DR .A,NTUN RADIC: S A B R A N A D I B L A D R AA N T U N A R A D I C A .

S,A,BRANA
DIELA
O HRVATSKOM
XIV,
KNIIZEVNOM ZIvoTU
KnjiZevni Zivot.
U ,Matici Hrvatskoju.
Maretieevastilistika.

SELIACKA SLOGA
D RV L ^ A , D K O M A E E K I R U I ) O L F H E R C E G
ZAGREB r 938.
 5

Mjesto predgovora.
Knjiga je danas narodu, selfaku zaSonetka, dudo. Sav je
seljadki narod do nedavna dri,ao, da kniige stvaraiu neka vi5a
bi6a, ili barem njekakvi 6udni, tudi ljudi (nkalendare - n, pr,
- prave Kraniciu), Budu6i da je seljaku sadrZaj u ono malo
knjiga, Sto su mu dolazile pod ruku, bio nerazumljiv, a ne znal
otkuda sama materija knjige, a kamo li sadrZaj, - na,slu6ivao
ie, da mora u knjizi biti njeSto mudro, darobniadko, pade sveto.
Ovo miSljenie o 1rnjizi - koliko i jest narav nije do-
stojno razumna narodal a podrZavati narod u ovom miSljeniu,
znati podri,avati pa u tmini i u ropstvu du5evnom,
Pogled se ovaj na knjigu malo promijenio, otkada su u
narod podele dolaziti novine s razumljivim dnevnim sadrZaiem,
kad5to s kojim dopisom od seljadke ruke, No pogleda 6e ova-
koga nestati, kad u selo dode knjiga, Sto ju je napisalo svima
poznato deljade; oni,rn dasom gubi knjiga svoju dudovitost'
svetost, nepogire5ivost;seljak se onim dasom oslobodi tamne
iedne i ropske misli. Seliak 6e spoznati, da knjige moSu pisati
svakojaki ljudi, da icnjiga moZe biti dobra i lo5a: seliak 6e se
osloboditi ropstva knjiZevnomu kulturtre{erstvu.
Ovakovu knjigu, Sto ju fe seljak napisao, moZe svatko u
selu prosudivati, kritizovati, Koliko se tu na narodnoj, svoioi
osnovi narod umno razvija i osvie56uje,to niie tako lako po-
misliti, kako se je lako uvjeriti na svoje odi i u,Si,kako sam
se ja uvjerio, Kako se i ne bi osvje56ivao?Tu ie eto pred niima
kao objekat prosudivanja ono, Sto je do sada u svim niima
nesvjesno livielo,
Narodu jednoga kraja dode u ruke knjiga o Zivotu narod-
'TIPOGRAFIJAq
nom u drugom kraju. Da vam je sada vidjeti poredivanie i pro-
D. D., Z.A cREB
sudivanje! Jezik, obidaii - sve drugo, - a opet nailet.Za sviiest
narodnoga jedinstva ia ne znam zfodniie stvari. A ta sviiest niie
r'
I 6

naflnuta, ve| Zivaz svak ie osieda i veseli ioi se kao kakvomu

obretu.
Ni Zivot, ni znanie narodno niie u svim krdjevima jednako:
ima i dijelova naroda - siroma5nih duhorn, a dru€i su bogati
duhom. Neka jedni ude od drugih. A ne 6e uditi tudin5llne, ve|
6e se upoznavati s plodovima jednoga narodnoga duha.
Ovako 6emo do6i do prave narodne kulture i knjiZevnosti.

(sobrano iljela dra Antuna Radita, I. Nsrod i narodoznanstuo. Strana

97.*98. )

KnjiZeYni i,ivot.
 KnjiZevniEkodruZtvo.
U du5i svako$a naroda Zivu niegovi ideali. Ti ideali trebaiu
nosioca, propagatora, Tai nosilac je u modernih kulturnih na-
roda - inteligenciia. Njezina ie prirodna zadada, da klice na-
rodnih ideala uzfaia, da procvatu i dozore,
Kad bismo se sada upitali:'Sto su ideali hrvatske inteligen-
cije, bili bismo u maloi neprilici. Da ta inteligenciia ima svoie
ideale, o tome nema sumnie, To se vidi u svakoj prilici, gdie ie
mjesto, da niezini ideali izbiju na povr5inu u sviet: to se vidi u
knjiZevnosti, u razgovorima, u saboru. No po na5em sudu -
premalo to{a izbiia na povr5inu. Mi ne moZemo nikako viero-
vati, da ie ono, Sto duiemo u saboru, Sto ditamo u liepoi i udenoi
knjizi - da ie to sve,
Medju na5om inteligencijom nema udruilenja, nema duha
zaiedniStvai medjusobnapoticanja. Svatko nekako Siri i kutri
za sebe.
'Prosudimo sada, moZe li biti govora o pravim idealima
umjetnidkim, prosvjetnim ili politidkim u inteligenciie, edje ie-
dan za drugoga {otovo i ne zna? Ne moZe, Idealni su liudi -
aktivni, oni traZe, da svoie ideale iznesu u sviet.
U na5oj inteligenciji opai,a se nesnosna osamlienost, po-
sebice pak mediu prvacima inteligencijez knjiilevnicima, O dru-
$im zama5niiim posliedicama te osamljenosti ne 6emo da So-
vorimo, neglo spominjemo samo dviie poiave, Gdje se ie i kada
razpravilo pitanle; ie li zgodno da se izvan sredi5ta Hrvatshe
osniva kniiZevna revue i bez znania, ako ne prvih, a ono sva-
kako poznatih i priznatih kniiZevnika? A s kim su se posavie-
tovali oni, hoii sada kane izdavati opet revue (dujemo pade:
dvie) u - Bedu? trli se zbilja narodila knjiZevnidka Seneracija,
za koiu i ne znamo?
MoZe li tako na6a kniiSa napried, da ne Sovorimo o dru-
fom? Zar nije posve naravno, da sve te revue, kako jedna za
r-
10
dru$om bez ilije{a znania ni6u, tako i bez iEijega znania iznllu?
Je li onaj jedini moi,da traf, Sto iza njih ostaie, na dast hrvat-
skoj knjiZevnosti?
Sve je to uzrok i tomu, da do danas nemamo solidne revue,
Cesi niesu mno6love6i narod od nas, pa su ljetos osnovali tre6u
revue. Ali ie posve naravno, da dva prijatelja i iedan knjii,ev-
nik ne mo6!u osnovati solidne re:v:ue,A da je potrebna, o tom
nema sumnje,
Samo ie uz ovake knjilevne i knjilevnilke prilike mo6iude,
da se u jednom listu mladjih ljudi onako pisalo o starijim knji-
Levnicima i o Hrvatskoj," Zalimo, Sto mladji lutaju, Sto
"Matici
se skupljaju kao pili6i bez kvodke, pa nije dudo, da pomiSljaju,
kako su pametniji od kvodke: niti tko za njih pita, niti oni zna-
du koga bi pitali, niti imadu smjelosti, niti nadina, niSta, A od-
tuda se radiaju neprilike, s kojih 6e u nas trpieti pokolienfa,
Ni5ta nije pogubnije po narod, nego kad se dva pokoljenia
omrazei nikada ih pomiriti, pa da se u andjela pretvore, Da
nema niSta drugo, ovo bi moralo barem gdjekoje Panati, Zar
se zbilja smije pustiti, da se knjiZevnidki mladji nara5tai tudii
i dieli od starijih? A zar se s druge strane smiie braniti mladii-
ma, da se midu s to6la,Sto se stariji ne 6e?
JoS samo iedno pitaniet Zar zbilia niie mogu6e, da se osnu-
ie hrvatsko knjiZevnidko drui,tvo? Pisalo se u nas o tom, nje5to
se pade i udinilo, no kako se u nas malo zna, Sto se radi, tako
nam je i o tom, nje5to malo poznato, pa ne znamo, fdie je za'
pelo. NaSe je duboko uvjerenje, da bi knjiZevnidko druZtvo u
iavnom na5em i,ivolu izpunilo znalnu prazninu, DruZtvo se
ne bi imalo o{raniditi stro$o na knjiZevnike, ve6 bi se imalo
protegnuti na Sto ve6i dio inteligencije u ob6e. A da ie na5oi
inteligencifi potrebno poslije toliko fodina opet sredi5te, o tom
valjda ne sumnia nitko,
Ne varajmo se: narodi ipak pravo Zive po svoiim idealima'
Ideale nosi inteligencija, poflavito lcnjiZevnidka,No ho6e li inte-
ligenciia, da joj idealno nastojanie bude uspie5no,ne smiie biti
samoZiva:samoZivci i ne poznaju ideala, jer samo ideali ujedi-
njuju liude. Zar se hrvatska inteligencija boji osnovati svoie sre-
diSte, Sdje bi se du5evno zbliiila, upoznala i uiedinila? Zar ie
zbilja i njof i narodu tako dobro, da se nema dem posavietovati,
obodriti? Ni pod Zivu Slavu u to vierovati ne moZemo.
(,Obzor", God. 7897.Br. 260.)
11
Opro5tajs gosp.Gjalskim.
Na mladjima sviet - dalie ide, a na starima stoji. Juder
smo se o tom uvjerili,
Mladii knjiZevnici, i u samom knjiZevnidkom svietu posve,
ili gotovo nepoznate velidine, - priredili su juder g, Gialskomu
oprostnu veder, - onakovu, kakova je danas mo$u6a,no puna
poStovanja i srdadnosti. Kad se nitko ne mide, maknu5e se
mladi, Pozvali su sve od korifeja, pa do onih, koji su napisali
- dvije pjesmice.
Mladih je do5lo prilidno, od korifejar gosp,vitez Trnski i g.
dr. Fr. pl, Markovi6, od starije i srednje feneracije, pa ljudi
s niekim imenom - rari nantes.
Poslije duge, dosadne Sutnie digne se dr. DeZman - dosta
kuraZno, Rede,da dekamo na5egaGjalskoga,koji io5 nije do5ao,
no da 6e do6i posljednjim vlakom iz BeEa.eekasmo, a dekajudi
upotrebismo koristno dragocjenovrieme: pode dogovor o osnut-
ku knjiZevnidkoSadruitva. Svim nam ie odlanulo, kad je Del-
man onako liepo svr5io, €. dr. pl. Marhovii fo5 ljepSe nastavio,
pozdraviv5i osnutak knfiZevnidkoga druZtva onako, kako to
moZe samo radoljubni, idealni stariii piesnik u krugu mladenaca,
koji se klaniaju prvaku. A g. ie vitez Trnski u osamdesetojgo-
dini - du5om i srsem uz mladence. Posliie izjave prvaka -
mladeZ se razvedrila, grudi se napunile nadom,
U to nam eto i Gjalshoga! Gromki, srdadnit Ziviol dodeka
postradaloga, no vedroga i bodroga - ne znamt jesam li fa
kada tako vidio - knjiievnika-rodoljuba, Ozivismo na novo,
podesmo odkrivati srca,
Mladi piesnik, g, Nikoli6, pozdravi prvi na5eggaprvaka na
odlazku, Pozdravio Sa ie brojnim, pjesnidkim riedima i punim
mladim glasom,ne smi5ljajudimnoglo,- i.r je Sovorio od srca,
Steta je upravo, Sto ne imadiasmo brzopisca, da potpuno
pobilieZi duhovitu oprostnicu besjedu S. dra pl, Markoviia,
koiu je nadovezao na pozdrav, Sto Sa je njemu namienio prof,
Sari6, Krasno je g, dr, Markovi6 popratio na5ega pisca: Po6i
6ete - ys(s - pod stare svoje hrovove, a po6i 6ete rado, jer
6ete biti na rodjenoj grudi odakle 6ete utjeinijim okom izEeki-
vati osvit domovine. A kad dodekamo - nastavi duhoviti pjes-
nik - osvit domovine, s kojom 6e rado56u u srcu i po5tovanjem
t2

ovi mladenci, koji Vam evo priredi5e ovu veder, s kolikim 6e

Vas po5tovaniem susretati i pozdravljati, pokazuju6i mladiima
na Vas: ovo ie na5 illustrissimus Gjalskil
Ne trebam ni spominiati, s kolikim je odu5evlienjem bila

,,ZIVoT"
primliena ova oprostnica, koju je pjesnik odito ganut, milim, iz
srca glasom izrekaot svi smo kao gledali osvit i u osvitu opet
mediu nama na5eSaillustrissimusa,,..
G. dr. Radi6 pozdravio ie GjalskoSa kao rodoljuba, iztak-
nuv5i, da ie u Hrvatskoj danas isto knjiZevnik, Sto i rodoljub
i - stradalnik: nema knjiZevnika bez rodoljublja, a rodoljublia T.J
u Hrvatskoj bez stradanja,
G, se Gjalski na ove srdadne pozdrave, osobito na onai
liepi Markovi6ev, Sanut s nekim posebnim kao tradkom nade
- bilo na osvit, bilo na prisutnu mladei,, ili na obofe - zah-
valjivao. Rado - rede - ide pod stare svoje krovove, na ro- SMRT
HRVATSKOGA
PREPORODA
djenu grudu, na koiu ie i u tudiini svaSda putuiudi mislio: rado
ide medju dobri svoj hrvatski zagorski narod, prema kojemu Sa
ie ljubav dovela - do ovoga rastanka: da nije liubio svoSa na-
roda, ne bi bio stradao, No on to{a - zavr5i - ne Z,alli ne 6e
poZaliti, pa bilo mu gore, nego 5to mu je bilo i ne{o Sto mu ie
danas,
Svi, osobito mladeZ, futali smo svaku ried prvoga na5ega
pripoviedada, koii ne umije samo lijepo pisati, ved i vrlo liepo
Sovoriti, da ti ide k srcu, kako ti k srcu idu niegove pripo-
viedhe,
Veder ie odmicala, a knjilevnici su dalie u slobodnom raz-
giovoru rczla$ali mnienja o kniiZevnom druZtvu dotidudi se svih
giotovo znatnijih pitania naSe kniiZevnosti. Odredjen ie i odbor,
koji 6e se skoro sastati, da izradi pravila, pa da sazove novi
sastanak, kojemu 6e se odazvati za cielo ve6i broj kniiZevniha.
Mladi su dosta radili, nu jedva su oni krivi, da je stvar ostala
tiha, tako da smo vidjeli, od ne5to sterijih knjii,evnika samo fg.
dra Andri6a, dra Surmina,-prof. Inhofa, dra DeZelila, prof, Gu-
dela, dra'Ortnera, - i vi$e niko{a osim mladih,
A g. Gialskomu klidemo: S Bogom i - do vidjeniat

("Obzor., God. 1898.Br. 129.)

U ZAGREBU
TISAK C. ALBRECHTA (JOS. WITTASEK)

r899.
 15

I,

PovjestuKluba hrvatskih knjiZevnikau.

Nje5to vi5e od godinu dana desto javljaju zaSrebalki dnev-
nici viesti iz ukluba hrvatskih knjiievnikau: da 6e biti sastanak,
da je bio sastanak, da 6e se drZati predavanje, da se je drlalo
predavanje,da ie to proSlo krasno i gladko, kako to ni u jednom
na5em drultvu nije moguie medju knjii,evnicima. Sve ,klub
knjiZevnikd", pa knjiZevnikA<<- a sve bez knjiZevnik|, jer
"klub
mnogi od prvih hrvatskih knjilevnika jedva i znade za taj kluh,
Sto je i tko je u njemu. No ,klubu ie postao faktor, udruZio se
s ,DruZtvom hrvatskih umjetnikan i pod firmom toga druZtva
(kojemu svaka dast, i o kojem nemam vi5e kazati ni riedi) izdaie
proglas: da ie izdavati ,rZivotrr, >smotru za umietnost i knii-
Zevnost<.
Vriedno je u njekoliko riedi izpripovjediti povfest toga
kluba - sada, kad ie i ,Matica Hrvatska. primila u svoje ruke
brigu oko osnutka drultva hrvatskih knjiZevnika.
tF

U nizu svojih dlanaka, Sto su u jesen g. 1897. izlazili u

,Obzoruu pod naslovom ,Dva druilva,*, i od kojih su tri samo
iza5la, napisao sam i detvrtin u kojem sam dokazivao potrebu
hrvatskoga kniiZevnidkoga druZtva, Ne znam ni danas, s kojih
ie nzloga urednik ,'Obzorovu od detvrtoSa toga dlanka nadinio
doma6u viest pod naslovom: ,,Hrvatsko knjlievnilko druZtvo,.
u 'Obzoruu od 13, studenoga 1897.
Ta je viest ostala - Sto sam unapriedznao .-bezikakvoga
onakvogia uspjeha, kakav sam ja odekivao.
No njeki je uspjeh ipah bio,
Nje5to vi5e od p6 godine iza toga (nemam kad da po$ledam,
kad je to bilo) dobijem poziv od g. dra, Dehmanta,da dodjem

