko topova da

mu

imponujem,

sredstvo da se buntovnici usutkaju.

jer je to jedino
I

tako su osnove

na Dubrovnik propale, a milo mi je da sam tako

pretekao naredbe moje vlade, jer mi jednim firmanom
naregjuje da povratim Cetin Austrijancima, a narocito

da sprijecim provale na francusku

Mostarski

duhova
i

Bruere

ove

teritoriju."

ajan bijase samo tumac raspolozenja

i

one strane Srgja

Ivanice.

David

francuski otpravnik poslova u Carigradu,

Latour-Maubourg, prilozahu neprekidno

trigama" dubrovacke

vlastele,

o vrlo

vijesti o ,,in-

sumnjivom

dr-

zanju hercegovaCkijeh Turaka, o tajnome radu austrijskijeh konsula, Timonija

u Dubrovniku, Mittessera u

najzad o nastojanju samoga engleskoga

Travniku,

poslanika

Adaira,

da obnovi tamoSnji dubrovacki

konsulat pomo6u samijeh Dubrovcana, to mu, megjutijem, ne uspije usljed opozicije bivsega konsula Ki-

rika odusevljenoga pristase Francuza.^

Krajem god. 1809 Bruere otkrivae Champagnyu

,,rgjav duh" dubrovacke vlastele. ,,Ako i nemaju
oruzja u ruci, mozemo ih smatrati za prave ustanike,
pie stari

ef

provizorne vlade, oni

su nastojali da

pograniCne Turke podignu u svoju korist, imaju svoje

emisare cak u Carigradu

Vlada

je

mislila da ce

dobro uciniti ako neku vlastelu postavi na sudijska

mjesta.

morgue)
*

a V

izgleda da se prevarila. Ukocenost (la

ponos vlasteoski ne gube se nikad, a cesto

Ali
i

DepeSa Latour-Maubourga Champagnyu, od

1 o V i d,
405.

23.

Avgusta

Tajni rad vlastele.

147

razumom i sa pravdom. Dva Sedva obicna vlastelina uapsena su, po vladinoj naredbi, jer se rgjavo vladahu i drzahu raspaljive
su u protivnosti sa

natora

govore

."1

Po beckome miru pokret se pritaji. Francusko se

novim mirom osnazilo, uvelicalo. Ko je
i
narocito god. 1810
zamisljati vratomogao

Carstvo bjese

lomne pothvate? Ali dogju opet godine neda6e i iskuenja. Dogje ruski slom, sedma koalicija i nakon
trenutnijeh i nepotpunijeh pobjeda katastrofa kod
Lipskoga. Englezi pocese da u velikom stilu izvode
operacije u Jadranskome Moru, gdje, govorase jedna
francuska depesa od god. 18 12, racunahu da 6e na6i
pristasa^ i ne prevarise se.
U jeseni god. 13 bukne dubrovacki ustanak, polet staroga republikanskoga genija, cije dramatske peripetije imaju da budu zavrsetak ovoga djela.

sljednji

aV

i 1

o V

6,

br. 406.

ostalome

eventualnosdu ustanka u nasim zemljama.

sam Car

ra<Sunae sa

jednom rjeSenju

iz

Fontainebleaua od 28. Oktobra 1810 naregjivaSe direktoru vojne

administracije,
i

de

Zadar obilno

Cessacu, da gleda kako bi Dubrovnik, Kotor

hranom za

snabdjeveni

bili

iliiskrcavanja

Engleza. L.

de Napol6on I-er, No. 1166.

lazimo zabiljezene u

sludaj

deBrotonne,

Evo takve jedne

navale,

GazettedeFranceod

ustanka

Lettres inedites

10.

kako je naMarta 1811

Januara u 4*/s sahata u jutro jedan brik i jedan chebec

u luku Vallegrande kod Blata (Kordula), pa otisnuvSi damce, iarvrSiSe iskrcavanje. Ali se stanovnici mjesta u

br. 69: ,,5.

engleski ugjoSe

trenudu oka sakupiSe, nahrupiSe na neprijatelja uz viku

I

Empereur

je bio

zaSti^en
*

prinudiSe neprijatelja na sramotni bijeg,

vatrom brika

Clairambau'.t, francuski

Champagnyu,

21,

Avgusta

Vive

ma

da

chebeca."

konsuo u Solunu,

1812

Davidu, a ovaj

Gavrilovi6

br.

643.

Vlaho Kaboga

148

Na pragu

Dzivo Natali.

nastajnijeh dogagjaja dizu se dva vla-

steoska lika, dva zastupnika

vackijeh istorijskijeh struja:

dubro-

dvije sinteze

Vlaho Kaboga

Dzivo

Natali.

Onaj prvi, sa Dzivom Bozdarijem sa Antunom

Sorgom, sa Palom Gozzom i dr., predstavlja nam
ideje jednoga dijela Dubrovcana XVII i XVIII vijeka
,

kojima

je

najglavniji ugled sin pjesnika

Frano, ,,cambelan zlatnoga kljuca",

muz

Gunduli^a,

jedne dvorske

gospogje Carice Eleonore, Cesarov pukovnik, vlastela

koja smatrahu Dubrovnik kao nekakvo republikansko

predsoblje ovjencanijeh glava, plemi6i u neprekidnom

porogjaju komornickoga kljuca.

dice,

Dzivo Natali, a s njime jo dva 61ana njegove poropak tri Bone, Miho, Frano i Pijerko, vode naprotiv

Palmote

porijeklo od Nikolice Bone, od Jakete

joS

ranije od oca pjesnika ,,Osmana", opet jednoga Frana,!

imahu vjeru u Dubrovnik i ludilo za njega,

Ijubljahu skromnu slobodu, na valovima rimskoga

koji

koji
svi-

donesenu i ostavljenu zajedno sa przinom nastrmijem hridima nasega mora, ne pitajuci same sebe nikada
ne bi li Ijepse bilo, ne bi li vise comforta imala od-

jeta

reka odgovornosti

moniju

slijevanje

maloga

teatra

u har-

prostranost lijepoga, bogatoga, tugjega zdanja.

Ova dva predstavna

tipa

bore

se

od

Oktobra

1813 do Januara 18 14 u oblicima uzakonjenim vjekovnom tradicijom uctivosti i gospodskoga tona i ova

borba daje dubrovackome ustanku odregjeni harakter

jedne drame. Posljednja stranica dubrovacke

sprema
djeti

nam

jos

istorije

drugo iznenagjenje. Mi demo

vi-

jedno stanovnistvo odgojeno kroz punijeh pet

Priroda dubrovadkoga ustanka.

vjekova u obozavanju Mira,

je

mir preduslov, za prvi

i
i

149

trgovinske politike kojoj

posljednji put

istoriji

pravoga oruzja, ne onoga kojim se

lacati se oruzja,

drzahu beskrvne smotre o Sv. Vlahu, i htjeti ginuti

za onu Slobodu koju sve pregjasnje generacije poznavahu samo nerazdvojnu od diplomacije i klanjanja
jacemu. U toj teskoj odluci vidjecemo zajednicki pomjesanu krv vlastele kojijeh se pregji penjahu u
krstaskijem ratovima na bedeme saracenskijeh gra-

dova

pucana

sluzahu,

ali

seljaka koji toj vlasteli vjekovima

ne kao robovi, sa nesto ponosa

familjarnosti,

potomaka
i

sa puno

starijeh hercegovackijeh poro-

dica della partition de Canali".

sve te elemente

odmetanje

vidjecemo, najzad,

rodoljublje,

afektaciju,

kao igracku
od dvije velike, mocne drzave. Dubrovnik propada
u isto vrijeme i zajedno sa Gjenovom, torn njegovom
davnom saveznicom protiv tiranije Mletaka, jedna i
i

bezazlenost

junastvo,

upotrebljene

druga slobodna opcina zrtve prostijeh politickijeh racuna.

Jedna

druga ostavljene od Engleske koja,

pomogavsi
svojom vladom, svojom

pozvavsi ih da ne ocajavaju, osokolivsi

ih

i,

sta vise,

zakrilivsi

ih

ih,

zastavom,

svojim

likvidaciji,

predade ih kao brojni materijal zaokru-

prestizom,

predsjedova

njihovoj

zenja drugijem drzavama i to pod onom istom devizom pod kojom Engleska bjese zagazila u petnaestogodilnju borbu s Napoleonom. Ova lekcija dogagjaja
ne ce biti ni u dandanasnji sasvim beskorisna Ijudima
kojima je u dio pala nezavidna odgovornost da upravIjaju

politickom evolucijom nase rase.

Dom

150

Dom
brat,^

Natali.

pokrenu ustanak. Jero,

oko sebe na ostrvu

Natali

prikupio

bijase

Dzivov
Sipanu

(Tauris) nekoliko vlastele odlucnijeh neprijatelja Fran-

cuza. Bijase razvio, uz prkos maloj francuskoj po-

zastavu Svetoga Vlaha

pozvao pada se pridruze njemu na Sipanu da zajednicki

sadi (80 Ijudi)

triote

pripreme

oslobogjenje

novome zapovjedniku

teritorije.

ostala Jerova braca, Dzivo

Gradu

bjehu

Karlo. Vanredno podozrivi

Montrichardu,

gjeneralu

koji

u Martu zamijenio gjenerala Pacthoda,^ jedne

zandarmerije
no6i budu u posteljama zateceni od
pretrazena im ku6a i konfiskovane sve hartije, a oni
bjese

Za

bolje razumijevanje evo pregleda onadaSnjega vlaste-

oskoga doma
Natalis)
Natalis)

1729

Antuna

Natali

Petar
i

bijahu dva brata.

a

Prvi,

(1768)

Od

ovijeh jedini J a

J e r a (1778).

sudija za francuske vladavine;

Republike u Turskoj,

Jero

bi

(1772)

kov

Karlo

Hieronymi

de

Dubrovniku godine

1801,

Jakova

Antonius

rogjen

Dubro niku umr'o godine

Karl a

Jacobus Hieronymi de

(Petnis

(Marinus

rodi

bi francuski
bi

sina

detiri

Diiva

(1775)
pristaSa

posljednji poslanik

guverner ostrva Lopuda, Sipana

Kalamote u ime ponovno proglaSene provizorne vlade pod engleskom zatitom, a o D z i v u pravniku, pokretadu ustanka,
diplomati, narodito govorimo u ovoj glavi. Pelrov brat, Marojica,
umre mlad god. 1775 bez muskoga poroda. Posljednji muki po-

tomak ove istorijske porodice jest

imenoga Jera, Dzivovoga brata.
6.

le

g.

Jero Natali, unuk

isto-

^
Napoleon gjeneralu Clarku, vojnome ministru, Pariz
Marta 1813: ,,j'approuve que le general Montrichard remplace
Raguse."
general Pacthod et se renege sur-le-champ a

Brotonne,

Lettres

inedites, II, br.

1899. Montrichard bijae

2ovjek neSistijeh ruku, a pokaza se docnije

kukavica. (P

a n

i,

446) Ali Car nemase vise valjanijeh gjenerala da silje na skrajne

granice Imperije; sve sto je boljega bilo trebaSe oko sebe za

vojnu protiv

koalicije.

Harper u dubrova<ikijem vodama.

151

uapseni. Policija ne nagje nista sumnjiva. Otpusti ih

pod strogu policajnu paznju,

ali ih stavi
u ostalome, malo potraja. Dzivo se mogase

docnije,

koja,

slobodno
tekose

Harper,

kretati

napadaji

engleski

najnoviji

za-

ga van Dubrovnika. Osamnaestoga J una,

zapovjednik engleskoga bricka ,, Saracen"

prinudi francusku posadu

na Sipanu na kapitulaciju.

J era Natalija Harper postavi za guvernera ostrva

povrati u zivot dubrovacke zakone.^ Harper produzi

svoj raid. Gdjegod bijase

njegov bijase siguran.

otpadose

hrvacke

sve

Imamo mnogo

njegovijeh pisama od go-

preduzima
kad
Hrvati pomogose Harperu

u kojima, kao o prirodnoj

pojavi,

mjere da se defekcija Hrvata dajbudi

nije

mogla da
^

Stulli

se sprijeci.^

prikrije,

govori da je Jero Natali postavljen za guvernera

tek poSto neki

vjerni

primiti,

trupe

pregjose neprijatelju Francuza. Car to dobro

znadijase.

dine 13

Napoleonom,

sa

neprijateljstvu

u posadama Hrvata uspjeh

glas da je Cesar u

Na sam

Sipanjani:

francuskoj

Masdini,

Tomai<5

upravnu

vladi,

dr.

vlast

ne htjedose
engleskijeh

iz

ruku. To nije vjerovatno. Jero Natali bijase vec faktiCni Sef ostrva
i

i sasvim je
prirodno da je Harper, kako
poznatome Covjeku, a suvise vlastelinu, povjerio

najistaknutija lidnost

pile Diivo, tako

od prve upravu ostrva.

'

Evo

n. pr.

jedne takve naredbe: Saint-Cloud, 10.

Novembra

1813 gjeneralu Clarku: ,,Kad hrvacki puk dogje u Lijon, javite

mi da li su konji i sedla ovoga puka u dobrom stanju. Mozda bi
dobro bilo da se
jer je

konji

sedla predadu

jednome francuskome puku,

mogu<5e da svi ovi Hrvati ostave zastavu (car

que ces Croates desertent

Marbot

tous).

L.

de

il

est possible

Brotonne

I,

1261.

u svojijem Memoarima (IH, 376) konstatuje

da su Dalmatinci, nakon Plesvidkoga primirja, svi preSli na stranu
Gjeneral

Austrije.

Lowenova proklamacija.

152

da zauzme Ston

da istakne na tvrgjavu englesku za-

u drustvu sa kapetanom Blakeom,

Harper 22. Jula zauze Lopud i stavi ga pod Natalijevu upravu. Jero Natali premjesti na Lopud svoju
rezidenciju i tamo, kako cemo vidjeti, ostade do
stavu.

Najzad,

godine 1815. Lopud, zbog svoje istaknute proslosti

zbog blizine Gruzu bjese zasluzio ovu

cast.

Za vrijeme

Republike, Comes Insulae Mediae bijase najstariji izmegju guvernera elafitskijeh ostrva, imase Kolocep,
a nekada i Sipan, pod svojom jurisdikcijom.

,,Harperovo lojalno
Natali,

uli

postovanje

energicno

ponasanje, pise

povjerenje prema engleskome

imenu. Francuzi, koji ved sedam godina ugnjetavahu

Drzavu
Republiku Dubrovacku, pred jednim odvaznim neprijateljem osjetise se ponizeni, a srce
Dubrovcana Ijubitelja slobode uzdrhta od veselja na
i

pogled jednoga slavodobitnog naroda za kojega govorahu da je naoruzan za slobodu potistenijeh i za

Evrope."
Harper pregje u Boku Kotorsku, zauze Hercegnovi i prosu po svijem okolnijem oblastima poklic
za oslobogjenje. U toliko stupe na popriste borbe dva
nova engleska zapovjednika komodor Hoste i kapetan Lowen. Hoste bijase staresina i Harperov i
Lowenov. Vijase zastavu na ,,Bacchant"-u. On uze
vojnu i gragjansku upravu cijeloga pokreta. Lowen,
opunomocen od zapovjednika u Jadranskome Moru,
kontradmirala Sir John Gorea, iskrcavsi se na Lopud
10. Oktobra, izdade narodu manifest u kome se nalazahu i ove rijeci: ,,Evo se zastave engleska i austrijska
primicu da Vam povrate narodnu slobodu i nezavisnost.
istrijebljenje tirjanina

Lowenova proklamacija.

nama da Vasu

Sjedinite se s

153

otadzbinu oslobodimo

Sjetite se Vasega
kako su ucinili paRusi, za slobodu Vasu i Vase domovine."^
njolci
Monarhije trebahu narode, jer same ne mogahu
da se rijese Napoleona. Engleska proklamacija Dubrovcanima od god. 13 bijase, u sustini, identicna
sa Aleksandrovim instrukcijama admiralu Cicagovu
od god. 12. I Aleksandar obecavase opet slobodu, samo

od francuske

tiranije.

slavnoga imena

Dubrovcani

borite

se,

da

bi svi

narodi ustali protiv Bonaparta.

,,Vi cete, pisase

Carsvojom sopstvenomrukom, obecati narodima

Bosne, Dalmacije, Crne Gore, Hrvatske

zavisnost
Ijevine

(1'

ustanovljenje

erection

d'

emisara koji

slave) ".^

e-

Lowenov

od jednog austrijskog

nalazase kao dvorski povjerenik na

se

engleskoj eskadri, od nekoga abbate Brunazzi.

nezavisnost,

rijec:

jedne slavenske kra-

un Royaume

manifest bijase supotpisan

Srbije,

Ilirije

svim narodima koji

,,Na

koja tako slavno treperi u

zive

zivotom,

sopstvenijem

Zalihog nijesmo nigdje mogli da nagjemo potpuni tekst

ove proklamacije.

Pokret sa kojim

je

Aleksandar tako lakomisleno opet

imao je da bude naperen i protiv FranAH malo docnije, sam se Aleksandar, vo-

raspaljivao juzne Slavene,

cuske
de<5i

protiv Austrije.

opet raCuna o iskljuCnom interesu Rusije, nagje prinugjen

da saopsti Cidagovu da

je

nasao korisno da postedi Austriju, koja

Aleksandru bjese obecala da 6e svoj Napoleonu duzni kontingent

ograniciti

Op.
zlo
i

cit.

minimum od

ra

Ill,

2&

29

365

30.000

momaka.

Cf.

S c h

366 koji megjutijem, predutuje

i 1

d e

r,

ogromno

naneseno juznoslovenskim duSama sa ovim zagrijavanjem

trdanjem

binacijama.

za,

kako

ih

on sam zove, nezrelim

politiiJkim

kom-

Organizacija pokreta.

154

koja

Dubrovcanima

je

neplodnosti zemljista

jos

potrebna

zbog

primorskoga

polo-

tako

njihova

im obuze gnjev protiv prozdrljivog osvajaca,

a Ijubav k ruci osloboditeljici, odusevljenje za onu
zaja, srca

narodnu slobodu, koje

obmanama

uz prkos prijetnjama

se,

nikada ne bijahu odrekli."

neprijatelja,

Frano Bona uspije da prenese ustanak na suho

i
da predobije veliki dio Konavljana za stvar Republike. To ne bijase ni lak, ni prost posao. Podizati
seljadki narod za politidku slobodu, a jo u doba kad
sjeme narodnosnijeh

nam

bunu. To

stara

po-

revolucionijeh ideja nije

sijano, nesravnjivo je teze

i

nego

li

podidi obiCnu agrarnu

najnovija istorija na pretek

dokazuju. Revolucije, kakva bijase dubrovadka, vazda

polaze odozgo. Ako uspiju, narod ih ratifikuje, a do
onoga casa zemljoradnicka klasa voli neutralnost i naginje onoj strani koja drii vlast.

mogud u Gradu, teSko

se

sluze

narocito

igrahu

zima

bi se

Da

kolovogje

je

pokret bio

bili

rijeSili

da

Konavljanima, 2upljanima, Brgacanima, a

koji u dubrovackoj istoriji

onima prvima

<iesto

ulogu frondeura protiv vlasteoskoga re-

zemlje.

Ali

nije

bilo

mjesta nerjesljivosti.

zapodme na svim ekscentricnim

tackama Republike, kako bi se jedan zeljezni obruc
salio oko grada i prinudio ga na kapitulaciju. Z druge
Pokret

imase

strane

bjese

Englezima

da

od

presudne

u hladu engleske
puk saglasan sa v astelom u

vaznosti

Austrijcima, koji se jos

iz daleka,

odma

dokazati

skromno drzahu

zastave, da je dubrovacki
volji

da se uspostavi

re-

publikanska vlada. Vlastela se ne prevarise. KonavIjani

svi istocni stanovnici

Dubrovacke Drzave

osta-

Konavljani ustaju prvi.

dose do kraja vjerni. Ostrva

scase
i

isto tako.

prvog dana od opstega pokreta

jise

155

Racani se odvoza to ih Natali

18 15 odvojiti u projektovanome ustavu

pod izuzetni rezim. Konavoski prvaci Mr-

god.

staviti

gudi, Paljetci,

Tvrtkovici, Bani,

Tarasi

dr.

stajahu

u neprekidnim dogovorima u Grudi sa Franom Bonom.

Ali nista ne bi bilo pomoglo, da nije Harper dogovorno
sa Bonom prosuo glas o ofenzivnom povratku Crnogoraca u Konavle. Na Lucin-dan u Bacev-dolu i u
Radovcicima kod Grude sakupi se naroda mnogo.

Narod bijase veseo

,,Na oruzje,

glas:

vinom razdragan. Puce najednom

Konavljani, Crnogorci su na De-

belom Brijegu !" Nastade veliko komesanje, vika,

mnogi se upucuju k Debelom Brijegu, iznenagjuju
francuske straze, ali Crnogoraca nema. Uzbugjenom
narodu zapocese sad upuceni glavari da govore kako
treba da se zbaci francuski jaram, a s njim i svi nameti i dace mnogo teze nego li u patriarhalno vrijeme
Republike.^ Engleska sama moze, govorahu, da oslobodi narod i da mu povrati slobodu. U malo casa
Konavljani od rata na Crnogorce pregju na rat protiv
Francuza. Odma se sastavi izaslanstvo od 24 glavara
koji ce da ponesu u Boku komodoru Hosteu zelje
konavoskoga puka. Hoste primi deputaciju osokoli
Konavljane i predade im pismenu deklaraciju, koju
potpisa i Lowen, u kojoj engleske pomorske vlasti
Nameti se bjehu stavili god. 181 1. Napoleon gjeneralu
generalnom guverneru Ilirskijeh Provincija (Trianon
Jula i8n) ,,Faites mettre des impositions a Raguse comme
^

Bcrtrandu,
22.

dans

le

reste

in^dites de

de

votre gouvernement."

Napoleon,

II,

839.

ova

Lecestre,

Lettres

mjera uskori pokret.

Vlaho Kaboga u Cavtatu.

156

saveznicima

priznavahu Konavljane

pod g a-

Suvise upucir a n c i j o m veliko-britanske vlade.

vahu se u spisu da imaju neodlozno da blokiraju neprijatelja
da saopste njegove kretnje svome P r oFrancuzi ne mogahu dozvoliti da se,
t e k t o r u.
i

tako

reci,

pred vratima glavnoga grada organizuje

druga vlada

da bez opozicije priznadu svrsen

cin.

i
glavno komandujudi gjeneral
u produzenje francuske vlade u

Ali francuska posada

nemahu

vise vjere

Montrichardove operacije sve-

ilirskim provincijama.

doe se na mlitavu akciju za cast zastave. Francuska

zandarmerija povrati,
stanje

u konavosku

konavoski glavari
loziti

samo

ali

pregjasnje

Opet se u Grudi sastadose

oblast.

ma

trenutno,

da se Bona sam ne scase

do kraja, zbog opasnosti koja

iz-

prijedase nje-

govoj porodici u Dubrovniku, Konavljani upute en-

gleskome komodoru memorandum, u kome trazahu

protekciju saveznika, uspostavljenje Republike i starijeh dubrovackijeh

Vlaho Kaboga

perom

sa

iz

zakona.

U ovom

trenutku izagje

dosadasnje tajne prepiske sa Har-

Hosteom

istaknu se u Cavtatu kao vogj

pokreta.

Tjesnogrudan,

tast,

samoziv,^ nepristupan ni za

ali vjest u zastupanju

u prakticnom vogjenju poslova, Vlahu Brnje Kaboge bijase tek 34 godine kad ga ostala vlastela priznadose za sefa. Natali ga u pocetku fali. Priznaje
mu da se on prvi tajno prepisivao sa Harperom

jedan trenutak odusevljenju,

i

,,Lo spirito di

egoismo

lo

teneva in continua gelosia

verso di ognuno che spiegava dello zelo e del

Memoire,

18.

talento."

Bona,

Ustanak

iznosio

mu

nade

se

dubrovacke gospode.

zelje

157

siri.

On

u Cavtatu, sa starim ocem Brnjom koji uziDubrovniku

opste postovanje. Ali cinjenica
vase u
da je od kralja Joakima Murata dobio bio titulu napuljskoga konsula, pokazivase vec jasno u Vlahu
zivljase

tastinu

jednako

sitnicarstvo

nedostojno

njegova

konsuo stranoga vlaali k tome i konsuo

abdikacija,
daoca bijase ocevidna
uzurpatora Napuljske krune i Napoleonovoga zeta
Dubrovacki

imena.

vlastelin

prema zarobljenoj otadzbini.

dogje u Cavtat da
uapsi Kabogu, ovaj se konacno rijesi, pobjegne u
Boku, predstavi se komodoru Hosteu koji ga primi
na svoj brod i s njim se zajedno uputi k Cavtatu.
Kaboga poce odma na svoju ruku tajno da radi sa

to dodirivase veleizdajstvo

Kad francuska zandarmerija

engleskim zapovjednikom. Francuzi bijahu evakuirali

Cavtat.

Oktobra Englezi se iskrcase na obalu

28.

drevnoga Epidaura
dogovora sa

razvise

Kabogom

koji

,,

bi,

Union Jack" nakon

na opste zacudjenje

dobrijeh patriota, pise Frano Bona, postavljen za pro-

vizornoga guvernera, kako Jero Natali za ostrva, pod

engleskom zastitom. Dvije engleske topovnjace, pod

komandom porucnika Macdonalda ostadose u Cavtatskim vodama za vecu sigurnost.
Ustanak postade opsti na suhozemnoj teritoriji
Republike. Pomocu Pijerka Bone, koga cemo u skoro
sresti na drugome, opasnijemu mjestu, izvrsi se promjena na Stonu i na cijelome Ratu. Antuna Kabogu^
postave Englezi za guvernera Stona. I Primorje ustade
,

procera
^

Francuze.

Hoste

Antonius Franciscus

Ig.

postavi

Luka Bonu za

Marini de Caboga.

Politika Engleza.

158

i
tamo dubrovacke zakone.
oko Dubrovnika i Gruza sve vise
suzavase. Ali ne vigjase se nigdje jos dubrovacke
zastave, ni republikanske vlade. Frano Bona i Dzivo
Natali jednakim nepovjerenjem gledahu u razvijanje
dogagjaja. Ali Natali sam sebe scase da osokoli, hvatase se grcevito engleskijeh uvjeravanja, ali uporno

guvernera

Obruc

se,

dakle,

trazedi

da dubrovacka zastava zamijeni englesku. ,,Ma

ova zastava prijatna bila, pise Natali, kao

uspostavi

koliko je

oslonac

tacka oko koje

bi se sve

otadzbenidke

sile

okupljale, opet bijase sila koja zamijenjivaSe silu, pa

ma

koliko se ta nova sila mogla smatrati kao za-

stitna,

nome

a ne neprijateljska, sam fakt da se na narododma razvio i narodni barjak,

zemljitu nije

paralizova za jedan trenutak sve duSmanske osje^aje

zatrazila

da se

bori za svoju nezavisnost, a dolazahu joj sa

tugjim

protiv

Francuza. Deputacija bjeSe

znacima.
se ne

To

je

zna6ilo udaljavati se od

cilja.

Niko

ma6e".^

u skoro da sa silama kojima

raspolagahu ne mogahu da postignu nista bez dubroEnglezi uvidjeSe

vacke saradnje, a da je ovoj preduslov formalno priznanje dubrovacke stare zastave. Instrukcije engleskijeh zapovjednika ne bijahu jasne. Glavno koman-

u Jadranskome Moru, Sir John Gore,

podregjen bijase diplomatima koji se redom sastajahu
u Pragu, Frankfurtu, u Teplicu, sutra ve6 na francuskome teritoriju u Chaumontu, u Chatillonu, ali
koji imahu precega posla nego li da regulisu drzavno-

duju^i admiral

Relazione,

fol.

4.

Politika Engleza.

159

pravna pitanja manje vaznosti.^ Englezi se, dakle,

drzahu na terenu cinjenica i vojnijeh pravila. Austrija
ne bijase jos usla u teritoriju Republike. Sto su Enmogli

glezi

navedu

da

patriota koje

oni sami

Englesku casnije

bilo

protiv

zelje

dubrovackijeh

bijahu osokolili?

Nije

se
je

u pola

rijesi

li

reci

da ja sjedem tamo?
za ono prvo. U pocetku ustanka

sinovima one zemlje: maknite

Ona

za

pregjasnje stanje na

povratiti

onoj obali koja se otimase Francuzima, nego

ovo

li

se,

engleska politika.

Frano Bona pogje u Trst da pregovara sa Sir

John Gorom, da sondira zemljiste i da preporuci
admiralu dubrovacku stvar, a vlastela navale na komodora Hostea, u ime cijeloga naroda, da prizna
dubrovacku zastavu kao zastavu ratujuce sile. ,,Ne,
pise Natali, kao da je narod drzao da mu treba tugje
dozvole u upotrebi svoga prava ili da se pod svojom
zastavom naoruza da bi istjerao ugnjetace svoje
otadzbine: ali kako je, zbog svoje malenkosti, trebao
zastitu jedne Velike Sile, kako Englezi bijahu prvi
te nam pruzise bratsku ruku, kako je njihova jaca
sila mogla da nas odbrani protiv svakoga, htjede se
ovim aktom postovanja i blagodarnosti udobrovoljiti
cijeli taj narod. Sje6asmo se da su velikodusna srca
radije sklona da zastite kao svoju djecu one za ciju
su se srecu vec

bili

zalozili."

Hoste odgovori engleski:

njegove instrukcije ne naregjuju

mu

ni

uspostavljenje Republike ni protiv nje,

brovacku zastavu pozdraviti

i

iz

naredide manifestom da se
'

diplomatskoj situaciji

Cf.

da radi za

ali

ce

on du-

topova svojijeh lagja

na moru postuje kao

idu^i razdio

ove Glave.

Engleska pozdravlja dubrovacku zastavu.

i6o

zastava

prijateljice Engleskoj,

sile

a Francuzima ne-

prijateljske.

Ceremonija se izvrsi

Na

15.

Novembra po dogovoru.

dan, u Cavtatu, u staroj Civitas Epidaurensis,^

taj

koljevci Dubrovnika, za jedan trenutak, vracajuci se

svome pocetku, opet

se rodi Grad,

kako u nezapamce-

nijem srednjevjekovnijem trzavicama. Zastava Svetoga Vlaha zaleprsa u vazduhu, sred radosnog podvikivanja naroda, pucnjave pusaka i samokresa.
S ovim lokalnim zvucima mijesase se religioznogrmljava topova sa engleske fregate

ozbiljna

,,

Bac-

na pozdrav staroj zastavi

koju Karlo I i Cromwell, Jakob I i II i tri Gjorgja
zastitise i obasuse privilegijama po svima morima
svijeta. U parohijalnoj crkvi zapjeva se Te Deum,^
a istoga dana Vlaho Kaboga, pristankom vlastele u
Cavtatu sakupljene i naroda, pa komodora Hostea
u ime engleske pomorske sile, bi postavljen za ,,Privremenoga Gubernatora Dubrovacke Republike", primi
u svoje ruke drzavni pecat, uspostavi zakone Repuchant" koja

blike,

ispali 21 hitac

protiv svoje unutraSnje sklonosti, bi prinugjen

da se stavi na celo aktivnim operacijama za zauzece

Grada.^
^

Rijei

Cavtat

ili

Captat, kako ga stari zvahu, a pisahu

,,Zaptat*S izvodi korijen od

lat.

rijeCi

,,

Civitas",

dakle grad par

excellence.
*
^

Nata
Relazione, fol. 7.
Da je Kaboga ve6 tada zapocimao da

nam Bona

1 i,

igra dvolidnu igru,

u svojim memoarima (18) a Natali

ce to priznati docnije, on, koji u odusevljenju za narodnu stvar
ne scase u pocetku ni u koga da posumnja. I Bona i Natali se
saglasavaju u tome, da Kaboga n i j e h t i o ustanak, ali da, nato

izridno govori

Organizacija ustanka.

Konavljani se iskreno,

i6i

obazrivo zauzeSe za

ali

organizovani ustanak. Oni od Pridvorja

pristajahu uz Republiku.

svakoga doma

slale jednoga od

njihovi glavari Bogelj, Milid

okoline ne

pristadose,

Ostali
i

iza-

ali

pod uslovom da

dr. voditi cete

<^e

zajedno

dubrovackom i ni s kojom drugom

zastavom. Kaboga im predlozi za sefa Natalija, ali
ovaj kao poznatiji i od visega uticaja u Zupi, stavi
se na celo Zupskoga i Brga^anskoga kontingenta.
Sa torn originalnom vojskom igjase i engleski za-

sa vlastelom, a sa

stupnik, porucnik Macdonald, lojalan, umjesan, odan,

covjek

kome savremeni

pisci

odaju najiskreniju postu.^

od puka, koji razbugjen ne 6ase viSe da se primiri, primi upravu operacija u nadi da 6e se pokretom lidno okopise docnije Natali, che non
ristiti. ,,I1 govematore Caboga,
tjeran od okoline

aveavoluto I'insurrezione

e non volea esporsi, vedenawanzata e che andrebbe a nome del Natali, si mosse per
prendere il comando lui ed allontanare possibilmente il NataliC
A Frano Bona: Non si era presa antecedentemente alcuna

dola

previdenza necessaria a simili intraprese. Ci6 fece conoscere abba>

stanza che

ma

il

Caboga

che avesse

dagl' Inglesi,

non desiderava I'insurrezione,

dato quell' ordine per non essere piu stimolato

persuaso che

popolo

il

era esposto al pericolo della guerra,

I

Canalesi per 6

awamparono

di Canali,

il

quale

ma

si

non avrebbe certamente ubbidito.

suU' istante di fuoco marziale accor-

sero sotto le bandiere nazionali e

domandarono

di

marciare

all'

espu-

gnazione delle patrie mura."

^

molta

,,

porzione

uno

Sotto

attivitii,

apparenze

mediocri,

intrepido coraggio.

di gente, nel

degli eletti ogni

fra
si

sviluppd
il

assai

primo a

prima notte

sotto le

si

fece

mura

amare

prudenza,

piantarsi,

villaggio di Bossanca... Si port 6

diserzione degl' Italiani; tanto

niere,

Fu

del forte tentare la

gli

starebbe attorno ogni

gli

Pad Dabrovnika.

primi

qualvolta

andava incontro a qualche pericolo." Natali, Relazione,

L. Vojnovid,

ma-

colle sue solide

che oltre la riconoscenza e I'amicizia de' Capitani,

paesani faceano a gara chi

con

con quale'

fol. 9.

I*

Ustanici na Srgju.

l62

kao da su preobraieni.
Englezi im davahu municije, a oni se hranjahu o
svom troSku. Fondova nije bilo za ustanak. Svu Ijetinu Konavljani, 2upljani, Brgadani potrosiSe u logoru, na visovima oko grada, sakupljeni oko bijele
zastave sa Svetiteljem: bjese kao jedan veliki praznik
oko vijenca starijeh, Cagjavijeh bedema. Odusevljenje
bijase veliko. OCevidci pricaju, da su u blazenome
neznanju momci pucali plotunskom vatrom na Fort
Imperial, a da je mnogijeh bilo koji nogom udarahu
u zidove koje pu6ana vatra mogae samo da dodirne. 23. Novembra ustanici natakoSe na Fort Delgorgue (2arkovica) dubrovaCku zastavu, zauzeSe Bosanku i nemo6ni, bez topova, da prinude Carsku tvrgjavu na predaju, junaCki odrzae vatru baterija
s Grada i s Lokruma, pripremiSe plan za zauzede neposredne okoline Dubrovnika. Sad se opet odvoje dva
vlasteoska tipa na dnu ove 6udne slike
Jedan je
Seljaci bijahu vanredni,

Miho

Gjorgji,

frenetiCki

Francuz, zapovjednik du-

brovadke narodne garde. Njega posla u Gruz gjeneral

Montrichard
i

da

njihovijeh zena

prisilno

dovede

jedan

grad. Gjorgjijeva

dio

vlastele

majka zasram-

udari mu duku na obraz.

Sa gospogjama Miho afektovaSe da govori francuski.
,,Ne
Ulazedi u portantine, dovikivahu mu naSki
prdi, Miho !" Ova Cambronneska rijed^ dubrovaSkijeh
Ijena takovijem sinom,

Kad

Englezi zatraziSe kod Waterlooa od gjenerala

Cam-

bronne, efa Napoleonove garde, da se preda, gjeneral odgovori

de I" Le mot de Cambronne" ostao
jednom jedinom rijedi: M
je u trajnom sjedanju u francuskoj istoriji. Cf. to o tome pie V.
Hugo u ,,Les Miserables" i najnoviji istoriCar Waterlooa Henri
Houssaye u svom djelu: ,,1815" i Waterloo".
.

Junako drzanje ustanika.

163

gospogja, u tako dramatskijem casovima, svjedodi za

nesavladljivu

mod narodnoga duha

dubrovacke indi-

vidualnosti koja 6e, poslije ovijeh dogagjaja, pocimati

da propada.

Bona je drugi junak onijeh dana, ali iz

osnova razliCit. Na njegovu lieu treperi sveti plam
velikoga Nikolice. 26. Novembra ustanici se tisnuse
Pijerko

do
i

Pila.

koji

se

vrata od grada

Pijerko doprije do samijeh

tu ,,barjak narodni zabode ba

u brke Francuzima,

od toga dana ne usugjahu izvesti noge

iz

Grada". ^ Uz prkos topovskoj paljbi, Pijerko ostade

kao Orlandov stub pred vratima svoga grada, dok
oko njega prosti zemljoradnici koji nista ne znadijahu
o topovima, sa divotnom nepokolebljivodu, pucahu
kao da su u lovu. Nekome 2upljaninu, po imenu
Pove Ljevojica, mitralja odnese tri prsta. NeustraSivo zavije sam sebi ruku i rece susjedu
,,sakri onu
krv da se ne bi drugovi uplasili" i produzi da puca.
U vecer istoga dana, u krugu svojijeh drugova, ukaza
osakacenu ruku
,,Odvazno,
prijatelji,
rece im,
nema rata bez rana kad ne mogu vie da nosim
:

puku, a ja 6u
nije

Vam

nositi barjak." Svi primjetie

nikada bio veseo kako tada. Lice

mu

da

bjese oba-

sjano od radosti.^

NikSa Gradi (pod pseudonimom Presli6i(5) Pijerko

markiz Bona u ,,Dubrovniku" za god. 1867. Bona, Memorie, 19;
*

Na

a
^

come

i,

Relazione,

iz.

,,Fu osservato da chi lo conosceva che

allora.

Sembrava

ne era esuberante

dall'

di giubilo."

espressione

1 i,

del

non

si

volto

Relazione,

vide

che
fol.

1'

si

ilare

animo

11.

Ustanici prenose glavni stan u Gruz.

164

Kaboga, megjutijem, prenese glavni stan u Gruz,

XVI

u kucu Antuna Sorga. Otmena gragja

kapelicom

sa velikim gotickim balkonima,

pionicom u

stilu

Renaissance,

pruzase daleko u more

dati

Gruz.^

cijeli

taracom

vijeka,
i

skro-

koja

se

koje se mogase pregle-

Premjestaj

stana u Gruz, bjeSe opasna,

glavnoga ustanidkoga
ali

mudra

dispozicija.

Preko Gruza mogase se imati tajne veze sa Gradom,

a ujedno i sa zapadnim krajevima koji, u ostalome,
ve6im dijelom pod upravom Jera Natalija, siljahu

danomice glavnoj vojsci pomodi u borcima. Natali,

nakon dva dana konferencije sa Kabogom, uze upravu
blokade istodne strane. Komodor Hoste stajaSe u
konalu od Kalamote sa svojim lagjama, a kapetan
Lowen i poruCnik Macdonald bijahu u ustanickoj
vojsci. Situacija dosta slidna opsadi Dubrovnika god.
Seste Francuzi su opet zatvoreni u gradu, mjesto Rusa
Englezi zapovjedaju u okolini, naroCito na moru,
ali mjesto Crnogoraca sami se Dubrovdani bore za
zauze<5e svoga mjesta. Kaboga, saglasno sa Lowenom,
Generalni
uze sada definitivno dvije nove titule
oblasti
suhozemne
DubrovaCke
RepuGubernator
blike" i ,,Vrhovni Zapovjednik ustanka kod opsade
junadka
Dubrovnika". Kako Bone, Natali, Milidi
bra6a koja zapovjedahu Cavtatskim kontingentom
cijeli zbor ustanika slijepo predadose Kabogi vri
:

Ova Sorgova ku6a

sada je Gradi.
Orsat Pozza

njoj

brat

mu

pregje docnije

nastavahu
Niko

,,Dubrova6ke Trilogije":

Veliki.

Na

po

Na

u vlaStinu Pozza a

nekoliko mjeseca u godini

njoj se odigrava tre^i dio

Taraci** V.

tamo njezin

ta&ii opis.

Engleske nesuglasnice.

hovnu komandu, o tome

stoji

165

cute

izvori

stvar

jednako

neobjasnjena.

Lowenov dogovor s Kabogom rodi, megjutijem,

prvom teskom nesuglasicom. U njoj se opet ogledaju
opsadne vojske god. 1806. Hoste, kao
kao prvi i glavni upravljac pokreta, Hoste
bjese priznao dubrovacku zastavu u Cavtatu,

nesuglasice
starjesina
koji

Kabogu prvom postavio za gubernatora u

Konavlima i u Cavtatu, uvrijegjen Kabozinim sansgenom, ohladi se prema ustanku, podozrijevajudi
Lowena kao intriganta i interesovanoga covjeka.
I Lowen, koji nije bio ni jedno ni drugo, stupi zaista
u intimnu vezu sa Kabogom, poCe s njim da radi sa
koji bjese

iskljucenjem svijeh ostalijeh vogja, a narocito Dziva

Prvi konflikt nastade

Natalija.

usljed

Lowenovoga

predloga da se napusti opasna pozicija Gruza, koju

mogahu Francuzi
jase za legjima.

u Rijeku.

Sred

ali

prisustvuje

sastanka,

mu

zbog Rijeke koja

Natali

prinudise

bi-

ugje u dvornicu

ovaj odgovori da on

ima prava da

se vijeca o oslobogjenju svoje

ostalome, Natalie se saglasavase sa enstan se privremeno pre-

mjesti u Rijeku gdje vogje podigose

bijeno.

boka sa Fort

htjede iskljuciti Natalica od

gleskim predlogom. Glavni

Nekoliko

predlagase da se stan prenese

Lowen

tamo gdje

domovine.

presjeci

Lowen

glavnoga stana.
sjednice

napasti iz Grada

a ujedno

Imperiala,

francuskijeh

ispada

bise

tamosnji narod.

megjutijem

od-

jednom okraju kod Bosanke 27 ustanika

80 Francuza da odstupe. Ali, uz prkos

malim zadovoljstvima
kao godine

Seste,

uspjesima,

situacija

bijae,

gotovo bezizlazna. Posada suviSe

Boj u Gniiu

i66

slaba

(9.

Decembra

1813.)

demoralisana da probije blokadu, ova suvise

uz gotovo platonicku pripomo<5 Engleza, da

probije sebi put u grad. Na posljetku, u nodi od 8. na
9. Decembra dogje do boja u Gruzu kud se Kaboga
bjee vratio. Gruski boj bi i ostade kulminantna tacka
ustanka sa nepomu6eniin dubrovaSkim obiljezjem,
dokaz volje onoga maloga naroda da se Dubrovniku
preda opet upravljanje svojom sudbinom. Posada izvri 8. Decembra ispad u nadi da <^e u malo casa
slaba,

staviti kraj

ustanku. Glavni

cilj

bijaSe,

da se glavni

zauzme i Kaboga ziv ili mrtav predade

u ruke francuskome gjeneralu. Neprijatelj brojaSe oko
400 Ijudi. Prevalivsi put obronkom Srgja, gdje ustaopet kao nenici ve6 bijahu prekinuli vodovod
dok ih naprotiv Kaboga
kada Rusi i Crnogorci
Stan ustanika

i(ekivae sa strane puta od Gruza, glavna kolona

Decembra,
Konala kako bi sa legja
juriala na Sorgovu kudu. U glavnom stanu sve spavaSe, osim Fijerka Bone koji obilazaSe straze. Dva
bjegunca Hrvata jave Boni primicanje neprijatelja.
U trenudu oka Bona probudi Kabogu i glavne vogje.
Narodne se trupe uhvatise oruzja. Sorgovu kudu
branjaSe odred od 60 Ijudi. Boj se svede na jednu
epizodu. Napadaj na jednu zamku. Tijeh Sezdeset
Ijudi, plemida i gragjana, na taraci jedne vile Rene-

neprijateljska, pritajivSi se o praskozorju 9.

pode

silaziti

sa gornjega

do koljena pokrivenijeh niskim ,,pizulom",^

sanse,

gdje se brane protiv dvije stotine napadada sa zauze*

Piiuo-la od

ital.

rijeiSi

niskb sjedalo od kamena, koje

kako

je

Poggiuolo, zove se

moze

u Dubrovniku

pasati cijelu jednu taracu,

na svim taracama dubrova^kim.

Boj u Gruiu.

tijeh okolnijeh

167

kuda, predstavljahu kao jednu stranicu

istorije zabludjele u NapoTa aka Ijudi imaSe cetiri glavara

Kabogu, Pijerka Bonu i dva brata Milida, Mata i Miha,
iz Cavtata. Cetiri sahata potraja boj. Pijerka Bonu

florentinske

ili

pizanske

leonovo vrijeme.

pogodi zrno ispod desne sise

Uz

krvi.

pogibe

on pade vas ogreznut

jedan engleski tobdzija.

pade 8 mrtvijeh

telja

njega pade mrtav jedan Konavljanin, a

Na

strani neprija-

20 ranjenijeh. Desetoricu za-

Sefovi kolona, Korsikanac Paccioni i Hrvat

major Grguri<5, uzmakose kad vidjese Rijecane nad
Gruzom, ostavivsi na polju mrtvoga, tre<5ega, zapovjednika, Francuza Thaureaua. Kroz sve to vrijeme
Natali stajase bezradan na Srgju usljed naredbe iz
glavnoga stana da se ne krene, jer da Francuzi spremaju napad na Bosanku ili na Brgat. Natali imae
200 Ijudi pod sobom. Njegova namjera bijae da presjede Francuzima uzmak. Prve kretnje koje bjese
povjerio hrabrom pucaninu Petru Politici ispadose
robise.

povoljno,

ali

vatra baterija uplasi jedan odred

kom-

budu uhvadene izmegju

Bosanke i Brgata izjalovi se. Natali pohrli u Gruz.
Tamo samo konstatova sretan zavrsetak obrane Ka-

binacija da francuske trupe

bozine druzine.

Sutradan Guverner izda sljede6i manifest

:^

Dubrovdani,

Bozje se Provigjenje odevidno izjasnilo u nasu

korist, ovjendavSi sa
'

potpunim uspjehom oruzje brani-

Proclama dal Quartier Generale di Gravosa,

Ragusa B 2 Fasc. 3.

1813. B. D. A. Varia

li

10 Decembre

i68

Boj u Gruzu.

laca otadzbine

narodne

zemljaka izvojstila

casti. Jedna aka Vasijeh

potpunu pobjedu nad cjelo-

je

kupnim franackim silama Grada, Lokruma

Carske

tvrgjave. Talijanci, Hrvati, 2andari, Dobrovoljci, Na-

rodna garda,

na

svi se

bjehu naoruzali da nas u no6i od

napadnu. Zapovjednici triju kolona Grgurid

i
Thaureau bijahu obedali francuskome
gjeneralu da 6e potuci mene i sve moje junacke dru-

8.

9.

Paccioni

tome zapaliti Gruz. Napad

zapoCe u 5 sahata u jutro. Neprijatelj raspolagaSe sa
300 do 400 Ijudi, bjese zauzeo sve ku6e oko naSega
glavnoga stana i sve putove koji k njemu vode. Mi
gove, da 6e opljackati a po

bijasmo tako sasvijem okruzeni. Nae

sile

srazmjerno

nam

da izvrSimo ispad. Naa

mala vojska smjeltena na taraci, izlozena bezbrojnim

vrlo slabe ne

dopustahu

puSdanim zrnima, junacki odrza napad. Nakon

sahata neprekidnoga boja, neprijatelj
bijeg

progonjen.

Plodovi

pobjede

su

megju kojima komandant Thaureau,

tri

naderan u

bi

mrtvijeh,

deset zaroblje-

nika, osim dvadeset ranjenijeh koje neprijatelj

pre-

nese u grad. NaSi se gubitci svode na dva mrtva

na

mladoga markiza Bonu, tesko ranjenoga.^

Pozivlju se svi dobri Dubrovdani da se iduce Nedjelje sakupe po hramovima da zablagodare Svemogucemu i Nasemu Svetome Parcu.
Gubernator

Generalni

Pukovnik gl. komandujudi

Zapovjednik Narodne Vojske
Kaboga."
Potpisan
:

Pijerko ozdfavi od rane

nakon propasti ustanka pogje

Gruskom boju piu
vidjeti.
20 22, S t u 1 i passim.
i

u inostranstvo kako cemo docnije

fol.

13

14,

Bona,

Dubrovnik blokiran.

169

Dubrovnik bijase sada potpuno blokiran, all u

ustanku sve to jace i dublje se otvarahu pukotine.
Narod bijase nezadovoljan sa Kabogom koji, bez
kontrole ranjenoga Pijerka Bone, usljed prirodne indolencije, a, govori jedan savremenik,

kakvom grjesnom

zrenja o
rede

pljackanja neobuzdanijeh

Natali ragjase
zivot

,,ne

interesu"^
i

bez podo-

dopustase ne-

neregularnijeh ceta.

petnijeh zila da se ustanku odrzi

iz

jaka idealnost,

ali

nedostajaSe svacemu. Megju-

komodor Hoste ostavi Dubrovacke vode ponovnom proklamacijom, u kojoj postovanje prema

tijem

dubrovackoj

z a s

av

bijase

receno, ali sa narocitom rezervom

pitanju.

jednakom silom izu drzavo-pravnom

druge strane nasi brodovi, koji bijahu opet

zastavu Sv. Vlaha, patentama Republike izdanijem od Kaboge, na Senjskoj Rijeci u pocetku

stakli

bijahu priznati,
vlasti, bie

ali poslije,

po novoj naredbi luckijeh

prinugjeni da istaknu zastavu

austrijsku.

po TomaSicevim
uputstvima, bjese predstavio stanovnistvu stvar ReStonu, austrijski Gjeneral Danesi,

publike kao propalu

pozvao narod da ,,provizorno"

polozi zakletvu vjernosti Caru Franu. Stanovnici Stona

mnogi Peljesani poloze zakletvu. Primorci je odrekoSe i krenue put Gruza da se sjedine sa ustanicima. Ovaj prvi efektivni korak Austrije da, ne prii

znavajuci vise egzistenciju Republike koju svecano

priznavaSe jos godine

nasilju), Natali crta

detaljima

,,U

svojim brikom
^

Bona.

22.

1807, (uz

prkos francuskome

svojoj ,,Relazione" zanimljivim

mjesecu Oktobru, dok jo Harper sa

,,

Saracen"

Cinjase

toliko

6udesnijeh

xyo

Austrija.

megju ostalijem bjegstvo Hrvata, jedan od

stvari,

govijeh poruCnika na 6elu otpadenijeh Hrvata

koliko Dubrovcana,

napadoSe Ston

uzevSi

veliki

ostrva

Sipan

nje-

ne-

Lopud,

Ston mali, zauzese ga

takose dvije saveznicke zastave, Englesku

na-

Austrijsku.

ono doba ne bijase jo dubrovaCke zastave, jer

ne bijase jos konavoskoga ustanka. Francuzi vladahu

Drzavom DubrovaSkom, samo

cijelom

zauzeta

stavljena

pod

zaititu

ostrva bijahu

britanske

zastave.

u ruke kapetana Harpera i njegovijeh valjanijeh i umnijeh oficira

i
to sa samim neprijateljskim trupama t. j. sa pribjeglim Hrvatima koje ostavi u Stonu kao posadu i na

UzevSi Ston,

strazi

cijeli

Peljesac (Rat) pade

dviju zastava.

Malo vremena iza

janac,

koji

bijae

toga, gjeneral Danesi, Austri-

dalmatinske krajeve,

osvojio

granidne

Dubrovadkoj

cirkularu

kojom pozivaSe

Driavi,
vlasti

prokrijom6ari

po-

jednu

DubrovaCke Drzave

da poloze zakletvu Njegovu Austrijskom Veli^anstvu

suviSe ih pozivaSe da se nista ne izmijeni u stanju
koje tada postojaSe. Ovaj poziv dogje prije ustanka,
u trenutku kada duhovi Dubrovdana bijahu paralii

zovani

biva kad u Cavtatu bijaSe istaknuta engleska,

a ne dubrovaCka zastava, u trenutku kada sve bijaSe

klonulo i nemaSe nikoga da poleti s Cavtata u Ston
da sprijedi ovo zavogjenje. U ostalome ovaj cirkular
ne dospije nego do Stona i do Slanoga gotovo pograniCnijem (mjestima) Dalmaciji. Ne bijaSe jos centralne vlasti da vodi raCuna o dogagjajima u raznijem

okruzima.

Cavtatu ne znadijase se niSta o cirkularu,

a u Stonu niSta o ustanku.

Austrija.

ostalome grad Ston zove se grad jer nekada

jer zatvara

to bijase, jer je utvrgjen

cijelim poluostrvom

pa

ali

stvari

aka stanovnika

ta

171

isparivanja

zemljouz

nema nego

vlada

100 dua,

obamrla od moCvarnijeh

iznurena od groznica, sto im se vidi

iz zelenkaste boje lica

isCiljelosti

duha. Ovi, dakle,

ne znajudi sto se sprema u Cavtatu, a

vide<5i

austrijske

vojnike u gradu uz englesku zastavu, slusajud one

govorahu u

koji

prilog Austrijancima,

zauzet u ime saveznika, da ce se po ratu

hova sudbina,

da

ali

Nakon

koji drzi posadu, privoljese,

toga,

privukose

cijeli

engleska zastava poderana, istaknuse

stavu

grad

Rat da to ucini.
Austrijanci, pod izgovorom da je

zakletvu

polozise

je

rijesiti nji-

sada pametno da se polozi

je

onome

zakletva vjernosti

da

samo svoju

za-

tako izgledase kako da u svoje ime drze onu

zemlju. Ali Stonjani odrekoSe posluh cirkularu

udru-

iise se sa ustanicima.

Dubrovcani odavna poznavahu duh Austrijanaca:

kad prvom zapremise Dalmaciju i mletacku Albaniju
bijahu pobunili Konavljane da otpadnu od domade
vlade i da se njima predadu. Ali se ustanak ugusi.
Sada ih ovi isti Konavljani ne voljahu.
Ali kad za6ue na PeljeScu da je buknuo ustanak
po dubrovadkoj zemlji, i oni htjedoSe da se sa ostalima zajednidki bore, ali htjedoSe da ih pozovu pod
narodnu zastavu, od straha pred kakvim nasiljem.

Z druge
austrijske

strane,

guverner Kaboga

osnove,

ali

poznavajudi

bijase
prilike

prodro u
i

sile

Drzavi, pretpostavi da privremeno 6uti, jer drfae da

su sporovi opasni

u ovakvijem prilikama. ZnadijaSe,

Kraj godine 1813.

172

u ostalome, da ce, po zauzecu Dubrovnika, sva ostala

Drzava dijeliti s njim sudbinu. Ucini se, dakle, nevjest,
kao o dogagjaju bez opasna znacaja."^
Godina 1813, koja se za patriote bjese otvorila
sa tako prijatnim pogledima u buducnost, zatvarase
se, uz prkos gruskom uspjehu, vrlo tmasto. Bozicni
pastirski list arhiepiskopa Bana sa naredbom parocima da narodu propovijedaju poslusnost vladi i
prijetnje za neposluh crkvenim cenzurama, nije mogao
da potrese nae patriote.*
Ali ve6 kretahu trupe sa crno-zutom zastavom
iz osvojene Dalmacije k Dubrovniku. Zadar se bas
spremale na kapitulaciju, kad 3. Januara 1814 osvanu
u Gnizu austrijski gjeneral Milutinovid sa dva bataIjona Hrvata.

Dubrovcani, uz prkos njihovoj predanosti

siteljnosti,

rje-

materijalno u nedostajanju svaCesa,

bez

mozda

topova, sa sumnjivom potporom Engleza, sa

jos besvijesnim izdajstvom

zauzeti grad

prije

mogoSe na

taj

na domu, ne mogoSe,

dolaska

naCin

austrijskijeh

ceta

dakle,
i

ne

austrijskoga gjenerala

staviti

pred svrsen 6in uspostavljenja domade vlade. To bijase predznak

,,Njegov
bi

konacnoga neuspjeha.
dolazak,

(Milutinovidev)

pie

Natali,^

Dubrovdanima vanredno neprijatan. Oni se u same

uzdahu vigjahu da mogu na mnogo nacina da

sebe

1 i,

Relazione,

fol.

24

ZadrzaSe ga vogje ustanka

1 i,

Relazione,

Appunti.
fol.

26.

25.

sprijeiiise

da se razda paro-

Gjeneral Milutinovic u Gruzu.

pobijede Francuze

dostajase zauze^e grada,

budi tvrgjave na Srgju

i

topova

bomba

173

Lokruma

ili

sve bi se ostalo, bez velike

ili

daj-

tada bi bilo

muke,

malo zandarmerije, bii Dubrovcana, na silu uzetijeh, sa kojima bijase lako stupiti
u pregovore u Gradu stanovnici svakim danom bivahu poduzetniji i najzad bi bili ustali na oruzje,
kako
ucinise. Tako bismo bili zauzeli nasu Drzavu
zauzelo. Posade, osim nesto

jahu voljne da se predadu, u njima bijase

bez suparnika

bez pogovora.

znadijahu da jedan
nije daleko

silni

od toga da bude

sljetku, bijase

ostalome, Dubrovcani

saveznik oruzjem u ruci

i

Gospodar

saveznik Engleza

Ali,

na po-

njegovi zastupnici

Zajedno sa engleskima bijahu proturali manifest kojim

se

pozivahu Dubrovcani na oruzje da povrate svoju

narodnu nezavisnost

pomocu

austro-engles-

koga oruzja. Budu, dakle, primljeni kao saveznici.

Nemahu

ni topova, ni municija, ni hrane. Englezi ih

snabdjese municijom. Guverner

hrane,

odnosno

mu

Kaboga dade im mukte

Gjeneral Milutinovic saglasi se sa

Kabogom

da oja6a blokadu grada i da

presjece dolazak hrane postavi sve straze naokolo.
operacija

Na jedan

istocni

zapovjedi

samo od

kod grada stavi strazu od 20

Ijudi pod pukovnikom
Natalijem koji zapovjedaSe
blokadom Srgja i cijele istocne strane. Ustanici i
austrijske trupe odvojeno sluzahu. Oni prvi primahu
vis

svojijeh

oficira.

Austrijske

6ete

bijahu sastavljene od samijeh Hrvata, kojima se pridruziSe svi Hrvati

ni okretni,

puta 30

ni

Ijudi.

u francuskoj

obazrivi.

sluzbi. Ali

ne bijahu

Francuzi im zarobise u dva

Ova nezgoda udvoji pa^nju

ustanika.

Milutinovideva politika.

174

Bojahu
i

se

da se Francuzi ne

zadobili opet izgubljeno

bi okoristili

ovim uspjehom

samopouzdanje. Ali ne

bi

od svega toga nikakvijeh posljedica."

Da
vjetaje

mogao

je Natali

Tomasicu

dana kad se
svome efu

istog

:^

iz-

naao obilne po-

bi

svojim slutnjama. Onog

austrijski gjeneral iskrca

pisase

svoju

Gruza, bio

iz

oStrovidnosti

tvrde svojoj

u Milutinovideve

zaviriti

Englezi su nerado

u Gruz,

istakli

ovdje

republikansku zastavu. Iz politike, jer bijahu

sami, obedaSe iz daleka uspostavljenje Republike

nekim uglednim Dubrovianima rekoh, da je prvi

zadatak proderanje neprijateija kad se zauzme DuJa

brovnik organizovade se provizorna uprava do

kljuCenja mira

Dok
niti

Primili su nas

za-

susreli Ijubazno.

tvrgjava ne preda, ja 6u se uCinevjeSt ovoj igri sa zastavama,

se

a po torn 6u

gledati da

je

zm

i j

n i m".*

M*lutinovi6 krene, megjutijem, put Boke da za-

uzme

Kotor. Ne bijaSe doSlo vrijeme da skine obra-

na municijama, ustanici jaki i rijena samostalan rad. Ali malo potraja ovo stanje
stvari. Lowen, posvagjen sa Kabogom, ostavi dubrovaCke vode i uputi se k Visu, ostavivSi samoga Macdonalda sa malo vojnika. Kaboga ostade sam, ,,ali
ne vie kao DubrovCanin, ne vie kao pristasa uspozinu. Bijase slab
eni

stavljenja Republike. Usljed tajnoga dogovora sa Milu-

tinovidem, on od sada izdavase naredbe

1

Gravosa bei Ragusa,

No. 988 fasc.

2

No.

Bis die Feste

nicht zu

am

3.

na osnovu

Janner 1814 B. K. A. 18x4

7.
fallt,

werde ich das

Spiel mit

den Flaggen

bemerken scheinen, dann aber abzuandern

trachten."

Kabozin preokret.

austrijskoga

ovlascenja

175

gjenerala.

opravda, nikad ne re6e da

li

nikad se ne

se protivio takovoj za-

Dudok sam Milutinovid bijaSe

predao opsadu Dubrovnika samijem DubrovCanima".^
Sad se svetio Kabozin izbor i neprora^univo
sljepilo patriota koji, poznavajuci niske instinkte ovoga
potomka Marojice Kaboge, bjehu ga priznali i podrzali
kao sefa cijeloga pokreta. Dok se Milutinovid bavljase
u Boci, Frano Bona se vrati sa svoje misije u Trstu.
njegovim pregovorima i nastojanjima kod Sir John
Gora nije nam se samo sacuvalo to nam on sam
prica zbijenim crtama u svojim memoarima. Mi imamo
jedno pismo Kabozinoga brati<5a, Vlaha Filipa Dziva
Kaboge, koji u poCetku Januara 1814 izvjestavase iz
Zatona (Malfi) svoga i Sorgovoga prijatelja Nika Lucova Pozzu-Sorga, koji se bavljase na drugome mjestu
dubrovadke teritorije.^
pisase Kaboga^, da Vam
,,Mislim, Gospodine
ne 6e biti neprijatno ako Vam saopstim vijesti koje
se odnose na interese naSe zajednicke otadzbine koje
nam juCer donese gospodin Frano Bona iz Trsta.*
Vi ve<5 znate da je on bio otputovao iz Cavtata da
povjedi dok jednako nosase titulu Gubernatora

brovacke

Re publike

'

Na OraScu

o n a,

25.
ili

na Sipanu gdje imaSe znatnijeh tmanja.

Vjerovatnije na Sipanu, jer je OraSac

udaljen od Zatona

mu

nije tada trebalo

samo neSto viSe od po ure

mu Kaboga piSe; mogao

da

je sve li&io ispriiati.

Ahiv

Natali.

Pismo nema oznake dana nego:

grjeSno za 1814).

AH

iz B.

la metiL di gennajo'' dakle

Malfi,

mcmoara znamo da
izmegju

10.

15.

Gennajo 18x3 (pose B. vratio

,,

verso

Misija Frana

176

izradi

Bone kod

uspostavljenje nase

engleskoga vice-admirala.

Sir

John Gore.

Re publike posredovanjem
Dosavsi u

ga
ali mu odgovori da
se on ne mijesa u politicke stvari
nu ako sami Dubrovcani to izvrse, da se engleske sile ne samo ne 6e
protiviti, nego da ce ih u torn i pripomo^i
da nas
onaj

Trst,

zapovjednik vrlo Ijubazno primi,

on sa svoje strane savjetuje da ove prve korake

iz-

ma

kojim

sredstvom posluzimo za tako pravednu stvar,

jer je

vrsimo sa energijom

postojanstvom, da se

on ubjegjen da nam Dvorovi ne mogu odredi naSe

zahtjeve, kad su do sada jednako postupali
sa
ostalim Republikama i drzavama u Njemackoj koje
nemahu vise prava od nas. Vice-admiral bijase, u
ostalome, upucen o svemu od nasijeh dobrijeh Dubrovcana u Trstu, naroSito usljed izvjestaja podnesenog mu od gospodina Antuna Sorga koji se tamo

nalazio.^
i

izvjestaj

zaista

memorandum

gospodina

gospodina Bone admiral

odma

Sorga

sprovede

svome ministru gospodinu Johnsonu u Frankfurt u

glavni Stan Saveznika zajedno sa svojim preporukama.

Ovaj ministar poznavaSe od

prije

nase pitanje kroz

gospodina Miha Bonu koji ga liSno pozna

po

toj

stvari prepisuje

da

bi se dolo

koji s njim

do povoljnoga

rjesenja.

Nas poStovani Ajala otresao se dokolice, pa on

oko iste stvari kao najodaniji Dubrovcanin, osokolio je patriotizam Boz6vi6a u Carigradu, koji kao
i

radi

nekadasnji dubrovacki dragoman, a sadasnji ministar

puno

Napoleonolatrija Sorgova bjeSe se nakon Lipskoga pot-

ohladila.

Saziv skupstine.

Prusije

nam

biti

177

jednog od glavnijeh saveznika

od velike

koristi.

moze

Gospodin nas Bona uvjerava

da nema ni jednog celjadeta

da su polozeni temelji i
zdrava razuma koji bi posumnjao u povratak nase
slobode. Moj rogjak Kaboga i gospodin Bona imahu

danas da pogju u Cavtat da sve ovo saopste gospodinu

Ranjini,^ njegovome postovanome tastu, mome stricu
Ghetaldiju

Brnji, gg. Nataliju,

se

tamo nalaze. Oni

po svoj

cete vi

svecanoj

drugoj gospodi koji

zajedno

prilici svi

provizornoj

ce se brzo otuda vratiti

zvati

biti

tada

jednoj

republikanskoj skupstini.

Nadodacu Vam jos i to, da se na pregjasnji

konsuo u Trstu, u drustvu turskoga konsula, predstavio tamosnjemu Guverneru koji ga je vrlo lijepo
primio i pozelio mu dobar uspjeh. Znajte i to da je
gospodina Johnsona
g. Miho Bona odavna preko
radio kod londonskoga kabineta i da jednako kod
njega radi za nau stvar."^
Bjese zaista skrajno vrijeme da se vlastela sastanu i da se saglase o jednom zajednickom politickom
i

vojnom planu. Dogagjaji bijahu dokazali da nedostaOrsatus

Aloysius

umrijeSe istog mjeseca

de

Savini

rio uvaieni Senator. S njim

iste

Ragnina,

osamdesetgodiSnji

bratom Orsatus Savinus, koji

godine 1818 istraii se

istorijski

dom

Ranjina.
*

Kaboga daje najzad

vijesti

o kretnjama saveznika, o pre-

lazu kneza Sch warzenberga preko Rajne

da Niko Lucov sve

to saopsti gospodi

ga veiu prijateljstvo
da

je

on nosilac

itd.

Restiju

zavrSuje

Gozzi

jednaka naiela. Bona priCa (op.

bio admiralovijeh

pisama za Lowena,

molbom
kojim

cit.

ali

26)

ovoga

u Gruzu. Megjutim iz razgovora sa Kabogom i sa

Macdonaldom, on se mogao brzo uvjeriti, da ,,Kabozino postupanje prema otadibini nije bilo iskreno".

vie nije bilo

L. Vojnovic, Pai Dubrovnika.

'2

Saziv skupstine.

178

jae

sloge,

dana

plana

u operacijama.

Cijelu

vlastela bijahu zanemarila glavni

diplomatsku

dinstvenu

kod

akciju

godinu

zadatak, je-

Saveznika.

dostajase novaca za potrebe ustanka.

Na

Ne-

posljetku,

Vlaho Kaboga bez formalnoga mandata, a, sto je

glavno, bez kontrole, davase pokretu svoje liCno
mijenjase prema prilikama. Ali
Kaboga ne 6ase da sazove skupstinu vlastele na dogovor. Utaman ga Frano Bona
uvjeravaSe da je taj dogovor neophodimo nuzdan, ako
obiljezje

koje

se

upravo toga

radi,

nista za to,

sto

nedostajahu finansijska sredstva, a

ved Milutinovid bijaSe od vlastele zatrazio novaca u

zajam,

jer bjese

brovnika

doSao ubjegjen da 6e osvojenje Du-

Boke

biti

samo jedna vojna

neral Theodor Freiherr Milutinovid

bijase

muze
i

on)

Setnja,

Gje-

von Weichselburg^

u petnaest godina osmi tugjinac

koji dogje da

Republidinu kesu. Dva Austrijanca (Cavalcabo

dva Rusa (Sankovsky i Ivelid) detiri Francuza

(Comeyras, Molitor, Lauriston

Marmont) bijahu

iz

potovanja k nezavisnosti male drzave, za interese

svojijeh vlada

a dubrovaCkim novcem, pokretali akcije

od kojijeh se za samu rusku donekle moze reci da je

bila. Pred ovom galerijom, iz koje

nezainteresovana
se
i

Casno odvajaju Englezi, blijede u

istoriji

danak

darovi Turdinu koji je u zamjenu za pare barem

davao povlastice

trgovinske koristi Dubrovniku. Ova

sistematska muzenja

krscanskijeh

sila

a posteriori

najsjajnije pravdaju Republiku to se, do svoga po-

sljednjega uzdaha, hvatala za saruk da obezbjedi svoj

skromni krsdanski

zivot.

Rogjen u Surduku u Banatu 1766, umro u Temesvaru 1836.

Sastanak u Mokosici (i8. Januara).

179

Kaboga odgagjase rjesenje o sazivu skupstine.

Po Milutinovicevom povratku iz Boke Kotorske,^ sre,,Vidim q u' i 1
tavsi Frana rece mu zalosnim glasom
faut se battre ou plie r."^ Tada se Frano
rijesi da iz svoje inicijative sazove vlastelu na do:

Uz

govor.

prkos Kabozinoj opoziciji, Boni uspije da

zadobije za tu misao svu ostalu vlastelu

pak

stanu,

engleske oficire.

Sa Palom

u glavnom
(Gozzom)

proputova cijelu Drzavu, osim samoga glavnoga grada,

i

pozove sve sto

je bilo vlastele

na

zbor.

Odazvase se

44 clana pregjasnjega Velikoga Vije^a, za one vanredne prilike znatan broj.

U slikovitom seocu Mokosici, u Rijeci,^ dize se

malo sa strane, dvorac koji u pofietku pregjasnjega
vijeka pripadase vlastelinu Matu Gjorgji. Zgrada je,
kako sve najljepse dubrovacke gragje u okolini, iz
^
Evo kako crta TomaSi^u stanje koje na povratku zate^e:
Nagjoh ovdje posvuda republikansku zastavu, uz naSu, dakako,
i
englesku. Cio svijet nosi narodne kokarde. Prosti Ijudi sluze
dobrovoljno, bez ikakve nov6ane odStete i izgleda da ih vlastela

vode

ispunjaju oduSevljenjem. Ja bih

ojske da budem,

sam

dosta jak,

sramota ne ustrajati kad

neseno.

mogao

bez te narodne

bih tim stvorio krajno

ali

Na moje neke primjedbe

nezadovoljstvo.
bila

jer

odgovoriSe mi, da bi

do sada ve6 toliko 2rtava podostalome, jednako su odani i usluini, ali ih ipak upoje

ne cu osim za popravljanje putova." (14. Januara, br. 38).

Ovo dragocjeno svjedodanstvo austrijskoga gjenerala potvrgjuje

trebiti

priCanje

Bone

Natalija, a ujedno je za njegovo poznije postupanje

najoStrija osuda.
*

,,da

se treba biti

ili

saviti" (sc.

ralom). Ove je rije6i izgovorio

Bona,

op.

Prvo

cit.

selo

pred austrijskim gjene-

Kaboga francuski kako u

26.

na

lijevo

suprod Batahovini.

teksty.

Sastanak u Mokosici.

i8o

pocetka XVI vijeka. Raspored je nalik na sve ostale

dubrovaCke dvorce velika taraca pred ku6om, s koje
:

pogled zadovoljno bludi prema sjeveru

i
istoku po
mirnijem humskijem vodama, prema jugu i istoku
po malom rukavu mora koje se od ostrvca Dakse
suzuje prema Gruzu. Sve mirne, duboke slike, kao
koje po rijeci jednog istorika spravlja
Provigjenjem

narocito spravljene i rasporenarodima koljevke^

intimni
za
trajni,
zivot jedne intelektualne,
dane
stare rase.

odma

dvorcu su dvije velike ,,saloce", jedna

pri ulazu,

sobe, po

c^etiri,

druga na gornjemu boju, a naokolo

namjestene u ono doba^ pokudstvom

XVI i Empire, strogom i prostom otmeku6e

u kojoj zadovoljni gospari kad i kad
nos6u
samo dolazahu na Ijetnikovanje. Tamo se, u onaj
dvorac, kao naroCito sagragjen za tajne Ijubavne ili
drzavne sastanke, sakupe vlastela na krajnji dok la Louis

go vor. Svi domovi bijahu zastupani, oni koji bijahu

tako nesretni te nadzivjeSe propast Republike.

Na

pro-

zivanju nemase nikoga da odgovori za imena Tudizi,

Palmota, Gondola koji

se

u mukoj

doiivjeSi ulaz Francuza,

domova

svojijeh

sasli

Ernest Lavisse.

kako smo

ih

mi

bjehu

u grob

oni

vjerom u

lozi,

trajnost gospodske zgrade, istraziSe. Bassegli

Bucchia,

posljednji

od

toliko puta gledali za naSijeh mladijeh

godina.
Tomo
dva mjesfca po Lauristonovoj najezdi.
Bassegli,
Senatus-Consultom od 26. Jula 1806. PAlu Gozzi bi dozvoljeno
da svome prezimenu pristavi prezime Bassegli. Otuda sadanji

dom

Bass

g!i

Gozze.

Sastanak u MokoSici.

i8i

domovima

Clanovi skupltine bijahu po

Bassegli-Gozze: Palo
Bona: Frano, Vlaho, Marojica

ovi

C a b o g a (Kaboga)
Brnje

Brnja

stari

^
;

Dzivo, Vlaho

Fill pa,

Vlaho

C e r V a Orsat
G h e t a 1 d i Dzivo Lujo, Dzivo Benedikt, D2ivo
Vlaho, Sigizmund (Sisko), Bozidar (Natale), Mato
Siskov sin Vlaho
i
G i o r g i Mato i Niko ^
:

Go
i

Frano

z z e (Gucetic)

Luka, Palo, Vladislav (Vlagj)

Grad

Sigizmund (Sisko) i Mato

Vlaho i Dzivo
N a t a 1 i Karlo, Dzivo i Jero
P o z z a (Pucid)
Luco
Pozza-Sorgo: Niko Lucov
R a g n i n a Orsat
i

Menze

(Menceti6)

Rest

Dzono

S ara c a

Sorgo
i

Vlagj

Bozidar

(Sorgodevid)

Pijerko leiaSe od rane

nalazaSe

se

Niksa

Nika, LukSa, Petar,

Mato

postelji,

a Miho, Franov

otac,

da bude posljednji diplomatski agent Republike,

od god. 1811 u Beu. Luko, guverner Primorja, ne

bijaSe prisutan,
i

;^

;*

koji de od sada

oficir

moida

jer tajno

simpatizovaSe sa Austrijom

iji

postade docnije.

' Sabo i Miho bijahu u gradu, prvi Maire, drugi zapovjednik

narodne garde, obojica vladine kreature.
'

Poznati satiriCki pjesnik.

Antun

se nalazaSe,

kako smo

vidjeli,

Trstu.

Sastanak u Mokoici.

i82

Sorgo- Cerva:
Z a tn a n j a

Petar

Luksa.

ovoj skupstini nije, kako bi mogli

vladao po godinama elemenat

Ova

Frano, Mato

stari,

promisliti,

pred-revolucioni.

moze, naprotiv, nazvati skupstina

mladijeh. Od najmlagja dva clana: Vlagja P. Gozze,
Vlaha Siska Ghetaldi, kojima bjese 25 godina,
i
do osamdesetgodisnjih staraca Orsata Ranjine i
Brnje Kaboge, dvije tredine clanova (upravo 28)
se skupstina

ne bijahu navrsili 50 godina stara generacija bijase

zastupana sa devetericom izmegju 50 i 60 godina
i sa samom petericom izmegju 60 i 80. ^ 2alibog nad
torn skupstinom lebdio je one no6i zloduh Vlaha
;

Kaboge koji, za nesredu, po samom priznanju jednoga

od najodrjesitijih republikanaca, Frana Bone, bijase
modan i popularan u masi ustanika koji ga slijepo

Kaboga

sluS^hu.^

osujeti glavne

najpresudnije za-

datke skuptine.

Frano Bona otvori sjednicu exposdom o diplomatskom stanju Republicine stvari. Izlozi ono to mi
znamo iz pisma Vlaha Filipa Kaboge. ProCita pisma
oca mu Miha iz Bea, koji neprekidno stajaSe u presa engleskim kabinetom

pisci

koji

bijase vec sa-

opstio od lani svim Saveznicima ,,da je Republika bila

osvojena silom
rekla."

gradu

ali

Izvijesti
i

da se svojijeh prava

nije

nikada od-

skupstinu o stanju stvari u Cari-

o prepisci istoga Miha sa Bozovicem.

Ecc. Maggior Consiglio. D. D. A.

Specchio

Non conveniva

di ubbidire

dell'

urtare

il

Caboga, a cui solo era avvezza

ciecamente la massa degli

insorgenti."

Bona,

28.

Sastanak u MokoSici.

Poslije njega,

Kaboga uze

183

da

rijec

izvijesti

stanju unutrasnjijeh poslova. Konstatova dobro raspolozenje naroda

prema ustanku

paznju skupstini na

,,ideje"

Republici, ali obrati

austrijskoga gjenerala

koji otvoreno radi protiv Republike

trazi

da zavede

narod. Najzad, otkrivsi se sa prilicnim cinizmom, iz-

da

javi,

je

on duzan Milutinovidu

skupstina one noci bude

Nakon ova dva

o

glavnom

govora, pristupi se raspravljanju

presudnom pitanju

saopstiti sve sto

rijesila.

koji bijase

svaCijoj

ova skupstina da kao Assemblee Constituante proglasi uspostavljenje Republike i povrati

stari ustav ili ne. Bona u svojim memoarima koji su
glavi

hoce

li

nam, u nedostajanju izgubljenijeh pisama i biljezaka

pojedinijeh clanova, u ovom trenutku najdragocjeniji,
jer se u njima ogleda rezonovanje partije koju demo
nazvati republikanskom, Bona prica, da je skupstina

odbila

razloga
d r

u g

o,

radikalno

prvo,

prvo

rjesenje

zbog ovijeh

Austrijanci bijahu odsudno protivni

Milutinovid

Kaboga bijahu

veliki prijatelji,

pa ovoga, kao popularnoga covjeka, nije se smjelo

otvoreno vrijegjati

komodor Hoste

t r

e 6 e,

nije

se

znalo ho6e

li

uz proklamaciju i reintegraciju
republikanske vlade. Jedna frakcija skupstine
bijase, bez sumnje, protivna ovim oportunistickim
razlozima. To se razumije iz nekijeh Natalijevijeh
biljezaka koje imamo pred o6ima
ali se nije doslo
pristati

do glasanja. Vjerna evangjelju svijeh slabijeh organi-

zama, skupstina htjede da obigje teko6e

i da nagje
formulu koja ce zadovoljiti svakoga, a
Austro-Engleze ne ce vrijegjati. Generacije jakijeh

nekakvu

i84

Sastanak u Mokoiici.

zakljuCaka ne bijaSe vie.

Slu2e6i

se

zanimljivom

frazeologijom pravnika Frana Bone, skupstina

da

konstituiSe

,,se

u zakonitom harakteru da

bi

rijeSi

mogla

politiSkim odnosima, a do zgode se i

upravne
poslove domade vlade."^ Usljed
u
toga, vlastela sakupljena i8. Januara u Rijeci, svecano izjaviSe ,,da su se sastali na osnovu domadega
ustava" (a forma delle patrie Constituzioni) formula
koja nije bila bez velicanstva, jer davase aktu od i8.
Januara vid prostoga produzenja aktivnosti Senata
nasilno prekinute 31. Januara 1808. Po tome skuptina jednoglasno usvoji sljede6e rezolucije :* da se
pozove Miho Bona da u nase ime i u ime otadzbine
zatraii kod Saveznijeh Dvorova uspostavljenje (reintegrazione) nase Republike da Vlaho Brnje Kaboge
djejstvovati

umijesati

produzi vrSenje

duznosti

provizornoga generalnoga

da se pile Mihu Bozauzme oko uspostavljenja Republike

gubernatora naSega naroda

zovidu da se

da se Bonina misija saopSti gjeneralu Milutinovidu

i
engleskim zapovjednicima
da se postavi jedan
;

d b o

za izvrSenje gornjijeh zakljuCaka

za pri-

manje dobrovoljnijeh prinosa za potrebne drzavne izdatke

i da se Karlo Natali posalje u Dalmaciju da
gjeneralu TomaSidu (kako nekada Generalnome Pro;

vedituru MletaCke Republike)

vanje". Skupstina
terice

bise

pristupi izboru odbora peDzivo Kaboga, Niko Lucov

Gozze, NikSa Giorgi i Frano
:

Bona,

28.

Izvorni

tekst Deklaracije,

br. V.

nae poSto-

odma

izabrani

Pozza-Sorgo, LukSa

pod

,,isporuCi

B. D. A.,

donosimo u

prilog

Preogvori sa Milutinovidetn.

185

Bona. Prva dvojica bijahu god. 1808 Senator!, a druga

samo

trojica

Velevijecnici

kao takovi

se

potpisivahu

Jedan vrlo podesan Natalijev predlog,

pridruze jos 4 vlastelina zabaci skupBoni
Mihu
da se
stina. U stvari Vlaho Kaboga bijae iz sastanka izasao
kao pobjedilac. Njegova dvoli^na politika bjese nad(Consiglieri).

vladala

politiku

republikanske

parti je

Bona-Natali.

odboru peterice sjedahu samo dva prava republikanca

Frano Bona i Dzivo Kaboga. Skupstina se
:

razigje

u praskozorje

19.

Januara, polto jedan dian,

tako glasi tradicija, izgovori ove

rijeCi

,,Kako ne

mozemo

nekolicini odrubiti glave, protestujmo

vijmo se

!"

Sutradan se odbor predstavi Milutinovidu

mu

rezolucije skupstme.

sa-

saopSti

toku razgovora odbor za-

moli Milutinovida da jedan odred ustaniCke vojske

uzme pod

svoju

komandu

da prizna Republidinu

zastavu. Zamoli ga, da po zauzedu Dubrovnika svi

Sinovnici

istakose

od francuske vlade postavljeni,

mrznjom prema

vlasteli

koji

se

rgjavim vladanjem,

budu maknuti i da na njihova mjesta budu stavljeni

narodnoga povjerenja i Kaboga kao sef uprave
Odnosno zastave, Milutinovic odgovori da <^e je on
,,trpjeti do viSe naredbe" poSto ju je on ovdje pri
dolasku naSao
naglasi da mu je Car naredio da sve
ostane u provizoriumu do konaCnoga mira, ali da
6e on grad i tvrgjave sam uzeti u posjed. Gjeneral
se pritajivaSe. Odobri u glavnome sve. Obeda pismo
za Karla Natalija. Bez instrukcija u glavnim politickim pitanjima, kontrolisan od Engleza, koji su, pie
Tomai<5u, sve DubrovCanima obecali to su ovi htjeli,

Ijudi

Misija Karla Natali u Zadar.

x86

kontrolisan od Dubrovdana,

kontrolisan

od njemu

podozrivoga emisara Brunazzija, Milutinovid pisase

Naredite mi sta da radim,
Januara Tomasidu
kako imam da postupam sa ovom zemljom u gragjanskom pogledu, imam li da trazim zakletvu, imam
20.

da toleriram republikansku zastavu, sto imam da

udinim u sluCaju otpora
Dok ne osvojim
li

sam rijeio da se uklonim

najmanjemu nesporazumljenju, toliko
tvrgjave, ja
viSe da su svi

voljni

posluni,

umjesni do ovoga
iz Boke.

Casa."^ Brunazzi se onog istog dana vrati

Sutradan se Milutinovi6 Tomasicu zaljaSe na

ovoga

dvorskoga covjeka koji njemu sa negodovanjem primje6avase da Dubrov6ani traze Republiku,

publikanska zastava jednako

vije,

da se

z druge

re-

strane

uvjeravase vlastelu da s pravom traze uspostavljenje

Repubike, da

je

sad zgodan 6as za tu stvar,

da im

Republiku niko ne moze oduzeti itd.*

Hoste, na pismeno odborovo saoptenje, ne odgovori nista.

Karlo Natali se uputi put Zadra sa pismom odbora na gjenerala TomaSida. Natali se u pismu akreditovase kao Senator koji ce ne
^

Milutinovid

Tomai6u

god. 18x4 No. 988 fasc.

'

ni

iz

samo gjeneralu To-

Gniza, 20.

Januara B. K.

A.,

br. 61.

TomaSidu, 21. Januara. Milutinovid primje^uje jo da se

sa Brunazzi jem ,,bei einem

Englezi nijesu mogli da snose

sokhen zweydeutigen Betragen". Ich bin daher recht froh,

produzava, dass er von hier fort ist und hoffe dass E. H. vielleicht
moglichen Verleumdungen dieses Mannes, den ich auf die Art
alles fahig halte, kein Gehor geben werden, als er solches auch
hoheren Orts nicht finden

sollte,

wenn

er sich vielleicht intrigirte."

Misija

Miha Bone u Bed.

187

masicu podnijeti uvjerenje postovanja Vlastele koji

sacinjava'u vladu nase Republike" nego ce jos

zastu-

kod austrijskoga glavno komandujudega gjenerala

u Dalmaciji sve ono sto nasu Republiku zanima".^
Dvadeset i drugoga Januara Odbor uputi Mihu
Boni u Bee uputstva i kreditivna pisma.^ Slavni
pati

vojsaka

uspjesi

cuske, glasio

Saveznijeh

je pristup,

nam Vas Frano

koje

Vladalaca

novine

donese

prezanja dostojna tolikoga

protiv

Vasa patriotska na-

republikanca, pravednost

nase stvari koju mora Bozje Provigjenje da

nas Zajedno sokoli

Fran-

Vasi mudri savjeti

nadom da cemo natrag

stiti,

sve

zadobiti

nasu slobodu i tako povratiti sredu nasu, nasijeh potomaka, cijeloga naroda. Za taj cilj sva ona vlastela
koja mogose da u sadanjim prilikama izbjegnu francuskome nasilju, sastadose se u dovoljnome broju i
jednodusno se sporazumjese o mnogim stvarima koje
se odnose na uspostavljenje nase Republike i koje
drzahu u ovom trenutku i za mogude i za potrebne."
Daje mu se, dakle, punomod da u ma kojem
diplomatskom svojstvu pogje tamo gdje se nagje
glavni Stan saveznicke vojske i da uzradi svim mogudim sredstvima oko stvari Republike, ali narocito
i to je pravni osnov svega poslanstva
da uznastoji
da jedan zastupnik nae Republike, sa najuzvisenijom i najpodesnijom titulom, bude prepuSten kon-

Potpisani Clanovi odbora:

missione del Corpo della

Original

,,I

Patrizj

della

componenti

la

Com-

repubblica di Ragusa."

B. K. A. ibid. br. 65. Milutinovid izda toplu preporuku

za Natalida
-

NobiltA

ibid.

B. D.

A.

Misija

z88

gresu za opti

tnir,

Miha Bone u

u kom

Bet.

ce imati da se utvrdi poli-

ticka egzistencija svakoga naroda."

Ovo

je

glavna

Bonina misija i mi se na tome narodito zadrzavamo,

jer koliko je mudro, diplomatski i drzavni^ki glasila
instrukcija peterice, toliko je Miho Bona neuputno
radio i, kako 6emo vidjeti, bas u toj presudnoj taCki
pokvario

cijeli

vrlo vjeto smisljeni plan provizorne

njegove vlade.

instrukcijama pominjahu se Ajala

Boz6vi6,

izvinjavase se odbor da nijesu ni instrukcije, ni kreditive, zbog teSkijeh prilika, diplomatski savrseno
redigovane,

ali

Boninom patriotizmu

se ostavljase

zauzimanju cijeli tok pregovora. Pravna osnova pregovora imao je biti prvi Lauristonov manifest, pa
i
u tome se vigjala drzavnidka i pravnicka ruka.
Odbor se preko svijeh nasilja, koja ne mogahu ,,tractu
temporis convalescere", povra6ae na prvi, osnovni
harakter trenutne okupacije i na obe6anje Napoleonovo da 6e Republiku, pod poznatim uslovima, napustiti i povratiti u pregjaSnje stanje.
Za troSkove Bona privremeno primage 500 ,,pezze
colonnarie" ,,ne kao nagradu, nego kao ve6i dokaz
nase blagodarnosti". S vremenom Republika ne 6e
dozvoliti da se zbog svoga rada poslanik nagje na teti.
Kreditivna pisma^ bijahu izdana u ime ,,Vlastele
Senatora

Vijecnika Dubrovacke Republike sakuplje-

nijeh u jedno tijelo

na osnovi

silom otadzbeniCkoga

akreditovahu Bonu kod svijeh Saveznika kao

Senatora i Poslanika Dubrovacke Republike. Crveni
ustava"

Originalni tekst

u prilogu

br.

VI.

Osnovna pogrjeSka

pe6at Republike sa

189

vlastele.

B. Protector Reipublicae

,,S.

Ra-

gusinae" pomaljase se opet nakon sest godina zaborava.

Vlastela bijahu

da

je katastrofa

puna samopouzdanja i ne misljahu

tako blizu. Ali to se mogase pred-

da nije bilo austrijskijeh bataljona u Gruzu,

pokret imase jednu osnovnu grjeSku koja ce

vidjeti.
cijeli

do malo dana da se

sveti

organizatorima ustanka.

Najprostija bi obazrivost bila zahtijevala, da su ustanici, prije

svega ostaloga, pokusali da uspostave veze

sa maticom, sa Gradom.
dio

vlastele

darijem
zavisilo

sa

Sabom

Gradu

bijase ostao jedan

Gjorgjijem

Dzivom Bos-

u gradu bijahu pucani od kojijeh je u istini

cijelo uspostavljenje domade vlade. Mjesto

jednoga pozitivnoga, tajnoga dogovora koji

je

u svako

doba bio moguc, sto vidimo? Nikakve veze, ni dogovora izmegju jedne i druge strane. Gragjani ne
znaju gotovo nita sto se zbiva na polju. Oni u Gruzu
ne znaju sto se misli i radi u Gradu i drze da su

skupstinom od 18. Januara sve ucinili i da 6e oni u

Gradu bez pogovora otvoriti vrata ustanicima, bez garancija, bez utvrgjenijeh uslova. Ustanici se Ijuto prevarise.

Odma

po skupStini u Mokosici, zapoce, pomocu

engleskijeh topova, drugo bombardovanje Dubrovnika.^

Englezi bijahu predali rukovanje svojijeh baterija Du-

brovSanima. Natali, Vlaho Bona, Niksa Saraka, Mato

*

top

Taman

20.

dubrovaiki

vrata

Januara Hoste dade Milutinoyi6i

2 merzera (TomaSida, br. 60).

ustanak

tako

Sestfuntovni

engleski

topovi,

novae otvore Milutinovidu gradska

Milutinovicev kompromis s vlastelom.

190

Milid,
taldi,

Antun

Dordelli, Petar Pericevic, Bozidar

Marojica Bona, pa

Ghe-

sam Vlaho Kaboga uprav-

i
svim vojnim poslima. 26. Januara,
Montrichard posla Milutinovicu pregovarace. Ovaj za-

Ijahu vatrom

od Kaboge

taji

jateljstvu.

On mu ne mogase

rijeCku rezoluciju.

doru

uz

pregovore,

Hosteu

Tada

oprostiti

da

njihovu
je

pri-

supotpisao

komokomanda narodnoga

Natali predlozi da se

glavna

povjeri

prkos

ustanka. Odbor, da ne bi preao u otvoren konflikt

sa

Kabogom,

Hoste se spremase da

odbije predlog.

ostavi definitivno dubrovaSke vode. Dogje,

toliko,

da ga zamijeni kapetan Gower sa fregatom ,, Elisabeth" koji o ustanicima ne vogjaSe vie nikakva
raCuna. Vided tajne dogovore austro-engleskijeh zapovjednika, a da se na dubrovaCke vogje niko ne
osvrde, ustaniCke se Cete
i

pozove Odbor. Pozali

i

u Gruzu pobunise. Milutinovid

engleski oficiri se jedva od navale oslobode. Onaj

mu

se

i,

najzad, otkopCa se

on ima naredbu da zauzme Dunjegovu teritoriju u ime Austrijskoga Cara,

saopSti vlasteli da

brovnik

a dok se ne sazna definitivno sudbina Dubrovnika, da

6e se na6i nekakav modus vivendi. Odbor sa ,,republi-

kanskom Cvrstodom" (con fermezza republicana) odgovori da ne 6e

da ne mo2e da zadrzi narod koji je
i

do sada prolijevao svoju krv za stvar priznatu i pomozenu Austrijom i Engleskom. Milutinovic, nervozan
pred jednako neosvojenim gradom, vjeran

licnom programu,

promijeni taktiku.

svom dvo-

Stupi

pre-

da 6e 200 izabranijeh
ustanika u6i naoruzani u Dubrovnik sa narodnom
zastavom zajedno sa saveznickim trupama da ce se
govore sa odborom

uglavi

Ustanak u Gradu.

191

dubrovacka zastava istaci na grad i na sve tvrgjave

da ce narodna garda vrsiti
uz savezniSke zastave
sluzbu u gradu i po tvrgjavama zajednicki sa austrijskom i najzad da 6e odbor sa Guvernerom Kabogom
vrsiti i dalje svoje gragjanske funkcije u Dubrovackoj
;

Drzavi.^
Nista se prijatnijega nije moglo zamisliti za na-

rodnu

stvar,

tinovica

ovoj konvenciji, koja vezase Milu-

ali

odbor,

nedostajase sankcija

Dubrovcana u gradu
ne

mogahu

zatvorenijeh

ne znajuci za to nista,

koji,

udesavati svoj rad prema gruskome

kom-

promisu.

Narod, megjutijem, u

gradu ustade na oruzje.

se, i sam
je
Bona ovoga misljenja, da je
buna s pocetka buknula kao u sporazumu sa
Montrichardom koji ne trazase nego jedan ovakav

Tvrdi

ta

une

opravda

da

slucaj

douce

usplamti

kapitulaciju.

ono sto njegovi

bunicu,

2eljae

violence''.

do

Mjesto

nenasludenijeh

Ali

Montrichard

zemljaci nazivlju
toga,

visina.

oduSevljenje

Neki gragjani,

megju kojima Marko Marino vi6, sa dva kovaca

sa

dubrovacka ,,s6data" prikova topove po tvrgjavama,

zauze Revelin, Gjuro Selak zauze vrata od Pila i
razoruza glavnu strazu, drugi uzese kljuce od grada
i,
na posljetku, istakoSe na Orlandu dubrovacku

tri

zastavu.

Kad

jedan

je

srce od radosti

Sad Natali,

Bona,

31.

vojnik vidje, pu6e

tie

mu

mrtav.

koji stajaSe povie Ploca sa svojim

kontingentom Brgadana
da ugje prvi u grad. Ali
^

stari

stropota se na

^upljana, doleti na Plode

se vrata

ne otvore, nego Sabo

na Plocama.

Natali

1^2

Gjorgji

njim,

Dzivo

jer

u Gruzu

se

izagju da

Bozdari

grad

poboja

pregovaraju

naroda

tolikoga

koji

pocinio dosta nereda

kao sve neredovne trupe, bjese

i
pljackanja. Sad se ispostavi

druga jos teza stvar

okolini,

Kaboga

Natali ju

odbor ne

bijahu saopstili gruski kompromis sklopljen sa Milutinovicem.

za to

Natali

bjese pohrlio

sam

za to

kao pokrenut unutrasnjom slutnjom, da

ubijedi Gjorgjija i Bozdarija da ga puste u grad,
pricajuci im o velikim nesuglasicama izmegju saveznika i ustanika. O kompromisu, dakle, ne znadijahu
nista ni Natali, ni oni u gradu. I tada gragjani pomisle da je dosao drugi rasap Dubrovnika, da te ustanicke 6ete, pa austrijske i engleske trupe sve zajedno,
izabrati grad za popriSte nove borbe i da 6e Dubrovnik
izmegju pljacke i boja dozivjeti drugu straSnu godinu.
Gjorgji i Bozdari zamole, dakle, Natalija da poSlje
kurira u Gruz Kabogi. U Gruzu Odbor, koji nita
ne znadijase o dogagjajima u gradu, a narocito nista
se trugjase

o dolasku

Natalija

sa svojim cetama, saopsti Milu-

tinovidu da je ustanak

buknuo u gradu

gjeneral poboja se posljedica

Montrichardom.

uskori kapitulaciju sa

Gradu buna bjese

megjutijem,

unistila svaki trag francuskoga gospodstva.

trenutku,

Austrijski

Dubrovdani neupu6eni,

plasljivi,

torn

zbunjeni

protivurjecnim glasovima, imajudi donekle svoju sud-

binu u rukama, ne umijese se okoristiti prilikama,

pa

ako mozda ne

rijeS

I Ragusei

ci

Idee da sviluppare

zasluzise

pretvrdu

Natalijevu

tradiscono",^ posljedice njihove

passim.

Montrichardova kapitulacija.

pogrjeske bise

ipak ravne izdajstvu.

u gradu

odma

zabaden.

bi

Mnogi

Predlog da se

Montricharda

izmegju

potpise kapitulacija

193

vlastele

gragjani trazise da se

proglasi demokratsko-aristokratski ustav

onom

Montrichard jos u gradu. Nista u

bjeSe od

Re publike

dok

je

trenutku ne

popularnije. Mjesoviti sistem vlade

u svacijoj misli, jedini koji bi bio iznio Dubrovnik na kraj, kao drzavicu sposobnu za zivot, kao
bijase

sretnu

pomorsku republiku.

mjesto jednoj jedinoj misli

jer

Svi

ti

razmisljaji ustupise

rijeci: kapitulacija. I

tako,

ne scahu da Natali ugje u grad bez saveznika, kako

Vlaho Martin Kaboga i Mato Pozza saopste ustanicima

na Plocam, saveznici ce uci u grad bez Natalija,
ugovorivsi u

cl.
XI. kapitulacije da se nijednome
Dubrovcaninu ne 6e dozvoliti ulaz u dubrovacku tvrdinju dok sav francuski garni zon ne bude ukrcan na
odregjene brodove i ne bude sasvim ostavio grad."
Vlaho M. Kaboga i Mato Pozza pogjose u Gruz. Trazise da se uspostavi Republika i dubrovacka zastava
u gradu. Milutinovic odgovori da on pregovara sa
francuskim gjeneralom, a ne sa Dubrovcanima i da
ce on protiv jednoga ili drugoga silom zauzeti grad

da odrzi cast svoga suverena.

Istovremeno Englezi

prevrnuse vjerom. Onog istog dana Milutinovic sazna

kapetan Gower, kome se Odbor scase predkao ,,provizorna vlada Dubrovacke Drzave saveznice Engleske" odgovorio da on ne pozna druge

da

je

staviti

vlade do austrijske

!^

Milutinovid TomaSidu, 31. Januara

L. VoJnovl6,

Pad Dubrovnika.

B.

K. A,

ib.

br.

'3

87.

Milutinovid ulazi u Grad.

194

27. Januara bi u Gruzu potpisana kapitulacija

izmegju izaslanika gjenerala Montricharda Le Terriera, austrijskoga porucnika Woltera i engleskoga

kapetana Angela i odma ratifikovana od MilutiMontricharda i Hostea. Montrichard obenovica

,

cavase da ce 29. Januara u 10 sahata u jutro predati

Austrijancima i Englezima grad Dubrovnik sa Lo-

krumom

Lovrjencem, a saveznici pristajahu da za-

robljeni garnizon izagje iz Dubrovnika sa vojnim po-

castima, pak da bude bez oruzja prenesen u Italiju.

,,StanovZasebnim clankom (13-im) odregjivase se
nici grada Dubrovnika, ma kakva polozaja i zvanja,
bice neprikosnoveni u lieu i u imanju, oni koji bijahu
:

dinovnici francuske vlade ne ce imati nikakvijeh smetnja

niti ce se s njima rgjavo postupati, niti ce biti
na odgovornost za njihovo pregjanje drzanje

njihovo

politicko

zvati
ili

za

misljenje".^

Natali na PloCama cekase da mu se otvore

dok Dubrovcani u Gradu iscekivahu ustanike
Zajedno sa saveznicima, a Kaboga, presavsi otvoreno na austrijsku stranu, otpustase konavoske cete,^
Cesarevci sa Englezima, pod zapovjednistvom gjenerala Milutinovida, probivsi vrata od Pila, ugjose u
grad. Narodna garda bi odma razoruzana. Nataliju
se poru6i da odstupi. ,,Nemoguce je, pise Bona, za-

Dok

vrata,*

Tekst kapitulacije

iz

Bedkog Vojnog Arhiva Feldakten.

I ad 87.

1 8 14

Krieg mit Frankreich in Kroatien und Dalmatien

Vigji

u Dodatku
-

br. VII.

Milutinovid tvrdi da je Natali imao

pod sobom hiljadu

nekoliko stotina ustanika.

^

Milutinovid ga puno

Gnade". TomaSi^u

ibid.

fali

preporuSuje der Allerhochsten

Austrijska zastava na Placi.

misliti

gnjev

195

uprepacenje Brgacana

Najbjesniji scahu zrtvovati Natalija

on

2upljana.
bi sve

bio

dragovoljno primio samo da ne nadzivi slavu otadzbine.^

Ali

svijetloga

najbolji

obranise

sacuvaSe

zivot

,,Ime Dziva Natalica,

rodoljuba."

tako
pisace

dva decenija docnije Antun Sorgo u Parizu, ostace

nerazdvojno od uspomene na ovo doba zbog junastva,
odanosti

plemenitosti njegova vladanja".^

idealizma, redi cemo, koji ga

izdade, ne umijudi se brzo

zbog

u odsudnijem trenutcima
prakticno posluziti izu-

zetnim prilikama u Gradu.

Sutradan, 30. Januara, Milutinovic, pogazivSi

spomen gruskoga dogovora, naredi Mairu

Sabu Gjorgjiju da se zastava Re publike skine s Orlanda. To bjese suvise i za Sabovu beznacajnost.
Le Comte de T Empire, kavaljer Pocasne Legije i franposljednji

cuski Maire isceznuse, a probudi se vlastelin posljednji

Knez. Vezavsi postanje aristokracije za pristanak na-

mogu" odgovori ,,pripeo ju je puk."

Tada Milutinovic naredi svojim vojnicima da skinu

roda ,,ne

Svetoga Vlaha. Spusti se po dogovoru

Union Jack i sama crno-zuta zastava zaleprsa na Orlandu, na tvrgjavama, na bedemima staroga, izmucenoga grada.
Saveznici u Francuskoj bijahu, megjutim, jo daleko od Pariza. Car bjese u oci onog istog dana, 29.
bijelu zastavu

engleski

'

Der Pobel, pile

misshandelte den Johann

Milutinovic,

Conte Natali vor Ploie." Ibid.

-

,,Le

nom

du Comte Jean de Natali restera attach^ au sou-

venir de cette epoque pour

de sa conduite." Op.

cit.

le

courage,

le

d6vouement

et la noblesse

Izaslanstvo bosanskoga vezira.

196

potukao Bliichera kod Brienna. Jos imase da zasja

Napoleonov genij kod Champauberta i Montmiraila,

a vec pojedini saveznici dijeljahu

koje on bijase zauzeo

uzimahu zemlje

za ,,nezavisnost" kojijeh Ku-

Schwarzenberg i Bliicher bijahu

Francuza ,,rat naroda".
tuzov

objavili

Caru

II.

Na

glas o ulazu austro-engleskijeh trupa

u Du-

brovnik, bosanski vezir, taj nekadasnji prisni prijatelj

pohita da poalje svoga silihdar-agu^ u

Grad da ga povrati otomanskoj zastiti, Mjesto DuKneza, pain izaslanik nagje
brovackijeh Gospara

Francuza,

austrijske

engleske vojne zapovjednike koji

mu

od-

govore da njihove vlade ne priznavaju Porti nikakva

prava na Dubrovnik.

zaista dosta bijase saznati sve

u one dane bjese dogodilo Osam dana nakon

saveznika,
na dan Sv. Vlaha, gjeneral Miluulaza
tinovid bjee se sa svojim stabom uputio u ,,Gospu"
zauzeo pozlacenu knezevu stolicu.^ Duplijerom u ruci,
ispratio bjese, kako nekada Knez, svecanu litiju po
to se

gradu. Bjese dao rucak onijem gosparima koji su nekoliko dana prije vrsili duznosti u ime Cara Napoleona.^

Jedinstvenim primjerom u Evropi, koja dajbudi sa

formalne strane jednako postovase stare slobode, mnogo

^

Zapovjednika konjice.

Ona jednako

postoji

sluzi

nadzivljuju najstarije institucije

^

Svi

Stojanovi<5a

su
i

ovi

detalji

sada biskupu. Tako mrtve stvari

pomenuti

biljeSkama

dum

Ivana

Stullija.

Izaslanstvo bosanskoga vezira.

od lorda Bentincka

razliCit

koji

domacu

bar privremeno povratio

197

u Gjenovi bjee

vladu, Milutinovi<^,

odrzavsi francusko zakonodavstvo, postavio bjese pre-

gjasnjega generalnoga gubernatora Dubrovacke Re-

za austrijskoga

publike

krstom na prsima, a
cinovnike

Intendanta sa Leopoldovim
15.

Februara bjese prinudio

svestenstvo da poloze zakletvu

Caru Franu

I,

kome nijednim aktom

jahu jos dosudili teritoriju Dubrovacke

Ban

Arhiepiskop

vjernosti

Saveznici ne bi-

Republike.

bjese tako polozio svoju tredu za-

kletvu sa istim, ako ne sa jos visim, odusevljenjem.

Onom

istom

Velikoga
cirkularu

rukom koja

bjeSe

njegove Orlove, sad

duznosti

pokadila Napoleona

Ban uputi

zakletve,

svestenstvu

vjernosti

Ijubavi

,,Imperatori ac Regi Apostolico" koji megjutijem bas

u one dane, nakon Champauberta (10. Februara)

i
Montmiraila (14. Februara) ne znadijase hoce li
ili natrag
preko Rajne. I opet
Te Deumi u ,,Gospi"
,,za oslobogjenje grada od
Francuza", ,,za oslobogjenje Pia VII iz zaroblje-

naprijed put Pariza,

nistva"
i

itd.

a nas silihdar-aga odstupi

iz

Dubrovnika

pogje u Travnik da izvijesti Pasu o svijem ovijem

,,Pricajuci mi o rgjavom uspjehu ove

konsuo David ministru inostranijeh djela
Caulaincourtu, Pasa bijase veoma Ijutit na nae
dusmane".^ Bosanski Namjesnik bio bi imao prvo
prvo prekoriti sama sebe, pa svoje gospodare u
Stambulu, koji nakon Sebastianijevoga polaska ne
dogSig]ai']imai.

misije,

pise

umijese se ni za jedan cas zauzeti za sudbinu vjerne

im

stare stidenice.

Travnik,

4.

Marta 181 4.

Gavrilovid,

Ispisi, br.

759.

Napoleonova abdikacija.

1 98

Na

Napoleonov genij ne

posljetku,

savlada trojnu

nadmoc

neprijatelja,

kadar da

bi

narocito iz-

ali

dajstvo samijeh svojijeh marsala. Saveznici ugjose 31.

Marta u Pariz. Nakon Marmontovoga izdajstva u

Essonnu,^ Car, od svakoga ostavljen, potpisa 6.
Aprila svoju abdikaciju ,,jer nema licne zrtve, pa ni
zrtve samoga zivota, koju ne bi spreman bio da doprinese interesu Francuske".
slavi
i

u Dubrovniku

po Gradu.

Ovaj se dogagjaj pro-

24. Aprila ,,muzikoin" na Placi

ovo doba vojna okupacija Dubrovnika

upravom Jera Na-

bijase savrsena. Ostrva sama, pod

ostajahu jos kao posljednja barikada Repu-

talija,

Tamo

blike.

se stekoSe nepomirljivi rodoljubi.

se jednako vijase

vijace se vise od godine

Tamo

dana engleski

Union Jack sa dubrovadkom zastavom, ulijevajuci

patriotima tvrdoglavo nadanje u konacno uspostavRepublike.

Ijenje

ostrva
),Cast

Natali

izradi

mi

je,

odgovori

John Gore

Sir

ustava

projekt

posla ga engleskome admiralu

za

na odobrenje.
24.

Aprila iz

* Saveznici,
a osobito Aleksandar, bijahu vrlo raspolozeni
da Caricu Mariju Luizu postave za Regentkinju u ime maloga

Napoleona II, jer miSljahu da je vojska ostala Napoleonu vjerna.

u Essonnu Marmont, koga bjese Napoleon naimenovao za

Ali

jednog od svojijeh punomodnika, potajno obrede Saveznicima da

ce prethodnicu vojske (8-i kor) dovesti u neprijateljski logor.

da Napoleon ne moze vie

ni vojskom da raspolaze (ma da u stvari 8-i kor ne znadijaSe kud
ga Marmont vodi) i projekt regencije pade. ,,Ja bih dao jednu

tako

uiini. Saveznici se tad uvjeriSe

ruku, r ce dubrovaCki herceg

izdajstva,

Macdonald,
i

vidjevsi

da se to nije dogodilo."
recite glavu,

detaljno djelo H.

pa

to

ne

uzasne posljedice svoga

,,Ruku

odgovori

bi bilo dosta

Houssayea

1814.

!**

mu

marsal

Cf. definitivno

Sir

199

prijem isprava koje se odnose na

Mletaka^, potvrditi
ostrva Lopud,

John Gore.

^ipan

Kalamotu,

ali

kako moj mi

predsasnik odnosno ovog pitanja nije predao nikakvijeh

sam

ambasadora NjeDvora
Vrlo
kod
Austrijskoga
gova Velicanstva
bi mi prijatno bilo, produzavase admiral, da Vam
mogu dati Ustav nalik na onaj sto uzivaju podanici
moga Vladaoca, ali kako Lopud, Si pan i Kolocep
(Calamotta) ne ce po svoj prilici (may not) u mimo
doba ostati pod upravom britanske vlade, ja Vam
samo mogu preporuciti da sastavite za sada provizornu vladu prema prilikama vremena i prema zeIjama dobroga naroda onijeh ostrva, za cije <^u blagostanje vazda uciniti sve sto mi bude moguce, zbog
privrzenosti koju je pokazao prema Velikoj Britaniji. Da sad vise ucinim, moglo bi biti stetno njegovim interesima u buducnosti." Sir John, vrlo korektno, ne scase da prejudicira rjesenjima idu<5ega
kongresa, a do tada scase da se provizorium sasvim
naputaka, ja

o torn izvijestio

jasno obiljezi. Natali, admiralovijem odobrenjem, odrece Milutinovicu predaju ostrva. Pitanje kroz ta vra-

tasca ostajase, dakle, kao pritvoreno.

Vrijeme
Sto

je

Austrija

li

sada da vidimo sto su

i

kroz koje

li

je

mislili Saveznici,

faze posla

Bonina

misija.

Nije dosta reci,

se

On

kako su neki

sa

se

mnogo

drugijeh,

kazali,

da

za Evropu sporednijeh,

pitanja nije bavio ex professo

^

pisca.

istorici

Becki Kongres nije narocito bavio Dubrovnikom.

S
V.

admiralskoga broda
prilog

br.

VIII.

,,

mnoge su

Revenge".

Original

stvari

pisma kod

20O

AuStrija

prema Dubrovniku.

Becu precutno ili u konverzacijama uregjene kojima

nema traga u raspravama i u odnosnim zapisnicima.
Ali bas sam ovaj fakt, da je Dubrovacka Republika
precutno zrtvovana, a da je u acte-finalu ipak
pomenuta, vrlo je zanimljiv i znacajan. On otkriva
neke stranice politike Saveznika izmegju 30. Maja
god. 1 8 14 i 9. Juna 1815. koje su se u labirintima
i
dvosmislenostima napisale i koje upravo najznacajniji zig udaraju na Evropu kakva se prikazivase
p r i j e pobjede nad Napoleonom i kakva u istini
bjese p o s 1 i j e. Tajno pogubljenje Dubrovnika nije
nista manje zanimljivo, a mozebit u nekom pogledu
zanimljivije

Za nas

je

i znacajnije od javnog stradenja Gjenove.

pak od intenzivnog i aktuelnog interesa,

dajbudi za one koji vole

stvenu knjigu

drzavne

citati

kolebljivu

tajan-

politike.

Treba, megjutijem, izdvojiti jednu znaSajnu okolnost,

upravo kljuS cijeloga pitanja, bez kojega ne cemo

cijelu dubinu dvosmisle-

nikada potpuno razumjeti

nosti vlade kojoj

Metternich bijase sef

inspirator.

Sa besprimjernom smjeloscu, dok se Saveznici tek

organizovahu za presudnu borbu protiv Napoleona,
docim se trugjahu, bar s polja, da podrze u narodima
i
u najsitnijim politickim organizmima u Evropi
osjedaj

probugjene individualnosti

legitimnosti,

je-

motor ustanka protiv Napoleona, Austrija, po

nagovoru svoga prvoga ministra, bjese usvojila i priznala i 1 i r s k u koncepciju Cara Napoleona kako

dini

jedan jedinstveni politicki blok. Taj plod njegova or-

ganizatorskoga talenta nagje se da odgovara tajnim

i
ovaj primi naziv

smjerovima beckoga kabineta

Austrija

sa

Provincije"

,,Ilirske

prema Dubrovniku.

201

kao pravno

zadovoljstvom,

svrsen cin, kao zaokruzeni predmet kompenzacije.

Da

konglomerat najraznovrsnijih politickih jedinica, koje sama Napoleonova zeljezna ruka bjese slila u jednolicno tijelo, a
koje gotovo nista zajednickoga nemahu, a najmanje
istorijsku evoluciju, za to Metternich najmanje razbijase glavu. Tvrdo rijesen da zauzme cijelo Jadransko
More, da Mletke zadrzi podjarmljene kao sastavni
dio Monarhije bez sopstvene proslosti, uz prkos svojim
antipatijama za Sardinskoga Krai j a, Metternich premasu te Provinces Illyriennes"

bile

potpisa egzekuciju Gjenove da se ne bi Mleci probudili,

gledajuci

na drugome moru slobodnu Republiku

Svetoga Gjorgja.

Na

istocnoj obali

druga trgovacka, ako

Jadranskoga Mora,

mala, Republika, prekidase

kontinuitet zemalja, pravljase zestoku

pomorsku kon-

kurenciju, dozvoljavase, svojom neutralnoscu, svakoj

evropskoj drzavi da se u njezinim prostranim lukama

odomaci
iz

slobodno krece

reda slobodnijeh opcina.

vinces Illyriennes bijase

nju

Za

je

taj

trebalo
cilj,

izbrisati

naziv

Pro-

kao porucen. Blok prikrivase

od pregoleme svjetlosti istorijsku personalnost jednoga

svoga

dijela.

Blok osujecivase isprazne,

konverzacije u beCkim salonima.

ali

opasne

tako kadgod iz-

megju Napoleona Austrije bijase govora o uslovima

mira, kompenzacija bijase uvijek simbolizovana jednim
i

imenom

,,Ilirske

Provincije".

Dok one

jos ne po-

kako vidjesmo, trazase ,,Dalmaciju"

biva m 1 e t a c k u provinciju toga imena,
skromno,
vrlo skromno
kao preko volje, Boku Kotorsku.
Dubrovacka Republika bijaSe po Colloredovijem rijestojahu, Stadion,

Napoleon

202

cima

,,

dakle

ilirsko

pitanje,

Ali od dana kad je Napoleonov

zedan uproscenja, jedinstva i jasnode,

intangible".

rimski genij,
stvorio

1 i

odma

u, Austrija

zatrazi cijelu Iliriju

Dubrovacku Republiku, sastavni

dio Na-

poleonove koncepcije. Ali Austriji to jos ne bijaSe

dosta. Ona imase za svaki slucaj da uzme mjere
obazrivosti, da je promjenljiva volja
Cara Aleksandra ne bi nespremnu

dakle,

Provincija"

,,Ilirskijeh

sa

trebalo je blagovremeno osvestati

sentimentalizam
Predaju,

zatekli.

Saveznika

strane

vojnom okupacijom,

ekspedicija,
Otuda
otuda igra sa dubrovackim ustankom i upotreba engleske pomorske sile i engleskoga slobodnjackoga prestiza koji, pod lordom Castlereaghom a jos vise pod
njegovim efom lordom Liverpoolom, posluzi u Evropi

svrenim

Milutinovideva

cinom.

ojacanju Austrije

likvidaciji starijeh Republika.

Na

ovoj dvosmislenosti osnivaju se svi pregovori koji se

Dubrovnika, a da Dubrovnik nije za dugo vremena

pomenut.
Ilirske provincije od iskona sadinjavahu jedan od
stozernijeh uslova mira za beCki kabinet. A opet
ticu

ni

Napoleonu,

kome do

posljednjega trenutka treperase

pred oiima vizija Istoka, nista ne bi tako tesko kako

odricanje od jedinoga puta koji vogjase tome velikome
snu. God. 1810, pet godina

on jednako ne
Ministra

vidi

Champagnya

Iliriji

nakon pozunskoga mira,

nego li put u Carigrad.

sokoljase te godine da

prije predlozi najpodesniji nacin

Bosforom.i

14.

Pred

Juna

pohod

1810,

de

da se

Ilirija

Rusiju on

r o t o

n n

e,

II,

mu

sto

veze sa

odista stavi

br.

1069.

Napoleon

ilirsko

203

pitanje.

kao cijenu za njecl. V ugovora od

Marta 18 12 Car Napoleon, za slucaj da bi se us-

Austriji

izgled povratak Ilirije,^

zinu kooperaciju protiv Rusije. Po

14.

kraljevina

postavila

Pol j ska

garantovase

Austriji

posjed Galicije, osim ako bi ona nasla podesnije da je promjeni za ilirske pro-

Ali se Napoleon tvrdo nadase da ce poj e.*

u megdanu sa Aleksandrom, a mi znamo da
se nije ustezavao prekrsiti ugovore koji ga ometahu.
Nekome koji ga nakon ugovora savjetovase da
ustupi Austriji Iliriju ne poslije nego mjesto Sleske,
odgovori: ,,Vidim da nemate ni pojma o vaznosti
onijeh provincija. Zar ne vidite da sam, imajuci njih
za bazu, sa jednom nogom u Rimu, a sa drugom u

bjediti

Carigradu?^"

Ono

sto Austriji

milijonom
povratku
(31.

obecavase na zenitu svoje moci, sa

pod oruzjem, on uporno odrece na

Rusije. Grafu Bubni u Drazgjanima

Ijudi
iz

Decembra)

pod cijenu

stavi odista opet

izgled

Iliriju,

ali

posredovanja Austrije kod nepomirljive

Engleske.

Napoleon pravljaSe jednu vaznu distinkciju odnosno zemalja koje bijase prisajedinio i koje mogahu
da budu objekt kompenzacije u pregovorima sa
^

Mi

se

sluiimo rije^ju:

,,Ilirija"

mjesto

rijeCi

,,

Ilirske

Pro-

budemo kra6i, ma da je ona prva kad kad sluzila za

oznaku samo slovenacikijeh
hrvatskijeh zemalja bez Dalmacije^
Dubrovnika Boke. Ali A. nije trazila samo ovu uiu Iliriju, nego

vincije" da

iru

III,

Iliriju

sluzbeno zvatu

Angeberg

'

Pasquier,

68.

,,

Ilirske Provincije".

Le Congres de Vienne,
Memoires, 1 1, 76 citovan u

I,

IV.

Fourniera^

Napoleon

204

pitanje.

ilirsko

Evropom. On razlikovase zemlje koje su prisajedinjene francuskoj Carevini na osnovu jednog SenatusConsultusa, biva jednoga drzavnoga osnovnog zakona,
i

zemlje koje nijesu ustavno (constitutionnellement)

Francuskoj.

prisajedinjene

Rim

sa

gradove

ubrajase

prvijeh

red

Parmu, ostrvo Elbu, Pjemont,

Toskanu,

PjaSencu,

cijelom pregjasnjom Drzavom, Holandiju,

Lauenburg.
Njemadke Hanse, Oldenburg
i

,,Odvojiti se

od ovijeh zemalja,

vojnika opkoli prijestonicu

pa

Montmartra,

neustavno

da

govorase,

Trebalo

prosto rastvoriti Carstvo.

bi

da se utabori na visove

pristanem na

ja

prisajedinjene

znaCilo bi

da po milijona

jesu

to.''^

Ilirske

Zemlje
Provin-

Ove prve mogahu, dakle,

,,sa5injavati objekt kompenzacije za koncesije koje bi
engleska vlada udinila". Zadrzimo i ovu okolnost koja
ide na teret bedkoga kabineta. Po samom Napoleonovom priznanju, Ilirske Provincije (a u njima je
i
Dubrovnik) nijesu nego vojno, prostim dekretom
Krf, jedan dio Spanije.

cije,

prisajedinjene. Trebalo bi, dakle, vjerovati da se oslobogjenjem od te vojne inkorporacije, sva prava Republike kao od sebe povra<5ahu u iivot.
Nakon boja kod Liitzena, kad Austrija na sebe
primi mandat da oruzanim posredovanjem (mediation

armee) iznudi od Napoleona

Saveznike
pora,

onaj

sebe pripravi za

isti

Kotor, a god.
rat,

Stadion,

koji

1809 bjese

maximum
maximum
god.

uvalio

koncesija, a

vojnoga na-

1806 drhtase za
Cesara u nesrecan

ponese Aleksandru predloge koje ce zajednicki

da postave Napoleonu.
1

Sorel,

VIII,

44.

redu tih predloga, pominjahu

Napoleon

se za Austriju onaj dio

mirom

nevilleskim

zemlje oduzete

joj

Italije koji

Tirol

205

ilirsko pitanje.

ugovorom od

drzaSe pred Lu-

Dalmacija

Ilirija,

god.

1809.

sve

Bubna

minimum

imase

Napoleonu da saopsti
austrijskijeh zahtjeva, kako bi se Car Francuza zaveo na
pregovaranje pred umjerenim ultimatumom Cara
Frana.

minimum

taj

padase

i j

en bloc.

AH nakon

Ilirije

talijanske strane".^

ilirskeprovin-

Ovaj put dakle, Austrija vec trazi

c

povratak

dobrom granicom sa

Austriji ,,sa

Liitzena

Bautzena Na-

poleon se vratio svome gordome tvrdoglavstvu. Pogrjesno misleci da je Cesaru stalo do rimskoga kralja
i

njegove majke, opojen pobjedama mladijeh svojijeh

trupa nad veteranima Saveznika, on vise ni od sta

ne odstupa, ne odrice se ni od cesa, a Metternichovoj

16.

Genija na samrti.

protivstavlja upornost

dvolicnosti

Maja Napoleon primi Bubnu

koji

mu

preda Fra-

novo pismo. Sva uvijanja, sve argumentacije austrijskoga poslanika bise izlisne. Napoleon odbijase Iliriju
definitivno,

bez

pogovora

,,Ja

zivotom polovine milijona Ijudi

nego

isto

sam

Iliriju

vi je

ne 6ete uzeti

platio

tolikom zrtvom. Vi u mutnoj vodi ribate.

Pokrajine se ne osvajaju ruzinom vodicom

nacin zavesti se daju

samo

na

taj

zene. Pocinjete s Ilirijom,

pak cete od mene traziti Mletacku, pak Milan i Toskanu i najzad cete me prinuditi da se bijem s vama;
ne, bolje je

da sad odma zapocnemo. Ako hocete da

svojatate pokrajine, treba da poteSe krv."*

ovim deklaracijama, Napoleon

^

S o

r e

1,

S o

r e

1,

ib.
ib.

115.
120.

se

Uz

prkos

nadase jo miru.

Napoleon

2o6

Toga

pitanje.

radi potpisa plesvicko primirje

mu

Metternich
igru

ilirsko

Napoleon

,,Ako

ga dade.

zatrazi kongres.

Aleksandru objasni svoju

odbije nase posredovanje,

i Vi cete me naci u redu Vasijeh

ako ga prihvati, pregovori ce dokazati
da Napoleon ne ce da bude ni mudar, ni pravedan
i rezultat ce da bude isti."
Cesar potpisa u Reichenbachu 27. J una, sa Rusijom i sa Pruskom ugovor,
usljed kojega Austrija imase da ponudi mir Napoleonu na osnovu cetiri uslova sine qua non. Uslovi
ukinude Varsavske vojvodine, uvecanje Pruske
bijahu

nema

vise primirja

saveznika

sa

Gdanskom

povratak ilirskijeh

teritorijom,

provincija Austriji
macke Hanse. Dakle
provincijama bijase

nego ono to

je

ko

uspostavljenje

provincija".
,, povratak

Ali

roba

krije.

okruzice se

tim

Dubrovnik. Povratiti se ne moze

prije

Austrija nije nikada

drzao.

drzala DubrovaCku Republiku, dakle

povradati.

nje-

pod ilirskom
sto nedostaje

joj se nije

mogla

zastavom svakakva

se

u pravnom naslovu, za-

uzede se u posjed.

Metternich pogje u Drazgjane da Napoleonu stavi

konaSni ultimatum, da

vidi

da

li

razmisljanje imase

na Cara. Napoleon, u pocetku, ponudi Iliriju,

odrece istim ponositim rijecima. Nadase se da

djejstva

pak

je

ce Metternich otkriti svoju igru, ali se austrijski diploizda. Nakon burnoga razgovora, Metternich,
potpuno ubjegjen u nesavladljivost Napoleonovijeh
nadanja da 6e odvojiti Austriju od koalicije i da ce
iza6i iz sukoba bez snishodljivijeh ustupaka, otvori u
Pragu kongres, organizovanu komediju^ koja imase

mata ne

,,Un solennel trompe

1'

ceil"

zove ga

Sorel.

Napoleon

ilirsko

207

pitanje.

za jedini zadatak, da utvrdi nemogudnost za Austriju

da odrzi mir s Napoleonom. Tu se rijesi, ako ne

Napoleonova sudbina, ali bez sumnje sudbina koaliJer da je Napoleonov

cije.

punomocnik Caulaincourt

smio kongresu da navijesti Carev pristanak na Reichenbaske punktacije, Austrija

bi bila

pala u svoju sopstvenu

Napoleon do posljednjega trenutka odrece

Kad, najzad, 13. Avgusta bolno
popusti dio svoje duse, opunomodivsi Caulaincourta
da pristane na predaju Ilirije osim Istre i Trsta
bijase kasno. Dan prije Austrija bjese objavila Napoleonu rat. Ako je igra Saveznika bila besmrtni
spomenik dvolicnosti, i Napoleon bijase mnogo kriv.
,,Nemocan da se raskrsti sa svojim snom, on za Iliriju
izjalovi mir", i Carstvo svojim rukama razvali pripremivsi katastrofu kod Lipskoga. Pred samu ovu
bitku, sastadose se u Teplicu vladari Austrije, Pruske
i Rusije da jos jace utvrde svoj savez.
Tom prilikom
Metternich izlozi nacela koja rukovogjahu Austriju
u diplomatskoj akciji i uslove sine qua non pod
kojima se ona trajno vezivase za Evropu u borbi
stupicu. Ali
Ilirske

Provincije.

protiv

Napoleona.

vidljiva izraza

Ova nacela

ovi

u ugovoru potpisanome

uslovi
9.

dobise

Septembra
da saznamo

u Teplicu. Ali za nas zadatak vaznije je

od samoga Metternicha kakve bijahu ,,die unverbriich-

Normen" (neprikosnovena

lichen

Austrija scase drzati

nam

koji

1880,

Aus
I,

164

165.

oCima

kojijeh se
,,Cilj

pise austrijski mi-

u uspostavljenju

Metternich's

pravila)

za najdalju buducnost.

lebgjase pred

ispoljava se

nistar^

stanjamira

Nachgelassene

Papieren,

Wien,

Napoleon

2o8

ilirsko

osnovana na poretku

pitanje.

(eines Zustandes

auf

Ordnung gegriindeter Ruhe) kako sredstvo koje vogjaSe tome cilju, ja oznacih Cesaru
1. Da se p o j a m o s V a j a n j a sasvim odstrani
;

iz ciljeva
i

saveza

da Francuska, Austrija

to tako,

pregjasnje

Pruska ostanu u obimu njihove

teritorijalne
2.

razlika

Da

se

mod

uzme u

izmegju

prizrenje megjunarodno-pravna

konsumiranijeh osvajanja

(consumirte Eroberungen)

racija teritorija

via facti inkorpo-

bez

formalne

odreke

pre-

gjasnjijeh drzalaca u korist osvajaca,

usljed

ove potonje imahu bez odlaganja

bezuslovno da

cesa se

vrate pregjasnjim drzaocima, dok naprotiv one prve

zemlje imahu se smatrati kao ponovno oslobogjene

od francuskoga gospodstva, kako, dakle, zajedniCko

dobro,

koje

stoji

Zemlje koje

na raspolozenju saveznickih
potpadahu u kategoriju via

inkorporacija bijahu ove

sila.

facti

a)

posjedi hanoveranske ku6e

b)

oni dijelovi papske 'drzave koje ne bjese po-

menuo
c)

tolentinski ugovor

kontinentalni posjedi Sardinskoga Kralja

Oranske kuce u Njemackoj

d)

posjedi

e)

posjedi izborne knezevine Hessen.

Odgoda

odnosno raspolaganja
zemalja koje ce sacinjavati zajednicko dobro saveznika, sve do po zakljucenju mira i konacno rjesavanje
3.

svijeh rasprava,

o istima na jednom evropskom kongresu koji

<5e

imati

da se sastane po miru."
Suptilna

proizvoljna Metternichova

distinkcija

Napoleon

ilirsko

209

pitanje.

ovakom obliku nikakvom opste priznatom clanku megjunarodnoga zakonika. Ona bijase
samo pravna zavjesa koja prikrivase svojatanja, neodrzljiva pred potanjom analizom. Cijela gornja
Italija sa Mlecima, cijela Dalmacija sa Dubrovnikom,
potpadahu za Austriju u kategoriju konsumiranijeh osvajanja stavljenijeh na slobodno rasne odgovarase u

polaganje kongresa za Austriju. Gjenova sa cijelom

Ligurijom padase u

a na Pjemont
ona druga teorija
o via facti inkorporaciji
U cemu je moglo biti razlike
izmegju jednijeh i drugijeh zemalja? Jedino u tome,
da se suveren jednijeh bijase odrekao u korist
osvajaca, a drugijeh ne. U prvom slucaju mogase se
govoriti o c e s i j i, vise manje prisilnoga haraktera,
u dru gom o uzurpaciji protiv volje zakonitoga
suverena. Ova, ovako jasna distinkcija ne mogase biti
po cudi Metternichu. Jer zemlje o s v o j e n e, ugovorom ih bez njega, mogahu se natrag traziti en bloc,
n. pr.

istu

kategoriju,

na Hanover primjenjivase

se

ali
ili

neustupljene,
ne, ne

mogahu

bilo osvojenje

se traziti.

,,konsumirano"

Onom prvom

definicijom

u kategoriju zemalja slobodno raspolozivijeh jedna Republika (asajonskomi dvije) za

koju se prosto iznosase fikcija, da su njezini suvereni
iscezli, i da su se prelili u konsumirano osvajanje,
fikcija, kako rekosmo, savrseno proizvoljna, jer suveren Dubrovacke Republike
a kao takav mogase
se samo smatrati suvereni patricijat zastupan u Velikome Vijecu
nikad nikakvim aktom ne bjese se
odrekao svoga suverenstva, kao sto to bjehu ucinili,
ako i ne potpuno slobodni, Gjenova i nekada Mleci.
stavljase se

L.

Vojnovid, Pad Dubrovnika.

'4

Napoleon

Pa da

usvojimo Metternichovo

slucaju

Evropa.

glediste,

kom

ni

postupanje sa Dubrovnikom ne mogase

se

pravdati na osnovu samijeh Metternichovijeh norma.

Ako

je

Dubrovnik

uvrsten bio u kategoriju k o n-

sumiranijeh osvajanja,
smjela

nije

jednostrano

rijesiti,

njegova se sudbina
nego,

samom

po

Metternichovom planu, tek saglasno sa ostalim saveznicima u dva vremena p r v o

po zakljucenju
na evropskom kongresu. Austrija
mira, d r u g o
i

bijase, naprotiv, raspolagala Dubrovnikom jos u Januaru god. 1814 b e z sazvoljenja Saveznika, p r i j e
zakljucenja mira i p r i j e sastanka kongresa.
S ovim Metternichovim aktom u ruci Frano ucini
kampanju sa Saveznicima. Nakon Napoleonovoga poraza i posto Saveznici ugjose u Francusku, u Chatillonu, pa u Chaumontu (i. Marta 18 14) ponovi se
vazda ista baza za pregovore mira sa Francuskom.^
Ona imase da svede svoje granice na one kakve bijahu
god. 1792, a Saveznici, zajedno sa Engleskom, koja
podnosase cio finansijski teret borbe, sastave definitivni koncert cetverice, pravu diktaturu koja u
stvari potraja do 1848 god. i o koju se razbise najlegitimniji, najsvetiji zahtjevi naroda.

Da
svoje

Napoleon Bonaparte bio samo predstavnik

je

svoga giganticnoga

ambicije,

li^ne

Sjednica 15. Marta 1814

kongresa u Chatillonu.

punomodnika

cl.

francuskoga

Francuza

odricie se

suverenstva

geberg,

I,

za sebe

posjeda na
131.

Caulaincourta
i

III.

svoje

Ja,

Nj.

Projekt
V.

Car

za svoje nasljednike na sva prava

ilirske

provincije

itd.

n-

Napoleon

da

zegje
i

ne

zavlada

Evropa.

21 x

samo Francuskom nego jo

u od-

cijelim starim svijetom, upornost koju ispolji

zv. frankfurtske baze pregovora bila

t.
potpuno neshvatljiva ili bi se dajbudi objasnila
prostim motivima jednoga bolesnoga iz ravnoteze iz-

bijanju ove
bi

nam

vedenoga velikoga duha. Ali tome nije tako i moderni

istorici, ne mareci za mnoge neprohodne zavjese kojima se htjela da pomrci nenadmasna Careva personalnost, prozreli su pravi razlog Napoleonovoga dr-

zanja.

je ova, da su Napoleon i Saveznici

dva nesaglasiva principa. Onaj prvi bjese

Istina

predstavljali

predstavnik Revolucije koja, ako

posljednji veliki

bjese nasla svoga Gospodara, pronosase ipak pod

Carskim Orlovima svoja nacela o mijesanju i izjedna-

cenju klasa

god

drzavnijeh granifca

ugnjezdila

veliki

liberalni

stvarase gdje bi se

pokret

koji

je,

da-

bome, nesaglasiv bio sa starim pojmom narodnosti.i

predstavljahu

Saveznici

naprotiv

ovaj

potonji

komese iznurenaFrancuska postepeno povra-

princip,

case, ali princip koji sa idejom narodnosti,

istorijski

kao etnicko-

odregjene cjeline, mijesase predrevoluciono

stanje duse, uspostavljenje staroga reda nejednakosti

klasa

privilegija

diobu drzava po dinastickom re-

ceptu Staroga Rezima. Amerikanski istorik sa raz-

logom, dakle, primjecavase^ u Napoleonu visu uvigjavnost koja

mu

nosnoga nacela

dosaptavase da ce ojadanje naroddinasticke

uticaje Revolucije.

^Fournier
2

o a n

e,

III,

IV,

50.

moci

tako se od

279.

osporiti

rijedi

do

liberalne

rijeci ispu-

Pariski mir (30.

Maja

njavase Aleksandrova dilema:

mi

njega.

Tek sedma

Revolucijom

ce on ubiti nas

ili

Evropu sa

Napoleonom

rijec Napoleoovoga svjetskomali Dubrovnik izvuci dilemu:

evo kako

istorijskoga konflikta
s

ili

koalicija razracuna

dade odgovor na ovu

novim padom.
ili

1814,)

ili

ce

mu

slobodom, na sto ce

bez Napoleona,

cija odgovoriti:

iz

ali

koali-

bez slobode.

30. Maja 1814 saveznici sklopise sa uspostavljenim

kraljem Lujom XVIII poznati prvi pariski ugovor.^

Po ovom aktu, a narocito po clancima

secrets", jedan narociti kongres, koji se po

,,separ6s et

X X XII

cl.

imase u roku od 2 mjeseca sastati u Becu i na kome imahu biti zastupane s v e

drzave s jedne ili z druge strane angazovane u ratu,
glavnoga ugovora

imao je da raspolaze sa svim onim zemljama koje

Francuska van svojijeh granica drzase, a kojijeh se
bijase kolektivno odrekla

(cl.

III).

imalo

da

ni

podrazumijevati,

Tim

se

Austrija,

druga drzava ne smije da preduzme

ni

naregjenjem
ni

nijedna

ma

koji akt

suverenstva u ,,raspolozivim'* zemljama sve do idu-

A da je i Dubrovnik (odnosno i DalBoka) bio sadrzan u ovom naregjenju, izvija

cega kongresa.

macija

se iz tajnoga

cl.

II

pomenutoga ugovora u kome

unaprijed taksativno regulisu dvije stvari

Lombardije
receno da

Mletacke

,,ce se

se

sudbina

sudbina Gjenove. Za prve

je

posjedi Nj. C. Kr. Ap. Velicanstva dr-

zati u granicama rijeka Pada i Ticina i jezera zvanoga

Lago Maggiore" a Gjenova se zrtvovase Sardinskome
^

Glavni

je

ugovor sklopljen izmegju Francuske

Austrije u ime svijeh ostalijeh saveznika. Cf.

161

199.

n g e b e

same

r g,

I,

213

Pariski mir.

Kralju

recevra

(il

un accroissement de

territoire

par

pod uslovima da 6e Gjenova

ostati slobodna luka i da ce se narociti uslovi o njoj
uglaviti izmegju sila i Sardinskoga Kralja. A ipak
se pjementoski vojnici u Gjenovi ne vidjese sve do
I'Etat

Genes)

de

Januara 1815

ali

narocitom odobrenju kongresa

to po

Iz gornjega clanka bijahu, dakle,

Ilirske Provincije

Dubrovnik precutno predat u ostavu ne

li
Saveznickim Silama.
Saveznici odstupise iz Pariza 4. Juna. Rat bijase
prividno svrsen. Zapocimase djelo evropske diplomacije, dioba plijena
spoliae opimae
oduzetoga
palome heroju, kome ostajase ostrvce Elba da razmislja o trosnosti Univerzalnijeh Imperija. Francuska
se bjese odrekla suverenstva ili protekcija nad 32
milijona Ijudi.^ ,,Na saveznike padase zadatak da
razdijele izmegju sebe ovo mnostvo naroda kao
Ijudsku stoku. To bi djelo beckoga kongresa."^
U vremenu sto protece izmegju odstupa Saveziskljucene
Austriji

nego

nika sa francuske teritorije

sjednica u Becu,
otvori

mnogo

prvijeh septembarskijeh

kongresa,

ne sjednica

koji se

u kojima Areopag,
bez Francuske, mnostvo

docnije, nego sjednica

cetvero velikijeh sila raspravi,

^
TaCno 31,751,639 podijeljenijeh ovako
Departmani belgijski, holandski, Svicarski, njemaCki i talijanski: 13,690.880; Lucca
Piombino: 179.000; kraljevina Italija:
:

6,703.200; Ilirske Provincije

Berg,

Erfurt,

Westfalska:

Neuchatel,

1,928.799;

H.

Jonska Ostrva 1,943.418; Frankfurt,

Pomeranska

VarSavsko herceStvo:

2,085.911.
^

Svedska

Houssaye

1815

itd.

1,290.805;

3,929.626;

Paris, 1894, 122.

Saska:

Bonina

2X4

misija.

maknu jedan predmet

dnevnoga reda, izbrisavsi Dubrovnik kao autonomno tijelo. Pregjasnju Republiku sprijeci da se
obnovi, da se razabere i da izdjejstvuje udaljeno i
skromno mjestance u onoj povorci zastupnika kod
prethodnijeh pitanja, Austrija

sa

kongresa koji se bjehu

Evrope

unutrasnja

krajeva

stekli iz najzabitnijih

To je
Du-

najnistavnijih politickih centara.

iz
i

spoljna povijest Dubrovnika

jer

uz prkos aulickoj frazi jednog austrijskog

imase izvjesnu povijest^
od Jula do
prve polovice Septembra 1814.
U ostalome becki kabinet nije imao samo sili da
zablagodari na rjesenju ovoga maloga ali dosadnoga
diplomatskoga pitanja. Nesloga u Gradu bijase mocan
atout u rukama novoga rezima, ali vie nego li nesloga, postupanje izaslanika vlastele, MihA Bone, zaglavi s polja ono sto Austrija ve6 bjeSe unutra svrsila.
Dubrovadka Republika, koja je izbacila na svoju malu
pozornicu toliko vjestijeh diplomata, ne bi nikada rgjavije sluzena nego li od ovoga postenoga i dobromislenoga, ali neumjesnoga i neupudenoga svoga zastupnika u Becu. Da je Bona imao sposobnosti jednoga

brovnik,

istorika, jos

Krones

Zur Geschichte Oesterreichs im

Gotha
und der Restauration
1886 na str. 279 piSe: Seit dem 27. Januar 1814 wird Ragusa
eine osterreichische Stadt, und die angeblichen (sic !) geheimen
Unterhandlungen einer Patrizierfraktion (sic !) mit der Pforte
zugunsten einer Verwirklichung jenes republikanischen Traumes
konnten nicht Besorgniss erregend sein.** Nije moguce napisati
vise stvari sa manje istorijskoga razumjevanja. Cini nam se da
ditamo Bericht kakvoga c. kr. ministerijalnoga referenta
^

u svom

djelu:

Zeitalter der franzosischen Kriege

Bonina misija.

2x5

Frana Condole ili jednoga Marojice Kaboge bez

sumnje bi ista sudbina bila zatekla Republiku, jer
prilike, jace od genija, vojevahu sve zajedno protiv
njenoga vaskrsa. Ali ako je Dubrovnik propao ,,u
nocne valove" bez ratnijeh pocasti koje se odadose
Gjenovi, to se dobrim dijelom ima pripisati Mihu
Boni, koji udesi cio svoj rad
sa formalnim

nosti

u potpunoj

protivurjec-

instrukcijama Peterice, od

22.

Januara.

davahu odista veliku slobodu poslakako ce se citaoci sjecati, u ovim graBona imase da pogje u glavni stan

Instrukcije

niku, ali

nicama

Saveznika

gdje se god oni nalazili

podnese kredencijale

jednome

imase da

Saveznicima, a ne samo

imase narocito da trazi da se Dubrovniku

zajamci jedno mjesto na kongresu, a da, megjutijem,

on uzradi sve sto bude moguce za uspostavljenje republikanske vlade. Nista od svega ovoga ne ucini Bona.
Jos od Decembra god. 181 1 nastanjen u Becu, kako
nekada Sorgo u Parizu, tacno izvjesten o dogagjajima
u Dubrovniku, upucen u diplomatsko i u javno pravo
Republike, primivsi instrukcije u prvijem dnevima
Februara 1814, on se ni ne makne iz Beca, ne pogje
da potrazi Saveznike, kako mu se naregjivase i kako,

mnogo
Petar

mudrije,

Lukovic,

bjese ucinio jedan bokeski

koji

22.

Februara

potrazi

plemic,

Cesara

Frana cak u Troyesu, u Francuskoj, izradivSi pak u

Chaumontu da Frano narocitim reskriptom uzme u zastitu Bokelje.^ Miho Bona se naprotiv ne mace iz Beca,
P

a n

i,

467.