t6
na sastanak, koji 6e vietati o osnutku druZtva hrvatskih knji-
i,evnika,
Ja sam €, dra. DeZmana poznao iz BeEa, kao i io5 nieku
zagrebadku diecu, Zato - t, i, zato, Sto sam poznao S. dra.
Delmana - 2sLlssam poSao na tai sastanak s du,dnim duv-
stvima, A morao sam podi, jer sam sAm pisao o potrebi knjiiev-
nidkoga druZtva, pa da mi se ne kale, da prije pitam; Tko?
ne$o: Sto?
Ja sam bio podpuno uvjeren, da na tom sastanku ne 6e biti
nijednoga od onih knjiZevnika, koji bi mogli osnovati onakovo
knjiZevnidko druZtvo, trcakvo nam treba, kakovo sam ja sebi
pomi5ljao i o kakvom sam pisao. Tako je i bilo,
Sto je na sastanhu ili dogovoru tome bio i g, Ivan vitez
Trnski i g. dr. Franjo pl, Markovid, to me je malo iznenadilo,
ali se naskoro stvar razbistrila. Sto se tide g. Trnsko6la, to su
mi sami sazivadi sastanka razloZili - potajno se i djetinjski
obiestno smijuckajudi -, kako su po5tovanogastarca odobilio
i osigurali "stafaZuu. Neka nrLioprosti g, Trnski, i svatko, tko
ga po5tuje, kao i ia, - Sto o njem moram ovako {ovoriti, -
ali ovo je povjest, kakova je, takova je, - ali je poviest, a to
ne bi bila, kad bih Sto zatajio, Sto je za razumievanje stvari
potrebno,
Meni ie bilo ve6 dosta, kad sam vidrio ovaj neozbiljni i ne-
dostojni postupak sa starcem knjiZevnikom.
A Sto se tide g, dra. Franje pl, Markovi6a, tumadim ja sebi
njegovo sudjelovanje u tom poslu ovako: Onih ie dana bio umi-
rovljen g, Ljuba ,Babi6, a to je - kako svi znamo - isto ono
lice, koie je mnogomu Hrvatu milo pod 'imenom Gjalskoga, a
da i g, dr. Markovii cieni oveliku ve6inuo njeSovih knjiZevnih
radova, rekao ie sAm ba5 tom zgodom.Priredjivadi su doSovora
toga vanredno spretni, moderno spretni ljudi: umirovljenie
Gjalskoga i njeSov opro5taj sa Zafrebom - krasno su spoiili
{ne 6u kazali dru$adije) s osnutkom hrvatskoga knjiZevnidkoga
druZtva, - onakvo{a drallva, kakvo su oni htieli i kakvo im
ie trebalo, Nadam se, da mi g, dr. Markovid ne 6e zamjeriti, aho
kaZem, da mi ie dobro bilo poznato njegovo mi5ljenie o onima
(- da ne kai,emt ljudima; ier ho6emo li pravo, znaEi
"ljud,i"
zbilja samo "ljudi", a ne: ljudi i dieca -), o onima, rekoh, koii
su bili u torn kolu osnivadA: bili su poznati samo po svoioi
mladosti i ,Mladostiu. G. dr. Markovi6 poznat je svakomu
l7
Hrvatu -- pa ii svietu izvan Hrvatske - kao eminentno idealna
i domoljubna du5a, koja je daleko svakomu strandarstvu, bilo
ono na kojem mu dragiopoliu. Poznavaiudiniegovo miSlienieo
na5oj mladosti i njezinoj nMladostio, a slu5aiuii ga na tom sa'
stanku, ja sam slutio - a mislim, da se ne varam -, da ie
izpred vida nieSova izleznulo sve drugo, a bila mu pre'd odima
samo zapu5tenamladost hrvatska, na koioi ipak hrvatslci sviet
ostaje. On je toj mladosti giovorioonako, katrrootac govori djeci,
kudao je sve, da spasi, Sto se dade, i da zakrli put na stranpu-
ticu. Ja sam se u sebi primirio, Ja sam bio uvjeren, da ie ovo
rodoljubno i idealno nastojanje bilo uzaludoo, - jer sam (Sto
je i posve naravno) bolje poznavao mladost i sAm joS mladi6
budu6i, No mene je primirilo to, Sto je tu barem jedan od onih,
na koje sam mislio, pa Sto$odse dogodi, ne 6e se dogoditi bez
njega,
Bio je na sastanku i fteti, i to jedan od onih, bez kojih se
knjil,evnilko druZtvo ne bi smjelo osnovati. To je bio Gjalski,
uiedno svedar onih dana i onoga dana,
Gjalski.
Ja sam do onda, do toga dana, poznavao GjalskoSa samo
po dielima nje6iovimi po njima Sa sudio, Sto sam ga poznavao
u lice, a ne poznavaju6i se s njime, to nije za poznavanjedo-
vieka niSta, Tu sam upoznao umirovlienoga dinovnika Babi6a i
romanciera Gjalskoga kao 6ovjeka, Moram priznal| i to vrlo
rado, da mi je ovako ovdje liv preda mnom, bio miliji, nego u
svojim djelima, Moram priznati i to, da ie sa mnom bio svagda
od prvoga dasa vanredno, a neprisiljeno liubezan, - Sto u osta-
lom kod njega nije ni5ta osobito,
No ja sam nje6to opazio.S mladjima, s osnivadimai pokre-
tadima nije Gjalski bio samo ljubezan, nego taho nielno intiman,
da je to bila milota samo gledati. To mi je bilo malo dudno, no
s vremenom mi je stvar postala jasna, To samo az pat i u svezi
s ovimr Mladji, osniva6i i pokretaii s pratnjom, Saputali su, da
je Gjalski ,njihovo.
oNjihovn! Sto to znaEi'/
18
I Ju sam do tada s nepouzdanjemgledao na mladost - me-
dju kojom je bilo i ljudi tek nie5to mladjih od mene - samo
zato, Sto sam u njoj vidio poiavu, koje ne znam drugadije
okrstiti, nego niekom vrsti cretinstva, koje 6u posl,ije blite
oznaditi' Sad sam vidio, da se je u cretinstvu rodio komplot,
koliko smiesan,toiiko Zalostan,komplot protiv tradicija hrvat-
ske knjiZevnosti.
Ovdje se doSodilo - i to je vriedno zabiljeZiti, jer
ie van-
redno zanimljivo zaknjii,evnu na5u p'stoS -. obratno od onogla:
l07ie die Alten sungen, . ., pd su ovo cvrkutanje
mladih: da je
Gialski njihov - stali gakati i stari.
Mene nije Gjalski ni na Sto ovlastio, ali me ovla56uieknii-
i,evniEkanjegova proSlost- napokon i protiv njeSovevolie -
da u nje$ovo ime odbijem od njega svako zadetnidtvo ovolla
cretinskoSa komplota.
x Pojava je bila zanimljivat najaktivniji su bili samo oni ljrrdi,
Podjimo dalje k povjesti 'klubau.
Osim spomenuta tri starija knjiZevnika bilo je na tom
prvom sastanku njekoliko mladih (sve poznat"ave6 imena) i
legija literata od dva redka. Meni je bilo najsmje5nije,kad su ti
literati u procesijama obilazili oko stola kazuju6i svoja inade
dastna imena no posve nepoznata inrena, pa meni n, pr, - jer
su me poznavali kao profesora klanjaju6i se i prulajuli ruku
pentali: ja
"Veleudeni, sam. , ," Nije, istina, nijedan rekao; ,.Ja
sam osnivad i pokretadu, ali to nije ni trebalo; literati od dva
redka bili su u ogromnoj ve6ini - kod donje$a stola oko g. dra
Dei,mana-, pa je bilo jasno, da su oni osnivadi i pokreta,Ji.
G, dr, Dei,man imenovao je odbor, koji 6e dalje voditi po-
slove oko osnivanj,aknjiZevnidkogadruZtva, a bio sam i ja ime-
novan, Spominjem to zafo, da se ne kai,e, da sve ovo piSem iz
zavisti ili povriedjena dastohleplja,jer na predsjednidtvo niiam
nikako mogao misliti, Svi znamo, tko je bio predsjednik. lmeno-
vanju ovomu nije se nitko od prisutnih uzprotivio.
Ja sam kod svega toga Sutio i gledao. Vidio sam, da je tu
uzaludna svaka ried. U ,Obzoruo sam napisao biljelku,Opro-
Staj s Gjalskim". Moramprlznali., ako sam ja bio mudar - u toi
biljei,ci barem -, da ni g. dr, DeZman nije za mnom zaostajao,
pa je medju redcima &' biljeZke proditao vrlo vje5to i najmartju
sitnicu - i donio uredniku "Izpravak*, No ja sam se ponudio,
da 6u sve'sam izpraviti, pa zbilja napi5em izptavak i urodim
t9
se s g. drom. DeZmanom u iednoj kavani, da Sa proEita' Kad
ga !e proditao, bio je biesan,Vide6i da ne moZe ni5ta sa mflom'
odustao ie od izPtavka,
Kod to{a sam sastanka u kavani raz$ovarao s vi5e osnivadA
i pokretadA, YeE sam tada odludio, da nemam za Sto gubiti
vrerr'enatpa da vi5e ne dolazim na te dogovore i sastanke. Ja
sam bio prilidno na distu s novorn $eneracijom,
Ni ia nisam star, No poiava me je nove 5leneraciie - i
prema meni nove i meni tudje - uvierila, da zbilia Livimo brzo,
i d,a je razlika od 3-4 $odine ipak ve6 razlika.
t<
Ime Trnskoga, Markovi6a i Gjalskoga,mnogobrojni po,zivi,
a, mislim, i ona moja bliljeLkau ,Obzoru" i jo5 njeSto - to ie
dovelo na drugi glavni sastanak vi6e starih,
za koje ni u snu nisam pomi5liao, da bi spremni bili csnovati
onakovo hrvatsko knjiZevnidko druZtvo, o hakovom sam ja
pisao; pade i takovi, zakoje drZim, da ni oni ni u snu nistr ni-
kada ni pomislili, da im treba kakovo knjilevnilko druZtvo.
Spominjem gospodu izostavljajudinaslove: dra. Kr5njaviia, dra,
Silovi6a,Janka Iblera, Lihla, Literati od dva redka - Sute,dr.
L,ezlmanfunsira kao referent,
Ja sam sada dobro vidio, gdje smo: komplot je dobio poia'
dar'-jaod naravnoga svoga saveznika, Stvar je za mene posta-
jala sve to zanimljivija, Zato se nisam protivio, kad me je dr,
DeZmanp,onovnoimenovao dlanom odbora, Taj je odbor (medju
ostalima: Trnski, Markovi6, Silovi6,Andri6, Deiman, pl. Tucich,
Nikoli6; drugi nisu dolazili) odpremio vladi pravila ,hrvatskoga
knliZevnidkogadruZtva<, a podpisao ih je Trnski, Silovi6 - a
tredeSa ve6 ne znami Markovi6 je izrilno odludno odbio, da ih
podpi5e: to je bio das, kad mi je sinulo malo nade, - ali pre-
kasno.
Isti dan, kad su ta pravila pripravljena, da se oda5aliu
vladi, podpisali su prisutni odbornici - medju njima i ja -
obvezunda 6e pladati mjesedno jednu forintu za prostorije
"klubau. Osnivadimai pokretadima bilo je dugo dekati
- dobro
su slutili -- dok budu pravila potvrdjena i dok dodje do
,druitva<<, pa su svakako htieli, da imadu barem oklubu hrvat-
skih knjiZevnika. Tu nam je dr, DeZrnan javion da ,DruZtvo
20
hrvatskih umietnikau oduSevljeno prima ,klubn i kluba5e pod
svoje okrilje, a razloLio nam je pogodbu s tim druZtvom: klub
de pla6ati polovicu od prilike za te z,ajednidkeprostorije, no-
vine, slugu itd, Slu5aju(i to razla{anje i radunanje ja sam ve6
malo mislio na ,druZtvo hrvatskih knjiZevnika", bilo mi je sve
svejedno. Sa.mo se j,o5 dobro sje6am, kako mi ie njekako za-
svietlila misao: da je ta pogodba ,DruZtvu hrvatskih umjetnika"
u danadnja telka vremena u brojdan,om smislu vrlo zSodno
do,Sla,pa treba samo pohvaliti dastnihe toga druitva, Sto nisu
propustili zgodne prilike. Meni je bilo posve svejedno, kad ie
dr.Dei,man na jednoj odborskoj sjednici javio - kratko vrieme
iza toSa -, da "klub hrvatskih knjiZevnika" ima oko 500 for,
duga, Nabavilo se poku6stvo itd,, ono liepo secesijonistidko -
Sovorahu - poku6stvo, koje je na mene tako idilski djelovatro:
das me je prenosilo u djetinje doba ira kaljuii, obrasloj krasnom
trskorn i punoj Zaba, 6as opet u veliki Stagalj na rogozine, na
kojima sam se valja,o i vra$ovao, A kad bih u tim prostorijarna
sio u onaj frie5ni - rekao bi g. dr, Kr5njavi - kuti6, iluzija ie
bila podpuna: bio sarn prenesen na obalu Save. gola djeca vade
Savi iz dna onu gadnu zeLenursvilu., kole sam se uviek boiao.
Upitao sam (dude6i se, Sto g. dra
"klubn uLiva tolilci kredit)
Delmanat tko 6e platiti, pa dodam u Sali: da 6e on to platiti.
,Vara5 se<<, rede, ,tu si podpisan i ti<, i pokale arak, Meni je
bilo svejedno,Ako ba5 do toga dodje, Risam s6m, pa to nije
bo{zna koliko, Spominjem to' samo zato, Sto sarn na podpis hio
i zaboravio, a kako se ne grijem na suncu, Sto Hrvatskoj dale
svjetlo, toplinu i Livot, onih me je 500 for. malo , , . No, to samo
az pat. U ostalom mislim, da sam jo5 jedan arak podpisao. I to
spominjem,jer je znaEajno;radi se moderno, s podp;sima,
je koradio u umjetni'dkim prostorijama u :Zivot,
"Klubu
*
Tu bih ja mogao svriiti dosadnu ovu povjest, no re6i mi ie
io5te: kako sam si stvorio konadni sud o osnivadima i pokre-
tadima,
Pozrvalo se na sas'tanke,Ja sam se navra'cio tri, ietiri puta
u ob;dne dane, a privladio me gospar Viaho, g, Vlaho Bukovac.
Ja se bijah nedavno povratiro iz njegovih Kona'vala, ')a lam u2i-
vao slu5aju6i gat giov'orioje hrvatski, Da se tko ne za,iudi, Sto
to iztidem, moram to razjasniti: U ,druZtvu hrvatskih umjet-
2l
nikau glovorilo se je njermaEki,pa se je gospar Vlaho Cesto znao
- onako konavoski - izderat';ina te Svabe, No oni su r dalie
govorili svojim jezikon, koji im je po srcu. Meni nije, Ja sam
opet vidio, Sdje sam - i po drugom, a ne samo po tom. I .rdlu-
dio sam, da me tu vi5e ne 6e biti.
No o jednom se je sastanku - zabavi, jour-fixu, Sto li ie
- mnogo bubnialo, pa sam do5ao, Taj je dan zlovolja i ogav-
nost u meni rasla geometrijskorn pro6lresijom, Spomenuo sa.rn,
d,a sam se zelene oine gadne >svile< od djetinjstva boiao, - a
sjedio sam na onoj zelehoi soti u onom grie5nomkutu, Ono po'
ku6stvo kao od SaSaprenosilo me mediu Zabe, pa ona go,la
djeca iz grieSnogakuti6a kao da tuku td Zabe.
Neka mi nitko ne zamjeri, Sto me se je sve ovo tako gadno
doimalo, jer ima dasova,kad ie svaki zivi stvor vi5e podvrgnut
impresijam&, - d impresijd i impresiionizma bio je pun zrak,
impresijonistd pune umjetnidke prosto,riie, Mene tu nije ni5ta
privladilo. Nisam se moSao naduditi tomu ukusu. Onai ormar
D. pr., Sto su dal,i nadiniti za spise, zaSto li! Sje6ao me ie - ne
iu re6i - prosto na nespodobu niekahovu. A ono kravsko zvonce
na svjetilici, - kojim su zvali slugu (premda ie u ku6i ku6ni
ielegraf) - obidnaciganskaradnja - napunjalo me je uZasom:
ta za BoSa.miloga, Sto ie to? Zar u svemu i svuda lcomedija?
Zar je to, . .
Sve sam odekivao, kad 6e podeti zabava. No ja sam bio u
bludnfi: oko mene se pilo, pjevalo - kako ie tko htio i
"'elikoi
znao, - vikalo, tulilo, da, tulilo, pripoviedali se vicevi, u koiima
ie E . . no zapremalodosta mjesta, a'uz lo se hohotalo,pa se opet
pjevale njekakove litaniie, i tako dalie. Ja sam Sutio i Sledao.
Poslije jedanaest sati ipak ve6 nisam odekivao podetka zabave.
U to dodje k meni i g, dr. DeZmani upita me; zar sam nezado-
vol jan, To su nase, vidis, oneprisiljene zabave<<. To ie dakle po
ukusu, jer sarn se ja morao siliti, da uztraiemnieko wieme.
Uza me fe siedio gospo,din,koii se od onoga dana, kada ie
spoznao,da je stotina vi5e od Sestdeset(sim ie tako u svoje
vrieme pripoviedao) i pre5ao u drugi tabor - nije usudio ni
pomisliti, da bi smio do6i mediu po5teneHrvate, a karnoli mediu
ludono5e hrvatske prosvjete - knjii,evnike. Taj je gospodin
uZivao, Sto eto moZe i on biti u druZtvu ,hrvatskih kniiZevnika
i umjetnika., Sto ie napokon postao sposoban za dvoranu, u
22
kojoj je ried o hrvatskoj knjiZevnosti. Literati od dva redka nisu
naSkodili ugledu i dasti hrvatskoga knjiZevnika, - ier su se tri
niStice postavile pred brojne oline hrvatske knjiZevnosti, a po-
znato je, da ni5tica pred brojem ni5ta ne vriedi - pak ie
ovakvomu pla6enomuSkribanu jo5 uviek i samo ime hrvatskoga
knjiZevnika nedoseZna velidina, Zato ie taj moj susjed ulivao,
A taj mu je uZitak omogudio ovaj komplot s pomo6u naravnoga
svoga saveznika,
Gledaju6i toga susjeda pomi5ljao sam i na druga svoia p,o-
znanstva i susiedstva ,iz dobe osnutkau'hrvatskoga knjiievnil-
koga druZtva, Jedan je n, pr, poznat kao izumilac dunavsko$a
politidkoga podrudja, koje mu svejedno nije pomoglo, pa se sad
preporuduje prema dolie, i sve6enstvukatolidkom, i to izrablii-
vanjem hrvatske pro5losti i posve6ene 6!rude, koja ie bila
hrvatska driavna i kulturna kolievka.
Treli je dasaziou sabor po uZasnomcrvenilu,, ,
eetvrti pobija u jednim novinama ono, Sto zapovara'ubele-
tristidkom listu; uredniku toga lista pravi iza ledia takove
illoyalne (da ne redem drugadiie) spletke i neprilike, da ne za-
sluZuje, nego da se baci niza ,stube,
Peti radi kod opozicionalnogadnevnika i sluZi dobro; no za
koji dan radi kod dnevnika posve protivne struje - ier sluZi
bolje. Isti pi5e dramu iz ruskofa druZtveno$a- nota bene: se-
l jadkoga- iivola, a Rusije ni vid:o nije. ,Pa kako ste do5li na
to, da stvar prikaiete kao rusku? Zar nemale do,ma6egrad je?u
- uTko bi onda pitao za komad. Koia bi ga pozornica primila
u svoi rdpertoire?"
"Spekulacijau,rekoh i odoh,
Sesti pieva. Tfii, se, da nema mecenat6,.Za koii dan nadie
mecenatau g. Janku lbleru, samo se sad tuZi, da ne zna. Sto bi
pisao,
I tako dalje,
I to su pokretadi i osnivadii njihovi pomo6nici!
23
II.
Otci i djeca.
Od kad je svieta i na niem ljudi, svaSda se ie iavliao i
lavliat 6e se bilo koie ruke antagionizammedlu dvie generaciie,
medju o,tcimai diecom, To je tako prirodna, ujedno liepa po-
java, u kojoj i jest Zivot, - samo, ako ie normalna.
I u nas ima ta pojava, i Zalostnobi bilo, da je nema, ier bi
dolazak mladjih na sviet bio suvi5an, Plod je td pojave i rad
na5ih pokretad,ai osnivada,pa i niihov komplot protiv starijih.
Ja to zovem komplotom, urotom svoje ruke, jer su osnivadi
i pokretadi o motivima i nakanama svoiim samo Saputali; u
iavnosti se s njima nisu iavljali. A kad im je tko spomenuo
l*omplot - i", su rnnogi instinktivno osieiali, da je tu komplot,
a dru{i su duli Saputanje -, onda su nevino prevradali odi i
stavliali ruku na srce dude6ise upravo milotno,
To ie eto abnorrnalno,to nije mladenadki. Mi imamo prema
politidkim otcevima i politidku djecu, novu politidku generaciju,
Ova druga, politidka mlada generacija - Flosve je drugadije
radrla: kresala je otcevima u brk, kako se i pristoji mladu, a
po5tenu dovjeku. Dakako, druga je stvar, koliko je imala i ova
pravo, - ali sad se o tom ne radi, nego se radi o ulcupnojdispo-
ziciii i o nadinu.
U demu stoii abnormalnost odnoiaia izmedja na5ih otaca i
d jece?
Nisam nakanio pisati sociialne studiie, ali toliko moram
rlublie pogledati u druZtveni naS ,ordanizam, da se ova abno,r-
malnost uzmogne razumieti,
Svaki umietnidki, kniiZevnidki i udenladki du5evni rad,
svako stvaranie zavisi,to
ie jasno, od ob6e dispoziciie dovieka,
Poznato ie, da su svi giotovoIlirci pievali. A pjevali su prema
ob6oi svojoj dispoziciii. Jedan n, pr. pieva:
BoZe koj si doveo rod HrvatA
Na jug topli sa hladnih Karpata . . .
Dru$i pjevat
O slovinska zemljo liepa.
Sto sakrivi nebu gori,
Da te taki udes ciepa? . . .
24
Ovo je osnivadma i pokretadima smiesno,i nema ga medju
njima, koii bi mogao Sto u ovom smislu zamisliti, Za osnivadc
r pokretade nema ni Hrvati, ni domovine.
Da im to kaLete, stali bi prevra6ati odima trz oyr! argumen-
taciju: da za njih ima i HrvatA i dlomovina,no to nema s knji-
Zevno56ui urnjetno56u nikakvoga posla, U nNarodne Novine,,
rnoZe se napisati upravo tako liepi -- ako ne i ljepS,i- feliton,
kao i u "Obzoru".
No o torn kasnije, Za sada nam je dosta da ovo znamo.
Kako je nastala ovakova'l'art-pour-l'art-skao feneracija?
To je prilidno duga pripoviest, ali se moZe skratiti ovako;
Svi na5i domoljubi, koji rade i koji se bore na politidt<orn
polju, priznaju, da se ve6 preko trideset Sodina bore - uzal:ud'
rrspjeha nigdje nikakova, Izuzevii nleito ,buke u sedamdesetim
gcdinama,pa kasnije stranadkedogadjaje - u nas ie podpuno
politidko mrtvilo. Stranka, l<oja je u ve6ini i na vladli, narodito
izti(,e i u saboru i u zemaljskorn glasilu: da smo se mi Hrvati
,nerazdrulivou, nepromjenljivo, za sve viekove svezali, pogodrili,
kako li, To ne privladi neg6 fuilshrate. Pa ka,kova i ,rnoZenastati
volja i energija ondje, gdie zna6, da si svezan, da ne moZe5
niSta?
U opoziciju se ne 6e nikormr s mno,6iorazlog6.,pa zato na6e
opozicije i ne,maiu Sotovo mladih liudi. Ja sam n. pr. hvala
Bogu, podpuno slobodan u izboru po,litidke stranke ved preko
dvie {odine, pa me niie u klubu niiedne politidke stranke. Nije
dakle krivo nestaSici aptaziciianalnogapodmladka samo to, dto
srno mi sirotinja, pa sve leti u dinovnike, nego to, Sto se ie na-
rodni na5 kompas uznemirio ne samo u povodu inklinacije i
deklinacije, ne6iose je na samom svom stalku uzkolebao.
Govorirno po,sveiskreno.
NaSi otci - starija danaSnja generacija - koliko u obde
predstavljaju Sto drugioosim svogiatrbuha, su to joi ljudi
Sestdesetihgodina, ili Sto je isto: ilirska ideia s hrvatskim
imenorn,To je bila velika fkoliko smo mi veliki) moderna li-
t'eralna stranka - kakvih je bilo i u ostaloi Ewopi, pa i danas
2ivu. Hrvatska ie td rnoderna i liberalna stranka na politidkonr
ool ju up,ravotako potudena,kao i de5ka,dok ie madZarskana pr,
Zivaina politidkom poliu, dakako sa svim promienama,Sto ih ie
moralo donieti vrieme.
25
Ali ie neuspjeh tO stranke, a po tom i neuspjeh narod.no6la
naiega pokreta bio u nas tako koban, kao nigdie drugdie. Kako
je u nas - a i svagdie na svietu - s politidkim pokretom i5ao
uporedo i kulturni, kniiZevni, ova je naSas'tranka i na torn polf u
,iditu i poslije politiEkoga poraza.
U to se iavi - o'pet kao svuda u slidnim s$odama - ele-
menrtarnom snaglormhrvatski radikalizam. Du{otraina na5a
nesre6na politidka sudbina tako ga je izda6no hranila, da se ie
straino razfirahaotda ie mladeZ podpuno demoralizovao, udinio
c,d nje ili kruhoborce, ili cinike, ier ie razarao ideale,
Kako i ne bi, kad se je sav na5 prosvjetni rad, to dietro
, slavo,serbAn,naibezobzirniie ru5io! U sveudili5tu se kvari
mladel, u akademiji papir itd. A niie bilo knjl,Zevntka,koji ne
bi bio "slavoserbo, a to je smet, roblje, i kako ve6 glase te
psovke, Odkuda onda po5tovanje prosvietnomu radu, odkuda
mladeli'rdeall?
Prigovarati se dade svemu, pa i politidko,mui prosvjetnomu
ladu na5ihljudi Sestdesetih godina,Ali narnase je na6a kulturna
zaostaloststraSnoosvetila. Ve6ina naroda sliedila fe sebi naj-
slidnijega politidara: ,Antu Star(,evita. On nije bio moderan
iovjek, kao ni velika ve6ina na5ega naroda, a ipak je htio biti
uditelj inteligentnoi mladeZi u dana5nie rnoderno vrieme. Vrlo
ie veliku pogrje5ku udinio,,Sto je odabrao satiru, - koja je
posveprornaSilacilj. Nije svatko Sdedrin,a i za satiru treba ipak
duha i lfubavi, - a toga u Stardevidanije bilo, osobito: ljubavi
riije bilo. Zato je mladeli" o,stavljao u srcu prazninu. Jedno se
vrieme smijala njegovim Srubostima,a onda - njemu.
Jedno je ipak s po,modupolitidke na6e nesre6e poetigao,:
Iiudi su Sestdesetih godinaizgubili pred mladeLju u{led i vodstvo.
Ta oni su bili krivi, ier nisu uspjeli, a za politidku se stranku
dru$o i ne pita, Ali radikali su na5i u borbi s politidkormstrankom
- kako su bili nekrrlturni
i nemoderni - zaboravljali, da je to
uiedno i kulturna stranka, kulturni vodja, pa su
iu i kao takovu
pobijali, dok je nisu po;bili toliko, da
ie bilo dosta, (. j, dok
nismo ostali bez vodstva, Ko,liko e jos bilo knjiZevnikd t6 s,truje,
f
povukli su se u se;
Tako je uz politidko na5e mrtvilo nestalo i pravoga knii-
ievnoga livo'Ia. A mladi su ljudi rasli i na jedanput se poiavili
kao osnivadi i pokretadi s posve novim ,misliman,
26
Vriedno ie zabiljeZitive6 ovdie, da ie nova $eneracijana5la
pomo6i u duvard politifke naSei narodne nesrede- i u ba5tinika
Stardevi6evih.
*
Predodismosi sada situaciju, S iedne je strane ve6ina s pe'
trificiranim staiali5tem, koje, - to treba pamtiti, - niie plod
njekoga nastojanja t€ ve6ine,nije plod niezl,nihumierenih ideala
i shva6anjana5ih potreba,nego ie to stajaliSteprosto ponudjeno
onima, koii su se njemu ponudili, a iitavomu narodu nametnuto;
s druge je strane neobuzdani radikalizam, koji u politici poradi
nemo6i prema vani, u kulturi poradi nesposobnosti- ne mole
ni5ta udiniti; u sred,inistranka, koia je - Stogod govorili po-
litidki protivnici - duvala ideale na5egapreporoda,i koie danas
ne bi ni bilo, da iu ie tko imao zamieniti na kulturnom poliu,
Kakova je po to,mmorala nastati ob6a dispozicija u mladih
na5ih liudi? Za Euvanjepetrefakta ne treba ni poleta ni ener{ije.
Radikalizam je na5 - iet mu se ne moZe pore6i idealnost u
svako'mpravcu - doista privladlo mladeZ: od kada se u sve-
udili5tu mladei, ,kvari,,, od onda ie poprieko radikalna, - no
radikalaca je u javnom na6em Zivotu usprkds tomu sve to -
manje, tako da su ve6 i s:edi radikalci podeli ostavljati svoje
redove, dok se nije dogodilo, Sto svi znamo,,Pokazalo se i opet,
da je rad;kalizam mogu6 i opravdan samo u dasu; traini ie radi-
l''alizam nemogu6, jer je ne,smisao.I ono malo ocvieta inteligen-
cijeu u kukavnoj ve6 na5oj ba56i bilo ie izwgnato ru6ilrr.
Sve to znadi podpunu dekoncentraciiu.Narodni na5i ni poli-
tidki ni kulturni ideali nemaju ni jasnogacilia, ni vodstva k tomrr
ciliu. I u naSoj je knjii.evnosti nastala pustoS.
To naibolfe dokazuiepojava: daiza Senoenema ni piesnika,
ni pripoviedata, za kojega bi se moglo re6i, da ga narod po5tuje
i slavi.
Markovi6 je Sutio do u najnovije vrieme. Arnold ie u ob6oj
pusto5i i indiferentizmu tiho pjevao i svoju i narodnu tu$u.
Haramba5id, Tresi6, Kumidii, Gialski - to su sve sinovi
meteZai pustoS,i,Haramba5id ie bio na putu, da postane narodni
pjesnik i ljubimac; no s padom radikalizma i on je pao. O Tresiiu
i Kumidi6u kasniie, Gjalski ie bez sumnje knjilevn'ik pravih
tradicija hrvatskih, no pusto5 je i na niega djelovalar ne nala-
27
cvie6em i
ze6i niita u pustosi doma6oj, posesnuo ie za tadiim
ve6 niie na6'
ostali su udarali kako koii; nitko nas nije mosao podl6i niti
nam podati ikakove nade'
DrLimo li sve ovo na umu' bit 6e nam poiava osnivada i po-
kretadA jasna.
Mladi naii, kad su se podeli kupiti, nisu imali nikakovih
ideia ni idealA.Glavno, Sto iih je pota,knulo',da osnuiu svoi list
(,Mladost"), bilo ie to, 5to list pravih hrvatskih tradicija -
,.Vienacn- i ako ie u ob6em metelu proSao svakoiakih Laza,-
ipak nije htio primati njihovih produkata bez svake ideie i
idealA Kad nestanemisli, ostaiu u dovieku sarnotielesni osieti.
U toi su ob6oj dispoziciii bili osnivadi i pokretadi - du6io,a da
nisu ni znali, kako bi nazvali tu dispoziciiu, kola bi imala biti
osnov njihovu knjiZevnidkomu radu. Meni ie to vrlo dobro
poznafo. Sje6am se dobro, Sto mi f e S, dr, Delman odgovorio,
Lad sam mu rekao, neka napi5e to, Sto $ovori, da znamo; Sto
ho6e pokretadii osnivadi,"Dakako! - odgovori.Onda bih ia bio
frigan",
U to se poiaviSe u nas slikari i kipari, ponajvi5e takodjer
mladi liudi, odgofeni u tudjini i - otvoreno kaZem, jer znam i
mo$u dokazati - upravo Savanski siroma5ni duhom i idejom.
Da to nisu bili, ne bi jedni - Sto zna sav naS sviet - iedva
dodeka-li,da budu namje5teni kao profesori, a drugi ne bi bili
dali, da im po radnjama dara najnoviii hrvatski - historidar.
Cast onima, kojih ide, koji ne podmetnu5e Sije. Oni se vesele
ovim redcima,
U ovo kolo dodfoie o,snivadii pokretadi i tu nadjo5esecesiju
i - ime svoioj bezidejnoj duSevnoi dispoziciji.
Tu sam dispoziciju nazvao ve6 negdje napried - cretin-
stvom, Sto ie nego cretinstvo ne mo6i zamisliti i napisati misli,
kofu bi normalan doviek moglaorczumjeLi,?Sto
ie, nrd$ocretinstvo
nesta5icu misli izpuniati todkama i potezima? Sto je ulivanie u
rlepoti ciganskoga zvonca i u najprostijim vicevima - nego
bolestna slaboumnost,negiocretinstvo?
A vrhunac ie slaboum-
nosti zvati hrvatske knjiZeVnikena umjetnidku
zabavu,na kojoi
se uz ostale dolidne komade pjeva
{lupa parodiia litaniia,
I tako dalje.
Iz svega, Sto sam do sada rekao, iasno izlazi, da pojave
?a
osnivadai pokretadd, impresionizma,secesije,dekadentstva,--
nije u nas rodila kakova ideja, nego nesta5icasvake ideie, a u
prvom redu: nestaSicapatriotske ideie, Ja sam,o lalim, 5to su u
nas njeki ustaiali protiv secesiiekao protiv niekoSa umjetnid-
koga nadela, ier su iu tirn samo podigli. Ja sam duboko uvjeren,
da niiedan od tih nalih secesionrista-kniiievnika niie mo$ao
shvatiti ni onogia,Sto je u njemadkim kniiZevnim listo'vima ditao
o impresioniz:mui secesiii,
,'secesiia. - prava, realna secesija '- bila ie u podetku
posve normalna u kniilevnidkim na5im prilikama; neudovoliena
ambiciia mladih knjitevnika stvorila si ie organ i odielila se.
Gjalski fe pogrieiio, 3to je s njom po5ao.
Taj je orgianpropao, pa su poku5ali dru$o; sloZiti se s umiet-
nicima, pa osnovati umjetnidko-knjiievnldki organ, No prije toga
je trebalo okupiti knjilevnike, a to se ie poi<u5alo osnutkom
knjiZevnidtr<o{adru5tva, za koje su se nadali - a tako su i go-
vorili - da 6e u niem nezadovolieni u svojoj ambiciji kniiZevnicl
od dva redka - biti u ve6ini.
A sto su na sve to uradili otci i njihovi epigoni?
Grobari su nadi - koji su i kolilco aktivniii - do5li na
sastanak u po,dpunounbroju. Oni sa'minikad se nisu usudili uzeti
u ruke svetu bakliu hrvatske pro,sviete, - toliko su jo5 bili
sviestni girie5nicirboiali su se i umiru6e ideie hrvatskoSa pre-
poroda, No kad su vidjeli, da se nitko ne mide, da ie ideii ve|
nestalo tra{a, - onda su do5li.
Po5teni su i patriotski ostatci radikalizrrra po,sve logidno
drZali osnrivadei pokretade - djecom slavoserb5tinerkako su
sve, Sto ie u nas moderno, identifihovali sa slavoserb5tinom,
trbrojili su ovamo i hypermoderno cretinslvo. Zato mu je dr.
Tresi6-Pavidii bio liut protivnih.
I drugi su o,statciradikaltizma reZall na osnivadei pokretade.
Tek onda, kad ie postalo jasno, da to nisu idealna djeca otaca
Sestdesetihgodina, pade da protiv tih otaca djeca spremaju
kornplo,t; istorn onda, kad je cretinstvo dobilo pojadanja od
naravno5iasvoga saveznika, - kad su se javili: dr, Kr5njavi,
dr. Silovi6, Janko Ibler - onda je i disti radikalizam na5ao u
cretinstvu saveznika,
I tako su se osnivadi i po,kretadina iednom osietili dosta
iaki, da pusto5 hrvatske knjiZevnostipobude ,Zivotom. na novi
iivot.
D
Tako je nastao troini savez, koii je ovih dana jasno iza5ao
- koliko tu moi,e biti $ovora
na vidjelo, Intelektualni su vodie
- bezideini senzualisti, financiral 6e stvar naSi
o intelektu
6e nase$a nazovi-radikalizma zbubniavati
srobari, a ostatci
voisku.
Generacija ie uz lrobar@,- hvale se sami.
III.
Smrt hrvatskihpreporodnihidejai
Kako smo ved daleko od preporodnih hrvatskih ideja, u
kakovorn smo bezSlavliu, sviedode ve6 sitne formalnosti, Koliko
su se otci na5i morali upeti, da obnove i uiednolide pravopis! A
clanasse hrvatski kniiZevnioi, - koji, nota bene, ho6e da prekinu
sa svakom tradiciiom - podpisuiu ovako: pl. Tucich, pa.de:pl,
Milletichl
Zar ne, sitnica? Da Sitnica, koja se posve slaZe sa sitnicom
rr imenima: pl. -cso,v'icsetc, Znam dbbro, da 6e se licemieri ru-
gati, kako su slova -ich i -vics znakovi smr,ti hrvatskih prepo-
rodnih ideja, - ali ja ih uvjeravam, da je tako.
Generacija je uz grobare, i tn: knjiZevnidka Seneraoija.Ne-
Euvenoje dosele i nevidjeno, da bi slobodni hrvatski knjiZevnik
plodove duha svoga iznosio na pazar u glasilu grobard. To ie
podela Pnje bi se desilo, da bi se tek koii suplentid,
:zeleti iz"generaciia ".
provincii e u Zagreb,ili koii profesor, koiemu lebdi pred
odima direktorstvo - obrukao u grobarskorn glasilu i tim po-
Sazio dast hrvatskoga pera. Danas to dine slobodni kniilevnici,
k tormr pokretadi i osnivadi,
Htio sam ovdie napisati; Sto ie u kniiZevnosti patriotizam,
Ito politika i tendencija. Ali sam odustao. Sto 6e nam teorrija i
doktrinarstvo u stvari ovako
iasnoi? Mi ima,mo posla s gene-
laciiom bez ideje, bez misli, pa koja nam nada u uspieh navra-
6ati iu na put razumnorn midliu, kad za nju misao,t ob.to;i? Sto
nam kodsti, stavliati "
foi pred oii centripetalnost vasione,kad se
tnoZdianski titraji cretins,tva jedva koliko
razlikuiu od diste
senzaciie koje Skolike? Sto bi mi ko,ristilo govoriti
o patriotizrnu
generaciii,koja nije premostila jaza
sarno mediu poledirrc"- i
30 3l
dovjedanstv baciv6i u tai iaz narod - nego se je secesio-
hrvatske prosvjete, da ju Srie5nom svojom rukom naiprije oka-
nirala i od ditave vrsti Homo sapiens i prosto se pribroiila 'r
liaia obezdaste,a onda Pogase?
carstvu Animal sensible? Ho6emo li knjiZevno sbori5te - po ttzoru naSih preporodi-
Zatobi znatilo govoriti u vjetar, da stanem razla{ati ili po- telja - u koiem ne smije biti niiednog zlodinadkog Srobarskog
biiati bilo kakove principe - pred bezideinom, dakle i bez- poma{ada?
principnom generacijom, Mi smo do6li do toga, te svatko, tko je Ho6e li se jednom - posliie vi5e od petdeset godina -
Liv orsanizam, pa prima impresije, a znade pisati, - reSistrira na6i sbor knjii.evnikit, nosen samo na krilima narodnih ideala,
tO impresije,a koliko su nesavezne- hako i moraju biti - veZu u kojem 6e se duti plemenite riedi, koie davno nismo duli - od
ih todkama i potezima. Slaboumnici uZivaiu u ma$li, Pa ne videdi straha pred Sibo,rngrobarskog tirana?
u njoj niSta, primaiu impresiiu neizmierno,stii bezkrainosti, Sto Hoie li tko imati snage,da klikne; ,Van, nedostoinilu?
im ie predoduju cretinske todke i potezi' I to je kniiZevnost!
Ovakova je Seneraciia mogla postati samo tim, Sto su u
Ja ne znam.
iavnom na5em Zivotu i uknjii,evnosti sve po malo umirale ideie, Znam, da 6e se kazati, da sam napisao pamflet, A nisam,
u prvom redu ideia narodna, patriotska,
premda mi ie bilo gdie5to te5ko ne p,isati satire.
Toliki su ljudi spoznali i napisali istinu: da poiedinca Znam, da 6e se i to re6i, da ie ovo ,obzora5kiu coup. No
<iovieka veZe s dovjedanstvomtek narod: tek po narodu pripa- 'obzora5i" najbolje znadu,kakav sam ja nobzora5u,
damo dovjedanstvu,To je cretinstvu smie5noi glupo; ono ne 6e
Ako tko misli na ,Vienaco, re6i 6u mu i ia, Sto mislim:
ni k dovjedanstvu,nego ravno k Skoljkama.
Neka ga opet u svoje ruke uzme ,Matica Hrvatska.. i povieri
Nitko ne bi na jadnu ovu djecu doma6e naSe il susjedne posebnomredakciinom odboru i dlanovimaga svoiim neka daie
svjetske mizefije Sledao drugadije, nefo s tufom i bolom, - da za p6 ciene, - i eto mu skoro 4-5 tisu6a predbrojnika, ._ ako
se nisu pojavila kao pokretadi i osnivadi,a u porno6 im priskoiili se i tu ne varam.
grobari s pratnjom. Znam napokon i to, da u kniiZevnosti moZe5 biti ne samo
Ne varajmo se! Bezideinost se, cretinstvo i kruhoborstvo u to+geschlagen, nego i * totgeschwie$en,Ni toga se ne boiim.
nas Siri; masa voli komediia5tvo ciganskoSiazvonca i kaljuZnih Jer bude li tako, svaki 6e orral ,"d.t
vapiti: Nurrquu* omnes
nakaza: maglovito frazerstvo, osjetno dra5kanje privladi izmo- hodie rnoriemurinulti!
iderut gradsku mladel. To ne mole, istina, na jedan put prodrieti
tr daroviti na5 i zdravi naro'd, Ali to ie sveiedno kugia,k nama Dr, Ant, Radi6.
une5ena,koia grobarima dolazi u dobar das, A mi smo maleni,
u gospodarstvu uni5teni, pa nas svaka rana trostruko boli,
Misle6i tako, pi'tamo se:
Je li ioS mogu6e, da oni hrvatski kniiZevnici, koii u ti5ini
duvaju tradiciie idealno{a hrvatskofa preporoda -.a fo5 ih ima
- svladaju ovu nakaznu aliiancu knjiZevnoga cretinstva s
grobarima?
Je li jo5 mogiu6e,da stari nasiooi prosvjetnih naSih ideala
podzim i zimu svojih dana okite samotvornim viencem, u kojem
bi se u svoj snazi i poletu misli na5lo sloZno sve, Sto ioS nije
klonulo pod teretom narodne na5e i politidke nesre6e?
Ho6emo li dopus'titi, da grobari na5i i dodirnu zabliu
bl
L-r-,.?
Llt
.E
v
o
,!4
a
+J
qg
l.r
F
t{
or{
.Fa
I
+,
G
-
A
,-)
'R
.{iE
ilnl--.
 35