Botiina

21

mi si j a.

kako se Sorgo 1807 god. ne mace iz Pariza, cekajuci

zgodnu priliku da ispuni naredbe Gospara. Ali kako
mogase u Becu da ih izvrsi kad Saveznici bijahu u
Parizu? Tek 2. Jula, mjesec dana nakon pariskoga
ugovora, a pet mjeseca nakon poslatijeh mu uputstava, on preda memorandum u ime Vlastele, a kome?
Ne Saveznicima, ciji punomocnici ne dogjose u Bee
nego prvijeh Septembra, ne

austrijskome ministru

ni

knezu Metternichu, nego jednome

sasvim sporednome lieu, drzavnome savjetniku J oinostranijeh djela,

sipu von Hudelistu!

Ovaj visoki cinovnik

18

18) imase za sobom casnu, ali sekundarnu

Otpravnik poslova u Petrogradu god. 1801,
direktor drzavne kaneelarije pod grafom Stadionom

(1759

karijeru.

god.

18 13

1803, Hudelist postade god.

vjetnikom

Staatsrath)

pridruzen

drzavnim sakongresu

docnije

kao punomocnik za sasvim sporedna pitanja, narocito

za uregjenje belgijsko-holandskoga drzavnoga duga.^
Hudelistu,
prije

dakle,

kojim, sva

je

prilika,

podrzavase veze, ovaj otvori svoje srce

Bona od
u naro-

u kome se opet dubrovacki

izaslanik ne drzase ni najmanje uputstava, ni cijeloga
duha i tendencije odborove politike. U stvari, Bonin
citome memorandumu,

memorandum
akt,

nego

je

nije

ni

diplomatski,

u prvome svome

ni

drzavo-pravni

dijelu istorijski expos6

^ U odnosnim pregovorima ne bijaSe ni prvi, nego tek drugi

punomodnik. Prvi bijaSe Baron Barbier. God. 1816 Hudelist bi
pomocnik ministarstva inostranijeh djela za regulisanje odnosa

novo prisajedinjenijeh krajeva prema inostranstvu, a god. 181

primi, za Metternichovoga odsustva, privremenu upravu ministarstva i one iste godine umrije.

Bonina

217

misija.

ustanka, u

drugome dijelu optuznica gjenerala Milutinovica. Tek pri zaglavu ovoga dosta dugackoga dokumenta, Bona, kao iz prikrajka i u zagradama, napominje kako se vlastela nikad ne odrekose svoga
suverenstva
kako nikada ne htjedose poslati ugnjei

izaslanstva da traze prisajedi-

tacu (air oppressore)

njenje Republike Carstvu. Bona, najzad, moljase da

Cesar
ne Saveznici
obrati svoje milostivo
oko na Dubrovcane i da im povrati slobodu i pre-

gjasnju drevnu vladu kao sto to

Hamburzanima

Holangjanima, Svicarima,
nicima Bremena, Liibecka

obecano

bi

dato

stanov-

Frankfurta.^

Bez deklamacija i kancelarijskijeh suza. Bona

mogase da prelista najnoviju diplomatsku istoriju svoje
otadzbine, pak da na pretek nagje neoprovrgljivijeh
argumenata za pravo Republike na drzavo-pravnu
egzistenciju argumenata koji su ne samo mogli i imali
;

da vaze pred vijecem Saveznika, nego koji su suvise

manjega od same Austrije da

prinugjivali bas nikoga

uzme u

svoje ruke zastitu slobode

neprikosnove-

Dubrovacke Drzave. Ugovorom od

nosti

1684 Cesar Leopold

visegradske

pakcije od god.

intervencijom

Avgusta
Republikom
njemu Cesar,
20.

bijase obnovio sa

spanske

1358.

krune, obecavase

garanto-

vase Republici ,,inviolatam libertatem" siljase je nog

ministra rezidenta u Dubrovnik,
*

,,Memoria

presentata

de Hudelist, Consigliere
di Stato,

Cavaliere

dell'

all'

Illustrissimo

di Stato di S.

ordine di

S.

kome

M.

I.

&

narocito stavSignor

Giuseppe

R. Officiale

intimo

Stefano ecc. ecc. dal Marchese

Michele de Bona, Patrizio Raguseo, in nome e da parte dei Gentiluomini e Nazione Ragusea." B. D. A.

Bonina

2x8

u duznost da

Ijase

misija.

nad slobodom Republike.^

bdije

ponovljen god. 1772 sa Caricom Marijom Terezijom, usljed povoljnoga izvjestaja kneza

Ovaj ugovor

Kaunitza

bi

opet obecana zastita

Republici

prikosnovenost

slobode

teritorije.

Taj

ne-

posljednji

ugovor ne bijase star. Metternich ne mogase ga ne

poznavati. Nijednim poznijim aktom ugovor od 1772 g.

ne

Trideset

bi unisten.

poto

vora,

tri

za nekoliko

godine nakon toga ugo-

decenija

diplomatsko

za-

stupstvo ostade upraznjeno,^ Austrija bjese uspostavila

redovne diplomatske

brovnikom, pa

1793),

Thu

g u

trgovinske odnose sa Du-

poslije

Kaun

stranijeh djela

(1792

prije

t
t

toga svi ministri ino-

1792), C o b e n z

o e d o
1800), C o
(1793
z (1753

1 1

^
,,Wofern nun Iro Republic von einiger fremden Potenz
auch einigen Particularn etwas wider gedachten Tractat
zugemuthet werden sollte, so soil er sich deren so viel thunlich
annehmen und demjenigen so etwas dergleichen zu machiniren
vormeinte, zu erstens protestiren, dass die Republic sich in Unserem Schutz befindet und selbigen von solchen Vorhaben abmahnen, mithin auch derselben bewahrte unsere Protection wider

Oder

." Iz
etwa zufiigenden Betraugnissen in Werk erzeugen
und Befehl was unser Obrister und g. lieber Dominico
Corradini in Unserem Namben bei der Republic zu Ragusa in
einem und anderem zu verrichten hat. Wien, 12. Janner, 1687.
B. D. A. Ragusana, Convolut C. A. 1687.

alle Iro
,,

Instruction

stupala

Od 1687 do pocetka XVIII

Cesara u Dubrovniku:

pukovnik barun Saponara.

ostade upraznjeno i provrze

vijeka dva su Rezidenta za-

pomenuti pukovnik Corradini

Po Saponarinome odlasku mjesto

se u konsulat. Od god. 1766 do 1793

Cesara Abbate Michele Miliscich (Milisi6) ciji su izKaunitzu takogjer sacuvani u B. D. A. ali osim pet, est
depesa malo zanimljivi. Na posljetku, dogje Timoni o kome smo

zastupase

vjestaji

na siroko

govorili

u ovome

djelu.

Bonina

1805),

(1880

ad

1809) bijahu u vise

u ime Beckoga Dvora, o

o n (1805

prilika uvjerili Republiku,

219

misija.

nepromjenljivim njegovim prijateljskim osje6ajima, a

njezinim poslanicima u Becu iskazivali sve one paznje
koje narodito vrlo velike Sile smatraju za cast da

iskazuju zastupnicima malijeh Drzava. Poslije svega

ovoga,

jedne

izaslanik

Republike,

koju

Napoleon

bjese izbrisao iz spiska suverenijeh drzava ni

manje

ni vise nego li Rim ili Pjemont, mogase se pozvati

na sve one pravne argumente koje ce krajem Septembra sam ministar izvrsilac onoga nasilja, glavom
knez Talleyrand, iznijeti u korist malijeh rascarenijeh
organizama, i koje Bona nije umio da upotrebi u
skrajnoj nevolji otadzbine. Natali 6e god. 1815, u

diplomatskoj

nesugjenoj

svojoj

misiji,

dokazati sve

dobre strane, svu silu argumentacije koje Boni ne-

u diktatima megjunarodnoga prava koji se odnose na oslobogjenje jedne

zarobljene drzave i dosljedno povracanje u pregjasnje
stanje. Na ono pravo sto stari zvahu jus p o s t1 i
i n i i
i
to su sa privatnoga rimskoga prava
moderni primjenili na evropsko javno pravo. ^ Svi su
stari dubrovacki pravnici i diplomate imali u svojim
bogatim bibliotekama, kojijeh se osakaceni tragovi
dostajahu. Glavni je argumenat bio

jos

gdje
*

gdje

B un
1

stavljenje reda

t s

nalaze,
h

stvari

tako

Vattelovo
obiljezuje

ratom oborenoga."

,,megjunarodno

jus postliminii:

Ca

Uspo-

v o ga taCnije

objanjava kao ,,jurididku fikciju usljed koje stvari ili lica koja
su pala u ruke neprijatelja povra<iaju se u pregjaSnje stanje kad
se vrate

u vlast naroda

te ih prije rata drzaSe,

kao da nijesu nikada

izgubljene bile za taj narod." (Le droit international. Paris, 1880

3-e 6dit.

str.

384.)

220

Bonina misija.

Vattel pisase ovo

,,Ako jedna podjarmdrzava nije doprinijela svom novom podloznistvu, ako se nije svojevoljno predala i ako je samo

pravo".^

:^

Ijena

prestala,

osvajac

od nemoci, da se odupire
nije

polozio

mac

ako

osvajacki

li

njezin

primio zezlo

dusevnoga i mirnoga suverena, ovaj narod nije upravo

podlozen nego je samo pobjegjen i ugnjeten
pa kad
ga oruzje jednoga saveznika oslobodi, on se bez sumnje
povraca u pregjasnje stanje. Njegov saveznik ne moze
postati njegovim osvajacem, on je osloboditelj koga
je on duzan samo nagraditi. Ako se pak posljednji
pobjedilac, pa i ne bio saveznik pomenute drzave,
drzne da je podlozi pod svoje zakone kao nagradu za
pobjedu, on uzimlje mjesto prvoga osvajaca i vise nije
prijatelj nego dusmanin oslobogjene drzave. Ova drzava moze da mu se zakonito odupre i da se koristi zgodnom prilikom da se oslobodi. Oslobodilac,
koji ga je rijesio ugnjetacevoga jarma, duzan je da
mu velikodusno povrati sva njegova prava." Ali ako
;

Glasoviti uditelj

Svajcarac,

porijeklom

megjunarodnoga prava Emer de Vattel

Convetu (knezevina
rogjen u

Francuz,

Neufchatelska) 25. Aprila 1714 kao podanik pruskoga kralja,

onadasnjega Neufchatelskoga suverena, umro 28. Decembra 1767.

Njegovo

djelo:

,,

Droit des Gens ou Principes de

loi

nat

relle appli-

ques a la conduite et aux affaires des nations et des souverains"

koje prvom ugleda svjetlo god. 1758 postade, zbog svoje jasno6e

vade-mecum svijeh diplomata XVIII, pa i prvijeh

decenija XIX vijeka i jos u dandanasnji cita se sa korisdu i zadovoljstvom. Pradier-Fodere priredio je moderno Vattelovo izdanje
izvrnijeh nacela,

sa primjetbama Pinheiro-Ferreire

Mi citujemo izdanje od
2

Livre III, Chap.

baruna Chambrier

god. 1863.

XIV, 213.

d' Olcirea.

Bonin izgon.

Bona nije Vattela bio procitao, Metternich ga bez

sumnje znadijase na pamet, samo to je dobro gledao
da ga za sve vrijeme kongresa zaboravi

da ga

drugi

zaborave.^
Pa, na posljetku, sto je

mogao cinovnik

Hudelist

da ucini sa Boninim memorandumom ? ,,Sluzbouljudno" sprovesti ga nadleznome sefu, koji mu,

ne zainteresovan od dubrovackoga vlastelina, a pot-

puno

rijesen da ne dozvoli da se

dubrovacko pitanje
na dnevni red, izda naredbu ministru policije
da dubrovackoga vlastelina, Markiza Miha Bonu,
izdene iz Beca kao opasnoga politickoga intriganta
U Nedjelju, 14. Avgusta, Bona primi poziv da se
predstavi c. kr. savjetniku Hopfenu u njegovoj kaniznese

celariji.

Sutradan ga Bona zatrazi,

ali

ne nagje njega

nego povjerenika de Franchija koji mu saopsti naredbu, sa potpisom ministra policije baruna Hagera,
da odstupi iz Beca u roku od 8 dana, a najdulje u
roku od 14. Iduce Subote, 20., posto ga barun Hager
ne htjede ni u audijenciju da primi, Bona uputi ministru protestaciju^ plemenitu u sustini i u obliku,.
koje opet

ali iz

Moderni

viri

ucitelji

u gore pomenutome
znaju

sili

ona

bezazlenost o kojoj bjese

megjunarodnoga prava cine neke rezerve

slucaju.

osloboditeljici pravo

oslobogjene zemlje.

ista

,,Ali,

Heffter

Bluntschli

pri-

da se umijeSa u regulisanje sudbine

razumije

se,

kaze

Bluntschli, oslobo-

mod raspolagati definitivno odnosnom zemljom, b e z

prizrenja na volju stanovniStva" Le droit inter-

dilac

ne ^e

729. Vidje<5emo kako se je engleski pravnik

Mackintosh u engleskome donjem domu Parlamenta pozivao na
gornje Vattelovo mjesto da osudi predaju Gjenove Sardiniji.

national codifie,

'

B. D. A. Varia

Ragusa Fasc. 3 1814.

222

Bonin izgon.

dao jasna dokaza u memorandutnu Hudelistu. Hakoga licno poznavase, ,,priznaje" Bona da bo-

geru,

u Becu, megju ostalijem, ,,jer ceka da mu barun

Hudelist odgovori na kreditivna pisma koja mu bjese
2. Jula podnio^ u ime dubrovacke vlastele i na koje
do onoga dana ne bjese dobio odgovora !" Sto se naravi

Bona

izgona,

ticase

rocito

vrlo visoko

protestovase

nadoda
i
onako vrlo dugom spisku pasiva kneza Klementa
Lotara Metternicha. ,,Mojom cascu" govorase Bona
protiv brutalnog akta koji istorija treba da

parafrazujuci nehotice glasovitu rijec Sv. Augustina^

,,nijesani ja

pozvat da raspolazem, nego

sacuvam

cistu

gragjana

samom

sebi,

je

imam

kolega, redu koji u

dugom

slijedstvu od

jedanaest vjekova ne podnese nikad ponizenje da

neko od njih izagnat bio

^

Odevidno

Hudelist

kneza Metternicha.

All

iz tugje drzave,^

upravljaSe
upravitelj

da

redu vlastele mojih su-

je

duzan sam

kancelarijom

u odsustvu

drzavne kancelarije nemaSe

samo da rjeSava

duznosti, ni prerogative ministra; on imae

kude poslove. Ministar bijase kod Cesara

te-

kod njegovijeh Sa-

veznika.
*

Honorem meum nemini

Jeste.

Lujo

XIV

dabo.

izda naredbu god. 1679, ne zaista

policiji

nego dvorskome efu protokola (introducteur des ambassadeurs)

da

Stijepo- Gradi

koga

mu

Republika bjeSe

pomod protiv Turaka neodlozno odstupi

aktom kralj osvecivase Papi Inocentu XI,

iz

poslala

da

Francuske.

izmoli

Ovim

se

kojim bijae u oStrome

sporu, 6iji bibliotekar bijase Gradi, ali malo i Republici koju podozrijevase da potajno pomaze Spaniju protiv Francuske. Ovaj dogagjaj, sasvim druge prirode, ni u kom sludaju nije mogao biti
precedens, niti se mogao uporediti sa brutalnim aktom baruna
s

XIV et
Hagera. Cf. o Gradijevom izgonu nas clanak
,, Louis
Raguse" u Januarskoj (1907) svesci pariske Revue d'histoire
:

Bonin izgon.

223

sudbina dosudi da kao 61an jedne

to svojoj kuci kojoj

mnogo ugovora sa stranim

Lujom kraljem Ugar-

nezavisne Re publike sklopi

vladarima, megju ostalim sa

skim god. 1357,^ sa Carem i Kraljem Sigizmundom

1386 kad ovaj vladalac nakon Nikopoljske pogibije utece u Dubrovnik^ otadzbinu moju, i sa besmrtnom Caricom Marijom Terezijom god. 1772."
Bona, najzad, sa najvecom energijom trazase da mu
god.

li Bonin izgon bio osnovan

u strogom pravu moze odgovoriti afirkoji se u dandanasnjoj praksi vise ne

diplomatique." Nastalo bi pitanje: je

u pravu? Na ovo

se pitanje

mativno. Osim slucajeva,

zbivaju,
iz

kad

se

akreditovani

moze da izdene

poslanik

zemlje zbog krupna prekrsaja protiv suverena kod kojega je

akreditovan. [V. n.

izgon nuncija kardinala Acciajuolija iz

pr.

Lisabona god. 1760, izgon francuskoga ministra de Basa iz Londona god. 1654 i dr. Ch. de Martens
Causes Celebres du

droit des Gens, Leipzig, 1858,

ditovanijeh
osporiti.

I,

430 sqq.] izgon

poslanika toliko se manje

Tipican je u

ovom pogledu

ministra markiza de la Chetardie

iz

slucaj

XV

Lujo

kralj

uvrijegjen

god. 1744, zbog

Kako

de la Chetardie

niti se

predstavio kao ministar,

utini se nevjest njegovu izgonu

(Martens,

ib.

jednoj drzavi

izgona francuskoga

Petrograda

toboznjih intriga protiv carice Jelisavete.

ne bjese predao kreditivna pisma,

jo neakre-

moze

428-430).

Bona

ne uze da

je

nije bio predao kredi-

tivna pisma knezu Metternichu, a suvise, vidjeli smo, da Austrija

ne priznavase vise Republiku. Ali u ovom

rimska izreka: ,,summum jus summa injuria"
i

mogao

Sile

biti

pravu,

protiv bezopasnoga

cemo, a
koja

je

to

je

imala

on

je

jer

ipak zloupotrebio

ako

okolnost,

pregjanje

neosporivo pravo

je

mod

predstavnika male drzave

otezavajuca

vrijedi

sluiCaju

da bude

ona

Metternich

jedne Velike
ili,

male

ako hodrzave

saslusana,

njezin predstavnik da bude udtivo primljen.

1

*
i

nije

PogrjeSno, 1358 (27. Junija).

PogrjeSno, 1396. Vidi se da je Bona pisao na brzu ruku

cudo da

se

u godinama brkao.

Bonin izgon.

224

ako je sto skrivio i za to izjavljivase

u Becu dok mu se ne dade zadovoljstina.

se ucini proces,

da ce

ostati

Bona

Ali

bi

prinugjen da napusti Bee,

mozda

direktna

zrtva Milutinovicevijeh intriga, a mozda, sto bi

bilo najbolnije vjerovati,

natora dubrovackoga ustanka, a sada

Kaboge

Vlaha

Na etape

nam

bivsega generalnoga guberc.

poslat

kr. intendanta

Trst,

tamo

ostade do pocetka 1815 kad ga policija prisilno ukrca

na jednu ,,braceru" kap. Ricchitellija za Dubrovnik

kud stigne 25. Februara 181 5 da nagje o6inu gdje
mu zivi u prvoj tmastoj zabuni novoga rezima.^
Dok se ovo zbivase u BeCu sa Bonom, u Dubrovniku

hitahu

dogagjaji

konacnoj

Sve

krizi.

do

mjeseca Jula produzi se talasanje ustanka. Vlastela

iskahu da Kabogu predobiju za sebe. On im zaista
za jedan cas ukaza povoljno raspolozenje. Predade
sa engleskim zapovjednicima i Lowenovu

im prepisku

proklamaciju da se poslje u London. Saglasno s njim

spremahu jednu deputaciju da Tomasi6u podnese protestaciju vlastele. Ali u skoro se izmijene stvari. Milutinovic obnarodova jedno Tomasicevo saopstenje od
7. Jula u kojem se prvom sluzbeno proklamovase prisajedinjenje pregjasnje Republike Austriji. TomaSicu
bjese stiglo

iz

drzavne kancelarije jos

,,Ce ministre, piSe

Sorgo

3.

Januara,

(op. cit.), sans avoir 6t6 entendu

sans egards aux droits qui protegent les personnes diplomatiques

dans

les

pays

les

moins

civilises,

assemblee pour discuter ses droits

en presence de toute
et

pour

1'

Europe

retablir I'ordre et la

mo-

rale universelle, bouleverses par tant de convulsions politiques,

fut

renvoye par etapes dans

ses foyers ..."

Schonbrunnski manifest.

225

mjesec dana nakon frankfurtske deklaracije,^ saoptenje da su ,,i 1 i r s k e p r o v i n c i j e" saveznici

namijenili Austriji

pa,

,,usljed

toga"

DubrovaCku

Drzavu
u ono doba Saveznici bijahu jos daleko
od Pariza, a austrijske Sete daleko i od Dubrovnika.
Tomasic izvadi iz skrabice kancelarsku notu kad
misljase da to moze uciniti bez bojazni od iznenagjenja. Tomasicev proglas porazi vlastelu. Frano Bona
javno i ostro protestova. Uapsie ga i bacise
u
Lovrjenac. Megjutijem posvuda bjese obnarodovan i
Schonbrunnski manifest Cesara Frana, od 23. Jula.
U njemu nije o Dubrovniku bilo vise ni spomena.
Bog je blagoslovio, govorase manifest, nase vojske
upravljene od Pravde^ i podlozio je nami veci dio
onizih Drzava koje pod Francuskim vladanjem svahu
se Ilirijo
n j i h o v o posjedovanje bilo je Nami
utvrgjeno po pogodbam ustanovitjenim s uvjetnim
!

Ali

kraljevinam (a noi assicurato dai

con

le

Alleate

Potenze)

temelj povracanje reda

Trattati

stipulate

ove pogodbe imaju za

pravomjerja (equilibrio) od

;^

Europe." Obecavajud

i zastitu vjere i pravdu i jednaopcu sigurnost itd. Cesar pozivae ,,sve

pribivaoce od Drzava koje se zvahu Ilirske
pod vladanjem Francuski m" (Evo one postojane dvosmislenosti !) ,,da nam u6ine prisezbu od

kost, poreze

^
I. Decembra 1813 ,,Sile" govoraSe deklaracija jo prozeta
umjerenim
dostojanstvenim duhom ,,hode stanje mira osnovano na mudroj podjeli sila, na pravidnoj ravnotezi koje da saSuvaju od sad iinaprijed narode od bezbrojnijeh bijeda to more
Evropu od dvadeset godina." Angeberg, I, 78 79.
Ovako glasi originalni srpsko-hrvacki tekst.
Tako iz teksta talijanskoga.
i

L. Vojnovld,

Pad Dubrovnika.

Rasprava o deputaciji tesaru.

226

na nacin, koji 6e biti njimi zabilizen od DvorNasega

Komesara Podpunomogudega na ovonoga

virnosti

odregjena"

itd.

AH

do zakletve jos bijase hoda. Kaboga, koji se

ponovno nalazio u redu bezuslovnijeh privrzenika

nove vlade, primi iz Zadra jednu TomaSidevu notu,

od 17. Avgusta, u kojoj se pozivahu provindje"
Dalmacija, Dubrovnik i Albanija (Boka Kotorska) da
poSalju jednu deputaciju Cesaru

misao koju, tako

neke opdne" pokrenule
jedinim ciljem da mu podnesu uvjerenje podanidke
vjernosti (colla sola mira perd di umiliarle le assicurazioni della loro sudditanza).^ Pozivahu se, dakle,
pomenute provincije da izaberu izmegju ,,destitijeh
i dobromislenijeh lica'*
(fra persone probe e ben intenzionate) trojicu za Dalmaciju, jedno lice za Dubrovnik, a jedno za Albaniju, koji 6e zadobiti prethodno odobrenje Vladaocevo, i koji 6e, po tome, 6egovorase nota,

bjehu

Cesaru povratak u njegove zemlje u jedno sa

uvjerenjima o svojem lojalnom podanistvu. NaroCita
stitati

se paznja

nema

u reskriptu obra6ase na

to,

da deputacija

nikakvijeh zalba da podnese prijestolu, jer to

potpada u nadleznost aulidnoga komesara za organizapomenutijeh provincija. Kaboga, usljed toga,

pozove 26. Avgusta Dziva Bosdarija, novopostavlje-

ciju

noga dubrovackoga Maira, da neodlozno skupi vijede

da saslusa (per far conoscere) vladinu naredbu i da
pristupi izboru d v o j i c e predlozenika od koja ce
vlada izbrati jednoga. Operacija, kako se vidi, bijase
1

br.

Governo Prowisorio Austriaco,

1744.

1692

2615, D.

D. A.

Rasprava o deputaciji Cesaru.

227

okruzena trostrukim mjerama obazrise, pod predsjednistvom Bozdarijevijem, vije6e u kome, razumije

komplikovana

Dvadeset devetoga Avgusta sastade

vosti.

sve klase bijahu zastupane.^

se,

Po procitanju vladinoga otpisa, ustade graf Niko

Lucov Pozza-Sorgo. ,,Mislim" rece jakim glasom (a
voce alta)^ ,,da hi se imalo u ime vijeca zamoliti gospodina Maira, da blagodari visokoj vladi u Zadru
na usluznosti i na dobrim savjetima odnosno deputacije, ali da vijece nije u stanju da se njima okoristi,
jer je cijeli narod, naoruzan za uspostavljenje drevne
nezavisnosti i osokoljen proklamacijama podmarsala
Hillera,
glavnokomandujucega gjenerala austrijske
vojske u Italiji, vec poslao, saznanjem austrijskijeh
i

engleskijeh zapovjednika pri opsadi Dubrovnika, go-

spodina Markiza Miha

Ovoj

Sorgo,

Bonu u

prisustvovahu:

sjednici

glavni stan Saveznic-

Niko Lucov PozzaVlaho Menze

Miho Gjorgji, Klement

Sebastijan Gradi od vlastele; od pucana: J a k o v

Guska, Nikola Fadenda, Andrija Miletid, Ivo
Luka Zuzzeri, Ivo Marija Pasarevid, Nikola
Sodrnja, Lujo Tromba, Ivo Stella. I najzad Jevreji:
Domenico Amadio, Giuseppe L. L. Mandolfo
Daniele di Jacob Terni. Sekretar bijaie doktor Luka
i

pred

Ne ^e

1 1 i.

ilanovi,

osim

ulaz

izliSno primjetiti

biti

Lucova

Nika

Austrijanaca,

da su

donekle

gorljivi

svi gore

Menza

pristaSe,

pomenuti

Gradi ja

a neki

bili,

Cinovnici

francuske vlade. Zuzzeri, poznati fanatiCki framasun, umrije god.

1826 na BrseCinama

narod naoruzan htjede da

sprijeCi

pogreb u krSdansko groblje. Vojska morade se umijeSati

tijelo

koje bi ukopano u

Diario Stulli,
^

Tako

domadu kapelu

njegov
zatititi

Zuzzeri-Bizzarro. C.

Epidauritano, 1907.

je zabiljeieno

u odnosnome zapisniku.

Rasprava o deputaciji Cesani.

228

im podnese nase poklonstvo i nase

gospodin Bona sada u Becu gdje radi za

kijeh Vladalaca da
zelje

da

je

stvar nasega naroda

slati

da

usljed toga, izlisno po-

je,

sa strane provizornoga municipalnoga vije6a novu

deputaciju koja bi

nurene

sile

nezakonita

teretna bila za iz-

naroda."

da ne moze

odgovori Pozzi,

Stulli

biti

rasprave

ima samo da bira

dekret imperativan. On samo na-

o vladinome dekretu, nego da se

deputacija, jer je

regjuje

drugo nista.

Maire Bosdari, prevrtljiv

zabuni.

Tek malo

na stranu potpisnika
predomislio

nestalan, nagje se

nedjelja prije ove sjednice naginjaSe

rijedke deklaracije.

Pak

se bjee

na prodaju gradsku

bjese stavio

arti-

Sad opet uze u ruke vladin dekret i primjeti

Stulli ju da u njemu nema rijeci z a p o v j e d (ordine)
nego d o z V o 1 a (permesso) da se poalje deputacija

Ijeriju/

On

Cesaru.

misli, dakle,

da

je

Vijedu prosto poslati

o tome treba sada

na glasanje. D e s e t vijednika glasase da se pregje na izbor deputacije,* o s a m da se
ne pregje. Maire odlozi sjednicu na 31. Avgusta. Ali
ovoga dana ona osmerica ne dogjoSe i sjednica se, zbog
nedostajanja zakonitoga broja, ne mogase drzati.
Bosdari sprovede zapisnike Kabogi, a ovaj, koji imase
da izmoli od vlade oprostaj za onaj podetak druge

ili

ne

poslati

izaslanstvo

da

glasati. Pregje se

defekcije, uputi Bosdari ju vrlo otro pismo. ,,Kako !"

Stulli
j^ani

Zuzzeri,

tri

1 i,

Appunti.
Pasarevi6,

jevrejina:

Guska

Miletid,

Amadio, Mandolfo

Faccenda glasaSe

proti.

Stella,
i

Tromba,

odrnja,

Terni. Sva vlastela

pu-

Rasprava o deputaciji Cesaru.

gubernator

generalni

pregjasnji

pisase

229

Republike

,,gradsko dubrovadko vije6e hode da se usprotivi vla-

daoSevoj volji?

Ali

kad visoka vlada

javlja da bi

dobro bilo da dubrovacka provincija posalje deputa-

kad

ciju,

ga da bira

zivljuci

gradskome vijecu poizaslanike, vijede nije imalo da

ta vlada iskazuje cast

vijeda, nego da neodlozno pristupi izboru." Naprotiv,

raspravljalo se. Neki su glasali protiv,

nicu nijesu ni

dosli.

na drugu

sjed-

Sutra se ima opet sastati vijece,

u 10 sahata. Ko ne dogje na tu sjednicu,

smatrace se kao nepokornik (refrattario al Governo)
i
prema tome ce se s njim i postupati. Dakle sve
u

jutro,

tamnica, konfiskacija dobara, izgon. Sva je frazeo-

Mletacko-Austrijska

logija

verno",

,,

vec

refrattario", rispetto

Prvoga Sep tern bra sastade

samo Miho

bijahu

,,prese posto

non

Gjorgji

dovuto"

,,Eccelso
itd.

Ovako

Gopi-

koji

dogje

Otsutni

docnije

di corriere

tempo"/
Lucov Pozza- Sorgo.

era stata notificata la seduta per

gli

bjese

poao

da

vidi svoje

se opet vije6e.

giurando che per incrociatura

Drugi otsutni clan bijase

On

potomak Marojice Kaboge.

sase

ali

tu

Niko

da prisustvuje

skupstini

vlastele,

masline na OraScu, kud ga zate^e

onoga dvorca, pritajenog u gustom

gaju maslina, kroz koje viri talasanje i sluSa se
daleki sum mora, na osam ura u veCer, uputi Mairu
pismo koje se u sjednici prodita '.^ ,,Potpisnik pred
Iz

glasnik.

"

na svoje mjesto poloiivSi zakletvu da mu sjednica

blagovremeno saopStena zbog ukrStanja glasnika."

,,Sjede

nije bila

Valdinoce, 31. Agosto 1814, 8 ore di sera. Priloieno za-

pisniku od

x.

Septembra,

ibid. br.

1780.

Pozzina protestacija.

230

Bogom

nadleznim faktorima protestuje protiv saopnaredbe gospodina Intendanta biva, ako ne

dogjem sutra u vijece, da cu biti drzan za nepokornika
vladinijem naredbama i da ce se prema tome sa mnom
postupati. Ne dopustajuci mi cast da prisustvujem
sjednici Vije6a koje nepravedno sebi prisvaja pravo
siljanja izaslanika, a ne zeleci se izloziti samovoljnim
aktima koji mi predstoje, ja odlazim na ostrva Dubrovacke Drzave zapremljena britanskim oruzjem. Protestujem i tvrdim da gradsko Vijede nije nadlezno da
podnese
Njegovu Velicanstvu Austrijskome Caru
molbu, da mu izaSlje deputaciju, jer zakon ne daje
Vijedu to pravo. Na Sipanu sam posjednik kao
na
Primorju. Pozivljem Vas VaSom 6ascu, da prilozite
Stene

mu

ovaj moj protest zapisniku sjednice

danas prestajem

biti.

Ali

Vijeda

diji

clan

Vas ujedno opominjem, da

ne da raspravlja o dekretu nego da pita

Njegovo Velicanstvo da li je zaista to njegova v o 1 j a,

bi Vijede imalo,

jer,

drukcije, vije<^e uzimlje

na sebe odgovornost za
ja, sa svim svojim

sva svoja rjesenja, protiv kojijeh

imenima, protestujem, pridrzavajudi sebi pravo da

reCem u svoje vrijeme i na svome mjestu sve razloge
koje sad, zbog svog danasnjeg polozaja, ne mogu da
reCem. U toliko Vas molim da mi sprovedete sve zapisnike sjednica sa ovom protestacijom, a pod Vasom
odgovornosti."

Potpisan

,,graf

Pozza- Sorgo."

Protestacija vlastele (30. Avgusta 18 14.)

231

Maire bjese, megjutijem, prevrnuo dekret

ga svestranoj, ponovnoj analizi

sluzimo se tekstom zapisnika

lozio

,,che

il

deliberare,

Municipale non poteva permettersi

di

nominando

ubb

r e

subitamente

pod-

Consiglio

ma

di

ovaj put nasao

De-

putati."'

Sad ustade Vlaho Menze i zatrazi da se u zapisnik uvrsti da on u onome dekretu nije nasao z ap o V j e d ,,Njegova Velicanstva Austrijskoga Cara"
nego da se u njemu na prosto ostavlja Vijedu n a
V o 1 j u da polje ili ne poslje deputaciju, pa, usljed
toga, da
on,
Menze, glasuje p r o t i, jer Vijece
nema i ne moze imati vlast da salje deputaciju.
Po torn se pregje na izbor. Sa 10 protiv 8 glasova
izabrani bise sam Maire Bosdari i Karlo Natali, ovaj
potonji bez njegova saznanja i sazvoljenja, kako
cemo odma vidjeti. Bosdari se odma izvini da, zbog
bolesti, ne moze da pogje i Vijece rijesi da se Kabogi
prepusti izbor.

ne bijase iscrpljena dramatska strana ove

Ali jos

Neko predade Bosdariju zatvoreno pismo

adresovano
,,Gospodinu knezu Bosdariju Dubrovackome Mairu
Njegovu Vijedu." Pismo bi otvoreno,
sjednice.

ali,

govori zapisnik, vidjevsi Vijede da to nije spis

kakve

koja

oblasti

bi

testuje protiv njegova

imala prava da pise

rada,

nego da

nekojih lica koji sebe nazivlju

Republike", Vije6e

da

je rijesilo

je

ili

da pro-

potpisan od

Dubrovacke
spis stavi do

,,Vlastela
se taj

znanja vladi.
^

,,da

municipalno vijece ne smije da v

neodlozno p o

a,

i j

naimenujudi izaslanike."

e c a,

nego da

Protestacija vlastele.

232

Taj spis bjeSe protestacija vlastele, datiran 30.

Avgusta.

Dubrovacke Re publike, tako je akt

kojima su Bog i Narod stavili u narocitu
duznost da bdiju nad odrzanjem i uspostavljenjem
,,Vlastela

glasio,

otadzbenicke nezavisnosti, ostadose iznenagjeni, gospodine

kneze

Vase gradsko vijece

da rjesava o jednoj
V. Uzvisenome Austrijskome Caru i
Maire,

da

je

29. ov. mjes. prisvojilo sebi pravo

deputaciji

Nj.

Ugarskome kralju kojom se ta deputacija odricaSe

prava nezavisnosti u ime Dubrovacke Drzave.
Rukovogjeni

strogom duznoscu da podrze prokroz narod tako odlucno

ovaj odrekao da se bori protiv Fran-

tivni glas nezavisnosti koji je

progovorio, kad je

cuza pod ma kojom drugom zastavom, oruzavsi se

u ogromnom broju i nadmecuci se pod dubrovackom
zastavom rukovogjeni postovanjem i udivljenjem za
kreposti nasijeh dragijeh i junackijeh sugragjana koji
;

ih

u onoj

prilici

tako energicno objavise

prinugjeni

zastupamo onaj polozaj koji smo borbom

protiv Francuza natrag zadobili usljed desa se sastadosmo Decembra 1813 u Suvereno Vijece, sred cijeloga
naroda naoruzanoga pod domacom zastavom, na pogledu austro-engleskijeh zapovjednika, koji nas smatrahu za saveznike, vijajuci u nasem glavnom stanu
njihove zastave zajedno s nasom, mi protestujemo,
gospodine kneze Maire i izjavljujemo toliko u nae

takogjer, da

ime koliko u ime cijeloga naroda, da ne priznajemo

ni u gradskijem vijecima cijele Drzave, a jos manje
^

ib.

br.

prijepisu prilozen

1780.

zapisniku sjednice od

i.

Septembra

Protestacija vlastele.

233

u dubrovackome, koji govori u ime sviju, pravo da

vijeda u ime naroda.
Da jedno vijece moze da predstavlja narod,
treba

i-o da

mu po domacemu ustavu bude to pravo dato;

2-0 da njegovi clanovi budu od naroda slobodno

izbrani

3-0 da rjesavaju u granicama

mandata

4-0 da njegova rjesenja budu slobodno stvorena.

Ali

ova gradska vijeca nijesu narodna ustanova,

nego ostatak francuskoga zakonodavstva koji nam se

jednako na silu name<5e. Njihovi clanovi nijesu slobodno izbrani od naroda, nego su vecim dijelom postavljeni

od Francuza da im budu orugje protiv pra-

vijeh interesa naroda.

Ova

vijeca niti imahu, niti

mogahu

imati od na-

roda mandat da rjesavaju o njegovijem interesima, a

manje o najvedemu od sviju.

Najzad Vijece nije u slobodi rjesavalo, nego pre-

toliko

straseno samovoljnim, neopravdanim uapsenjem vijec-

nika Markiza Frana Bone koji

je

je

samo

toliko kriv sto

priznat kao casan patriota, rjesavalo je takogjer

prepadeno prisustvom gospodina majora Witmanna,

zapovjednika dubrovacke tvrdinje, koji
senje naredio
stvuje sjednici

koji

je,

pomenutoga

ime

cijeloga
Sile,

naroda,

ono uap-

Vijeca.

u nase ime, kako i u

da sve dok nam savezniCke

Izjavljujemo, usljed

Velike

je

protiv zakona, htio da prisu-

toga,

u ime kojijeh smo provizorno zapremljeni,

ne povrate potpuno vrsenje nase slobode, mi ne pri-

znajemo drugijeh predstavnika Naroda, nego

li

onaj

Protestacija vlastele.

234

Odbor koji je u pomenutoj sjednici i8. Januara 1814

jednoglasno od Suverenoga Vijeda izabran da na sve

mogude nadine obrani kod svijeh Evropskijeh Veliki j eh

Sila nasa prava na nezavisnost.
Toga radi, mi otvoreno protestujenio, gospodine
kneze Maire, protiv nezakonitoga i nitavnoga akta
rijeenoga u sjednici od 29. Avgusta i protiv svakog
onog akta slidne prirode koji bi se mogao stvoriti u
buduce. Mi Vas molimo, gospodine kneze Maire,
da ovu protestaciju saoptite Vasoj nadleznoj vlasti."^

kojom

ovoj protestaciji,

se vlastela vrlo vjeSto

stavljahu na plebiscitarno polje, zanimljivo je vidjeti

u kojem
ona 44

su srazmjeru ovo 40 potpisnika stajali sa

koji potpisaSe rijecku rezoluciju od 18. Jali

nuara. Protestaciju potpisae 20 vlastele, kojima se

pridruziSe 16 novijeh koji rijeCku rezoluciju ne bijahu
potpisali.
1

Od

onijeh ostalijeh 24

ne

koji

treba ubrojiti

potpisaSe

u red protestatara

Vlaha Menzu
So

ga

vijedu

1 i j

a,

z o-

jo

ovu

peter icu

Nika Lucova Pozzua drugi uputi

deputacije,

guvernera

Dzono

Oraca

Jera NataFrana Bonu, koji

a Bonu, poslanika u

Mairu, zatim

protestaciju

damase u tamnici,
Bedu.

r e

protestaciju

od kojijeh, kako vidjesmo, prvi glasova u

protiv

zasebnu

potpisnika

ostrva,
i

Resti,

potpisnik rezolucije,

bjese

Marta one godine umro. Ovima se imaju pridruziti

jo Setiri vlastelina koji naknadno potpisase akt, a
to su: Antun Sorgo,
Rafo Gozze, Bo30.

br.

IX

Slijede

40 potpisa za koje upudujemo

fcitaoce

gdje se nalazi talijanski tekst protestacije.

na

prilog

Protestacija vlastele.

zidar

P.

Saraka

Bozidar Ghetaldi.^

Tako imamo 49 protestara

pisase protestaciju,

ali

235

19 koji ne

protiv

pot-

koje ne smijemo sve bezuslovno

ata
da ubrojimo u anti-protestatare, kao n. pr.
G j o r g j i j a, koji bjese prvu skupstinu primio u svoj

dom,

Vlaha Filipa Kabogu,

republikanski

osjecaji

dobro

nam

su

ciji

poznati.

Treba

jos

spomenuti da se megju potpisnicima protestacije

nalazahu bivsi Knez i pozniji francuski Maire S a b o
Gjorgji Sigizmund (Sisko) Sorgo nekadasnji konavoski knez i pregovarac sa Sankovskia

jem,

pozniji francuski sudija

Karlo Natali
delegata

koga

u gradu^

i,

najzad,

kao

bjese izabralo

vije<5e

Cesaru.

Manifestacija bijaSe, dakle, ogromna, jer nikada

Veliko Vijece Republike, u posljednjim svojim godi-

nama, ne

bijase se sastalo, ni glasalo

u vedemu

broju.

Argumentacija bez pogovora. Ali argumentacija bez

sile

sto vazi

iz Boke, naredi da
u njihovim domovima uapse
i
stavi svakome pred ku6u dva naoruzana vojnika.
Osamnaesterica, megju kojima Dzivo Natali, zaklonise
se na ostrva pod zastitu britanske zastave. Svima se

Sutradan se Milutinovi6 vrati

se potpisnici protestacije

saopsti da 6e

biti

prognati iz dubrovacke teritorije

im dobra konfiskovana.

Svi

vlasteoski

grada bise vojnicki zapremljeni.

^

sva

van

proklamaciji, gje-

Kopija protestacije u francuskome ministarstvu inostra-

nijeh djela, Raguse, II

2

dvorci

fol.

208 imp.

fol.

238.

Otac svima nama, od postarije generacije, dobro poznate

Gospogje Dee*' koja

je pjesniku ,,Trilogije" inspirisala

Suton".

Kapitulacija.

236

grukoga kompromisa, oznacavase

protestaciju od 30. Avgusta kao ,,nastup bjesnila" (un
accesso di frenesia). Kaboga, sa svoje strane, upudivase
svim nacelnicima suhozemne dubrovaCke oblasti (ai
Sindaci del Continente) cirkularu^ sa Schonbrunnskim
potpisnik

neral,

pozivase ih da se procita
proglasom od 23. Jula
s otara i da se po dva lica od svake ,,kaznacine" izaslju
austrijskome gjeneralu da mu izjave osjedaje zadoi

voljstva

odanosti za tako ,,sre6ni dogagjaj". Vlastela

spremise za Milutinovica pismo, u kojem sa taktom

gospodskim tonom objanjavahu znacaj protestacije,

ali iz kojega ve6 viraSe tuzna nemodna resignacija.
2estoki bise samo u apostrofi protiv zakobinaca koji,
progonitelji vlastele
gorljivi pristae Cara Napoleona
u ime ,,besmrtnijeh nacela" Revolucije, sada puzahu
i

pred novim

Monarhom duSmaninom

duzavahu podmukle

intrige protiv

Revolucije

pro-

nekadasnjih svojih

vladalaca.-

Karlo Natali prvi izmoli amnistiju od vlade. Za

drugi mnogi.

njime,

potrosila

Aristokracija bjee

svoje posljednje municije.

Mnoga

se vlastela

mogahu

mletacka drama jos tmastija bila i da je

posljednji mletacki Duzd, Lodovico Manin, poSto polozi u ruke mletackoga Kaboge, c. kr. komesara M osjecati,

o s

da

i j

je

a,

zakletvu vjernosti

posao teturajuci u svoj

dom

onome istome Cesaru,

nakon malo dana od

srcane kapi stropotao se mrtav na pod.

Sto se se-

damnaest godina nakon ovoga dogagjaja, mogase

1
"-

D. D. A. loc.

cit.

V. prilog br. XI sa

odnosnom opaskom.

uci-

Austrijskome Caru.

2^akletva

237

pred Redom, Mirom, Spokojstvom, Ravnotezom

niti

Evrope?
Petnaestoga Septembra, sastadose se u ,,Gospi"

ne vise

u Zadru,

proprietarj" (imaonici)i da izaberu

,,i

deputaciju koja
nosti

ne vise ,,pucani", ni Antunini, ni

,,vlastela",

Lazarini, nego

u ime

ce,

4.

sviju, poloziti zakletvu vjer-

Oktobra. Bise izbrana dva vlastelina

Marojica Bonda

Luko Bona,

voga pocetka pristadose na sve

koji od pr-

sto je jedna

vlada trazila, ovaj potonji docnije

druga

austrijski major,

cetiri pucana
Jakov Guska, Petar Papi,
Marin Kunica Antun Milic. Ova sesterica

predstavljahu novi Dubrovnik.

Milutinovid zadrza u crkvi vlastelu, ne svu, jer
mnogi jednako boravljahu na ostrvima, izgrdi ih, zaprijeti im najvecim kaznama i, kao refrain, u svetome
mjestu ponavljase
,,Kukavice T AH je Vaa momSad
kod Lajpciga ginula?"^ Surovi, a podmukli banatski
kaplar vrijegjase nesrecu. Bez srama, u svom blazenom soldackom neznanju, dirase u njezne, sakrivene, ranjave niti jedne umiru6e aristokracije 6iji on
:

bijase nezvani gost.

28. Januara, tako bi je isto

pa poslije izgrdio, da

bio prevario,
i

Kako

kod Lajpciga ginula

isto bi je

je,

nasilju

nadodavaSe uvrjedu.
se tako

na skrajnoj

u formalnom pogledu
^

Tako

D. D. A.
*

izdao.

dakle, bila ova krvava ironidka fraza koja

Izlisna

Dok

je ta aristokracija

brutalizovao

je

loc.

obali

Jadranskoga Mora

brisala jedna stara drzavica bez

u sluzbenom Kabo2inom dopisu od

15.

Septembra

cit.

BiljeSke Stulijevom 2urnalu

u ,,Epidauritanu" god. X905.

Porta,

238

Rusija

Austrija.

megjunarodnoga koncerta, upravo sutradan

prizoru, u Becu se sastajahu Metternich,
Nesselrode, Hardenberg i Castlereagh na prvu sjednicu,
da tek priprave program za iduci kongres. Ali prije
nego li pristupimo ovome posljednjemu aktu drame
koja de se odigrati oko tradicijonalnoga ,,zelenoga
stola" gdje se u istoriji izvedose sve narodne vivisekcije, duznost nam je da zabiljezimo nastojanja Visoke Porte, kroz ove dvije godine ustanka, da prije
kongresa uzme u zatitu stvar dubrovacke nezasadjejstva

po

ovom

visnosti.

Jos u Avgustu godine Trinaeste Porta pode da

na Austriju zbog Dubrovnika, a na Rusiju zbog

se zali

sjevernijeh granica Carstva.

mir sklopljen u BukureStu

Ona ne mogae da preboli

(28. Maja 1812) kojim se

bjeSe dovrSio dugogodiSnji njen rat sa Rusijom.

da

je,

na brzu ruku

Ma

sa najvisim nezadovoljstvom ad-

mirala CiCagova, Rusija prekinula bila vojnu, zbog

strahovanja od Napoleona,

zadobila koristi nesraz-

^ Ovaj je razdio izragjen iskljudivo na depeama desarskoga

intemuncija u Carigradu, Stiirmera, knezu Metternichu, koje u
Bedkom Drzavnom Arhivu saiinjavaju sveske Rapports poli-

tiques:

Tiirkei

1813

1814."

DepeSe diplomatske sadrzine na-

pisane su francuski, a one te se odnose na unutraSnje stanje Turske

Carevine pisane su njemadki. Barun Ignaz von Stiirmer zastupao

je Cesara kod Porte punijeh 15 godina, od 1802 do 1818 sa mnogo
takta

obazrivosti. Ali je njegovo

ime poznatije zbog misije na

ostrvu Sv. Jeleni gdje je od god. 1818 do 1820 zastupao Austriju

kao komesar kod Napoleona zajedno sa predstavnicima Francuske,

Pruske

Rusije.

Rusija

Porta,

Austrija.

239

mjernijeh sa upornijem naprezanjima

velikim gu-

ona bjese ipak smanjila Sultanov ugled u

i razmaknula svoje granice.^ Knez Mo-

bitcima,

Crnome Moru

pregovornik, onaj

rusi, turski

isti

prvi

dragoman Vi-

soke Porte, koji bjese toliko bio usluzan Italinskome,

plati

glavom Bukurestske pregovore. Sultan Mahmud

drzase da su

mnoge zemlje od Rusije

proizvoljno pri-

Trazase izgovor da narusi nesnosne stipu-

svojene.

da osveti kapitulaciju kod Slobodzije

(9. Denajmanje neispunjenje ugovora sa strane Rusije bijase mu, dakle, dobro doslo.

lacije,

cembra 181 1). Svako

Reis

Efendi

se

naroSito

zaljase

austrijskome

internunciju. Porta, govorase onaj ministar, ugledade

se

u Rusiju. Kao

sto

ona ne ispunjava naregjenja bui Sultan smatrati ovaj mir

on ce se vratiti na proslost, na

kurestskoga mira, tako ce

nistavim.

Sto vise,

nepravednu

uzurpaciju

na suzeren-

Georgije,

mu nad Dubrovnikom,

stvo oduzeto

suzerenstvo Besarabije oduzete

svom starom

nitom gospodaru

se

tovanje

Internuncij

na

zako-

GaranImperije u svim

branjase.

Turske

neprikosnovenosti

svojim dijelovima, povratak u pregjasnje stanje, ne-

mogucne su
sluCaju

mogu

stvari,

govoraSe

Stiirmer.

skrajnom

se zajamciti Porti evropski posjedi, ali

*
Rusija BukureStskim mirom, dobivaSe Besarabiju sa tvrgjavama Hotinom i Benderom do rijeke Pruta koja od sada imaSe
da bude granica izmegju oba Carstva. Vra<5ae Porti sve osvojene

azijske

zemlje,

osim Georgije

svojataSe suzerenska prava.

Mingrelije

nad kojima Sultan

Za Moldavsku, VlaSku

Srbiju uslov-

Ijavljahu se status quo za one, amnistija za Srbe sa Karagjorgjem

i

narodnom skupStinom.

Andreossy.

240

bez retroaktivne sile, dakle ni Georgija, ni Dubrovnik

suzerenstva koja su prethodila ugovoru mira i saveza
;

izmegju Austrije

Francuske.^

samo carkanja izvidnica. Razgovori

izmegju dragomana Testa i Portinoga dragomana,
Ali to bijahu

teorijsko

sondiranje

zemljista.

Reis Efendi vrati se

pocetkom Oktobra na pitanje o Dubrovniku sa udvojenom energijom i bez okolisanja.

Za Napoleona bijahu nastupili rgjavi dnevi. Njegovi gjenerali, gdje god ne bijase

sam Car

prisutan,

gomilahu poraze na poraze. Bernadotte bjese potukao Oudinota, Bliicher Macdonalda, OstermannTolstoj Vandamma. Spremae se Napoleonova koncentracija kod Lipskoga. Gjeneral Andreossy^ bjeSe
primio od Latour-MAubourga upravu francuske ambasade u Carigradu, sa naregjenjem da na Bosforu
korak za korakom izazove Austriji i Rusiji poteskoda
i
da Mahmuda prinudi na ponovni rat. Reis Efendi
otvoreno prizna internunciju da je sa Andr^ossyem
poveo dug razgovor o Dubrovniku. Francuski gjeneral
rusase sada sve to
predsastnik,

po

kod Porte sazdao

Ako

je

drugi jedan gjeneral, njegov

Talleyrandovijem
i

uputstvima,

uporno toliko godina podrzavao.

skrajne granice Carevine ne

se

mogu

odbrane, anajzad njihova sudbina ima da se

njemackim poljanama, neka

^

gjeneral

bio

ih

vise

da

rijesi

na

dajbudi vjerolomna

Metternichu, 10. Avgusta 1813.

Antoipe-Frangois Comte
i

d'

Andreossy,

u Castenaudaryu 6. Marta 1771 umr'o u

Septembra 1828. Ambasador u Londonu (1802),.

pisac, rogjen

Montaubanu 10.
u BeSu (1812) u Carigradu

(1813).

Andreossy.

241

Austrija ne prisvoji. Tursku treba, dakle, galvanizotreba je

vati,

za davno ukopana suze-

zagrijavati

Andreossy uvjeravase Reis Efendiju, da 6e

se Francuska prijateljski drzati u dubrovackom pitanju prema turskim zahtjevima. U ostalome, sa fenomenalnom prevrtljivos^u, Andreossy govorase turrenstva

skome ministru da je Francuska uzela Dubrovnik u

posjed samo kako bi ga ,,sacuvala od nedistijeh osvajaCkijeh namjera drugijeh sila !" Jo Andreossy uzimase na sebe duznost da pie u Pariz po torn predmetu i u smislu zelja Visoke Porte. Kako se francuska
trobojnica jednako vijala nad osvojenom teritorijom
Republike, a tek se dujase o namjerama Saveznika
da prenesu i na Jadransko More operacije protiv Napoleona, Stiirmer s razlogom porucivaSe Metternichu,

da

je

Andreossyeva

cijela

Austrije

da

je ta akcija

akcija

naperena protiv

jasno predskazanje gubitka

onijeh zemalja za Francusku Carevinu.^ Reis Efendi,

osokoljen francuskim obedanjima, navaljivaSe na inter-

nuncija

visoka.

Nadase

se,

poru<$ivase

mu

preko

prvoga dragomana, da Visoka Porta ne 6e imati raz-

BeCkim
Dvorom ma kakav neprijatan razgovor odnosno Dubrovnika. Stiirmer, neupucen u planove Saveznika,

loga da se zali na Cesara, ni da izmijeni sa

da se je Njegov UzviSeni
Gospodar uhvatio oruzja da povrati mir i svojim narodima i Evropi i da nista ne daje misliti da tezi na
povedanje svoje driave na raCun ma koje sile, a naj-

odgovarase neodregjeno,

manje na raCun Porte. Uskoravahu se, megjutijem,

dogagjaji. Saveznici bijahu u Francuskoj. Naredba
*

Metternichu,

L. Vojnovld,

10.

Oktobra.

Pad Dabroynika.

'^

Drugo Kirikovo

242

izdajstvo.

Beca da se osvoji Dalmacija, a s njom

i Dubrovnik.
Spremase se Milutinoviceva ekspedicija.
Ustanak bjese buknuo i uvelike se razmahnuo u dubrovackoj oblasti, sa otvorenom republikanskom sarom.
Metternich skretase internunciju paznju na nastojanja dubrovacke vlastele da uspostave domacu vladu.^
Stiirmer bijase na muci. Ni od kuda znaka, ni mobijase data iz

gucnosti tacnijih informacija da zadovolji Metternicha

i

njegovu

mogase

policiju.

Pomo<5

mu

dogje otkud se najmanje

nadati.

Onaj

isti

Levantinac, te je kao konsuo ved jednom

izdao Republiku, Fridrik Chirico glavom, banu

Januara Sturmeru u sobu. DoSao sam, reCe mu,
da Vam se bacim u narudje, da me obranite od eventualnijeh napadaja gjenerala Andr^ossya ako bi ovaj
poslanik ikada saznao da sam ja u dobrim odnosima
sa Muhib Efendijom, pregjaSnjim turskim poslanikom
u Parizu, i preko njega sa ministrima Porte Ovaj
izlijev covjeka koji se s razlogom smatraSe gorljivim
francuskim pristasom, koji gjeneralu Sebastianiju bjele
znatno olaksao predaju cijele dubrovaSke levantinske
bio
24.

trgovadke

mu

sile,

ispuni Stiirmera sa podozrenjem. Inter-

odgovori, da

uzima ziva

u njegovoj
zauzme, jer
je BeCki Dvor izvijesten o intrigama jedne partije u
Dubrovniku da uspostavi Republiku pomodu Porte
dije je partije Chirico u Carigradu drzan kao tajni
nuncij

sudbini, ali da ne

moze da

Ta
na turskoj

nagnala ih

agent.

je

udijela

se za njega

partija zadobila nekoliko zapovjednika

granici,

je

da se isprijece vojnim

^
Ova se Mettemichova depeSa, 17. Decembra 1813. izgubila.
Za nju znamo iz Stiirmerovoga izvjeStaja od 25. Januara 1814 br. 3.

Drugo Kirikovo

izdajstvo.

243

administrativnim mjerama austrijskoga Dvora nagnala

da zauzmu vojskom zemljiste te dijeli Dalmaciju

od Boke Kotorske tako, da je prekinut saobradaj iz-

ih je

Kako
mogao da uzme u

megju one

dvije oblasti.

Internuncij

bi,

nakon svega toga

zastitu

dubrovackoga

konsula? Ali Stiirmer ne htjede oduzeti svako nadanje

Kiriku. Bivsi se konsuo bjese stavio na put priznanja.

Trebalo ga je podrzavati

znala

cijeli

tok

,,intriga"

sokoliti

da

bi

dubrovaCke

Austrija savlastele

na

Bosforu. Polozaj njezin ne bijase nimalo jak. Borba

Napoleonom nedovrsena. Tolika pitanja nerijesena

i
Engleska, pa i sama Rusija, neraspolozene
prema teritorijalnim uvecavanjima Austrije. Partija

sa

Turska

imala vrlo pazljivo

igrati u Carigradu da se ne pou Dubrovniku vec drzalo u ruci.

Stiirmer, dakle, uputi Kirika na Portine ministre.
,,Ubjegjen, pise, da Porta ne ce privoljeti na njegove
zelje" on ce tako saznati sto ministri misle, jer tamo
bijase cvor situacije. Kiriko pade u zamku. On ukaza
Stiirmeru dva pisma pregjasnjega turskoga poslanika
Muhib Efendije ,,glavnoga saucesnika u cijelom pokretu i od iskona pravoga agenta Dubrovacke Re publike." U jednom pismu Muhib sokoljase Kirika i davase mu najprostranija nadanja u ostvarenje njegovijeh zelja
u drugome pismu najzivlje pozivase Kirika da se sastane sa Reisom, Galib Efendijom, a u
njegovu stanu, ali nocu da bi izbjegao policajnome
nadzoru. U jednom dodatku, Muhib primiruje Kirika

se

kvari

tamo

sto se

odnosno jednog pitanja

srcu,

biva

vadkoga

te

ovome

najviSe lezase

na

odnosno naimenovanja bududega dubro-

konsula.

Ko

bi

mogao

biti

taj

va konku-

Drugo Kirikovo

244

renat na koga

prizna da

bi

Muhib
mogao

cilja?

izdajstvo.

zapita ga Stiirmer. Kiriko

glavom Miho Bozovi6,

biti

koji,

ma

da je otpravnik poslova Nj. V. Pruskoga Krai j a,

ipak nastojava na celu jedne stranke da ga istisne.
Zavjesa

se,

Kirika.

Ovo

bijase

porazi

bijahu

Na prelomu izmegju

koje naginjase zapadu

upravo po-

Kirikovoga prinemaganja za

sutina

Francuski

Republiku.

mana

pridizase.

dakle,

lazna ta^ka

ohladili

novijeh diplomatskijeh

galo-

staroga gospodstva

kom-

binacija Kiriko se, kao hitar Levantinac, spremae za

svaku eventualnost.
i

vaskrsla?

prezreti

zato najposlije ne bi Republika

Kiriko ne mogae

eventualnosti,

toj

vanredne materijalne

koristi

koje donoae

mu pak saon ve6 sada bacae podozrenje

na Bozovida, neokaljanoga i nesebeznaloga patriotu
koji, kako vidjesmo, poznavaSe sva Kirikova izdajstva,
kome Republika bjese povjerila svoje zastupanje u
vijest nije bila

Carigradu

Kako

konsulat u Carigradu.

dubrovadki

dista,

izvigjaj

Kiriko ve krivice.

Stiirmera sve to vie inter esovahu Kirikova otkrida. Zapita ga, radi

li

u izvrSenju

stava svoje vlade? Kiriko

nema

mu

prizna da ve6 odavna

glasa od svojijeh stareSina

Stiirmer sazna da ga je

naro6itijeh uput-

Republika,

nije

zbog

mario da
felonije,

da on radi iz ciste patriotske

Ijubavi, a na osnovu uputstava mjeseca Aprila pregjanje godine (!), jednoga pisma grafa Ayale od 17.
odbacila od sebe

Decembra na

ali

Miha

Bozovida,

Knez

najzad na osnovu

dao Porti .0
ustanku Dubrovcana, o istaknucu zastave Sv. Vlaha,
o Boninoj misiji u Trst i u Bee. Kiriko davaSe Stiirinformacija

koje

Vlaski

bijase

Drugo Kirikovo

meru prvu

izdajstvo.

vijest o kapitulaciji

245

francuskoga garni zona

prevezenoga u Barletu na dubrovackim brodovima,

poteskodama engleskoga zapovjednika, da prizna
zastavu Sv. Vlaha i najzad o njegovu pristanku
na ponovne molbe Senata. Kiriko prikrivase pravi
uzrok nedostajanja instrukcija iz Dubrovnika i
kicase se pismima na Bozovica kojega ipak scase
da istisne iz prava na zastupanje dubrovackijeh interesa
Sto se tice dogagjaja na granici, on se zaklinjase Stiirmeru da o njima nista ne zna. Sto vise,
savjetovase Porti da se zadovolji ponovnim uvjeravanjima francuske vlade da ce Dubrovacka Republika
zadobiti svoju staru politicku egzistenciju. Tako do!

vrsi Kirikov

razgovor

Internuncijom. Pregjanji se

konsuo uputi na no6ni sastanak sa Reis Efendijom,

obecavsi Stiirmeru da ce ga o svemu izvijestiti.
1 odrza rijec.
Evo kako, po konsulovom pricanju,
bjese

tekao

strom.

njegov razgovor

Reis Efendi

odma

namisli Dubrovcana da se
sile.

,,Portina

sa

Portinijem

mini-

u pocetku ogradi protiv

uteku zastiti kakve druge
osigurana i Varna i Vasim

se

Vam je, rece,

A to neka Vam

sunarodnicima.

bude dosta. Bosanski

Paa dobio nalog da nas izvijesti o pravom stanju
stvari i o dagagjajima u Dubrovniku. Depese toga
namjesnika ne mogu zadocniti. Megjutijem, poslacemo
mu hitnu naredbu da svim mogucim sredstvima potpomogne uspostavljenje politidke egzistencije Reje

publike." Galib Efendi zakljudi traze<5i od Kirika da

mu

ontsLS sastavi detaljiran

vaznom

memorandum o tom tako

odma sutradan podnijeti

dogagjaju, jer 6e ga

Njegovu VeliSanstvu.

Drugo Kirikovo

246

izdajstvo.

memoranduma,

Stiirmer zatrazi od Kirika kopiju

ali

mu

ga

hitri

Levantinac ne dade,

jer

da

je

redigovan

na turskom jeziku, i one iste noci poslat Galib Efendiji.

Ali mu, mjesto toga, obeca da ce mu predati promemoriju o svom dotadasnjemu postupanju u toj
narocito
stvari od samoga pocetka. Stiirmer ponovno
i

konstatova da

je

Kiriko odrzao rijec

Metternichu

promemorija izrece nagagjanje da je

mozda jedino na Bosforu upudeno
u Kirikove spletke, jer je prvi engleski dragoman,
sprovodedi taj

englesko poslanstvo

Pisani, Kirikov pouzdanik.

Memorandum

pregjasnjega

dubrovackoga konsula^ bijase jedna apologija svoga

postupanja,

opste uzvisivanje svoje Ijubavi k onoj

otadzbini koju u Carigradu bjeSe predao vezanu gje-

neralu Sebastianiju.
Sto se

ovoga nimalo

On

da dokaze Stiirmeru,

se trudi

nije ticalo,

da

je protiv Sebastia-

nijevog nasilja otvoreno protestovao,

lazi
i

ali

letimice pre-

preko predaje konsulata francuskome gjeneralu

preko svoje sedmogodisnje sluzbe francuskome uzur-

mu bjese stalo da se pred austrijskim

zastupnikom opere od saucesca u politici sadasnjega
Cesarovoga neprijatelja. Ali je najinteresantnije sto
Kiriko priCa o svojim odnosima sa Muhib Efendijom.
Ovaj diplomata donese iz Pariza pismo francuskoga
ministra inostranijeh djela u kome Francuska svecano
priznavase Porti sva suzerenska prava nad nekadasnjom Dubrovackom Drzavom. Po Kirikovom uvjeravanju ovaj dokumenat rasplamti patriotizam pregjasnjega konsula koji od to doba, biva od god. 1812,
patoru. Odevidno

Lettre de Mr. F. Chirico a S. E.

Constantinople, 25. jauvier.

Ibid.

1'

Internonce de Stiirmer

Drugo Kirikovo

izdajstvo.

247

ustade svim svojim silama na obranu slobode Republike.

svojoj nehoticnoj bezazlenosti ovo je pri-

Drugim rijecima, on se zagrijava

Dubrovnik otkada je nagnula sreca Francuske
k zapadu i otkad se moze, sa malo vjerovatnosti, drzati, da vaskrs Dubrovnika nije simericno nadanje
Zacuvsi za praski kongres, Porta se rijesi da iznese
tamo pitanje o Dubrovniku. AH praski kongres bi
mrtvorogjeno dijete. Porta nije mogla vise racunati na
sadjejstvo Evrope. I tada, u Avgustu one iste godine
znanje jedinstveno

za

18 13, Sultan

Oblast
bi
t.

Mahmud

da sluzbeno

joj

ili

j.

od

ovdje u Carigradu

Francuske Dubrovacku
tamo u Parizu, kako

ili

uzre

Heiet Asliesi

povratile

stvari

se

uputi Hatiserif Porti naregjujuci

zatrazi

u pregjasnje stanje. Ali se pregovori vukose do

Novembra bez uspjeha. Muftija

za Dubrovnik.

se zivo interesovaSe

Na njegov nagovor

Veliki Vezir uputi

Napoleonu pismo. Reis uvjeravase Kirika da

Pariza iscekuje odgovor svakoga casa. Bijase
riko

svijesan

zalibog, ne

krivicnosti

mozemo

sto je iskljuceno,

zati,

ovijeh

otkrica?

posumnjati. Drukcije

svojatanjima Austrije

se
li

iz

Ki-

tome,

bi imali dr-

da Kiriko nije nista znao o

o ulazu njezinijeh trupa u

Dubrovnik. Ali nas on sam rjesava od grize savijesti

braneci se od sumnje da bi on stogod znao za do-

gagjaje na dubrovackoj granici

zastitu,
^

i stavljajuci sebe pod

upravo se preporucujuci Cesarovoj milosti.^

,,Vos

nobles

sentiments

que Votre Excellence

me

un bon aspect,

et

Haute protection
passim.

et de

personnels

m'assurent d'avance

mettra aux pieds de Sa Majeste

que j'aurai

le

sous

bonheur de jouir de Sa

Votre bienveuillance." Lettre de Mr. Chirico,

Stiirmerovi razgovori s Portom.

248

Kiriko se s pravom mogao nadati i jednome i drugome. Njegovo izdajstvo zapoceto pod tako sjajnim
auspicijama god. 1807, pod isto tako sjajnim auspicijima zaokruzavase se god. 181 4. ,,Voltava di casacca"
bio bi rekao seidentista Stijepo Gradi ,,da Francia ad
Austria'*.

Sada

je

Metternich znao od prilike sve. Porta,

Francuska, a mozda
pitanje otvorenim.

On

Engleska, smatrahu dubrovacko

sada mogase da kod saveznika

da u Ilirske Provincije precutno bude

Dubrovnik. Zar da se za takve sitnice Sa-

zivlje uznastoji

ukljuCen

ve znici u odi ulaza u Pariz posvade?

U
mera

prvijem februarskijem dnevima, izmegju

Stiir-

Reis Efendije dogje do ozbiljnijeh objasnjenja

odnosno Dubrovnika. ,,Moj predSastnik, Nazer Mu-

prvom austrijskom dragomora da Vam je o tom predmetu

stafa Efendi, rede ministar

manu Karlu

Testi,

Dubrovdani su pro6erali Francuze iz

svoje zemlje, podigli su narodnu zastavu i sad opet
itu Portinu zaStitu koju uzivahu od 500 godina. J a
ve6

govorio.

Vas sluzbeno molim da o tome izvijestite Internuncija

da bi on stavio to do znanja svome Dvoru i ja ga ujedno
molim da austrijskim gjeneralima u Dalmaciji izda
naredbe u ovom smislu."^ Testa priznade da mu je
pregjasnji Reis govorio o

zapita

prava kad
drzali

tom predmetu,

ali

,,zasto,

ministra, Porta nije trazila svoja suzerenska

je jo

teritoriju

na vrijeme
Republike?

bilo

t.

Ako

j.

se

kad su Francuzi
je u ono doba

Porta sa svojim pasivnim drzanjem odrekla svojijeh

Stiirmer Metternichu 10. Februara, br. 4 P.

S.

II.

Stiirmerovi razgovori s Portom.

249

suzerenskijeh prava, toliko manje ima to pravo sada,

u ovom ratnom stanju izmegju nas i Francuske, kada

mi neosporno pravo imamo da neprijatelja napadnemo
gdje ga god nagjemo. Suvise, Porta bi se nasla u
ocitoj protivurjecnosti sama sobom i sa opstim zakonima neutraliteta, osporavajudi nama sada vojne
operacije, dok je prije sa najvedom indiferencijom
i

apatijom podnosila okupaciju onoga grada

teritorije.*'

Galib Efendi upade Testi

testuje protiv supstantiva

rijed

njezine

da pro-

,,indiferencija". Ne, Porta

u kom trenutku bila indiferentna prema sudDubrovnika. Muhib Efendi u Parizu nekoliko je

nije ni
bini

puta

protestovao

govarase
i

mu

se

da

protiv
je ta

Republike.

okupacije

okupacija samo

Od-

trenutna

da 6e se po miru Porta povratiti u sva svoja prava.

Ali sada su se, rece, izmijenule stvari. Dubrovcani su

se

sami svojim silama

rijesili

Francuza, oni opet itu

i u glavni
odlukama Re-

Portinu zaStitu, poslali su izaslanstvo u Be6

kvartir

Saveznika da ih

izvijesti

Zar Internunciju nije o tome nista poznato?

imase od Stiirmera uputstva za svaku
eventualnost, na to tako kategori^no pitanje odgovori
diver zijom. Internuncij, po njegovu saznanju, tek
je u najnovije vrijeme saznao da u Dubrovniku postoje d V i j e s t r a n k e. On je dobio naredbu da se
pozali Porti na neke spletke jedne od te dvije frakcije
koja radi kod turskijeh zapovjednika da zauzmu
enclave Klek i Sutorinu kako bi sprijecili saobra6aj
izmegju Dalmacije i Boke Kotorske. O kakvom pismu
na austrijske gjenerale ne mogae da bude ni govora.
To je tako apsurdna stvar, da on, Testa, ne moie
publike.

Testa, koji

Stiirmerovi razgovori s Portom.

250

Internunciju o tome ni da progovori. Prvi dragoman

htjede sa svoje strane nagnati Reis Efendiju da uputi

notu Metternichu odnosno Dubrovnika,

odrece pismo. Turski ministar prozre

ali

sad Galib

mozda zamku

Metternich scase da se otrese dosadnoga pitanja

mjenom

nota.

Ne, rece ministar, ne

moze

biti,

iz-

dok

ne dobijemo tacan izvjestaj o stanju stvari u Dubrovniku. Na toj se rijeci prekidose razgovori sa prvim

dragomanom. Stiirmeru ne preostajase drugo nego

li

da mirno saceka razvijanje dogagjaja i da prepusti

Metternichu glavnu akciju. Pa jos nesto. Internuncij
imase da prati dogagjaje u dubrovackoj koloniji u
Carigradu, jakoj po bogatstvu i po mnogostrucnim

vezama

sa trgovinom svijeh ostalijeh sila u Levanti.