Izvje5eetajnikovo
naredovito'n^";?,:lut'l;;;TaticeHrvatske"

A. KniiZevni rad,
I. a) U pro5loj 1902, Eo'd.izdala je "M. H.,, za. svoie dlanove
ovih devet kniiga:
1, Torni6 J. E,: Udovica, Prip. iz 18. v. (ZK 252-255).
2. Alaupovi6: Probrane pjesme. (ZK %6-257).
3. Vojnovid: Dubrovadka trilogija. (ZK 258-259J.
4. Bertilt Zenski udesi. Tri prip, (ZK ?60--2611.
5. pl. Mileti6; Pentalogiia: Hrvatski kraljevi. L (7f,<
262-265).
6. Milobar; Izabrana poglavlja iz nrar, gospodarstva L
(PK 2x).
7. DjevojaEki sviet. lzabrane prip. de5kih spisateliica, Pre-
veo i uvodom o kulturno,m radu de5ke obrazovane ilene popra-
tio S. Radi6. (SK 10).
8, Medini; Crtice iz hrvatske knjiZevnosti IiI, [Poviest hrv.
knjiZevnosti u Dalmaciii i Dubrovniku, I.)
9. pl, SiSie: Vojvoda Hrvoje Vukdi6 i njegovo doba.
Kao n,akladninu u
"KniiLnici za lclasidnu starinuu izdali smor
,,Zivol starih Grka., od K. Raca,
b) Od 63 radnje Sto su spomenute u pro,slo$odiSniemiz-
vie56u, preostaje ih io5te 19, koie bi ,Matica.. mogla ioS izdati,
i to 8 poudnih i tt zabavnih; ostalo je li izdano fod, lg02. ili
ie odklonjeno. To su o,ve r,adnje,i to poudne:
>Matice Hrvatske<, od' 1'. M{lobar: Izabrana poglavlja iz nar. Sospodarstva. II, sv.
Nopon'Lena: D r Antun Radi( bio ie tainik
'prosinco 191\1.do 6. Lipnja 1909. 2. Kudera: Valovi i zrake.
3. Kudera: Iz svieta Sibania,
4, Andri6: Crtice iz oslavonsken.i ,kaikavske< kniiiev-
nosti.
36
5. Musi6: Povjest' bizantijske knjiZevnosti.
5. Cihlar-Nehaiev: O Zivotu i radu Augusta Senoe,
7. Giura5in; Sisavci.
8. Klai6: Krdki knezovi Frankapani, II.
i zabavnet
9, Uievilt Novelice.
10, Tresi6 Pavidi6: Pjesme.
11, Seno,aM,: Exodus,
12. Tnthelka J,: Ne u horu.
13. Ks. Slndor-Gialski: Gjurgjica Agideva.
14. Ilirska antologija (izd, dra. M, Srepela).
15, Markovi6 F,: Karlo Dradki.
16. Isti: Benko Bot,
17. Diela V. Korajca (izd. M. Senoe),
18. Izabrane piesrneA. Kovadida, L, Vukeliia, obo'jiceTu-
ri6a, i J. Kamenara (izd. Jov, Hranilovi6a),
19, Nikoli6: Izabrane pjesme.
c) Osim ovih radnja stigle su o,dboruoM, H," od posliednje
skup5tine ove p,oudneradnje i nacrti radniat
2A. Bvdar d-r, F.: Reformaciia i reformatorska kniiZevnost
hrvatska.
21, Po\ite,o D.: Slike iz talijanske k'n'iiZevnosti,
22. Hetnz dr, A,: Biologija,
23, Begovie: Slike iz fuancezke knjiZevnosti.
24, Gavazzi dr, A.: Povjest znamenitih putovanja.
25, /Vlarkovi6 Rad. dr.t Diedia niefa.
?,6. Klal,6: Kralj Matija5 i nje$ovo do a,
27, Medini: Poviest hrv'knillevnosti u Dalmaciji i Dubrov-
niku IL sv.
28, Gundrum dr. F,: Put u EgiPat,
n. ,t , ,, KuZne bolesti,
30, Lozo'vlna dr, V.: Slike iz taliianske knjiZevnosti'
3 1 . Mandi6 dr, Mih,: Okupacija Herceg-Bosne g. 1878'
32. Radi6 Stiepan: Moderna kolonizaciia i Slaveni'
33. tl Skola i iivol,
34, 11 Karakteristika evropskih, osobito sla-
venskih naroda,
35. Moderna Zena na ZaPadu i u Slavena'
37
36, Radie Stjepan: Stari i novi gospodarski temelli Hrvata
i Slovenaca.
37. Laszow,ski E.; Hrvatske povjestne gradjevi,ne.
38, Surmin dr, Gj.: Hrvatski preporod.
t, sve{a 19 poudnih djela, od kojih ima posve Sotovih samo 5
j.
lbr. 20,24,25, 26,28, D|
Radnie zabavnoga sadrZaia stigle su odboru ove:
39. Bene5i6 dr. A.: Kraljevii Radovan (epos).
40, Ak5amovi6 Jos.: Pad Carigrada (epos).
4L Fogazzaro (preveo don Marko Yeiitl Daniel Cortis
IromJ
42. Prus B, (prev. Jos. Matica): StraZa (ro,m.),
43, Car Emin V,: Zimsko sunce (drama),
44. (Nepozn. pisac); Mladin i Pavka (p.ip.),
45. ,, ,, Kraljev'na Marifa Tvrtko,vna,
46. Nekrasov (preveo A. Haramba5ii): Komu je dobro u
Ruskoj (prip. u stih.).
47, SenoaM.: Ban Pavao,(drama).
Osim jedne sve su ove zabavne radnie po,sve{otove pre-
dane nM, H.".
Napokon stigla je ponuda i za "prevode klas'ikan,i to:
48. Platon; Dri,ava (prev, prof. M. Kuzmi6),
49, Aristotel: Politika (prievod od istoga).
Za {od. 1903. izdal 6e se od spomenutih proSle Sodine i
sada radnja sliede6e,koj,e se ve6 dotiskavaiu:
1. Ks, Sandor-Gjalski: Gjurgjica Agiieva,
2. Car E nin: Zimsko sunce,
3. Markovi6 dr, R, t Diedja njega (poud.),
Od ostalih radnja skoro 6e se dati u tisak:
4. Senoa M.: Ban Pavao.
5. Milo'bar: Izabrana poglavlja iz narodnoga gospodarstva
IL sv.
6. Kuderar Vatrovi i Zrake.
7, Helnzz Biologiia.
8. Nekrasov-Haramba5i6: Komu ie dobro u Ruskoj, - dok
za devetu kniigu nije odbor jo5 konadno odludio.
Kad se izdadu ova djela te po5to se odbije ono, Sto ie ko-
nadno odklonjeno,,s,torji,Matici Hrvatsko,,j. na sluZbu zabudute
{odine oko 15 poudnih i oko 10 zabavnih radnija, i to posve
38
Sotove i ve6 ,M,aticiu u rukama 2 poaEne (br. 28 i 29) i,3 za-
bavne (br, 10, 11,39); djelomice ili posve Sotovih radnja, koje
io5 nisu uMaticiu u rukama, ima 5 poudnih (br. 20,24, 32,37,
38) i 3 zabavne (9, 15, 16), a to ie vrlo malo,
II. a) ProSle 1902. god. izdavala ie H,.. na svoj tro5ak
"M.
i oVienac.., a uredjivali su Sa dlanovi knjiZ. odbo,ra >M. H,(
gg. dri. S. Bosanac i M, Senoa. Tro5kovi za ,rYieracu iznaSali
su za god. 1902.(ujedno s dugom za fod.1901.) ukupno 3O,7ZO.7|
K, Od toga ie do sada po izkaza blagaine oM. H,. izplatilat|.
blagajna 12.169.34K, a imade se io5 platiti duf od 6.788,90K.
Po zakljudhu zaiedn, odb. sjednice odrlane dne 5. prosinca
1902. predala je ,M, H,n izdavanje ,Viencau gg, Ljubomiru
Babi6u i dru, Milivoju DeZmanu na godinu dana uz podpo,ru
"M. H.u u iznosu od 8.000 (osam tisu6a) K, i lo uz posebni
uEovor, koii ie podpisan dne 10. prosinca 1902.
b) Osirn redovitih izda,njaza svoje Elanove izdavalaje ,M.
H,n tamo od 1882. god, i posebna djela za prodaju dlanovima i
kniilafima. O ovim izdanjima vodili su se posebni raduni, t. zv.
odruZtvene nakladnineu, i to ne ujedno, neSo za svaku vrstu
kniifa posebno. Tako je s vremenom naraslo,Sestrazlidnih na-
kladnina (I. Prievodi Srdkih i rimskih klasika. II, Knjilnica za
klasidnu starinu, III. Hrv. nar. pjesrne, IV. Prievodi novi|ih pjes-
nika, V. Hrvatske skladbe, VL Knjiznica za hrv. trgovce, a,
posebice kao VII, izdani su Macaulayevi odabrani essayi. Nomi-
nalni imetak svih ovih nakladnina iznaSaoie po pro5logodi5niim
radunima Kruna 22,960.69, a faktidni 10.360.69K. Razlika
izmediu nominalnoga i faktidnoSa imetka dolazi otuda, Sto ie
god, 1900. od ovoga imetka po,tro5eno za redovita izdantp K
12.600,kako ie to u svoie vrieme i izvie5teno. Budu6i da se ie
irnetak nahladnina tro5io za redovita izdanja, te su se ti
potrodci vodili kao dug prometne Slavnice, odludi,o je gospo-
darski odbor ,'M. H.o u sjednici od Z7.lipnja o. g., da se sav
imetak nakladnini priklopi prometnoj glavnici, ii koie 6e se
namirivati i tro'Skovi za posebnra izdanja. Time posebni raduni
za onakladninen prestaju. To je udinieno i obziro,m na to, Sto
,Vienac., niie drugo nefo iedna ,Matidina. nakladnina, radi
koie bi se prometna glavnica o M,H.. morala znatno za&fiiti.
c) Osim svojih redovitih izdania te nakladnina i oV,ienca.
pomoSla je j,ednomu knjiZevniku, koli
"M, H.,. po mo,giu6nostii
39
ie svoie djelo sAm izdaot to ie S'
prof, Drag, Franii, od koieSa
zakljudku od 30. travnja nabavila za 200 K 50 ko'
i" ,M," po
mada nie|ovih diela s nakanom, da to potazdieli medju dobre
ud,enike.
Odbor i,all, vrlo, Sto nije mo$ao u ovoj {ofini pomo6 $.
Dzelaleddinu Kurtu u izdavaniu nje$ovih uHrv. narodnih Zen-
skih pjesama (muslimskih)u, jer ako itko zasluZuje pomo6i od
,M, H,o, to je zaslul$e hrv, knjiZevnik u Bosni, Mediutim fe
odbor obe6ao g, Kurtu pomo6 za dtuqu $odinu.
Jednako Zali odbor, Sto ne bi bio moSao pomo6i ni g. Isi
Velikanovidu u. izdavanrluniepove "Svietske kniilnice", sve da
- pravi vapaj hrvatskogakniii'evnika -- i dos-
ie njegov vapaj
pio za koju odborsku siednicu prije ove skupStine, No nie5to
6e se za ovaj posao g, Velikanoviia Sto skorije morati udiniti,
IIL U proiloi Eodini udinila ie "M. H." nieBto i za umietnost,
kako ioi je to po pravilima i duZnost.
Tako je zakljudkom zaiednilke odborshe siednice od 6.
listopada 1902. nabavila za svotu od K 2,200 od vaiara R.
Valdeca poprsie biskupa i mecene Strosmaiera, koie evo krasi
ovu naSu dvoranu.
Od Zorc pl. Preradovileve, k6eri pok, nam slavlienoSa
pjesnika, nabavila je 17. listopada sliku
"M,u po zaklj, od
jorgovan., koja resi predsjednidku sobu, Slika stoii
"Cvatu6i
K 200.
Da se jedanput rie5i pitanje o diplomah za dlanove zaklad'
nike, radnike i dastnike, naruden je podavno (god. 1901,)nacrt
u slikara Ivekovi6a, te je u zajedn, odb, siedn. dne 29. stud, i
odobren i evo u obliku velike slike dogotovlien, a umietniku
izplatena nagrada od K 1000.- (iednu tisudu).
Napokon je odbonM. H,u po zaklj, od22,listopada po(no'
Aao €' Sre6ku Albini u izdavanju nje{ove opere uMaridono,i to
svotom od 200 K, A kao predia5nje, tako je odbor i pro5le fod,
porazdielio knjiga raznim moliteljima. U toj stvari obratilo se
na 'M' H,u i druZtvo hrv, krtliZevnika, naime za priporno6 u
osnivanju kniiZniea. Stvar 6e ovu trebati svakako postaviti na
stalne noge,
IV' Oko du5evne kniiievne orSarizacije ne radi se u nas
niSta' Pro5le godine imao sam dast izviestiti, da se je uMatica
Jlovenska< obratila na nasu oMaticu<. njekim predlogom o
40
nekol >ui,oj vezi< tzmedju obadvie ,Maticeo, Uprava nM, H,.,
koloj je ta stvar povjerena, dri,ala je i drii, da bi naiprije
trebalo poraditi o trloj vezi izmedju ,Matice Dalmatinskeu i
na5e, pa se je zalo obratila na dalmatinsku nadu p,osestrimu i
dobila od nje odgovor. Ne moZe se tajiti, da do'bre v,rlje ima
svuda u nas, i to je utje5ljivo; leZe ie samo na6i nadin, koiim bi
u ovoj nasliedjenoj razcjepkartosti do'Slodo jedirnstva,No da se
mnogo ne smiSlia,a tim i sama stvar dalje ne odgadia,bit ee
najbolje, da se o,badvjema,Maticam,an p,riob6i ono mnienje, po
koj.em b,i se ,n,atro,Sak svih t,riju ,Mati,ca. izdala s,vake godine
po iedna knjiga, nieke ruke almanak, u kojem bi bilo prinosa
od hrvatskih, hrvatsko-dalmatinskih i slovenskih knjiZevnika.
Tu bi knjigu dobili bezp'latno dlanovi svih triju ,,Matica..
B, Pripomo6i,
Pro5le i ove godine pomogla je
"M, H,* detvorici knji,i,ev-
nilra, dvojicl, llazbenika i dvjema udovicama novdanorn pripo-
mo6u, i to ukupnom svotom od K 1,660.-,
C, Sudielovanie u iavnom prosvietnom Zivotu.
U javnom p,rosvjetnom i,ivo,L'u sudjelovala je ,M, H,n u
radostnim i Zalostnim zgodama.
Tako je pozdravila na5e starce rodoljube dra. Dinka Vite-.
zi6a i mecenu Strosrnajera: p'rvo6iadestitav5i mu 80, rodjendan,
a druEloga poslav5i k proslavi doktorskoSa nieSova iubileja
svo6ia podpredsjednika Babi6a, ko'ii ie bio tumad >Matidineo
radosti i kod proslave 40-godi5niice rodoljubn,o,gai zasluZno6ia
na5e$a pjevadkoga druZtva
"Kolau.
Oso,bito je rado,stno sudjelovala ,,M, H,n u slavlju, Sto ga
ie zagrebadko rodoljubno gradjanstvo priredilo knjiZevniku i
"Matidinun radniku Viktoru Caru Erninu prigodom glumljenja
njegova
"Zimskoga sunca< u hrv, nar, kazalistu, koje 6e izaet
na svjetlo u lieto5njim izdaniima H," Rodoliubnomu slav-
"M,
lieniku pol<.azalaje H.n svoju rado,st viencem, Sto mu ga
"M.
ie na otvorenoi pozornici dala predati,
Zalostnu ie duZnost vr5ila H.u izranfiuli svoie saude5ie
"M.
nad ,smr6u velikoga eeha a starogia Elana zakladnika svoga
Ladislava Riegera, i sprovadjaiu6i do Sroba i vierrcirna im ga
kite6i zaslulne pokoiniker starca piesnika lliia5evi6a, a osobito
4t
mnogogodi5njegaodbornika svoga, Stono,ga pred koji dan sa-
hranismo, - Frana Folnegovi6a, d,iji je zvonki i vazda rodo-
ljubni glas do nedavna zvoarkoodzvanjao i u ovoj naSo,jdvorani.
Milim na5im i za rod zasluLnim pokojnicima hvala i slava!
(Slava!)
D, Darovi,
Vis, kr, hrv,-slav.-dalm, vlada doznadlla je ,lvI. H.o i ove
godine onu svotu od 3,000 K, Sto ju je vis, sabor kralj, Dalm,-
Hrv,-Slav. u proradun uvrstio,
Parnica o glasovitoj ostav5tini Babi6evoj, koja je
"Maticun
stajala toliko tisu6a forinti, napokon je - barem za ,'Maticuu
- svr5ena time, Sto je odbor oM. H," zakljudkom od 18. stud,
79A2.na uptit okru1no6iasuda u Sarajevu (od 13,/10, 1902. br.
5132) odgovorio da se odride svakoga nasljedstva,
Pok. Ivan Zovko, uditelj (f 3. oZuika 1900 g, u Mostaru)
ostavio je oporukom
"M. H,.. 6.000 K; no p,o,5tosu nasljednici
pobijali oporuku, povela se parnica, kod koje ie
"M, H,n zas'tu-
pao odvj, dr. N. Mandi6, te ju obaviestio',da je ',Maticin dosu-
djena svota od 2.000 K, koria n,arnsvo,ta nije jo5 izpla(,ena,
Pok, Seb, Riesel, i,upnik u St. Jankovcima, ostavio je ,,M"
H.. 200 K, pa smotu svotu i primili,
G, dr, Stjepan pl, Mileti6 u Zafrebu poklonio je od svoga.
honorara za T. dio pentalogije
"Hrvatski kraljevin svotu od 500
K kao prvi obrok z,aklade,koja se ima pod imenom plemenitoSa
darovnika (koii je i sav ostatak honorara razpoklanjao rodo-
ljubnim hrv'atskim druZtvimal osnovati.
' Po,k, zagrebadki
ljekarnik Antun Koegl (f 30,13,1903,)
ostavio je (oporukom od 15./4.t902.),,M. H,,, zapis od 10.000
K (deset tisuia K), i to nka,ozakladu za nagradjivanje diel6
hrvatskih pisacao, Svota od 10.0O0K vec je podignuta,
Pok, Fran Pevalerk(t I7.12.1903,)ostavio je,M, H.n (opo-
rutrrom od 2o.ll2. lg}2) 2,000 (dvie tisu6e K) ,kao zakladu
pod imenom ,rFra,nPevaleko,
karnatima koje neka se naflra-
diuju razni hrvatski piscin, - Svota joi nije podignuta.
Potr<,Karlo pl, Strudi6, zad. tr<anoniki Zupnik u Komletin-
.
crma, ostavio je H." svo,tu od 33.53 K (trideset i tri K 58 fl
kao zakladu pod "M.svoiim imenom. Zakladaima rasti, dok postigne
$lavnicu potrebitu, da se od kamata mogiurazpisati nagrade za
42
dfela, kojima ie se buditi narodni duh, ponos hrvatskoga naroda
i. drlave. -- Svota je pofignuta.
Napokon je poglavarstvo kr. slob. gl. grada Zagreba darc-
valo uM, H.u svih osam svezaka djela
"spomenici
grada
Zagreba.,,
Svim plemenitirn i rodoljubnim darovnicima hvala i slava!
(Slava!)
E, Rad u odborima.
Odbor je dri,ao od posljednie skupitine 21 Sto knjrt,-amiet-
nidku, Sto gospodarsku, Sto zajednilk:u sjednicu.
Od znatnijih zakljudaka treba spomenuti zakliuEak zajedn,
odb, sjednice od 6, listopada 1902., koiim se odo,brava ugovor,
Sto ga je uprava uz dva odbornika po ovlasti sklopila s kniigo-
veiom Bogomilom Sobanornza vezanie, ukoridivanje i odpremu
je toliko povoljniji, Sto je vezanie,
"Matidinihu kniiga, Ugovor
ukoridivanje, odprema i po5tarina staiala 1900. godine K,
11,996.62,a godine 1902.tza K. 3,522,25 manie.
U zajedn. odb. sjedn. 27, sielnja 1903. odludeno je, da se
za tiskanie ,Matidinihn kniiga sklopi ugovor s uDionidkom
tiskarom" u Zagrebu, Sto je i udinjeno dne 30. siednja 1903.
Ugovor ie nje5to povoljniii,
U pro5logod. 91. skup5tini naloZeno je upravi, da izhodi'
u toj skup5tini zakliudenu promienu pravila, Uprava je to i
udinila dne 31. srpnja lX)2,, te je vis. kr, hrv.-slav.-dalm,vlada
odpisom od 13. oiujka 19O3.zatralenu promjenu pravila potvr-
dila,
U istoj je skup5tini prepuiteno odboru, da rie5i pltanie,
imadu Ii se odbornicirna nagradjivati o,ciene prispielih knjiZ.
radnia. Odbor je to pitanje rieiio u z,ajedn.sjedn, dne 30. travnrla
1903. tako, da se imadu nagra'djivati, i to iznosom od 5% hono-
rara. - Imadu li se ociene dati na uvid piscu, Eije se djelo
ocienilo, toga pitanja niie joS odbor rieSio, U istoj odbor, sjednici
rieieno je i pitanje o korektorima. Poznato je naime, da su
tainiku bila na pomo6 dva korektora, svaki s pla6om od 1,200
K, U toi ie sjednici rie5ena stvar tako, da svaki odbornik oM.
H.u ima pravo tralili koje djelo na korekturu, i to uz nafradu
od 10 K po arku za pouEnu, a 8 K za zab, kniiLnicu (obadv'ie
korehture). Tim 6e se priStediti preko tisu6u K.
43
Napokon su u sjednicarna od 30. travnia, 7, svibnja i 11.
srpnia 1903, ocienjene dvie radnie, koje su se
natjecale 7a na'
aiadu iz zaklade Ivana Nep, $rofa DraSkovi6a, za Pod' I9O2',
i 1e; 'Naputci rnladoi majoin od dra, Radovana Mankovi,6a i
,Kralj Matija5 i nie$ovo do'ba" od prof. Vjekoslava Klai6a;
obadvie su radnje ocienienq tako, da zashtittiu na$radu, pa iu
je odbor obadviema i do'sudio, i to ,Naptrtcima mladoj maici"
'obzirom
na to, Sto upraktidnimu svojim sadrlaiem udovoliuie
vise zakladnici, dosudio je odbor na$radu u prvom redu, a
ostatak (buduii da ova radnia n'e obsiZe punih 15 araka, pa ioi
zato i ne pripada ciela na$radu), - a ostatak dakle "Kraliu
Matija5u i njegovo dobau, -- Ostale dvie radnie, koje su se
natiecale za druge nafrade, ili su odl<loniene, ili nisu ioS
ocieniene,
F. Promiene u upravi i odborima,
Pismom od 6. listopada t902, pololio je gosp. dr, Ivan
Hoi6 dast podpredsjednikakniii,.'umi. odbora oM, H," ponovno
u ruke odboru, kao Sto ju je u pro5logodi5niojglav. skupStini
bio ve6 poloZio u ruke samoi skupStini. Zaiednid'ki je odbor u
svojoj sfednici od 6. listopada I9A2, nerado i sa Zalo56umorao
primiti to pismo na znanje, te g, dr. Ivanu Hoi6u jednoglasnim
zakljudkom izrazio zahvalnost za mnogogiodiSnji njegov i uspje-
Sni rad u 'M, H.* prepu5taju6i pitanje o ostavci glavnoj skup-
Stini "M. H.", koju i sada moli da danainjim izborom tu stvar
rieSi.
Pismom od 29. studena 19O2,obaviestio je blagajnik nM,
H.o kr. rad. savjetnik g, Mate Stunkovi6 predsjednika ,M. H.o,
da mu njegovi poslovi ne dopuStajuobavliati i blagajnidke po-
slove 'M, H.". Odbor je iz zajedn svoje sjednice od 5. prosinca
1902,umolio g. savietnika, da odustane od svoje odluke, ali na
Zalost bez uspjeha. Budu6i da je uprava mislila, da 6e se ve6
u prvoj detvrti Sodine mo6i sazvati redovita glavna skup5tina,
nije predsjednilc na koncu Sodine pred same blagdane htio
sazivati izvanredne gl, skup5tine, i tako nije preostalo drugo,
ne$o da odbor u zaiedn, sjednici 20, prosinca 1902,izabere bla-
$ajni kuratora, i to kr, nadinienjera g. Jul, pl, Stanisavlievi6a,
koii je ujedno ovlasten, da si uzme za vodienie knjiga kniigo-
vodju, Sto ie i udinjeno,
44
Napokon je pismorn od 11. srpnja o. g, odbornik gospod
odbora €. dr, Ante Bauer, koji bi ove godine po odbornidkol
starosti imao odstupiti, favio odboru, da renuncira na ponovnom
izboru, Sto je odbor sa ZaloS6umorao primiti na znanje.
U smislu pravila izst'r.rpajuove godine iz giospod, odbora
SA. dr, AuSust Harambadi6 i dr. Ante Bauer; u knjii,.-umj. od-
boru najstariji je izborom samo gosp. prof. Vjenceslav Novak,
dok su g€. dr, St, Bosanac, dr. Oton Kudera i dr, Ante Radi6
izborom jednako stari, te je prema tomu morao medju njima
odluditi Z,drieb,koja 6e dvo,jica o,d,ove trojice izstupiti. Zdrieba-
nje je obavljeno u zajedn. odb. sjednice dne 11. srpnja o. 9.,
pa su izi,driebani €€. dr. B,osanaci dr, Radi6, te po tom iz knjil.-
urni. odbora izstupaju: gg. prof. Novak, dr. Bos,anaci dr, Radi6,
*
Napokon, kako nemamo blagajnika, neka mi bude, sl,
skup5tino, dopuSteno,da kaZem njekoliko riedi o tom, kako
sto,jimos gospodarstvom
"M, H.".
Po izkazima, Sto ih ditamo u svakogodi5njem izvje5taiu
,M. H,o, - god, 1895,.padabrojem dlanova
"M. H.,, podev$i od
prinosnika. Prvi put pokazuie
"Izvje56e" manji broj dlanova pri.
nosnika g. 1896., i to tek za kojih 30 dlan,ova; sliede6e godine
ve6 je broj podeseterostruden, t. j.dlanova je manje za 300, a
to znali dohodaka manje za lA00 for, Od onda pa do danas
nije se broj dlanova digao do one visine, na kojo,j je bio Sod,
1895.
No ako se poredi izkazani broj dlanova sa svotama, Stcr
su ih dlanovi prinosnici uplatili, dolazimo do jo5 nepovoljnijih
resultata, Tu vidimo, da su dlanovi dodu5e ubiljei,eni, ali da
dlanarine uplatili nisu. Poredimo li, kako rekoh, izkazani broj
dlanova s izkazanim uplatama dlanova prinosnika, vidjet 6emo,
da su u posl,jednfihdevet godina (1893.-1901,) uplate prema
broju dlanova u zaostatku za okruglih 25.000 K (todnije 24.9t17
K).
Govor ovih brojeva iz ,,Izvje56anna5ih giovori jasno, JoS
fe nekako i5lo, dok je kupac ditave zalihe knjiga (od g. 1871.
do 1895,) pet godina (1896,-1900,) odpla6ivao kupovninu, a
"Maticiu otuda pritjecala koja tisu6a; lakSe je bilo, dok su tu
bile i nakladnine. Ali su, kako sam spomenuo,.nakladnimeve6
god, 1900. preko polovice potro5ene, kupovnina ie izplatena,
45
a oVienaco potro5io i drugu manju polovicu nakladnina, i joS
mu niie bilo dosta'
Pita se sad: MoZe ii se uz sve to manji brol dlanova izda-
vati isti broj knji$a i jo5 k tomu "Vienac,,? Odito ie, da ne
moie, A smanji li se broi kniiga samo malo, smanjit 6e se broj
dlanova za Polovica!
Tu nema druge, neSo upeti sve sile, da se 'broj dianova
digne, To se moZe samo novom or$atizaciiom povierenika, a
to 6e i biti glavni posao novo$a blaSajnika,
Ovo drZim, da sam bio duZan kazati,, da se ne varamo,
jepM, H," ve6 kojih 6-7 Sodina ne stoji ni izdaleka onako
siajno kako Sto se obdenito misli, Neka natn ovo bude svima
Sirom domovine opomena, da se Sto dvr56e priljubimo svojoj
,Maticiu, koja ie ponos i dika svih nas i kod ku6e i pred svietom.
>K
Predsjednik pita: prima li sl. skup5tina ovo tajnidko izvieS6e na znanje,
na lto skupStinar g. dr. Fran Vrbani6 traZi, da ss 6 izvje56u povede razprava,
tc sam uzima ried, primaju6i izvje56e u cielosti na znanje, ali opaZa, ds u
izvjeS6u nema spomena o tom, je li uprava provela zakljudak proSlogodi5nje
glavne skup5tine o mirovini biviemu tajniku i blagajniku ,,M. II.< g. Ivanu
Kostrendi6u, te traZi o tom razja5njenje.
Tajrnik moli ried i izvje56uje:
Zakljtttak proSlogodi5nje gl, skup5trineSlasir
"Matica Hrvatskao u suSlasjusa svoiim zakljudkom stvo-
renim u glavnoj skupitini dne 2t, s,rpnja1901,i u tvrdom ode-
kivanju, da 6e vis. kr, hrv.-slav,-dalm, zem, viada prihva6enu
promjenu >Matidinih" pravila potvrditi, zakliuluiet Gosp, Ivanu
Kostrendi6u,koii je neprekidno dvadeset i pet godina uspjeSno
djelovao u oMaticio kao tajnik i kao blaSajnik njezin, dozvoliuie
se iz dohodaka ,JVlaticeHrvatske. za njeSov veliki i poZrtvovni
rad tedajem 25 godina doZivotna godi5nja mirovina u izn,osu
od jedne hiljade Sest stotina irruna (1600 K) iz dohodaka ,Ma-
tice Hrvatskeo.
"Poziva se uprava 'Matice Hrvatskeo, da kod vis, vlade
izhodi Sto skoriju potvrdu prihvaiene promjene pravilau.
Uprava je - izvjesiuje tajnik - ovomu pozivu Sl, skup-
Stine udovoljila, te potvrdu promjene pravila izhodila, a na
provedbu zakljudka o sarnoj mirovini nitl. je uprava bila pozva-
na' niti ie odbor smio rieiiti pitanja, koja je sama
S1,skupStina
ostavila nerie5en^ima,premda su joj bila predloi,ena, Priedlof
46 47

na ime, iz kojega je potekao gornji zaklffi,ak, imao je pred

zadnjom alinejom (rPoziva se uprava. , ,.) joS ovai umetak: Izviescetajnikovo
uOva imovina ima se osigurati na ,Matidinojn k:uli, a iz- na redovitoi Slavnoi shupitini "Matice Hrvatske.
pla6ivati u mjes'ednim anticipativnim obroci,ma od sliede6ega 16. listopada 1904.
prvo$a onoga mieseca, koji bude sliedio iza dana, kada vis.
A. Kniiievni rad,
vlada netorn zahljudenu promjenu pravila potvrdi<,
L Za !od. t903, izdala je ,M, H,o ovih devet knjiga:
A zadnja alineja imala je ovaj svr5etak;
,te da za vrieme od 1, veljad,e 1902. do onopia dana, kad t , (217') Sandor-Gj alski : Qurgiica Agi6eva. P rip. (ZK 266-2681.
6e se S, Ivanu Kostrendidu u tedaj staviti zakljudena mirovina 2. (218) Car Emin Vihtor: Zimsko sunce, Slika iz istarrskoga
od 1600 K, u ime naglrade na izplatu doznaEi onai iznos, koji za Livd.a. u 4 dina, (ZK 269-270).
to doba razmjerno odglovara ovoj mirovini". 3, (219) Senoa Milan: Ban Pavao. Hist. drama u 5 dina (8 slika),
No Slavna skupStina niie prihvatila ni onogia umetka o (zK 271-272),
osiguraniu mirovine i roku izplativania, ni ,onogia svrSetka o 4 . (220) Tresi6 Pavidi'6 A.; Valovi i misli duvstava. Pjesme. (ZK
nagradi, jer je predlaSad (g. dr, Fran Vrbani6) iza razprave a 273-.275,1
tom od svega toSa odustao. 5. (221) Mitrobar Fran dr.; Izabrana poglavlja iz narodno€a €o-
Skup5tinar g. dr. Fran Vrbanj6 stavlja na to, poito su o stvari govorili
spodarstva, IL sv. (PK 28,)
skup5tinari: g. dr. M. DeZman (da se o cieloj stvari rnoZe meritorno razprav- 6. {222) KtEera Oton dr,: Valovi i zrake, (PK29)
ljati tek sada, po5to su pravila potvrdjena, budu6i da stvar sada drugadije 7 . (223) Orszeszkowa E,: Izabrane pripoviesti. Sv, II, Prev. L
stoji, te bi gdjetko, tko je prije bio za mirovinu, imao sada razloga, da bude Velikanovi6, (SK 11.)
proti njoj; iztite, da broj dlanova uM. i{.o pada ve6 poslie god. 1895., a ne -
8, (224) Itarkovi6 pl. dr. Radovan: Djedja njeSa, Upute mladoi
kako je uztvrdio g. dr. Vrbani6 - tek sada i radi toga, Sto se ovako postupa
s g. Kostrendicem), g. prof. Pinter i g. dr. Harambasic (da ih nije bilo u
majci,
sjednici, kad je odbor.ovu stvar odludio prepustiti rie3enju g.. skupStine; a da 9. (2251Klaie Vi,: Slike iz slavenske poviesti,
su bili, bili bi za to, da se mirovina doznadi), g. dr. Gruber (boji se, moZe U II, Sve ove knjige tiskane su u 12.500primjeraka te sadr-
promjena pravila djelovati natrag), Babie-Gjalski (odgovara g. Gruberu: da lavaju zaiedno 138.25 araka razliEne velidine (46.25 form, Zab"
je zakljudak o mirovini stvoren pod uvjetom, da pravila budu potvrdjena) knj,,31.25 form, Slav,krrj,, !2 ar, form, Poviesti, 48.75 form.
ovaj priedlog:
Poud, kni,) ili sve (reducirano) u form. Zab. knj. 160,73 araka
>Mirovina dozvoljena gosp. Kostrendi6u tr glavnoj skup5tini )Matice
Hrvatske< dne 13. VII. 1902. ima se iz d'ohodaka >Matice< podeti izpla6ivati
papira (s makulaturorn i bez omota, koji stoii kruna 866,50) u
podev5i od 1. kolovoza 1903.< teLini od8.@9.23 kg i u vriednosti od K 17.198.-', i to po-
No s obzirom na to, Sto je rnirovina dozvoljena 13. VII. 1902., a promjena jedince;
pravila potvrdjena kasnije (odpisom od 13. oZujka 1903.), pristaje predlagad
br. 217 14,50 K 1.001.90
I K 1.015.
na to, da se priedlog ovako stilizuje:
>Budu6i .da je vis. vlada odpisorn od 13. .ozujka 1908. potvrdila pr,omjenu ,, 218 7.50 K 566,10I kg 7,683.98 K 525.-
pravila >Matic.e Hrvatskeo, to se mirovina dozvoljena . . .o i t. d. (kao gore). ,, 2t9 10.- K 6e5.- | K 4.610,39 K 700,-
Skup5tinar g. Zv. N. Bjelovuii6 predlaZe: >da se g. Kostren6i6u dade ,, 220 14.25 K 987.30J K 997,5A
jeda,n honorar za uviek za njegovo 25-god. djelovanje mjesto stanovite go-
di5nje penzije s obzirom, Sto >Matica Hrv.< slabo stoji i Sto nema niti fondova
,, nl 23.25 K 2.65L79"
\ kg 13.125,58K 1.760.-
dovoljnih za izdavanje znanstvenih filoz. djela. Taj honorar neka go.spodarski
,, n2 2s.50 K 2.010.74| K 7.87s.35 K r.990.-
odbor s obzirom na financijalno svoje stanje odredi.< r Broj u zagrad.i jest
. redni broj knjige u redovitim Eodi5njim izdanjima
Predsjednik stavlja na glasovanje priedlog te ustanovljuje i proglasuje, ttM. H.(,
da je priedlog g. Vrbani6a ve6inom glasova primljen.
t Kg po
K 0.60; razlika, koja izlazi iz raduna po kg (1?.1?8 K), a iznasa.
Priedlog g. Bjelovuti6a po tom odpada.
K 56'96, dolazi od tuda, ito je za tu svotu prekoraEen potrosak makulatutre.
Predsje.dnik na to ponovno pita skupBtinu, prima li tajniEko izvjeB6e 3 Pla6eno po
drugom cjeniku (viSe za K ?48.40),
na zranje, te progla,Suje, da prlrna.
48 49
223 2A.- K 1.454.42 kg 5.399.67 K 72A,- t6, (7La) Bj. KoS6evi6:Pu5kinova smrt, Drama.
225 1t.25 K 821,35 K 3,239,80 K 770.- 17, (7tb) t, t, Zlatna Mara, Drama.
kg 2,400.- 13. (73) E, Kumidi6: Poslovi. Drama u 4 Eina.
,, 224 12.- K g43.20 K t.47'2.46K 924,- 19. (75) [Nepoz,n,pisac]: Alibeg eengi6 i Biserka. Ro,mant. ep,
ar, t38.25 K 11.131,80 K 17.254,96'K 9,397.5A iz nrusl. Ziv, (Natj,edaj za, l9}4.l
Ukupno K 37.784.26 20, {76) [Nepozn, pisac]: Nevina ilrtva. prip, (Natj, za I9M,)
k tomu; 21, (77) E, Kurnidi6: Jelkin bosiliak, prio,
prekovremena r a d n j a K s3.31 22. (78) Dr. F, Budar; Hrvatska protestantska knjilevnost u
omot (papir) K 866,50 vrieme reformaeije,
korektu're K 943.50 Ostale su radnje odklonjene, a o njekojima od ovih nije
kli5eii (Kudera) joS stvorena konadna odluka,
K 1,857,68
uvez K 4.438.6A Medju spomenutim radnjama 3 su poudne i 19 zabavnih,
- Od rkp, spomenutih pro5le godine tiskani su
ukoridivanje (za povjerenike) K 2.293.96 za god.inu
odprema'iostatro K 1,858.06 1904.,otrl:
-red,095B7 1. (226) Trnski lvan; Iz slavenske rodbine, pjesme. (prievodi,)
Sveukupno
, . (2K276-277.)
IIL od rukopisA, spornenutih na pro5logodiSnjojskup5tini, 2. (227) To,mi6 J. E.t Veronika Desinidka, Hist, trag, u 4 dina,
ima oM, H." jo5 ove;
{zK 278-279.)
1, (I2') Ivan Lepu5i6:
"Propast bosanskogakraljevstva. u de- 3. (228) Katalini6 Jeretov R,; S moie lire, pjesme. (ZK 2BO-
set pjevanja. 28r,)
2. (20) Adalbert Kuzmanovi6:Zulumd,ar.Drama iz bosanskoga 4 . (2D) Car Emin V.: Usahlovretro.Prip, (ZK 2BA-284j
i,ivola u 3 dina. 5. (230) SenoaM,: Exodus, Prip,
3, (26) Dr, Ante Bene5i6; Kraljevil Radovan, Romant, ep, u VK2E5--ZB6j
6 . (231) Turgenev L: Izabrane pripoviesti, Sv, V.: Oci i djeca.
devet pjevanja, Prev. M. Divkovid. (SK 12.)
4 . (28) Josip Ak5amovi6: Pad Carigrada, 7 , (232) Dukat Vl.: Slike 'iz enllezke knjiZevnosti. (SK Z,)
5, (35) [Nepozn, pisac]: Mladin i Pavka, (Prip. od 25 pis, str,) R (233) Radi6 Sti,,
Mod"rna kolonizacija i Slaveni (pK 30,)
6. (38) Ivan LepuSi6:Kraljevna Marija Trtkova, 9. (234) Kuhad Fr. Ks.: Vatroslav Lisinski i niegovo doba. IL
t . (40) Nekr,asov: Tko do ro iiv'itt Rusiii' Prev. A, Hararnba5id,
izdanje,
8, (a3) Dr, Fran Gund,rum: KuZne bolesti, Ove su ljeto5njeknjige ve6 sve dotiskane,pa 6e se koncem
9 , (44) ,, ,t ,, Morje put,ovanj'eu Egipat. ovoga mjesecamo6i raza5iljati,
1 0 , (65) Aristofanes: Zabe, Prev, Sti, Figuri6, IV. Od rtrrp,nagradjeni su ovi:
Lt. (66) Iv, Y,azovt Kazalarska carica. Roman, Prev, Dr, Fr, 1, Viktor Car Em,in: oUsahlo vrelou
nagradom iz zaklade Du_
Gundru,m, Sana Kotura za {od, lW'2-3, sa K g00,-, (Sjedn, lA.
12. (67) Sofokles: Edip kr,alj, Prev. D, Fabris, oZujka 1904.)
13. (68a) Jos, Selak; Liednik, Drama, 2. Adalbert Kuzrnanouitlt, ,rZalum6air<<
nagradom iz z,aklade Ye-
14, [68b) ,, ,t Kruha, kruha! Drama, ber-Tkaldevi6eve za pod,.1g01, sa K g00.- , (Sjedn, 17.
15, {70} Turgienev:Dim, Prev. M, Divkovii. svibnja 1904.)
3 , a) Stjepan Radid: oModerna kolonizacija
1 Odpremniku i Slavenio polovi-
K 650.-; sandurci s okovom K 905.20, ostalo K 302.86. To- com nagrade iz zakl.I. N. grofa Dra5kovi6a za god, 1903
varni listovi nisu ovdje uradunarri).
2 Br. rkp. u nOdevidniku rukopisA<, u iznosu od K 1,058.18,(Sjedn. 15. svibnja lg}4)
50
b) Vjekoslav Klai6: nHrvatsko kraljevstvo za vladanja kra-
lfeva Jagelovidau polovicom nagrade iz zakl. L N, grofa
Dra5kovida za god, 1903, u iznosu od K 1,058,18,
Nagradjene rkp. pod 1. i 3a) izdat 6e,M. H,o u god, 1904.t
rkp. djelo pod 3b) podastro je pisac posle nagradjenja ,Matici.,
tiskano, a za ono pod 2. odludit 6e odbor, kada 6e se izdati.
Djela za natjedaje ocjenjivali su i prijatelii 'M, FI,n izvan
,Maticen, i to gg.: dr, D. Borani6, prof. dr. Jiredek u Bedu, M.
Kreii6, dr, M. Kri3tof i prof. Mildetid u VaraZdinu, za Ito im
badi'arelena velika hvala.
Prema tomu ima "M, H,u u pripremi Sto Sotovih, 5to por;u-
dienih preko 30 radnja, i to 8 poudnih i 23 zabavne,
V. Osim ovih gotovih radnja, koje se nalaze u oMaticen,
ponudjene su (o'sim ornih,Sto su spomenute pro5le godine) "M,
H,n ove radnje:
1, Marakovid N,: a) Slike i.z Livolinjstva, b) Naie domate ii-
votinje,
2. Klai6, i Krambergerz Saljivih pripoviesii< s tvodom
"Zbirka
o komusu,
3. Mickiewiczz ,rlzabranepjesme. u prievgdu L Velikanoviia.
4, Belovi6-BernadzikowskaJelica; Naro,dna ornamentika i na'
rodne no5nie,
5, Lunadek Vl,: hrvatskoj umjetnostio,
"O
6 Si5i6 F,: Herceg-Bosnai turska carevina od i820 -1878.
7, Horvat dr, R,: Hrvati i Turci.
8, ee5ka antologija, (Izd, J, Milakovi6a,)
9, Kumidi6 E: Zadudjeni svatovi,
O njekim od ovih ponuda nije se jo5 moglo rczpravliati
u odboru,
VL Od izdanih u ove tri godine (1902-t904.) radnia bile
su pretiskane 2 posve, a 5 dielomicel u cielosti je pretiskana
Gfalskoga "GjurSjica Agi6eva" i Kuhadev ul.isinski i niegovo
dobao; dielomice su pretiskane troie sabrane piesme (Alaupo-
vi6, Tresi6, Katalini6-Jeretov); Berti6evi "Zenski udesi" i Klai-
6eve uSlike iz slavenske povjesti", No u svakoj od ovih knjiga
ima i novih stvari, koje je uM, H.,. prvi put objelodanila,
Od 26 djela izd.anih u posljednje tri godine bila su tri prie-
voda ("Djevojadki svieto iz de5koga,Pripoviesti E' Orzeszkowe
iz poljskoga i TurSenevljevi i djeca" iz rusko'ga.)
"Oci
VIL Osim tro5ka i brige za godi5nia svoia izdania imala ie
51
,,M, H,o u prosloi $odini brige i.troska s oViencem"',koii ie,
kako ie u pro5lo$odi5nioj skup5tini izvie5teno, predan ma izda-
vanje i urediivanie Eg, Li, Babieu i dru. M. DeZrnanu uz godi-
iniu subvenciiu od K 8,000,
eim se je godina 1903, podela primicati kraiu, podelo se u
odboru oM, H,,, na novo razpravliati o "Viencu<, P& katr<oje
u god, 1902, drlano mno$o siednica, koje su bile posve izpu-
njene razpravama o ,Viencuo, tako ie bilo i prema koncu Sod,
!903,, a i u Sod, 1904', tako da se moZe kazati, da le razptave
ve6 pune tri Sodine izpuniaiu ve6im dielorn siednice odbora
'Matice Hrvatske",
Poslie drugih razprava u siednicama dne 3. i 23' listopada
1903. iznio je sjednici dne 6. studeno$a 1903. odb' prof. Klai6
sliede6ipriedlo$:
Hrvatska", izkustvom pro5lih godina uvierenanda
"Matica
joj niie mogu6e ,Vienac" spasiti, odluduje svaku daliu brigu
oko ,Vienca. obustaviti i posvetiti svu svoju brigu redovitim
svojim izdaniima, po kojima je postala velika u narodu',.
Taj je priedlog i prihvaden.
Poslie ponovnih dtrgih,rczpral'a u god. 1904, iznio je odb.
prof, Klai6 u sjednici dne 3, listopada o, S, sliede6i priedlog:
oS novom godinorn 1905, Matica podinje uz viSe knjiga
sa ukupno 80 araka izdavati i mjesednu revlju, ,Visnas", koja
6e obusezati 48-50 araka (4 arka svaki mjesec). Ovu 6e reviju
dobivati svi dlanovi "Maticeo zaiedno s ostalim knji€ama pri-
godom obie expedicife knjiSa. Koji bi od ilanova Matice htio,
da mu se revija svaki mjesec posebice Salje, imade to sam
prijaviti; te
a) utemeljitelj mora poslati k tomu 1 krunu za po5tarinu,
a oni utemeliilelji, koii upla6uju, jo5 i naredni obrok,
b) a dlan prinosnik dlanarinu od 6 krrrna unapred i k tomu
jednu krunu po5tarine,
Tko to ne udini, dobit 6e sav ,Vienac,. bro5iran zajedno
s ostalim knjigama prigodom ob6e expediciie.
Reviziju izdaje i uredjuje (kao nomirralni urednik fungira
podpredsjednikknjiZevnogaodbora ili ma koji dlan, koga odbor
izabere) odbor oMatice.., koji za to nema posebne plale ni
nagrade,ali se odredjuje pla6at al za ditanje i o"jenu rukopisa;
b) za obavljanje tiskarske korekture; c) za prinose felietonu ili
ustku; d) za nabavu i opis ilustracija.
52
U ob6e mora svaki rad.svakoga odbornika oko ,Viencan
biti pla6en.
Smjer i pravac rcvije ima biti eklektidan. Nema se ogra-
nidavati sloboda misli i nauke - ali sve, Sto se u niu prima,
ima se odlikovati najpristofnijim oblikom i dostojnim nadinom
pfikazivanja, Polemike su absolutno izkljudene, Osim piesama,
romana i pripoviesti -- Sto viSe pouke i to Sto viSe dobrih re-
lerata iz stranih literatura.
Sasvim ie naravno, da revija ima biti or{an Matidinog od-
bora, ko'ji 6e u njemu sao,b6ivati svofe glavnije razpraxe, za-
kliuike, a i intencije u p,ogle'dunapredka literattrre i literata.
Oglase ne smije "Vienac" nikako primati, van strogo knii-
ievnih i umjetnidkih.
Ocjene stranih pojava literarnih i umjetnidkih imadu biti
Sto stroZe - osobito treba iztaknuti, ako bi u njima bilo Sto na
u5trb na5emu narodnomu razvitku,
Doma6e produkte treba ocjenjivati s najve6om benevolen-
ciiom - radostno izticati sve, Sto je u njima dobro, ne zaSutiv6i
ni ono, Sto ne valia (ali obzirno), Absolutno nevaliale doma6e
stvari ne treba ni objavljivati, pak ih Sutniom ve6 osuditi,
Odbor ima beziznimno svake subote od 6-8 jour-fixe,
koji se prema potrebi pretvara u siednicu, Na tim jour-fixima
obavlia se redakcija "Vienca", U reviiu pi5e svatko pod pod-
punim svoiim imenom, bez anonima ili pseudonima, i svatko
odgovara pred sudom i iavno5duza onol Sto napiSe,u
Ovai je priedlog u 6ilavnom prihva6en, a da se urede po-
iedinosti, izabran je za to pododbor od tri lica (prof, Klai6, dr,
Bosanac i dr. Deiman uz predsjedniha i tafnika "M, H,n), koji
nije pred zaied.. odbor iznio konkretnogia priedloga, ne$o je
odbor lzmed|u detiri priedloga prihvatio sliede6i priedlog odb,
prof, Klai6a (na ime, da'"M. H,u podevSi god 1904, izd.aie)t
obsegom od osam araka za'
"Dvomjesednik neilustrovan
bavne knjilnice uz naplatu od godisnje dvie krune za zasebnu
ekspediciiu i po5tarinu. Ako se do 15, siednia odazove 10.000
dlanovan pretvorit 6e se list u mjesednik, Za redovne ediciie
Matidine imade se u svakom sludaju pridri,ati sto araka za-
bavne knjiZnice."
U tom ie stadiiu danas pitanie ,Vienca. u ,M, H.,,'
VIIL Sto se tide pro{rama kniilevno{a rada oM. H-o za
buduinost, to je odito, da taj rad u velike zavisi ba5 o rie-
53
Senju ovogla pitania o oViencuo, ili u obde o izdavaniu perio-
didkoga dasopisa,koii bi donosio manje stvari i u koii bi moglo
pisati mnogio pisaca, dok u iednokratne SodiSnie ediciie moL,e
pisati samo devet pisaca svake godine, Da budu6i kniiZevni
rad ,M. H,o ,zavisi u velike od rie5enia tofa pitania, u tom
je sloi,an sav odbor H,u, Mnienja se razilaze samo u tom,
"M,
ito jedni misle, da se dosadanji nadin iz:davanja ne smije
znatno, ili pade ni malo mieniati, dok druSi baS u tom mie-
njanju vide odludni korah napried u interesu hrvatske knji-
Zevnosti,
S obzirom na ovo druSo mnienie treba svakako izpraviti
iednu veliku bludniu. Njekoii naime, koji u iavnosti zagovaraju
misao, da ,M, H." mjesto godi5njih 9 svojih knjiga izdaje re-