Stiirmer konstatovase da

depesi na Metternicha,

su DubrovCani, naroCito pomorci, razdvojeni

se

drze

Kirikovijeh

,,zabluda"

(errements),

jedni

dok

se

manji dio, jednako priznaju francuskim sljedbenicima. Andreossy se drzase dvolicno s jedne strane
uckase Portu protiv Austrije, z druge strane prekidase
sa Kirikom i sa njegovom porodicom svaku drutvenu
drugi,

vezu.
Stizahu, megjutijem,

u Carigrad

glasovi sve jedan

drugoga za Francuze. Saveznici bijahu

pregazili Rajnu, prenijeli rat na francusku teritoriju,

neprijatniji od

Napoleon prinugjen na cisto defenzivan rat. Uz prkos

MontChampauberta
pobjedama kod Brienna
miraila, Vauchampsa, Car Francuza ne mogase da
,

razbije zeljezni pojas koji se sa svake strane suzavase

protiv njega
vijesti

protiv Francuske.

na Bosfor, tako

Kako pridolazahu ove

se Porta, uprepascena, odricase

Stiirmerovi razgovori

posljednjijeh nadanja

Portom.

251

u nepobjedimost Napoleonovu.

Portini ministri izmijenise ton govora.

Mahmud,

koji

novim vojnim iznenagjenjima, pocimase da se mudro savija pred jacim prilikama.

pise Stiirmer Metter,,Dozvoljeno mi je vjerovati,
nichu^, da Reis Efendi i sam osjeca svu komicnu
stranu Portinijeh zahtjeva na suzerenstvo nad Dubrovnikom
reklo bi se da se stidi da sam o tome
govori, nego je uputio Portinoga dragomana
kako
ne bi izgledalo da je taj predmet smetnuo s uma, da
mi re6e da li mi je poznato da su austrijske trupe
usle u Dubrovnik i smatram li ja okupaciju ovoga
do tada prijecase

grada saglasivom sa duznostima prijateljstva

susjedstva

prema

Porti. J a

mu

dobra

odgovorih preko Por-

tinoga prvoga tumaca, gospodina Argyropula, da

zaista primio

ovakvu

istu vijest

sam

da sasvijem prirodno

trupe Njegova Velicanstva

napadnu neprijatelja gdje ga god

nalazim da

na g
bi

u.

trupe napale Francuze cak

austrijske

davskoj
govori
i

Tako, dakle, odvrati Argyropulo

Testi,

Vlaskoj da ih tamo nagju? Razumije

Testa,

sta vise,

same Turke da

ovi

imale

bi

da

u Mol-

se,

od-

pravo da napadnu

prime francusku vojsku u svoju

zemlju." Riskirana je bila ova teza. Ali sa svojom

iperbolicnoscu
ziju

mogase

djejstvovati

na tromu fanta-

Turaka. Sutradan, Reis Efendi ne odgovori Testi

nita.

Bjese

li

ga Stiirmerov ton zastrasio

ad melius consilium

ili

je

poznati

sanskoga pae, stigavSi Porti,

nam

vratio

izvjeStaj bo-

uzdrmao sangvinicna

njezina nadanja u sadjejstvo Engleske, u mirno je^

26. Februara, br. 5.

Stiirmerovi razgovori s Portom.

252

moguce

dino

drago

bilo,

rjesenje

zamijeni Esseid
i

spornoga

Reis Efendi se pritaji

Muhamed Seyda

Kakomu-

pitanja?

u6uta.

skoro ga

koji produzi dutanje

bjehu usli u
opimae velikoga osvaNapoleona na Elbu, uspostavili
pod imenom Luja XVIII na

ne bez jakijeh razloga,

jer saveznici

Pariz, bjehu razdijelili spoliae

jaCa, bjehu otpravili

Comte de Provence
francuski

prijesto

sve

za iduci veliki

pripravili

kongres u Becu. Bosfor u Avgustu odjekivase od veselijeh usklika,

od

pucnjave

muzara

vatrometa

u znak raza zakljucenje pariskoga mira. Po kudama se

domovi poslanika bijahu

dosti

se

rasvijetlili

vigjahu alegoriCni transparent!, razdavahu se prigodne

pjesme, epigrafe.

jedncj Odi, na njemac^kome jeziku,

bezimeni pjesnik slavljase pod natpisom

Horacija

iz

Perrupit Achaeronta Herculeus labor

Nil mortalibus

arduum

est,

(Lib.

povratak Bozice Pravde na zemlju

Bellona weichet

Oda

III)

Themis der Schirmerin

Der Eintracht Band umschlingt

Die weise Gottin

heiligt

die Befeindeten

wieder

Recht und Gerechtigkeit, Macht und Sitte.^

U ovom op stem raspolozenju duhova Reis Efendi
da pise austrijskome ministru inostranijeh
djela, obazrivo, istocnjacki. Sred arabeske komplimenata odvajase se u pismu od 31. Avgusta ovo mjesto
se rijei

,,Kako 6e stara ravnoteza izmegju Veliki j eh Sila imati

^

Der Friede mit Frankreich gefeyert

im Sommermonde 18 14.

in

Constantinopel,

Stiirmerovi razgovori s Portom.

da bude uspostavljena, imalo

i

Visoka Porta

biti

bi

253

se zakljuciti

da 6e

povracena u svoja stara prava

da 6e neprikosnovenost njezinijeh zemalja, kako

bijase pred ratom, biti garantovana poput one ostalijeh

drzava".^

ugovor

Porta

ocevidno

na Dubrovnik,

all

na bukurestski
nemase odvaznosti da to

misljaSe

jasno izrece.

Kako cemo na drugome mjestu

vidjeti,

Portu zastupati na beckome kongresu,

ne ce narocito

iskljuciti. Ali

kako ne

ma

niko ne

da

je

<^e

niko

bijae uzela sa-

ucesda u ustanku naroda protiv Napoleona, Sultan se

bojase da ce

mu

sile

izricno odre^i pravo

na

liljanje

svoga poklisara u Be6. Stiirmer se dugjase da turska

i muSi se kako bi
ovu novu taktiku. Desetoga Oktobra pile
Metternichu da Porta, po svoj vjerovatnosti, ostavlja
stvar na Francuskoj i na velikoj vedini dubrovacke
vlastele koja radi za povratak Republike u starom
obliku. Francuska se jasno i u vise puta izjavila da
je okupacija Dubrovnika bila trenutna i diktovana
prostijem vojnijem pobudama. Ona priznaje suzerenska prava Turske na DubrovaCku Republiku. ,,U
ostalome, zakljuduje Internuncij, nije moja stvar da
rjeSavam o definitivnoj sudbini Dubrovnika, za koji,
megjutijem, moram drfati, prema Patentu Njegova
Velicanstva, da je prisajedinjen Austrijskoj Monarhiji
ali ako Vae Visodanstvo misli da izda naredbe
odnosno Dubrovdana nastanjenijeh u Levanti i njihovijeh brodova, ja sam duzan unaprijed izvijestiti Vae

vlada ne govori vise o Dubrovniku

objasnio

B. D. A. ibid.

Dubrovcani u Levanti.

254

ambasada

Visocanstvo da 6e Francuska
likijeh

stavljati ve-

zaprjeka izvrsenju tijeh naredaba." Izvjestaji

koje Sturmer primase od konsulata u Levanti

suvise

opravdavahu njegova strahovanja. Dubrovcani u Levanti, kao po nekoj zajednickoj lozinci, odricahu polaganje zakletve vjernosti Cesaru.
Austrijski konsuo

Na

Bertrand

iz

Tako

n. pr. javljase

Smirne,

sajedinjenijeh

nasljednijem

Oktobra

i.

poziv upucen stanovnicima zemalja

ostrva pri-

zemljama Njegova Car-

skoga Velicanstva, da poloze zakletvu vjernosti Cesaru, odazvase se nekoliko Dalmatinaca, Bokelja i
ostalijeh

podanika

Ilirskijeh

,,ali

se

Dubrovcanin ne prikaza. U

nijedan

ovoj luci nji-

hovo odusevljenje za pregjaSnju francusku vladu i nemrznja prema Austriji i suvise se jasno dokumentovase. Ovaj narod ho6e da saCeka rjesenje
beckoga kongresa pa da se izjasni. Francuski konsuo
otvoreno zasticava Dubrovcane. Rekli su mi da po
njegovu nagovoru nijedan Dubrovcanin nije htio da
utoljiva

im

dogje u austrijsku kancelariju. Pokazao

pariskoga ugovora po

kome im

rok da se rijese u koju

li

je

cL

XVII

se ostavlja sestogodisnji

ce zemlju da se sklone."

Konsuo trazaSe od Internuncija uputstava. Ali Sturmer

mogao nista u onom trenutku da uCini. I on

nije
i

Metternich bijahu prinugjeni da sacekaju rjeenje

kongresa, pa da u djelo privedu na Istoku ono sto

bijahu

svrsili

u Dubrovniku. Lakse

republikansku vladu,

nego

li

bijase

unistiti

zadaviti

njezine

veze

na vodama gdje su Dubrovcani od nezapam6enijeh vremena predstavljali jedan dio trgovinske

tradicije

politicke sisteme

Istoka.

Teziste situacije nalazase

Mahmud

se orjentira

Austriji.

255

u Becu. Svi problemi na Bosforu bijahu zamukli u iscekivanju rjeSenja visoke skupstine. Sultan
Mahmud uvigjase da je jedina Austrija u stanju da
ga zastiti od agresivne politike Aleksandra I. Francuska nije vise brojila, Engleska se kroz konserva-

se sada

tivce

Wellingtona

Castlereagha,

Metternichovoj Austriji.

tanu drugo nego

li

vackom

kom

pitanju u

da,

bila

pridruzila

Ne preostajase, dakle, Suluz prkos neprijatnom dubro-

se opet

ne scase odredi svojijeh

prava, stavi sva svoja nadanja u Cesara. Internuncij

izvijesti

Metternicha

10.

Novembra da

je

Sultan Ve-

likome Veziru u audi j end ji rekao ove svecane rijeci

,,Otkadsam stupio na prijesto, nijesam nikad posum:

njao u lojalnost Austrije.

Njezina uvjeravanja da se

Osmanskoga Carstva u toliko su

mi u dandanasnji dragocjenija sto su mi data u trenutku kad se u Becu rjesavaju interesi sviju sila.
interesuje za sudbinu

Prokazivanja zlomislenika ne ce imati nikada srece

kod mene." Iz toga izvogjase Stiirmer, da je Porta
u strahu za kongresove zakljucke, jer zna dobro da
joj njezina neutralnost ne daje velikijeh prava na
blagodati mira i da ce zakljucci kongresa biti neopozivi. ,,Sva su njezina nadanja osnovana na Austriji
i

me

o toj

stvari Reis Efendi

neprekidno uvjerava.**

ali
svojatanja suzerenstva nad Dubrovovako srdacni odnosi sa Austrijom ne mogahu
se saglasavati. Slom jedne ili druge politike bijaSe u

Jeste,

nikom

najkra^e vrijeme neizbjezan.

GLAVA CETVRTA.

BEC

CARIGRAD.
(1815).

L. VoJnoTli,

Pad Dnbroynlk*.

17

Glava

cetvrta.

L
Pred nesrecama velikijeh nesrece malijeh i snishodljivijeh blijede i iscezavaju. Kad ovjencane glave

pa i u samome vijeku filantropije

malo se ko
osvrce na sakrivene bolove slabijeh i zaboravljenijeh

trpe,

opcina. Venecija, Carica

Kraljevina Poljska,

Istoka,

ovim
ugusenje Dubrov-

nepravde u6injene Saskoj, Belgiji, sto je pred

katastrofama smrt Gjenove, sto

nika?

,,Pucke

li

predradsude

odgovorice

lord

na koje se samo tada moze obratiti

paznja kad im ne stoje na putu sigurni ciljevi o p s t a
je sigurnost Evrope trazila da se nasilje ucini osjecajima Gjenoveza." Ali ako pred ovim opstim i velikim crtama ginu imponderabilia, ona mala politiSka
udruzenja koja mogahu nestati iznenadnim pohodom
Castlereagh^

dva,

tri

istorije

bataljona, nije to sve jedno pred filozofijom

koja se ne mjeri na bataljone, a nije ni sve

jedno za rasu od nekoliko milijona koja u looo godina

evropskoga

zivota

bjese

uspjela

da na moru rodi

dajbudi jednim izbranim cvijetom svoje duse. Talley-

Napoleonovom padu
kad njegova veliCina bijae ozbiljno ugrozena, spominjae u jednom diplomatskom aktu upudenome
rand, koji rado moralizovase po
i

Sjednica engleskoga ddnjega

doma (House

od 20. Marta 1815, Kliiber, VII, 162.

of

Commons)

26o

Pristupanje.

Metternichu, da nije sve politicka statistika u pitanju

i
pozivljase se na pisca ,,Duha Zakona*'.
Atina" bjese napisao Montesquieu ,,raspolagala je
istim silama i dok vladase sa tolikom slavom i kad sa
toliko srama po6e da sluzi. Imala je 20.000 gragjana

ravnote2e

kad Grdku odbrani od Persijanaca, kad ospori Sparti

Carstvo i napade Siciliju
a imala je i 20.000 kad ih
Demetrij Falerski izbroji, kako se na pazaru broje
;

robovi."^

Sam

Aleksandar

Talleyrandu da je
(les

,,interes

I,

koji,

Evrope

convenances de I'Europe sont

klamaciji

Poljacima,'^ uzbugjen,

vidud, govorae

prava"

jedini izvor
le

u pro-

droit)

kao Faust, vizijom

malu Kra-

srede naroda, prikazivase novo osnovanu

kovsku Republiku kao sretnu drzavicu koja ce

zastitom Velikijeh Sila osloboditeljica

,,pod
Ijica

iskljuCivo

posvetiti

Stinama, trgovini

znanostima,

industriji"

lijepijem

ba ono

se

prijate-

6emu

vje-

se do

posljednjega trenutka nadao Dubrovnik, taj nesugjeni

jadranski

Krakov.

Ali ono sto je

ovim velikim gosparima

bila do-

i kao neki ugodni muzikalni intermezzo

u surovoj borbi kolektivnosti protiv malijeh prista-

kolica

niSta Ljepote

i Mira,
za nas je to ba cijela povijest,
ova povijest Cije posljednje stranice ispisujemo. Mi
demo, dakle, vidjeti iz precutnoga zrtvovanja Dubrovnika
kao Sto i iz paralelnoga sjajnoga pogreba
Gjenove
ciljeve, pobude, zabrinutosti, duh onoga
znamenitoga kongresa koji samo tim sto je uvrijedio

1 Lettre du Prince de
Talleyrand au Prince de Metternich
du 19 d^embre 1814, Angeberg, II, 540.
2 25. Maja 1815, Angeberg, III, 1224.

261

Pristupanje.

Evropi vise od 30 godina

a ne s r e c e, jer se mir

zajam6io

dusa,

toliko

je

i r
Govorimo
osnovan na dugome nizu uvreda i nepravda, na prodaji naroda, ne moze nazvati ni dobrocinstvom, ni

mira.

srecom.

pocetku, da nijesu najbolji dubrovacki drzav-

kao carobnom sibikom prikovani na morbili

bi,
vjestom akcijom i jakim pokretom, obratili na sebe paznju one iste Francuske,
koja sad, po uspostavljenju stare Bourbonske dinastije,
nici ostali

skoj

obali,

jedinstvenom

ironijom

brani^em slabijeh

Saveznici

istorije,

bjese

proglasila

se

skromnijeh drzavica u Evropi.

Austrija, Engleska,

Pruska

Rusija

bijahu odlucili da ce sami, bez sadjejstva Francuske,

sva najkrupnija pitanja, narocito poslove koji

rijesiti

se

odnosahu na Italiju, Poljsku i Njemacku. Tako je

u pariskome ugovoru (cl. i. tajni) bilo i za-

zaista

biljezeno

zemalja

,,Raspored

Carevini bice izvrsen

koju su savezne

Sile

otetijeh

Francuskoj

na kongresu, ali na o s n o v i
izmegju sebe unaprijed odredile

(sur les bases arretees par les puissances alliees entre

elles).

Dakle, Francuska iskljucena, Spanija, Portugal,

Svedska

dr.

izvan pitanja.

Tako

stajase stvar 23.

Septembra 1814 kad ono Milutinovic izvrsi nad vlastelom svoj ,,Coup de Jarnac". Francuzima i Spanjolcima se prosto saopstavase ,,znanja
radi"

da ce

,,sva pitanja

Velike

Cetiri

1 j

upravljanja

izmegju sebe

rijeiti

koja se odnose na velike interese Evrope,

dakle uzajmiCne odnose

polaganje

Sile

zemljama
a d m n
i

Sila,

odregjenje granica

provizorno
i

s t r o

v a n

ras-

zapremod savez-

Francuska

262

kongres.

nijeh drzava".

to li drugo govorase protestadubrovacke vlastele? ,,Provizorna okupacija, do

cija

rjeSenja Velikijeh Sila".

Trebalo
prestiz,

je

da Francuska spasi sebe, svoj ugled,

mjesto u Evropi, ugled svoga kralja

narocito

kralje-

onoga nesretnoga Saskoga

vladaoca Fridriha Avgusta I koji, zbog svoje prevelike
vjernosti Napoleonu, kao zarobljenik u Berlinu iscekivase kada 6e da mu se saopsti presuda, kojom je
Saska izbrisana iz politicke evropske karte. Sve to
Lujo XVIII naprti na legja Talleyrandu, prvome
svome punomodniku na kongresu. Knez od Beneventa krene put Bea nosedi u sanduku prostrane
vijeh rogjaka

instrukcije, cija se analiza

da su se konsekventno
djelo

privele,

mogahu

namece nasemu

poslu, jer

do posljednjijeh zakljuSaka u
biti

za Dubrovnik polazna

tacka politickoga vaskrsa.^

Sa izrednom vjestinom, Francuska, koja do jucer

bjese bila zloduh legitimiteta, sada ustajase na
njegovu obranu. Legitimitet na cijeloj liniji, za male
i za velike, a za male jos vise jer oni, pred pohljepama
velikijeh drzava,
se princip prvo

nemaju druge obrane do ove. I taj

prvo ima ispoljavati u obrazovanju

kongresa. Nijedna skupstina, imajuci izvijesni mandat,

ne moze nista legitimnoga da stvori ako nije legitimno sastavljena, pa, usljed toga, ne smije da bude
iskljucen iz nje ko ima prava da u njoj sjedi, a ko ga
nema ne smije da u nju bude pripusten. Sve drzave,
velike
^

male, angazovane u ratu, koji je ugovorom

Instructions du Roi

Louis

XVIII a son Ambassade au

Congres d Vienne, septembre, 1814,

Angeberg

I,

215

238.

Luja XVIII.

Instrukcije

263

od 30. Maja kraju priveden, imaju prava da posalju

punomocnike na kongres. A ko nije u ratu bio anSvi, veliki i mali, osim Turskei viRepublika San Marino se ne broji.^ Najmanje drzavice, za koje bi mnogi htjeli da se iskljuce,
gotovo se sve nalaze u Njemackoj. Interes mali j eh
drzava interes je Francuske. Sve bi htjele da sacuvaju
svoju politicku egzistenciju, Francuska hoce da je

gazovan?^
c

r s

e.

sacuvaju. Kraljevi ce se poslanici^ protiviti iskljuCenju

punomocnika jedne male drzave, angazovane u posljednjemu ratu, pod izgovorom da je ta drzava

m a-

e n a. Dva osnovna nacela imaju da rukovode poslanike na kongresu

1. Osvojenje (la conquSte) ne moze stvoriti suverenstvo i ovo ne moze pre6i na osvajada, ako mu ga
1

sam suveren

nije ustupio

Nema

2.

suverenstva

za druge drzave nego u

koliko su ga ove priznale.

Ako
Ali

je

zemlja osvojena, cesija

moguda.

je uvijek

ona nicim drugim ne moze da

se nadoknadi, ni

zamijeni.
Mi analizujemo

instrukcije

slijedimo

tok rezonovanja

francuske vlade.
*

61Q
A

11.002).

kilom.

ipak

u redu Drzava,
Girardin,

,,nije

je

od prilike u ono doba 8.000 stanovnika (sada

ova Republika nezavisna, u Almanach de Gotha

sretna da je slobodna

nam

poznato da

je

kako rete

i,

Saint-Marc

ikada trazila prisajedinjenje

Kraljevini Italiji". Inaugurisanje San Marinskoga ,,Dvora"

XIV

stilu

vijeka bi proslavljeno o tragu desetak godina velikim sve-

danostima koje uveliCa govorom o

rijeci

,,Libertas"

kojeni Carducci.
'^

Talleyrand, Dalberg, la Tour du Pin

Noailles.

sada upo-

Uzmimo

jednu

Sloboda
traje,

za

njoj

je

je

takva njezina priroda.

preduslov zivota,

nema mogudnosti da
cigli

Njenim osvojenjem,

republiku.

suveren ne postoji vise, jer

ni

XVIII.

Instrukcije Luja

264

jedan as. Cesija

pa dok osvajanje

republika bude slobodna

usljed toga,

je,

nemoguda.

moze da

Ali zar slijedi da se pravo osvajanja

pro-

vrgne u pravo suverenstvo? Nikako. Suverenstvo

u javnome pravu Evrope,

sto

privatna vlastina

je,

gragjanskome drustvu. Zemlja pod osvojenjem, a bez

suverena, i imanje bez gospodara suupraznjena
d o b r a, pa kako je nacelo javnoga evropskoga prava
da se suverenstvo ne mo^e da ste6e samim faktom
osvajanja, ako je cesija nemogu6a, treba je neCim
zamijeniti. Nju moze zamijeniti samo s a n k c i j a
Evrope. Ali trede naCelo javnoga evropskoga prava
jeste ovo, da cesija ili odreka mora da bude s 1 ob o d n a, drukdije je nistavna.
Oslobogjenje jedne osvojene ze1 j e,
ma kako se ono izvrsilo, povrada u isti 6as
suverenu posjed, a republici svoju egzis t e n c i j u. I jedan i drugi zadobivaju opet ono sto je

njihovo

bilo.

Gradovi Liibeck, Bremen,

Hamburg, po raspustu

Carstva Njemackoga vracaju se svojoj

Danzig (Gdansko) postao

miru.
i

Republike

je

Slobodan

Valaiska,^

Dubrovacka

nezavisnosti.

po

Gjenoveska,

filsitskome

Lukeska,

nezavisne su od vjekova. Sve su

ove Republike pale pod udarcima osvajaca. Nijedna nije

cedirala svoje suverenstvo, osim

kao punovazni oni

^

akti

kojima

ako se ne smatraju
Gjenova i Lucca

se

Sada kanton Svicarske konfederacije.

XVIII.

Instrukcije Luja

265

same toboze predadose.^ One koje u ovom trenutku

nijesu pod kakvom tugjom silom i kojima nijedna
tugja sila ne upravlja, vratile su se na ono sto su
bile prije
mogu da budu zastupane na kongresu.
Druge ne mogu.
i

Vladalac, produzuje spis kraljem potpisan, koji

sebi prisvaja suverenstva

mu

nad osvojenom zemljom koja

suverenstvo nije ustupila, otimac

Ako mu

je ta

je.

zemlja prije pripadala,

zemlja upraznjena (vacante) otimacina

ozna,

ali je

vazda otimacina

mu

ne moze

ili

ako

manje

je

dati

je

odi-

nikakva

legitimna prava.

Uopce vazice ovo

pravilo

Svaki onaj vladalac

kome nad zemljama angazovanim u posljednjem

ratu

prinadlezi pravo suverenstva opcenito priznato, (bile

sad te zemlje osvojene

ili

kako

ne),

one drzave

koje za rata ostadose slobodne, a koji (vladar) bi u

angazovan i jednako je sada Slobodan, moze

drugi ne mogu.^
punomodnika na kongresu

ratu

imati

gu

Lcs republiques du Valais, de Genes, de Lucques, de

e r^taient depuis des siecles. Toutes sont

quete,

a moins qu'on ne regarde

lesquels Genes et

comme

Lucques parurent

se

tomb6es sous

a-

la con-

valables les actes par

donner elles-memes.** In-

structions, passim.
^ Pravo
suverenstva DubrovaCke Republike nije nikojim
diplomatskim aktom, izjavom, deklaracijom osporeno, ako i nije

izrijekom

priznato.

To

je

priznanje izliSno

francuske okupacije, protiv koje Rusija

bilo.

Prestajanjem

Engleska bijahu, kako

smo

vidjeli, protestovale i odnosi Dubrovnika prema Francuskoj

povradahu se u pregjaSnje stanje regulisani ugovorom od 2. Aprila

1776,

prema

Austriji

kapitulacijama.

ugovorom god.

1772, a

prema

Porti

poznatim

XVIII.

Instrukcije Luja

266

^to ce kongres imati rjesavati? Prvo

sudbini drzava osvojenijeh,

ali

prvo o

e upraznjenijeh.

ovu kategoriju spadaju drzave o kojima se spor vodi

Napulj i Toskana; drizmegju vise Sila
:

zave

zemlje koje

ili

je

suveren izgubio

ali

ih

nije

a niko drugi ne prisvaja sebi suverenstvo

ustupio,

Saska, Varsava, provincije

Svete Stolice na Jadranskome Moru,
Aremberg, Isenburg, Salmi dr. pak o ne-

nad njima

sigurnim pravima nasljedstva

drzava

ili

najzad o raspolaganju

zemalja vakantnijeh

t.

j.

takovijeh kojijeh

se zakoniti suveren odrekao, ali ih nije ustupio (ce-

na koje niko nema, saizvoljenjem Evrope,

aktuelno pravo suverenstva. Ove se zemlje dijele u
i-o u one koje nijesu vec sada n a z n advije klase
c e n e (assignes) ali su ugovorom od 30. Maja n am i j e n j e n e (destines) i to
dirao)

Nizza,

Savoja,

veSke drzave

jedan dio Gjeno-

Sardinskome

Ilirske Provincije,
Pada

itd.

Austriji

Kralju
lijeva

obala

g i j a Holandiji itd.
2-0 Ostatak vakantnijeh zemalja (dio

ve

rijeke

e drzave

n o-

ne namijenjen Sardinskome Kralju,

Lucca, Piombino, JonskaOstrva, Erfurth, Danzig);

Najzad o sudbini ostrva Elbe po Napoleonovoj
smrti

o organizaciji njemacke konfederacije.

Hoce

li

govorima
samo da

gornjim predmetima p r eodlukama? Onaj prvi nacin ne

se rjesavati o
ili

je dozvoljen,

nego

je,

sta vise,

potreban u

XVIII.

Instrukcije Luja

267

svim onim slucajevima u kojima ima da se stvori

ili da se oduzme izvijesno pravo nekoj
drzavi. U ovim slucajevima sve sile ujedinjene ne-

jedna obaveza

maju
vane

vise vlasti od jedne same. Saglasje zaintereso-

neophodno potrebno, dakle pregovaranje.

u k o m, a ne pregovorima, rjesavace se kad

sile je

Ali o d

konstatovanju spornoga prava suverenstva,

se radi o

o raspolaganju teritorije koja

ili

ili,

na

nikome ne pripada

posljetku, o regulisanju jednoga prava neko-

drzava zajedniCkoga. Jer ako hi se u p r v o

slucaju imalo da trazi pristajanje onoga cije je pravo
nistavnim proglaseno, u d r u g o
pristajanje svijeh
licini

onijeh

svojataju

te

trecemu

jednu raspolozivu

teritoriju,

pristajanje svijeh zainteresovanijeh sila,

nikad se jedan spor ne

bi

mogao da

upraznjena

bi

prestala da bude takva,

teritorija

ne

nikada se izvijesno pravo ne

Kako

bi

moglo

svrsi,

nikada

vrsiti.

se najtvrgja nacela, narocito

u diplomaciji,
prema jacim prilikama trenutka i prema
zadnjim mislima o zasebnom pitanju koje najvise
pregovorniku lezi na srcu, tako su i ove znamenite

savijaju

debutovale mnogo jace, nego li su svrdokazujuci da se nezavisna kraljevina Poljska

ne moze nikako da uspostavi, a redu Sv. Ivana Jeruinstrukcije

savale

zolimskoga, koji bjese ostao bez zemlje, dakle bez

suverenstva, ne davajuci Francuska da propadne jer
je ,,u interesu svijeh katolickijeh
iz svojijeh

s t

u p

drzava da se pridigne

rusevina". Istina, govori Kralj, da je

Ma

u,

ali

je to

vazije koju ne opravdavase nikakvo pravo, ni

korist.

Mogao

bi

mu

se dati

Red

ucinio tek usljed in-

ma dija

Krf (Maltu vise ne,

jer

268

Instrukcije Luja

Engleska)

drzi

je

XVIII.

bez stete za nijednu hriscansku

drzavu.
I

tako

kantnijeh

sudbina svijeh zemalja osvojenijeh, va-

bi

ne vakantnijeh

potpuno uregjena,
Odsustvo Dubrovnika u rasporedu predmeta predai

bila

po instrukcijama, poslanicima za kongres na

mnogo je znaSajnije, nogo li da je
Dubrovnik zaista i pomenut. Znacajnije je jos vise,
tijeh,

raspravljanje,

ako

se to datanje uporedi sa

Francuskoj vrlo neprijatnim,

bila suverenstva o d r e

konacnim priznanjem,
da se

Gjenova zaista

a, usljed cesa,

saizvoljenjem

n a m i j eu ugovoru od 30. Maja.

Znacajnije je za to, sto je njim bjelodano dokazano
da je pro bono pads Dubrovacka Republika, koja se
Evrope,

zemlje nominatim

njezine

bie

e tug j emu vladaocu

bijase oslobodila od osvajaca, koja se nije nikada bila

ipak obuhvacena u

odrekla suverenstva,

o V

i j

e bez

ma

samo

protivurjecju ne

r s

kojega pravnoga razloga, u

sa instrukcijama Luja

Xn^III

pravom Evrope. Sada cemo

nego

sa cijelim javnim

bolje

razumjeti zasto je gjeneral Milutinovic, usljed

primljenijeh uputstava,

silom stvorio u Dubrovniku

takvo stanje, koje davase aktuelnijeh razloga da se

kongres, ex professo, ne zabavi

ne

primi

Dubrovnikom

ne samo njegova poslanika,

protestaciju.

Dok

je

ali ni

da

njegovu

naprotiv kongres primio puno-

mocnika Gjenoveske Republike,

ma

da

je ta

drzava

izrijekom predata bila Sardiniji jos u Maju ove go-

Razumije

u Dubrovniku proizvedeno prisilnim mjerama, dakle ne slobodno, u

dine.

se

da

je stanje

protivurjecju sa francuskim instrukcijama

ciji

pred-

Instrukcije Luja

XVIII.

269

zvuk sluSamo u deklaraciji vlastele od 30. Avgusta,

ali ko se mogao na to osvrtati? Talleyrandove inda <5e jedan
strukcije nijesu predvigjale ovaj slucaj
od saveznika uzeti u posjed, jos pred ugovor od
30. Maja, zemlje koje mu ne bijahu jos nikak/im
aktom namijenjene i ne samo one nad kojima bijase
nekada vladao silom ugovora, nego i nad onima nad
o d e r n e
kojima nikada ni u jednome trenutku
istorije nemase suverenska prava, sta vise cije domace vlade bjese u vise prilika svecano priznao.
Jedna policajna i jedna vojna mjera bjehu stavile
kraj svemu i porusile kao kulu od igracijeh karata
:

sve argumentacije

,,Prehris6anskoga" kralja.

Najglavniji rezultat ovoga drzanja Francuske bi

taj,

da Talleyrand probi gvozdeni obruc, da sjede uz

ostale

punomocnike Velikijeh

pocetku, nezainteresovanost

Sila
i

da, zastupajud,

javno evropsko pravo,

podignu francuski pali prestiz, a spasi sve ono to

Kralju bijase najmilije, narocito Saskoga Kralja svoga

mu

rogjaka.

Kad

mocnik,

doviknu

knez

Hardenberg,

,,ta

ovdje

Talleyrand

mu

srednjijeh,

malijeh

cini

pruski

javno

puno-

pravo?'*

mirno odgovori
,,Cini, da ste Vi
ovdje !" podsjetivsi ga tako, da u stvari Pruska bjeSe
iSdezla pod Napoleonom i da je samo javnom pravu
imala da blagodari da je zastupana na kongresu.
I na osnovu toga istoga javnoga prava, u BeCu se
nagjoSe niSta manje nego 163 suverena velikijeh,
216 efova misija

najmanjijeh, zastupanijeh preko

Gjenova, koja blagodaredi lojalnom

drianju okupacione engleske vojske, ali narodito lorda

Bentincka, bjeSe, ako i provizorno, uspostavila svoju

Iskljudenje Dubrovnika.

270

domacu vladu, nalazase se, sa svojim punomocnikom,

Markizom Brignole-Sale, u redu ,,Suverenijeh Drzava
Evrope, osim Njemackijeh,^ koje nijesu potpisale pa-

ugovor".

riski

Da

pak

se

je

ogromna nenjemu samome, red nam

vidi kolika se

pravda cinjase Dubrovniku,

da postojase jedna narocita Peta klasa

p r e g j a s n j i j e h Suverena, op-

primjetiti

,,punomocnika

privatnijeh

stina,

ci-devant

des

tiaires

lica

pretendenata"

Souverains,

particuliers at pretendants)

zastupane

nice bile

de

u kojoj su

(Plenipoten-

Communautes,
klasi ove jedi-

:^

Bazel (pregjasnja nezavisna biskupija)

Bergamo

(grad)

Bienne (grad)
Bouillon (hercestvo)

Bremen

(Jevreji)*

Njemacki Knjizari
Piombino (herceg)

Como

(grad)

Cremona
Danzig

(grad)

(grad)

Elba (knez)
Etrurija

(kraljica)

Frankfurt

(katolici,

jevreji

pregj. cinovnici velikoga

hercestva) *

Frizoni (Freising)

Hamburg
1

(Jevreji)^

Ove sacinjavahu zasebnu grupu.

K 1 ii b e r.
II, 263;
Grad bijase u III klasi Njemacki suvereni.
Gradovi su u III. klasi kako Bremen.

^Angeberg,
-^

IskljucSenje

Dubrovnika.

271

NjemaCka Katolicka Crkva

Kreuznach (grad)
Lucca
Liibeck (Jevreji)^

Milan (grad)

Mainz

(grad)

Malta (Red)
(knezevina)

Porentrui

Saint- Gallen

(Knez-Opat)

Salms-Braunfels

Greifenstein (podanici).

Sustentations-Kommission in Folge des Reichsdeputations Hauptschlusses von 1803^

Toscana
Valtellina,

Worms

Chiavenna

se

memorandumi, molbe, predstavke

registrovahu, bilo da se vodio spor ko ce

da naslijedi drevnu knezevinu

je

(grafstvo)^

(grafstvo).

Najbeznacajniji

primahu

Bormio

Bouillonsku, bilo da

kneginja od Isenburg-Birsteina protestovala ,,protiv

glasa koji odasvud kruzi da ce IsenburSka knezevina

biti

prisajedinjena Bavarskoj", bilo da je

dovisi-Buoncompagni
^

Gradovi su u

'

T.

zv.

III.

trazio
klasi

svoja

knez Lu-

prava na Piom-

kao Bremen.

,,Recez principal de la deputation de I'Empire"

od 25. Frbruara 1803, akt (protokol) kojim je inicijativom Napo-

leonovom, a pristankom Franovim, Njemadki Sabor ukinuo 112

njemaCkijeh drzavica
laca.

pridruzio ih dvanaestorici ve^ijeh vlada-

Ova komisija imaSe da

nijeh

reguliSe noviiane odtete suprimira-

drzavica.
'

Ove zemlje

bie sa

Dubrovnikom

prisajedinjene Austriji,

a ipak imahu svoga zastupnika u licima grafa Guicciardinija

Stampe.

Sastanak Evrope u Bedu.

272

bino ili, najzad, da je njemacki knjizar Cotta trazio

da se sloboda stampe uvrsti u njemacki ustav. Jedinoj Dubrovackoj Republic!, sa svojim 50.000 dusa
i
45on niiija, sa 200 trgovaCkijeh brodova i jednom
evropskom lukom, sa aristokracijom c'je su glavne

porodice bile stare koliko Bourboni

Habsburgi, sa

trideset evropskijeh konsulata, bi

oduzeto tonajprimi-

tivnije pravo, pravo saslusanja

zaobe.

ali

Kongres formalno se otvori 3. Novembra 181 4,

na njemu se za dugo nije nista radilo. Ovo je zna-

Cajna crta kojom bedki kongres odvoji od ostalijeh.

Sve se raspravljalo u odborima, u komisijama, u posjetama vladalaca, u intimnijem razgovorima ministara.

Zabave imahu bar

liko sastanci

toliko udijela

vaznosti ko-

razgovori. ,,Carevi balaju" govorase se

Becu Metternich bala, Castlereagh bala, cio

Samo knez Talleyrand ne bala, on igra
whist. "^ A sam Talleyrand porucivase Luju XVIII
6. Novembra
,,Be61ije govore da su ovo zanimanja
vladalaca Ruski car Ijubi, Danski kralj pije, Wiirtempo

svijet bala.

berski

jede,

Austrijski

Pruski

Bavarski

misli,

govori,

placa."^ Kundurarije^ ne bijahu

a Car

manje

vazne od zapisnika. S kojom je ono gospogjom Car

Aleksandar igrao vals? Koja li je njegovo trenutno
bozanstvo? Koja li ce sutra biti? A lord Castlereagh,
koje li je ono ime zabiljezio u spisak igre mille e tre?
Koja li je ono velika gospogja bila preobucena od
^

Talleyrand bijaSe hrom.

za to ga

boiteux".

Houssaye

H.

Dubrovadka

rijei

1815. 133.

za ,,Commerage*'.

zvahu

le diable

Dubrovnik u konverzacijama.

273

Grizete, te je imala onaj dugi razgovor sa wiirtemberskim kraljem? A koja li je ona druga u crnome
dominu, te je Pruskoga kralja toliko mucila? Ova

su vazna pitanja obracala paznju drzavnika ne

nego

sudbina Saskoga Kralja.^ Ovo

li

ne prezrese najozbiljniji

manje

je istorija

istoricari, ali je

koju

mi ne bismo

na ovo mjesto iznosili, da ne daje puno vjerovatnosti

koje, razumije se, ne
jednom usmenom predanju
mogase da nagje mjesta ni u kakvom zapisniku,
po kome bi se ipak bilo govorilo o Dubrovniku na
kongresu i rjesavalo o njegovoj sudbini izmegju jednoga bala i drugoga. Govorase se u ono vrijeme, da
je Aleksandar, naljucen na Austriju zbog svojatanja
Krakova i zbog cijele Metternichove malo prijateljske
politike, rad bio ipak spomenuti kongresu da je Dubrovnik pogresno obuhvacen u Napoleonski Ilirski
kompleks i da bi dobro bilo povratiti u i^ivot onu neutralnu, trgovacku Republiku. Dubrovnik bi tada, sa
Jonskim Ostrvima, a mozebit uz prisajedinjenu Boku
Kotorsku, smanjio harakter Austrijske hegemonije na
Jadranskome Moru koju Aleksandar sa rezignacijom,
ali ne bez melankolije pominjase u memorandumu

Novembra

od

21.

vale

na njegovo

Houssaye;

ses

upucenome

lordu

Castlereaghu.^

za Metternichove Ijubavi koje su djejstvo-

politicko dr^anje Cf.

S ore

1.

Op.

cit.

386.

,,L'Autriche va etendre son sceptre et son influence sur

la

plus belle moitie de cette Allemagne,

couverte

des ruines de

anciennes institutions. Elle est delivree du fardeau qui

posait

une

ritalie,

sterile

im-

qui ne furent conquises que par les forces reunies de la

grande ligue sous

territoire
L.

lui

suprematie. Elle possede de belles contrees de

les

les

murs meme de

provinces illyriennes,

Vojnovid, Pad Dabrovnika.

Paris.

Elle reunit

k son vaste

qui la rendent maitresse de

^^

Statisti^ka

274

komisija.

AH

Metternich, govori tradicija, stajase na oprezu.

Njegova onadasnja prva zena,^ unuka kancelara
Kaunica, dopadase se Ruskome Caru i legenda, koja
bi otkricem kakvoga pisma na jednom mogla da

bude

da

istorija, govori,

je

kneginja Eleonora Kaunitz-

Metternich odvratila svoga udvaraca od namisli tako

malo

prijateljske

Ako

prema

Austrijskome

Save^niku.

za ovu, u visokom stepenu vjerovatnu,

nemamo pisirienijeh
mozemo imati

tradi-

a najmanje ih, kako

beCkome kongreiu, imamo
bar to, da je Dubrovnik, uz ostale vakantne zemlje,
odvojen lezao na anatomskoj trpezi statist! eke kociju

tvrgja,^

vidjesmo,

,,

misije".

Jos krajem Dlecembra Talleyrand, koji bjese ko-

nacno

protiv Francuske i
Metternichom o redu
i
prirodi rada na kongresu. Iskrsne u razgovorima
misao o t. zv. statistickom odboru (Commission statistique), ciji bi zadatak imao biti da prebroji stanovnistvo svijeh zemalja koje su saveznicima namjenjene.
Ta bi statistika sluzila kao jedina osnova za zaokruzenje pojedinijeh drzava, odnosno za kompenzacije
utvrgjene u pariskome ugovoru. Talleyrand uspije

pobjedio

sama

protiv

I'Adriatique
la

et

sve

lui

assurent

Turquie europeenne."

osnova

predrasude

sebe, dogovori se sa

une influence preponderante dans

Angeberg,

nadanja Aleksandrovoga

Metternich se ozeni

Ovo nam

tri

je pricao god.

II,

prijatelja,

454 Kako smo daleko od

Adama Czartoryskoga
!

puta.

1890 vrlo

stari

gospodin ne Du-

brovanin koji bjeSe ovu anegdotu 6uo od savremenika Bedkoga

Kongresa u samome Bedu. Izlisno

je da iznosimo ime naSega

onako biljezimo gornji glas pod rezervom,
kao jedan od on-dit" onoga vremena.

izvjestioca,

po^to

StatistiCka

komisija.

275

da ubijedi Metternicha da se stanovnistvo procijeni

ne samo po prostoj k o
i

kvalitetu.^ Tako

1 i

se

i,

nego

sastavi

po v

r s t

sastade ta ko-

misija koju moderni istorik ironicki zove ,,komisijom

politicke antropologije". Ona po Metternichovom naputku od 24. Decembra, potvrdom Velikijeh Sila, imase
zadatak da ,,tacno odredi teritorije osvojene protiv

Napoleona

njegovijeh

Saveznika u

posljednjemu

na opredjeljenje ovijeh zemalja".^

Kabineti su obvezani, da ove statisticke podatke smatraju kao jedine sluzbene i punovazne.
Komisija svrsi svoj posao u tri sjednice 24., 25.
i
28. Decembra. Ona rascisti materiju. Razdavanje
ratu, bez prizrenja

glava
i

zemalja bijase posao koji se radio sa strane

koji su

odbor cetverice Velikijeh

Sila,

u najvecoj

izmegju 29. i 30. Decembra. Pokusavalo se da se opet iskljuci Francuska. Ne uspije se.
Ali ipak ona nemase u tim najintimnijim razgovorima

tajnosti, rjesavali

presudna udijela.

Na

prvoj sjednici statisticke komisije postave se

glavna pitanja :^ Za koje je teritorije nadlezna
komisija? Koji ce auktoriteti vaziti za brojenje sta-

ova

tri

njer" govoraSe ,,jedan poljadki seljak bez kapitala, bez

zemlje, bez industrije ne

moze da se stavi u isti red sa jednim stanovnikom lijeve obale Rajne ili najplodnijih i najbogatijih njemaekih zemalja." (Sorel, 406) Tako se isto na pazaru raspravlja
o razlici izmegju berkshireske, westfalske i srpske pasmine svinja
I

^Angeberg,

za

zaEnglesku

Au

562.

Clanovi komisije bijahu

'

berg,

II,

zaFrancusku
i

due de Dal-

graf Miinster (Hanoveranac),

i j u barun Wessenberg i von Wacken, za P r u s k

u savon Jordan i von Hoffmann, za R u s i j u barun Amstett.

s t r

vjetnici

lord Clancarty

Statisticka

276

Kome

novnika?

komlsija.

6e se povjeriti predradnje?

pitanje komisija odgovori da 6e se

ici

Na prvo

redom prema

razvijanju ratnijeh operacija. Zapocece se sa Var-

savom

Danzigom, a svrsice

sa Neufchatelom.

u jednu

trinaest tacaka,

sada ve6 Dubrovnik nije

Ilirske Provincije. Ali

sliven

se,

Usedmutacku^ komisija uvrsti

cjelinu, sad je

ratum sed adnexum

,,y

odvojen

njima

corpus sepa-

compris Raguse" govori

obuhvativsi (ukljuCivSi) Dubrovnik". Dakle

kad se idealno dijeljase plijen u Kalisu, u Teplicu, u
Chaumontu, u Chatillonu, u Parizu, Dubrovnik bijase pre6utno obuhvacen. Ali kad je doslo
na red statisticko brojanje, stvar se izmijenila. Dubrovacka Republika treba da igra odvojenu ulogu,
ne vise ,,povra6ene zemlje", jer bi to pred megjunarodnom konferencijom besmislica bila ona treba
da bude ekvivalenat za arondiranje drugijeh
drzava sa drugim teritorijama, treba da bude o b j e k t
kompenzacije za ustupke uCinjene drugim drzavama. I tada Dubrovnik vaskrsava kao p o 1 i-

komisija

tika jedinica.

drugoj sjednici, od 25. Decembra, komisija pri-

stupi brojenju glava

izbroji

po utvrgjenome redu, pa polto

stanovnistvo

tamentima,

pregje

,,Kraljevine

Italije",

na tacku 7

riennes y compris Raguse".

misija uze kao osnovu

Za

podatke

o stanovnistvu za vrijeme cesije

po

depar-

Provinces

ilirske provincije

Illy-

ko-

baruna Wesenberga
Francuskoj god. 1809

odnosno 18 10, ukljucivsi jedan mali dio Tirola koji

bijase pridruzen
1

An ge

er

Iliriji.

g,

II,

563.

Statistidka

Pregled bijase ovaj

komisija.

okrugom

a)

Villach sa

b)

Friul

c)

g)

Kranjska
mletacka Istra
njemacko primorje sa Trstom
ugarsko primorje sa Rijekom^
ugarska Dalmacija^

h)

mletacka

d)
e)
f)

i)

Gorica

432.000
90.000
27.600
29.849

39-5^^

ostrvima

sa

Bokom Kotorskom

361.000

zagrebacka zupanija

141.975

okrug

182.734

dva okruga banske granice

1)

m)

11 1.545

40.000

Tirol (mali dio)

Iz

ovoga

izlazi

za ilirske provincije

suma od

1,700.4082

Odvojeno od

suma

je
i

17.815

124.000

Dalmacija

karlovacki

k)

277

to

zitelja

Ilirskijeh Provincija

uzeta

zaDubrovnik (Raguse)

56.000

ne po podatcima baruna Wessenberga, koje nije

mogao

nego po statistickim

imati,

Hasselovim

tablicama koje bijahu uzete kao glavna osnova za

brojanje
'

stanovnistva nekada nezavisnijeh

Ovako

stoji

zabiljezeno

zemalja.

u zapisniku komisije. I ovaj sluzna svojatanje naSega Primorja

beni naziv god. 1815 baca svjetlost

sa strane Madiara.
2

M.

Pod ovim Cudnim nazivom stari geografi

Handbuch der neuesten Erdbeschreibung,

E.

J.

(Cf.

Fab

Halle,

1805

502) razumijevahu sadaSnje ,,hrvacko primorje" sa gradovima Senjom, Karlobagom, Bakrom, Kraljevicom i najzad Liku
i
Krbavu.
str.

'
i

naao

K
je

ii

be

V, passim

rektifikovao

da suma iznosi 1,698.018

je

grjeSku u sabiranju

suviSe, dakle, sabrano 2390.

komisija.

Statisticka

278

Rad komisije

hi

tako dovrsen odnosno

pitanja

koje nas zanima. Rezultat bude sada iznesen in plenum.

Na poziv

lorda Castlereagha

sjednici

od

12.

Ja-

nuara 1815 da se urede austrijske stvari po naregjenjima pariskoga ugovora, knez Metternich podnese
tek u sjednici od 28. sliku gubitaka Austrije kao i njezinijeh kompenzacija, procjenjenijeh na osnovi ,,pribliznoga" racuna. Slika gubitaka i kompenzacija bijase ova

:^

Gubitci Austrije:
Stanovnika
a)

Poljskoj, usljed teritorija ustupljenijeh

1,948.229

Rusiji
b)

Okruzi ustupljeni Saskoj

c)

Zemlje ustupljene Bavarskoj

Autriche anterieure (Lindau, Burgau, Alt-

d)

dorf

6.542
232*830

333-000

itd.)

2,520.601

Kompenzacije:
Austrija trazi na osnovu Ugovora

Stanovnika
1.

2.

Zemlje izmegju rijeka Ticina, Adigja

Pada
Okrug rijeke
Hausrucka

3.

Salzburg

4.

obali
5.

Poljskoj,

2,215.233

Inn

dio

bavarskoga
218.061
196.000

Berchtoldsgaden

okrug Podgorze na desnoj

13783

Visle

Dubrovacku teritoriju

...

44.000

2^7.077
1

Angeberg,

IV,

1884

1885.

Statisti(^ka

komisija.

279

moglo vise biti

suinnje o politici kneza Metternicha odnosno Dubrovnika. Obuhvacen tacite u Ilirske Provincije za pregovora koji dovedose do pariskoga mira, na beckome

Po procitanju ovoga

priloga, nije

kongresu izlisno bijase podrzavanje ove dvosmislenosti.

Ilirske se provincije vracahu Austriji kao zakonitom

svom suverenu, a Dubrovacka Republika, na koju

nemase starijeh prava, imase da posluzi kao

Austrija

za zaokruzenje Austrije, kao jedna frakcija da

cifra

izmegju gubi-

se po njoj dogje izjednacenju bilanse

taka

dobiti

Cesarevine, najzad kao geografsko osi-

guranje obranbene njezine

2,520.601, stajase
2,687.077.

linije.^

Prema gubitku od

malo zaokruzenija kompenzacija od

Ovo zaokruzenje, tako povoljno za

Austriju,

ne izbjegne prvome pruskome punomocniku knezu

Hardenbergu, koji se zaljase, i s pravom, da je

Pruska na steti velikoj prema Austriji. U Memorandumu od 8. Februara 1815 Hardenberg ucini malu
reviziju austrijskoga racuna."^ Austrija se, po Harden^

gleska
i

Cetrdeset

pet godina po

ovim dogagjajima, ona

koja kroz lorda Castlereagha

Dubrovnik, Poljsku

osugjivae kroz

zrtvovala

ista

En-

Gjenovu

Mletke ,,zaokruzavanju Velikijeh Sila"

pero lorda

nosno aneksije Nice

bjese

Russella

zavojevadku politiku od-

Savoje Francuskoj.

Ako

Velika vojna

sila

kakva je Francuska" pisase Russell poslaniku u Parizu lordu

Cowleyu ,,svojata teritoriju jedne susjedne zemlje izgovarajuci
se

principom da ta

teritorija sa

geografske taCke gledista sadinjava

njezin defenzivni sistem, jasno je da nijedna Drzava ne bi tad

viSe

mogla spokojno

zivjeti od napadaja jadega susjeda, da bi

a ne vie pravo, postala odrednim pravilom za teritorijalni
posjed i da bi neprikosnovenost i nezavisnost Drzava drugoga

sila,

redauEvropi postojano bile ugrofene." Cf. Calvo. Op. cit. 1,454* Mteioire du Prince
Hardenberg, Angeberg, II, 707 714.

28o

komisija.

Statisticka

bergu, bijase
malo zaracunala. Njezini gubitci ne
iznosahu 2,520.601 nego samo 2,365.601, pa u kompenzacijama bijae i netacnijeh cifara. Tako n. pr.

Austrija ne racuna istocnu Galiciju koja joj se vra6a,

Dubrovnik,

govorase Hardenberg,
statisticke komisije,

Austrija racuna

samo na

po ra^unanju
ali

ga

druge strane n.

pr.

56.000 stanovnika,^

broji

44.000.

Austrija ne racuna istocnu Galiciju koja joj se vrada,

a iznosi 400.000 dusa. Pa kad se sve sabere, kompenzacije iznose nesto vise t. j. 3,099.077 a gubitci 2,365.601
dakle Austrija dobija viak od 733.476 dua (a ne od
166.476) a suvise ima tu veliku prednost da prisajedi-

koje se potpuno slijevaju sa glavnim

zemlje

njuje

njezinim drzavama.

da

ne govorimo, primjecavase

Hardenberg, da sekundogeniture u

Italiji,^

koje vie

manje ojacavaju indirektno Austriju, donose joj ravno

dobitak od 1,761.340 stanovnika prema stanju pred
Austerlitz

god.

smanji Austrijin

Hardenberg nije

1805.

prirast, ali je trazio

naro6ito je uporno

valentnijeh kompenzacija,

potpuno
veznici

osaka6enje

malim

Austriji ne

Saske.

ustupcima

ospori

trazio da se

za Prusiju ekvi-

sporazumjee,

na<$elno

trazio

Posto se o ciframa
a

Saniko

Dubrov-

prisajedinjenje

odbor za konacnu redakciju odnosnijeh dlanaka ugovora. Onaj isti Hu-

nika, 8.

Februara izabere se

kome Bona bjese tako bezazleno uputio poznati

memorandum, imase sa jos jednim savjetnikom da zadelist,

stupa Austriju u odboru

dausljed toga nagje

redakciju za prisajedinjenje Dubrovacke

^

2
3

Razumije se cijela teritorija Republike.

Modena, Massa, Carrara, Toskana.

Angeberg,

II,

706

707.

konadnu

Republike^.

281

Gjenova.

Sami sobom potpuno zadovoljni, Saveznici uzese

u
se

diskusiju projekt jedne

imao

potpisati konafini

se
i

Declaration finale"

ugovor

(Acte final

kojom

hi

du Congres

govorase deklaracija, ogluio

,,Kongres,

de Vienne).

,,

ma kojem drugom glasu, osim glasu umornoga

zudnji mira zrtvovao
muSenickoga covjecanstva
;

mogao obasjati njegov

tok, da je postupao sa manjom Ijubavi k prijateljskom
Cast onome vjecnome nacelu
da za
izmirenju
narode, kao ni za pojedince, nema prave srece do u
je

prolazni sjaj

koji

bi

bio

blagostanju sviju!"^

Megju tolikijem glasovima nesaglasnijem sa ovim

autopanegirikom bijahu i glasovi Poljske, Gjenove i
Dubrovnika. Gjenova pred sto ce da utone i ona u
cifre statistickoga odbora, imase dajbudi zadovoljstvo
da, blagodareci Engleskoj, sagje u grob ratnim poova epizoda beckoga kongresa zasluzuje
kratku napomenu, jer, da je Dubrovniku bilo dozvodastima.

Ijeno da

Markiza Bonu

vidi

uz Markiza Brignole-Sale

po dvornicama kongresa, sva je prilika da

vrlo

bi se,

sa

malim izmjenama, njegova sudbina rjesavala po

istom postupku
Englezi
rijese

sa istom djalektikom.

bijahu

pripomogli

Gjenovezima da

se

francuskoga gospodstva. Za srecu Englezi bi-

jahu sami, bez saveznika, a vogjeni covjekom koji

nosase veliko istorijsko ime, koji u Siciliji bjese or-

ganizovao Ferdinandovu vladu i koji, whig po tradicijama svoje stare kuce, bjese odrjesiti pristaa uspostavljenja starijeh slobodnijeh opcina.

Bentinck,

Ibid.

rukovogjen
864866.

duhom

onijeh

Lord William
istijeh

prokla-

Gjenova.

282

macija koje bijahu elektrizovale Dubrovcane

vogjen sopstvenijem nacelima,

ruko-

odma po zauzecu

Gje-

nove (i8. Aprila 1814) povrati pregjasnju reprblikansku vladu, razumije se kao provizornu, pod predsjednistvom patriote Jeronima Serre.^ Ali na ovaj
potonji akt Bentinck nije bio opunomocen. Engleska
vlada bjese dala iste instrukcije zapovjednicima kod
Gjenove
zapovjednicima kod Dubrovnika
Oslo! )diti, ne mijesati se u politicka pitanja, cekati. Gjenovezi
osokoljeni, kako
Dubrovdani, prividno nezainteresovanim proglzsima Veliki jeh
Sila,
Bentinckovim
aktima i obecanjima, a ne znpjuci da su po pariskome
ugovoru V e c predati svome mnogovjekovnome pjei

monteskome
se

na

cekahu, puni nadanja, da

neprijatelju,

iducemu

kongresu

drevna nezavisnost.

svedano

Poslase

prije

njihova

prizna

u Pariz Markiza

pa u Bee markiza Brignole-Sale. U Parizu

Pareto zatece Frana I koji mu suhoparno odgovori
Pareta,

,,Vous voyez, les republiques ne sont plus

d*

usage"

u obicaju). Pareto
primage tako odgovor
za Dubrovnik, a od onoga
koji ve6 bjese drzao Mletke i koji se spremase da ih
ponovno zauzme Gjenovez zatrazi tada da se Gjenova
provrgne u malu nezavisnu monarhiju. Trazase austrijskoga princa, nadajuci se da ce ih najbolje zasti(Vi vidite da republike nijesu vise
i

6avati austrijski protektorat.

jer
je

gjenoveski

vlastelin

Gjenova pretrpjela
^

Donaver

Gervinus
Wiener Vertragen,

I,

nije

bila

Akt samopregorjevanja,
mogao zaboraviti sto

od Cesarevaca po vijeka

Storia di Geneva, 1890, 373

Gesch.
194.

des

XIX

374.

Jahrhunderts

seit

den

283

Gjenova.

u onom istom razgovoru, Cesar

ranije.^ Ali

savjesnoscu
odista

kojoj

cijela

njegova

de prendre

jer

le

uzmem

macki

njeznom
pridaje

znadajan komentar"^ kako uplasen od same

,,Dieu me garde

pomisli na takav zlocin, odgovori

ja

,,sa

vladavina

bien

me

autruy" (Boze

d'

tugje dobro).

Ove

lijepe

oslobodi da

rijecii,

govori nje-

onim prilikama

istorik,^ nijesu odista pristajale

Gjenovezi ne govorahu o tugjem posjedu, nego

o zemlji svojijeh pregja

na koju niko

nije

imao

rijskih

prava do oni sami. Ali odluka bjese

jasna.

Frano,

isto-

suvise

domacinskim rijecima, a sa

prostim,

ispravnijim ubjegjenjem, bjese izrekao onaj

pogled

isti

o Drzavi koju Talleyrand, bjese razvio retorski

pidlacarski.

cje-

Metternich sutradan nadoda gjenoveskom

izaslaniku, da geografski polozaj

Gjenove iskljucuje

njezinu egzistenciju pod austrijskom zastitom.

najednom Saveznici

Ali

otkrise zavjesu i lord Castle-

reagh uze na sebe odium da saopsti

Brignoli

u Becu

engleskome komesaru u Gjenovi lordu Bathurstu

inkorporaciju Republike Sv. Gjorgja zemljama Sardinskoga Kralja. U depesi na vojnoga zapovjednika
u Liguriji gjenerala Sir John Dalrymplea (17. De-

cembra 1814)* Castlereagh izrazavase se, megju ostalijem, ovako

,,Ja, sa ministrima ostalijeh Sila zalim
:

Upravo god. 1746. za rata za austrijsko

Cesarevci

zauzeSe

ogromnim

rekvizicijama,

siljima.

Ali

Gjenovu,

nasljedstvo,

saveznicu Francuske,

zajmovima
god. 1747. ustade gjenoveSki puk
prisilnim

Bcrnhardi

svakojakim na-

protjera Austri-

Geschichte Rtisslands,

Ibid.

Kliiber, VII, 420

422.

je

jance nakon krvave borbe.

'

kad

iscijedivi

1 1 1,

488.

Gjenova.

284

da nijesmo u stanju da bez ugrozavanja sisteme

Italije i njezine sigurnosti udovoljimo zelji vedega
dijela gjenoveskoga naroda da odrzi odvojen zivot.
AH smo ubjegjeni da smo usvojenim rjesenjem uzeli
sve potrebne mjere za buducu njegovu sigurnost

smo

sa ne manjomliberalnosdu zajamcili

da

mu trgovinsko

blagostanje.

Gjenoveski ce puk naci u velikodusju

Sardinskoga

Kralja

ga

najsigurnije

jamstvo

ocinska vlada na osnovu stalnijeh

zakriliti

ralnih nacela. Ja se, usljed toga,

nadam da

da ce
i

libe-

6e gjeno-

narod primiti ovaj raspolozaj kao nadahnut

veski

blagovoljenjem za njegov napredak

voljno

podloziti

onome

sto

je

da ce se dobro-

najpodesnije bilo

za

njegov interes saglasno sa interesom ostale Evrope.'*

Motivi koje je Castlereagh iznosio u svome pismu
nijesu

bill

iskreni. Sigurnost Italije nije bila

ugrozena

uspostavljenjem Gjenoveske Republike, kako ni

gurnost Austrije uspostavljenjem Dubrovacke.

davnoj

ovoj

pohlepi savojskijeh vladalaca

si-

U stvari,
koji

te-

zahu na more, kako svi gorstacki narodi, Rusija i

Pruska imahu narocitijeh razloga da budu sklone,
jer,

prisajedinjenjem

Gjenove, jacase se defenzivna

zna se, z druge strane,

koliko se Aleksandar bjese vazda zauzimao za ojadanje Sardinskoga Kralja. Austrija nije bila nikada,
pa ni tada zauzeta za ojacanje Savojske kuce,
ali kod nje vladase
da na dojace strahovanje
linija

protiv

Francuske, a

gledu nezavisne Gjenove, ne bi usplamtila Venecija

prirodnom

zeljom

da uspostavi svoju nezavisnost.

da bolje recemo, svemocni Castlereagh, nije imao onako ciste i nesebeznale pobude.

Engleska pak

ili,

Gjenova.

On

285

se bojae svijeh trgovackijeh Republika, naroSito

na Sredozemnome Moru,

onijeh

Marka

neutralna

jer

za-

Vlaha bijase
o tome stara Francuska Luja XV
dugim iskustvom
mnogo opasniji
XVI znadijase dosta da prica
i
trgovacki suparnik, nego li ta ista zastava pod jednom
suhozemnom nemrnarskom monarhijom.^ Sto se odnosi na drugu tacku pisma, Castlereagh govorase
istinu. Ne samo on, nego i Francuska i Spanija, koje
stava Sv. Gjorgja,

ili

Sv.

ili

Sv.

su uzalud bjehu zauzele za uspostavljenje Republike,

pa najzad

sam

htjedose osladiti

novi vladalac Viktor Emanuil

I,

Gjenovi gorki prelaz od slobode u

podanistvo narocitim privilegijama koje, kao prilog,

sacinjavaju sastavni dio beckoga ugovora.^

glavnome

,,uslovi" bijahu ovi

Gjenoveski grb treba da ugje u kraljev grb i boje

u kraljevu zastavu
Gjenova je ponovno proglasena
slobodnom lukom, kao pod starom vladom
gjenoveska teritorija bice razdijeljena u okruge sa okruznim
;

vijedima koji ce

biti

nadlezni za sve upravne poslove

okruga
za sve nove vanredne namete
kralj ce zatraziti odobrenje okruzi

Pod kraj vlade Luja

XV

dubrovaSka trgovinska mrnarica

bijaSe do tolikoga stepena ugrozila

sredozemnu francusku trgo-

komora

trazila od vlade da bi
kakogod prinudila DubrovaCku Republiku da smanji broj svojijeh
brodova
tome spremamo naroditu studiju, na osnovu francuskijeh dokumenata. Za politiku Engleske cf. i G e r v i n u s

vinu, da je marsiljska trgovinska

op.

cit.
^

I,

194.

Conditions

qui doivent servir de bases a la reunion des

Etats de Genes a la Sardaigne, 12 decembre 181 4,

II,

516

520.

Angeberg

Gjenova.

286

nijehvijeca;
u Turinu
i

od

sad

u Gjenovi sjedace vrhovni sud kako

zvace se Senat

unaprijed

;^

gjenoveski novae bice

primljen

u drzavne kase kao

pjemonteski
Gjenova de davati kontingenat za domobranstvo kao i druge drzave Njeg. Velicanstva
jedna narocita gjenoveSka ceta sacinjavace dio kraljeve
tjelesne straze
grad Gjenova imace gradsko tijelo (un
corps de ville) ovako sastavljeno
40 vlastele, 20 gragjana koji zive od svojijeh prihoda ili od slobodnijeh
profesija i 20 glavnijeh trgovaca
kralj 6e postaviti
;

prvo gradsko

tijelo

koje ce se docnije

popunjavati

izborom
predsjednici ovoga tijela zvace se sindaci,
a kralj pridrzava sebi pravo da za predsjedanje gradskoga tijela posalje narocitoga delegata na velikom
polozaju (un personnage de grande distinction). Gradsko
tijelo imace u svom djelokrugu upravu prihoda grada,
nadzor nad gradskom policijom i nad javnim zavo;

dima dobrotvornosti. Gjenoveski

univerzitet bide stav-

pod narocitu zastitu kraljevu kralj ce uzeti titulu hercega Gjenove (due de Genes). ^ Uslove potpisase u ime cijeloga kongresa Noailles za Francusku,
Clancarty za Englesku i Binder za Austriju i take
zadobe megjunarodni znacaj i garanciju Evrope.
Ijen

All sve pocasti

Gjenoveze.

Ijiti

privilegije

Brignole,

jos

ne mogahu zadovo10.

Decembra,

ulozi

Francuzi bijahu ustanovili u Dubrovniku apelacioni sud.

Gjenovezi scahu da se kralj nazove

,,

Kralj em Ligurije"

Pjemont koji bijase samo

,,ducato**. Austrijski Car uze dubrovaCku herceSku titulu, ali je
dade i Z a d r u i tako znaCaj one prve bi ponisten. U titulaturi
tesarovoj Dubrovnik megjutim stoji pred Zadrom.

ali

V. E. ne htjede da ne bi ponizio

Gjenova.

protestaciju

u kojoj

se citaju

287

ove

rijeci

kao da su do-

,,Grago vorno napisane sa dubrovackom vlastelom

dovi Chaumont i Chatillon-sur- Seine jednako odje:

kuju plemenitim uvjeravanjima da ce narodi od sada

unaprijeda postovati svoje uzajmicne slobode, da se

na rusevinama nekada samosvojnijeh i sretnijeh Drda ce

zava ne ce vise podizati druge javne zgrade
alijansa najmocnijeh svjetskijeh vladalaca sprjecavati u buduce osvajanja koja tako dugo opustosise
svijet
da ce, naposljetku, opsti mir, dostojan plod
;

njihova saveza
nezavisnost

njihovijeh pobjeda, ujemciti prava,

slobodu svijeh naroda/* Brignole tra-

zase da se protestacija uvrsti u zapisnik kongresa,

ali

Talleyrand, koji se sve

bodu malijeh drzava

manje zagrijavase za

slo-

otkada njegova velika bijase

primljena u evropski koncert, stavi protupredlog da

se protestacija

ne uvrsti u zapisnik, nego stavi u arhiv

U salonskim razgogovorahu ovome vlastelinu i clanu pregjasnjega Gjenoveskoga Senata, da

je Republika suvise dugo bila slivena sa francuskom
Carevinom, a da bi bila mogla sacuvati harakter nezavisne drzave i toga radi da mu se ne moze priznati
ravnopravnost s? ostalim punomocnicima sila.^ Spanskome punomocniku, markizu Havelo de Labrador,
koji S3, u protivurje^ju sa nacelima legitimiteta koja
sluzbeno na kongresu zastupase, bjese okomio na
Gjenovu kao kompenzaciju za infanta Karla Luja,
unuka kralja Karla IV, za izgubljenu Parmu, Metad acta.

tako

bi

ucinjeno.^

vorima diplomati Velikijeh

^Angeberg,
'Capefigue,

II,

Sila

502.

Introduction

historique,

XLII.

288

Gjenova.

ternich odgovori da se becki kongres sastao da p o p u n i

pariski ugovor, a ne da mu ponisti najglavnije tacke.

Gjenova ima da bude dosugjena Sardinskome Kralju

i

moze

o njoj ne

vise biti govora. Brignolijeva misija

bijase svrsena, ali provizorna vlada prije nego

da sagje sa duzdevskoga

li

ce

uputi drzavama

prijestola,

protestaciju (26. Decembra) koja bijase kao labudski

pijev republika

ujedno memento obijesnoj gordosti

Osim aluzija na Italiju i sa varijantom Milutinovicevoga udara, mogase je prema-

Velikijeh Monarhija.

potpisati

egzekutivni odbor dubrovacke vlastele.^

Nada,

govorase

Gjenoveki

da ce

Senat,

nasoj miloj otadzbini povratiti stari

sjaj,

se

nam

bjese

drzavne uzde u ruke. Nase isSekivanje izgleopravdano

proklamacije jednoga engleskoga

stavila

dase

gjenerala, cije

pobjede, a

velikodusje

iskljucivae

sumnjivim pravom osvajanja

tive

zloupotrebu

suviSe prosvijetljenoga da bi se sluzio

jednoga naroda, cija

je

nezastarive

preroga-

nezavisnost nerazdvojna

od postanja njegove istorije i saCinjava osnovu ravnoteze Italije garantovane u aachenskome ugovoru
ocevidna nistavost njezina prisajedinjenja ugnjeta;

vackome Carstvu, pocem

se priznaje nacelo

da

je sa-

glasje stanovnistva prijeko potrebno, a ipak se ubrojise

korist toga sjedinjenja glasovi onijeh te ih ne

bijahu predali

raspad toga Carstva, a povise svega

garancija Visokijeh Saveznickijeh Sila koje pred pazIjivim

^

blagodarnim svijetom izjavise da

Gervinus

kanntmachung" Op.

Angeberga

II,

je
cit.

razlogom zove

195.

Tekst u

569 iz kojega

je

je doslo vri-

eine riihrende Be-

KliiberaVII,
prevodimo.

433

Gjenova.

289

jeme da vlade poStuju svoje uzajamne nezavisnosti

da 6e jedan svecani ugovor, jedan opsti mir osigurati
prava i slobode sviju, uspostaviti staru evropsku ravnotezu, ujamditi spokojstvo i slobodu naroda i preduprediti najezde koje su od toliko godina svijet ras;

tuzile.

Nakon

ovijeh

svecani jeh

izjava

nakon

sretne

jedne uprave koja bjese rastvorila prve izvore narod-

noga blagostanja, posto Drzava bez smetnja bjese

nanovo uzela sva obiljezja suverenstva, a njezina
stara zastava opet zaleprsala na svim obalama, primIjena u svim sredozemnim lukama, iznenadi nas i
razalosti glas da je beSki kongres dekretovao prisajedinjenje ove Drzave zemljama Nj.V. Kralja Sardinije.
Nasa nam je savjest svjedocanstvo, a Evropski
Dvorovi to dobro znaju, da smo mi bez oklijevanja
i

bez ograda ucinili sve sto je jedna viada, kojoj ne-

dostaju sva druga sredstva osim razloga i pravde,

mogla da u6ini za prava svoga naroda. Ne preostaje
nam, dakle, niSta drugo da ispunimo tuznu i casti
punu duinost, da izjavimo da prava Gjenoveza na
nezavisnost mogu biti ne priznata, ali ne mogu da
budu unistena.

Ovaj akt samooodrzanja

nema

nista uvrjedljiva

za Visoke Savezne Sile koje pregovaraju u austrijskoj

On

prijestonici.

izvire

jedino

doljivoga osje^aja naSe duinosti

iz

intimnoga

neo-

on je takve vrste, da
ga svaka slobodna drzava bila, u slicnim prilikama,
trazila od svojijeh prvijeh zvaniCnika, da bi ga i naSi
;

bi

potovani susjedi iskazali kad

(a neispitljiv
L. Vojnovid,

tok vremena

Pd Dubrovnika.

bi

se

ikada dogodilo

moze da nekog dana

I9

do-

Gjenova.

290

nese takav

dogagjaj)

da njihova prijestonica bude

i
njihova zemlja pri-

presagjena na tugje zemljiste

sajedinjena jednoj jo mo6nijoj drzavi

jamais

un

et le

amener

(s'

il

arrivait

cours impenetrable des temps peut

evenement
que leur capitale
fut trans portee sur une terre 4trang^re, et leur pays
r^uni k un Etat plus puissant.)
mi se bez kajanja
Na je zadatak dovrSen
Vlade
koja
nam
odridemo
bjee pod boljim predznacima povjerena. Upravne, sudske i opdinske vlasti
jour

cet

produzi6e vrenje svojijeh duznosti

slovi

idi

miran

ce

zasluii^e svojim drzanjem

prilikama potovanje kneza koji

<5e

GjenoveSke

po-

narod 6e

biti

u ovim velikim
njim da zavlada,

Republike

imala

donjem domu
whig, lord Buckingham

dlanovi partije
bread,

trgovinski

u Engleskoj.

odjek

u naSoj sudbini."^

interes Sila koje su imale udijela

Propast

svojim obicnim putem

inter pelovae

20.

Marta 18 15

silan

je

Parlamenta
i Mr.
Whitlorda

Castle-

reagha.2 Prije nego li ce plemeniti lord da ostavi

Englesku za kongres" rede poslanik Whitbread,
vogja opozicije on izjavi nekolicini plemenitijeh

Gjenoveza

Poljaka

za svoju otadzbinu, ovo

koji

bijahu

brizi

,,Gjenova je nezavisna

drf ava, a dioba Poljske je sjeme svijeh evropskijeh nesreda."" Lord Bentinck u svojoj proklamaciji ponovi
te

misli
^

vlada

1 ii

Potpisan

Predsjednik vlade Serra

Senat se oproste

b er
=

ib.

435.

Svi govori

ii

Serristori.

Istog dana

narodom talijanskom proklamacijom.

b e

r a,

VII, 162

182.

291

Gjenova.

Koraci plemenitoga lorda u BeCu ne

su dostojni bill haraktera nase zemlje

izgledaju

kako

je

da
on

smio pripomo6i da narodi, koji se s nama borahu,

da zbace Bonapartov jaram i da isprave svoje ust avne
slobode, pregju iz jednoga podanistva u drugo ?"
Castlereagh odgovori slabo, sakrivajudi se za
interes Evrope, za sigurnost

na

zloupotrebu

,,U ostalome,
silu

za sumnju koja

pala na Englesku da ona tezi na svoju korist

bi bila
i

Italije,

Gjenoveske

rece,

slobodne

Republike.

saveznici ne vogjahu rat da jednu

od jarma oslobode, nego da opcuvaju cijelo ev-

ropsko drustvo od podjarmljenja, pa kad se

ti

zasebni

narodni interesi kose sa ovim optim, oni prvi imaju

da isceznu pred ovima". Ova argumentacija nemae

nista nova, ni originalna, a narocito

nemase u

sebi

engleskoga niSta.^ Castlereagh, na kontaktu sa kon-

tinentalnom diplomacijom, prozet auktoritativnim du-

hom, samozivom politikom koja imase za dvadesetgodiSnje borbe s Napoleonom donekle i opravdanja,
bijae u svojoj spoljnoj politici u flagrantnoj oprjeci
sa dobrim dijelom engleskoga naroda. Njegov govor,
zadojen beCkim vazduhom, bio bi mogao izgovoriti
i

Metternich, da je taj drzavnik

mogao

biti

tako ne-

sretan da ga jedan Parlamenat pozove

na odgovor.
U ostalome, mi znamo sada bolje kakve su pobude
englesku vladu rukovodile da napusti i Gjenovu i
Dubrovnik i mi se na to viSe ne 6emo povradati. Ja*

Der englische Minister" govori G e r v i n u s op. cit. 254

auch die Genuesen fur ihre verlorene Selbststindigkeit

tr6stete
s t

mp

blfite."

f s

n n i g mit

der

Aussicht auf

Ruhe und Handels-

Vijedanja dubrovadke vlastele.

292

nuara 1815 Gjenova bi predata Pjemontezima. Lord

Bentinck ne htjede prisustvovati sa engleskim trupama izvrsenju ovoga ,,mrskoga akta."^

II.

Dok

tako

se

humanisticka

talenat,

stratifikacija tako stara,

boke

vremena^

brazde

da

civilizacija

vec pokazivala du-

je

patriotizam,

zadovoljstvo

svoga ognjista, osje^aj

vlastine naslijegjene

zapamcenijeh vremena,

oduSevljenje,

od neu kratko svi

dovjeCanski najsvetiji osjedaji podregjivahu u Becu
prostome sabiranju i odbijanju cifara, u Dubrovniku
vlastela se u tajnosti jednako ne priznavahu pobje1

Pismo lordu Castlereaghu u

Gervinusa,

195.

donjem

domu

Parlamenta, u sjednici od 27. Aprila 1815, glasoviti pravnik

Sir James Mackintosh povrati se na ovaj tugaljivi predmet iz-

javiTi da

imala

bez Bentinckovijeh proklamacija engleska je vlada

na

primjeniti

Britanija,

Francuske,

protiv

jus

Gjenovu

Mackintosh,

reCe

ne

imala

protiv

tinentalni narodi koji su pristali

mogahu

diniji

postliminii.
je

vrSiti

GjenoveSke

na

pravo

Velika

osvajanja

Republike.

Kon-

prisajedinjenje Gjenove Sar-

smatrati Gjenove ze kao francuske podanike, a

njihovu teritoriju kao francusku pokrajinu,

ali

Engleska nije to

smjela udiniti." Mackintoshevi razlozi, sa kojima se saglasi veliki

broj

ucitelja

megjunarodnoga prava, bise sasvim uzaludni

odvratige Londonski kabinet od saradnje

C a 1 V o, Op.
*

djelu

cit.

IV, 389

sa

Saveznicima.

ne
Cf.

390.

Engleski publicista Harry de Windt ima u tek izaSlom

Through savage Europe" (London, F. Unwin, 1907) ovu

When London was a small and obscure town,

Ragusa was already an important centre of commerce and civipikantnu frazu

lisation." Str. 70.

Vijecanja dubrovacke vlastele.

293

Pod banalnim pojavatna Cinovnicke invazije

nalazase u gjeneralu Milutinovidu, a svoga kronicara u neiskazano
servilnome Dubrovcaninu Stulliju, za ciju cerebralnu
konstrukciju, tako protivurje6nu sa svim tradicijama
Dubrovnika, nemamo do vol j no interesa, pod tim
nezanimljivim radom tutnji jos jedna Ijuta bolna
drama nemogucnost vlastele da se izmire sa onim
to je neminovno napisano bilo na tablicama Usuda.
Ali predstavimo sebi udaljenost onoga vremena, nemogucnost vlastele da, u odsustvu ikakva predstavnika u Becu, saznadu sto se tamo govori, radi sprema,
blizina nemirne Sultanove zemlje, duboko ukorjenjena vjera u politicku vaznost Otomanske Porte,
gjeni.
i

organizacije koja svoga izvrsioca

odjek

engleskijeh

proklamacija,

brutalnosti

rala Milutinovica koji de vrijegjati

nego

pucane

Stullija,

odnijeti sa

pa ako svoj ovoj

sobom
situacij

gjene-

ne samo vlastelu,

prokletstvo

samoga

dobro u o5i pogle-

damo, razumjecemo lako da se vlastela jos nadahu

povratku nekakve dajbudi slobode. Svemu tome nadodajemo i glasove sa strane koje je Sorgo u svome
spisu zabiljezio
svi

koji nijesu,

kako smo

bez osnova. Engleska drzase ostrva

vidjeli,
i

ne

bili

dase

pod koju cijenu da ih preda Austriji. Engleski

zapovjednik na Krfu u vise prilika bijaSe se izjavio
u smislu dubrovacke nezavisnosti. Sorgo nas uvjeni

rava da je Talleyrand bio liCno sklon Dubrovniku

da se zauzimao za njegovu stvar

sto nije Cudo
sad kad su nam poznate kraljeve instrukcije
Jta viSe, Lujo XVIII bjeSe provizorno dao dubrovadkim brodovima u Levanti, kako u davnini, pravo

Misija Dziva Natali

294

u Carigrad.

da plove pod francuskom zastavom.^

cuski

kralj

sklon

bio

uspostavljenju

da

je fran-

Republike,

u najgorem sludaju da je to pitanje on smatrao o t

r e n i m i kongres jedino nadleznim da ga rijesi,
kazuje i to, to je odma po svom ulazu u Pariz
exequatur dubrovaCkome konsulu u Marsilji i

v odo-

dao
do-

mu

da istakne zastavu Svetoga Vlaha.^ Rusija bijase

prijateljski raspolozena.
Punomo6nici
na kongresu, pie Sorgo, iz neke vrsti stida, Sdahu
zvolio

poStovati bar ovaj

Ako

Evropi."

neznatni dio starijeh sloboda u

nije sve bilo

do toga stepena, a

stati-

u najmanju nam ruku dokazuju, da

raspolozenja nemahu ,,djejstva" na sluzbeni tok

stiCke komisije

ta

kongresa, neto je ipak bilo

najpotonji,

veliki

akt.

do vol no
na kakav
opet i zamole

to nesto bijase

da osokoli klonule duhove gonjene

vlastele

SastadoSe se

Dziva Natali ja da pogje u Carigrad i da prizove Tursku u pomoc, da zainteresuje diplomate na Bosforu,
da se nesto udini to bi zamijenilo u torn odsudnom
^

naroditoj francuskoj zastiti Carigradskijeh Dubrovdana,

o akciji ovijeh da ih primi francuska vlada god. 1816 u svoju po-

danidku vezu
Stite,

vigji
2

o austrijsko-francuskome sporu odnosno te za-

zanimljivi incident

u Dodatku A.

Le Roi k sa premiere rentree permit au consul de Ra-

guse k Marseille d'y g6rer publiquement

les affaires

de sa petite Republique, et d'y arborer son pavilion.

gusois n'oublient ni leur pavilion reconnu

commerciales
Or, les

par eux-memes au profit de TAutriche." Rapport

territoire delivre

de la Chancellerie de France pres la Porte Ottomane k

Monsieur I'Ambassadeur, 8

Mem.

et

Ra-

4 Marseille, ni leur

Doc. 31

fol.

juillet 1816. Paris Aff. Etr.

S.

Exc.

(Turquie,

182). Cf. Dodatak, passim. Sorgo va su tvr-

gjenja, dakle, sa sluzbene strane dokazana.

Misija Dziva

Natali

u Carigrad.

295

trenutku izjalovljenu Boninu misiju. Natali se otimase, nalazase da je kasno, ali, najzad, privoli, jer

on sam ipak najvise predavaSe nadi u uspostavRe publike. Ovo rjesenje vlastele pada u Januar
ili u Februar god. 181 5 i mi o njemu imamo sacuvane
Natalijeve autografe, potpun duboko smiSljen plan
ovoga posljednjega pokusaja dubrovacke diplomase

Ijenje

cije.^

Plan bijase ovaj

Dzivo Natali imao

Carigrad, po mogu<5nosti sa

je

podi

Mihom Bonom. Imao

u
je

tamo dvostruku akciju, jednu kod Porte,

drugu kod engleskoga poslanika. Imao je, obrativsi
paznju Portinu na veliku opasnost za njezin integritet ako se Austrija defintivno ustolici u Dubrovnik, u Boku Kotorsku, u Dalmaciju, izmoliti mandat
od Porte da kao njezin ministar pogje u London,
pa od Londona da obagje sve Dvorove i da trazi uspostavljenje Republike. Ako se na to ne bi rijesila
Porta, neka posalje koga drugoga, ali glavno je ovo
da se povrati status quo kakav se bjese zaputio Decembra 181 4, da se Sile ubijede o koristi jedne male
razviti

una missione diplomatica a Costantinopoli

Da je ovaj plan smiSljen u prvom poSetku
god. 1815 utvrgjuju druge Natalijeve biljeSke u kojima govori
da je rijeSena njegova misija u Carigrad pred Napoleonov povratak u Francusku
Napoleon se iskrcao na francusko zemIjiSte I. Marta 1815, dvadeset dana kasnije ugje u Tuileries, poSto
Lujo XVIII ponovno pobjeze u Gand. 13. Marta, saveznici u
^

Progetto

di

nel 1815. Arhiv Natali.

Befru

saznaSe za njegov povratak

,,naruiocem

svjetskoga

k la vindicte publique).
plan dubrovacke vlastele.

proglasiSe Cara

Napoleona

mira predatog javnom gonjenju"

(livre

ovo doba pada posljednji diplomatski

Misija Dziva

296

Natali u Carigrad.

na Jadranskome Moru i ako se,

na kraju krajeva, nikako ne bi moglo proderati Au-

neutralne drzave

iz

striju

zauzetijeh

ostrvima Republiku

da se

pozicija,

da se ostavi

duboko

misiju. Pravo dijete

neralizacije

praktiCni

tada,

proglasi

ali

samo

tada,

na dubrova^kim
slobodno svakome

tamo, pod narodnu zastavu.

preseli

Natali se bjese

ovu

da

Engleske

od

izmoliti

svestrano spremio

XVIII

definicije. Prije

nego

vijeka, Ijubljase geli

da udesi

ce, dakle,

svoga zadatka, on napisa cio traktat

dio

o tome, kako se uopde imaju da vode pregovori.

i

li

kad

je

na

Kako

najpodesnije govoriti sa drzavnicima, koje

su osjetljive njihove iice, kakav treba da bude pre-

govara6, naroSito poslanik jedne male, slabe drJave

da bude vrlo skroman, ali

bez servilnosti, ili da prinudi Ijude da ga potuju.
Treba da savrSeno pozna stvar o kojoj ce da pregovara. Govoriti malo, ne mijeSati se mnogo u sjajno
druStvo, nositi na lieu ozbiljnost i svijest velikoga
zadatka, znati birati izmegju protivurjeCnijeh sredstava ono koje 6e najmodnije djejstvovati." I tako
Treba,

Natali

pise

niie

Natali,

dalje

na tako visoko

psihi(^ku

djelo,

iz istorije

spremu svoju

ne zaboravljajuci

ni

svaSiju

samo po-

sluga, o Semu imaSe posame Republike. Nakon toga, Na-

sredovanje sekretara

dataka

ili

na plan koji on originalnim nazivima

u detiri dijela, od koja je potonji dio napisan
na francuskom jeziku.
U prvome dijelu sa natpisom ,,Ossatura
del Miserere" (Kostur psalma Miserere), Natali
crta memorandum koji bi imao podnijeti Porti. Da

tali

prelazi

dijeli

Misija Dziva

mu

dao konacni

je

Natali

u Carigrad.

ne

literarni oblik,

bi

297

bio

mozda

daleka tako rjecit i vizija ne bi bila tako jaka i

neposredna kako u ovim rijecima koje veliki patriot
bacase kao u groznici, ne znajudi hode li mu sredstva

niti iz

dostojati,

hode

ga

Vam

da

biljeske,

li

podnesem nase

prijevarom

opsada, pozar, pustosenje

nam

nesrece, nase stra-

na nami pocinjena,
najzad da trazim onu

nam kroz toliko

Francuzi

izjaloviti

izdajstva

nase napore

visoku zastitu koju ste

,,Dogjose

uopde

se

li

,,Dolazim, govore ove

pocetku.

hove, nasu usamljenost

nase slabosti

hoce

uapsiti,

samom

ovo djelo u

vjekova dali..."
bez saglasja
;

brodovi zaplijenjeni, uzete

stvari
kinjeni na sve moguce nacine, zlonamjerno
po domovima vojnici
radnje na putovima
prkosne stete
pljackanja u ime kontribu;

cije

grgjena

vjera

izdajnici

uzvisivani

vlastela

uzeta u vojsku. Pisasmo Velikome Veziru,

naa pisma
drene
i

ja

sam krenuh da trazim

me

drzase

poslasmo Karla, vratise

predade
ga iz Je-

nam

nada sa Englezima. Od

me

milost, uapsise

zatvorena godinu dana. Povrati

nam

se

zavisasmo za sve, za
puScani prah, za gjulad, za topove, za puske, za
**
kremen. Osim toga sve smo ostalo ucinili mi
,,Uspostavljena vlada,

njih

ali pritisnuti

nasiljem

pri-

nugjeni da se protiv pravila Saveza odredemo vlasti

prinugjeni otrim proklamacijama, udarcima, prijet-

njama, u nemogudnosti da primimo pisma koja

pisahu.

nodu.

Za

same kurire iljasmo sa strahom

nam

sa opas-

tijem obmane, prijevare, nasilja, predaje,

protestacije.

Pak uapsenja

klamacije, prijetnje

strava.

ponovne varljive pro-

Na

posljetku, predadose

Misija Dziva

298

Natali

Ne mogoh

sve meni u ruke.

u Carigrad.

da dogjem zbog

prije

nedostajanja sredstava, zbog skrajnoga nadzora

i zbog
Molimo, dakle, da nas Porta primi

opstega straha.

pod staru ocinsku

zastitu, njezine velikodusnosti radi,

ne zbog nase nistavosti. Svi su pogledi napereni na

mene, da li cu ja dobiti zastite i pomodi od nasega

Neka ovaj neodlozno

davnasnjega zastitnika.
uspostavljenje

pregjasnjega

umnozide samo

opasno,

laganje

Svako

stanja.

nasilja

trazi

je

od-

otima-

einu."

drugome spisu

(Karted za docnije)

argumente

Mitraglia

di

riserva

produzuje, razvija svoje

Natali

a preko
nje i Rusiju, da je ovo trenutna okupacija u ime
sviju Saveznika. Ako ona potraje, pasti 6e
sve u zaborav kao stvar ved utvrgjena, toliko vise
da je Ilirik ustupljen bio bez odva:

,,Treba dobro

uglaviti

Portu,

janja Dubrovadke Drzave...

Sile proglasie

da

svi narodi te

Saveznidke

imaju prava na za-

stupanje, poSalju na kongres svoje zastupnike.

predstavnik

da se predstavi

bi sprijecen

Na

za to tra-

iimo sada dozvolu da obagje Saveznike i da rede ono

Ako, na posljetku, Austriju
to mu bjeSe nalozeno
ne bi bilo moguce prinuditi na odstup, neka Englezi
podignu Republiku na ostrvima pod svoju zastitu
Ako se zadobije cijela Dubrovacka Drzava, treba
.

odmah

predvidjeti

trupa u

ma kojem

sprijeciti

glavnu opasnost

prelaz

da Turci dozvole
prelaz kroz svoju teritoriju ili da na odnosne granice
podignu dvije tvrgjave. I ako se nikako ne bi mogao

sprijeCiti

prolaz,

slucaju

traziti

dajbudi ga tako udesiti da vojska

Misija Dziva Natali

u Carigrad.

299

da po^ine u kasarna otvorenom polju sagragjenim i da se svazabrani ulaz trupama u grad Dubrovnik, u

progje kroz osamljena mjesta,

nama
kako
Cavtat

u Ston."

Toliko davae

tvrdokorna Bozica Nada

u Londonu, da

radi

macije

sile

predvigjanja

,,Uz to bi tricbalo da se

mimo

Dubrovnika, od DalKotora u^ini jedna Republika ili vise njih,

se

u najgoremu slucaju Kotor i Korcula zajedno sa

Dubrovnikom. " ^
AH Natali nije razumjevao izvrsenje ovoga
plana kao iskljucno djelo vlasteoske klase. ,,Far
causa comune con tutti" (Raditi zajednicki) to bijase
njegova lozinka, koju on razvija u tredemu spisu

ili,

Mezzi per farsi appoggiare dalla Nazione in tutte

le

cose"

(Nacin kako da nas

narod u svim stvarima potpomogne)

Ma
se

da

je

vlasteoska

prozet

aristokratskim duhom, njegova

doktrina uvija oko

naroda.

Nije

jo

sasvim na cistu odnosno novoga ustava, simpatije

njegove ocevidno
formi,

vlasteoskoj

bile
ali

upuc^ene

bi

jednoj obnovljenoj

ne tjesnogrudnoj, u intimnoj

vezi sa cjelokupnim narodom,

odinskoj

agrarni bi

sistem imao da bude preinacen u liberalnome smislu,

ali

tako da raspored zemalja bude

mnoge

za vlastelu do-

uz prkos deklamacijama teoreticara demagogije, bijahu u skrajnom

nosio blagostanje, jer

Ovo

se

zaista debatovalo,

Tijeh pregovora, Cf. ovo djelo

I.

porodice,

kako smo
Knj. Gl. IV.

vidjeli,
;

za Oubrilo-

dakle Natali

ne

znajuii ponavlja misao diplomata od god. 1806, a u cilju da obezbjedi,

za svu

bududnost, Dubrovadku nezavisnost, udaljujudi od

Republike susjedstvo Velike

Sile.

Misija Dziva

300

siromastvu.

Natali u Carigrad.

Nad svim ostalim zauzetostima, najvise

ga zauzimase ideja casti, postenja, rat protiv svakoga

poroka i zlo6ina. I za to u jednome drugome spisu

jednom danu kajanja

projekt o

crtase

ciscenja

naroda, nesto slicna ustanovi starijeh Jevreja

mo-

dernijeh Amerikanaca, kad ce svi bez razlike, na glas

topa,

sastati

da Bogu hvale daju

se

da priznaju

grijehe koji donijese tugjinsku invaziju. Misljase

na

jedan narodni orden za hrabrost, a na jedan za gra-

gjanske zasluge

koji bi se narocito razdavali seljaSkoj

pobude na dobro. Za veliku misiju koju

nosase na legjima, Dzivo predlagase da se sakupi
jedna narodna skupStina, da joj se iznese sve i dobro
da

klasi

zlo

,,i

je

zrtvovanja drugijeh

kad na

taj nacin,

svoja, ali bez hvalisanja

pisase,

budu sve

volje saCinja-

vaie jednu samu, trebace rasprostrijeti ove osjedaje

na DubrovCane u
u Francuskoj, u

u Zmirni, u Solunu, u Malti,

u cijelome svijetu i da se
najbolji prikazu sa kreditivnim pismima svijeh o stall jeh
odnosnim vladama i poslanicima saveznika ill
da poalju velike deputacije za slobodu. En masse
treba po6i u London, u Petrograd, u Berlin, u paniju
Ali, a tu se povra^a obazrivi vlastelin, treba
u prvom podetku zaduiti nemoralna i nedozvoljena
nadanja, a podrzavati ona koja nijesu nepostena
.

jer

Odesi,

Spaniji,^

mamac

su

Ove su

patriotizma,

ma

bila

pogrjesna.'*

naperene protiv dekaloga zakobinske

Revolucije, protiv prederanijeh demokrata koji sdahu
rijeci

uCiniti tabula rasa

^

bogatiji

Za tudo
bili.

od hiljadugodiSnje vladajude klase.

je zaboravio Carigrad gdje

su najbrojniji

naj-

Stanje

Turske.

301

mase javnim poslovima imase da bude u prvom redu pitanje moralnoga

vaspitanja. I u aristokratskoj
republic! pravedne
i

misli pridruzenje

Natalijevoj

naroda mogahu se zadovoljavati.

dubrovackoga patricijata u
politici,^ zabluda koja se velikim dijelom

umjerene

zelje

Kapitalna
spoljnoj

zabluda

objasnjava besvijesnom silom atavizma, a

mnogo

stjesnjavanjem politickoga horizonta u posljednjijem

godinama, jeste ta uporna vjera u carobnu i blagotvornu mo<^ Otomanske Porte. Ne da je ra^un via-

u osnovi pogrjesan. Naprotiv,

stele bio

mnogim primjerima u
Dubrovnik, da

istoriji,

ispostavilo se

najtipicJniji

je

sam

suzerenstvo Visoke Porte bilo bez

je

sumnje najbezopasnije, aistovremeno i naj jace od svijeh

evropskijeh protektorata.^ Ali pogrjeska je vlastele

tome, to misljahu da

od godine 1806
kolovica

ili

pa

je

8.

Ahmed Pase

Porta od godine 1815 ili ona

i
10. Porta Mehmed Pae SoCuprilica

jak evropski faktor

ubjegjen o koristi jedne zaticene Republike u srcu

jadranske obale, faktor raspolozen da se za tu Republiku zauzme do skrajnijeh posljedica. Cudne li

obmane

Turska nije, u istini, bila vise onaka kako je

zamiSljahu u Dubrovniku i kako se, u ostalome, Dzivov
brat, Karlo, bjeSe mogao o svom ra6unu uvjeriti. Nakon
^

Natalijev spis

crta sintezu

cijeloga

slufila Gjenova,

.Resume de

plana

Cf.

1896 Tom.

nae djelo
I

la

procedure active" u

kome

sve argumentacije, kojima se po-

a prije njih Venecija, zbog njegove znamenitosti

publikujemo u Dodatku pod

'

br. XI.
Dubrovnik i Osmansko Carstvo, Beograd,.

Stanje Tiirske,

302

Napoleonskoga terora, bjee doao teski, dugogodisnji

rat sa
Rusijom tek zakljucen Bukurestskim Mi-

rom

(28.

nekako

Maja

vrsen 18 14. god.

gorkijeh

koliko

Pa jedva se tamo stvari bijahu

buknu drugi ustanak u Srbiji domirom sa ustanicima, ali nakon ne-

1812).

primirile,

poraza.

Pukotine se uvecavahu na

turskoj zgradi. Novi Sultan,

i

Mahmud

II,

liCno hrabar

ponosit dovjek, reformator, ne bijase kadar da za-

od neprekidnijeh buna po svuda, u Buu ArbanaSkoj, u Karamaniji, u Siriji, u Misir u. Posvuda modni pae paovahu kao suvereni i
ne priznavahu vie Sultana za gospodara. Na bedkom
kongresu, rekli smo, Turska nije narocito zastupana
bila. Car Aleksandar sdaSe da se kongres zauzme za

drzi Carstvo

garskoj,

balkanske hricane, bar da tako donekle nadoknadi

sve ono zlo koje bjee podnio od god. 1806

do 1812,

podrzavajudi u hris6anskijem narodima od Save do

Jadranskoga Mora velike osnove, neostvarljiva nadanja, jedno groznicavo stanje koje, blagodaredi toj

njegovoj zlosretnoj politici, potraja sve do naSega

vremena. Ali Engleska ne bijaSe raspolozena da Rusiji ostavi visoku zaStitu nad pravoslavnim hri6a-

nima u Turskoj. Z druge strane Talleyrand imase

u svojim instrukcijama nalog da trazi da se odrzanje
Turske garantuje kao neophodimo potrebno za evropsku
^

ravnoteiu.i

Metternich

La Porte Ottomane

niere guerre, mais elle est

bijaSe

saglasan

n'a point ete engag^e dans la der-

une puissance europ^enne dont

servation importe au maintien de I'^quilibre europeen.

utile

que son existence

passim.

sa

soit aussi garantie."

II

la con>

est

done

Instructions du Roi,

Natali

torn

tackom

ali

u Carigradu.

303

niko ne htjede da pristupi rjeSa-

vanju ovoga krupnoga pitanja i sve ostade na razgovorima bez i najmanjega zapisnika.^
Turska, dakle ne bijaSe nita modnija nego

ono vrijeme kad

joj Sebastiani

diktovase zakon

li

iro-

niSki saopstavase da je njezin protektorat nad Dubrovnikom prezivjela stvar. Kod ovakve Turske pokuaj ostvarenja onako prostranijeh osnova bijase
unaprijed osugjen na potpuni neuspjeh.
U pregjasnjoj smo glavi vidjeli cemu se Dubrovnik
mogao nadati od Porte
platonidkijem demonstra:

cijama,

protestacijama

koje

postepeno,

slabljahu,

kako jadaSe evropski koncert, a u koncertu Austrija, na radun Napoleona. Puna dobre volje, Porta
plaMjiva,

bijae

mitu

dezorjentisana,

podlozena kao ikad

uticajima jakijeh susjeda. Vlastela uporno po-

drzavahu miSljenje da ona moze i jo viSe ali se zestoko prevarise. Dok Republika na izdahnudu konrad oko staroga Stamzapadna diplomacija krojaSe joj sudbinu bez
njegove saradnje. I opet je jedan Natali trebao da
na samom lieu mjesta okusi sve gorSine bezuspjeSne
centrovase gotovo sav svoj
bula,

borbe
pozdravi jo jednom i za posljednji put Grad
kud su kroz detiri stotine godina hrlili Dubrovdani
kao k prirodnom stozeru svoje politike
Diivo Natali uputi se kriSom u Carigrad. One
no6i kad Milutinovid uapsi protestatare, Diivo pobjeie
bratu Jem na Lopud. SastavSi se tamo sa novopoi

Sore

1,

op.

cit.

441.

L'acte final de Vienne

De bid our (La vi sse-Rambaud,

fut

rMig6 commc

si

govori

Histoire gto^rale, X,

I'Empire Ottoman

n'efit

168)

pas exists."

u Carigradu.

Natali

304

stavljenim engleskim komesarom,

i

Tamo

otuda na Maltu.

se

otputova za Krf
ukrca na engleski brod

kojim zapovijedase pregjasnji mletacki podanik, kapetan Angelo Bartollini. Tek prvoga Avgusta Natali
se uhvati sela San Stefano, kod Carigrada, gdje Ijetnikovase Miho Bozovic. Natali ga odma posjeti, objedova i ostade cijeli onaj dan kod Miha. Po tome, na
narocito porucenom brodu, krene za Carigrad sa preporuCnim pismom Boz6vi6evijem i sutradan se o sumraku iskrca u Bujukdere i svrati u Locanda di Giuseppino u susjedstvu pruskoga dragomana Karamana.
Kancelar austrijskoga poslanstva pohita da izvijesti

o dolasku tajanstvenoga emisara.^

Stiirmera

ovoga plemica, pise kancelar, uzbudio

je duhove DubrovSana i nadanja u vaskrs pregjasnje
Republike. Mnogi Dubrovdani pohitaSe da ga pozdrave. On odvrati posjetnicima na kojima je naStam,,Dolazak

pano

II

,,Ovaj

saport, ali

Conte

di Natali.
Gospodin ima bez sumnje engleski pame uvjeravaju da se, do ju6er, nije pri-

javljivao britanskoj kancelariji,

stonu.

Znam samo

pa

ovo, da je otiao

ni poslaniku

k prvom tumacu

poslanstva, gospodinu Bertu Pisaniju

konferisao." IspriSavsi

Li-

svome sefu sve

da

je s

njim

Natali jeve ko-

rake, kancelar izvogjase ove zakljucke: ,,Izsvega ovoga

to

sam

saznao, izgledalo bi da je ovaj plemeniti go-

spodin dosao ovamo da intrigira

poznavati
^

cilj

Copia

celliere all'

da Englezi imaju

njegove misije, a sva je prilika

d'un

rapporto

Internunzio

I.

dell'

Imp.

R. in data 9

Buyucdere, 11. Avgusta 18 15

br. 18 B.

R.

Internunziale

Rusi.
Can-

Agosto 1815 ad depeSa

D. A.

Napoleonov povratak.

Re6eno mi

je,

305

da neki DubrovCani tvrde da Du-

brovnik ima da bude ukljucen u

garanciju savez-

Dvorova za neprikosnovenosti Osmanskoga

Carstva, kao tributarna Portina drzava.
,,U kratko, covjek je sumnjiv, pa bilo da trazi
uvijek ce modi da stvori
oli da vec ima zatitnika,
nickijeh

zapleta

neprijatnosti."

Stiirmer

sprovede

Metternichu

larovoga izvjestaja, bez komentara.

ternich

kance-

prijepis

je

Met-

preduzeo protiv Natalijeve misije, nije

nam

poznato.

njegovijem uputstvima

Nataliju, a ni potvrde prijema

Sto

nema

li

ni rijeCi o

Inter nuncijevoga do-

kumenta. Metternich bide drzao dk je u tom pitanju

becka policija sama nadlezna.
Ne znamo ni sto je Natali radio u Carigradu,
iz

ali

da ce

njegovijeh
biti

studija

poslanstvu^

trazio da zadobije Portu,

zamisljamo

Englesku

za planove dubrovackijeh patriota. Ali

siju

Ru-

mu

iz-

nenada stigne na Bosfor vijest, da je Napoleon ostavio

Elbu i da se povratio u Francusku. Od toga je udesnoga dana, Natali, sa drugovima, van sumnje promislio da ce Evropa biti nemilostiva sa slobodama i
mnogo nepristupnija u pregovorima.
Slom svijeh svojijeh i drugova mu snova, Natali
je izrekao jednom rijedi. ,,Tutto d finito" biljezi Dzivo
drhtavom rukom u nacrtu za jednu radnju, nedovrenu. Sorgo izriCeusvome spisu istu misao biva, da je
Bonapartov povratak prekinuo sve zapodete razgovore.^
*

V.

str.

tout avoftcr."
L, Vojnovld,

i.

299.

La foudroyante reapparition de

Sorgo,

Op.

Bonaparte 4 Fr6jus

cit.

Pad Dubrovnika.

20

fit

Konacne

3o6

sjednice kongresa.

Zna

se da je kongres, za kratke stodnevne Napoleonove vladavine (les Cent Jours) produzio svoj rad kao
da se nije nista vanredna u Evropi dogodilo. Ali rad
bi ubrzan, jer se Saveznici pocese da spremaju na ponovnu borbu sa Carem Francuza.
U sjednici od 27. Maja^ bi definitivno rijesena
sudbina Dubrovnika. Na III tacki dnevnoga reda,
Metternich podnese komisijom izragjene projekte
nekoliko clanaka koji se odnose ,,na Italiju". Para-

fir ani

dlanci

odnoSahu

se i-o

koje Austrija bijase ustupila u

kojijeh vratila

u potonjem

ratu,

na povracaj zemalja
Italiji i u posjed se
i u torn clanku, koji

XCIII Acte finala, ukljuCene su sve mletacike

lombardske zemlje, kao i bivSe Ilirske Pokrajine

ce biti
i

o s

kome

Dubrovnika
U ovoj tacki Aleksandar, o
nikako nije moglo saznati ,,gdje mu do;

se

spijeva

fantazija,

gdje

mu

(Bernhardi) predavae Austriji

podinje

racunanje"

toliko osporenu

Boku

Kotorsku, onu Boku koje se god. 1806, kako smo

vidjeli, Stadion tako melankonicno necase i upravo
zato to ga dovogjase u neprijatan sukob sa ovim

Aleksandrom

istim

2-0

austrijskenove tekovineu

liji, a to je dlanak
brovnik.

XCIV u

Punomodnici, nemine

koji je ukljucen

ItaDu-

dissentiente, prihvate

Metternichovu redakciju. Megju njima sjedase onaj

Andrija Razumovsky koji se god. 1806 i 1807
tako zestoko bio ugrijao u Aleksandrovo ime za Duisti

Prisutni

Metternich, Talleyrand, Razumovsky,

Hardenberg,

Nesselrode,

Angeberg

III,

1249,

Humboldt, Capo

Kliiber

IX.

d' Istria,

Clancarty,

Wessenberg.

Konacne

brovnik

sjednice kongresa.

za Czartoryskove planove na Jadranskome

XCIII

Moru. Clanci

XCIV

jadranskijeh sloboda, nego

i

307

sredozemne politike Velike

Oni su glasili

samo poraz

bijahu ne

bankrot

cijele

jadranske

Katarine.

Cl.

XCIII.
pariskome ugopotpisnice ovoga ugovora

odreka uslovljenijeh

Usljed

voru od 30. Maja 18 14,

sile

priznaju Nj. V. Austrijskoga Cara, njegove bastinike

kao zakonite vladaoce nad pokrajizemljama koje bijahu ustupljene ugovorima

u Campo-Formiju 1797, u Lunevillu 1801, u Pozunu 1805, adicijonalnom konvencijom u Fontainebleau 1807 i Beckim ugovorom 1809 god. a u posjed
kojijeh se je Nj. C. Kr. Ap. Velicanstvo vratilo usljed
i

nasljednike,

nama

posljednjega

rata,

biva

mletacka

Istra

gjasnja mletacka ostrva u Jadranskome

Moru

Austrijska

Kotorska

pregjasnja

Venecija, grad

suhozemne

pregjasnje

obali rijeke Adigja, hercestva

zevine

Brixen

austrijski

Friul,

lagune, kaosto

mletacke

Trident,

oblasti

Milan

grafstvo

na

pre-

Boka
ostale
lijevoj

Mantova, kne-

Tirol, Vorarlberg,

pregjaSnji mletadki Friul, teritorija

Monfalcone,

Trst, grad i oblast, Kranjska, Visoka

KoruSka, Hrvatska na desnoj obali Save, Rijeka sa
ugarskim primorjem i okrug Kastua.
Cl.

Nj. C. Kr.

XCIV.

Apotolsko Velicanstvo prisajedinide

svojoj monarhiji (reunira a sa Monarchie)

da ih on

Sud o beckom kongresu.

3o8

njegovi nasljednici drze u potpunoj vlastini

renstvu

Osim onoga

1.

suhozemnijeh mletaCkijeh
pregjasnjemu clanku, jos i

pomenutijeh u

oblasti

Pada

suve-

dijela

druge dijelove redenijeh

drugu

Jadranskoga Mora

ma

koju

Doline Valtelina, Bormio

2.

Kaoto

oblasti.

koja se nalazi izmegju rijeka Tidina,

teritoriju

Chiavenna

koje sadinjavahu
3. Teritorije
pregjasnju DubrovaSku Republiku.^
eto kako,

kongres

dubrovaCke

knjiga

parlamenta

moze

koji

se redi

maCki

Juna 1815,

9.

istorije.

prekroji

da su gotovo

istorik koji

zakljucen becki

bi

do dalje naredbe Provigjenja,

zatvorena,

radu

politi^ku

diplomatskoga
kartu

Evrope,
Nje-

svi istorici saglasni.

ga osugjivae polovicom proSloga

francuski istorik X X vijeka istoga su miodnosno osnovne njegove zablude. ,,Pravo i

stara nezavisnost naroda,
pise Gorvinus, kad nezgodne bijahu ne uzeSe se u prizrenje
legitimitet,
kako govorase Botta, vrijedio je za jedninu ne za
Novi graditelji mira postupae kao
mnozinu

vijeka

Sljenja

Sto

sim

graditelj

nemira.

Mjesto jedne

na radu samozivost pet

bijae

samovolje

velikijeh sila

kratko-

vidna drzavna vjestina njihovijeh ministara koji se

takmjahu da postignu
^

,,Les

III,

1386

konvencija,
sastavni

ciljeve

Kad

se

ayant form6 la ci-devant Republique de

du Congres de Vienne du 9 juin 1815, Ange2433. Acte final" broji 121 glanak i lyugovora,

territoires

Raguse". Acte
berg

iste

final

deklaracija

njegovi

itd.

dijelovi.

priloienijeh

glavnome

aktu

kao

Sud o beckom kongresu.

Becu trgovase glavama

da

dio evropskoga

nili

Sorel

Jefferson^

pisae

ekonomsku,

bijahu prilicno

,,Diplomate

stanovnika

proracunali broj

tacno

dusama

megjunarodnoga prava".^ Po vijeka

pisase

docnije

prodavanja naroda kako stoke postao

obicaj

je

309

vojnu,

bijahu

zemljoradnidku,

procije-

obrtnicku

vrijednost, njihovu produktivnu snagu, njihovu

trebljivost
vijesti,

ali

njihovijeh

svakoga od njih

tradicija
dinilo

teznja,

upo-

njihove sa-

njihovijeh dua,

stanje

onoga

sto

covjekom, a od svijeh tijeh

narodima, o svemu tome nista. Materijalne

Ijudi

je

sile

moraine se bijahu zanemarile

ili ne priznale.
Toga radi djelo je beckoga kongresa
moralo propasti."^ Saveznici koji su u svemu podrazavali Napoleona oborise se, bas poput njega, naro6ito na Republike. Poljska, Gjenova, Lucca, Holandija, Mleci, Dubrovnik svi bise zrtvovani, unisteni.
Na razvalinama ostadose vicarska i San Marino,
ovaj zbog svoje neznatnosti, ona zbog federativne
bijahu se izmjerile,

veze

ali

politicko-geografskoga polozaja.

sa Repu-

blikama zadavase se konaCni udarac i aristokracijama

koje su, kako njemacki istorik fino primjeduje, tugjim
vlastodrscima neprijatnije nego
^

dvorovi

monarsi.'

Glasoviti predsjednik sjevero-americkijeh sjedinjenijeh

iava x8o.
'

li

Dr-

1809.

253, 254.

VIII, 502.

Moglo

bi se jo re<5i

Andorra

sa svojim 5231 stanoTnikom

koja se megjutijem ne zove Republika nego

tralne doline)

pod suzerenstvom Francuske

,,

Valines neutres" (neu-

Urgelskoga episkopa.

ienevskaRepublikabi prisajedinjena, kao kanton,

Svicarskoj, Gdansk Pruskoj, Lucca, kao knezevina, pre'

Waterloo.

310

Devet dana po potpisu Acte finala savezniSke

vojske zadadose na belgijskim poljanama smrtni
udarac Usudnome Covjeku (Waterloo,
koji

Revolucije
trine,

bjese

ali

mandatar

i8.

Juna 1815)

Francuske
kao takav pronio svijetom njezine dok-

bjese

odista

razvalio

,,redatelj"

mnoga

slobodna

sretna,

kao kompenzacione predmete,

evropskim diplomatima. Na dva kraja njegove jedinstvene karijere sretamo se sa dvije stare jadranske
republike, pad kojijeh vezuje njegovu istoriju.
I
drugu pod zastavom ,,besmrtnijeh naCela"
jednu
kao Car merkantilnoj politic!
predade kao gjeneral
dvorova prozetijeh duhom diobe Poljske.
Jos se jedna stvar imala da privede u djelo.
Engleska nemase vise razloga da odrece predaju
ognjista

predao

ih,

dubrovackijeh

ostrva

Austriji.

puta

Tri

ih

bjeSe

u Junu 1814. nadvojvodi Franu d* Este,

u Decembru iste godine kad jedno Metternichovo
pismo lordu Castlereaghu po ovom predmetu ostade bez
odrekla:

odgovora

najzad u pramaljedu god. 1815. gjeneralu

Kad se promisli, da je Engleska na-

Milutinovidu.

pustila bila sam Dubrovnik bez odlaganja i predala

ga austrijskim tiupama bez evropskoga naregjenja,
ovo uporno drzanje ostrva izgleda vrlo cudnovato.
data Infant! Mariji Luizi,

Jonska Ostrva,

kderi

Spanskoga

koja Austrija

pod Engleskom (A n g e b
zbog nesuglasice izmegju Austrije

ostadoSe

blikom

da

je

Francuske,
Austriji.

e r
i

ostade kao takva do god.

ognjiste
Sile

Revolucije,
zaStitnice

<5ase

kralja

Karla IV,

podvrci svojoj

g IV, 1908). Ali

Rusije,

bi

1846 kad

zastiti,

Krako

proglaSen Repu-

pod izgovorom
uz prkos protestacijama Engleske i

Rusija

je,

Pruska predadose

tredoj

Engleska predaje ostrva Austriji.

Imase

kako misli francuski

Engleska namjeru,

li

pisac^,

31 l

da nasa ostrva pridruzi jonskim ostrvima pod

Hi punomocnici engleski u Becu

zastitu ?
drzahu da engleska zastava, istaknuta na jednoj
tacki, ne smije da se spusti osim po zakljucku kongresa?
Ne znamo^. Sedamnaestoga Aprila 18 15 Metternich
uputi poslaniku u Londonu, grafu Merveldtu, pismo
u kom ga moljase da ponovno trazi od engleske vlade
naredbu admiralima i zapovjednicima u Jadranskome
Mom da predadu ostrva Austriji.^ Metternich se narocito
pozivase
na rjesenje saveznickijeh drzava
koji glasase da ,,sve sto se za Napoleonove vlade

svoju

bilo

nazvalo Ilirijom imase da bude predato Nj. Vel.

na pregjasnju
na okolnost da
je kontrola monopola soli nemoguca zbog opasnoga
kriumcarenja na ostrvima dok ova ne budu u rukama
austrijske vlade. To bijase jedan od spoljasnjih razloga. Ali toga radi Car, koji polagase na tu predaju
Austrijskome

Caru."*

notu upucenu lordu

Pozivase

se

Castlereaghu

narocitu

vaznost,

nije

preko

urgirao,

Metternicha,

za ukinuce engleske okupacije. Pobude su bile vise

Engleska

prirode.

je

zastava bila smetnja na Jadran-

skome Moru, simbol nadanja koja

se

ne

mogahu

saglasavati sa potrebama austrijske jadranske politike.

Merveldt odgovori Metternichu

'

'

P
Na
i

an

i,

da

mu

je

476.

ta bi pitanja mogli odgovoriti

donskoga Public Record Officea

srpski driavnik

Maja^,

8.

ali,

zaiibog,

koje

samo dokumenti

nam

ne dobismo nikada.

'

Weisungen nach London 1814

Cf. str. 276.

Berichte aus

London 18 15

1815

B. D.

A.

iz lon-

bjeSe obe<5ao izvijesni

B. D. A.

Engleska predaje ostrva Austriji.

312

Castlereagh

lord

obedao

narediti lordu Clancartyu

dadu

Austriji

da

zasebnim

de

kurirom

bez odlaganja, pre-

se,

comprises sous

iles

,,les

da

le

nom

d'

Illyrie."

Ali tek 25. Juna glavnokomandujuci gjeneral

na jonskim ostrvima, Sir J. Campbell, uputi s Krfa
pukovniku G. D. Robertsonu na Vis naredbu, da
preda dubrovacka ostrva zajedno sa Visom, Hvarom
i
Kordulom austrijskim vlastima kad se budu pri-

kazale.

,,Saopstidete,

Visa kao

pise Campbell^,

onima drugijeh ostrva koje

Saveznijeh Sila povratilo

(?)

je

stanovnicima
Veliko Vijede

da ce engleska

Austriji,

vlada vazda zadrzati prijatan spomen njihove odanosti i vjernosti dok bijahu pod naom zastavom i
da 6e u svako doba uzimati iiva, udijela u njihovo
blagostanje i u njihovu srecu." 30. Juna Robertson
sprovede naredbu Jeru Nataliju^ da preda ostrva
prilofi mu prijepis Campbelli
ovoga pisma. Natali sa Englezima isprazni ostrva tek
16. Jula. I tako nestade i ovoga sna
Engleska okupacija bjee potrajala tri godine i
po na Mljetu^ i na Lastovu, dvije godine na Sipanu,
Lopudu i Kolodepu, a malo vise na Visu, KorSuli i

austrijskim vlastima

Krf, 25.

prilici iz
-

Al Sign. Conte

deir Isola di
ginal

kod
^

Juna 1815. Talijanski

tekst

u prijepisu (po svoj

engleskoga preveden) kod pisca.

Mezzo

di Natali, incaricato del

ecc. ecc. Lissa, 30.

Governo provisorio

Giugno 1815 No. 352. Ori-

pisca.

Kad

se

austrtjska komisija

primiSe ovim rijej^ima

Dobri

na Mljet, glavari je
kad ste dosli, samo ne-

iskrca

ste doli,

mojte na staru zemiju stavljat nore zakone."

3x3

Cesar Frano u Dubrovniku.

Hvaru. Ovo

bi

zlatno doba srece, blagostanja

na-

pretka za ovaj mali dio otadzbine nase.^

dubrovackome narodu saopSti

u ,,Gospi"
sa propovjedaonice, sablaznivsi do kraja narod, pucane
vlastelu. Ali odvratimo pogled od ovoga malo zai
nimljivoga vojnika i skupimo posljednje zrake koje
sa vrhova Istorije padaju na drevni Grad. HumaniPreostajalo je da se

to udini Milutinovic

zakljuCak kongresa

zmom

zadrza svoju djecu.

zasiceno tlo

Cesar Frano.

Bi

blag,

dobro6udan,

Posjeti

ga

pun. postovanja

domus
prema vlasteli, odsjede u dom Gozze
uspostavi fideikomese, oprosti vojne
Goccarum

sluzbe stanovnike pregjasnje Republike, razdade nekoliko zlatnijeh kljuca

zvucnijeh

titula, bi

familjaran,

rukom preko rana koje

progje aristokratskom

nanijela vojna brutalnost, pro seta

bjese

Cesaricu po mio-

mirisnim setnjicama na Trstenome,

ne uzmoze

ali

mnogijeh bezutjesnijeh gospara ciji su

u kamen uklesali nepomirljivi heksametar
Non bene pro toto Libertas venditur auro". Vlada
se pak ne ukaza siroka i liberalna kako Cesar, nego
poie da vodi postojanu borbu protiv istorijske individualnosti Dubrovnika, trudeci se da izbrise sve to
spominjase na preimu6stvo jednoga politidki nekada
nezavisnoga centra^ i staraju6i se da sa svoje strane
utaziti

bol

stari bili

ilanke

Koriuli

Visu

pod Englezima

Vida Vuletida

Archcologia Dalmata god.

Tako se od P
a od ovoga na K o t a
'

skom

r
r

Cf.

a n

u Casopisu BuUettino

1888

Op.

cit.

di Storia e di

1889.

n c j e, Dubrovnik svede na Okrug,

kako Imotski ili Metkovid, ne dade se grad-

o v

vijcdu ni statut, ni privilegije, ni poiJasti

iznudi se od Svetc

Sudbina posljednjijeh republikanaca.

314

ispremijesa dubrovacki elemenat sa dalmatinskijem,

veseleci

Mnogi

se

tajnosti

prenese na djecu

ih

vlastele.

padu domace

oblju-

da se podcinjenost
ne osnovase novijeh porodica.

htjedose

za to

pucki domovi,

Veliki
nijeli

ne

Republike,

bljene

nemudrome ocajanju

mnogi ne preboljese smrt

se savise, ali

ma

koliko su neki

vlade,

pocese

dopri-

bili

oni da ginu, jer

nerazdvojno bijase privezala za domadu

Svima zajedno se po glavi vrtjela tmasta

istorija

vlastelu.

misao
Nostraque gens alio debet jam vivere pacto
(Duris sic visum Parcis !) ^
:

Glumci velikoga pokreta dozivjeSe

razliCitu sud-

binu.

PregjaSnji generalni gubernator Vlaho

Kaboga,

posto nekoliko vremena progje u BeCu u dvorskoj

mu

kancelariji, objegjen nedasnijem djelom, koje

ne moze dokazati,
bjeSe

bi

razvio

prvi

mu

od naroda koji

prognat u Cavtat

zastavu

Svetoga Vlaha,

nadjede ime

,,

se

tamo, gdje
prezren

Vlaho traditur",

prestavi se god. 1856.

Sorgo okaja svoje velike slabosti toplim

dir-

pisanjem o Dubrovniku. Nastanivi se definitivno u Pariz, sa nezakonitom kderom Marijom, koja

Ijivim

Stolice ukinuce arhiepiskopskoga dostojanstva, pak se ukinuSe

dominikanska i franjevadka provincija
poplavi se Dubrovnik
nedubrovadkim dinovnicima ne poStovaSe se ili se nagrdiSe stari
;

spomenici, naroCito gradski bedemi

Ijerijski

oficiri

Republike
1

iz

N. L.

dak

XV
P

isijeku,

vijeka

ltd.

tvrgjave

dozvoli se da arti-

pak rastope divne bronzane topove

itd. ltd.

o z z a-Carmina.

Sudbina posljednjijeh republikanaca.

mnogo godina po

315

umrije

odevoj smrti (1848)

umo-

u svome djelcu
,,Origine et
chute de la R6publique de Raguse" razvi ne samo
sentimentalne, nego i prorocke strane svoga vrlo cudnoga i otmenoga duha. ,,Otkada ostavih zemlju moga
pise svojoj Mariji,
da svoje beskorisne
rogjenja,
dneve odvratim od uzasnoga prizora Ijesine moje
otadzbine, zgnjeCene pod bahanalijama pomamljebolna u Charentonu,

noga vijeka, moja jedina sreca bi da na nju vazda

mislim i da katkada o njoj govorim." Nacrtavsi harakteristike dubrovacke istorije i nesrecni pad Republike, Sorgo se ne predaje ocajanju. Predvigjajuci
civilizovanje ,,evropske

skijeh vlastodrzaca,

Turske",

propast Carigrad-

na preporogjenome Balkanu on

davase Dubrovniku veliku trgovacku ulogu,

,,nalik

na Marsilju u Francuskoj, na Gjenovu u Italiji, na

Hamburg za sjevernu a na Trst za juznu Njemacku."
,,Ako Dubrovcani buducnosti, tako zakljucivase
svoj spis, hoce da se jednoga dana okoriste neizbjeznim
skorim (!) padom turske imperije, neka ne zaborave
nikada na svoje pregje, neka nikada ne zanemare
Ijubav k znanosti i knjizi, a narocito neka pod svaku
,

cijenu sacuvaju ugledno

*

S^nateur

njemu

se potpisuje

potenje."^
:

Le Comte due de Sorgo, Ancien

de Raguse k Paris". Po drugi put uze Sorgo

ct Ministre

pero za obranu Dubrovnika protiv francuskoga politidara Euzebija

Salvaerte-a

(1771

1839)

poslanika

5-oga

u francuskom parlamentu (1828) aktivnoga

Rcvoluciji.

Salvaerte napisa djelo

,,De

la

pariskoga okruga

sauiJesnika
Civilisation

julskoj

Venise

Raguse" puno ispada i netaCnosti protiv kojijeh Sorgo proteitova. U pismu na prijatelja Nika L. Pozzu-Sorga (5. Februara
1821 Arh. Nat.) davaSe Pozzinom sinovcu savjet da odbaci stoidka
et

Sudbina posljednjijeh republikanaca

3x6

Miho Bona, u mladosti

volterijanac, docnije

odan

otadzbini kako malo ko od svojijeh drugova, po ne-

uspjehu svoje misije, uvrijegjen u najtanje zice svoga

dostojanstva, bad se u oSajanje i poce da rasipa svoje
imanje.

Sin

mu, Frano, ostade pravozastupnik do

kraja iivota svoga, na dan Svetoga Vlaha zatvarase

se

kad ga neki pitahu zasto, odgovarae

Vlaho, Sveti Vlaho, o non puote, o non vuole

u ku6u

Sveti
(ili

ne moze da nas pomogne

bezutjesniji,

ozdravivsi

htjede da se sasvijem

od

iseli

ne

ili

6e). Pijerko, naj-

proputova

rane,

Istok,

u Ameriku uvjeren, da
nad lijeka

,,Svakome 6e se
Ali vlastelinu nikada do vijeka."^
AH ga mati privude opet na dubrovacke zale.
Pijerko stade da pile na naemu jeziku istorijske
drame, pjesme, kolende, umrije gotovo u siromastvu,

drame jednako po svijetu pronose u rukopisu, iznose na prodaju, a ne mogu da nagju kupca.
a njegove

se

junak ustanka, najgorljiviji i najDzivo Natali, povuSe se na

Najglavniji
neizmirljiviji

Gornji

Kono

rodoljub,

gdje

doiivje

duboku

starost

Ijivom Ijubomoru svojijeh visokijeh uspomena.

dua, sa Korzikancem

Paolijem

stid-

Ova

Korfiotom Capo-

na osami, kako visok

distrijom toliko srodna, ostade

nacela malijeh Republika", a da zagrli ,,prostranost u pogledima

i

uzvtSenost osje^aja" (la grandeur dans les vues et I'^l^vation

dans

les

sentiments)

dostojne podanika

bude dostojan svojijeh pregja

,,jer

moie

modnoga monarha i da
mora da ima potomsika"

(puisqu'il peut et doit avoir des descendants).

po Sorgovom receptu, Dubrovnik ne

dekadansu

Da

su vlastela radila

bi bio dozivio

Medo Puci^

(Orsat Pozza)

^-

Cvijeta.

tako rapidnu

Dubrovnik u engleskom parlamentu.

cempres. Posljednji predstavnik

vanja Ideje pred udesnim

317

beskorisnoga

hodom

zrtvo-

velikijeh carevina,

evangjeoski ovaj covjek, posjecivase osamljene crkve,

ma da i sam
razdavase sve sto imase siromasima
bolesne, koje sretase putem, isprabijase oskudan

glavom do bonice. Milostiv jednako

civase

prema

poput seraficnoga Asizanina, ni najmanju zivinicu ne scase da pogazi, nego joj otvarase
prozor da izleti iz sobe. Pisase do pred kraj snirti,koja
zivotinjama,

ga zatece mirna

predana.

Eno ga tamo u

,,Tri

Crkve"

pod plocom na kojoj se nikakav natpis vise ne cita.

Puk i vlastela ne slu<iahu da se rasprava o slootadzbine

bodi

Ne sludahu da

kijeh Sila.
voditi

jednako

produzavase izmegju Velice jos

tri

pune godine Sultan

prepisku o maloj, usnuloj Republici na dale-

kome moru.

Toliko je tesko izbrisati jedan politidki

organizam iz knjige zivota ^

Ali dok okruzni poglavari, ,,predsjednici",
!

tendanti"

njahu se

pra<5eni
i

bataljonima

odilazahu, te se nad

pridolazahu,

,,in-

mije-

Gradom hvatae

kasti, trajni suton, vlastela Sitahu

siv-

u novinama, pro-

budnu Metternichovu policiju,

u dalekom Westminsteru.
prve skupStine na svijetu
Mater

krium(5arenijem kroz

opijelo dubrovac^koj slobodi

Po onoj
*

slabosti

Dubrovacko pitanje postojalo

publikom
ispriali

simctrija

nastojanja da je

smo u zasebnome
ovoga

djela.

je

za Portu sve do god. 1818.

onako suzenoga !) nad Repovrati u zivot. Odnosne faze pitanja

Porta se teSko odrecie suzerenstva

dijelu

(i

Dodatka, misledi da tako trazi

Prepiska Porte sa Austrijom odnosno Du-

brovnika dini pendant francusko-austrijskim pregovorimA O podanstvu Dubroviana o kome govorimo u prilogu A.

Dubrovnik u engleskom parlamentu.

3x8

da suproc nijednoj slobodi ni u

Parliamentorum
zlu ni u dobru ne moze da ostane ravnodusna, donji
dom engleskoga parlamenta u sjednici od 13. Marta
18 17. zacu za posljednji put ime Dubrovnika kroz
Pozniji
zanosljivu rjecitost Henrika Broughama.
lord Brougham,^ svojim genijem spasavase dast pro*

Henry lord Brougha m*

engleski drzavnik,

veliki

u Cannesu u
Nadaren vanrednom silom pamdenja

rodio se u Edinburghu 19. Septembra 1778, umr'o

Francuskoj
i

7.

Maja

1868.

sasvim izrednom inteligencijom, sve su

bile

Osnivalac

familijarne.

glasovite

mu

grane Ijudskoga znanja

smotre

Edinburgh

Review

Whiga koji se ved na 3. broju raspa6avao u 25.000

egzemplara! NenadmaSan govornik
pravnik upisa se u red advokata (1807) u Londonu, bi god. 18 10 prvom izbran u Parlamenati od to doba njegova istaknuta licnost zapovjeda javnim mnenjem
ako samo intelektualno, jer beskrajno tat
nestalan. Od god.

(1802) organa

1816 do 1818 on zastupa najliberalnije ideje protiv reakcijonar-

noga Liver poolovoga

Napada Svetu Alijansu

kabineta.

(1823)

brani katolike (1828) proSirenje prava glasanja (1828 estosatnim

govorom

dom

koji donji

sasluSa sa religioznim udivljenjem).

kratko, sve do god. 1830 neprekidno napadajudi torijevce, prinudi

ih

na osnovnu izmjenu konservativne

politike od god. 181 5. God.

1830 (22. Novembra) Brougham postade Veliki Kancelar Engleske,

nasljedni pair, barun

doma Lordova

svijeh zloupotreba

Brougham"
1832 ima se
liberalnije

Brougham

barun de Vaux. Kao predsjednik

sef engleskoga sudstva, bi tako silan neprijatelj

i

tako veliki radnik, da ga prozvaSe

(divovski

,,the gigjintic

Brougham). Velika izborna reforma god.

ve<5im dijelom

njemu

pripisati.

Tako

isto sve je naj-

reforme (ukinude ropstva u kolonijama, ukinude mono-

pola Indijskoga druitva, reforma krlTiinog zakonodavstva, reforma opdina, reforma zakona o siromasima, reforma Irske crkve
itd.)
lord Brougham
obranio,
objasnio, potaknuo, nametnuo

ddnjemu domu sa svojom besprimjernom rjecitoSdu, dubinom

originalno<5u pogleda. Od god. 1835 odvoji se od svojijeh ne-

Izgovorite

Brum.

Dubrovnik u engleskom parlamentu.

palijeh

Whiga

319

mnogo vremena,

koji ce jos za

sve do

na vladu (1827), biti

u neznatnoj manjini, kompromitovani od skrajnijeh
Burdella,^
podozrivi narodu
radikala Cohrana i
kao prevratnici, a evropskoj Svetoj Alijansi i Castlereaghovoj diplomaciji kao narusitelji mira i osvetnici zrtvovanijeh naroda. U onoj sjednici, Brougham,
nastupanja Gjorgja Canninga

koristeci

trgovinskom depresijom Engleske, pona izrednu, njemu obicnu, visinu. Dnevni

Brougham u ime opozicije bjese metnuo na
se

dize debatu

red sto
sto

Doma vezivase trgovinsku

finansijsku krizu zemlje

za nesretnu spoljnu politiku lorda Castlereagha. ^

Vehki

nakon opsirnog razlaganja o

na spoljnu politiku lorda
ugje u srce dubrovackog
pitanja.

govornik,

Engleske,

stanju

Castlereagha

pregje

,,Ne ce biti izlisno

rece

ni za

plemenitoga lorda,

ni uopce za politicke Ijude da pokazem kako bas

ona lica za koja je plemeniti lord zrtvovao Cast ova

zemlje

od

odstupio

blagodarnijeh drugova

svoje

zdravije

politike

prama

produzi nezavisno, cas sa whigima, das

sa toryma, svoj liberalni apostolat.

Ovaj

izvanredni,

nastrani

uceni dovjek umrije mirno u juznoj Francuskoj u gradidu

koji

on podize do svjetskoga
^

Cannu

glasa.

The Cambridge modern History,

Volume

The Restoration, Cambridge, 1907, 574 575.

* Glavni
je dio rezolucije glasio ovako
That the system
:

of foreign policy

pursued by His Majesty's ministers has not been

such as to obtain for the people of this country those commercial

advantages, which the influence in foreign courts fairly entitled
to expect."

(Da sistem spoljne

politike

them

kojim se rukovode ministri

Nj. Velidanstva nije bio

risti

te

je

takav da narodu pribavi one trgovinske koimao prava da iSiekuje blagodaredi svom uticaju kod

inostranijch dvorova)

Hansard,

Parliamentary debates pro 1817.

Dubrovnik u engleskom parlamentu.

320

inostranim drzavama, da bas oni sa kojima

rivi
te

je,

obo-

uzurpatora, pocinio najniskija javna zloSinstva

su ikada obrljala njegovu karijeru

protiv

njega,

mrze sada

opravdala otpor

preziru dovjeka koji se

ucinio sukrivcem njihovijeh udesnijeh osnova. ZamiSljam da savjest plemenitome lordu ved napominje
ono o 6emu hodu da govorim. On osjeda da sam rad
pomenuti Dubrovnik i Gjenovu
Dubrovnik i Gjenova
Gdje je englesko ime primilo na sebe Ijagu
koju sve pobjede lorda Wellingtona ne mogu da izbriSu i koju ne bi mogli skinuti zasluge najduiega
!

iivota najvedega ministra koji je ikada vladao.

Ja du najprije da progovorim o Dubrovniku. Ovo je

najmanja drzava i za to du o njoj i najdulje govoriti
jer ako postoji jedan politiCki moral, jedna politicka
pravica, ako te rijedi nesto znade, one drugo znaditi
ne mogu nego li da prava i slobotine najslabijih drzava moraju da budu zatidene od drzava najmod;

jer, po prirodi stvari, drzavni zlodin, uvrjeda

jednoga naroda napram drugome upravo se u tome

nijih

sastoje da se

nogama

najslabiji tladi.

da je zemlja o kome je govora

San Marino, a ne Dubrovnik, ja bih radije naveo onaj
primjer i smatrao bih tladenje one manje drzavice kao

Toga

radi,

jos vecu uvrjedu Pravde,

kao jos

niskiji

cela javnoga prava.

prestup na-

Dubrovnik
produzi Brougham
cvjetao je
za vjekove pod zastitom Otomanske Porte. Ako i nominalno,
bjese ipak pod njezinim gospodstvom.
Porta bijase saveznica Engleske. Mi
sali

smo

desto zigo-

Bonapartovu ekspediciju u Egipat kao

nasilje

Dubrovnik u engleskom parlamentu.

321

najgore vrste, jer je Francuska bila u prijateljstvu sa

ono poduzece nije moglo imati drugijeh

motiva nego li lakomost za novcem i pozuda za gospodstvom. Sto vise, Sebastian! jeva misija za Egipat
nakon amienskoga mira, bi jedan od glavnijeh razloga s nase strane da ponovimo rat. Ja, dakle, pitam,

Turcima

da

li

jer

smo mi

bili

u stanju rata sa Otomanskom Portom

za tamnijeh beckijeh pregovora? Nijesmo

s

njom u

jedan

prijateljstvu

cigli

Jesmo
trazili

li

put zapitali

mi

u savezu? Jesmo
za cesiju Dubrovnika
i

ikada, a to je jos

mnogo

zar

li

li

bili

je

mi

Austriji?

vaznije, za-

misljenje Dubrovcana o toj cesiji?

Nijesmo

li

zar bez obzira na prava jednoga slobodnoga naroda

samovoljno

njegovu

raskomadali

slobode te uzivase

zemlju,

a mjesto

kojom se ponosase,
onome necemu sto on drzase

nezavisnosti

nijesmo li ga mi predali
kao zarobljenje i tiraniju? Dubrovcani, dubrovacki
narod, jesu li i najmanjega dijela imali u raspravama
glasovitoga kongresa? Oni nemahu ministra, oni ne
uSinise nikakovijeh saopstenja sakupljenim pregovaradima, a ni ovi ne saopstise njima nista. I jedva se
o samim Dubrovcanima stogod znalo, da
onog krasnog ugleda te dadose skinuvsi bez icije
pripomoci omrazeni francuski jaram. A kako smo ih
mi nagradili za ovo plemenito djelo, za ovu sjajnu
uslugu, za ono to mi enfaticno nazivljemo ,,zajednidkom stvari naroda"? Mi, koji smo do posljednjijeh
jedvice

nije

granica zemlje pravili

uzbunu

parta, mi, koji se nijesmo

sititi

vijeh

protiv ambicije

Bona-

nikada dovoljno mogli na-

grdnjama protiv njegovoga despotizma

njegonepravda, mi, koji smo u ime slobode i nezavis-

L. Y<4nori6,

Pad Dutrovnlka.

2i

Dubrovnik u engleskom parlamentu.

322

nosti probudili narode cijeloga svijeta, a

lima

megju osta-

Dubrovcane, da ustanu protiv njega

uzurpiranu vladu, pozivkome se

oni, najzad,

da sruse

odazvase,

mi smo ih nagradili tim sto smo ih predali kao predmet

Ali neka plemeniti
kompenzacije jednoj tugjoj Sili
lord, neka ovaj Dom, neka cijeli svijet vidi nagradu
koja je krivicnome aktu sljedovala. Austrija, primjenivsi sve svoje trgovacke zakone na novo prisajedinjene svoje zemlje, sasvijem je iskljucila nasu trgovinu iz onoga istoga Dubrovnika sto smo joj ga
predali, a plemeniti je lord primio svoju kaznu bas
na onome mjestu gdje je tako sramotno zrtvovao
!

Cast svoje otadzbine !"^

Lord Castlereagh, vise no ikada ukrucen, odgovori

svome velikome protivniku suhoparno, uklonivsi se

politickim aluzijama, sa onom obicnom banalnoscu
koja se kao cuvida bjese spustila na lice ponositoga
Ministar se pozva na pregjasnje
i umnoga diplomate.^
za trajanja rata.
Njegova politika nije, usljed toga, mogla da bude
podlozena novoj anketi. Znalo se unaprijed da je
Dom na strani ministarstva. Sa velikom vecinom
odobrenje politike lorda Liverpoola

Mi smo

nastojali,

u Becu

u Zadru, da nagjemo tu na-

redbu austrijske vlade o kojoj Brougham govori,

na<5i.

Mozda

inostranstvu.

je

the

je

nijesmo naSli.

Against the greatest debater

bridgeska

istorija

platitudes

ne mogasmo

diplomatskoj prepisci one godine sa poslanstvom

u Londonu takogjer
'

ali je

u kakom Metternichovom cirkularu poslanicima u

of

and almost the

Castlereagh

govori

najnovija

availed

nothing

(Castlereaghove

ne mogahu se odrzavati protiv najvecega debatera

najvecega govornika svoga vremena) Op. cit. 575.
plitkosti

Cam-

greatest orator of his time,

mozda

323

Suton.

otkloni

Broughamov dnevni

red.^

Parlamenat, koji sa

odobravanjem, bjese podcrtao politiku

beckoga kon-

na sve njegove tranzakcije,

bijase duzan sebi dosljednost i u onome sitnome pitanju o dva stara grada na juznome moru.
Ovo citahu na Konalu, na Orascu, na Lopudu,

gresa

svoj

zig udario

rascarena vlastela. Njih se to nije vise ticalo,

ali

se

ticalo Principa i Duha koji u njima bjehu nastavali

toliko vjekova pak ih najzad ostavili iznurene i savijene nad priprostim, vec otvorenim grobovima.
1 Grad pade u duboko mrtvilo. Mrtvilo isprekinuto bolnim sjecanjem vremena ,,kad je Knez jos

vlado"

ili

citanjem starijeh, blistavijeh zapisaka

Betterinijeh pamfleta^

brizljivijeh uregjenja

ili

Evrope

beckoga kongresa kad narodi, za cijenu pokoja, predavahu redom sve slobode i sve nade. Koliki jecahu
misleci

na razvaljeno ognjiste

zama udaljena

Koliki oblijevahu su-

nerazumijevani,

svetista,

povjerava-

A na dan Svetoga Vlaha,

dok bi na ulici zivot produzavao svoj ravnodusni tok, kakva bi Kata ili Jela prizizala stari lukjernar, pa vladika, davsi djevojci talijer sa likom
Kneza^ da ga razmijeni da kupi veceru, otvorila bi

juci

im

neizljecive tjeskobe

o sutonu,

pozuceli psaltijer

citala bi

,,Recordare, Domine,

Hansard,
O

grije

ve^ina

cit.

Vitu Better!

englesko

nobis."

Frisutan 171 dlan. Za dnevni red 63 protiv 118

55.

Jeremijinu molitvu

quid accident

javno

o njegovoj kampanji u

miSljenje

za

Republiku,

Londonu da
govorimo

za-

za-

scbno u Dodatku pod C.

'

Novae Dubrovadki ostade sluzbeno u te^aju sve do godine

1817, a pre<5utno

docnije.

EPILOG.

Epilog.
Ispratili

sljednjijeh

smo ovu

bovnog zaborava.
kinula

XIX

staru aristokraciju

petnaest godina
Vidjeli

smo na

kroz

po-

zivota do gro-

njezina

koji se nacin pre-

na osvitak
vijeka upudivao k tajanstvenim putovima oborganizma,

egzistencija

novljenja

ili

koji

se

starackoga izginuca. Vidjeli

smo

faze

kako se konzervanasla na strani revolucio-

unistavanja dubrovacke drzavice

na djelu,
noga imperijalizma. Ovaj, kroz Napoleona, bjese
redom unistio sve Republike koje priznavahu kon-

tivna monarhija,

zervativna nacela staroga rezima. Prekrojivsi kartu

Evrope, bjese izbrisao sve slobode

pred Code Civilom
unistio

Dubrovnik

jer

putu k Istoku, jer

sve izjednacio

francuskim centralizmom. Bjese

mu

ona pozicija trebase na

on rusase simetricnu, jedinstvenu

Ona prva bjese

otezavajucom okolnosti, da je

koncepciju novoga rimskoga Carstva.

ucinila to isto. Ali sa

odavala

postu istim naSelima,

istoj

konzervativnoj

nauci o drzavi, istom obozavanju tradicije, a mrzosti

prema Velikome Prevratu, kako i mali Dubrovnik.

ime drzavnoga raisona nepromostivi se pogledi bjehu
izjednacili. U podjeli plijena bjese se u jedanmah naSlo,
da razlika izmegju ta dva dusmanska principa, izmegju Revolucije Reakcije, nije ni tako velika bila,

ni

tako neizmirljiva.