viju, misle, da "Matica" tro6ak za hniige podrniruie stalnim
svojim dohodcirna, pade d,a velik dio t'ih dohodaka priklapa
svake godine temelinoj glavnici. ,U tom smislu mogli smo bai
ovih dana ditati u novinama i ovo:
"U duhu vidim zabnmtta lica rnatidinih odbornika, koji,
vjerni tradicionalnoi financiialnoi politici ,M, H.u misle, da se
ne smiiu udaljiti od dosada5nje prakse, po koioi se veliki dio
matidinih prihoda rno,rzrsv&ke godine prikliuditi matidinof glav-
nici, i to ba5 u gotovorn novcu<.
I kad bi bilo ovako, doista bi barem s financijalnoga gle-
di5ta bilo svejedno, izdaje li nM. H," godiSnie knjige, ili mie-
sednu reviju, Ali tomu niie tako. eisti stalni dohodci ,M. H,,,
iznaiaju (bez podpore vis, sabora i bez nestalne prodaie kniifa]
oko 12,000 K. a izdatci na upravu (bez ku6e) i na kniiZevna
izdanja iznaiaju 60 do 70,000 K. Dakle preko a/s izd.ataka po-
krivaju dlanovi prinosnici, pa o tom prosto nema ni govora, da
bi
"M, H," bilo koji, a kamo li "veliki diou svojih prihoda pri-
kliudivala, i to svake godine, temeljnoj glavnici, Temeljnoj
se glavnici prikljuduiu po pravilima darovi iznad 100 for. i
uplate dl. utemeljitelia. A uplate se ilanova utemeljitelia ima-
du priklapati glavnici ne samo po pravilima, ne{o prosto po
naravi stvari, jer od kuda bi oMatica.. davala utemeliiteliima
do njihove smrrti knji,ge badava, ako ne iz te,meline
{lavnice,
Sto ie dl, utemeljitelji stvori5e za sebe?l
, Glavno dakle vrelo oMatidiniho prihoda - to su uplate
dl. prinosnika ili druSim riedima: srrakogodiSniaprodaia kniiga.
Kad bi i revija nasla toliko predplatnika, t.
1. Lupr"a'(okruglo
54
8%*g tisu6a), onda bi se naravski i ona :tzplatila, No u tom
i leli jezEta pitanja s financijalne strane: Bi li 'M. H,,, izda-
vajuli reviju bez godi5njih kniigd, ili s neznatnim broiern knjiga
na5la onoliko dl, prinosnika, koliko ih ima u ovo posljedniih
15 godina,
IX, Priedloge, Sto ih ie o knjiZevnom radu iznio u pro5lo-
Eodi5nioi skup5tini g, N, Zv, Bjelovudi6, razpravio je i odklo-
nio odbor u sjednici dne 11. siednia 1904,
Preditavke "DruZtva hrv, kniilevnika'. o stalnoi podpori
pudkim knjiZnicama i o reformi u izdavanju kniitevnih diela
povjerio fe odbor na proudavanjeposebnomupododboru u sjed-
nici dne 16. rujna 1904.
B. Pripomo6i i preduimovi.
Na pripom oli kniikevnicima i niihovim udovicama te knii'
i,evnim radovima, pa na manje darove izdala je "M, H,o u pro-
sloj godini poslie skupStine K 420.-, a u ovoj $odini K 2.780.40
prekoradiv5i time u proradunu za Sod',1904, predvidienu svotu
za K 1,780,40,Na predujmove ie izdano od pro5le skupStine
K 3,100,-, a odradieno je predujmova K 3.4E7,50.
C, Sudielovanie u iavnom i prosvietnom Zivotu,
L U sjednici dne 9, listopada 1903, odludio je odbor na
poziv ,rodb:ora2a odhri6e spomenika A, Stardeviduo, da odb,
dr. Haramba5i6 u ime "M, H." poloZi na spomenik A, Starde'
vi6a vienac s napisom: ,,Perovodji Matice ilirske - Matica
Hrvatskau, Sto je i udinjeno, a odbor to primio na znanje s po-
klikom: "Slavalo
II. U siedn, dne 4, veliale o, S. izviestio ie predsiednik "M,
H,u, da ie meceni biskupu Strosmaieru destitao 90-ti rodiendan,
ito je odbor primio na znanie s poklikorn: ,,Zivio Strosmaierln
ru, U sjedn, dne 22' oLuika o' $, odludio ie odbor na pozlv
imperatorske akademiie naukd u Petrofradu, da "M, H." po-
Salje svoga delegata na kon$res slavistd u Petro$radu, Medju-
tim jerimperatorska akademiia obaviestila ,,M, H.", da se kon-
gres ne 6e obdrZavati radi politidt{ih prilika, naime radi rata'
W, U sjedn, dne t7, svibnja 1904. izviestio ie predsjednik'
da je dao poloZtti vienas na odar preminulo$ podpredsjednika
nM. H.o:Evgeniia KumiEi6a te pozvao i gg. odbornike "M' H'"1
55
da sudieluju kod sprovoda, Odbor to prima na znanje i klide
pokoiniku; "Slava!"
V, U sjedn, dne 16, rujna o, g, izviestio je predsiednik, da
ie nad srnrdu srbskofa piesnika Zmaia Jovana Jovanoviia izra-
zio su1ul posestrimi "Matici Srbskoio i umolio pjesnika Jovana
Hranilovi6a, da zastupa naSu "Maticu" kod sprovoda, Odbor ie
to primio na znanje s poklikom: "Slava Zmaju!"
VI. U istoj sfednici izviestio je predslednik, da je mrtvo
tielo pok. velikoga dobrotvora "M. H,o, Sidona Brki6a, po
oporudnoi njegovoj odredbi preneseno iz BeEa na vjedni podi-
nak u S,isak,kod dega je od strane ,M. H.n sudjelovao niezin
tajnik i blaSainik, a uprava ie dan prienosa objavila novinama
i ob6instvu posebnom Zalobnicom, Odbor ie to primio na znanje
s poklikom: "Slava uMatidinu< dobrotvoru Sidonu Brki6u!" -
Uprava se je osim toga postarala, da doznade Sto vi5e o Livotu
destitoga pokojnika, koii ie ditav svoi imetak u iznosu od
120,000K oporudno zapisao Hrvatskoiu. U tom ie
"Matici
upravi i5la na ruku sestra pokoinikova, plemenita gospodia Ida
udova lVimbergerica, koja ie "Matici Hrvatskoj" darovala i
fotoSrafiju pokojnikovu, pa ioj se ,,M. H." i ovdje za sve lo za-
hvaljuje. Po niezinom ie pripoviedaniu sastavio tajnik 2v ,'Ma'
tidin" arkiv prilidnu sliku o Livotu na5ega dobrotvora, eestiti
je pokojnik, koji se rodio u Sisku, polazio Skolu u Petrinji, a
poslije u 5t, Gradcu i iznd,iou Bedu merkantilnu Skolu. Kao
16-godi5nii mladi6 do5ao u Trst u glasovitu ku6u veletrlca
Opoi6angdie ie ostao do god. 1852,God, 1859,dobio ie mjesto u
Bedu najprije kao prokurista tvrdke Despini6, onda miesto ko-
respondenta kod veletrtca Vladislava, Tu je 12 godina (1862 do
1874) Livio zaiedno s otcem, s bratom i sa sestrom, sada5niom
$ospodjom ud, Vimbergericom, Kad ie VJadislav propao, po-
zvao je Brki6a u Sisak stari Kotur i predloZio mu, neka u za-
iednici s njegovim sinorn Vasom Ko,turorn preuzme Vladislav'
ljevu trgovinu suknom, Sto je Brki6 i udinio i vodio taj posao
do $od, 1833. ili 1884, Poslie toga imao
ie Brki6 u Bedu komi-
sijonski posao sve do god, 1901, lli tg\z. i radio naivi5e s Bo-
snom i Srbijom te i svoiu korespondenciju vodio najvi5e 6iri-
rrcom' a dakako najvi5e se i druZio s nadim liudima iz onih
lrraieva, te su
Sa mnoSi drZali,Srbinom.
je Brki6 osobito volio gudbu na guslama, i to ve6
. -Pokojni
ocl djetinjstva, Udio se muzici u Petrinji,
a onda u St, Gradcu,
56
pa u Trstu kod uditelja {lazbe Hellera, a u Bedu kod pro,f.
Hiiuslera, u Bedu je musicirao s pjevadem prokuristom Die-
richorn i s gospodjicom Kauz v. Eulenthal iz petrinj,e, koia je u.
Bedu polazila konservatorij, Umro je dne 4, studenoSa 19O4.t
Bedu (Fl'eischmarkt t4) u 68, godini, Nad otv,oren,ornrakom u
Sisku, a nad tri liesa, od kojih ie u jednorn letalo mrtvo tieio
Sidona Brki6a, u druga dva grobni'ostatci njegova otca, koji je
tom zgodorn takodjer prene.en izBeEa u Sisak, i grobni ostatci
majke naSe6ladobrotvora, izrekao je prigodom prienosa rnrtvoga
mu tielau Sisak dne22.lipnja o. g. tajnik,M. H.* ove riedi:
"Gospodje!Gospodo!
Riedko se deSava, da bisrno se na tuZnom ovome mjestu
mogli i radovati. A mi to danas moZemo, jer - da se posluZim
riedima svetih knjiga na5ih - jer sin, za kojeSa mi5ljasmo, da
je izSubljen, nadje se i p,ovrati maici rodjenoj, majci dornovini,
narodul povrati se, istina, rnrtav, ali sa ieljom u izm,orenom
srcu, koia 6e Livieti, dok bude srdaca, sa Zeljorn, koja je ovje-
kovje6ena riedima pjesnikovim:
U tvom polju daj mu giroba,
Tvojim cvie6em grob mu kiti.
Ne dodjoh, da ga hvalim pustim riedima - koje se reku i
pr,olaze- i"r ga hvale njegovi dini; nego dodjoh, da mu se u
irne
"Matice Hrvatsken zahvalim, No kad bih ga htio hvaliti,
imao bih Eime. Matro bi bitro, da kalemt Skroman hrvatski
trgovac Ziveli gotovo neopaZemu tudiini sjetio se pred smrt na-
roda ,s\roEai namro ,mu znatni imetark. Za pok. Sidona Brki6a
moZe se vi5e kazati. On je i opet jedan, koji je svojim Zivotom
oborio - ako to treba obarati - krivo i jo5 dvrsto ukorienieno
mi5lfenje, da dovjedje i Sradjanske vrline trebaju bilo kakvoSa
patenta, Ono malo, Sto znam,o iz njegova Ziv,ola, podaje nam
toliko, da si moZemo stvoriti podpunu sliku njegova bi6a.
Stihovi, Sto ste ih vi Si5dani s fanu6em u srcu ditali na
grobu majke nje$ove, sviedode njeinu njegovu sinovsku ljubav,
koja je po'svjedodi,oi time. Sto je zai,ell.o,da podiva vj,elno tz
maiku svoiu.
Gusle njegove glasovite, koie su nau do smrti bile got,ovo
jedina zabava,i uiitak, svjedode, da je pokojnik bio umjetnik
od Boga, koii blaSo zemslcotede tr'udc,rni mukorm,a pjeva sarno
onda, lcad rnu dtrSapjeva, - da Sa i,el1amine; bio je sve bez
57
boSodaniji od nrrnog'ihonih, $1s 5 rli$rlounom
cliplome umjetni'k
hrie svietom prodavaiu6i nau'denounde6e za zemsko bla(o.
A din nje,sov p,redsrnrtmri,koiinr je narodru zapisao plod
svoje rnuke, pokantje dovieka u isti da's i prosvie6ena i rodo'
liuba. evr'sto mora da ie bi,lo uvierenje pokoinikovo o koristi
prosvjete, kad se je odludio, da znatni svoi imetak daruie pro-
- u dana5nje doba, kad sva,tko lako i rado
svieti naroda svoSa
kamo li ne bi svoju muku' A Sto ie pokoj,nik
trosi i tudiu, a
ostavio svoj imetak svomu hrvatskomu narodu, dao je time z.a
svoje rodoljublje pravu svjedodbu;ovakvih nam'svi,edodanstva
i treba u doba patentovanih rod,oljuba, koiirna patenat daje
jevtino javno mnienje'
Blago nama Hrvatima, gospodje i gospodo, Sto se u na,s
ndiaiu i ovaki ljudi, Mi smo maleni, s mno{ih strana okruZeni
velikim prosvie6enim narodirna, koji nam sve malo po malo
premamljuju tolike na5e sinove, a kolike su ve6 premarnili, ko,ji
su se posve izgubil,i! Do5lo je, dini se, doba, te na,Simljudima
vi5e ne imponuje toliko sjajna, bogata, prosviedenai sa svega
to,Sa ponosna tudjina. Zato kanren, Sto 6e leZati na ovome
humku pok, Brki6a, koji se je povratio dornu i narodu mrtav,
neka doziva sve otudjene Hrvate, da podju njeSovim tragom,
dok su -- i,ivi.
Sidone Brki6u, dobrotvore naro,da i oMatice Hrvatsken!
Iz sjajnoga cesarskoga Beda eto' te s dragim o'tcem uz n{rlu
nrajku u rodnoj materi zemlji. - Meka ti bila i laka! _\ ,Ma-
tica Hrvatskan, kao velika na5a Mati, koju si ti uz rodienu
svoju majku do smrti i na smrti u srcu n,osio. - ona ti na
moja usta obe6aje, da 6e pomo6u plodova tvo{a truda, Sto sr
joj ga ndmro, gajiti osobito o,ne o,sjedaje,koji su tebe uEinili
takim dovjekom, da 6e te s da56u spominjati ditav hrvatski
narod, za koji si na samrti posvjed,odio,da je tvoj, a za sebe,
da si doista njeSov,
Sidone Brki6u, podivaj u miru! eastan ti spomen, hvala ti
,
i slavalo -
..
VIII. ,Ma6ica Serbska. u Budy5inu pozvala je na5u ,Ma-
ticu< na slavu po,sve6enjauserbrkolu
Doma* u Budy5inu. Odbor
le taj poziv u sjednici dne 16. rujna odluiino, budu6i da na
-na
ialost ne moZe poslati
svoga delegata, da se ,ill,a6ici Serbskoju
plsm_enodestita,
Sto je uprava i u6inila,
VIII. Posredno je ,M. H,.. sudjelovala i kod nedavne
iugr:-
58
slavenske izloibe u Biogradu ustupiv5i dragovoljno svoj'e po-
prsje biskupa Strosmaiera za tu izloZbu,
D, Darovi,
Vis, hrv,-slav,-dalm, zem, vlada izplatila je i ove godine
ju je vis, sabor
"Matici Hrvatsko,j" svotu od 3.000,- K, St'o
u proradun uvrstio, Vis, sab,orui vis, vladi budi izretena velika
hvala!
Pok. Sid,onBrki6, trgo,vac u Bedu, o kojem je malo prije
bilo spomena,po,stavioje ,oporukomsvojom 'od27, srpnja 1903,
,Maticu Hrvatsku ,, univerzalnim ba5tinikorn ditavoga sv'oga
irnetka, koji izna5a K tt9.193,25,pod uvietom, da pokoinikova
sestra gdja Ida ud, W:imbergiericai njezina kti uZivaiu za, cie'
loga svoga i,ivata rentu od toga irnetka. Le$all, Sto ih uM. H,o
ima izplatiti, iznaiaju (bez gusala, koje su takodier sadrZane u
gornjoj svoti od K 119.193,35, a procienienesu K 4,000)K 7,500.
Imetak se sastoji od vriednostnih papira i od dvie dobre traZ-
bine u iznosu od nje5to pretrro2,000K,
Dne 1, velja(,e 1904,u VaraZclinu preminuli $radjanin Ivan
Nepomuk Petrovi6 zapisao je "M, H,n svotu od K 2.000,koia ie
ve6 podignuta, Hvala mu i slava!
Koliko je ,M, H,.. zapisao pok, Zupnik u Vele5evcu Sti,
Terihaf, o tome joSte nije "M. H,u obavieitena, Jednako nam
nije poznato, je lt provedena ostavinska r'a,zpravaiza pok Gjmre
Kundeka.
U proStrogod.skupStini spomenuta cstavina pok, uditelja
Ivana Zovke u Mo,staru, podi,gnuta ie u izn'osu od K. l'79't'40
(odbiv5i pristojbu i odvjetnidki honorar) i ul,oZenakao p'osebna
,rzaklada Ivana Zovker,. eestitoga pokoinika ima'o s'anr sre6u
lidno poznavati, a dosta sam s niim i ob6io, pa mo$u re6i,
da takove pojave plemen5tine i p'ose noga tideaLizma pored
njeSa ne poznadoh. Zaslul,Lobi, rnislim, da se mukotrpni njeSov
iivof, njeSovi snovi i zami5liaji za srelu, slavu i svako dobro
hrvatskoga naroda, - da se to opiSe, neka {a upozna cieli
narod, Ja mu ovdie ne rno$u dru$o, ne$o da mu u ime uM' H'"
u tuzi zai,elim lak podinak izmudenomu tielu u onom herce$o'
vinsko,m kamenu, a plemen5tini nje$ovoj haran qpomen i naslie-
dovanje, dok n'as bude HrvatA,
59
E. Rad i promiene u odboru,
Odbor je od proSle skupitine driao 4 gospodarske,5 knji-
i,evnlh i 15 skupnih, ukupno 24 sjedntce.
Novim di. radnicima. priznao je predsjednik lz privolu knj.
o,dboragg, StjepanaRadi6a [9. listopada 1903,),Martina Lovren-
Cevi6a,dra, Frana Milob,ara i dra, Danu Grubera (3, listopada
r9a4.).
U siednici dne 4. veljade 1904.priobtio je predsjednik, da
odb. dr. Stj, pl. Mileti6 radi pretere6enosti po,slovim.aizstupa
iz odbora,
U smislu S-a 18, draZtv, pravila izstupaju o. g. kao naj-
stariji odb, prol dr, Kudera iz kni.-umj., a podpredsi, Li, Babii
i Jul. pl. Stan,isavljevil iz gospodarskog ,odbora; o'd lrolice iz-
borom jednakih u knj,-umj, odboru izZdri,ebanasu u sjednici dne
16. rujna odb. prof, Klai6 i pro'f, Kuha6, Od odb. zamjenika
izstup,adr. M, Senoa,
PoSto je tajnik proditao izvjeBie, upita predsjednik, prima li skupStina
tajnikovo izvje56e na znanje, na ito skup3tinar g. dr. Milan Ogrizovi6 pita
tajnika: Sto je s rnolbom njekolicine knjiZevnika, koji su pred nekoliko dana
urnolili, da budu progla5eni dlanovima radnicima >Matice Hrvatske<. Po5to
je predsjednik odgovorio na to pitanje, da mu je spomenuta prijava prekasno
stigla, prima rskupStina predsjednikov odgovor na znanje.
Skup5tinar g. Nikoia Kolar traZi ried, te po5to mu ju predsjednik dade,
g o v o r i o b s i r n o o k n j i g a m a , S b o i h j e > M . H . < u g o d . 1 0 9 3 .i z d a l a , t e i h s v e
o s u d j u j e i n e o d o b r a v a k n j i Z e v n o g a r a d a o d b o r o v a u g o d . 1 9 0 3 .- P r e d s j e d n i k
obe6aje g. Kolaru, da 6e iznesene prigovore d,ati odboru na pretres. - Na
to je skup5tina na upit predsjednikov primila tajrnikovo izvje56e na znanje.
T\ .1
rrllog.
Uprava-
"Matice Hrvat'skeu drL:i za svoju duZnostnda sve
prifatelje ,Matice Hrvatsken. a osobito dlanove radnike i" ute-
meljitelje njezine, koji su jedini po pravilima zvani i ovla5teni
odludivati nMatidinimo udesoim,ovd.i" obaviesti o njekim po{a-
vama, koje se tidu uMatice Hrvatske.,.
ie pojava ton 5to je njekolicina knjli,evnika, ve6im
qr]-elommladjih,
nezadovoljna s progiramomi radom'sada5njega
i uprave ,,M. H.n Tomu ."oy"*., nezadovoljstvudadoie
ldl:t"
Knltisvnigi odu5ka i izraiaja i resoluciiom, koiu dalie priob-
6ujemo, Ta je resolucij,astvorena
na sastanku u prostorijama
>uruZtva hrvatskih
knjiZevnika,< u Zagrebu dne 4, studeno{a