Epilog*

328

francuskoga robovanja, Dubrovnik, oso-

Poslije

koljen varavim obe^anjima saveznika, ustade

se preporogjaju, ali nagje

spodara.
Sila

uputi

na putu samo drugoga go-

tako vidjesmo Austriju gdje od Velikijeh

precutno prima Dubrovnik, ukljuSen u

Ilirske

pak oruzanu ekspediciju iste, da, za sasaveznickoga

rata, zauzme Dubrovnik i sprimoga
pak dogagjaje god.
jeci uspostavljenje domace vlade
1814 koji nijesu bili drugo nego li privogjenje u djelo
pomenute osnove. Dubrovnik se na kongresu nanovo
pojavlja, ne vise kao sastavni dio Ilirije, ali niti kao
stidenik Ugarske Krune, u smislu svedanijeh viseProvincije,

gradskijeh (1358)

beckijeh (1684.

1772). pakcija,

nego kao prosti kompenzacioni objekt. Austrija

odriCe

jos

stacije,

pa

posljednju slobodu saslusanja

mu

prote-

one sitne povlastice koje se dadose Gje-

novi. Sile ne govore nista, dok, najzad,

sama En-

gleska skida svoju zastavu sa dubrovackijeh ostrva

i

potpisuje smrt sretne,

male, bezopasne trgovacke

opdine.

Ovo

bi

neslavna

bilansa

,,Krscanstva"

La

opasno Republici,
Kr6anstvo" najzad, uz prkos svim zvudnim frazama o bratstvu, slobodi, civilizaciji f pravu, pogubi i
nju po prethodnom ugledu Poljske i Mletaka. A Porta,
koju ,,Krscanstvo" bjese predalo prokletstvu ovoga
i onoga svijeta, koja zastupase negaciju evangjeoske
Chr^tiente

istoriji

vise

puta

nauke i vjecni boj protiv nevjernika, ta ista Porta,

savrsenom ironijom istorije, zakrili katolicku drzavicu na nasemu moru i zauze se, do krajnijeh granica

mogucnosti,

za njezinu

politicku

nezavisnost.

Epilog.

Kakav

bijase, dakle,

lakomljahu tolike

taj

Sile ?

329

mali

svijet

aristokraciji

na
i

koji se

o aristo-

kratskom prezivjelom nacelu moze se misliti sto se

hoce, ali sada, u stogodisnjoj udaljenosti od onijeh
dogagjaja, kad od gordoga patricijata koji sa Carevima potpisivase ugovore ne preostaju nego neznatni
ostanci,

moze

se o

njemu

govoriti vedro

spokojno,

razumijevanjem njegova istorijskoga

rada. Nista nema za istoriju prijatnijega od pravicnosti prema propalim velicinama.
Istorija ce, dakle, reci, da je mala, zilava dubrova(^ka aristokracija mogla biti i zaista da je i bila samoziva, oporna u vrsenju vlasti, cesto naprasita i
razuzdana, rijetko pristupacna silnim kucajima srca,
ali da je, ujedno, bila familijarna, kadra da se dovine
vrletnijeh visina
samopregorjevanja, vjerna i ne
umorna na strazi domacega ognjista i vladarskoga
nacela, da je izrednim silama uma, ispunila misiju u
ogromnome nesrazmjeru sa teritorijalnim obimom
svoje drzave i da je, najzad, bila u srzi i po prevashodstvu narodna uz prkos latinstini i talijansa

pravednim

Stini svojijeh

zapisnika.

Ona

je jedina

hija cjelokupne nae rase, jedina

Slavenstvu koja se

nije

plemicska

mozda u

nikad izrodila,

sti-

cijelome

koja ni u

jednom jedinom trenutku svoje karijere nije bila proieta nemoralnim duhom poznijega feudalizma, koja
je zivjela u narodu i sa narodom u familijarnoj vezi,
ublazivajudi obiSajima ono sto bi pretvrda i uvrjedIjiva bila mogla imati ekskluzivnost u drzanju vlasti.
Kroz to je ona izvrSila pravu misiju svakoga patricijata
vogjenje
vaspitanje naroda. Ako nije ni ona
:

Epilog.

330

potpuno uspjela, ako je, u velikijem krizama, po kad

izbijala razuzdanost covjecjih niskijeh instinkta,
odre6i se ipak ne moze ovaj veliki fakt koji ne treba
pisanijeh isprava, jer je cio narod klasicki njegov

to

svjedok.

Rogjeni diplomate, dubrovacka vlastela pokazase

kao takvi sve do posljednjega

se jos

degenerisana bila pokoljenja

horizonat.

Upravo da

diplomata, dubrovacki

produzuje,

nije nista
bi

izazivanjem

casa,

stijesnjen

koliko

politicki

drugo ni bio nego

patricijat

svoje

ma

im

li

jednako imao da

istorije,

pedagosku

ulogu u nasem narodu. Pjesnicka fantazija, humaninauke,

stidke

prirogjena,

atavistidka

niSta

gordost,

da hladno ocijene obim svoje

da u torn obimu rade za nezavisnost otadzbine
sa dubokim poznavanjem svijeh tancina politidke dinamike. Nista nije dubrovadkoj vlasteli odvratnije
bilo od donkiotizma u politici, u spoljanjoj narocito.
postepenoga razvijanja
Da su oni potrebu zivota

nije sprjecilo Vlastelu

mo6i

drzavnijeh

svijeh

potreba

prihoda

podredili

ispraznome junaienju u naCelima, Dubrovnik

jos pred

mnogo vjekova pao u ruke Turcina

taka, nasa rijec ne bi bila imala vise svoga

stiCkoga glasnika,

nosno

stajali

bill

bi bio

ili

Mle-

humani-

mi bismo, u dandanasnji, narod-

nesravnjivo gore nego

li

sto,

za sadasnje

Kroz
kroz utilitarnoj politici one
male Republike mi dugujemo prekinuce Venecijanizma
na Jadranskome Moru, dugujemo plemicska pisma
prilike,

stojimo.

nase knjizevnosti, nebrojene tanke niti koje nas vezuju sa zapadnom kulturom. Merkantilnoj politici Dubrovnika Balkan duguje ublazivanje svoga robovanja,

Epilog.

mnoge

331

utjehe moralnoga znacaja koje su, iz vrlo uda-

vremena

Ijenijeh

pripremale

istorije,

poznije

oslo-

bogjenje.

Republika nije

Ali

tako aristokratska kako

bila

su zainteresovane zakobinske deklamacije htjele da

je

prikazu potomstvu. Oligarhicni oblik njezine vlade

Samo na one

ne smije da nas zavede.

mogu ime

oblik imati presudna uticaja.

dubrovacka drzavica, uz

ustavnom rezimu,
ill

koji

po spolja-

sude vrlo komplikovanu drzavnu gragjevinu,

snosti

bila

istini je

prkos strogo vlasteoskom

mjesovita aristo-demokratska

demo-aristokratska drzava, kako su to jos engleski

XVII

republikanci u

Gragjanske

vijeku javno priznavali

pomorske

stihije

ucili.^

imahu u organizmu Re-

publike neizmjerno prostrano polje rada

nijesu se

nikada osjecale sputane u slobodnim manifestacijama

zivota. ta vise,

matskoj

one su znatna udijela imale u diploje isto tako

Dubrovnika. Republika

istoriji

otadzbina Condole
kovica

Bozovica.

Bone kako

Ona

je

bila

je

otadzbina Bos-

savrsen tip poznije

toliko ozloglasene ,,ocinske vlade". Aristokracija

boda bijahu sinonimi.

Kako

toliko

slo-

drugijeh stvari,

i ovu Napoleonov genij jasno prozreo.

Kad su
pomamljeni demokrati u Gjenovi (1797) htjeli da
bace u more zlatnu knjigu staroga grada, a u kanal
necisto6a kip Andrije Dorije, Bonaparte ih otro prekori, govore^i
,,Andrija Doria bi veliki pomorac

tako je

drzavnik. Aristokracija bijase sloboda njegova vre-

mena."
^

Kovalevsky,

op.

cit. 2.

Tako

isto

Mleci. Ali ovaj bi nas

predmet daleko doveo. Upudujemo ditaoce na Kovalevskovo

djelo.

Epilog.

332

Dodirnuli

smo

dobro sto

duznosti koje je Republika vrsila

svoga

vjekove

kroz

je ucinila

skromnoga

zivota,

beskrajno

zarobljenoj braci na Balkanima,

Ne cemo
na arhitektonskim Ijepotama sto je prosula i prislonila na surove kose hercegovadkoga brda,
a pred zamamnim ritmom njene pucine. Ona je sve
jo mnogo vise. Toga je radi njena borba
to udinila
kulturni znaSaj njezine trgovinske politike.
se zadrzavati

protiv uniStenja, borba za konzervaciju protiv rasula,

kako

dirljiva,

je

dirljiv

svaki

rastanak sa trudolju-

bivim zivotom.

Od

tri trgovaCke pomorske Republike koje nadFrancusku Revoluciju i koje pogazi Napoleon,
Dubrovnik je nesumnjivo podnio najpotpuniju transformaciju. Njegova propast bi najsavrSenija. Istina.
Gjenova se, u pogledu svoje spoljasnje strukture,
mnogo ja^e izmijenula. Ali ta se promjena nije zbila
o troku gjenoveskoga duha. Gjen6va produzi da se razvija u istome duhu, u vidu svoga staroga mjesta u evropskoj trgovini. Mleci se tek sa oslobogjenjem podigose na visoki stepen ekspanzivnosti,

2ivjee

ali

ni

ne izgubie glavne crte istaknute svoje

oni

individualnosti. Dubrovnik, pridruzen drzavi bez na-

rodnoga obiljezja, kako u pocetku starija mu sestra,

nikada opravdao Sorgova nadanja, nije zauzeo
vise nikada svoje staro mjesto velike i bogate trgova6ke opdine za Balkan i za istocnu jadransku obalu.
nije

Naprotiv

je

postepeno gubio

staru fizionomiju kroz svijesne

cije Ijudi.

neprekidno gubi svoju

i

besvijesne profana-

Ocajanje vlastele, istraga

uglednijih gra-

Epilog.

333

gjanskijeh domova, emigracija dubrovackoga, a imigracija

tugjinskoga

elementa,

vaspitanoga

u duhu

mletacke birokracije, pridolazak seljackijeh porodica

obogacenijeh u Americi, bez tradicija, bez znanja,
osjecaja

ni

poput

za visoke idealizme organizma koji

svijeh

bavlju grlio trgovinu

da

opdina,

talijanskijeh
i

jednakom

je,

Iju-

knjigu, sve se to zajedno stece

Dubrovniku oduzme svoje znacajne

civilizovanoga posrednika

crte

visoko

predstavnika Slovenskoga

Juga.

Moze

se, dakle,

ustvrditi,

da

je

gubitak politicke

li Mlecima
nekakvim nejasnim, pradjedov-

nezavisnosti Dubrovniku usudniji bio nego

i

Gjenovi. Pokrenuti

skim nagonom,

vlastela,

njima najbolji dio gra-

gjanske klase, o porno se bore6i ,,pro aris et

focis'*

borahu se samo za vlast

ili
za prosto pravo samoopredjeljenja, nego li jos
i
za ono nesto intimna i znacajna, za onaj neki Dubrovnik kako ga bjese stvorila kristalizacija tolikijeh
vjekova i koji ne bi za svoju nezavisnost bio nikada
dobio nikakve kompenzacije.
Sa svojim bedemima
predade i tajnu svojijeh uspjeha. Za male organizme,
kakav je Dubrovnik, politicka je sloboda oklop protiv
ubistvenijeh uticaja s polja. Bedemi su takvome malome organizmu i obrana i simbol.
Je li Dubrovnik mogao da ostane Slobodan ? Bi li
mogao jo i sada da produzi svoj nezavisni zivot?
Da je mogao da se, nakon Napoleonske oluje,
povrati Slobodan, mislimo da smo dokazali u preprotiv ocevidnosti Udesa, ne

gjanjim stranicama. Mala, trgovac^ka Republika, na

zavidnome

polozaju,

kao

prirodom

postavljena

iz-

Epilog.

334

megju Neretve i Kotorskoga zaliva za sretni pomorski

zivot, nije nikome smetala. Kako je onaj dubrovaCki
pomorac iz Marsilje pisao god. 1807 svojoj majci
,,bila je svakome korisna, a nikome stetna." Ma i ne
pozivljudi se na ono nacelo formulovano lordom
Russellom^ nikakav zivotni interes Dunavske Monar:

ReDubrovacka je drzavica mogla spokojno da

zivi, vezana zastitnim ugovorom sa susjednom Monarhijom, kako Republika San Marino^ spokojno zivi
kao talijanska anklava, pod blagotvornim protektoratom talijanske krune. Kontrasti izmegju aristokracije i demokracije bili bi se izgladili u opstoj Ijubavi k otadzbini i bila bi se inaugurisala mjesovita
aristokratsko-demokratska vlada, upravo kako u onoj
drugoj Republici koju je u prvom srednjem vijeku na
brdu Titanu osnovao Dalmatinac Marinus. U ponovIjenom Dvoru, kakav bi nas Carducci bio slavio ,,Dubrovnik Ponovljen" u XIX vijeku i parafrazirao stih
koji se cita na dubrovackome Lovrjencu
hije nije trazio zrtvu stare, zaiticene, neutralne

publike.

,,Non bene pro toto libertas venditur auro."

Ova dubrovacka nezavisnost ne

bi

sprjecavala

prostranije osnove ujedinjenja nasega plemena.

zni Sloveni su, po prevashodstvu,

Ju-

federativnim

prozeta rasa. Nama se jo bolje pristoji nego

,,E pluribus unum,"
americkim drzavama deviza
ispisana na zastavi Unije. Iz osnovnoga nerazumijevanja nase prirode, iz protunaravnoga i silom na-

duhom
li

Cf.
w.

61

str.

279.
279

Q kilom.

prema dubrovackijem 4S0Q

kilom., a

na moru!

Epilog.

335

metnutoga centralistickoga vjerovanja razvijaju

se

do dana danasnjega sve nase nevolje i borbe.

U nedostajanju nepovratne politicke slobode,

Dubrovnik

kao autonomna opcina u buducoj Tromogao jednako da igra uglednu

bi,

Kraljevini,

jednoj

ulogu u nasemu narodu.

Zgodan je ovo trenutak,

da, sa uspomenama
u pregjasnjim stranicama,

zaokupile

nas

su

koje

vezujemo nadanja budu6nosti.

Uzmimo da

u toku ovijeh znamenitijeh tek

izvrsi spomen zamasnoga
dogagjaja u Knezevskome Dvoru, povracenom gradu
se

obljetnica/

zapocetijeh

Dubrovniku kao narodni, drzavni spomenik. U toj

gragjevini, koja je u Englezima Freemanu
i
Jacksonu nasla svoje Ruskine, i koju je, po nedivnoj

moderna

sreci,
sila

birokracija iskvarila

svoga drevnoga cara, sredile

bi se

djelomicno
i

li-

otvorile sve

Drzavni Arhiv sa diplomatickom

uspomene
salom, muzej dubrovackijeh starina, po ugledu glasovitoga mletackoga Museo Correr, sporedno muzej
prirodnijeh nauka i najzad velika municipalna knjizvelike

nica. Ponovili bi se tavani, uspostavila bi se sjedala

Kneza

Senata, naslikali bi se slavni dogagjaji du-

brovacke

nicama

istorije,

nizali

izragjena,

rake

poprsja

se,

avliji,

po galerijama

hrvatskim

velikijeh

Dziva Gundulica

Do

god.

1914.

po dvor-

srpskim dlijetom
Dubrovcana, Ilije Sai

Siska Mencetida, Nikole Guceti6a

dulida,
*

a u

bi

Frana Gun-

Marojice Kaboge, Nikolice

Epilog.

336

Gradija, Gjona Palmotida i Ignjata

Marina Ghetaldija, Serafina Cerve, Rugjera
Boskovida, Anselma Bandurija, Miha Bozovi<5a i
mnogijeh drugijeh, da cjelokupnome nasemu narodu
neprekidno govore o nasoj drevnoj i permanentnoj
vezi sa evropskom misli. Ovoj kolektivnoj izjavi
poste nasega dvoimenoga naroda imale bi se pridruziti mnoge druge, kao spomenik borcima za nezavisnost (1813
1814), jedna dubrovacka istorija koju
bi grad Dubrovnik nagradio, povracaj otetoga nam
Collegium Ragusinum, u kome bi se drzale lekcije o

Bone

Stijepa

Gjorgjica,

istoriji

knjizevnosti dubrovadkoj.

Ovo
Je

bi

tako

li

jedna

strana

neostvarljiva

bila

duznosti

Gragja

potomstva.

nekakvoga

klasid-

noga hadziluka gdje bi brada neprekidno crpala nove

u radu za preporogjaj srpsko-hrvatskoga naroda ? Jesmo li mi zaista potpuno nesposobni da,
u granicama nasijeh sila, stvorimo nesto nalik na
Galleria degli Uffizi, na Campidoglio, na Palazzo
Ducale ?
Klasidko tlo sila je i moc. Pogledajmo Rumunje
i Grke.
Oni prvi, mjeSavina tolikijeh rasa, grupirali
su se oko Trajanovoga stuba i odvazno su se privesile

zali

za stari latinski hrek, crpajudi

politicku silu,

mocnu polugu

narodni napredak.

pred

iz

njega veliku

Evropom za

svoj

slavensko-arbanaSka mjesavina

Grke da se bogoljubno pozovu na Akromnogo manje

nego li nasoj rasi Orsinijev interkolumnij i bedemi
ovjencani likom Svetitelja. Krakovski kraljevski rrrobovi ne cuvaju li zar samu dusu poljackoga naroda ?
nije sprijecila

polu

Partenon, koji njima pripadaju

Epilog.

337

Druga je strana zadataka buducnosti sadrzana

Ijubav. Apstraktne otadzbine
u jednoj rijeci
natale solum
nema. Otadzbina je tlo rogjenja
sva

kojim nas vezuju

crte okoline, materinska rijec, mjesta koja su
zastitila i zagrijala nase cvjetanje, svjedoci nasijeh
sakrivene

mrtvi,

sile

tradicije,

znane

radosti

nasijeh bolova.

Covjek koji svojim korenom ne dodiruje svu tu

podzemni humus, ne ce nikada

biti
nista drugo nego sanjar, utopista, gragjanin
nekakve univerzalne otadzbine koje nigdje nema.
Treba samo pogledati taHjanski i njemacki narod i
kakav nam ugled oni daju lokalna patriorealnu cjelinu,

ma

taj

slivenoga sa procvjetanjem jedne jake, je-

dinstvene misli

Mi ne cemo imati nikada dovoljno

snage da sagradimo lijepu narodnu gragjevinu, ako

postujemo

ne

ne Ijubimo onu koja nas

nam

je

zaklo-

upravo omogucila prostranije koncepcije, u dusu zasadila ono nesto osobito

slatkoga, miomirisnoga sto ce i poslije ostati sastavni
dio prosirene domovine.
od rogjenja, koja

nila

Tim ne razbijamo
z a

koji

je,

na

je

koplje za

zalost,

partikulari-

tako razvijen u nasoj

rasi,

Partikularizam koji sretamo u naSemu dvoimenome

narodu, nije nego plod jos jednako nerazvijene civilizacije.

On

se objavljuje

kao surov ekskluzivizam, kao

ksenofobija u istome plemenu, koja nije nikada bila

crta visoko civilizovanoga

Dubrovnika. Slobodni Du-

ugro^en u svojoj nezavisnosti,

opasan sa svijeh strana mocinim neprijateljima, nije
za to nimalo bio manje irok i veleduSan u svojim
brovnik,

postojano

L. Vojnovld,

Pad Dabrovnlka.

22

Epilog.

338

koncepcijama, nego

kroz Gundulicevo pero pro-

je

klamovao vjeru u solidarnost razdvojenijeh dijelova

istoga naroda. A kad je, pod uticajem tjesnogrudzapoceo da gubi tu siroku svoju

elemenata,

nijeh

naglim opadanjem, sklerozom svoga

nekada tako gipkoga i mnogostrucnoga oganizma.
crtu, platio je to

Ocevi osnovase, obranise, estetskim posmjehom

uljepsase one surove hridi na

moru kroz mnogo

tina godina. TrpjeSe za njih, opjevase ih

sto-

dirljivo,

rimskom gordosdu. Potomci, sto godina nakon

nezasluzene propasti onoga hrama Slobode, neka
saslusaju glas mrtvijeh. Neka rade kao priroda. Ona
se nikad ne umara da kiti i tjeSi sakruenu slobodu

sa

bezbrojne

one

Ijubavi

grobove

zilavoj

obroncima nalijeh

To
trajno

nasljednici

izginulijeh

rimskoga

genija

u
na

gora.

de biti pravi

a ujedno

pokoljenja

spomen tuine

stote obljetnice,

najsigurnije sredstvo da se prilozi dugo-

gradivo
vie

roda.

Jer

hitno

treba

naSega dvoimenoga na-

ujedinjenju

nego

novijeh

li

zvudnijeh

programa, narod

podrazalaca muzevnijeh vrlina

malo po svuda poCivaju po tisu61jetnim

i
pod Cempresima nase stare zemlje, od
Svetoga Jakoba do Mihajla.

onijeh,

te

klaustrima

j.

DODATAK.

FRANCUSKO-AUSTRIJSKI SPOR

O PODANSTVU DUBROVCANA U LEVANTI.

(18161817).

Francusko

austrijski

spor o podanstvu

Dubrovcana u Levant!.
(1816 1817)
Saopstivsi Dubrovcanima one stipulacije beckoga
kongresa koje se njih tidahu, Austrija misljase da je
Dubrbvnik i I>ubroVcane definitivno skinula sa dnevnoga reda. Ali se ona u ovom racunu prevari jos za
pune tri godine. Lako je bilo podvrci Republiku vojnoj okupaciji, izbriSavsi je sa politicke karte Evrope.
Ali Republika ne bijase stijesnjena na svoje hridi.
Ona je na moru i od mora zivjela. Ona je imala
zastavu svoju po svim vodama Sredozemnoga mora i
Levante, a ta je zastava imala svoju staru istoriju.
Dubrovnik je imao svoje interese, svoje veze sa pomorskim drzavama, i najzad su Dubrovcani imali
osjecaje svoje, nezavisne od ka'ncelarijskijeh osjei

caja i misli. Dubrovnik je imao i mnogovjekovne

veze sa Portom. Pa i te se veze tesko mogahu prekinuti od prve ruke, kako je to zeljela austrijska
kancelarija.
Iz cijele ove

komplikovane sitliacije nastade diplomatska prepiska Austrije sa Francuskom s jedne, a

s Portom z druge strane.
*

*
IV. ove knjige kako su se
Dubrovcani u Levanti drzali prema Austriji i prema
novome stanju stvari stvorenome jos prije zakljuSenja
bedkoga kongresa. To se drjzanje krajem godine 15-e
*

Vidjeli

smo u

glavi

podetkom i6-e provrze u otvorenu opoziciju. Gotcvo

Francusko-austrijski

344

spor.

Dubrovcani u Carigradu, pomorci i trgovti, izjavise

svoje simpatije za Francusku. Pozlvljuci se na pravo
opcije zajamceno im pariskim ugovorom, otvoreno se
odricahu nametniitoga im austrijskoga podanstva.
Kad nijesu mogli da budu podanici Republike
svi

tako vecina umoVase

kad je Republika na kongresu
ukopana, a oni ce ostati Francuzi. Bijela zastava sa
krinovima (fleurs-de-lys), tako slicna bijeloj dubrovaSkoj zastavi
zasticavase
od mnogo vjekova
dubrovacku trgovinu u Levanti.i Svi Su dubrovadki interesi u Ca,tigtadu, u Zmirni, u Arhipelagu
bili ve^aini sa francuskom levantinskom trgovinom.
Restauracija, pod ministrom inostranijeh djela, due
de Richelieuom, po^imase da se zivo zauzimlje za
francuski prestiz na Istoku. Kralj bijase priznao
dubrovacku zastavu i konsulat u Marsilji. Austrija
bijase za levantinske Dubrovcane i ne poznata slaba.
Ona, suviSe, bjese zauzela otadzbinu oslobogjenu
od Francuza, uz prkos najsvecanijim obecanjima
zastite i postovanja Republidine nezavisnosti.
Dvadesetoga Januara i8j6, u Peri, carigradskom
predgragju, sedam sefova trgova^kijeh kuda, dva trgovca, dvadeset i cetiri pomorska kapetana, svi Dubrovdani, i dva kapetana Bokelja, prijavise se u kancelariju francuske ambasade, pa u svoje ime i u ime
jos drugijeh petnaest kapetana u onom trenutku odsutnijeh iz Carigrada, predadose kancelaru sljededu
i^javu
,,Mi potpisani trgovti, kapetani i mrnari dubrovacki ili rogjeni u drugijem gradovima Ilirskijeh provincija, izjavljujemo da, rijeSeni da se povudemo u
Francusku i da postanemo Kraljevi podanici, u smislu
cl. 17
pariskoga tu skoro obnovljenoga ugovora od
30. Maja 1 8 14, izdbrasmo Francusku Kraljevinu da
,

'

Cf.

j.Aleksandrijsko Pitanje (1572 do

naSu monografiju
prestampano iz Dela**, 1906.

1579)** Beograd,

Francusko-austrijski spor.

345

tamo zivimo, pa smo

se, usljed toga, odrekli nasega

dubrovackoga gragjanstva, ili ma kojega drugoga
gragjanskoga prava u Ilirskijem Provincijama, gdje
bismo se bili mogli roditi. Pridrzajemo sebi rok, odregjen gornjim ugovorom, da prodamo dobra koja
bismo u Ilirskim Provincijama mogli imati.
Trazimo da kancelarija ambasade zaviede u protokol ovu nasu izjavu".^
Sluzbeni ovaj spis prinugjavase francusku vladu
da uzme po tom pitanju nacelno i presudno rjesenje.
Ali u Francuskoj, nakon di^igoga pohoda Saveznika
sljedstvenoga drugoga pariskoga ugbvora (20. Novembra 1815), nesrazmjerno tezega za Francusku i za
bourbonsku dinastiju od prvoga, vladase zabuna, potistenost
malodusnost. Diic de Richelifeu bijase zamijenio Talleyranda, po izricnoj volji Cara Aleksandra.
i

Umni

ovaj

ministar^

morade

predsjedati

likvidaciji

Napoleonove ostavstine, placati ogromne odstete sa1

kome

les

Tekst izjave nalazi se u izvjeStaju francuske kancelarije

ce docnije

biti

obratismo

se

naSemu

govora.

signatures" (slijede potpisi),

tekstu se nadodaje

ali se

prijatelju

g.

ne navode.

odnosnoga akta
jer je god.

slanstva

ako

je lezao

nam

ih

prvom

Boppu,

francuske ambasade u Carigradu, koji

Da

,,suivent

saznamo,
savjetniku

odgovori da original

u Carigradu

vise ne postoji,

1830 pozar uniStio veliki dio arhiva francuskoga po-

upravo sve spise od god. 1814

1820.

G. de Billy, po-

u ministarstvu inostranijeh djela u Parizu, poiskao je za nas odnosni original izjave u Arhivu Min. Inostr. djela,
ali ga nije mogao nadi. Sva je prilika, da je original poginuo u
Carigradskom poiaru.

slanidki sekretar

Fernand-Emmanuel du
Richelieu, potomak

kardinalov, 1766

Plessis,

due de

1822. God. 1789 pogje

u emigraciju, ugje u rusku sluibu, postade guvernerom grada

Odese (1803) koji njemu ima da blagodari blagostanje i Ijepotu,
i

nove Rusije (1804), VrativSi se u otadibinu, po Napoleonovom

padu, postade ministrom inostranijeh djela, 26. Septembra 1815.

Francusko-austrijski spor,

346

veznickim drzavama, pcxl postojanom kontrolom ruskoga poslanika u Parizli, Pdzzo di Borgo, neprekidno
davati Evropi novijeh garancija miroljubivijeh raspolozenja svoga Gcspodara i uklanjati se zamjerama
velikijeh i malijeh njemackijeh drzava, bijesnijeh da
vec tada ne bjehu mogle raskomadati Francusku
i

oduzeti joj Alsaciju i Lorenu. Ma koliko je Richelieu

odma prvijeh dana obratio bio paznju na podignuce

trgovacke francuske sile, njegova je prva duznost

bila ne izazivati nove sporove i zapletaje, narocito sa
konservatiwnom Austrijom i sa njezinim ministrom
Metternichom koji, nakon Talleyrandovoga pada, bjese
ostao sa Aleksandrom pravi sudija kongresne Evrope.
U dtibrovackom pitanju, ovakvo stanje duse francuskijeh vlastodrzaca urodi nesuglasicom izmegju pariskoga kabineta i francuske ambasade u Carigradu.
Ova ne imase u vidu nego li podignu6e prestiza francuske zastave u Levanti, izdrzavanje konkurencije sa
Rusijom i Engleskom, okupljanje novijeh elemenata
sile oko kraljeve zastave. Vlada naprotiv imaSe za
lozinku
sve za Francusku, ali ni afera, ni sporova
!

Junu

se tacnije odredi situacija.

Cl. 17 pariskoga ugovora od 30. Maja i8;i4 odregjivase

,,U svim zemljama koje imaju ili 6e imati
da promijene gospodare, ne samo na osnovi ovoga
:

ugovora nego
urogjenicima

poztiijih

ararizmana,

dozvoljava

se

tugjincima, ma kakvoga polozaja

i ma kakve narodnosti, rok od 6 g o d i n a, racunajuci
od dana ratifikacija, da raspoloze kako im je drago
svojom imovinom dobivenom prije oli poslije sadasili

i
da se povuku u onu zemlju koju ce oni
da izaberu."
Austrijska se vlada u pooetku drSala ove opste
interpretacije
Dubrovcani u inostranstvu imaju se
smatrati kao austrijski podanici. Samo ako se povuku
u Francusku, zadovoljivsi uslovima cl. 17, moci ce
se pri;^avati podanicima francuskim. Ali to oni mo-

njega rata
htjeti

Francusko-austrijski spor.

raju jasno

347

sluzbeno

koga gragjanstva

iizjaviti, odrekavsi se dubrovacsvijeh prava koja se na to gra-

gjanstvo odnose.

Ova se interpretacija ne mogase osporavati. Ali

francuska ambasada, nemajuci naredab'a iz Pariza,
produzi da sve Dubrovcane bez razlike zastupa i zasticava kao francuske podanike, ne mareci za protestacije internuncija
Stiirmera. Jedino sto uCini
francuski ambasador, Marquis de Riviere, kbji se zestoko zauzimase za podignuce francuske trgovine u
Levanti, bi predavanje Mletackoga Dvora (Palais de
Venise) rezidencije nekadasnjega mletiackoga postanika
Austrija, nova gospb)darica Mletakla, bijase
nasljednica svijeh domova mletackijeh poslaristava
u inbstranstvu. 1 Zajedno sa torn predajom, Riviere
stavi jednu sobu Stiirmeru na raspolozenje za arhive
Mletacke i Dubrovacke Republike i saopsti inte!munciju
(baila).

da

je

dao naredbu svim francuskim konsulima u Le-

vanti da predadu Mletacke i Dubrovacke kbnsulske

arhive
konsulima
Njegova C. Kr. Apostolskoga
Velicanstva.2
Ali u pogledu zastite Dubrovcana, Riviere ostade
nepokolebiv, pa i tada kad Richelieu, na Vincentovo
navaljivanje, uputi Rivieru naredbu u kojoj se narocito
isto

isticase

kako

da francuska

austrijska.

Stiirmer Metternichu
chelieuovoga pisma,^

vlalda

objasniava

cl.

17

pisase
,,Vase Visocanstvo
vidjede iz prilbzenoga Rida je Kraljevo ministarstvo,

^
Tako pregje u austrijske ruke i Palazzo di Venezia u
Rimu, jedna od najljepSijeh gragjevina talijanske gotike na poluostrvu. U njemu se sada nalazi austro-ugarska ambasada kod

Svete Stolice.
*

Mr. Deval k Mr. Stiirmer, 21. Juna 18 16 prilog Stiirme-

rovoj depeSi 26.

Juna br. 12 B. D. A.
Ovoga je pisma u aktima god. 1816 nestalo. Uopte u
navlakama ove i narednijeh godina u Driavnome Arhivu mnoge
'

depee nedostaju.

Francusko-austrijski spor.

348

smatrajuci da Dubrovcani ni pod kakovim izgovorom

ne mogu da se oslobode od vlasti i zastite nase vlade,
pa ako docnije hoce da traze kraljevu zastitu, da to
drukcije postici ne mogu nego li ispunivsi uslove ugovora god. 1814 i nastanivsi se u Francuskti, da je jos
u Februaru poslalo gospodinu Devalu^ uputstva u

ovom

smislu."
se Austrija sa torn izmjenom objasnjenja zadovoljila, spor bi se bio slegao. A Stiirmer bi se bio
i
zadovoljio. Sa Devalom bjese uzeo sve mjere da se
saopsti Dubrovcanima u Carigradu i u Levanti da se
odreku dubrovackoga gragjanstva ili da ne smiju

Da

priznati druge zaStite do austrijske.

Ali

nove

celarija pokvari spora.^um, stavivsi

becka kanneprimje-

njive zahtjeve.

Ne uzimajuci u prizrenje agromnu razliku izDubrovciana na

megju Dubrovcana u Dubrovniku
Istoku, Austrijsko ministarstvo izda nova uputstva
i

Stiirmeru odnosno primjene 61. 17 pariskoga ugovora.

tim Uputstvima, trazase vlada da se primanje
Dubrovdana u tugje, odnosno francusko, podanstvo,
govorase se
podredi sitnim formalnostima vlada
treba da stede uvjerenje da su Dubrovdani likvidirali
svaku i najmanju svoju obavezu u Dubrovniku, da
su platili poreze, namete, dugove itd. Posto sve to
vlade z auCine, trebace da prime od austrijske
ovlasdenje da izagju iz zemalja Nj.
C. Kr. A. Velicanstva. Dok se to sve ne zbude, Dubrovcani ma gdje se nalazili, imaju da se smatraju

konsko

kao austrijski podanici, a ne drukdije. U stvari, dakle,

vlada suzavase pravo opcije. larvrsenje cl. 17 pariskoga
ugovora cinjase zavisnim od svoje volje i uvigjavnosti, jer bijase jasno da je vlada u svaki das i u sVakom
pojedinom slucaju mogla odre6i Dubrovdanima pravo
da pregju iz jednoga podanstva u drugo pod izgovorom
Otpravniku poslova

prije

Riviera.

Francusko-austrijski spor.

349

neko nesto duzdn eraru ili privatnim licima.

moglo opravdati za Dubrovcane n astanjene u Dubrovniku, ma da su vladina
naregjenja i u torn slucaju mogla ciniti iluzornam
primjenu pariskoga ugovora, u Levanti se nije moglo
nimalo opravdati. Formalnosti u tom slucaju bivahu
bespredmetne. Sikana ocevidna. ,,Jer
odgovarahu
Francuzi
jedan dubrovacki trgovac u Carigr^tdu,
koji ima tamo svoju trgovacku kudu, ako slucajno
placa porez u Dubrovniku, znaci da on ima tamo
neko imanje, pa to je imanje dovoljna garancija u
rukama vlade da se naplati po zakonima mjesta.
da

je

to se, donekle,

Ako li i>ak ima privatnijeh dugova, francusko ce poslanstvo regulisati njegove poslove isto tako kako bi
ucinilo i samo austrijsko poslanstvo." Dakle? Sve su
formalnosti izlisne. Pariski ugovor ne smije se izigrati.
Pitanje se razvi i postade trgovinsko-politicko. Riviere
ne mogase izmiriti sa austrijskim stanovistem.
Mjeseca Jula naredi sekretaru posla;nstva grafu de Beaurepairu, vrsiocu duz^osti kancelara ambasade, da
mu podnese iscrpan izvjestaj o toj stvari. Beaurepaire
izradi i preda Rivieru 8. Jula jedan ,, Rapport sur
une classe particuliere de Ragusois qui veulent ette
se

du Roi",

vrlo opisiran i vjesto izragjen spis,

anali^a namece naemu zadatku.^
Beaurepaire pocimlje sa istorijskim pregledom
pise francuski
situacije. ,,Dubrovacka Republika
diplomata
osvojena od Bonaparta otragu deset
godina, jedna je od onijeh zemalja koju je mir od
30. Maja otrgnuo od Francuske. Ali stanovnici one
male drzave imahu vremena da svoje poslove i svoju
trgovinu udese sa sistemom koji vladae u ono doba.

sujets

cija se

IzvjeStaj

je

ispisao

iz

Arhiva ministarstva

u Parizu (Turquie. Memoires et Documents, 31

Dr. Gavrilovi6, kr. srp. driavni arhivar,

polozenje na

emu mu usrdna

fala.

stavio

inostr.

fol.

nam

ga

djela

182) gosp.
je

na ras-

35

Francusko-austrijski spor.

Njihov okretni i umjesni duh nalazio je, u ostalome,

lako hrane u opstem pokretu poslova u Evropi. Ove
dvije okolnosti, kojima treba jos pridruziti staru i poznatu njihovu omrazu prema mletackoj vladi, objasnjavaju nam mozda izvor simpatije Dubrovcana
k Francuskoj. Oni o toj simpatiji davaju blistava
dokaza, nastojavajuci sada da ih uzme kralj u red
svojijeh podanika i da se s njima kao sa takvima
postupa.
Na Austriju, danasnju gospodaricu Mletaka, prenijeli su Dubrovcani osjecaje koje imahu prema Republic!. A dva dogagjaja u posljednjim godinama doprinijese da ih jos jace privezu za Francuskoga Kralja.
S jedne strane, kad god. 1813 vladari i narodi
krscanstva objavise rat Bonaparti i obecase svakome
povratak svojijeh starijeh prava, mala Dubrovacka
Republika odazva se pozivu zauzevsi svoj grad od
Bonapartovijeh vojnika. Austrijske trupe zauzese Dubrovnik provizorno, pak definitivno, bas u trenutku
kad Dubrovnik ponovno zauzimase sKroju nezavisnost
koju bijase uzivao kroz toliko vjekova.
Z druge strane, Kralj, kad se prvom vrati u

Francusku, dozvoli Dubrovackome Konsulu u Marda javno vrsi trgovacke poslove svoje male Republike i da istakne njezinu zastavu. Dtibrovcani ne
zaboravise ni svojli zastavu priznatu u Marsilji, ni
svoje zemljiste oslobogjeno od njih samih, a za racun

silji

Austrije.

U ovom stanju stvari i odma po miru od 30.

Maja, mnogobrojni Dubrovcani, koje trgovina bjese
zadrzala u Carigradu ili koji slucajno tamo pridolazahu, izjavise zelju da ostanu Francuzi. Kao takve
ih ambasada i smatrase protiv samijeh intencija ministarstva, izrecenijeh u depesi od 17. Juna 1814. Ma
koliko jako bilo raspolozenje da se udovolji zeljama
Dubrovcana, jasno je da su oni sutradan po zaklju6enju ugovora imali da budli driani za austrijske,

Francusko-austrijski spor.

351

a ne franouske podanike. Uzivahu samo narocitu povlasticu da prije izmaka 6 godisnjega roka promijene
austrijsko podanstvo i potraze di-ugu otadzbinu. God.
18 10 gosp. de la Tour-Maubotirg okoristi se ovim
istim nacelom odno^o ilirskijeh podanika koji scahu
da ostanu austrijski podanici u smislu beckoga ugovora koji im u tu svrhu davase isto tako 6 godisnji
rok. Kako je Austrijski Dvx>r produzavao da stiti Ilirce
koji ne bijahu vise njegovi podanici, ali se mogahu
kao takvi povratiti, on Internunciju st^vi do znanja
sve one razloge javnoga prava kolje opet ovaj navede
sa svoje stralne kad mu njegov Dvor naredi otragu
nekoliko mjeseci da protestuje protiv prava datoga
Dubrovcanima da prodtize brod'arenje pod kraljevom
zastavom.
12. Decembra minule godine gospodin Internuncij
ucini prvi korak u ovom pitanju. Iz toga nastadose
mnogobrojna saopstenja iimegju odnosnijeh ministara i poslanstava. Rijeseno sa nekijeh gledista, sa
izvijesnijeh drugijeh nije jos dovrseno i gospodin
poslanik (Marquis de Riviere) prinugjen je da trazi
nove instrukcije koje bi jedanput za vazda razrijesile
cvorove

poteskoce."

Nakon ovoga
paire

pristupase

istorijskoga

pristupa,

g.

Beaure-

opsirnom razlaganju spora, kako

smo ga mi u pocetku

oznacili. Narocito se zadrzavana posljednjoj naredbi austrijske vlade, primjecavase da se, odnosno trazenijeh formalnosti za opciju francuskoga drzavljanstva sa strane Dubrov6ana, ima uciniti osnovna razlika izmegju onijeh te
prebivahu u Dubrovniku i onijeh koji stalno nastavahu u Carigradu. Pa i za one prve Beaurepaire
primjecavase
,,Uzgredice treba napomenuti, da Dujuci

brovdani pretpostavljaju austrijskoj sve ostale vlade,

ali narocito francusku, da na osnovi formalnijeh naregjenja jednog ugovora oni imaju pravo da u Francuskoj umnoze broj kraljevijeh podanika i, kad bi

Francusko-austrijski spot.

352

vlada mogla sprjecavati njihov odlazak

formalnostima koje joj se svide, da taj odlazak uopste
ne bi mogao ni da se izvrsi, clanak bi 17 bio naprosto
bi
ugovoma strana mogla
izigran, jer
j e d n a
vazda, na ustrb one druge, prisvojiti sebi pravo da
dozvoli ili ne dozvoli izvrsenje pomenutoga ugovora."
austrijska

Sto se

pak

tice

Dubrovcana nastanjenijeh u Le-

vanti, austrijske su pretenzije jos neostvarljivije i protivnije svakome pravu. Razlozivsi pravnidko glediste

kako i naregjenja franduskoga zakonodavstva

odnosno primanja tugjijeh pomoraca u fiiancusko drzavljanstvo, razlagatije koje Lostavljamo, jer se odnosi na unutrasnje ffancusko zakc^nodavstvo, Beaurepaire iznosi poslaniku predlog da zatrazi u Pariz tacina

uopste,

uputstva o

na/<^inu

primatija kapetana, ti^ovacfei

uopste

pomoraca dubrovadkijeh eventualno ilirfekijeh u francusko drzavljanstvo, a u izvrsenju pariskoga ugovora.

i

Beaurepaire predlaze da se od vlade zatraizi za francuske konsulate i za ambasadu u Carigradu ovlastenje

da prime u podanicku vezu sve one Dubrovcane koji
formalno izjave zelju da budu upisani u odnosne pomorske i trgovacke spiskove.
produzuje franj/Rjesavanje ovijeh pitanja
neminovno nas vodi na promacuski diplomata

tranje posla u sutini njegovoj, biva je li gornji predlog

u politii^kom i trgovinskom interesu Francuske? Dubrovacki kapetani i trgdvci vrse tacno, inteligentno

koju im povjerava imaonik jedncga

^ U
nestasici brodova nasega
naroda koji bi mogli tovariti za Marsilju francuske
robe za racun francuskijeh trgovaca u Carigradu, ovi
nalaze vise racuna za svoje dopistiike (nalogodavce) u
Marsilji i za same sebe da najme dubrovacke brodove.
Kad nema u portu francuskijeh brodova, sila prilika
i

stedljivo sluzbu

tx)vara lagje

(cargaison)

NaSi se trgovci naprotiv zale na izdatke koje provensalski

kapetani iine na svojim brodovima

(Beaurepaireova

biljeSka).

Francusko-austrijski spor.

353

prijeka potreba same trgovine prinugjavaju podi

jednako da se ucini izuzetak naregjenjima koji se odnose na najam tugjinskijeh brodova. AH u ovom slucaju nije li bolje da se n. pr. izbere jedan dubrovacki
brod pod zapovjednistvom kapetana odanoga Francuskoj, nego li brodu jonskijeh ostrva pod engleskom
zastavom?"^ Beaurepaire pominje kako je nekada sva
trgovina u Levanti bila u francuskim rukama, kako
je Francuska, blagodareci svojim kapitulacijama sa
Portom, neminovno imala iskljucivati strance koji se
primicahu francuskoj zastavi samo da bi s njom
dijelili koristi i da bi joj oteli nesto od ogromnoga
prometa. ,,Ostali krscanski narodi u pocetku nijesu
od levantske trgovine imali nista, pak malo, zatijem
malo vise, a u dandanasnji imaju sve." Usljed toga
propadanja. svi zakoni i sve naredbe o trgovini u Levanti treba da se izmijene. Oni ne odgovaraju vise

novome stanju stvari. ,,0d dana kad je kancelarija

ovoga poslanstva reorganizovana od Nj. Preuzvisenosti Gosp. Markiza de Riviera, uslo je u Carigradsku
luku 384 trgovackijeh brodova. U ovom broju koliko
brodova pripada francuskim drzavljanima? Niti
jedan... Trgovina ima, dakle, mijenjati svoj tok
prema toku dogagjaja. Prije smo odbijali tugjince,
jer scahu jedan dio one koristi u trgovini koja nama
iskljucivo pripadase
u dandanasnji treba da se naprotiv njima primaknemo, jer su oni privukli trgovinu
k sebi.
Iskusni pomorci, umni komisijonari, Dubrovcani,
postavsi Francuzi i jace privezani francuskoj
trgovackoj sistemi, mogli bi uspjesno pripomodi da se
roba iz Levante uputi ponovno u Marsilju, jer ih dosta
ima koji pogju u ovu luku za formalnosti propisane
za primanje francuskoga podanstva
toliko vie ce
oni ici onim putem kad njihovi ovdasnji pofrancuzeni
;

V. prilog B.

L. Vojnovid,

Pad Dabroynika.

23

Francusko-austrijski spor.

354

zemljaci ili nasi trgovci od prije nastanjeni u Carigradu nagju da imaju racuna da upute k Marsilji
tovar koristan i za njihove korespondente i za nje same.
Da se povrati prestiz nasoj zastavi koja je gotovo iscezla u Levanti, a narocito na ovoj skeli, ja
ne bih mogao prezreti, sta vise odbiti protiv njezine
volje jednu trgovacku marinu koju mozemo da zadobijemo bez troska i koja bi Kralju donijela oko
stotine brodova, isto toliki broj iskusnijeh kapetana,
200 oficira i 2 do 3000 mrnara dobro izvjezbanijeh.
Jer se ne smije ignorisati da umjesno pucanstvo Dubrovnika u dandanasnji trazi jednu otadzbinu i jednoga suverena i da su emigracije mnogobrojne i danomicne
Uopste dubrovacki kapetani uzivaju dobar glas
u nasoj kancelariji. Govori se, da su dubrovacki trgovci umni i radini. Ali se nadodaje da su zagjevicari
(chicaneurs). Nije ni dudo da se ova crta nagje u stanovnicima male zemlje koja je dugo vremena gnjavIjena bila izmegju tri mo<^na susjeda, u neprekidnoj
.

obrani svojijeh ugrozenijeh prava. Kako nemahu sile

da se obrane, pribjegavahu sitnicarstvu i lukavstvu,
obicno oruzje slabijeh i potistenijeh. Ali se ima drzati,
da ce nova otadzbina, ako je prime, djejstvovati da
izgube ovu manu, plod izvijesnoga polozaja koji ce
s vremenom izmijeniti svoju prirodu i svoja naprezanja.
Za nasijeh nedaca, opste su hvaljeni bili Dubrovdani usluga radi iskazanijeh nasim trgovcima, koji se
sluzahu zastavom njihove Republike."
,,Dok se nijesu izjasnili
I Beaurepaire zakljucuje
u saglasju sa cl. 17 ugovora 30. Maja 1814, Dubrovcani imaju biti Austrijanci. Ali oni ne ce da budu
Austrijanci, a kako se u ovome izvjestaju ne govori
nego o Dubrovcanima nastanjenijem u Levanti,
jasno je da Austrijski Car, koji nije suveren zemlje
gdje oni nastavaju, ne moze da ih prinudi da zive po
:

Francusko-austrijski spor.

355

njegovijem zakonima. Oni su nedavno izjavili gospodinu Internunciju preko apostolskoga vikara, monsignora Fontona, da su u svojoj odluci nepokolebivi
i ako ih sve inostrane kancelarije u Carigradu odbiju,
da ce se radije uciniti turskom rajom, nego li da se
Internuncijovotne
podloze njegovome
Dvoru.
Engleska i Rusija, ovo su glavni takmaci u Levantinskoj trgovini koju u pocetku drzasmo mi sami.

One

zastii^avaju svojom zastavom i svoje brodove

brodove mnogobrojnijeh kapetana trgovinskijeh brodova grckijeh
Posto one nalaze da je nadmocnost

trgovine interesovana u
sticenika jasno je da mi ne bismo
imali raditi s nase strane u njihovu korist u istom
smislu, a tako bismo uradili predavajuci im ove iste

njihove

politike

njihove

mnozenju njihovijeh

kapetane

mrnare dubrovacke
XVIII.

koji hoce

da postanu

podanici Luja

Engleska govori, da ce poslati u Maltu grcke

brodove pod svojom zastavom, ako ih odbiju iz Marmarskoga mora. A Rusija, njezina je politika uvijek
jednaka. Njezina je kancelarija u ovaj isti cas ponudila svoje usluge i svoju zastitu Dubrovcanima, u
nadi da ce ih Francuska odbiti".
to se tice beckoga kabineta, Beaurepaire misli,
da ce, u sadasnjemu stanju stvari, Austrija predpostaviti Francusku Rusiji i Engleskoj, ako bi Dubrovcani definitivno rijesili da se koriste cl. 17, jer su
ove potonje sile njoj najopasnije.
,,Predpostavimo pak za jedan cas
produzuje
Beaurepaire
da se, odstupivsi od svoga sadasnjega
sistema, Rusija i Engleska pridruze Francuskoj i zajedni^ki odbiju Dubrovcane, ovi bi se, govore, ucinili
rajom. Bez sumnje bi se oni na ovo rijesili tek u

skrajnom

slucaju, ali, na posljetku, ako pri tome

ostanu, tada ce Sultanovi podanici biti, u svojoj staroj
zelji da se trgovinski pomognu, izigrani, jer ce dubrovacka marina dati vaznosti
pokreta O s
a n 1 ia, ako se njima pridruze.
j a
-,
i

Francusko-austrijski spor.

356

Treba
po

se,

dakle,

sebi korisno

ozbiljno

zapitati

nije

li

samo

pridruzenje dubrovackijeh trgovaca

pomoraca nasoj trgovini i marini i oduzimanje naSim

opasnim suparnicima ovoga pojacanja stanovnitva,

obrta

trgovinskoga pokreta."

Najzad Beaurepaire
francusku ambasadu, pa
ili trenutne, samo da se

trazi

taCne

instrukcije

za

bile te instrukcije definitivne

pri tome imaju u vidu ove

tacke
i-o lica priznata u francuskoj kancelariji kao
sticenici odregjena su da provizorno ostanu kao takvi,
usljed dogovora gosp. Internuncija sa gosp. Devalom,
sve dok ministar^ dogovorno sa poslanikom barunom
tri

Vincentom ne uzme konadno rjesenje odnosno Dubrovnika ili Iliraca u Levanti

;

2-0 da su oni definitivno izgubljeni za Kralja

i
da ce ih prisvojiti Rusija ili Engleska, ako ih francuska Ambasada udalji do vremena kad budu mogli
ispuniti uslove to je Austrija postavila za promjenu

podanstva
3-e da
;

Dubrovcani u Levanti nijesu de facto

podanici Nj. V. Cara Austrijskoga ako su i de jure
takovi, jer oni ne de da ga priznaju za suverena i
jer ovaj suveren nije u stanju da ih prinudi da se
priznaju kao njegovi podanici."
Pitanje, tako jasno postavljeno, vuklo se kroz
cijelu godinu 1816. Uz prkos junskim uputstvima
hercega de Richelieua, koji scase po to po to maknuti sa dnevnoga reda svako razdrazljivo pitanje
s Austrijom, Marquis de Riviere spokojno produzavaSe
da stiti dubrovacke kapetane i trgovce, potpisnike
januarske deklaracije. Stiirmer nastojavase iz svijeh
sila da se francusko poslanstvo odrece protektorata,
ali utaman. U svakom se pitanju saglasavahu, samo
ne u ovom. Internuncij uputi Markizu 8. Avgusta
*

Due

de Richelieu.

Francusko-austrijski spor.

357

govorase
,,Ne preostaje mi drugo
nego da se sa istim zadovoljstvom saglasimo u predmetu podanika i brodova ilirskijeh
koji, zalibog, i ovdje i u drugim skelama Levante
produzavaju da se kite protekcijom ambasade ili
francuskijeh konsulata uz prkos nadleznim vlastima
njihova sadasnjega suverena. A ipak su intencije
francuske vlade odnosno ovoga pitanja vrlo jasno
obiljezene, kako dokazuje pismo Njegove Ekscelencije
hercega de Richelieua gospodinu barunu Vincentu
od 29. Maja ciji prijepis prilazem ovdje. Ja bih bio
blagodaran Vasoj Ekscelenciji da se za jedan trenutak
stavi u moj polozaj. Molim je da mi jednu rijec uputi
kako bih se opravdao pred mojim Dvorom odnosno
tacke koja joj lezi toliko na srcu (sur un point qui
paroit lui tenir fort a coeur). Uzimljem slobodu da
stavim Vasoj Ekscelenciji ovdje do znanja naredbu
Dvora upucenu 4. Juna u Zadar i koju moram da
stavim do znanja svim podregjenim austrijskim kon-

ponovnu molbu.

Stiirmeri

sulatima.
Ali ja i suvise dobro osjecam da sva ova saopstenja ne mogu imati djejstva nego ako mi VaSa
Ekscelencija obeca svoje saradovanje i ako francuski
konsuli po skelama Levante saglasno drze isti govor."
Stiirmer isprati Metternichu 10. Avgusta prepis
gornje note melankolicno nadodavajuci
,,Ne mogu
:

pofalim njegovom (Rivi^reovom) usluznoSdu.

On ne ce da digne francusku zatitu sa ono nekoliko
Dubrov6ana, koji, uz prkos svedanim stipulacijama
detiriju velikijeh sila i jasnim deklaracijama gospodina hercega de Richelieua barunu Vincentu, produzavaju da se zloupotrebno sluze francuskom za-

da

se

stitom."

U Decembru
ta vie,

pitanje jednako stajaSe nerijeSeno,

Markiz de Riviere uputi 31. Decembra mini-

Ad depeia Metternichu

10.

Avgusta

br.

15 B. D. A.

Francusko-austrijski spor.

358

starstvu inostranijeh djela energicnu notu, prilazud

izvjestaj grafa de Beaune znamo zasto tako kasno
repairea.^
pisase ambasador
Vi 6ete ovdje
,,Gospodine
prilozen naci prijepis jedne spomenice koju zatrazih
od kancelarije u prvijem trenutcima moga dolaska
amO) toliko mi se predmet iste 6ini dostojnim ozMinistar mi je odgovorio
biljne i hitne paznje
u opstim frazama i u dva retka, pa sam, toga radi,
prinugjen bio da ga ponovno pitam za upustva.
Prijatno bi mi bilo, Gospodine, da u nastajnom
rjeSenju uzimate izvijesna udijela i Vi. Vidjeli biste
koliko je potrebno da se ne potpomaze ruski uticaj

ako

Francuska odbije,
a ova 6e ih Sila ovdje
primiti bez pogovora. Ona sa nestrpeljivos6u, koju
mi reg'bi potpomazemo, Ceka na dan kad <^e Dubrovdani, odbijeni od Francuske, a, sa nesretnom
upornoSdu, odbijaju6i austrijsko podanstvo, do6i da

u ovoj

prijestonici

DubrovCani ce se

umnoie

broj

jer,

ih

svi dati Rusiji,

njezinijeh

podanika.

Ako

ministarstvo

svakako hode da pomorske uredbe supro6stavi dosta

prirodnoj zelji da se broj naSijeh kapetana i pomorskijeh trgovaca umnozi umjesnim i odanim narodom,
moglo bi se, dajbudi, odlu^iti da se francuska ambasada i austrijska misija u ovoj prijestonici saglase
u zajednickim interesu njihovijeh Dvorova, da se
Sefovi dubrovackijeh poduzeda nastanjenijeh u Carigradu ostave pod zastitom Francuske, sve dok one
budu saglasno uspjele da ih, sa blagos6u, privedu posluhu prema njihovu zakonitom i prirodnom suverenu, Nj. C. Kr. A. VeliCanstvu.
U ostalome, Revolucija je ostavila tako malo
trgovaCkijeh kuca u ovoj skeli, da se Cudim koliko
1

Le Marquis de Rivi^e k Mr. Rouse, Chef de

la Division

du midi au departement des Aff. Etrang6res. Pera, 31. Decembre

1816 Arch. Aff. Etr. Turquie, Mem. et Doc. 31 fol. 193 orig.

Francusko-austrijski spor.

359

smo mi malo

skloni da se posluzimo ugovorom koji

podaje mogucnost da zadobijemo nekoliko poduzeca, od navike i po osjecaju njihovijeh sefova ve6
Francuskoj privrzenijeh.
Rad sam bio, Gospodine, uci s Varna u neke detalje koji ce Vas staviti u mogucnost, da, do zgodne
prilike, iskazete Kralju uslugu koju, po mome mill jenju, ne bi trebalo prezreti."
Roux nista ne mogne da izdjejstvuje. Ministarstvo
marine, vodeci racuna samo o zakonskom formalizmu, i po svoj prilici o predstavkama marseljskijeh
trgovaca, odrece Dubrovcanima ,,francizaciju" (la francisation) njihovijeh brodova i odnosni njihov upis u
francusku trgovinsku mrnaricu, koji je toliko lezao
na srcu francuskom glavnom zastupniku u Levanti.
Usljed toga poraznoga rjesenja, veci dio Dubrov6ana
proda svoje brodove Rusiji, kako predvigjase Riviere,
pa ta tjesnogrudna mjera francuske vlade svede diplomatsko pitanje izmegju Francuske i Austrije na
prostu interpretaciju odnosnoga clanka pariskoga
ugovora. Politicko-trgovinski interes iscezne. U Januaru 18 17, francuski ambasador u Becu, Comte de
Caraman, saopsti Rivieru da se sa Metternichom
saglasio u smislu pregjasnjega aranzmana izmegju
Stiirmera i Devala. Dubrovcani, dakle, koji su izjavili
da ne ce da prime austrijsko drzavljanstvo i koji
de facto uzivaju vec sada francuski protektorat, bice
priznati kao francuski podanici, a drugima koji, u
sestogodinjemu roku, pred austrijskim vlastima izjave da traze francusku zaStitu, da6e se sve one slobode koje se osnivaju na tekstu pariskoga ugovora.
O tom rjesenju Riviere izvijesti Stiirmera 21. Februara, udarajuci i sam na okolnost prodaje dubrovadkijeh brodova Rusiji, prodaja koja oduzimae pitanju svu pregjanju vaznost.^

nam

Arch. Aff. Etr. Corr.

polit.

Turquie,

t.

230

fo.

218. Copie.

Francusko-austrijski spor.

360

Ali stvar ne ostade ni pri torn formalnom uspjehu.

Richelieu uputi 25. Marta Rivieru konaSne instrukcije,* znacajne i za malodusnost francuske vlade i za
grjesnu lakomislenost i neupucenost departmana ino-

stranijeh djela.
Richelieu odbijase Dubrovcane. Zabranjivase Rizastitu nad levantinskijem navieru da produzi
si j em sugragjanima. Pozivase se na slicno postupanje
Austrije ,,kad bjese ustupila Francuskoj DubrovaCku
Drzavu (lorsque I'Autriche ceda a la France I'Etat
Richelieu pokazivase da mu je istorija
de Raguse)
!

francuskoga vladanja na na?m stranama nepoznata.

BrkaSe predaju Dalmacije i Boke Kotorske u pozunskom, odnosno u schonbrunskom, miru sa istorijom
Dubrovnika koji god. 1805 ostade postegjen od jedne
18 14 neprekidno bii druge okupacije, a od 1806 do
jase podlozen Francuskoj.^ Ovakovim se argumentima
rukovogjase francuska vlada i ovoliko paznje obracase
na iscrpni Beaurepairov memorandum
Ako se Dubrovcani, po Richelieuovim uputstvima,
ho6e da stave pod zastitu Francuske, njihova izjava
u francuskoj kancelariji u Carigradu nije dovoljna,
nego treba da ispune sve uslove postavljene u nasim
zakonima za primanje u francusko podanstvo i su!

Ibid.

Ovo

ff.

227

228.

nije ni prvi, ni potonji, a ni najeklatantniji primjer

parvae sapientiae evropske diplomacije prema istodnoj poli Evrope-

torn

neznanju imamo jos

Kad

iz god.

1878

tipifcan sludaj iz zivota

ono Porta ne<5ae da preda Bar i Ulcinj

Crnoj Gori, Salisbury predlos^i, u jednom sastanku diplomata u
Londonu, grad Kotor kao kompenzacioni objekt namijenjen
lorda Salisburya.

se

Crnoj Gori, drze6i da pripada Turskoj

Na predstavku uprepasce-

noga austrijskoga poslanika, engleski pod

izvinjavajuci se, svoj predlog.

engleski diplomata.

Ovu nam

je

sekretar inostranijeh

krupne grjeSke i trze,

anegdotu ispriCao jedan

djela (Beaconsfield bijase ministar) dosjeti se

Francusko-austrijski spor.

vise treba

361

da u smislu francuskijeh zakona podloze

,,Ja mislim, dakle, gospodine poslanice, zakljucivase ministar, da Vi i konsuli Njegova Velicanstva u Levanti imate apsolutno
odreci francusku zastitu Dubrovcanima u levantinskim
skelama, osim ako dokazu zakonskim ispravama da
su zadobili pravo na Kraljevu zastitu." Od ovog istog
trenutka imala je da prestane i svaka francuska zastita dubrovackijeh brodova.
Metternich mogase, dakle, opet da zabiljezi jedan
uspjeh. Richelieu zadavase trgovini svoga naroda
osjetljiv udarac, a dubrovacka mrnarica u Levanti, sa
svojim konacnim rasulom, udarase pecat na propast
istorijske individualnosti matere-otadzbine na Jadran-

naturalizaciji svoje brodove.

skome Moru.

B.

TURSKO-AUSTRIJSKI SPOR O PORTINOM

SUZERENSTVU NAD REPUBLIKOM.
(18161819).

Tursko-Austrijski spor o Portinom suzerenstvu^

nad Republikom.

(1816

1819).

Ostavili smo godine 1815 Portu demoralizovanu,

potistenu, ali uskosenu.^ Sultan Mahmud, ma koliko
^

Ma

da na ovome mjestu ne mozemo u dugo

siroko ob-

jasnjavati ovo pitanje Portinoga ,,suzerenstva" nad Dubrovnikom,

primjeticemo ipak da o
biti

pravom suzerenstvu

govora, kako su, u ostalome

Talleyrand

moglo

nije

Metternich dobro

Mi demo samo ovdje ponoviti nase ve6 jednom

i
Osmansko Carstvo, I., 76 82)
da placanje danka koji nije nametnut bio na osnovu pregjasnjega
prava osvajanja, ne moze vaziti kao iskljuJ^ni criterium za pro-

bill

razumjeli.

izreceno ubjegjenje (Dubrovnik

sugjivanje dubrovadko-turskoga odnosa.

dva puta

bila smjela

Kako

bi n. pr.

Republika

najsvecanije sklopiti zaStitni ugovor (traite

de protection) sa tesarom, kao nosiocem krune Svetoga Stjepana,

u potpunom smislu ove rijedi vasalna Portina drzava ?

mogla akreditovati prave poslanike i priznate kao
takve (u Be6u, Parizu, Napulju itd.) da je bila smatrana vasalnom
driavom ? Kancelarijska frazeologija protiv dinjenica niSta ne
da
I

je bila

kako

bi bila

vrijedi. Istina je ova,

sui generis,

ispoljavao

da

je

odnos Republike prema Porti bio odnos

da se od XV. do XIX.

prema prilikama

da

je,

vijeka

das jaCe, 5as slabije

najzad,

sama Republika,

sa

naroditim zadovoljstvom, isticala Portina suzerenska prava, kojijeh

bilo osim pomenutoga danka, na to se
Dubrovnik obavezao bio prema mnogim drugim
god u njenom interesu bilo da obrani svoju ne-

u pluralu nije uopde ni

u toku svoje

istorije

driavama, kad
zavisnost

je

od lakomijeh

Natalijeve misije).

Sa

pogleda kr<5anskijeh

Sila

(Cf.

projekt

ovom kratkom napomenom nijesmo

daleka iscrpli ovo pitanje,

ni iz

ovo dovoljno za razumijevanje

diplomatskijeh sporova o ,, suzerenstvu" Porte nad Republikom
i

za Napoleona

Gl. IV.

za Frana.

ove knjige.

ali

je

Tursko-austrijski spor.

366

energican, bio je suvise mudar da bi se razbio sa onom

Silom koja ga najuspjesnije mogase zasticavati od
ruskijeh napada. Metternichu, dakle, porucivase da

blagodaran na simpatijama i zauzimanju,

ga ujedno vrijegjase sans-gene austrijskijeh svojatanja. Sa sjevera duvase ostar vjetar. Aleksandar drzase pod zastavom preko polovice milijuna vojnika.
Trazase kavgu. I ne samo ne ispunjavase obaveze
bukurestskoga ugovora, nego se zaljase na Portu da
ne drzi obaveze svoje i otvoreno podrzavase Srbijance. Njegov poslanik u Carigradu, graf Strogonov,
uzimase visok ton. U kratko, sa strane Rusije Sultan
imase svakoj neprijatnosti da se nada. Ni s drugim
Silama Sultan ne bijase zadovoljan. Ako je Austriju,
ma koliko u torn popustljiv, neprekidno podsjecao
na Dubrovnik i trazio da se povrati Republika a
s njom i odncsno njegovo suzerenstvo, sa Engleskom
imase isto tako ozbiljan spor oko Jonskijeh Ostrva.
Jos jedanput u istoriji Dubrovnik i Jonska Ostrva
drevni ostrisci Vizantijske Imperije
stajahu u pored
na dnevnom redu diplomacije i sudbina onoga ukrstavase se sa sudbinom ovijeh
Ali koliko li prijatniji
bijae udes grc^kijeh ostrva
Usljed nesporazuma izmegju Sila, o kome smo
je Austriji

ali

vec govorili/ ostrva zadobise relativnu nezavisnost

pod visokim protektoratom Engleskoga Kralja.^ Nakon
dugijeh i zapletenijeh pregovora, Austrija, Engleska,
Pruska i Rusija potpisase 5. Novembra 1815 u Parizu
ugovor, ,,prozete
zeljom da utvrde
govorahu
sudbinu jonskijeh sedam ostrva i da zajamce stanovnicima istijeh nezavisnost, slobodu i sredu." Ova je

Gl.

zadovoljio,

IV.

ovoj nezavisnost!

Ugo

kojom

bi

se

Dubrovnik bio potpuno

Foscolo, po majci Jonjanin, govoraSe kao o naj-

servilnijoj nezavisnosti" (servilissima indipendenza)

Hollanda, Jula, 1817, Epistolario

I,

315.

Pismo lordu

Tursko-austrijski spor.

367

diplomatska frazeologija znacila ovo

odnosno Dubrovnika saglasni smo bili svi da zadovoljimo austrijskoj pozudi jer ga niko od nas ne
svojata, ali Jonska Ostrva ne damo ni Austriji,
ni Rusiji. Ostrva u rukama Engleza, a ,,nezavisna,
t. j. malo, ali ne sasvijem enslobodna i sretna"

dirljiva

gleska
najbolja su garancija protiv eventualnijeh
nasrtaja na neprikosnovenost Turske, protiv nasrtaja
Rusije.

Po ovom ugovoru, ostrva Krf, Kefalonija, Zante,

Santa-Maura, Itaka, Cerigo i Paxo imahu sastavIjati
ne vise ,,po ugledu Dubrovacke Republike"^
jednu slobodnu i nezavisnu Drzavu, pod nazivom Sjedinjenijeh Drzava Jonskijeh Ostrva (Etats-Unis des
lies loniennes, cl. i). Drzava je postavljena pod neposrednu i iskljucnu (immediate et exclusive) zastitu

Kralja Velike Britanije, koji ce potvrditi ustav izglasan

u jednoj zakonodavnoj skupstini nove drzave. Kralj

<^e siljati na ostrva^ jednoga Lorda Visokoga Komesara (Lord Haut Commissaire) koji ce u njegovo ime
,,obracati narocitu paznju na upravu i na opste zakonodavstvo ovijeh Drzava" (cl. 3). U tvrgjavama i utvrgjenim mjestima na ostrvima Engleska ce drzati svoje
garnizone ,,da bezuslovno zajamce stanovnicima Sjedinjenijeh Jonskijeh Drzava sve koristi te se izvijaju
iz visoke zastite kojoj su podlozeni". {6\. 4.) Trgovacku
zastavu refienijeh ostrva priznace sve ugovorne Sile
kao zastavu slobodne i nezavisne Drzave.^ Kod Sjedinjenijeh Drzava ne ce biti akreditovani diplomatski
predstavnici, nego samo trgovacki agenti ili konsuli.'*
posljetku, u cl. 8 pozivahu se sve Sile potpisnice

Na

beckoga ugovora da pristupe ovoj konvenciji. Osim

pozivahu se da na nju dadu svoj pristanak

toga,

Kralj

obiju

Sicilija

Knj.

Otomanska

Cf.

Rezidencija

'

Na

Mjera obazrivosti engleske vlade

Gl.

njoj

I,

(5e

Porta.

I.

Krf

(Corfii).

se ukrStavati

znak britskoga protektorata

!

(6\. 7).

Tursko-austrijski spor.

368

Blagodareci, dakle, s jedne strane Engleskoj i nesuglasicama Velikijeh Sila, ali z druge i zauzimanju
jednog sina onijeh ostrva, Korfiote Capo d'lstrije,
koji, presavsi u rusku sluzbu, bjese osvojio simpatije
Cara Aleksandra,^ Jonska Ostrva, koja tek god. 1800
bjehu zapocela nezavisni zivot po ugledu Dubrovnika,
dozivjese nakon prekrojenja evropske karte povoljniju sudbinu od staroga njihova modela
Engleska
s tim ugovorom zadobivase u Sredozemnom Moru
staciju prvoga reda. ,, Jonska Ostrva bijahu kao predstraza s koje Englezi, pratec^i ruske intrige, promatrajuci i uzdrzavajuci Grcku, mogahu za nekoliko
dana stici na Dardanele i do Carigrada".^ Ali jos u
doba pregovora, Senat sedam ostrva bjese sproveo
kongresu memorandum, po Capo d'Istrijinom nagovoru, u kome trazase ne samo priznanje nezavisnosti
Republike, nego i prisajedinjenje pregjasnjijeh mletackijeh gradova Preveze, Parge, Vonice i Butrinta
na arbanaskoj obali supro6 Krfu, pozivljudi se i na
!

Ivan graf Capo

pregje

Istria,

d'

u rusku sluzbu nakon

u Krfu god. 1776

rogj.

mu

ugovora kad

tilsitskoga

otadz-

u
nakon boja kod Lipskoga, punomo^nik na pariskom
sastanku i na Be(ikom Kongresu, Capo d' Istria bi snaini zagovaralac prava svoje male otadzbine, a ujedno i prijatelj Francuske.
bina bi

definitivno

predata

Napoleonu.

Izvanredni

poslanik

^vicarskoj

Pridruzen ministru inostranijeh djela

i

Nesselrodu,

dade ostavku

zavude se u 2enevu kad vidje da Car Nikola Suruje sa Turcima

protiv Grka.

nudiSe
god.

mu

2enevi ga nagjoSe sunarodnici

predsjedniStvo Grdke. Capo

d' Istria

god.

u GrCku

trenutku

1828 malo vremena nakon boja kod Navarina.

kad poCimase da energidno

polozaju

mukotrpnu zemlju,
umorise ga

radi

da osvoji simpatije
(27.

bra<5a

na svom teSkom

odgovornom

saradnju Velikijeh Sila za svoju

Konstantin

Septembra 1831)

1827 po-

iskrca se

Gjorgje

iz osvete sto

stranadke borbe, uapsio bio oca.

^Lavisse-Rambaud,

X,

169.

im

Mavromihalis
je,

za trajanja

Tursko-austrijski spor.

369

za mletacke vlade i na potrebu

jedne defenzivne prekomorske linije, napucene, u ostalome, jednoplemenim stanovnistvom. ^
AH Porta, koja prijekim okom gledase na parisku konvenciju, ne samo odrece svoj pristanak,
nego, sta vise, najodrjesitije protestova protiv eventeritorijaino stanje

tualnoga ustupanja

bilo EnDrzavama".

pomenutijeh gradova

gleskoj, bilo uspostavljenim ,,Sjedinjenim

Na nezadovoljstvo engleske

vlade,

Mahmud

izjavi en-

gleskome poslaniku da on parisku konvenciju smatra

kao unizenje svoga ugleda i kao vrijegjanje svojijeh
suverenskijeh prava, a da za Pargu i Butrinto nikad
ne ce pristati da se odvoje od turske teritorije. Ovi su
gradovi, sa Prevezom i Vonicom, zaista prisajedinjeni
bi!i
Turskoj ugovorom od 21. Marta 1800. Jedini
uslov bijase taj, da 6e stanovnici, kao hri6ani, slobodno uzivati svoje vjeroispovjedanje, svoja privatna
i gragjanska prava sa municipalnom vladom.^ U njegovoj misli, Jonska Ostxva i Dubrovnik bijahu dvije
uvrjede, dva atentata. Engleska i Austrija bijahu mu
se zestoko zamjerile zbog ta dva svojatanja. Odridudi
i
jednom i drugom aktu svoju formalnu akcesiju,
miSljase da ce jednu kroz drugu drzati u strahu.

9./2.,

Le S^nat des Sept lies Joniennes a rEmpereur de Russie,

1814. Pismo prilozeno exposeu grafa Capo d'lstrije, kao

Maja

posrednika svojijeh zemljaka, u

250. Ovi gradovi
bijaie kljud

stovariSte

Rodocanachija.

imahu prvoklasan

Op.

prostranoga Artskoga zaliva,

Parga

cit.

Pr

interes za Mlei^i^e.

248 do

ve za

bijaSe veliko

pomorske trgovine sa srednjom Albanijom i vezivaSe

V o n i c a sluiaSe kao izvozno mjesto za juzni Epir.

ovu sa Krfom,
*

situ6s

Cl.

8 ,,Les lieux de Prevesa, Parga, Vonitza et Butrinto

en terre ferme

et detaches de Venise, 6tant contigus

seront ainsi que leurs d6pendances, et attenances annexes

de la Sublime Porte et lui appartiendront d6sormais."

1'

Albanie,

aux Etats
narednom

dlanku pominjaSe se gornji uslov.

L. Vojnovl6,

Pad Dubrovnikm.

24

Tursko-austrijski spor.

370

Januaru god. 1816 Reis Efendi

skom prvom dragomanu

mu

rece
kljucio
samo svoje interese

mogu

se otvori austrij-

mir zanego svaka

uzele su nekakve odredbe s ko-

Testi.^

,,Opsti

se

Sile nijesu is pi tale

Megju ostalijem rijesu o sudbini Jonskijeh Ostrva, a da nijesu ni racuna vodile o Visokoj Porti." Stiirmer, saopStavajuci
ovu Reisovu izjavu Metternichu, primje<5avase da o
Dubrovniku Reis nije ni rijedi progovorio. ,,A ipak
odekujem da ce se otomansko ministarstvo koristiti
prvom prilikom da ozbiljno zapodme razgovor o dubrovadkoj aferi koju je dosada samo dodirnulo. Nasi
su razlozi neosporivi i nadam se da ce mi uspjeti da
ponitim sofizme koje bi nam htjeli suprotstaviti
Portino samoljublje i nagovaranja nekoliko dubrova^kijeh intriganata.^
Englezi ce, sva je prilika,
imati vie da <5arkaju oko budu6e politidke egzistencije Jonskijeh Ostrva. Porta <^e nesumnjivo morati da
popusti, sa mnogo odvratnosti, ali ne vjerujem da ce
je Engleska ikad skloniti, kako se nada, da pristane
jima se ne

svi saglasavati.

sile

na ugovor formalnim aktom."

Engleski otpravnik poslova, Frere, nastojavase,
megjutijem, da zagrije svoje austrijske, ruske i pruske
kolege na uspjesne korake kod turske vlade u cilju
priznavanja pariskoga ugovora. Rusija i Pruska obecase da ce izvrsiti polusluzbenu presiju preko svojijeh

dragomana.

Za

Austriju

intervencija

bijase,

kako

Porta predvigjae, delikatnije prirode. ,,Stvar je

piSe Stiirmer
za mene neizmjerno delikatnija, dubrovacke afere radi. Ali da ne bi engleski ministar
ni najmanje posumnjao u moju dobru volju, nalozio sam i ja savjetniku Testi da saglasno radi sa
svojim ruskim i pruskim kolegama. Ali pri tome
da bude obazriv, kako nam zapovijeda nas narociti

polozaj
^

prema

Stiirmer

Porti."

Metternichu,

10.

Januara

1816

Tiirkei,

Polit.

Berichte 1816. B. D. A.
2

Stiirmer je oCevidno ciljao u

prvom redu na Miha Bozovida.

Tursko-austrijski spor.

371

Engleski otpravnik poslova nije bio zadovoljan

sa Sturmerovim drzanjem. Zauzimanje austrijskog
internuncija u pocetku toplije, ohladi se progresivno
kako je Porta upornije drzala otvoreno pitanje o Dubrovniku. U Martu, Frere se pozali lordu Castlereaghu
na mlitavost austrijske intervencije. Ujedno tacno
prozrevsi razloge Stiirmerove uzdrzljivosti, primjecavase ministru :^ ,,Pravo je objasnjenje ovijeh tegoba
krivo misljenje
po mome shvatanju
bez dvojbe to
da de, uzdrzavajudi se od ziva gonjenja Porte po ovom
predmetu, on lakse uspjeti da zadobije njezin pristanak na aneksiju Dubrovnika austrijskim zemIjama.^ Mene u torn misljenju podrzava sam govor
kojim se posluzio prema meni, a narocito me dirnulo
sto me, za nasega potonjega razgovora, zapitao da li
sam ja stogod o tome natuknuo Reis Efendiji. Ali,
ma da s moje strane ne bi opravdano bilo da uskoravam neposredne interese vlade Njegova Velicanstva sredstvima kojima bi se osporavala izvrsenja
ma kojijeh drugijeh aranzmana koje je Njegovo Velicanstvo sankcionisalo, bojim se da 6e u sadasnjim
prilikama malo biti koristi od austrijskoga ministra^
osim ako ga uzmogu ubijediti da, zadobivSi Portin
pristanak na ugovor odnosno sedmero ostrva, bide
ucinjen jedan korak k pristajanju na ostale odredbe
ucinjene od Saveznickijeh Sila. Onaj bi dogagjaj

olakao nego

prije

li

oteiao rijesenje dubrovackoga

pitanja."
bijaSe, dakle, u korist
kako se, u ostalome, od Castlereaghove vlade
nije drugo moglo ni odekivati. Ali Stiirmer bijaSe
nevjerovatno obazriv Covjek. Portino ga uporno dr-

Engleska argumentacija

Austrije,

ianje zaplaSivase. Njegova se akcija ukrstavaSe sa

*

Mr. B. Frere to lord Castlereagh, Constantinople, March 11,

Vol. XI, str. 196.

1816 Correspondence of Viscount Castlereagh,

*

,,He

shall the

more

easily

succeed in obtaining her

consent to the annexation of Ragusa to the austrian dominions."

Tursko-austrijski spor.

372

neraspolozenjem francuske ambasade i sa tajnim radom

Miha Bozovica koji cio svoj uticaj pruskog diploma te
i cestitoga covjeka
bacase na kantar
a bi jase velik
za ostvarenje posljednjijeh dubrovackijeh nadanja. I
Metternich mu obracase paznju na Bozoviceve ,,intrige", a Sturmer mu odgovarase da ga te intrige
nimalo ne cude. ,,0n ne moze da zaboravi da je Dubrovcanin i ne 6e nigda Austriji oprostiti sto je prisajedinila Dubrovnik svojim zemljama".^
Metternich porucivase Stiirmeru neka dobro ubijedi
Portu da bi utaman gradila svoju politiku na nesuglasicama Velikijeh Sila. Nakon dzinovskoga naprezanja Evrope da se rijeSi Napoleonove hegemonije,
nakon bedkijeh odredaba i pariskijeh ugovora, Evropa
se sva smirila u jedinstvu i u potrebi spokojstva.
,,Najudesnija predradsuda koju bi mogla gajiti Porta
pisase Metternich 5. Juna
predradsuda koju joj
moramo oprostiti jer je i suviSe podrzavaju duhovi
strasljivi i malo na visini pravoga stanja stvari, bila
bi ta, o mogu<^nosti svagje izmegju Velikijeh Sila,
diji je sporazum sretno kraju priveo toliko prostranijeh i sretnijeh poduzeda. Ja tvrdim ne samo da nema
nikakve vjerovatnosti da bi se takva nesreda mogla
dogoditi, nego da lidni harakter Suverena, njihova
uzajmidna intimnost, duh kojim su prozeti njihovi
kabineti i danomidni njihovi sastanci 6ine ovakvu ne-

sredu nemogudom.2
Metternich, sam glavni faktor novoga evropskoga
stanja, bijase u ovom sludaju i najpozvaniji tuma6
inaugurisanoga evropskoga mira. Svaka bi druga Sila
bila razumjela ovaj jasni, samosvijesni govor. Ali
Metternich nije raCimao sa istodnjackom ,,vis inertiae"
*
Quant aux intrigues de Mr. Bosgiovich, elles ne m' etonnent nullement. II ne peut pas oublier qu'il est Ragusois et il ne

pardonnera jamais k V Autriche

d'

avoir incorpor6 Raguse k ses

Etats". Sturmer Metternichu, 12. Jula 1816 br.

*

B. D. A. ibid.

13 B. D. A.

Tursko-austrijski spor.

373

zilavoscu Visoke Porte. Ona se svemu tome <$injase

nevjesta. Ni za jonski, ni za bedki ugovor, u koliko
se odnosio na Dubrovnik, ona u svom tefteru nemase
faktor na Istoku
mjesta. Nadase se da 6e vrijeme
donijeti sa sobom kakav povoljni preonajvazniji
i

Tako

kret.

se iskoturase

mjeseci

drzanje se Porte

nikako ne mijenjaSe.
Najzad se Metternich rijesi da Portu definitivno
urazumi, ma koliko mu neprijatno bilo dubrovacko
pitanje uopste iznositi u diskusiju. Ministar uputi
10. Oktobra Stiirmeru opsirnu depesu koja je, u njegovoj misli, imala Porti i u formi i u sustini presjedi
svako nadanje u povratak status quo.
Uputstva su Stiirmeru glasila :^
Koliko je otomanska Porta dosada brizljivije izbjegavala da primi do znanja i da jasno prizna odregjenja pariskoga ugovora kao sto i beckoga kongresa,
toliko u nas ima da zivlja bude zelja da odstranimo
svaku sumnju ili svako pravo te bi Divan mislio da
ima i da prije oli poslije iznese na teritorijalno stanje
Austrijske Monarhije kako je formalno potvrgjeno
Velikim Silama.
Jedina taCka u kojoj bi se nesto slicna moglo dogoditi, bilo bi nekadasnje Portino suzerenstvo nad
Dubrovnikom.
IzliSno je podsjetiti da je dubrovaCka oblast dospjela u vlast Austrije silom oruzja biva osvajaCkim

pravom (durch das Eroberungsrecht).

trenut;ku

kad

trupe procerale iz Dubrovnika Francuze,

stari je oblik vladavine (Regierungsform) odavna bio
poruSen, a s njim i i6ezla vasalna veza sa Otomanskom Portom, a da Divan, ni u trenutku raspusta
Senata sa strane Francuza ni docnije za francuske

su

c.

kr.

Br. 6092, Politische

B. D. A.

Mi

je,

Ova

je

Weisungen nach Constantinopel 181

depea izuzetno napisana na njemadkom jeziku.

zbog svoje programatiCne vainosti, donosimo u

cjelini.

Tursko-austrijski spor.

374

vladavine, nikakvim megjunarodnim aktom nije prigovorio ili protestovao. Ta se Portina pasivnost utvrgjuje jos vise faktom, da, po raspustu Senata, Porta
nije dozvolila poslaniku Senata ni da ugje u pri jest onicu, nego da ga je pri njegovu dolasku u Drinopolje nesaslusanoga otpravila kuci.^ Ma da je Porta
ovim postupkom dovoljno dokazala svoje predutno
priznanje novoga reda stvari u Dubrovniku kao sto
i odreku svoju na sva starija svoja suzerenska prava,
Njegovo Velicanstvo ipak suvise osjeca zivu zelju da
unaprijed odstrani ma koje nesporazumljenje u prijateljskim odnosima koji postoje izmegju Previsnja
lica, a da ne bi i ovu taSku sa zajedni(ikim i povjerIjivim sporazumom stavilo van svake diskusije.
Najpodesniji trenutak za ovakve pregovore sa
Portom odista bio bi ovaj, kad se sadasnji pregovori
Veliko-Britskoga poslanstva odnosno Protektorata nad
Jonskim Ostrvima i odstupanja Parge primicu kraju.
Jer bi s jedne strane pravo bilo da se Divan ukaze
prema ovome Dvoru, od kojega je primio toliko dokaza iskrena saudesda, i tolikijem jo moze da se nada,
bar toliko predusretljiv koliko je bio prema onadaSnjoj francuskoj vladi, a z druge strane zastupstvo
Sila, koje su sapotpisale pariski traktat, narocito Velika Britanija duzne su korake Njegova Velicanstva
do potrebe isto tako da aktivno podupru, kako su one
poduprle stvar Jonskijeh Ostrva, i uopste su duzne
da sadjejstvuju u svakom pregovoru koji bi se odnosio na izvrsenje zajednidkijeh zakljudaka pariskoga
ugovora i beckoga kongresa.
Drugi predmet, cije bi rijesenje putem prijateljskoga sporazuma sa Portom u ovoj istoj prilici trebalo
zeljeti, jeste predaja zemljouza (Erdstriche) kojima
je austrijska teritorija presjecena nad Dubrovnikom
i ispod njega.^
^

lijeve

Cf.

ovdje Gl.

II.

misije

beCka

Klek

Sutorina.

Timonijevu depesu o neuspjehu Nata-

je kancelarija, dakle,

dobro upamtila bila

Tursko-austrijski spor.

375

Vasa je Ekscelencija upucena u administrativne

poglede koji nas prinugjavaju da trazimo prisajedinjenje ovijeh neznatnijeh zemnijeh uvora (Landzungen). Vasa ce Ekscelencija ujedno razumjeti iz
topografske karte, u svoje vrijeme odposlate, kao
iz statistickoga priloga, da se tu radi o neznatnoj
povrsini od najvise 2Q milje neplodna, krsevita zemIjista koje nije nikad imalo prave cijene za Portu, a u
ovijem izmijenjenijem prilikama, za nju ne satno ni
od kakve koristi, nego li je, po svojoj prirodi, narocito
podesno bilo da izazove neprijatne izlisne zaplete isto
toliko Porti koliko nama.
Na osnovu primljenijeh izvjestaja, na onijem
zemljama nema ni mohamedanaca, ni dzamija, ni
grobova. Mali broj porodica koje tamo nastavaju Morlaci su privrzeni grckoj vjeri, pak ili mogu pod austrijskom vladom i unaprijed nesmetani vrsiti svoju vjeroi

ispovijest

ili,

ako hoce da

se isele,

mogu uizvijesnome

imanja. Ova bi se ista dozvola dala i onim susjednim Bosnjacima koji bi imali
kakvo imanje na pomenutijem zemljouzima.
Ostavljam Vasoj Ekscelenciji na uvigjavnost ne
samo da izabere najpodesniji trenutak za recene pregovore, nego i da odluci sto bi za postignude cilja
korisnije bilo
da se ova pitanja odijeljeno ili zajedno
rasprave. Hocu jos samo da nadodam, da ce povoljan

roku po

volji prodati svoja

rezultat

biti

osobito

prijatan

Njegovu

Carskome

Velicanstvu".^

Kad ko hoce da od

protivnika iznudi nekakav

ako zatrazi jos neSto
preko prvoga zahtjeva. Tako ono prvobitno trazenje
prima kao vid sporednosti, necesa sto je ve6 na putu
koncesije
protivnikova se paznja iznenada obrne na
novo, sporedno pitanje koje najednom izgleda kao
glavno.

ustup, lakse

6e

to

postici

und glaube

ich

beifolgen

zu

sollen,

dass der giinstige

Erfolg Seiner Kaiserlichen Majestat zu besonderem Wohlgefallen

geruhen wird."

Tursko-austrijski spor.

376

U konkretnom sluCaju, Metternich, sa ironic^kom

bezazlenos^u, ne samo trazase da se Porta odrece suzerenskijeh pretenzija nad Dubrovadkom Republikom,
nego trazase jo i ustup komada t u r s k e teritorije
ako i malijeh i neznatnijeh
koje u karlovi^kome miru (^6. Januara 1699) dubrovacka diplomacija, dogovorno sa turskom, bijase otela Mlecima
da opase Republiku sa sviju strana teritorijem Imperije. Glavno pitanje ustupaSe, dakle, mjesto sporednome. Porta ^e se
miSljase austrijski ministar
radije odreci maglovite i neostvarljive pretenzije na
netursku zemlju, nego li 6e ustupiti komadi<5 s v o j e
zemlje.
Odnosno Dubrovnika, Metternichove argumentacije obasjavaju politiku kojom bijase prozeta Evropa
be^koga kongresa, Austrija narocito. Pravo na Dubrovnik osnivaSe se za Austriju, po izri($nom Metternichovom priznanju, na Eroberungsrechtu,
na pravu oruzja. Tim usvajaSe kao titulus occupandi onaj isti
zbog kojega Austrija, sa Evropom
Uzurpaciju
Zajedno, bjese objavila rat Napoleonu

uzimAse kao legitimitet, Napoleonovo nasilje kao punopravan akt za unistenje jedne nezavisne drzavice
Da je Frano priznavao Republiku sve do godine 1810,
dakle za cetiri pune godine p o raspustu Senata, za
Metternicha to nista ne mijenjase na stvari. Da je
Porta, iznurena, zaplasena, kako i sama Austrija
nakon Austerlitza, tek saptaju<5i protestovala protiv
ukinuca Republike i da je na Sebastianijevu zapovijed dubrovaSkoga poslanika povratila ku6i^ spocitavase joj se kao grijeh. Fait accompli stvoren Napoleonom najedanput postajase surogatom za pravo,
za vblju naroda, za mnogovjekovne megjunarodne veze
sa Turskom Imperijom Gervinus je odista sa punim
pravom mogao zigosati ovakvu politiku, kliduci :
,,Govorase se da je cilj rata i mira jamc^enje Prava,
Slobode, Nezavisnosti svijeh naroda. Ali ova obedanja^
!

Tursko-austrijski spor.

377

data u

trenutcima opasnosti, po uspjehu biSe narusena V'^

Povedase li se pregovori? Po svoj prilici. Ali o
njima, za dudo, nema traga u odnosnitn prepiskama
Metternicha sa Sturmerom. Progje cijela godina 181 6.
Ni jonsko se pitanje ne kretaSe s mjesta. Sultan uporno
trazase Pargu. Cujuci s druge strane da Austrija iSte
Klek i Sutorinu, koje mu DubrovCani predstavljahu
kao bedeme Carstva na moru, odlagase formalni odgovor Internunciju.
Godina 181 7 vidje rjeSenje jonskoga pitanja.
20. Marta Esterhazy iz Londona javljase Metternichu
da je Porta pristala na parisku konvenciju. ,,'Sad ce
se barem smanjiti neraspolozenje sto imaju ovdje
protiv one Sile" pisaie poslanik iz Londona.^ 24. Marta
potpisa se odnosni ugovor u Carigradu. Porta, sa svoje
strane, priznavaSe engleski protektorat nad Jonskim
Sjedinjenim Drzavama. Engleska za taj ustupak pristajase, bezuslovno, na predaju Parge, Preveze i Butrinta Porti. Zbivase se, dakle, ono sto Metternich
trazase za Dubrovnik i ^im se nadaSe da 6e uskoriti
povoljno rjesenje kod Porte. Ova se odricase iluzornoga prava nad ostrvima, da zadrzi integritet arbanaSke provincije. Tako bi Porta mogia uraditi i
s Austrijom. Odredi se suzerenstva nad Dubrovnikom,
zadrzati Klek i Sutorinu, ma da je u ovom slu^aju
susjedstvo Turske na jadranskoj obali bilo Austriji
dosadnije, nego li Englezima moreuzom udaljena
Parga. U godini 181 7 spisi ne biljeze nista o Dubrovniku. Stiirmeru je dotuzio Carigrad. Jos ga samo interesuje podzemni sukob Porte sa Rusijom koja ove
godine odevidno tjera stvari na rat. Stiirmer moli
Metternicha da mu, nakon i5-godinje rezidencije u

'

No. 40

Ovo smo mjesto stavili pred Glavu III kao motto.

Londoner Berichte 18 17. Esterhazy d Metternich 20. Mars,
litt.

D.

Tursko-austrijski spor.

378

Carigradu, da novo opredjeljenje. Internuncij ostade

na Bosforu do Oktobra 1818 neprekidno moled da

ga maknu. Najzad ostavi Carigrad i pogje na ostrvo
Svetu Jelenu da, u ime Austrije, kontrolise Napoleona,
a u Carigradu ga zamijeni graf von Liitzow.
Izgleda da je dubrovacko pitanje jos u Oktobru
1818 stajalo formalno nerijeseno. Sa urogjenim genijem za odlaganje rjesavanja neprijatnijeh sporova
koji je za nasega vremena stigao u Carigradu do virtu-

Porta ne odgovarase
odricase svako
formalno priznanje. ,,Poznato
Vasemu
Visocanstvu pise Liitzow Metternichu 20. Oktobra
oznosti
svecano,

nista,

je

da je Otomanska Porta vazda ukazivala neku odvratnost za sve ono to je zakljudio beCki kongres.
Mjesto da se okoristi onim sastankom, pa da zatrazi
posredovanje Austrije, Francuske, Engleske i Pruske
u njezinim jednako ne izravnanim sporovima sa Rusvoju je sljepocu dotjerala do uvr6ene ideje
sreca jedne drzave u osamljenosti. I to je tako
daleko islo, da je odricala svoj pristanak na aranzman
odnosno Jonskijeh Ostrva i da je afektovala otvoreno
nezadovoljstvo s onim to se zakljucilo odnosno Dubrovnika. Divan, koji se nije zacao da tim postupkom
sijom,

da

je

oba Dvora, cije mu je prijateljstvo vise no

ikad potrebno, isto je tako postupao sa ostalim vladama i u najnovije je vrijeme dao jasna dokaza da se
uporno drzi vazda istijeh nacela."
Kroz cijelu se godinu 18 18 ne pominje viSe ni
jednom rijeci Dubrovnik. Ove se godine sastade u
Aachenu (Aix-la-Chapelle) ponovni kongres Svete Alijanse u kome se imalo rjesavati pitanje
hoce li saveznicke trupe evakuirati Francusku kroz godinu 181
ili 6e je
zapremati jos za pet godina, kako bi bilo
imalo da bude po drugom pariskom ugovoru. Drugim
rijecima, imalo se vidjeti, da li novi red stvari u Francuskoj daje dovoljno garancije evropskome Areopagu
da se nikad vise ne ce povratiti kakva nova, ruina
uvrijedi

Tursko-austrijski spor.

379

Napoleonijada. Car Aleksandar sdase da se kongres

pozabavi mnogim drugim pitanjima opste politike.
Metternich, sudija kongresa, sklopi s Aleksandrom
kompromis. Francuska bi oslobogjena od produzenja
okupacije, blagodaredi i lojalnoj politici hercega Richelieua
ali Velikim Silama ne bi formalno pridruzena. Mjesto toga, Prehriscanski se Kralj pridruzi
akciji Svete Alijanse i potpisa deklaraciju 15. Novembra u kojoj se emfaticno saopstavase svijetu da
,,uzvisena unija ima za osnovicu najtacnije ispunjavanje megjunarodnoga prava" i da 6e vazda davati
,,ugled pravde, sloge i umjerenosti" sta vise da ce
,

nastojavati da ,,razbudi osjecaje vjere i morala koji

nesrecom vremena bijahu i suvise oslabili".
moglo se nadodati
kako su primjeri Poljske, Gjenove, Dubrovnika, Italije itd. najjasnije dokumentovali
Ujedno se u tajnome protokolu istoga dana
utvrgjivahu perijodicni sastanci nove pentarhije i njezino pravo intervencije u unutrasnje poslove drugijeh
drzava
pravo koje, ucinivsi toliko zla u prvoj
polovici XIX vijeka na Zapadu Evrope, kao da nije
stalo van zakonske sile za istocnu polu Evrope!

Na kongresu u Aix-la-Chapelle Metternichova

zvijezda zasja neobicnom svjetloscu. Taj uobrazeni,
upravo najuobrazeniji drzavnik koga spominje moderna istorija,^ diji politicki sistem imase za osnovu
,,silu u pravu" (la force dans le droit) a za cilj ,,bezbjednost u drzini" (la securite dans la possession), koji
razgovarajuci se sa Napoleonom sam sebe pitase
,,da li je Napoleon zaista veliki covjek",^ kome savremenici bijahu ,,mali" Nesselrode, ,,jadni sanjar"
*

I1 n'est pas

qui rhypertrophie

parable."
'
i

V.

L a V

s s e,

njegove

uobraienosti.

d'homme

du moi,

ait

govori
attaint

Albert Malet
chez
un developpement com-

X, 68.

Memoare,

besmrtni

spomenik

naduvenosti

Tursko-austrijski spor.

380

Capo

,,nedotupavni i akrobatski" Thiers,

i za koga Richelieu i Mazarin bijahu
tek ,,zaslu2ni Ijudi", taj isti Metternich sa naro5itim
zadovoljstvom igrase ulogu vrhovnoga pokrovitelja
Turske Imperije. Odma po kongresu, uputi Liitzowu
sve Stampane isprave kongresa Aix-la-Chapelleskoga,
nadovezujuci sljedede kategoridne izjave :^ ,,Osnovno
nacelo kojim su prozeti ovi dogovori jeste neizmjenIjivo odrzanje sadasnjega stanja posjeda svijeh evropskijeh Sila i utvrgjenje velikoga djela opstega mira,
tako da ne moze biti ni govora o raSirenju ili ma
kojem smanjivanju zemalja koje na osnovu ugovora
drze odnosne Sile .
Vi mozete, u ostalome, ubijediti
Reis Efendiju, da kroz cijeli sastanak u Aix-la-Chapelle-u ni najmanja se napomena nije uCinila o direktnim interesima Otomanske Carevine i da bi sve
bilo bez osnova to bi se protivno pri^alo."
Gornja aluzija na odnose sa Rusijom i na Dubrovnik bijaSe i suvise jasna. Porta je sada morala
znati na 6emu je. Sa sjevera sve otriji duvae vjetar.
Sultan ne mogae a da se ne priveie jaCe za susjednu
monarhiju. U Januaru god. 1819 izjavi Velikom Veziru
,,Vidim sa zadovoljstvom da Austrija ostaje pri
prijateljskom raspolozenju prema Otomanskoj Imperiji. Ja Vas opunomodujem da izjavite Internunciju
moje zadovoljstvo." A 25. Juna Liitzow izvjeStavaSe
Metternicha o svom razgovoru sa Reis Efendijom: ,,0
svademu se razgovarao i cinilo se kao da sa zadovoljstvom slusa podatke o Austriji i o drugim zemljama .
Laskam sebi da je, barem za izvjesno vrijeme, odstranjeno svako nesporazumljenje i svaki razgovor
stetan toku poslova."
Ma da nam nije poznata jedna nota sa formalnom
odrekom Porte na i onako idealno suzerenstvo nad
pregjasnjom Republikom, potpuno cutanje turske
d*Istria,

,,glupi*'

Berryer

18.

Decembra 18 18

ib.

B. D. A.

Tursko-austrijski spor.

vlade, nedostajanje pregovora

381

cjelokupni odnosi sa

Austrijom nesumnjivo utvrgjuju fakt da je Porta

najzad priznala bila u dvadesetijem godinama novo
stanje stvari u Dubrovniku. U tome nas utvrgjuje
i
znacajna cinjenica da Klek i Sutorina ostadose u turskijem rukama, sto bismo mogli smatrati
kao tranzakciju izmegju Austrije i Porte. One anklave
ostadose pod neposrednom Sultanovom vlasti sve do
godine 1878, pa i nakon okupacije Bosne-Hercegovine
ostadose sa ovim provincijama pod suzerenstvom Sultana. Tako je d e jure Dubrovnik jednako okruzen
turskom zemljom, kako to bijahu strasno pozeljeli
dubrovacki oci XVII vijeka. I ta se Cinjenica prikazuje jos samo kako simbol veze koja Dubrovnik od
nezapamcenijeh vremena vezuje sa bosansko-hercegovackim odnosno balkanskim zalegjem i koja 6e
u svoje vrijeme odrediti buducnost ,,vladustago"
grada.*
^

odsjev

Slab

nekadasnjijeh

mnogovjekovnijeh veza Dui

brovnika sa Osmanskim Carstvom primjecava se jos

u faktu, da

je

u dandana^nji

Dubrovnik rezidencija jednoga turskoga generalnoga

konsula, sa jurizdikcijom nad turskim podanicima cijele

Dalma-

a ne Zadar kako bi administrativno prirodno

Znamo

cije,

da

je to

bilo.

tako odredio sadaSnji Sultan naroditim obzirom na pre-

gjaSnje megjunarodne veze Republike sa Carstvom.

Kako
pisali

prije

su citaoci bez

sumnje

Carskoga manifesta od

primjetili,
5.

brovniku, usljed prisajedinjenja Bosne

blagostanja,

kulturnoga

ove smo vrste na-

Oktobra. Otvara
i

li

se

Du-

Hercegovine, nova era

drutvenoga uticaja u juznome dijelu

Habsburke monarhije ? Na ovo 6e nam tek daleka budu<^nost

mo^i odgovoriti. Svako bi predskazanje bilo sada izlino i drsko.

c.

AFERA BETTER A.
(18171818).

Afera Bettera.
(1817 1818)
Cetrnaestoga Maja 181 7 Metternich uputi posla>
niku knezu Esterhazyu u London sljededu depesu
pod natpisom Reserv^e:^ ,,Izvijestili su me, da
se Dubrovcanin Bettera povjerio jednom agentu francuske policije u Londonu pohvalivsi se da ima uticaja na duhove Crnogoraca. Uvjeravao ga je da bi
mu vrlo lako bilo potaknuti onaj narod na neprijateljstva protiv Austrije, narocito ako bi nase sile bile
zauzete kakvim ratom u inostranstvu. Pridodao je
da 6e on ponuditi svoje usluge Rusiji i da ce podi u
Petrograd ako ga Francuska odbije. Za slucaj da
bi se gospodin Bettera, rad privesti u djelo svoje prevratne osnove, obratio na Vase Visocanstvo za pasaporat da se vrati u Dubrovnik ili da pogje u ma koju
provinciju Monarhije, ja pozivljem Vae Visocanstvo
da mu ga slobodno izda, izvijestivsi me, megjutijem,
unaprijed i bez odlaganja, preko Pariza. Molim Vas
takogjer, moj Kneze, da se postarate da otkrijete
misli li Bettera zaista da pogje u Rusiju
ako mu
graf Lieven^ izda u tu svrhu pasaporat, izvijestite se
o putu kojim mu je naregjeno da putuje.
Izlisno je nadodati da su ovi podaci iskljudivo
namijenjeni Vaemu Visodanstvu."
:

Weisungen nach London, 1817

francuskom jeziku, kao

'

B.

D.

A.

DepeSa

je

sva prepiska.

Ruski poslanik u Londonu.

L. VoJnovi6,

Pad Dabroynika.

^5

na

Afera Bettera.

386

Ko

Dubrovcanin, kome veliki strazar

iskazivase cast jedne depese koja
ocevidno imase znacaj i smisao jedne zamke ?
Svete

je bio

taj

Alijanse

Mi znamo do sada samo toliko, da se Vid (Vito)

Marija Josip Bettera (ili Betterra)^ kome je namijenjena tolika Metternichova paznja, rodio u Dubrovniku II. Decembra 1771, kao drugi sin Bartolomeia
(Bara) Bettere i Pavle Vida Vodopica.- Porodica
Bettera bijase porijeklom iz talijanskoga grada Bergama. Petar Bettera doseli se oko god. 1610 u Dubrovnik, kao trgovac, pogje za poslom u Beograd,
gdje jednako cvatijase dubrovacka kolonija Sv. Lazara, povrati se u Dubrovnik i ozeni se sa k6erom
dubrovackoga,mozda takogjer porijeklom talijanskoga,
trgovca Antuna Cinquantinija. Bettere postadose, kao

mnoge takve

porodice

iz

Italije,

dubrovacki

pu-

cani, stekose glasa u trgovini, prislonjene na vlastelu

upotrebi ih Republika u javnim poslovima, narodito

u inostranstvu, karijera koja, uz prkos vlasteoskoj oligarhiji, bijase otvorena u svako doba visoj dubrovackoj, gragjanskoj klasi. Jedan Baro Bettera, mozda
sin onoga prvoga Petra, udruzi trgovinu sa pjesmom.^
Taj zemijak porodice Torkvata Tassa podubrovcani
Za velike tresnje god. 1667 pridruzi se
patriotima, uze u svoje ruke upravu javne zalagaonice^ i spasi znatan dio dubrovackoga javnoga i privatnoga imetka. Vjeran dualistickoj prirodi Dubrovnika, publikova u Jakinu ,,Un poemetto su! terremoto
di Ragusa" i nekoliko drugi jeh talijanskijeh poetskijeh
sastavaka, a!i god. 1702 u Mlecima izda na nasemu
se sasvijem.

Ovaj

nam

lijankoga jezika.

238

se oblik dini

ta-

Epidauritano za god. 1904.

Cf.

Appendini,

manje saglasan sa eufonijom

ostalome nas se Vito pisao Bettera.

Notizie

storico-critiche su

Ragusa,

1 1,

239.

Moida Blagoga

Djela.

Afera Bettera.

387

,,Chutjegnja Bogoljubna varhu sedam Pjesni

Pokorre Davidove i vechje drusich tomacenja i rasmiscglianja duhovnieh." Kceri ovoga Bara, imenom
Pavle, pade u dio slava da bude majka velikoga Rugjera Boskovica.^ Baro se prestavi god. 171 2, godinu
dana po rogjenju unuka Rugjera, a zena mu Pavle,
Boskoviceva baba, dozivje duboku starost od 103 godine. God. 1726 (31. Januara) Bettere bise proizvedeni
u red Antunina, u prvoklasno gragjanstvo, najveca
dast koja mogase u dio pasti dubrovackome ne-

jeziku

vlastelinu.

Iz ove ugledne porodice, a sa majcine strane iz

tako ugledne gragjanske porodice Vodopica,^ rodi
se ovaj, Metternichovoj Austriji dosadni, Vito. Iz
poznijih nama poznatijeh dogagjaja i iz pamfleta
ovoga umnoga, ali iz ravnoteze izvedenoga Dubrovcanina, mozemo po prilici nacrtati njegovu moralnu
fizionomiju.
Bettera bijase nemiran, avanturisticki duh. Propast njegove otadzbine baci ga u svijet kako mnoge
druge Dubrovcane koji ne nalazahu vise sregjenu
jednu misao, ni cilj u zivotu. Nesumnjivo nacitan,
poznavajuci dobro francuski jezik, Vito Bettera poce
da bludi po svijetu, da rasipa mozda ono malo sto je
imao, pa da zivi od reklame, od zurnalizma, od onoga
talasanja zavjera, uvrijegjenijeh interesa, avanturisticnijeh planova kojima obilovase prvi decehij po
Napoleonovome padu, kao mrtvo more za palitn
erojem. Nesto mu se neprijatna dogodi u Becu god.
1 81 2. Usljed smrti nekoga njegova prijatelja, imenom
Mallia, sukobi se sa nekim doktorom Capellinijem,
i sa sekretarom ruskoga poslanstva, Ottom.
isto

Ra^ki,

Moida
lovicom XVII
*

2ivot

djela R. BoSkovica,

Zagreb, 1888, 2

3.

vlasteoske. Vodopi<5i biSe pridruzeni vlasteli povijeka,

bjese vec istraiila u

ali podetkom XVIII vijeka ova

muSkoj lozi.

se

kuda

Afera Bettera.

388

Stvar dogje do suda i becki sud osudi Betteru na

zatvor zbog prestupa klevete.
Preselivsi se u London
onadasnji centar svijeh
zatocenika i zavjerenika talijanskijeh, poljackijeh, boizdade jedan prvi pamflet pod
napartistic^nijeh itd.
natpisom
,,M emoires sur une
de

epoque

aux hommes d'honneur

Empire
et en particulier a ceux de
de Russie d*une injustice 6prouv6e k
Vienne par Vite Marie de BetteraWodopich, gentilhomme r a g u s a n. L o ndres, Schulze & Dean, 1816. Ovaj spis ne
mogosmo zalibog da dobijemo u ruke, ma koliko se

ma

vie ou appel

1'

mudili da ga nagjemo.^
God. 1 8 17 nalazimo Betteru stalno nastanjenoga
u engleskoj prijestonici, na zemljistu, koje je, zbog
narocitijeh prilika, bilo povoljno za ekscentridnosti
i
komplote. Po ostaloj Evropi vladaSe apsolutizam
Metternichove Skole. NiSta i niko nije smio da se
kre^e. Svaka je misao bila podlozena neumoljivoj
kontroli. Denuncijacije i spionaza svakidaSnji hljeb.
Narodi koji se bijahu oslobodili Napoleonovoga tirjanstva potpadahu sada tirjanstvu epigona Velikoga
Cara.
U samoj Engleskoj, uz prkos vrlo osrednjemu
u kome sjedahu ultra
kabinetu lorda Liverpoola
konzervativni i upravo policajni ministri Castlereagh,
Sidmouth i Bathurst, nekakva se sloboda ipak uzivase, blagodare6i starim i dasnim tradicijama engles,

koga parlamentarizma. Po klubovima, krdmama, privatnim stanovima ogromne metropole sastajahu se

patrioti prerazliCitijeh narodnosti, izbaceni na britanske obale od zeljeznoga austrijskoga rezima. To
^ U Be6u ga nigdje ne mogosmo na<5i, pa ni u Parizu, gdje
nagjosmo drugi Betterin pamflet o Dubrovniku. Toga radi su naSi

podatci nepotpuni do god. 18 17,

ali

ne

bi bili

potpuni ni onako.

Afera Bettera.

389

bijahu vremena kad austrijsko poslanstvo u Londonu

imase kao prvt zadatak da pazi na kretnje patriote
Uga Foscola, pjesnika Grobova" (I Sepolcri) i njegovijeh drugova, da pazi na intrige Bonapartista, na sva
lica, na sva pisma koja dolazahu preko Oceana sa
onoga ostrva gdje lagano umirase nekadasnji gospodar
Evrope. Ovakve policajne zadatke imahu i sva ostala
poslanstva i francusko i rusko i prusko i spansko
i
napuljsko, jer se od Engleske, usljed zivoga, ako
i
malo zatomljenoga, parlamentarnoga rezima, kontinentalne drzave mogahu nadati svakakvijem iznenagjenjima i opasnostima. Bdijase odista lord Castlereagh koji se sa kontinentalnijeh kongresa bijase
vratio kuci ,,sa najnazadnjackijim predradsudama"^
inaugurisudi eru reakcionarnoga torizma. Sa zadovoljstvom Esterhazy saopstavase Metternichu sadrzinu Castlereaghovoga cirkulara od 27. Januara 1816
upudenoga svim veliko-britanskim zastupstvima na
strani. U njemu se citahu ove rijeci :^ ,,Princip i
osnova sadasnje engleske politike je odrzavanje duha

izmegju cetiri velike sile. Tom cilju treba

podrediti svako drugo sporedno prizrenje. Sva tezina
ove alijanse potrebna je da se ugusi revolucioni duh
koji ni iz daleka nije unisten u Francusko j i lako bi
alijanse

mogao da

pregje na druge zemlje."

Protivnici toga shvatanja bijahu

u manjini
genijalni

whigi, onadar

John Russell, Whitbread, a naroCito

Henry Brougham, pozniji lord Brougham,^
:

lord

razbiju gvozdeni obrud reakcije, ma da

zemlja bila u uzbugjenju zbog nesnosljivijeh
ekonomskijeh prilika i radnickijeh rivendikacija. Parlamenat, zastraSen mnogim bunama, izglasa suspen-

ne

mogahu da

je cijela

Sayous

Rambaud,
*
3

Op.

L'Angleterre de 1814 k 1846,

cit.

Lav

s s e-

X, 520.

EsterhAzy k Metternich, 27 Janvier 1816 No. 12 B. D. A.

Gl. IV ove knjigc.

Cf.

Afera Bettera.

390

Habeas Corpus a^

siju

smrtnu kaznu protiv

pokretaca buntovnijeh skupstina.^

U takvome se drustvu kretase Bettera. Upozna
sa ostalim engleskim opoziciose sa Broughamom
nalcima, sa zurnalistima najradikalnije fele, sa talijanskim izgnanicima i stade groznicavo da radi
protiv Austrije, postojane njegove antipatije. Bette,

rina mrznja nije bila najcistije prirode. U njoj bijase

jakijeh licnijeh momenata kojima, izgleda, nije stajala daleko ni kuca poslanika Esterhazya. Bettera
bijase neko vrijeme u kraljevskoj ugarskoj gardi, atasiran njenom zapovjedniku knezu Esterhazyu
ecu
ili bratu onadasnjega poslanika u Londonu. U godinama trinaestim Esterhazy stajae u prijateljskim
odnosima sa Betterom. Ovaj bi docnije osugjen, ma
,

na sud ugarske garde kao jedini nadOd to doba datira i Betterino neprijateljstvo sa Esterhazyma. Knez Pavao bijase sada
poslanik u Londonu. Pisac u dubrovackom ,,Epidauritano" tvrdi da su mu stari pricali kako je Bettera
udario kneza Esterhazya bidem po obrazu. Ne znamo
koliko je u tome istine. Poslanik u pismima na Metternicha, kako cemo odma vidjeti, nije stedio Betteri
epitete. Ali, na posljetku, to se moglo i drukcije objasniti biva neutoljivom mrznjom Vita Bettere na
da

se pozivase

lezni da

mu

sudi.

Pismena naredba, Writ, po kojoj jedan sudija na za-

povijed lorda kancelara stavlja na slobodu apienika protuzakonito

badena u zatvor. Ova garancija line slobode engleskijeh gragjana

bi esto u pitanje dovedena, dok g. 1679 ne postade definitivnom.

Habeas Corpus
1794

Sam Ugo

(la

Donna

Marta

bi

suspendovan za burnijeh godina 17 15, 1745,

1817.

gentile)

Foscolo

,,Sve je bijeda

revolucijama

Stampe."

oyako

sve je sumnjij^enje.

svojoj

prijateljici

Londona od 25.
Jedni snijevaju o no vim
iz

drugi zloupotrebljuju ove snove da skuce slobodu

Epistolario

1853, II, 296.

harakteriSe

burnu god. 18 17 u pismu

di

Ugo Foscolo,

Firenze,

Afera Bettera.

391

mogla biti i iskrena.

Austriju koja je najzad
Bettera nije bio izuzetak. On je samo u toliko
dosadniji sto je daleko od Dubrovnika, pod zastitom
engleskijeh zakona. Ali mnogi te bijahu ostali na zalima mjesta rogjenja, od kojijeh neke poznajemo iz
pregjasnjijeh stranica, zagrijavahu u njedrima neizmirljivu mrznju na onu ultra-konservativnu i legitimisticku drzavu koja se u Dubrovniku bjese rijeSila,
kao nepotrebnoga tereta, i konservatizma i legitimiteta i obukla se u kozuh francuske osvajacke politike
protiv koje bjese pozvala narode na oruzje
Ali u
Dubrovniku sve je umorno bilo leglo i zacutalo. Crnozuta zastava, crno-zute sare po svuda, ,,razlozi" ba!

taljona, najezda dalmatinske birokracije, mrka resignacija vlastele, razocaranje pucana, presahnuce

trgovine

Dubrovnik

pomorstva, lijecenje pljackanja i pozara,

bio ziv organizam, nego prost

nije vise

objekt Stullijevijeh zapisa Za to je Betterin glas

koliko diskreditovan pustolovnim zivotom dubrovadkoga gragjanina
neprijatno pistio sred opstega
birokratskoga zadovoljstva beckijeh kancelarija. Trebalo ga je, dakle
usutkati. Odatle Metternichovo
pismo Esterhazyu, dostojno, kako se vidi, pisama
!

ma

starijeh oligarhija.

Esterhazy odgovori ministru, 6. Juna :^ ,Ja 6u

tacno upravljati po uputstvima koja mi je VaSe
Visocanstvo blagovoljelo poslati svojom rezerviranom
depeom od 14. Maja odnosno gospodina Bettere koji
je jednako ovdje, u iscekivanju odgovora iz Petrograda na molbu za pasaport koju je uputio grafu
Lievenu. Po svemu to sam mogao da saznam, ta
ce mu se isprava tesko dati jer se o njemu ne misli
najbolje kod ruskoga poslanstva, a ni kod ostalijeh."
U Julu Bettera publikova na francuskom jeziku
politiCki pamflet pod natpisom
se

Ibid.

Mo. 45

Htt.

I.

Afera Bettera.

392

,,Observations sur I'usurpationde

Raguse pour servir d'appendice au

discours de
de

Mr. H.

Brougham

Grande Bretagn e/'

la

sur I'Etat
Primjedbe o

uzurpaciji Dubrovnika kao prilog govoru gospodina

Brosira od
H. Broughama o stanju Velike Britanije.
64 stranice u 8^ izagje kod izdavaca Ridgwaya i sina.
Auktor se potpisivase ,,Comte de Bettera- Vodopich,

Noble Ragusais*'^.

tako zapodima taj 6udni

,,Podizu6i svoj glas
protiv robovanja moje otadzbine, ja sluiim
i njoj
i
mukotrpnom CovjeCanstvu.
Kad se jedan Slobodan i nezavisan narod gnjavi
uz prkos
samo za to sto je slab kad Austrijski

spis

Dom

pravdi

glasu javnoga misljenja produzava da uporno

pod svojim gvozdenim jarmom mirne Dubrovzemlje u istom se

i zadobija pravo da
naudi uzurpatoru svim sredstvima koja su u njegovoj
modi. Najmanje, dakle, to moze da uSini u icekivanju zgodne prilike, jeste da skrene pafnju poStenijeh Ijudi na sva djela kojima je Austrija prodrfi

Cane, svaki gragjanin ugnjetene

trenutku vraca u prirodno stanje

pratila
i

sredi

jedan grijeh tim ve6i

Sto

Evrope

je

dasnjijeh

izliSan,

pa da

je

njezinoj

sreci

prokaze osudi sa-

buducijeh pokoljenja."

Nakon ovog emfaticnog

pristupa, Bettera ni za
zaputa prostrano polje lakijeh
apostrofa, nego se sa svom zestinom obara na lorda
Castlereagha i na becki kongres koji on nazivlje
,,le Bazar deVienne", s razlogom, u ostalome, upisujuci u grijeh engleskome ministru neizvrSenje nje-

jedan trenutak ne

12.

Jula

1 8 17.

Ovaj vanredno

rijetki spis

ne nalazi se u

BeCu, bar ga nijesmo naSli ni u dvorskoj, ni u univerzitetskoj

knjiinici.

Mi smo

se posluzili

egzemplarom

koji se nalazi

u pa-

riskom arhivu min. inostranijeh djela pod signaturom Memoires

et Documents, Autriche (Raguse) t, 57 (2) 213
237 Imprime.
:

Afera Bettera.

393

govijeh obecanja i uporegjujuci njegovo postupanje

sa onim ,,veledusnoga Cara Aleksandra koji je uspostavio kraljevinu Poljsku." Austrija i Engleska su
jednoj maloj Republici koja
podjednako krive
bjese ustala na obranu svojijeh prava, vjerujudi u
manifeste Cara Frana i kojoj nista ne mogase da
koristi sto je kroz dvadeset i dvije posljednje godine
bila dala izredni primjer vjernosti konservativnim naCelima protiv Revolucije.
Koju li sredu moze da isc^ekuje Evropa od prisajedinjenja Dubrovnika Austriji ? pita Bettera. Kakva li
povjerenja mogu Dubrovcani da imaju u jednu vladu
koja im je prozdrla 700.000 fiorina deponovanijeh u
becku banku, pod garancijom zezla i krune Austrijske,
,,pod izgovorom cetiriju nesretnijeh ratova vogjenijeh
toboze za sre6u Evrope" i koja im nakon petoga,
sretnoga rata zadaje samrtni udarac, prisajedinivsi ih
svojim nasljednim zemljama, da ih lisi narodne nezavisnosti, jedinoga sredstva da pomorskim radom na-

doknade nepravdu njima nanesene stete?

Bettera sad prelazi na pitanje turskijeh odnosa
prema Dubrovniku. Je li Evropa trazila Portin pristanak na prisajedinjenje zasticene Republike? Zna li
lord Castlereagh da ni sam Divan, ni sam Sultan
ne smiju se odreci jednoga tako drevnoga prava, bez
rata, kao sto Njegovo Gospodstvo ne moze da stavi
nove poreze bez pristanka Donjega Doma Parlamenta? Ako su Liston^ i Stiirmer dali opijuma Reis
.

mozda ce se Porta najednom razbuditi i rasa Reis Efendiju sti6i sudbina portinoga dragomana Morussija.^ Bettera crta oko ovoga pitanja
nedogledne arabeske koje svrsavaju u jednoj osnovnoj
misli
Porta se ne ce nikada odreci Dubrovnika, jer
Efendiji,
paliti,

mitila

Engleski poslanik u Carigradu.

Koga Sultan smaknu

g.

1812 Sto ga

da se sklopi mir u BukureStu.

Cf.

je bajagi

ovo djelo

Rusija pod-

Gl. IV. knjiga

II.

Afera Bettera.

394
joj

zabranjuje

to

Alkuran.

Turcin

moze

odgoditi

u zaborav. On ce i nakon
opet na dnevni red dubrovacko pi-

osvetu, ali je ne ce baciti

20 godina
tanje

staviti

trazice zadovoljstinu od Engleske za uzasni

primjer napadaja na neprikosnovenost Otomanske Imperije koji je Vase Gospodstvo dalo na

P a z a r u. Ako pak pravo jacega, ima da odlucuje,
e pa dobro, tada ^e Rusija dokazati, raCunicom u ruci,
prava jada je 50.000 Dubrovcana na
cega isto sto i 4 milijona Moldavaca, Vlaha, Transilvanaca i Madzara, pak sto ce tada lord Castlereagh
re^i ako Rusija prisajedini one zemlje svome Carstvu
ili
Kraljevini Poljskoj?
Bettera napada Castlereagha Ito je predao Pargu
Turskoj ,,bez sumnje za to da primirite Portu za
njena protestovanja odnosno Dubrovnika".^ Ali Parga
nije nikada pripadala Turcima. Na nju imaju prava
samo Jonska Cstrva, odnosno Grdki narod. Bez Parge,
Jonska Ostrva ne mogu da zive, jer to je izvoz zivotnijeh namirnica za novu drzavicu. ,,I tako, mylorde,
istrgnuvsi Dubrovcane iz ruku Turaka koje su oni
voljeli, a predavsi Parzane u ruke Turaka koje su
uvijek mrzjeli, Vase 6e Gospodstvo omraziti Grcima
englesko ime isto kako je vec omrazeno na evropskom
contigentu. Sa ovim Vasim postupanjem, mylorde, Vi
prinugjavate Grke, kako prinudiste sve narode od
Norveske do skrajne granice Italije i do Grckoga
Rusije. Vi
Arhipelaga da ocekuje spas jedino od
mecete ulja, mylorde, u ruska kandila !"

Beckome

osnovu

Idu6e

London da se
Ugo Foscolo,

Parzani izaslase nekoga Maurojannia u

na predaju o kojoj smo govorili u dodatku B.

godine
zali

zivo se zauze za stvar Parge, ali odrece formalno

Stvar uze u ruke lord

u Parlamentu ostro napade Castlereagha, kako
Brougham za Dubrovnik i za Gjenovu, ali sa istim rezultatom

zastupanje jer ne bijase gragjanin Parski.

John Russell

koji

Cf.

Epistolario

di

Ugo Foscolo

ib.

373

374.

Afera Bettera.

395

Protiv ove trgovine s narodima Bettera ustaje sa

sve to jacom zestinom, navodedi ulomke iz Foxovoga
govora od 23. Aprila 1806 i suprotstavljajuci veliku
politiku mlagjega Pitta trgovackoj i bezdusnoj politici
njegova ,,nedostojnoga nasljednika".
Bettera se povraca Dubrovniku. Kako se Austrija
docepala toga grada? ,,Najbezobzirniji tirjani
odkad hoce da podjarme narode imaju
govara Bettera
bar toliko stida da im podvale koje zlocinstvo. Austrija
misljase da joj ne treba tako raditi, nego ve6 12.
Avgusta 18 14, cetrdeset dana pred sastanak kongresa,
obnarodova dekret u kom se zrcalila na sljedeci nacin
njezina Carska volja
,,Mi Frano itd. itd. u saglasju
sa nasim uzvisenim saveznicima, prisajedinjavamo

zemlje pregjasnje Dubrovacke Republike nasim

nasljednim zemljama i naregjujemo itd. itd.*' Ali da
bi prijedlog e x (pregjasnji) kojim se oznacavase gubitak suverenskijeh prava Dubrovacke Republike bio
osnovan na dajbudi kakvom izgovoru, lukavi Metternich, naucen u skoli francuske revolucije i njezina protektora
Napoleona koji obicavase bacati
plast dostojanstva na sva svoja politicka zlocinstva,
saopsti vladaocima i njihovim ministrima na beckom
kongresu da je jedno izaslanstvo dubrovackoga patricijata pozvalo bilo austrijskoga glavnoga zapovjednika u Dalmaciji da uzme u posjed dubrovacke zemlje
i da se je na taj nacin odrekao patricijat svojijeh suverenskijeh prava u korist Austrijskoga Cara. Odista
je bila posla jedna deputacija u susret austrijskome
gjeneralu da odigra ovakvu lakrdiju, ali <^e se svijet
zat^uditi kad sazna da je ta tako zvana deputacija
naprosto bilo municipalno francusko vijede
izgnato od Dubrovdana iz grada i koje nije nikad
imalo ni najmanjega prava na suverenstvo Republike,
ta vise ciji su dlanovi, ako i Dubrovcani, bili orugje
u rukama Francuza proti pravijem narodnijem interesima. Pa dok je veliko suverensko vijec^e poCimalo

Afera Bettera.

396

da ponovno upravija drzavom, austrijski gjeneral ugje

u dubrovaCku teritoriju sa dvije kolone hrvackijeh
trupa i naredi zapovjedniku tvrgjave majoru Wittmannu da sve one senatore i vlastelu koji sdahu da
ostave zemlju prinudi na povratak pod prijetnjom
konfiskacije njihovijeh dobara. Takav bi zlokobni
pristup glasovitome kongresu kome nema u francuskoj
revoluciji ravnoga. Tada Veliko Vijede najsveCanije
protestova protiv bogomrske uzurpacije i taj protest
iitaoci 6e na6i pri kraju ove broSire^ sa potpisima
svijeh senatora i gotovo cijeloga plemstva u ime
seljaka mahom naoruianijeh pod narodnom za-

stavom."
Uporedivi necasni pad Mletaka sa upornim dr-

Dubrovnika 6iji senatori, govori

podsje6aju na rimski kolegij Manlija Pau oCi navale Gala (sic I) pamfletista tvrdi da
je dubrovaCko pitanje n a d e 1 n o p i t a n j e, jer su
sa padom Dubrovnika povrijegjene pravda i CovjeCnost i baca glavnu odgovornost ovoga politiCkoga
zlodina na Englesku. Jer bez britanske garancije,
Austrija ne bi bila kadra da drzi Dubrovnik. Jer

zanjem

maloga

Bettera,
piriusa

demu

bi

Dubrovniku

povracena bila sloboda, ako

najviSa pomorska sila na svijetu ne bi poStovala njegovu zastavu i njegovu marinu ?"
Bettera, pri svrSetku, upu6uje toplu apostrofu na
tako glasi
Princa Regenta. ,,Velikodusni Kneze
Vi koji driite uzde najtaj neobicni retorski ispad
mudrije vlade na svijetu, Vi pod cijom su se vladavinom izvrili najsjajniji dogagjaji i koji ste potpuno nevini za spletkarenja bedkoga kongresa, Vi
kome je nebo dalo jacinu znacaja koja je sama nadvladala toliko zaprijeka, nemojte trpjeti da tako grozno
Nista, pravedni i veporavnanje pomraSi toliki sjaj

1
To
u dodatku

je

onaj saopten u ovoj knjizi u Gl.

br. IX.

III.

a u originalu

Afera Bettera.

397

Kneze, ne moze da prilozi slavi VaSega

vladanja i lojalnoga naroda predatoga VaSemu staranju koliko da se lijepim stranicama njegove istorije
nadodaju ove rijeSi
likodusni

,, Napoleon Bonaparte prvi unisti Dubrovacku

Republiku god. 1806. Na Beckom Kongresu ona
bi nepravedno dosugjena Austriji. Ali Princ Regent
Velike Britanije nasavi da je ovako poravnanje
nesaglasivo sa pravicom i sa engleskom lojal-

nos6u, povrati

joj politicku egzistenciju god.

1818."

Amen.
u raju
Svetome Gjorgju^ i njihovi
bi se zajednicki blagoslovi prosuli kao nebesna rosa
na uzvisenu glavu Vasega Kraljevskoga Visodanstva
i
izbrisali bi dak i posljednji trag nevolja i tjeskoba
koje tiste zemlje najljepse kraljevine pod kapom neSveti Vlaho, parac Dubrovnika, rekao bi

dvije rijeci blagodarnosti

beskom
Et

mihi magnus Apollo !"^

eris

Esterhazy bez odlaganja

izvijesti

Metternicha o

ovom najnovijem Betterinom pamfletu.

Gospodin
Avgusta^
kao da se
potpuno posvetio zanatu pamfletiste. Publikovao je tu
skoro novu broiru pod natpisom
,, Observations sur
I'usurpation de Raguse". Publika je primila sa dostojnim prezirom ovaj kukavni proizvod (cette miserable production). Ja bih ga bio VaSemu VisoCanstvu

Bettera

pie

ministru

11.

Protektor Engleske.

Mi smo

tojavaju<5i
je

da

sveli
je

dovoljno za na
"*

No. 50

na minimum

citate iz Betterine broSire

na-

jasno prikafemo iitaocima. Toliko mislimo da

litt.

cilj.

O. Londoner Berichte 1817 B. D. A.

Afera Bettera.

398

sproveo da sam ga mogao dobaviti na vrijeme

za ovaj kurir, ali cu ga u svoje vrijeme naknadno
Prilozeni broj lista The Anti-Gallican govori
njemu sa nekoliko razmisljaja koji odgovaraju urednikovom ujedljivom duhu.

poslati.^

Gospodin Bettera zatrazio je da

ambasadora govoreci kako ima da

vidi

francuskoga

mu

saopsti vrlo
vaznijeh stvari. Zatrazio je pasaporat za Pariz. Marquis
d'Osmond nije u pocetku htio da ga vidi, ali sam ga
ja zamolio da ga primi i da duje to tako vazno sa-

svemu tadno

opstenje. Ja cu o
canstvo."

izvijestiti

Vase Viso-

Esterhazyev izvjestaj dosta je dudnovat. U trenutku kad Metternicha uvjerava da je engleska publika sa preziranjem primila Betterin pamflet, on se
ne ustrudava da poSalje ministru dlanak Lewisa Goldsmitha u listu ,,The Anti-Gallican Monitor", ma da
je taj clanak, u vidu kritike Betterinoga pamfleta,
sadrzavao ostar napadaj na englesku vladu, na
Austriju, na Evropu.
Goldsmith bijase nezavisan novinar, zakleti duS-

manin
ali

bjeSe

On

v/higa
olicio

bijase

za njega bijahu ludi demagozi,

reakcionarnoga torizma, kakav se

koji

neprijatelj

u ministarstvu Liverpool-Castlereagh.
neka vrsta Engleskoga Rocheforta. U

341 (10. Avgusta) engleski se publicista opsirno

bavi Betterinim pamfletom."- Prikazavsi ga, u kratko,
po sadrzini, obara se najprije na Betteru, ali sa tacke

br.

Esterhizy to u6ini

decim rijedima

,,Cast

nedavno stampane

mi

broSire,

7.

Septembra

je

poslati

poprati posiljku

slje-

Vasemu VisoCanstvu razne

izmegju kojijeh

koja jedva zasluzuje da se cita." No. 51

litt.

onu gospodina

Bettere

L. ibid. BroSire neraa

u Drzavnome Arhivu. Bice ostala u Metternichovoj kanceMozda ce se na<5i u biblioteci ministarstva UnutraSnjih Djela
u koju nijesmo imali vremena da zavirimo.

viSe

lariji.

List

je

prilozen

Esterhazyevoj depeSi

od

11.

Avgusta.

Afera Bettera.

koja nemase

gledista

sa

399

Esterhazyevom nista za-

jednickoga.

engleska

,,Stara

poslovica

veli

pise

Gold-

mi s kim se druzis i redi cu ti ko si.

Kad pogledam na Betterino drustvo, na druga nje-

smith

gova

reci

ne

ja

djela,

mogu

imati osobito visoko mi-

mogu

ga

sljenje o dobroti njegovijeh nacela, niti

zati za prijatelja politicke nezavisnosti,

dr-

kad ga vidim
ili sa ma kojim

udruzena sa jednim Broughamom,

engleskim opozicionalcem, sa Ijudima koji bijahu
stalni podrzavaoci svijeh Bonapartovijeh uzurpacija i
napadaja.^ Jesu li se glasovi nase opozicije i k a d a
podigli u korist Svicara, Gjenoveza, Mlecica, Holandeza, Hamburzana, u kratko svijeh Robespierreom,

Rewbellom

Buonapartom gnjavljenijeh narodnosti?

Oni se samo zaljahu na nasu viadu sto se

ne miri s Tirjaninom da bi ih ovaj jos jace mogao
gnjaviti. Cujte ovo, gospodine Bettera
porumenite,
giedajuci u prilogu Vasega pamfleta govor jednog
advokata svijeh uzurpacija i strahota Buonapartovijeh
Pohitajte, zabacite Broughamovo ime, jer ce te drukcije biti drzani za isto takvoga licemjera kakav je sam
ne

ne

gosp.

Brougham.

Gospodin ce Bettera biti jos tako dobar da nas

u iducem izdanju izvijesti, da li je saglasivo sa pojmom
Republike, kakva bjese Dubrovnik, vladavina vlastele.
Gospodin je Bettera dapace dva puta plemi<5;
jer na naslovnoj stranici pamfleta on krsti sebe
,,dubrovacki vlastelin". I tome
C o
t e, pa nadodaje

bi

trebalo
'

Poznato

leonom,

all

O Foxovom
knjiga
*

malo razjasnjenja".je

da su Whigi prili6no simpatizovali sa Napo-

daleko vie sa Prvim Konsulom, nego

drzanju god. 1806 govorili smo u

ovom

li

sa Carem.

djelu Gl. IV.

I.

zaista bi

bila nesaglaSiva sa

ga

bilo trebalo, ali

pojmom Republike

ne

jer je

ova potonja

titula

staroga reiima (a o kakvoj

400

Afera Bettera.

Goldsmith nakon ovijeh rijeSi upucenijeh ,,samom

auktoru" prelazi na predmet pamfleta i tu njegovo
pisanje postaje narocito ujedljivo i zanimljivo.
,,0vo je djelo produkt Dubrovcanina koji se sa-

svim prirodno Ijuti na Becki Kongres sto je predao

Dubrovnik Austriji. Ali bi gospodin de Bettera imao
znati da sila stvara pravo; sto bi god on u
ovoj zemlji pisao, ne bi povratilo Dubrovnik u pregjasnje stanje. Ako je dubrovacki narod dovoljno jak,
neka ucini ono sto sam svjetovao MleCidima, Gjenovezima i drugim narodima, cije su vlade zadavljene
bile nolens volens, a taj je savjet
da ustanu i da
skinu sa sebe jaram. Ja mogu dokazati, na
osnovu miljenja publicista, da se sa narodima
ne smije raspolagati kako je to udinio
:

Buonaparte

i
njegovi ropski podrazavaoci, (lanovi bedkoga kongres a. Ako

su dovoljno jaki da se odupru, neka ih

ako nijesu,
neka miruju, jer 6e svi spisi i sve doktrine, koliko ih
god ima na svijetu, nemodni biti da nagovore otimaca
da vrati oteto dobro. Sile opravdanim zahtjevima moci
ce dati samo strah od vjesala."
Goldsmith navodi nekoliko mjesta iz poznatoga
nam Vattela, kao neospornoga auktoriteta za tezu o
pravu naroda na samoopredjeljenje, pa produzava
,,Ali Cemu traziti tako daleko auktoritete za opravdanje otpora protiv narinutijeh vlada
zar nijesu zakonite vlade uckale Tirolce da se bune protiv Bavarskoga Kralja kome je onu zemlju bio dao Buonaparte,
ba isto onako kako je Gjenova predata tu skoro
;

Du-

drugoj, demokratskoj, Goldsmith nije smio da govori, jer se

brovniku nije bila dala mogudnost da demokratizuje svoju vladu)

nego za to sto Bettera nije ni bio vlastelin, a jo manje C o

a to Goldsmith nije znao Bettera, kao dubrovaSki puCanin,
!

nikakva prava imao ni na vlasteostvo, ni na ma koju drugu

Dakle se i u tome ogleda avanturistiini Betterin harakter

t e,

nije

titulu.

Afera Bettera.

401

ili Dubrovnik Austrijskome Agamislim britansku vladu

smo
takogjer sokolili Spanjolce da se odupru Buonapartu
i
Napolitance da se odupru Muratu. To bijahu odista

Sardinskome Kralju

memnonu? Mi

uzurpatori, ali ce mi uceni publicisti koji bijahu sakupljeni u Becu oprostiti ako im recem, da su Buonaparte i Murat taman toliko prava imali na Spaniju
i na Napulj koliko Sardinija ima na Gjenovu, Austrija

^vedska na Norvesku
uzurpacija, pa je izvrsio Buonaparte ili jedan Emanuil, ili jedan Murat ili jedan
Frano. Sta vise, ja mislim da je Buonapartski
plan zakonitiji, jer on uze ove zemlje macem u ruci,
a drugi to isto ucinise igrajuci Walzer
Pravo je pravo, nepravda je nepravda bez obzira na
imena, porodice ili dinastije

na Dubrovnik,
Uzurpacija

ili

je

G. Bettera se u svojoj publikaciji strasno Ijuti na

lorda Castlereagha sto je Austriji dozvolio da uzme
Dubrovnik. Na zalost, negodovanje protiv britanske
vlade za otimacine u Becu nije ograniceno na g. Betteru
nego je opste, upravo univerzalno. Mi nijesmo niSta
dobili od Buonapartovijeh otimacina kako su Austrija,
Pruska i drugi vladaoci, niti smo mi mirom god. 18 14
zadobili ni pedalj zemlje
pa bas toga radi mi ne
bismo se bili imali staviti u polozaj da o nama narodi
na kontinentu rgjavo misle. Lord Castlereagh smatrase sve vladaoce i ministre u Becu kao dusmane
;

Buonapartove, ali je Njegovo Gospodstvo imalo misliti

da su oni, sa vrlo malo izuzetaka, bili njegovi saucesnici
i

placeni agenti.

Lord Castlereagh ne bi bio mogao sprijeciti vladaoce da ucine sto su naumili bili, ali je Njegovo
Gospodstvo moglo protestovati protiv njihovijeh postupaka, pak poruciti kola i ostaviti Bed.
Ovakva bi nam protestacija bila umnozila postovanje
i

ugled cijeloga civilizovanoga svijeta. Ja

L. Vojnovirf,

Pad Dubrovnika,

sam

zaista,

26

Afera Bettera.

402

u oci polaska Njegova Gospostva za Bee, uzeo slobodu da mu uputim otvoreno pismo u broju 14. Avgusta
Anti-Gallicana. U torn sam pismu preporucio
1 8 14
lordu Castlereaghu da vladaoce u Becu opomene da
rade u duhu Chaumontskoga ugovora
Evropa 6e
.

do skora, zaista i suvise brzo, pozaliti da nije ispunila

gore pomenuti ugovor. Ali hoce li narodi Austrije,
Pruske i Njemacke htjeti podnositi nove terete, neminovne posljedice novoga rata koji ce se u skoro
raspaliti? Da bi se izbjeglo ovoj opasnosti, ja mislim
da bi trebalo staviti pod optuzbu sve vladaoce kao
sukrivce
Jeleni,

govim

Velikoga Bandita

onoga

Svetoj

koji su po njegovu zatoSenju posli za njestopama. Ja ih znam i znam njihove ministre

i

zvijezde ne mogu sakriti od mene

aru njihovijeh srdaca. A sto se tice njihovijeh g 1 a v a
i o tome znao bih da pricam kojesta;
oni mogu imponovati cijelome svijetu, ali ne
e n i, a da im pokazem sto ja o njima mislim, podsjeti^u ih na divnu
svi njihovi ordeni

La Fontaineovu basnu
i

Le Renard

et le

Buste (Lisica

Poprsje)".!

Mozemo lako zamisliti sa kakvim je osjecajima

Metternich sve ovo citao u svome kabinetu Ali kako
se docepati dosadnoga Bettere ili dajbudi kako li ga
usutkati? Esterhazy stade da trazi sve moguce nacine
da Betteru unisti pred engleskim javnim misljenjem,
kad nije mogao da ga uputi u zvale austrijske policije.
!

Goldsmith navodi cijelu glasovitu basnu (IV, Fable XIV)

maske.
,,Velikali su vecinom pozorilne

koja u prijevodu glasi

S polja imponuju obicnom idolopokloncu. Magarac ih sudi po

onome Sto vidi lisica, na protiv, svestrano ih ispituje, prevrce

u svakom pravcu
vidjevSi da nemaju nego prijatno lice, primijeni im rijed sto je zgodno kazala o poprsju jednoga junaka.
;

ih

Poprsje bijaSe prazno, a vede nego

vajarsku radnju

Koliko

je velike

Lijepa glava, rece,

li

u
ali

prirodi.

Lisica,

mozdana

ni

gospode nalik na ovakva poprsja !"

za

hvaled
lijeka.

Afera Bettera.

403

nastojavanje imalo toliko vise znacaja, sto je

po samom Esterhazyevom priznanju imao
svakakvijeh veza i sa svojom avanturistickom okret-

To

je

Bettera,

noscu podrzavao agitaciju protiv Austrije i protiv

rijesenja beckoga kongresa. U Betterinom drustvu
nahogjahu se neki Maceroni, pisac pamfleta o sramotno ustrijeljenom Napuljskom Kralju Muratu (13.
Oktobra 1815), brosira koja bjese uzbudila Metternichove zivce, pak neki Piontkovsky, Poljak, koji se
s ostrva Sv. Jelene, sa Napoleonovom
preporukcm upucenom svojim rogjacima da mu iz-

bjese vratio

djejstvuju cin sefa kavalerijske eskadrone i koji stajase pod jakim podozrenjem da ima drugova koji su

da Napoleona spase iz engleskoga zatocenja

da ga ponovno stave na francuski prijesto.^ Ovome

rijeseni
i

8. Jula 1817 No. 49 litt. J. ib. Tout

au Sieur Piontkovsky et ses complices, me parait
trop important pour ne pas avoir constamment un oeil attentif
"
sur eux
1

Esterhazy Metternichu

ce qui a rapport

svesci

Masson

od

prica o

Novembra Revue de Paris g. Frederic

zgodama enigmatifikoga Poljaka Piontkovskoga

u dianku pod natpisom: Un aventurier a Sainte-Helene (Le Colonel Comte Piontkowski). Piontkovski, Ciji je zivot sav isprepleten
lazima
najdudnovatijim i tajanstvenijim zgodama, na povratku
i

iz

Svete Jelene, gdje se bjeSe

nametnuo Napoleonu,

bi stavljen

pod strogu policajnu paznju svijeh vlada interesovanijeh u 6uvanju velikoga carskoga zarobljenika. G. Masson priia kako se
Piontkovski upoznao sa Betterom
i

koji bi god.