60
1904,,na kojem fe S. dr. Branimir YiznevLivadi6 proditao na-
zodnim knjiZevnicima ob5irnu studiju s uKnjiZevnosti i niezinim
ciljevimao pobijaiu6i r,azore predsferinika ,M. H'o izredene u
ovogodi5njoj gl. skupStirnri,Studiia je ta u njeku ruku obrazla-
ganje sp,o'menuteresolucije, Uprava "M, H." Zali, Sto ioj niie
bilo mogu6e, da ovdje obielodani i tu studiiu,' no ditaoci 6e
ia.madnorazabrati, o Eem se radi, i iz studije S. prof. dra. Stje-
pana Bosanca, ko'iu dalje d,onaSarn'o u cielosti,
Druga je po,iava izstup dvojice odbornika, dvoiice odb'
zamjenika, te gospodarsko$apodpredsjednika iz odbora uM, H,"
i njihova izjava, koju takodier dalie prio,biuierno. Na tu je
izjava, kao Sto i na kniilevnidtrru resoluciiu odgovorio odbor
,M, H," dviema izjavama,
Uprava ,M. H.* ne kani se o'vdie upu5tati ni u kakvo Pro-
sudjivanje teoriji bilo iedrre, bilo druSe studiie o zada6i knji-
Zevnosti, niti na osnovu to$a izre1i bilo kakvu boiazan za
,,M, H,* Naprotiv je aprava "M, H,u uvjerena, da su ove raz-
prave znak kniiZevnidkoSa Livota i zanimanja te da moSu
hrvatskoi kni'izi, a p'o tom i "Maticiu biti sarno na korist, i ako
-- sude6i po dispoziciji u odboru 't izvan njeg. u uprotivnitdkorn"
toboZe taboru - rTtotZekazati, da stvar nije po$rabljena na
pravome miestu, ier ie $ovor predsjednikov bio samo najbliZi
po"od resoluciji knjiZevnikd, te misli u njem nanizane ne bi u
drugim prilikama ni iz daleka mogle razdseliti hrvatskih knii-
zeviika u dva tabora, To je odito ve6 po tom, Sto su resoluciju
po,dpisalai dvaknj,izevnika, kojirna ,M, H.u u ovoj $odini izdaie
radnje, a odbor uM. H.n niie valfda u $odinu dana tako silno
promienio svofih nazara o kniiZevnosti, da bi ovoi dvojici poslie
ovogod,i5njegapredsiednikova Sovo'ra uMatidina" uvratau bila
o"uttor"rr.*. N"5" je durboko tvjerenie, da iaza izmedju svih
onih hrvatskih kniiZevnika, koii su resoluciju podpisali, i 'Mati-
dinao od.bora u ob6e nema' a jo5 snr,odublie uviereni o tom' da
zlovoilji njekolicine hrvatskih knjiZevnika nisu poglavili razlo$
1 Uprava je B. dru Vrzneru svoju nakanu' da u ovom
>iM. H.<<priobdila
podpunije
>Izvjeitaju< obielodani i njegovu studiju, samo da iitaoci bud'u Sto
u.pu6eni u cielu stvar. No g. Vizner pristar'o je na to samo pod uvjetom' cia
se tiska i njegov odgovor na studiju g. dra. Bosanca' Ali kako taj odgovor
nosi ve6 prilidno i biljeg osobnostr, nije se uprava >M. H.< mogla
odluEiti
g' dra' Viznera'
na to. da ga ovdje obielodami, pa je ta!<o izostala i studija
prernda je ve6 bida sloZeta.
6l
nikakvi specijalno knjiZevnidki i runjetnostn'i nazori, a najmanje
nazort danaSniegapredsjednika oM, H..
Sto se tide drugih Lrzroka, koji su tzazvali resoluciju knii-
i,evnikd, to nije ovdje mjesto, d,a se ,o tor-n razpravtia. Dosta ie
podsjetiti samo na neke dinienice, kojih nitko ne 6e i ne mode
iliekatl Da i ne sp,ominiemo ob6e pojave: anta{onizma mediu
,mladiman i ,stariman, koje€a je bilo svagda i svafdje, te ko'ji
nife ni5ta druSo ne6io'naravski razvoi, kojernu se svaki ptiiateli
napredka moie samo radovati, dosta je trpozoriti na ob6u na5u
narodnu neda6u, koja radia danas nezadovoljstvom i prigo-
vorom na svakom polju javno$a nastoiania, pu dakako i na
knjlievnom, A onda treba drZaLina meti tolike oso'bnepromjene
u ,M, H,n, koje nisu rno'fle ostati bez odraza u "Maticiu ni
izvan nje. Napokon ie pitanje o ,Viencu.. ili o izdavanju bilo
kakvoga povremenoga lista najvi5e tzburl<alo i iavno nrnienje i
poremetilo mir i red u ,Maticin sarnoj, i to tim viiSe,Sto nema-
fu6i knjiievnrici svojega lista izpunjaiv stupce d'rugih no'vina
-
onako, kako se takve novine izpuryaiu. No ni o tom pitanju ne
kanimo ovdje razpravlj'at,i,ve6 pr,iznavaju6ipotrebu knjiZevnoga
lista naglasujemo,da ,Maticin nije duZnost starati se za takav
list, osobito poslie toga, Sto je na "Vienac<, izdala preko 40,000K
i podigla ga od 450 predplatnika na 1.200. Sto se posebice tide
zahtjeva: da bi oM. H.u irnala izdavat'i \ist za sve dlanove bez-
platno, a ukinuti posve ili stegnuti na 2-3 kniilice godi5nja
svoja izdania, to upozorujemo na bludniu iztaknutu u ovoSo-
di5njem tajnidkom izvje5taju o tom pitanju i otvo'reno izjavllu-
jerno, da bi se tirme po na5em mi5ljenju uzdrmali temelji, na
ko'iima je ,M. I-L" postala ono, Sto jest, Drmati tim temeljima
ne usudjuje se ni dana5nii odbor nri uprava ,M, H.o; a tko irna
tu smionost, neka za to zalraZi od skup5tine mandat i preuzme
odgo,vornost,
je jedina stvar, radi koje je u odboru
- I ovo "M, H." d,o6lo
cto prietroma.Niie o tom bilo govora, da se umladjimau zatvore
vrata
"M, H,", ali ie bilo govora o tom: da se uM, H.u ne pre-
pusti u ruke ,o,nima,koji su spremni, da ponu5eone temelje, na
kojima ,,M. H.., ve,, bhza 30 godina poiiva, te za volju perio-
didkoEnulistu ukinu
SodiSnja izdanja, Je li, odbo,r uM. H,o bra-
ne6i dosada5nji nadin
izdavanja knjiign udinio pravo, o tom 6e
suditi Slavna skupStina,
Izuzev5i ovu doista pogibeljnu y4 ,,Malicu" - kakva je
62
bila do sada - pojavu - sve su ostale opreke tako neznatne,
da ih ima i mole biti i u safiro,modboru H." Zato uprava
"M.
nM. H,u apeluje ovim u suSlasju s Slovoro,msvoga predsjed-
nika na sve hrvatske knj,iieunike bez razlike knjiZevnoSa
smjera i Skole, neka :im briga za hrvatsku knjigu bude prva,
Upravi ,M, H,", koja je napokon prva zvana, da se stara za
godi5nja izdanja ,Matidinan, - njoj nije toliko do srnjerova i
SkolA,koliko do dobrih knjiga, bile one kojefa im drago smjera,
samo da su tu i da podju u nar,od. Svatko, tko rnotri, Sto se
oko nas dogadja, mora priznati, da tudja knjiga upravo pop av-
ljuje naSe knj'ii,arc d domove na5e inteiigencije, dok privatni
nakladnici razturaiu u Sire slojeve neriedko najlo5iju vrst
knjigd desto uz visoke ciene, Je li u ovakim priiikama promi5-
lieno la6ati se idega, Sto bi ,mogllozaustaviti dosada5nleSirenje
hrvatske kniige iz
"Matice Hrvatsken, to prepu5tamo sudu
svakoga razborito{a prijatelja prosvjete i naroda, Ako se ove
neprilike dadu ukloniti, moZe ih ukioniti sa,moiaka narodna
knjl,i,evna organlzacija, kakva je olvl. H,u Samo takva jaka
organizacija mo6i 6e s vremenom uspje5nostati na put Sireniu
tudje knjige podavajuci hrvatskoj inteligenciji onon Sto joi
danas daje tudja knjiga. Danas toga >M, H,u jo5 ne molel jer joj
je preda briga za 12,000 vjernih svojih 6lanova, nego za koiu
tisu6u ravnoduine inteligencije. I to je upravo orlo, na Sto _je
predsiednik uM. H." u ovogo,dLir5nje,m svorjemgovoru htio da
upozorit neka se piSe za naro'd,t, j, tako, da nam knjiga nadje
ditalaca.
Napokon lreba driat ,ru r*ri i to, da se danomice mnoii
broj hrvatske inteligencije,koia traZ,ieksistencijuna knjiZevnom
polju. Upraya priznaje, da nzvoj hrvatske knjige
"IvL H." rado
ne ide jednakim korakom s rnnoZenjem knjiZevnih rad,nika, te
da knjiie'rni radnici rnoraju Lraiiti zarade kod novina, a novine
ne rnogiuzaposliti svih njihovih sposobnosti, Od,atle se i ra'dia
ne sarno zlovolia" u knjiZevniki, nego i to, da dnevne novine
neriedko razpravljaju pitanja, koja u njih ne spadaju, Tako se
samo moZe protumaditi dudna pojava, da je gotovo ditavo no-
vinstvo uzelo sebi ',Maticuu kao za niSan, te ne prolazi d.an, a
da se tko o nju ne zadiene. Odatle uporni zahtiev, da "M. H."
ima izd,avati povremeni dasopis, No da se ne vra6amo na pi-
tanje, jeli to mogu6e, upozorujemo na to,, da 6e nMa-
"Maticiu
tica. mo6i tornu zahtjevu to manje udovolj,irti,Sto 6e manie biti
63
za niu simpatije i novinstva i kniiZevnik6..Zato uprava "M, H,o
apehle ovim i na. ,sve rodoliubne hrvatske novine mole6i ih,
da ovo naie razmatranje ozbiljno prosutle, Kritika je dobra i
potrebna; no kritika, koja radia ravnodu5nost, antipatiju i
o{orlenje na narod,ne instituciie, niie dobra,
Na koncu molimo sve priiatelje prosvjete Sirom domovine,
osobito svoje povierenike, da drie1i sve ovo na umu uznasloie,
da se ljeto5nie oMatidine" kniige Sto prije posve razpalaiu, iet
je to i za moralni i za materiialni napredak na5e "Matice" upravo
nuZdnoisamo onda, bude li moralna i materiialna sna$a "Mati-
dinao od godine do godine ve6a, moii 6e se razloZno pomi5liat,i
na to, da 'Maticao udovolji i'onim potrebama hrvatske kniilev-
nosti i njezinih kniiievnikq kojima do sada nije mo$la udo-
voljiti, kao Sto je u druSu ruku mnogiimaudovoliila,
Uprava "Matice Hrvatske",
Rezolucijahrva$kih knjiZevnika.
>Potpisani hrvatski knjiZevnici polazeci sa stanovista, da nMatica Hrvat-
ska< kao narodna institu,cija i svojina titavoga naroda rnora da bude vjernim
ogledalom ukupnoga savremenog duievnog Zivota, a ne popri5te samo iedne
knjiZevne struje, otklaniaju jednostrsnu izjavu gospodina predsjednika >Ma-
tiee Hravtske( kao protivnu shva6anju pravjh rodoljubnih duZnosti i slobode
umjetnidkog stvaranja kod sviju kulturnih naroda naSega vremena<.
Vladimir Borotha, Viktor Badaii6, Josip Bach, Miian Begovie, dr. Cihlar Mil.
Nehajev, Viktor Car Emin, dr. Drag. Domjani6, dr. M. DeZman lvanov, Gudei
Vladimir, Gjalski Ksaver Sandor, Hrdi6 Fran, M. Juri6, Kozarac Josip,
Iiatalini6 Rikard Jeretov, Kisi6 Vjnko, Kosor Josip, dr. Ivan Krnic, Lisidar
IVato, Leskovar Janko, dr. Branimir V. Livadi6, BoZo Lovri6, VIad. Luna-
e€k, Mildinovi6 Adela, Mildinovi6 Andrija, dr. Stjepan Miletit, Nikoli6 Mi-
hovil, Nazor Vladimir, dr. Ogrizovi6 Milan, Petar Petrovi6 (Srbin), Pasari6
Josip, Pogadie Milka, Iva Rod, dr. Gjuro Surmin, dr. Arthur Schneider, dr.
1'r'esi6 A. Pavidi6, Tuci6 Srgjan, dr. Tartaglia Ivo, Vojnovid Ivo, dr. Vidri6
Vl., Vukeli6 Zvonimir, Vavra Nina, Arse'n wenzelides.
Naknadno su se pridruZili resoluciji (koliko srno mogli saznati) g. VIa-
dimir JelovSek,
ealja zofka Jelovsekova.
lziava odborniki i odb, zamienika ,'M, H..
>S razloga, sto je na posljednjoj odborskoj sjednici >Matice Hrvatske<
stvoren zakljudak,
da 6e se izdavati od nove godine >Vienac< uz predplatu -
a
-ne,
kako je glasio prvi zakljubak odbora >Matice Hrvatske<, predloZen i
odobren na posljednjoj
glavnoj skupstini, za sve druZtvene dlanove;
 65
64
Prema tome nema odbor ,Matice Hrvatskeu ni'Sta odkla-
s razloga, Sto je na posljednjoj odborskoj sjednici govor pred,sjednika
>Matice Hrvatske< komentiran i pooStren govorima odbornika pr.of. Vj. nlatt od iziav6' svoEia predsjednika, a najmanje SlaVnu lezu
Klai6a i prof. dr. St. Bosanca, prihva6ern od odbora kao program Matidina nie{ova Eiovoraod 16. listopada o, 9,, koiorn ie kritidki osvietlio
rada i budu6eg >Vienca(; nastranosti bilo koje knririZevnestnuje. Isto tako ne snurtra odbor
s razloga, Sto je odbor usvojio jednostranu izjavu podpredsjednika knji_
uM, H," taf govor nienna predsiednika protivnim shva6aniu
zevnog ,odbora, kojom se zatvaraju vrata mladjim knjiZevnicima, te jg to,
odbiv5i 8 mladjih knjiZevnika, i dinom dokazao,
pravih rodoliubnih duZnosti, nego Sa &2i aljevom najrodolju-
drZe podpisani odbornici >Matice Hrvatske(, d.a im u danainjem odboru biviie duZnosti, po kojoi kniiZevnik morra dak i stezati neogra-
nema mjesta, nidenu slobdu umjetnidkoga stvaranja, ako to rodoljubna dlrl-
Podpjsavsi rezoluciju hrvatskih knjiZevnika, stvorenu na njihovom sa- nost imperativno trali. Misle6i, i rcdefii tako drZi odbor uM, H,n,
stanku dne 4. studenoga 1904., do5li su u opreku sa predsjednikom >Matice da 'se sastaje s leZnjarna svih kulturnih nar,oda na5eSa vremena,
Hrvatske< i njegovim programom, te-p,ovlaie konsekvencije, Sto javljaju
.,'ama kao predsjedniku >Matice Hrvatske<. a osobito s teZnjom hrvatskoSa naroda, i<oji se je nasitio bez-
Dr. Milivoj DeZrnan, Josip pasari6, Dr. Gjuro Surmin,
plodnih eksperimenata i koiemu ie io5 uviek prva duZnost, da
Dr. Milan
Ogrizovi6<. svoie narodno bi6e uzdrii te pod vidom kozmopolitizma ne uto-
Gosp. Ljub. Babi6 (Ksaver Sandor Gjalski) poslao je ovu izjavu >Matici ne u moru tudiinstva.
Hrvatskoj <:
>Slavnom odboru >Matice Hrvatskeo u Zagrebu. Javljam, ds izstupan Iz sjednice zaieddlkoga od,bora uMatice Hrvatskeu, dr-
iz odbora, polaZud dast gospod. podpredsjednika. Tom prigodom neka mi Lane dne 19. studenoSa 1904.
bude i kao mnogo,godi5njem odborniku i ka.o knjiZevnom suradniku dozvo-
Prof, Vjekoslav Klai6, Dr. Ante Radi6,
I,ieno izre6i nadu i zelju, da nasa >Matica< bude uviek i uviek matica naseg
podpredsiednik. perovodia i tainik.
narodnog i kulturnog nastojanja - na5e narodne zada6e, da drZirno visoko
bi,riak napretka i cjvilizaciie". IL Nije ist,ina, da je ovogod'iSnioi glavnof skup5tini predloZen
zakljui,ak odbora ,rM, H.o, da ee H.u izdavali
"M. "Vienac.<
za sve dlanove, nego je istina, d,a je u skup5tini izvie5teno, u
kojem stadiju u odboru uM. H,u pita.nje o ,,Viencuu; skupstina
Izjave odbora uMatice Hrvatskeu. ie cieli izvjeiLaj primila na znanje, pa dakako i to izvie5r6e o
na resoluciiu kniiievnika i iziava dvoiice odborniha i dvoiice ,Viencuu, no p,o tom se ne maie kazati, da je time 'avleilfaj
postao skup5tirnrskirnzakljudkom: da to bude, trebalo i. dt
odb. zamienika
"M, H," se taj izvje5taj iznese kao priedlo€ i da se o niem glasuje, a
L Odbor oMatice Hrvatskeu polazeti sa stadali5tadruitve- toga nije bilo.
nih prravila, koja kalu, da je
"Mati,ci Hrvatskojn zadala uiiriti Nije istina, da ie odbor ,M, H.u ovogod,i5nii ,komentiran
koristne nauke, na koliko ne spad,aiuna stro,lio znanstvenr.ri
pudku kn-jigu, te unapredjivati hrvatsku liepu knjiguu, drLi, ta- i poo5tren< llovor predsjednika uM. H,u bilo u kojoi siednici
prihvatio kao proSram ,Mati6ino{a< ,rad,a, Predsiednikov su
kodjer, da je uMatica Hrvatska< narodna institucija i svojina 6i-
govor poiedini odbornici u siednicama komentirali, ali odbor
tavoga naroda, ali nipo5to ne dri;i, da ,M. H,. mora biti
"vierno nrije o tom stvarao nikalrovih za]yctiuEa]ra,
ogledalo uku,pnoga€avremenoga duSevno$aZivotan, a najmanie
ogledalo du5evno,gaZivata neodredjeno,6la rnaroda,,nego,bududi Nije istina, da je odbor usvoiio iziavupodpredsjednika kniiZ,
,.
da joi je po prayilima zada,iom unapredj,ivatihrvatsku liepu knLji- od.bora' koiom se zatvarajru vrata ,rmladjimu knjiZevnicima, jer
gu, dinila je, dini i dinit 6e tobez obzfuana ikakve struje, te se
1"k"-: iziave nije u odboru ni bilo; po tom niie i,stina ni to, da
drZi i drLal 6e s,eu tom govo,ra sada5nieSasvogia predsj,edurika le,odbor usvojenje le izjave ri dinom dokazao odbivSi osam mla-
od 13. srpnja 1902., gdleno kate: olth kniiZevnika, jer prvo: odbor
"Matirca Hrvatskau 6e prinrati q,rh
nije imao prilike,odbiti 8 mla-
i izd,avatl beletristidlce radove bez abzira na Sko,le, ako samo budu6i da medju onina, o irojima se tu radi,
inade odgovaraiu umjetnidkim zahtievima<. tma i-kniiievnika,
stariirih; a drugo: odbor nti. u obde odbio osam knjiZevniha
66
nego s,amo'5est,1i to gSl dra, Artura Schneridera,dra. Drragutina
pl. Domjani6a, dra. Ivana Krnica, Janrka lblera, dra, B,ranka
Yizner-Livadila i Zvonimira pl. Vukeli6a. Zaito je knjiZevno-
umjetnidki odbor
"Matice Hrvatske" ovu Se,storicuodbio, ne
m,oZe skupni odbor ,Matice Hrvatskeu ustanoviti, jer je pla-
sovanje bilo tajno, te za nj ne odgovara zajednidki odbor, nego
pojedini odbornik knjiZevno-umjetnidkogaodbo,ra svojoj savje-
sti, No nije ne'mogute, da je na pojedine odbornike djelovalo i
to, Sto su radnje odbijenih kompetenatabile vrlo nepovolj,no
ocjenjrivaneu raznim novinama, o,sobitou ZnaEajmo
"Obzorun.
ie u ostalom, Sto se vidt iz broja predanih oza. i uproti" glasov'
nica, da su iz odbora izstupili i oni dlanovi ,odbo,ra, koii su i
sami svojirn gilasom odbili "mladje" knjiZevnike, a za razlog
sv,onru izstupu navode i to, Sto su mladji knjilevnicl odbijeni!
Iz sjednice zajednidkoga od,bora,Matice Hrvatskeu, drlane
dne 19. studenoga 1904,
Dr, Gjuro Arnold, Dr. Ante Radi6,
predsiednik, perovodja i tajnik,
Sa Slavne skup5tine
"lllatice Hrvatske" 29, siednia 1905,
Dr, Ante Radi6: Ja misl,im,da nije po,trebno, da se prodita
tai oPrilog", (Glasovi; Ne, niie!) Veleslavna skupStino! Ovai
ie nPrilog" dodan ponajvi5e zaho,da se na5im povierenicima i
dlanovima razloie uzroci, s koiih se na uMaticun navaljuie, da
se time umire i prihvate posla za ,Maticu", jer ie razpadavanje
Matidinih kniiga bilo pred vratima. A toSa se je uprava bojala,
ier toga io5 nije bilo, Sto j,a znam,a bit 6e, da ni od druge So-
spode nitko to$a ne znat da bi, novinstvo ikada stajalo prarna
>tMatici" ka,o ove godine. Gotovo ditavo novinstvo bilo je protiv
nje, NaSi su nam povjerenici pisali pisma, iz kojih se razabire,
da oni niesu ni najmanje informirani o tom, Sto se tu dogadja.
Odbor |e razpravliao o tom, ito bi se imalo udiniti, da se ne-
r U jednom novinskom odgovoru na ovu izjavu bilo je kazano, da ni
broj 6 nijepravi, nego br,oj 7, jer je odbor odbi,o ioS i I. dra Gjuru Turi€a.
No medju onima, >o kojima se tu radj<, nema g. dra Turi6a. A radi se tu o
on'oj osrnorici, koja su ,se zajedno, na jednom listu papira, dakle dogovorno
i sporazurnno obratili na o.dbor rM. H.< Od te osmorics primljen je g. dr.
Ogrizovi6 bez glasovanja (aklamacijom), dok se je o drugima glasovalo te je
glasovanjem primJjen samo g. pr,of. Vl. Gudel.
Uprava >M. If.<
67
istiniti glasovi suzbiju, a g, podpredsjednik ie ve6 kazao, kako
je ku5ao svojim osobnim svezama kod na5ih dnevnika izpo-
slovati, da se oprovrgnu bar najoditije laii, za koje ja kaZem,
da ih je o "Maticio u novinstvu bilo, te se mofu uviek pobiti
ne kojekakovim izumljenim razlozima, ne{o iz Matidinih spisa.
No prof. Klai6u nije to poSlo za rukom. I ja sarn ku5ao, da upo-
trebim svoje sveze, pak mi se desilo to, da su mi novine pri-
hvatile, Sto sam napisao, ali su mi sastavak iznakazlle upitni-
cima i kojedim drugim, te je takovo pisanje bilo vise proti
,Matici", nego li za niu, (Glas: Koje su to novine, ako se smije
znati?l To je pitanje delihatno, , . (Drugi glas; To ne spada
na stvar!)
Vide6i se odbor u ovakovoj situacijd,vide6i, koliko ie po-
tro6io za ,,Yienac, - 40,000 -, vide6i da se ne radi, kako bi
se moralo, i vide6i, da bi, kad bi jo5 nadoSlai materijalrraruina
- a za nas ie svakako ruina, ako razpaEamosamo tisuiu knjiga
manje - da bi zlo bilo, - odludismo napisati broSuru, kad
nismo rnogli pisati u novine, pa je poslati na5im povjerenicima
i utemeljiteljima. Medjutim se odbor predomislio. Kad sam
naime pristupio k toj stvari, vidio sam, da ne bi dobro bilo, kad
bi se sve potanko iznielo na javu, Sto smo proi,ivjeli,. Ovo, Sto
ste danas vidjeli, Sto su ovi crvdjeradili, to je malo, Sto su radili
u odborskim sjednicama,to se ne da izre6i, Dali bi se napisati
ditavi folijanti najgnjusnijih stvari, o kojima je odbo,r imao raz-
pravljati. To bi na6e ljude ozlovoljilo i nepovoljno djelovalo
na razpadavanje knjiga, A ako dodje, kako rekoh, materijalna
ruina, o,ndaje nMatica" propala, Za to,sarn se ja napokon odludio
i s predsjednikom se sporazumio, da bi bilo najsretniie, da se
ne5to napi5e i razloi,i u
"Izvje5tajuu, i to da se sve svede na
pravu mjeru, da sve to nije bo{ zna 6to, da to nije svadja, koja
bi bila osnovana na bog zna kakovim razllkama mi5ljenja,
Predsjednik je to odobrio.
Na taj oPrilog. vidu njeki veledi, da ie uprava uvriedila
.
knjiZevnike, i to ovim pasusom (dita): oNapokon treba dri,ati
na umu i to, da se danomice mnoli broj hrvatske inteligencije,
koia traii eksi,stenciju na knriiZevrnompoliu. . Uprava nM. H.,.
rado priznaje, da razvoj hrvatske knjige ne ide jednakim ko-
rakom s mnoZenjem knjiZevnih radnika, te d,a knjiievni radnici
moraju l.rai,ili zarade kod novinA, a novine ne mogu zaposliti
svih njihovih spo,sobnosti,Odatle se i radja ne samo zlovolja