,,koji je

dugo

zivio

u Gjenovi

1814 bio dopisivao sa Bonapartom!" Piontkovski

pade takogjer u sake austrijske

policije.

Mantovi, pak ga prenesu u Josefstadt pod

Zatvore ga najprtje u

imenom

Giorgja Hornemanna. Njegova zena ostade u Londonu i tamo se kod grafinje

de Miniac de Rohan upozna sa Betterovom 2enom koja pri-

za radun francuske ambasade". Piontkovski umrije

u slobodi u Regensburgu god. 1849. Bi6e jo dosta po arhivima
materijala za istorijske klasobere oko iudnijeh avanturistidkijeh

slukivae

lica

za prvi decenij po Waterloou

nijesu izrekli posljednju n]e6.

Ni

Bettera,

ni

Piontkovski

Afera Bettera.

404

se drustvu bio pridruzio i neki Monsieur de Chateauneuf, publicista i urednik lista ,,M e
o i r e s
de Paris" ( Tajni
secrets ou
memoari ili pariska hronika) Sa ovim zajedno Bettera
bjese sastavio jednu adresu Sicilijanaca prbtiv kralja
Ferdinanda,^ ali ne bijase platio Chateauneufa kako
mu bjeSe obedao. Chateauneuf, razjaren, ponudi Neumannu, austrijskom otpravniku poslova u odsustvu
Esterhazya, da ce u svom listu nastampati sto mu
god posalju u odgovor na Betterine pamflete. Neumann
odgovori, da on od svoje vlade nema uputstava. Da
za Betteru i suvise casno bilo da
bi, u ostalome,
austrijska vlada odgovori na tako prezirljive i ku-

Chronique
.

kavne

publikacije. Ali austrijsko poslanstvo, sa svim

svojim prezirom, ne skidase paznju sa Bettere. Dubrovcanin, sa Ulisovim lukavstvom, primaSe svako,,njegov nemirni duh neprekidno
vrsne nove oblike
stvara nove lazi kojima pribavlja vaznosti pozivljud
se na visoka poznanstva".^ Tako se n. pr. gragjase
tajnim agentom ,,nadvojvotkinje" Marije Luize, sa
misijom da podrzi veze sa Napoleonom i sa njegovim prijateljima. Ali se dobro znalo da se Napoleonova zena, koja se spremase da za zivota
velikoga svoga muza postane prijateljicom gjenerala
Neipperga, bjese 15. Marta pregjasnje godine odrekla
carske titule i u Parmi, svojoj novoj drzavici, opasala visokim zidom protiv Cara, protiv familije Bonaparte, protiv samoga svoga sina, nesretnoga Rimskoga
;

Ferdinand

(prije

IV Napuljski) bjee god. 1817 unitio

i da pri-

sve sicilske slobode, usljed 5ega Sicilija poe da se buni

premi dogagjaje god.

1820

austrijsku

intervenciju.

Engleski

ministar u Napulju, Sir William Accourt, bjeSe, laznim izvjestajima, nagnao svoju vladu da digne ruku sa Sicilije

dinandov

drzavni

Milano. 1849
2

str.

Esterhazy,

udar. Cf.

544

ibid.

545.

Co

1 1

1 1

da odobri Fer-

Storia

di

Napoli,

Afera Bettera.

405

i to,
da je Bettera ruska uhoda
sasvim odgovaralo
govorase Esterhazy
njegovoj prirodi toliko vise sto u zvijezde kuje Cara
Aleksandra".
produzavase Ester,,Sve dobro ocjenivsi,
hazy
ovaj covjek nije opasan, ali je dosadan" ^ i za to
produzavase kampanju protiv njega. Princ Regent mu
vise puta progovori o Betteri, jer i njega smetase
taj nemirni Dubrovcanin. Regent izmijeni o njemu
misli i s ministrima. Ali lord Sidmouth, u ciju nadleznost padahu stranci, odgovarase, da se na Betteru
ne mogu primjenjivati naregjenja Alien-Bill a, ^
a da u Parlamentu ne skoci koji clan opozicije, u
cijim redovima Bettera imase prijatelja. Iz ove bi se
intervencije izrodila politicka pitanja kojima je one
godine engleska vlada sretno bila izbjegla. Castlereagh
potvrdi austrijskome poslaniku Sidmouthov odgovor

Kralja.^ Govorilo se

,,sto bi

nadoda jos neka razjasnjenja.

Uzmu

li

se

kakve

mjere protiv Bettere, govorase plemeniti lord, to moze

samo biti kad se zatvori Parlamenat. Tada cemo se
pozabaviti sa ovakvim Ijudima. Ali bi oni mogli preci
u Nizozemsku i tamo spokojno produziti svoje intrige.

Kad bi se, dakle, zakljucio njihov izgon, trebalo bi

podnijeti ovo rjesenje vije6u inostranijeh poslanika u
Parizu, pa da oni ucine kolektivni korak kod Ni2 0zemske vlade da ne primi lica koja budu izgnata
Engleske na osnovu Alien-Billa. Ovo bijase Castlereaghov
dosta
smisljen plan. Po Esterhazovom
^

gereux,
'

6aje

Welschinger Le Roi de Rome,

,,

il

Quoique, a tout prendre, cet

est

Zakon

njihova

genant."

iz

Engleske.

soit

pas dan-

stranaca koji odregjivaSe slu-

Austriji je izgon stranaca

rukama svakoga

Statthaltera.

Engleskoj, klasidnom zaklonu svijeh izagnanika,

Alien- Bill se

proizvoljan administrativni akt u

ne

Ibid.

protiv sumnjivijeh

izgona

Paris, 1902, 195-199.

homme

Trio rijetko primijenjivae.

4o6

Afera Bettera.

misljenju, Bettera nije drugo ni zelio nego li da ga

vlada izdene. Zaduien do vrh glave, vjerovnici ne davahu mu mira. Bettera je znao da ce prije oli poslije
biti bacen u Kings Bench, t. j. u tamnicu za
duznike koji ne mogu da plate svoje dugove. Sta
vise, govorase se da sprema nov pamflet protiv Castlereagha i beckoga kongresa, pa da ga zatece AlienBill i da kao politicki mucenik ostavi Englesku. Kad
se nije moglo na ovaj nacin, Esterhazy pokusa na
drugi. Betteru vlada ne scase da izdene. Treba ga,
dakle, licno osramotiti. U tu je svrhu trebalo navesti
doktora Capellinia da podnese protiv Bettere ponovnu
tuzbu za klevetu pocinjenu onim pamfletom iz god.
,,il
1816. To podrazumijevase Esterhazy rijecima
,,Ako se nagje
seroit bon de demasquer Bettera".
da su zakonski uslovi tu, a cinjenice dokazane, ne
samo da je uspjeh potpuno osiguran, nego <5e jos
troskovi kod suda, zvanoga
Law, biti
i
Usljed
Capellinieve tuzbe, vlada
mnogo manji
i
Vase Visocanstvo izgledace kao savrseno nevjesti
svemu tome." Toga radi, Esterhazy zatrazi misljenje
jednoga glasovitoga londonskoga advokata, Gjorgja
Frerea, ,,kome bi dosta bilo da gosp. Capellini pise".
Kod bankira Harmanna trebalo bi poloziti izvijesnu
kauciju za slucaj da Capellini izgubi proces. ,,Ako
Vase Visocanstvo nagje da vrijedi da pokusamo ovaj
korak koji ne ce biti vrlo skup za nasu vladu i kome
:

Common

samo dati svoje ime, molim ga da

opunomoci, a ja cu uzeti sve mjere obazrivosti za
sretan uspjeh ovoga posla".^
ce gosp. Capellini

me

Si V. A.

trouve qu'il vaille la peine de tenter cette demarche

qui ne seroit pas tres couteuse pour notre gouvernement et a laquelle

Mr. Capellini ne
riser

en

pour que

feroit

je la

faire esperer

un

que preter son nom,

prepare avec toutes

resultat

heureux

les
.

il

suffira de

m'y auto-

precautions qui pourront

Afera Bettera.

Esterhazy
se

saglasio sa

nichovu

je

407

sa Castlereaghom koji
trazi Metterse
sporazumije sa Ca-

progovorio

ovim planom. On samo

sankciju

pa

da

pellinijem.

Mi nijesmo mogli naci Metternichovoga odgovora

na ovu depesu. Za cast austrijskoga ministra volimo
vjerovati da je on odbio cijeli taj niski plan. Do Marta
18 18 izmegju Beca i Londona ne govori se vise o
Betteri.^ U Martu ove godine nalazimo nasega DuBenchut zbog dugova.
brovcanina u Kings
Esterhazy javljaju<^i ovu utjesnu stvar svome sefu,
nadodaje da ga je Bettera ucjenjivao svakakvim drskim
pismima da bi mu poslanik platio gostionicara koji
ga proganjase. Vise od tri mjeseca Bettera nije, po
zakonu, smio da bude zadrzan u zatvoru. Govorkase
se da ce mu neki prijatelji isplatiti dugove, sta vise
francuski diplomata Mr. de Beaumont upisa se za
izvijesnu sumu. Bettera kao da je ovome sluzio da

nadgleda Piontkovskoga
jatelj.

opste,

kojim bijase intiman privlada Luja XVIII

pise Esterhazy,

razvija ovdje veliku djelatnost. Potkupila je mnoge

engleske listove, megju ostalima
i
Goldsmithov
Anti- Gallican koji se provrgao u
British Monitor. Esterhazy, koji, razumije se,
nije mogao da zaboravi
Goldsmithovom otrovnom
peru napade na Austriju, cudi se da je francuska
vlada ,,toliko nisko pala da kupi 5ovjeka, koga
niko ne postuje, ni publika
ni njegovi kolege

Times

u zurnalizmu i koji je vazda spreman da se proda

takmicaru koji mu najvise da. On je sebi postavio
zadatak da nas kleveta i njegova mrznja raste u
srazmjeru sa sve to manjom paznjom koju na njega
obracamo". Esterhazy nije mozda istinski govorio
svemogucemu ministru, ali je lako razumljivo njegovo
neraspolozenje prema nezadovoljnicima i kriticarima
1

10.

Marta No. 63

litt.

H. Berichte aus London 1818.

Ibid.

Afera Bettera.

4o8

koji se slobodno razmetahu po londonskim ulicama,

dok bi ih Mettetnichova policija bila tako lijepo

uapsila i makla sa pozornice. Po svemu izgleda da

je projekt procesa proti Betteri pao u vodu, jer 27.
Novembra otpravnik poslova von Neumann pise
Metternichu :^ ,,Gospodin je Bettera ostavio Englesku sa pasaportom engleske vlade. Vizirao mu ga
je

markiz d'Osmond.^ Ali ni

da

kud

tuknuo da

nije^

se

pridruzi

ovaj nije htio

Samo mi je nanemoguce da je posao u Ameriku da

spanskim ustanicima."' A tergo je ove

r e c e

je

Bettera otisao.

depese u Metternichovoj

kancelariji zabiljezeno na
francuskome jeziku ,, Policija je izvijestena o Betterinom odlasku notom 17. Decembra 18 18."
Blagodareci, dakle, francuskom poslaniku, Bettera
izmace opasnosti da ga austro-njemacka policija uapsi
na kontinentu. Mi ne znamo da li je posao u Ameriku
da se bori za slobodu spanjolskijeh novoproglasenijeh
republika. Po zapiscima u ,,Epidauritanu", Bettera
bi ipak bio umr'o, kao drzavni austrijski zarobljenik,
u madzarskoj tvrgjavi u Munkaczy Po ovoj bi ga
verziji, dakle, Metternichova
ruka ipak bila stigla
i
odvojila od zivijeh
Problem ostaje, za sada, ne:

rijesen.

Njegova porodica u Dubrovniku bijae jos ranije

podlozena policajnoj paznji. Stulli u svom dnevniku
^

Chilia,

vogji

No. 77 litt. A. ibid.

Francuski Ambasador.

Ustanak panskih
Buenos-Ayresa
Bolivaru,

izvojevaSe

godiSnje ocajne borbe.

znadose

prve

itd.

kolonija
koje,

juzne

Amerike,

Venezuele,

narocito blagodareci velikome

potpunu nezavisnost nakon

deseto-

Sjedinjene drzave Sjeverne Amerike pri-

(deklaracija

predsjednika

Monroa

2.

Decembra

1823) nezavisnost juzno-americkijeh republika, za njima Engleska

svoga ministra Canninga, Castlereaghovoga nasljednika

Januara 1825) pa sve ostale evropske drzave i sama Spanija.

kroz
(I.

Afera Bettera.

409

,,Baro Bettera/ sebiljezi pod 17. Avgusta 1815

kretar municipija, uapsen je u Skolopa i zabranjeno
mu je da ma s kim progovori osim sa rektorom.
Ne zna se razlog ovoj odluci, ali izgleda da je centralna policija naredila da ga se uapsi."
I ova ugledna porodica sagje niza sve stepenice
degeneracije koja obuhvati drevni grad. Gjore, Barov
i Vitov brat, zatvarase se od obijesti u mrtvacki sanduk
i
umrije u zatocenju na Lopudu. Posljednji muski
potomak Bettera, Petar kao i onaj prvi, umrije u
siromastvu god. 1889, a sa njegovom sestrom Marijom, umrlom u Dubrovniku, u javnoj bonici, god.
1900, istrazi se ime covjeka koji zadade malo posla
i
samome Metternichu. Kroz pero ovoga pucanina,
:

Boskovicevoga potomka, Dubrovnik bi za Restauracije jos jednom predmet citanja u evropskoj diplomaciji, kaosto de za Luja Filipa za posljednji put, kroz
pero vlastelina Antuna Sorga. Sa ova dva covjeka
Dubrovnik, kao predmet diplomatskijeh razgovora,
sagje

konacno u grob.

Za stampavanja ove knjige, nagjosmo u biblioteci

Jugoslovenske Akademije zeljno trazenu Betterinu
brosiru
,,Memoires sur une epoque de ma vie."
Ona nam daje mogucnost da bar donekle popunimo
praznine ovijeh biljezaka o Betterinoj aferi. O samom
predmetu ovoga pamfleta reci cemo samo dvije rijeci,
jer nas on najmanje zanima.
:

Ima mnogo

vie vaznosti ono sto u brosiri sao Betterinovom zivotu prije i poslije ,,becke
afere". Betteri se u Becu god. 1812 u kratko dogodilo

znajemo

ovo

Neki njegov prijatelj, ruski drzavni savjetnik

pred smrt oporucno ostavi znatniji dio
svoga imetka, naro^ito neke dragocjene zbirke, Caru

de

Mallia,

Vitov brat, rogjen 25. Maja 1773.

410

Afera Bettera.

Aleksandru. Izvrsilac oporuke imala je da bude

ruska legacija u Becu, a sporedno ruski drzavni
Chavalier d' Ott, atasiran poslanstvu. Po
Betterinovu tvrgjenju, Mallijev Ijekar Dr. Cappellini,
rgjavim ako ne bas zlomislenim lijecenjem, uskori
Mallijevu smrt (12. Novembra 1812) a opet d'Ott,
jos za Mallijeva zivota, stade da pretrazuje nemocnikove spise i dragocjenosti. Bettera ne tvrdi izri(ino,
da je Ott pocinio kragju na Mallijevu stetu ili da je
oduzeo nekoliko tajnijeh spisa iz Mallijevoga pisa<5ega
stola, ali vjeSto daje razumjeti da je Ott neSto takva
i
uCinio. Nakcn opore prepiske sa Ijekarom i svakojakijeh sukoba sa Ottom, tek p6 godine docnije becki
sud, na Ottovu prijavu, osudi Betteru zbog klevete
na jednomjesecni zatvor, sto ovoga dovede izvan
sebe od Ijutine i ponizenja. Posredovanjem becikoga
arhiepiskopa, Cesar Frano naredi reviziju procesa,
ali sud, kako Bettera prica, osujeti carsko rjeenje
po nagovoru bivsega austrijskoga poslanika u Petrogradu, grafa Saurau (1801
1802), Metternichovoga
ali i Ottovoga prijatelja, kako bjee i sam austrijski
ministar. Inde irae Betterine i cijeli pamflet.
Ved iz Betterinoga exposea o ovoj tugaljivoj
aferi, saznajemo neke zanimljive stvari, predpostavIjajudi da Bettera govori istinu, a nemamo nikakva
razloga da posumnjamo u glavnim crtama u njegovu
savjetnik

istinitost.

Metternich je U6no poznavao Betteru jos iz ove

god. 1812. DubrovCanin ham u dugo prica o audijenciji svojoj kod ministra koji ga na lijepe odvracase
od prokazivanja Ottinijeh postupaka. ,,Toliko vise,
rece mu duhoviti ministar, da sto bi ste god o torn
predmetu pricali ne bi vaskrslo kavaljera !" Drugo,

knez Nikola Esterhazy u to je doba u Becu zauzimlje

se za Betteru da ga mimoigje sugjenje, jer pod zai

stitom zasebne jurisdikcije kr. ugarske garde kojoj

Bettera potpadase. Trece, sada saznajemo za Betterin

Afera Bettera.

411

sukob sa Ijekarom Cappellinijem i zasto je poslanik

Esterhazy u Londonu savjetovao Metternichu da se
posluzi drugom Betterinom ,,klevetom" izrecenom
god. 1816 protiv Dra Cappellinija, kako bi Bettera
ponovno dosao u zatvor. Da se pak ovaj zestoko
zamjerio Metternichu, lako mozemo zamisliti. Ne
samo da je iznosio Metternichove veze sa Ottom u
vidu nekakvoga moralnoga saucesca austrijskoga ministra u aferi Mallia, nego ga je jos i zestoko napadao
u politickom pogledu, kao podrzavaoca Napoleonove
politike god. 1812 i kao glavnoga krivca u aneksiji
Dubrovnika Austriji. Bettera ovom pitanju posve^uje
vec tada tri stranice pretece poznijega pamfleta o
kome opsirno govorasmo.
Ali iz Betterinoga spisa saznajemo jos zanimljiem zivotu nastranoga Dubrovcanina.
On nam sam prica da je god. 1806, za opsade Dubrovnika, bio kao ruski dobrovoljac na linijskome
vijih stvari o rani j

brodu ,,Paraskeva" pod neposrednim zapovjednistvom

kontramirala Sorokina. Da je Bettera bio u ruskoj
sluzbi nije nikakvo cudo, ako promislimo da su i
dva dubrovacka vlastelina, Jero Natali i Dzivo Tudisi,
bili oficiri u vojsci Petra Velikoga. Ali malo je cudnovatije, da je on bio saucesnik u ruskoj blokadi grada
svoga rogjenja. On gleda sa broda kako njegove kuce
u ^upi gore i kako pustosi njegove zemlje ,,ono isto
oruzje cijemu uspjehu saradovah kako mogoh bolje."
Mozda ga mrznja na Francuze bjese nagnala da
sluzi u vojsci od koje se nadao pomoci svojoj otadzbini!
Ali se on i docnije priznaje kao odusevljeni Rus.
Caru Aleksandru pise, 24. Septembra 1813, da je od
kakvijeh 20 godina prozet ruskim osjedajima i ako
rogjen u Dubrovniku i pozivlje se na svjedocanstvo
Pozza di Borga, Kapodistrije i admirala Senjavina,
Sorokina i Greiga. Rusija ga, megjutijem, odbija od
sebe, uz prkos zivom zauzimanju
a to je opet
znadajan fakt
onoga istoga kneza Pavla Esterhazyja

Afera Bettera.

412

koji ce ga cetiri godine docnije tako nemilosrdno propise iz Freiburga

goniti
Esterhazy u dva puta
u ^vicarskoj. Zauzimlje se kod Nesselroda da
Rusija da pasaport, ali se i tu spotice o Ottovu aferu
poradi koje Nesselrode, Ottov zastitnik, ne ce da za
Betteru ni cuje.
Pikantno je uporediti sa poznijim Esterhazyjevim

mu

mu

drzanjem ovo mjesto

iz

njegova pisma

,,Pisite

mi

su Vasi planovi i sto bih mogao jos da ucinim

za Vas. Tout a Vous." Bettera se nalazi u ocajnome
polozaju. Sada samo jos misli na Englesku, ,,na
jednu zemlju u koju su se sklonile i pravda i sve
vrline pred toboznjom civilizacijom koja okuzuje
evropski kontinent i prijeti rasulom svim drutvenim
ustanovama." Moli, dakle, Esterhazyja da ga preporuci lordu Aberdeenu, ambasadoru u Becu, za
jedno preporudno pismo admiralu Freemantlu, koji
pocinjase englesku kampanju u Jadranskome moru,
,,uvjeren da 6u, budete li Vi garantovali za moje
vladanje, moci nadi korisno mjesto u Jadranskome
Zalivu gdje zapovjeda i gdje 6u mu modi biti od koristi." Tu i prestaju Betterini memoari. Gdje je bio
i
sto je radio od 1813 do 1816 ne znamo, ali jedno
koji

li

da je najzad dosao u tu Englesku kud

ga je srce vuklo i gdje je imao da potpadne gonjenju
Metternicha protiv kojega je, u glavnome, i naperen
pamflet o Dubrovniku, neizmirljivom i prezirnom
kontrolisanju kneza Pavla Esterhazyja, a u saglasnosti sa lordom Castlereaghom koji zastupase jednu
Englesku vrlo razlicitu od one koju je Bettera zamisljao zajedno sa svojim sadrugovima u emigraciji.
je izvijesno,

DOKUMENTL

L
Spisak francuskijeh pristasa u Dubrovniku.
Lista degli aderenti francesi in Ragusa.

Prima Class e.
A. Cittadini.
Raffaele Androvich

Savio della Municipalita

Michele Benich
Giuseppe Brancovich

Dragomano

Marco Boscovich

del

Governo

Cancelliere della Municipalita

e dell'Annona
Tesoriere

Stefano Chersa
Antonio Chersa 1 padre Giudice al Tribunale Civile
Chersa Je figlio Cancelliere del Console di
Francia
Impiegato nell' AmministraChersa, cugino
.

Angiolo M. Frezza
Niccolo Faccenda
Niccold Garmogliesi

Giovanni Casnacich

Casnacich

zione
Comissario di Polizia
Delegato di Ragusa vecchia
Impiegato nell' Amministrazione
Raguseo in
Stato Console
Genova, poi deputato di
Sanitd in Ragusa, partito
per Genova.
Impiegato nell' Amministra-

zione

Luca Martellini

416

Giudice di Commercio
Capitano del Porto di Ragusa

Giovanni Mascarich

Luca Passarevich
Giovanni Passarevich
Matteo Passarevich
Niccolo Remedelli

fratelli

Capitano del porto

Gravosa

di

stato Ca-po de' Banduri

un figlio in Ragusa
uno in Ancona
uno per mare in navigazione
stato Cane, del Consolato Rauno in Smirne

guseo
Michele Scurich

Segretario

Camera

della

di

Commercio
Giudice nel

Pietro StuUi

Tribunale Civile

stato Cancelliere

Luca

medico stipendiato

Stulli

Biagio Stulli

fratelli

Cancelliere

Niccolo Scodergna
Bald-e Trojani
Giovanni Vlajchi

Giovanni Vlajchi
Giuseppe Vodopich
Vodopich

dell

'

Officio

di

Sanita
Tesoriere
Savio della Municipality
Stato primo Segretario della
Republica pensionato
nipote

Doganiere

Magg-e

della

Truppa

della iH

Republica

Vodopich

(fratelli e cugini)

Dragomano
Antonio Vernazza
Gian Luca Zuzzeri
Pietro Jugovich

Deputato

presso

sulli

Marmont

alloggi

per

militari

Stato

Capitano

di

porto

di

Gravosa

....

Radeglia

....

Culissich

Niccolo

di

Dragomano

e fu Console Raguseo a Smirne

Mercante abitante in cittA

B. Nobili.
assente, partito per la Dal-

Luciano Pozza

mazia
Savino Giorgi

Savio

f.

f.

di

Podestd

417

Giovanni Bosdari

Giudice del

Tribunale d'Ap-

pello

Ancona, ed ivi Savio della

Municipal! ta
Giacomo Natali
Giudice nel Tribunale Civile
Antonio Sorgo
Podesta di Ragusa in Parigi
dimorante
Niccolo di Niccolo Pozza Presidente del Tribunale Civile
Marinizza Giorgi

in

Seconda Class e.
A. Cittadini.
Michele Antizza
Michele Gargurevich
Andrea Garmogliesi

Cancelliere della Citta

Medico stipendiato
in Trieste, condannato dalla
Republica a prigione
fii
perpetua per derubamento
di gruppi.
(fratelli quattro)

Lazarovich
Cristoforo Lupi

Niccold Pascussich
Giovanni Stella
Pietro Papi
Giovanni Tromba

Stato Capitano delle Plocce

Capitano delle Plocce

Segretario generale

deirAm-

ministrazione

Tommaso Tromba
Luigi

Tromba

fratelli Cancell. della Citt^

Marino Gliuban
Steffano di Matteo Lallich
B. Nobili.

Michele Bona
Francesco Gozze
Paolo Gozze
Antonio Caboga

Luca

di

L. VoJnovl6,

Pad Dubrovnika.

4i8

Terza Class e.
A. Cittadini.
Stato Doganiere

Pietro Cingria

Andrea Lallich

Tommaso

Mitrovich

Cristo Villenich
,

^-

suoi fratelli e parenti

,.

^.^.

di Citta,

^^^^
naviganu
^

B. Nobili.

Vladislao di Paolo Gozze

Ecclesiastic!.
I.

Don
Don
Don

Classe.

Florio Tvardisca 1
a uu a .^
Niccolo Ivich
|
Baldassare Chi pre abbate

Fra Antonio Maslacz Domenicano

Tutto il ceto degli Ebrei tra i quali:
Isaac Abram Ambonetti
Pardo detto Schizzo Giudice di Commercio
Delia prima classe
ab. in S. Stefano d'OmbIa;
Antonio 'Slatarich
Capitano di nave mercan.

tile.

Prilog

Timonijevoj

Rijeke Senjske, i8.

Maja

depesi

grafu

1809. B. D. A.

Stadionu

iz

II.

Proklamacija Gjenerala Lauristona.

Dubrovnik, 26. Decembra 1807.

Proclamation.

En

vertu des ordres de Son Excellence !e general

il est defendu a tout batiment Ragusais partant de Raguse, de naviguer sous un autre
Pavilion que le Pavilion Italien. Tout contravenant
au present ordre sera arrete et mis en prison, jusqu'A
la decision du general Commandant la Division; et
tous ceux qui seroient reconnus et declares avoir
donne des mauvais conseils et avoir excite les marins
a la desobeissance d'une maniere quelconque, seront
arretes, et il en sera rendu compte a S. E. le general
en chef, pour en solliciter le jugement.
Le Commissaire de Police, et le Capitaine au Port
surveilleront scrupuleusement tous ces meneurs et

en chef Marmont,

ces intrigans et les denonceront k I'Autorit^

comman-

dant a Raguse.

Raguse,

le

26 d^cembre 1807.
Sign6

Le g^n^ral de division Comm-t

Alexandre Lauriston.

Pour CO pie conforme

Le Colonel Godar

Comm-t

par interim I'arrondissement de Raguse.

Stampani
Levante e

di

egzemplar

Ponente. 1805

D.

1808.

D.

A.

Lettere

VIII, 590.

di

III.

Discours de M-r TAdjudant Commandant Delort,

sous-chef de I'Etat Major G6n6ral, prononc^ au S^nat
de Raguse, le 31 Janvier 1808.

Messieurs,

il

Son Excellence le General en chef vous annon9a,

y a six mois, que le sort de votre r^publique avait

chang6; que I'Empire des circonstances provoqu^es

par les arrets irr^vocables du destin, allait la fondre
dans le royaume d'ltalie: il avait alors le droit de nommer sur le champ une administration; mais il vous
laissa k toutes les fonctions que vous aviez exerc^es;
il ne voulut pas vous faire passer par les inconv^niens,
il
ne voulut pas vous soumettre aux tiraillemens
d'un gouvernement provisoire, avant que vous pussiez
jouir des bienfaits d'un gouvernement d^finitif; sa
sollicitude pour vous, pour les citoyens, pour tous
les habitans de Raguse alia plus loin; il sgavait que
dans un Etat ou le petit nombre a eu longtemps Tautorite et des privileges, le plus grand nombre, seulement des devoirs et des obligations a remplir, il S9avait,
dis-je, que dans cet Etat, il y a bien des passions d
^teindre, bien des torts a reparer, bien des humiliations
a faire oublier, bien des coeurs a conquerir; interprete
des sentimens paternels de I'Empereur Napoleon,
il
voulut vous donner le temps de remplir tous ces
objets.

Son Excellence avait du penser que vous pressenvues et que vous les seconderiez.

tiriez ses

421

Mais, Messieurs, vous avez donn6 plus de foi

k des bruits vagues, 61ev6s par le delire, peut-etre par
la m^chancete qui se jouait de votre cr6dulit6, qu'aux
vous
communications qui vous avaient 6t faites
avez soup9on6 des pi^ges. Id ou vous ne deviez voir
qu'une attention delicate pour vous.
Apr^s vous avoir rappele la conduite du G^n^ral
en chef a votre egard, je vous mettrai sous les yeux
;

la votre propre.
le moment ou votre sort vous fut connu,
conduite, qui jusqu'alors avait et6 prudente
et passive, devint d^sordonnee et turbulente. Rappelezvous les listes de proscription sur lesquelles furent
inscrits les noms des personnes
que vous pensiez
tenir au sistdme fran9ais
votre resistance intempestive a laisser arborer dans vos murs le^drapeau
de votre nouveau souverain, les menaces publiques

Des

votre

secretes faites au commerce, s'il osait prendre les

couleurs de I'Empereur Napol6on ; les d-marches
presque criminelles du S^nat auprds du pacha de
Bosnie, demarches qu'accompagn^reht, pour avoir sa
protection efficace, de T argent et des lettres dont
les expressions, quoique myst^rieuses, n'en ^taient
pas moins ^videmment injurieuses a la nation fran-

ou

9aise.
Si a ces torts graves, messieurs, j*ajoute que
vous avez cherch6 a exciter le fanatisme du peuple
par tout ce que les hommes ont de plus sacr^, la Religion, en ordonnant des processions, des Erections
d'autels, des p61erinages pour le salut de la R^publique
et du prince de Raguse que vous sgaviez confidentiellement ne plus exister, vous descendrez dans
votre conscience, Messieurs; vous conviendrez que
la mesure est combine, et qu'il est temps de finir.
Par tous ces motifs, et aussi pour pr^venir les
plus grands malheurs dont les suites vous seraient
personnellement funestes, le General en chef me
charge de vous communiquer I'arr^t^ ci- joint.

422
,,Le

General en chef de I'armee de Dalmatie or-

donne ce qui

suit;

Art. ler

Le Gouvernement

et

S^nat de Raguse sont

le

dissous.

Art. 2e

Les

tribunaux

civils

et criminels

actuellement

existans sont dissous.

Art. 3e.

Mr.

moment

Bruere, consul de France, sera pour le

et provisoirement charg6 de Tadministration

du pays.
Art. 4e.

Les administrations des diff6rentes parties des

Etats de Raguse resteront provisoirement telles qu'elles
sont aujourd' hui.
Art. 5e.

La justice civile sera rendue jusqu'a nouvel

ordre par un tribunal compose de M-r Nicolo di Nicolo Pozza, Giacomo Natali, Pietro Stulli, Antoine
Chersa, et au nom de Sa Majesty, 1' Empereur des
Frangais, roi d' Italie, mais d' apres les lois et coutumes de Raguse.
La justice criminelle sera rendue par le meme
tribunal, qui s'adjoindra trois membres pris parmi
les personnes gradu4es.
Au quartier general a Raguse le 31 Janvier 1808.
le General en chef, signe
Marmont".
En consequence, Messieurs, la Republique de
Raguse et son gouvernement sont dissous, et la nouvelle administration est installee.
:

423

Avant de vous separer, Messieurs, je vous laisserai

dernier gage de Tinteret que le General en chef
vous porte, en vous offrant quelques reflexions qui
elaborees par votre jugement, pourront ne pas vous

un

etre

inutiles.

Vous

allez vivre sous les lois d'un souverain qui

rival ; que la jalousie la plus ingenieuse n'ose plus comparer a personne ; qui place
entre les siecles qui se sont ecouUs et ceux qui doivent

ne connait plus de

sera desormais, et pour les generations qui

ont passe et pour celles a naitre, Thomme a qui viendront se mesurer et le genie et to us les genres de gloire;
du milieu de ses Etats immenses, au milieu des conceptions les plus vastes, dans le moment le plus delicat de I'execution du projet le plus hardi et le plus
complique, son oeil parcourt toutes ses provinces
et se repose sur chacun de ses sujets; sa sollicitude
active balance leurs int^rets et les fixe: pour prix de
cette sollicitude, pour prix du bonheur qu'il procure
a tous, il demande une fidelite a toute epreuve, mais
noble; un devouement sans bornes, mais sans ostensuivre,

tation.

Vous avez longtemps gouvern^

vous conserlongtemps sur les individus I'influence,

que vous a donne sur la masse une autorite consacree
par plusieurs sidcles
usez de cette influence pour
faire apprecier a tous les bienfaits du nouveau gouvernement; pour Her de coeur et de sentiment tous
les individus a votre nouveau souverain; enfin, Mesverez

bien

sieurs,

soyez

vous-memes bons, loyaux, et fiddles

1' Empereur et Roi Napoleon,
et

sujets de sa Majeste

membres desormais d'une grande et glorieuse famille

vous n'aurez plus pour egaux ou pour chefs que ceux
que leur haute destin6e y a fait naitre.
Prijepis

u Archives Nationales

A F

IV 171 3.

IV.

Marmont Caru Napoleonu.

Sire,

Jusqu'a ce moment j'ai cru pouvoir me dispenser

d'entretenir Votre Majesty de I'espdce de d^lire dans
lequel est depuis quelque tems le s6nat de Raguse;
mais il I'a pouss6 si loin que je viens d'etre iorc;^ de
le dissoudre et je vais avoir I'honneur d'en rendre

compte k Votre Majest6.

II

existe

ici,

comme

dans toutes

une haine profonde entre

les aristocraties,

nobles et les citoyens.

Les nobles s'etant berges de I'esperance de conserver
leur souvrainet6, s'etant recommand^s k diverses
reprises k toutes les puissances, avaient re9u de la
cour de Vienne, peu de tems avant la paix de Tilsa
des r^ponses favorables, de mani^re que lorsque la
paix fut signee, ils ne doutdrent plus que leur ind6pendance ne fut stipul6e. Alors fut r^pandue de la
manidre la plus scandaleuse une liste de proscription
renfermant les noms de cinquante quatre families
les plus attach6es aux fran9ais, qui devaient etre ou
mises k mort ou bannies du pays; cette liste avait
4te arretee par le parti dominant dans le s^nat et avait
jett6 la terreur dans Tame de tous les citoyens. Lorsque
j'arrivai k Raguse pour la prise de possession des
bouches de Cattaro, j'exprimai mon indignation k la
Deputation du S6nat, la liste fut desavouee, disparut,
et tout rentra dans I'ordre.
les

425
II y a deux mois et demi environ que je regus
du ministre de Votre Majeste, le General Caffarelli,
une lettre qui m'annon^ait que I'intention de Votre

Majeste etait que les batimens ragusais naviguassent

sous pavilion italien, et il m'envoya des patentes
k cet effet. Je les adressai au g6n6ral Lauriston avec
I'ordre de les faire distribuer aux capitaines ragusais.
Le Senat depuis quel que temps avait appris
que le general S6bastiani avait fait changer le pavilion
des batimens ragusais d Constantinople, ces disposiqui s'accordaient, ^taient ^videmment I'expression positive de Votre Volont6. Cependant le
Senat qui vit dans le changement de pavilion la perte
immediate de sa souvrainet^, fit enlever pendant
la nuit la proclamation affichee du general Lauriston,
et fit dire aux Capitaines Ragusais que leur ind^pendance serait conserv^e, et que ceux qui prendraient
des patentes, seraient tot ou tard mis a la potence.
Les capitaines Ragusais ont et6 tellement intimides
par ces menaces qu'aucun d'eux n'a encore pris une
seule patente, et comme d'un autre cote, aucun batiment ragusais n'a la permission de sortir sans le pavilion italien, ils sont tous rest^s dans le port quoique
la mer soit libre, et qu'ils aient besoin de naviguer
tions

pour vivre.

Peu de tems apr^s le S^nat ecrivit une lettre au

pacha de Bosnie dans laquelle il le suppliait d'employer ses bons offices auprds de la Sublime Porte
pour obtenir la delivrance des 6tats de Raguse. Cette
renfermait avec les assurances de fid41it6 envers
Turcs les expressions les plus outrageantes pour

lettre
les

France. La lettre etait accompagn^e de pr^sens.

les dons du S6nat, s'est
moqu4 de ses plaintes, et comme mes relations d'amitie avec lui sont toujours les memes, il s'est empress^
de me faire communiquer la lettre.
Depuis cette 6poque le S6nat a pris tous les
moyens imaginables, a fait jouer tous les ressorts

la

Le pacha de Bosnie a accepts

426

qui pouvaient emouvoir le peuple pour exciter I'inen sa faveur, ainsi il a fait dire et repandre partout qu'on ne voulait la suppression du gouvernement
de Raguse que pour lever des soldats dans le pays,
que la perte du pavilion ragusais etait la destruction
de tout commerce a I'avenir, et il a ordonne des prieres
publiques, des pelerinages a St. Blaise, patron du
pays, des processions, enfin toute sorte d'actes de
devotion pour obtenir de la clemence du ciel la liberation de ce pays; comme si etre admis parmi Vos
sujets n'etait pas un bienfait de la Providence. Cette
conduite a produit tant de scandale et d'agitation,
meme quelques desordres, car pour la premiere fois
des injures ont ete faites a des fran9ais, et des coups
de fusil tir6s contre eux, et entre autres, contre le
g^n^ral Tirlet voyageant paisiblement, que j'ai cru
devoir y mettre fin. En consequence, apres avoir
ordonne au Senat hier de s'assembler, j'y ai envoys
un officier qui, apres lui avoir expos6 mes griefs, lui
teret

a signifie que le gouvernement etait dissous. Comme

il y a un acharnement extraordinaire entre les nobles
et les citoyens, j'ai cru devoir charger de I'administration du pays un etranger, et j'ai nomme pour
le moment le Consul de Votre Majeste, M-r Bruere,
viellard respectable et respecte et qui habite le pays
depuis trente cinq ans. Comme il est d'un age tr^s
avance, je fais venir de Dalmatie pour occuper la
place d'administrateur jusqu'd I'organisation definitive M-r Garagnini, frdre du depute de la Dalmatie
qui a eu I'honneur d'etre pr4sent^ k Votre Majeste,
et dont j'ai et6 a meme d'appr^cier le z^le pour Votre
service, la probite et les talens.

Comme les tribunaux n'etaient composes que de

senateurs et que la certitude de perdre les causes
les plus justes empechent depuis pres d'un an les
citoyens de poursuivre leurs droits, et qu'il y a deni
de justice, j'ai forme un tribunal compose de moiti^
nobles et moitie citoyens, choisis parmi les gens les
plus g^neralement reconnus probes et 4clair^s.

427

J'espere que Votre Majeste daignera approuver

ces dispositions que les circonstances ont n^cessitees.
Je supplie Votre Majeste d'agr^er avec bonte
rhommage du profond respect et du d^vouement
sans borne du plus fiddle de ses sujets.

Raguse

le

ler F^vrier 1808.

(signature autographe)

A. Marmont, G-al en chef

de Tarmee de Dalmatie.

Izvornik u Archives Nationales AF IV 171 3.

Ne publikovan u Marmontovijem memoarima.

V.
Rezolucije dubrova^ke vlastele od i8. Januara 1814.

Quest'oggi

dieciotto

Gennaro 1814.

Essendoci noi sottoscritti Nobili Patrizj Ragusei

a forma delle nostre patrie costituzioni a Ombla
in casa del Signor Matteo Conte di Giorgi abbiamo a
unanimity di opinioni fatte le seguenti determinariuniti

zioni:

P r i m o,
Bona a voler

il
S-r Michele Marchese de
nostro, e del la nostra Patria
presentarsi alle Corti degli Sovrani A^leati nell'attuale
guerra contro la Francia per cercare la reintegrazione
della nostra Republica, trasportandosi al loro Quartier

d'invitare

in

nome

Generale, dove allora si troverd

S e c o n d o, d'invitare il Sign. Biagio Bernardo
Conte di Caboga a continuare nel suo posto di governatore Generale Prowisorio a nome della nostra nazione;
T e r z o, di scrivere al Sign. Michiele Bosgiovich
impegnandolo d'interessarsi per il ristabilimento della
nostra Republica;
Quarto, di parted pare al Sign. Generale Milutinovich, come pure alii Signori Comandanti inglesi
la determinazione presa relativamente all'invito fatto
al S-r Marchese di Bona suddetto;
Q u i n t o, di nominare una Commissione incaricata della esecuzione dei sopradetti articoli, e di
ricevere le offerte volontarie che saranno fatte per
;

le

spese opportune;

429

S e s t o, sono stati nominati membri della suddetta Commissione i Signori C-te Giovanni di Caboga,
C-te Nicolo di Pozza- Sorgo, C-te Luca Nicolo di
Gozze, C-te Nicolo di Giorgi e Marchese Francesco
di

Bona

i
d'invitare il Signor Co. Carlo di
o,
Natali di trasportarsi in Dalmazia per presentare i
nostri rispetti e complimenti al S-r Generale Barone

S e

di

1 1

Tomassich.
Firmati

Matteo

di

Gio. di

Caboga

Bassegli di Gozze
Biag. Bern-o Caboga

Giorgi

Sigismondo
Franc- o di

Gradi

di

Zamagna

Nic. Gio. di Sorgo

Biag. Clem, di Menze

Matteo

di

Zamagna

Paolo Nic. Gozze

Francesco Bona
Biagio
Gio.

Bona

M. Ghetaldi

Matteo Gradi
Sigism. Ghetaldi

Carlo di Natali
Gio. di Ghetaldi
Nice, di

Marzio Bona
Nice. Nat. Saraca

Gio. Pietro di Natali

Vladisl.

Nat. Paolo di Saraca

Luca Nic. di Gozze

Orsato L. Ragnina

Pozza-Sorgo
Biagio F-o di Caboga

Luca Ant.

di

Sorgo

Giorgi
Gir. di Natali
Matt. Nic. Ghetaldi

Niccolo

di

Orsato Cerva

Luca Zamagna
Gio. Biagio Matt. Ghetaldi

Nat. Matt. Ghetaldi

Gozze

Bernardo Caboga
Gio. Menze
Pietro Mar. Sorgo
P. Ign. Franc. Sorgo-Cerva
Matt. Nic. Sorgo
Vlad. Nice. Sorgo
Luciano Matt. Pozza
Biag. Sig. Ghetaldi

Francesco Gozze

Giugno Resti
Per copia conforme
I

Patrizj componenti la

della Nobiltd della

Republica

Commissione
Ragusa:

di

del

Corpo

430

Giov. B-o di Caboga Senatore

Pozza- Sorgo Senatore

Gozze Consigl-re
Niccolo di Giorgi Cons-e
Francesco Marchese di Bona Cons.-re
Niccolo

Luca

di

Nic. Conte di

Izvornik u B. D. A.

2 Varia Ragusa Fasc. 3

VI.
Akreditivna pisma Mihu Boni.

Gruz, 22. Januara 1814.

Dal

Quartier Generale di Gravosa airassedio di

Ragusa
li

22 Gennaro 181 4.

Noi Patrizj Senatori e Consiglieri della Repubblica

di Ragusa riunitisi in Corpo in virtu ed a tenore delle
Patrie Costituzioni inviamo il Signer Michele Marchese di Bona nostro Senatore al Quartier Generale
delle Maesta Loro Imperiali e Reali coalizzate nelTattuale guerra contro la Francia per rappresentare
alle Maesta Loro, ovvero ai loro Ministri i diritti della
Repubblica Ragusea alia sua liber ta ed indipendenza
ed a supplicare le Maesti Loro a voler appoggiare
colla loro alta protezione la giustizia dei diritti della
Repubblica. Preghiamo percio le Loro Maesta a voler
accogliere il Senatore Marchese di Bona Inviato dalla
nostra Repubblica, riguardare il medesimo di buon
occhio, e prestargli piena, ed indubitata credenza.

tale fine

abbiamo

fatto sottoscrivere in

nome

nostro la presente da una commissione di Governo

scelta fra di noi a tenore dell'atto formato nella Sessione nostra dei i8 Gennaro 181 4 ed apporvi il nostro
Sigillo.

L. S.

Giovanni Biagio Conte

Senatore m.

p.

di

Caboga

432

Niccolo Conte

di

Pozza-Sorgo

Senatore m.

Luca

Nic.

p.

Gozze
Consigliere m.

Conte

di

p.

Niccolo Conte de Giorgi

Consigliere

Francesco Marchese

di

Consigliere

Izvornik u B. D. A.

m.

p.

Bona
m,

p.

2 Varia, Ragusa, Fasc. 3.

VII.
Kapitulacija gjeneraU Montricharda.

Gruz, 27. Januara 181 4.

Nous G6n6ral de Division Montrichard, un des

Commandeurs de

la

Legion d'honneur commandant

troupes de Sa Majesty Napoleon Empereur des

Fran9ois et Roi d'ltalie etc. etc. en garnison k Raguse et aux forts, ayant a parlementer avec Monsieur
le
General Milutinovich, commandant les troupes
de sa Majesty L'empereur d'Autriche, et chevalier
de I'ordre de Marie Therese, et Mons-r Hoste, capitaine de vaisseau commandant les troupes de sa Majesty Britannique, faisant le si^ge de Raguse et des
forts, avons conformement k I'article 12 du chap. 4
de r^tat de si^ge design^s pour cet objet
Mons-r
Le Terrier notre aide de camp d'une part et MM-rs
Volter lieut-t du G4nie au service de sa Majesty L* Empereur d'Autriche et Angelo, capitaine au service de
sa Majesty Britanique de I'autre, pour arranger les
termes de la capitulation concernant la reddition de
la place de Raguse et des Forts.
les

Art. i-er

Art. i-er

La place de Raguse,
fort

imperial,

Croma,

le

le

fort de

et le fort St.

Lau-

rent seront remis aux troupes de S. M. L'empereur

L. VoJnoTid,

Pad Dabroviiik&.

La place de Raguse,
fort imperial, le fort

Lacroma

et

le

le

Royal

fort

St.

Laurent seront remis aux

troupes de

S.

M. L'Em-

434

d'Autriche et de celles de
S. M. Britanique.

pereur d'Autriche et celles

de S. M. Britanique le
29 du courant 4 dix heures
du matin.

Art. 2

Art. 2
S.

M.

L'empereur Napoleon

for-

Les

troupes de

mant

la garnison de Raguse et de ses forts sortiront de la place par la

porte

ben

D (nichtausgeschrie-

I)

avec

militaires,

les honneurs
armes et ba-

gages. Messieurs les officonserveront leurs

ciers

armes.

S.

M.

L'empereur Napoleon

for-

Les

troupes

de

mant

la garnison de Raguse et des forts sortiront

de la place avec les honneurs m-res, armes et bagages, poseront leurs ar-

mes sur

le glacis,

seront

embarqu^es k bord des Batimens de transport nomm6s k cet ^gard et seront

transport^es dans quelque
port d' Italie et seront consider^es comme prisonniers de guerre et ne pourront servir ni contre L'Autriche et la Grande-Bre-

tagne ni leurs allies jusqu'd ce qu' elles soienregulidrement echangees.

Art. 3

Les troupes de la garnison seront embarqu^es

sur des batiments
de
guerre de Sa Majesty Britanique pour etre transport^es d Ancone.

Art. 3

Les troupes de la garnison seront embarquees

sur les batimens de transport pour etre transportees dans quelque port
d* Italie aux frais du gou-

vernement autrichien.

435

Art. 4
Les malades dont I'^tat
permettra d'etre trans port4s seront embarques sur
les

memes batimens que

Art.

Accord^

leur

retablissement
ils partageront le sort de
la garnison.

Ceux qui resteront a I'hopital y seront traites avec soin et

la garnison.

humanity,

ils

sont recom-

mandes a la gen6rosit6
du gouvernement autrichien et de S. M. Britanique. Aussitot leur retablissement,
ils
seront
trans por tes a Ancone ou
ailleurs aux frais des allies.

Art. 5
Accord^.

Art. 5

Les Employes

civils

et

militaires, soit de I'arm^e

de terre ou de mer, sujets

de S. M. L'empereur Napoleon, qui ont ete pris
d Gravosa seront reunis
k la garnison et suivront
son sort.
Art. 6

Les effets de Messieurs

seront embarques sur les batiments
ou ils seront eux-memes,
leurs malles, caisses et
porte-manteaux ne seront
point visit^s; les sousofficiers et soldats conserveront leurs havresacs.
les

officiers

bien entendu
Accord^
ne sera fait aucune

qu'il

violation aux propri^t^s

des particuliers et aux

magasins
ment.

du

gouverne-

Art. 6

Accord^.

436

Art. 7
Les Fonctionnaires pu-

Employes

blics et les

et milit-res
IsL

gamison

civils

qui suivront
seront trai-

meme

t6s de la

Art.

Accord^.

manidre

suivant leur rang et leur

emploi.
Art. 8

Tous

Art. 8

Employes com-

les

Accord^.

ptables des differentes administrations tant civiles

que militaires emporteront

leur registres et pi^es de
comptabilit^.
Art. 9

Les femmes, enfans et

domestiques appartenants
aux Militaires, Fonctionnaires publics et

Art. 9
Accord^

Employes

les suivront.

Art. 10

Art. 10

es Individus qui ont

occup^s des emplois du

gouvemement,

ainsi

que

tout autre qui voudra suivre la garnison seul ou

avec sa famille pourra le
faire

sans

qui^t^.

lis

qu'il

soit

in-

seront trait^s

suivant leur rang et leur

emploi, leurs parens et
leur propri^t^ seront respect^s.

Accord^.

437

Art. II

Aucun

Art. II

individu, soit de

Accord^.

la province de Raguse ou
d'autre, ne pourra appro-

cher de la place de Raguse

ni venir sur aucune barque

dans

les ports avant que

toute la garnison soit embar q^e sur les batimens
design^s k Tart. 3 et eloigns de la place.

Art. 12

Art.

Messieurs les commandans des troupes des Allies

feront

personnes et

12

Accord^.

respecter les
les propri^t^s

des Militaires, Fonctionnaires publics, Employes,

pendant tout le terns qu*ils
resteront dans le port et
jusqu'a ce qu'ils soient
rendu k leur destination.
Art. 13

Art.

Les habitans de la ville

de Raguse, de quelque
rang et condition qu'ils
soient,. seront
respect^s
ainsi que leurs propri^t^s,
ceux qui ont exerc6s des
emplois du Gouvernement
frangois ne seront point
inqui6t4, il ne leur sera
fait

aucun mauvais

tement

trai-

pour leur conduite pass6e ni pour leur

opinion.

ni

13

Accord^.

438

Art 14

Art. 14

Accord^

autres paqui sont dans les

tribunaux
des
archives
et ceux des differentes

Les

litres et

piers

d' administration
respect^s et con-

branches
seront
serves.

Art. 15

Art.

sera design^ de part

d'autre des officiers
et
pour faire la remise des
magasins et des forts.
II

15

Les officiers des Allies

seront envoy 6s demain ma
tin de bonne heure pour
faire I'inventaire et la re-

de magasins de
place et des forts.
prise

Art. 16

Art.

16

de la
Tous
place et des forts et des
batimens militaires seront
remis k Messieurs les officiers qui seront design^s
par Monsieur le General
Milutinovich et par Mons-r
les

plans

le

commandant

de

S.

des forts

M. Britanique.

Fait au quartier general

de Gravosa
le ^7 Janv-r 181 4.
E. Angelo

m.

p.

Capit-n 21 -e Regiment.

la

439

Milutinovich m.

Wolter m.

p.

General Major au Serv.

de S. M. L'emp-r d* Autriche, Chevallier de 1' Ordre de Marie Therese etc.
Leterrier

Hoste,

seau
forces

m.

p.

p.

Ing. Oberlnt.

Le G-al de D-on
Montrichard m.

p.

capitaine de vais-

et

commandant

les

Britaniques devant

Raguse. m.

p.

Izvornik u BeSkom Vojnom Arhivu. Feldakten

814 Krieg mit Frankreich in Kroatien und Dalmatien,
I. ad 87.

VIII.

Kontradmiral

Sir

John Gore Jem

Nataliju.

Revenge, off Venice 24th April 1814

Sir,
I have the honour to acknowledge the receipt
of your letter of the nth instant, with the accompagning papers respecting the Islands of Mezzo
Giuppana and Callamotta and as no documents
were delivered to me by my predecessor relative
thereto, I have been under the necessity of referring
the subject to the consideration of His Majesty's

Ambassador
I

shall

as

it

at

the

Court of

Austria,

have the pleasure of forwarding

reaches

my

to

whose reply
you so soon

hands.

would afford me much satisfaction to furnish

you with a Constitution similar to that which the
subjects of my Sovereign enjoy, but as Mezzo, Giuppana and Callamotta may not be continued under
the direction of the British Government in time of
peace, I can only recommend you to form for the
present a provisionary Government suited to the
exigencies of the moment and the wishes of the good
people of those Islands, to whose welfare I shall
always readily do every thing in my power to contribute of a mark of my sense of the attachment they
have shewn to Great Britain. If I were to do more
at present, it might prove injurious to their future
It

interests.

441
I

have the honour to

be,

Sir,

Your very humble servant

John Gore
Rear Admiral.

tergo:

On

his Majesty's Service,

The Count

di Natali

Governor of Mezzo

Rear Admiral
Sir John Gore

IX.
\\

Protestacija dubrovacke vlastele.

Dubrovnik, 30. Avgusta 1814.

Al Signer Conte

di Bosdari,

Maire della Comune di Ragusa ed al Consiglio

Municipale di Ragusa.
I Patrizi della Repubblica di Ragusa, ai quali
col loro rango fu imposto da Dio e dalla nazione
il
precise obbligo di vegliare alia conservazione e
reintegrazione della Patria indipendenza, sono rimasti sorpresi, Signer Conte Maire, che il di Lei consiglio Municipale sotto la data dei 29 corr. Agosto,
siasi arrogato il diritto di decretare una deputaz one
a S. M. I'Augusto Imperatore d' Austria e Re d'Ungher a colla quale rinunciava ai diritti d indipendenza
dello Stato di Ragusa.
Onde mossi e dallo stretto dovere di sostenere
che la Nazione ha
il contrario voto d' indipendenza,
cosi decisivamente pronunzia'o, rifiutando di combattere li Francesi sotto I'altrui Paviglione, ed armandosi in massa ed a gara sotto il Paviglione raguseo;
xnossi dal rispetto ed ammirazione per le virtu dei
nostri bravi e cari concittadini in quell' occasione
obbligati anche di
cosi energicamente sviluppate,
sostenere quella rappresentanza riconquistata con
loro sopra i Francesi, di cui abbiamo ripreso I'esercizio riunendosi in Consiglio sovrano li^ Decembre
1

Neispisano u sluzbenome prijepisu.

443

sotto il
1 8 13, in seno della nazione intera armata
Patrio Paviglione, ed agli occhi dei Comandanti AustroInglesi, che in allora ci trattavano da alleati, facendo
sventolare al nostro Quartiere Generale li Paviglioni
loro unitamente al nostro, protestiamo Signor Conte
Maire, e dichiariamo tanto a nome nostro, quanto a

nome della nazione intera, che non riconosciamo

nemeno nelli Consigli Municipali di tutto lo Stato,
e molto meno in quel solo di Ragusa parlante a nome
di tutti, il diritto di deliberare a nome della nazione;
un Consiglio rappresenti la Nazione,
necessario: i-o che per Patria Costituzione abbia
dritto di rappresentare;
'2-0 che li di lei membri sieno dalla Nazione

Per che accio

e

liberamente scelti;
3-0 che deliberino entro il limite delle facolta
accordate a loro;
4-0 che le sue deliberazioni sieno liberamente
prese.

Ora questi Consigli Municipali non sono d'istituma un avvanzo, a forza conservatoci,

zione nazionale,

dalla legislazione francese.

ma

I suoi membri non sono stati scelti dalla Nazione,

nominati in gran parte dai Francesi stessi per

essere

loro

stromenti

contro

vei

interessi

della

Nazione;
Questi Consigli ne ebbero ne poteranno avere
dalla nazione alcuna facolta di deliberare sugli interessi
suoi, e molto meno sul massimo di tutti;

Finalmente invece di deliberare con liberta, il

Consiglio delibero atterito dall'arbitrario non motivato arresto del Consigliere Marchese Francesco di
Bona, di cui non si attribuiva generalmente altra
causa, che il di lui riconosciuto onorevole patriotismo,
delibero atterito anche dalla presenza del Sig-r Maggiore Witman, Commandante a Ragusa, il quale
ordino tale arresto, ed il quale voile, contro le leggi
del Consiglio stesso, assistere alia sua sessione.

444

Dichiariamo in conseguenza a nome nostro, ed

di tutta la nazione, che fino a tanto che le
Potenze Alleate, a nome delle quali fummo provisoriamente occupati, ci ridoneranno I'intero esercizio
della nostra liberta, non riconosciamo altri rappresentanti della nazione, che quella commissione, la
quale nella succitata sessione dei 19 Gennajo 1814
^ stata dal Consiglio Sovrano a unanimita di voti
eletta per far valere con tutti i modi possibili presso
tutte le Potenze d'Europa i nostri diritti all'indipendenza.
Onde altamente, ed in ogni miglior modo protestiamo, Signor Conte Maire, illegittimo e nuUo Tatto
della deliberazione presa in data 29 Agosto dal di
Lei Consiglio Municipale e contro qualunque altro
di simil natura, che potesse esser fatto in appresso.
Quindi, Signor Conte Maire, noi La preghiamo
di comunicare la presente nostra protesta alle Auto-

a nome

rita di Lei superiori.

Ragusa,

li

30 agosto 18 14
Firmati:

Orsato Sav-o Co. di Ragnina

Nicolo Matt. Co. di Gradi
Nicolo Nicolo di Pozza

Clemente Co.

di

Menze

Gio. Biagio di Caboga

Sigismondo Co. di Ghetaldi
Marino Dom-o Co. di Slatarichi
Niccolo Gio. Co. di Sorgo
Paolo Vlad-o Co. di Gozze
Matteo Nic~o Co. di Ghetaldi

445

Vladislao Co. di Sorgo

Sigismundo Co. di Sorgo
Luca Ant-o Co. di Sorgo
Savino Co. di Giorgi
Niccolo N-le Co. di Saraca

Conte Orsato di Cerva

Giovanni Clemente di Menze
Niccolo Matteo di Sorgo
Marino Matt-o di Pozza Conte
Orsato Luigi di Ragnina
Sigismundo Conte di Gradi
Conte di Giorgi Bona
Conte Giovanni di Sorgo
Conte Giovanni di Natali
Marino Nic-o Conte di Sorgo
Pietro Giovanni di Sorgo
Sebastiano Conte di Gradi
Matteo Nicolo di Pozza
A. Co. de Cerva
Pietro Ignazio di Sorgo Cerva

di

Sagorie

Nicolo Luigi Nic. Co. di Pozza

Vladislao Paolo Conte di Gozze

M. C. di Bona
Marco Nic-16 Conte

di

Pozza

Francesco Conte di Zamagna

Matteo Nicolo Conte di Sorgo
Giovanni Conte di Gozze
Conte Carlo di Natali
Matteo Conte di Gradi.
Ovjerovljeni prijepis prilozen zapisniku sjednice

dubrovadkoga municipalnoga vijeda od i. Septembra

1814 br. 1780 u D. D. A. Governo prow. Austriaco I,
1692 2615.

X.

Pismo

vlastele gjeneralu Milutinovi^u.^

Monsieur

Depuis

six

le

General Commandant,

mois

que

Vous

comandez

parmi

nous, Vous avez donne

et de justice, pour que
confiance en prenant la
explication franche et

trop de preuves de sagesse,

nous puissions manquer de
liberte de Vous adresser une
simple de notre conduite.
Comme elle a ete jusqu'ici toujours marquee au coin
du respect le plus profond envers S. M. I. et R. et
de la plus parfaite resignation et tranquillity, nous
esp^rons que Vous Vous convaincrez que ce n'est
que les malveillants et les ennemis du repos public
qui ont voulu jeter des couleurs si noires sur les derniers evenemens dont nous sommes la victime.
Apr6s avoir vu capituler les Fran9ais qui etoint
dans notre ville avec les Puissances Alliees, et voyant
notre pays occupa en partie par les armes glorieuses
^ Brouillon
ovoga pisma nalazi se u Arhivu Natalijevoga
doma. Vrlo je vjerovatno pisano rukom Antuna Sorga. Nema
datuma, ali je nesumnjivo sastavljeno u Septembru ili Oktobru
god. 1814 kad je Milutinovid podeo da progoni protestatare od
mjeseca Avgusta. Cf. Pisani op. cit. 460. Je li pismo i prepisano,

ne mozemo da ustvrdimo.
na svaki nain u njemu se rjeCito ogleda
stanje due polomljene vlastele, po protestaciji progonjene i izolovane, predate vojnoj diktaturi i birokraciji. Toga radi, dali smo
mjesta ovome dokumentu u prilogu.
potpisano

sprovedeno Milutinovidu,

Prilika je da jeste. Ali

447

de S. M. I. et R. et en par tie couvert par le Pavilion

Anglais, nous attendions avec resignation que notre
sort fut decide par le futur Congres, comme toutes
les nouvelles publiques et particulieres rannon9oient.
Nous ne cessions pas en meme temps de tacher
de faire valoir par des moyens honorables et qui
Vous etoient connus les droits que Dieu et notre naissance nous avoient donnes. C'etait M-r le Marquis de
Bona qui avoit ete charge de de poser nos tres humbles
remontrances et suplications aux pieds de S. M. meme
et de ses puissants allies.
Dans cette position delicate et difficile, sans aucune participation, ni publication authentique prealable, nous avons vu le Conseil Municipal deliberer
pour envoyer une deputation au nom de la nation
entiere.

Voyant tous les esprits revoltes par une telle

subversion de tous les principes connus parmi les
peuples civilises, entre prise par un Conseil compose
sous le gouvernement de Napoleon pour la plus grande
partie d'etres qui n'avoient ni I'estime, ni la confiance
de la nation et qui par ses lois organiques etoit bien
loin d'avoir une telle attribution, nous nous sommes
crus obliges en honneur et en conscience de rappeler
au dit Conseil Municipal qu'il n'avoit le droit ni de
parler au nom de la nation, ni de prejuger sur les
ordres superieurs qu'il etoit de notre devoir d'attendre
tranquillement et de recevoir respectueusement le
Conseil etant une simple magistrature administrative
de la seule comune de Raguse.
Voila le seul et unique sens de la protestation qui
a ete signee par nous, et par la presque totality de la
noblesse de notre pays.
Personne entre nous n'a pas meme pu concevoir
I'id^e de s'opposer au Gouvernement de S. M. ni de
ceder a I'impulsion d'une passion desordonnee. Dans
cette intime persuasion tous les membres qui ont
sign6 la dite protestation, se sont retires tranquilles

448

dans leurs foyers avec la conscience de n' avoir aucune

faute a se reprocher.
Lorsque tout a coup les maisons a la ville et
la campagne furent entour6es de troupes et les
individus arretes sans aucune raison connue. II n'est
pas ^tonnant que ceux qui furent avertis ou effray^s
d'une operation si rigoureuse et inattendue, se soient
r^tir^s pour connoitre avec tranquillity ce dont on
les chargeoit. C'est alors qu'ils s'aper9urent que le
gouvernement de Raguse en Votre absence, M-r le
General, avoit te circonvenu par des hommes sans
honneur et sans morale qui n'existent que dans le
feu de la discorde civile, qui depuis 8 ans ne cessent
de persecuter ce qu'il y a de plus honnete et de plus
respectable dans notre pays, de ces hommes qui sant
doute seront mis hors de portee de nuire d^s que
le gouvernement aura prise une exacte et tranquille
connoissance des affaires de notre pays.

C'est sans doute

que prevenu par cette impression

qui deja avoit pris force dans I'esprit de certaines

personnes, qui a Votre retour de Cattaro Vous avez
fait une publication qui nous a rempli de douleur
et parcequ'elle venait de Vous, Monsieur le General,

parceque nous avions Tintime conscience de ne pas

en m^riter Tapplication.
C*est pourquoi nous Vous prions de nous rendre
et nous assurer notre tranquillite et notre repos
individuel;^ nous Vous assurons de notre c6t6 que
nous ne manquerons jamais de notre part a aucun
devoir que le plus profond respect envers S. M. I.
et R et la soumission parfaite a ses ordres peuvent
nous imposer.
C'est avec ces sentimens que nous Vous prions

et

d'agreer les protestations de la haute consideration

avec la quelle nous avons 1' honneur d'etre etc.
^

Mjesto ove fraze bjeSe napisano: notre tranquillity pu-

blique et notre repos".

AH

precrtano.

XI
Natalicev

nacrt o misiji

Resume de

la

u Carigrad

(1815),

procedure active.

i-o Tacher d'indisposer le Grand Seigneur centre

Toccupation de la Dalmatie, de Raguse et de Cattaro;
2-0 Chercher qui nous appuyera et nous infor-

mera du moment propice au

meilleur effet;
3-0 Tacher de donner de Tame a tous les Ragusais de I'univers afin qu'ils travaillent de concert
avec moi. La maniere d'y reussir.
4-0 Me presenter le plus tot que je pourrai pour
le meilleur effet esperable (sic!)
5-0 Memorial a presenter.
Pour I'historique (Ossatura del Miserere).^
Si on envisage les droits anciens, notre liberte
compte depuis 13 siecles. Si on a egard aux efforts
employes pour la soustraire a 1' oppression fran9aise,
ce sont les Ragusais qui ont presque tout fait; si on
veut se r^gler d'apres les promesses que S. M. fit
a I'Europe entiere, les conditions se sont remplies;
ainsi quel pretexte peut-on prendre pour nous retenir nos biens, pour opprimer nos droits?
Les Allies ont proclam4 qu'ils se battaient pour
la liberte de chacun. Nous avons reconquis la notre;
nous avons retabli notre Gouvernement et notre Pavilion partout. lis devoient nous les laisser.
lis ont
*

Cf.

ovdje GI. IVNatali osim

toga

cJtira

stranice 21

koje su se izgubile.
L. VoJnoTid,

Pad Dabrovnlka.

^9

24

450

mieux aime

suspendre et

ont voulu nous occuper.

qui a bien cm trouver
Toccasion de nous punir de la protection que, contre
ses entreprises, nous a accorde la Sublime Porte
Tan 1799 qui nous a sauve. Le commandant anglais
s'y est pr^te, comme nous croyons de son gre, ou par
ambition ou par interet et ils nous ont occupe. Mais
ils nous ont occupe au nom des Allies. Ils devoient
done d'apres leur regie, qu'ils ont etabli partout
eux-memes, nous laisser en Status Quo. C'est
a dire ils devoient nous laisser notre Pavilion, nos
Lois, nos Magistrata, notre Commission, I'exercice du
Gouvernement et la Garde Nationale sur nos murs
et sur nos forteresses.
Les Allies ont public que tous les Etats petits
et grands qui avoient des Droits k soutenir envoyassent
des Deputes au Congres. Nous avons envoys le notre,
et I'Autriche I'a empeche de se presenter.
A quoi aboutit tout ce qu'ils pouvoient dire k
la
justification
de leur procedure, quand me me
ils auroient la modestie de vouloir se justifier? Pas
autre chose, si non que nous voulons bien prendre
ce qui vous appartient, non a la v4rite avec la ferme
resolution de le retenir, mais pour etre tou jours en
etat de le faire, si, a examen bien fait, nous trouvons
que ce soit a notre convenance.
Sa Sublime Hautesse souffrira-t-elle qu'un voisin
dont vous avez respects la faiblesse et les Etats, lorsque
absorbe par les Fran9ois, ils I'avoit laisse a votre
discretion (sc. I'Autriche), veuille avec si peu d'egard
et 4 ses sujets insulter ceux que Vous daignez honorer
de Votre Protection?
Nous osons done, prosternes a Vos pieds, Vous
prier de vouloir nous adopter pour Vos enfants. Ce
seroit le plus doux bien qui rajeuniroit les genereuses
promesses du premier de Vos ancetres, qui nousseroit garant de Votre paternelle protection qui en
imposeroit aux Puissances Allies et feroit mieux
la

ils

C'etait I'interet de I'Aurtiche,

reussir les traites.

451

Nous prions done S. S. Hautesse de vouloir

soutenir nos droits aupres des Puissances Alliees et
si Elle le croit plus utile pour donner plus d'interet
a notre sort, me reconnaitre comme avocat de la
Republique de Raguse et m'envoyer comme tel faire
le tour des puissances, me faisant par elles recon
naitre en ce caractere, et m'appuyer de toute Tautorite de ses ministres residents aupres des memes cours
pour faire valoir nos droits et chercher:
i-o la prompte evacuation des troupes autrichiennes; que, si cela rencontre quelque retard, chercher

2-0 I'immediat Statu Quo: c'est-a-dire le

retablissement de notre Gouvernement, de notre
commission, de notre pavilion, de nos Lois, Magistrats,
Conseil et notre Garde nationale;
3-0 une gamison d' Anglais dans les forteresses
de Raguse et Stagno, auxquels nous nous sommes
rendus beaucoup plus qu'aux Autrichiens et qui
par la ont 1' obligation de s'y tenir pour nous garantir
et proteger; cette garnison est d'autant plus necessaire, que rillyiie est rn nom detere par les Fran9ais, qui y ont compris Raguse et Cattaro quoiqu'il
paroit que les Allies ne I'aient pas entendu de la
sorte. Mais si on neglige de reclamer, s'il n'y a pas
une garnison Angloise qui prouve Tetat provisoire,
ce laps de temps et notre petitesse faira oublier cette
distinction et nous serons perdus et a jamais asservis.
Ainsi il serait pour nous de la plus grande importance de faire du bruit et tenir la plaie ouverte le plus
fortement possible;
4-0 Chercher qu'on fasse rappeler notre Envoye
le marquis de Bona p^re, aupres des Puissances Alliees
pour soutenir notre cause et nos droits.
Si on trouve des plus grandes difficultes aupres
des Autrichiens chercher que les Anglois remettent
la Republique dans les pays occupees par eux, mais
conditionnellement s'ils la veuillent garantir, et, en

452

meme
ment

temps, mettre une garnison a Raguse. Autrevaudroit mieux les laisser compromis jusqu'a

il

la decision totale.

NB. Si les Anglois ont des egards aux Turcs et

ne veulent pas opposer a I'Autriche, ils retabliroient
la Republique sur les lies et puis ils les laisseroient
prendre aux Autrichiens, sans que cela les compromette
avec les Turcs.

Au
bout,

sans

ils

tiennent les
lies
jusq'au
les ceder aux Autrichiens,
d' egards aux Turcs.

contraire,

s' ils

ne peuvent pas

manquer

(Talijanski)

Cercare a Londra di ottenere che tutta la Dalmazia, Ragusa e Cattaro si eriganno in una o piu
Repubbliche, o almeno Cattaro o Curzola con Ragusa.
Izvornik u Arhivu

Natali.

t SEP!

UNieSin OF TORONTO
LIBRARY

DO NOT
REMOVE
THE

CARD
FROM
THIS

POCKET