68
u kniiZevnikA, nego i to, da dnevne novine neriedko razprav-
liaju pitanja, koja u niih ne spadaju, Tako se samo moZe protu-
maditi dudna pojava, da je gotovo ditavo novinstvo uzelo sebi
,>JV1aticuo
kao za niSan, te ne prolazi dan, a da se tko o niu ne
zadjene. Odatle uporni zahtieu, da uM. H,u ima izdavati povre-
meni dasopis,<
Akb ie tko time uvriedien, primam drage volje na sebe
kao sastavljad odgovornost, Ali drZim, da tu nema nikakve
uvrede, (Glasovi: Nema,)
Druga je stvar, radi koje se ovomu >Prilo$u< prigovara,
ovo (dita): uNa5e je duboko uvjerenie, da jaza izmedju svih
onih hrvatskih knjiZevnika, koji su resoluciiu podpisali i ,Ma-
tidina< odbora u ob6e nema, a ioS smo dublje uvjereni o tom,
da zlovolji njekolicine hrvatskih knjiZevnika nisu poSlaviti
razlo{ nikakvi specijalno kniiZevnidhi i umietnostni nazori, a
naimanie nazori dana5njega predsiednika ',M. H,..
Ovdje ie, kaia gospoda, uztvrdjeno, da oni ida za neka-
kovim dobitkom, Neka izvole tumaditi, kako ih je volja, ali to
tu nije kazano. Ovdje je kazano samo to, da teorija kakova
knjiZevnidka ili umjetnidka nije razloS tomu razdoru, ier ie
toga razdora bilo davno prije, ne$o je S. pred,siednik Arnold
i usta otvorio. Aho slavna skupStina odobri, Sto je uprava ovo
sastavila i izdala. ja 6u biti zadovoljan. Upravi je bila nakana,
da uMaticio pribavi prijatelj6". a ne, da odbija iikcsa, A ako ie
tlco osie6a osobno uvriedienim, neka se obrati na onofa, koii
ie tg sastavio, a to sam ja, i ia odgovaram za sve, Medjutim se
prigovara i razpravi dra, Bosanca, pa 6e on znati sl, skupStini
naibolje razloLiti, koliko su opravdani ti prigovori, - (Glasovi:
,,Ziri,o i odobravanj e,)
"
>Matica Hrvatskau.
I, Novinstvo i kniiievnici prema Hrvatskoi",
"Matici
O kniigama oMatice Hrvatske.. bilo ie u obde malo knitike,
Do pred kojih deset Sodina sarno se hvalilo gioto'vo sve, Sto ie
oM, H.u rzdavala, a od onda do danas samo se poprieko kudi,
ako se u ob6e
"Matidine< knjige i sp,o,menu,Razlog tomu pre-
okretu ne Leii u knjigama, nefo u liudima i prilikama. Istina
ie' i kniige su M, H," u posliedniiim godrinamadruSadiie, po-
sebice u ,M, H,u, no promjena je u kakvo6i
"pouinoj knj,iZnici"
@
kniigd takova, da ie za kritiku bilo kud i kamo vi6e porroda,
ne$o Prije.
Prij'e je oM. H.u rzdivala u >poudrroj kn1iinici'" po$lavito
djela iz prirodnih nauka i iz poviesti, Tu se ie zbilia dalo malo
kritizovat\ bolie ie bilo re6i, da ie dobro, Sto ie uM.H.u izdala
opet jedan svezak svietske poviesti, ob6e$azemlio'pisa,prirodo-
pisa i t, d. Nauke, ficoie su se tim kniigama popularizovalel
nisu, osim p,rirodnih, dirale u alctuelna pitania, koia se Zivo
pretresaiu; a Sto se tide prirodnih nauka, ,Matica" je poiela
svoj riz prirodopisnih rizdania ond,a, kad ie testma borbe oko
goru6ih prirodopisnih pitania (descendenciie i t' d.) dobrano
ohladniela. A da i niie bilo to$a, ,Matidini" pisoi nisu u ob€e
dirali u rta pitania, ne$o su se oEranidivali opisivaniem.
Posliedniih godina izdala ie "M. H," niekol,iko kniiga, koje
se bave aktuelniiim pitaniirna sawemenolla Zivo/.a,Niie tu u wo
malo godina izdano bog zna 5to, ali je ipak bilo doata povoda,
da i briZna kritika reie koiu o Zenskom pitaniu i o cielorn
nizLl politiEko-ekonomskih pitania, koia su naSla miesta u
izdaniima oM. H." ("Dievoiadki svtiet" otl Sti. Radi6a; "Iza-
brana poglavlia iz narodnoga dospodarstvau od dra Fr, Milo-
bara; ,,Moderna kolonizaciia i Slaveniu od Sti. Radica,) Slo-
venska se ie kri,tika ipak kud i kamo vi5e bavila izdaniina
oMatice Hrvatske.., a 1o ie znak, da razlog m0ku na5e kritihe
ne leZi u kniigama, neSo u naSim prilikama.
l\ prilike su se na5e doista iz temelja promienile.
Pred deset, petnaest godina znao se 6uti koji neslcladni
(las tek iz ,Narodnih Novina", gdje se ie prvi puta, koliko zrurm.
pojavio posve op,ravdan prigovor proti onomu vjeEnomu i ve6
do,sa'dnornu, a neo,snovanom apelovanriu na rodoliublje kod
skuplfanja dlanova ,M, H.,. - ,Kakvo je to rodoljublie - dati
tri forinte za deset knjigi, koie wiede barern dv,ostruko tolikoln
Tako je od prilike uzkliknuo g. Janko Ibler. I imao je u glavnoi
stvari posve pravo, Jednako su pravo prigovarali oni, koji
su izvoditri dalie honsekvencije iz ovo,$a ,rrodoliubno,gar. kupo-
vanja i prodavanja knjiga vele6i, da poradi jeftino6e ,Matidinih..
kniiga ne nalaze kupaca p,rivatna izdanja, jer mnoli i mnogi
nrodoljubu misli, da
ie svoiu patri,ctsku duZnost prenra kniiiev'
nosti udinio ve6 ,tirne, sto
ie "poduprou "Maticu Hrvatskui., N'iie
zato dudo, Sto se naiZe56ihnavala na ,M. H.o govorkalo,
ie za
da te navale nalazd podporirl u interesovanirn kniiZarshim kru-
70
govima, u Sto ie jedva tko vjerovati, dok 6e svatko priznati, da
ovai svoie vrsti nronopol patriots,ke knjii,evnosti doista niie bai
povol jan razvoju sloibodno,ga kniiZarstva.
Patnotizam treba dodu5e dieliti od politike, _ ali se to
dvoje vazda ne dieli, pade se ponaiviSe, opravdano i neoprav_
dano, spaja i zamjenjuje. Zato nije nikakvo dudo, Sto se je pa_
triatizam nMatice Hrvatske. ve6 podavno podeo mieriti --- po-
litidkorn mjerom. A u tom se je po,sledu,kako nas svatko znad.e,
u posljed,nje vrieme, sve stubokc,rn preokrenul,o, Dok je prortiv
,'Obzcrrau,sluZbenogagotovo slavitelja oakademiie, galerije, Ma-
tice, sveudili5tan- stajalo samo jednc jedino pravaSkoglasilo,
ni iz daleka tako ugledno ni tako urediivano, malo
ie tko pazio
na to, ako se ie koji put u torn Slasilu s poznatorn term:inolo_
Eiiom udarilo na 'Maticu*, premda je i to bilo riedko. pamet i
sre6a je naime htjela, da ie u odboru ,M, H.n bio i Fran Fol_
negovi6, prava5, no prije sve druEio
.neEo, ,renra$6.. A s novi-
narima se onda dal,o,takodjer izaei,pa i s knjizevnicima, je:rih
ie
bjlo malo. Najugledniji il<njiZevmdt<itist bio je ,Vienac. __
vlastnidtvo 'Dioiridke tiskareo, uzko svezan svojim postankom,.
a desto i suradnicima s o'Maticom Hrvatskomo..
Kolike li razlike danas od oblaZenih" onih wemena!
U sanr,ornZagreba tri dnevnika vi5e, od koiih dva irnadu
pretenzija na p,atriotski monopol i ,izvatn7,a1reba opet dva nova
dnevnika djelomice s istim pretenzijarna. No monopol je monopol
t. j, sa.mojedap, izkljuliv. Tu nema viie giovorao kakvom jedno-
clu5nom hvalienju ,Matice Hrvatske* i njeztnoea patriotskoga
nastoianja; naprotiv: miesto jednodusne hvale diiese na ,Maticu
Hrvatsku* jednodu5na hajka ditavoSa na5eganovinstva.
Ova jednoduSnai iednoflasna hajka lraje ve6 vi5e od dvie
godine, To niie vi5e kritika, to nisu prigovori, pa bili
i o5tri i
neopravdani, ne{o ie to otvoreni bo,ikot, u koje,m su upotrebljena
ve6 sva sredstva, koiima se danasnje novinstvo znade boriti.
Pitarno li za uzr,oke ilii razloge ovoj u nas dosada bezpm-
mjernoi hajci, na6i 6erno ih dubliih i posve plitkih, visih i niZih,
no nikako se ne moi,e kazati, da ti azrost lei,e u edicijama ,JvL
H',,, jer tzmedju edicild predja5njih i posljednjih godina nema
ni u ohsegu,ni u sadrZaju ni smjeru takove, razlike, koia bi do_
volino tumadila takovu jednodusnu protimbu
iedrioi kulturnoj i
patrtio'tskoj instituciji. o nizim i nizkim razrozima nije vriedno
7l
lako i' desto pod-
{ovoriti, jer koliko ie istina, da se nizki motivi
ielt, toliko nije nikada posve izkliudeno, da ih zbilia i'ma; no
pristoian se sviet brilno tornu uklania, da ovakve motive povlaii
., d"k""oi materiial u ovako zamasnim kulturnirn pitaniima' O
visim motivima i dubliirn uzrocima vriedno ie kazati dvie tri
niiedi viSe,
Prvim du,blfim uzrokom iednodu5ne ove haike na oM, H'u
smatraiu neki potrebu refo,rme u ,M. H." No 'tkogod Pomno
prodita sve te predloSe o reformi, rte 6e u niima na6i nikakove
i"forme. Uzmimo samo o'nai p'redlo$, koii ie vrhunac reformnih
zahljeva, naime: da se uM, H.u p'retvori u nakladno druZtvo,
ili nakladnu [ir,mu, - u 6ern je tu refor'ma? Ta Sto ie 'M. H'"
druSo,nego druZtvo zaizdavanie kniigA, dakle nakladno druZtvo?
U dem bi tu staiala reforma, ia ne znam. - A Sto se tide ostalih
reforrnnih predloga: ocjeniivania radnid, prollrama za izd'avanie
raza6iliania ediciia, honorarh i t. d, i rt, d' -
djeld, vi,Selcratnoga
to se samo po sebi rantniie, da to rnoZe biti i bolie i gore, i
z{odniie i nespretni ie, - ali nedostatci u tim stvarima nisu
dovoljan razlog za omakvu haiku, o koioi Sovorimo, o'sobitoako
se drZi na umu, da ie mno{o lalcse predl'agati, ne$o predlofe
izvadiati.
I tako svi dosada.Sniizahtievi reforme u oM' H," dokazuju
doista vi5e ili manje samo to, da su predla$adi nezadovolini, ali
da pravo$a uzroka svomu nezad,ovolistvu ne kala, ve0 $a ovo'm
preob6entirtomforrnulorn o ref,ormi samo za nevolju motiviraiu,
Time ja dakako ne're,ko,lri ne velim, da nikakva reforrna "M, H.u
ue bi bila rroSuda, ili da bi svaka bila nepotrebna, ne$o bih iu
ja sim,, odkad sam u odboru ',M. H.. bio predloiio, da se ni-
sam b,ojao neuspieha. No kad bi se na to odludio, ne bih koie-
kakvih zabadanja zvao potrebom reforme, nego bih predloZio
zbilja reformu, na ime: da uM. H.n svoie dielovanie p,ro5iri i
rra druEiopolie prowjetnoSa nastoiania, a ne samo ma izdavanie
knjiga,
pozr\ata borba
Drugi le dublii uzrok navalama na
"Maticun
izmediu ,mladih. i nstarih.. To i iest pravi uzrok.
O to; se borbi u nas prilidno pisalo, mroZdai viSe, ne$o
trebalo. protiv
ie U javnosti kao da se umladiu brire za slorxrt-du
natraZniadtva 'starih.., To niie p,osvetodno, jer su na5i >stariu
velikom ve6inom liberalci, Toga valjda ne treba dokazivati i spo-
 72
minjati poiedina i'ena, Dal<aho, i liberalcima nalale razbor,
d.a
budu oportuniste, pa ie zato posve neopravdano, kad se
tai
oportunizam, koliko se vidi u Sdiekoiol publikaciii ,M.
H.u, do-
ygdi u svezu s prononciranim natraZniafttvom.
NairaZnjadke pre-
tenzije nisu nad ,Matico'mo vladare nikada, pade su
s te strane
poiele prve navale na ,Maticuu, a nisu ni danas prestale.
fstina ie naprotiv, da su ,mladiu - powh to,ga,
Fto su
ved kao mlafi ustajali protiv starih - izticari nadero ,ir:dividu-
alne umietnidke slobode, kao sto je istina, da
su se toboZnii
,stari< tomu pr'incipu oprli. Tu sad nastaie
natezanie, iz ko-
iesa kao da nenra izlaza.. Nisam nakanio, da riesim meritum
ovoga pitania o umietnidkoj srobodi, no da pravo
shvatimo za-
ma5ai spora u ,M, H.o, u iednom druitvu, svakako
ie potrebno,
da se temelina razlika izmediu oba staiarista, ,,s1asigu.-i-"-1",
dofa<, iasno iztakne,
Tko naglasuie i lraili absolutno individualnu slobodu
. - umjet_
nidkosa stvarania, tai odito ne prlznaie nikarrvih >zastarierih<
pravila, niti mari za konvenciionalne steSe i
obzire_ tai ie pri_
stasa individualne estetilre; no onda je o6ito i
to, da' iakav
umietnilr nema razlosa ni odekivati, a kamo rt.zahtieuati,
da 6e
se niegiovoumjetnidko djelo obdinstvu dopasli, t,
i, da ie imati
uspieha, bududi da i obdinstvu treba pfiznati pravo,
da svoie
dopadanje polcazuiepo infividualnoi estetici, Tu sada moze
um-
jetnik slaiati prema obCinstvu samo jednom
u od ova dva po.
loi'ajaz Ili mu ie sveiedno, ho6e li se njesovo umietnidko
dielo
dopasti, ili ne 6e, iti ie pak sviestan, da
ie stvorio nieito takovo,
Sto se mora dopasti, ito 6e obdinstvo sa zanosom primiti.
Ono je prvo, koliko znamo v kniiZevne poviesti, vrlo
- ried_
ko, pade bi telko bilo imenovati i .rr"tit og" piesnika,
iednoga
koiemu bi bilo svejedno, kako 6e se niegovo djelo- dopasti _
sve to, ako i ne gledamo na prozaidrru - materijarnu -l
stranu
ovoga pitania, Pjesnici, hoji su s Horacijem kricari odi profanum
vulgus, bili su gotovo poprieko ucaredvorciu, hao i slm
autor
te krilate riedi, To ie razumljivo: tko ima mecenata, tomu
ie.
lako prezirati sirohe slojeve naroda. No
sdie su danas mece-
nati? MoLe li se kniizevnik u danasnje doba staviti na staialiste
dvorskih pjesnika, recimo i onakih, kakav je bio Goethe?'l,,rrofue
l'i to biti danas, kad kniiievnost zivi od sirokih slojeva
Po'sebice- ima li to ikakvoga smisla kod nas Hrvata?
naroda?
. No krivo bi u svakom pogledu Einio na5im individualistima,
73
tko bi ih uzporedjivao s ucaredvorcimau; njihovi bi uzori imali
bili zbilia iaki stvaraladki individualiste, kao sto su na pr, By.
ron i Pu5kin, u ob6e umietnici, koji su se malo oswtali _ ali
su se ipak osvrtali
knjii,evne tradi,ciie, dok za konvencio-
nalne stege i obzire nisu nimalo marili, No ovakvi geniialni ti-
tani, koii su zbilia nje5to stvorili i ostavili spomen o svojem
imenu, mogu se u svjetskoj knjiievnosti na prste izbrojiti, dok
je leSija njihovih predteda ili nasliednika netragom nestalo, A
zaito? Zato, Sto ni svaki pravi, a kamo li svaki umi5ljeni
Se-
nii nije uiedno i englezlu lord, kao Sto ie bio Byron, niti svaki
iivi a takim prilikama, da bi od neobuzdana individualiste mo-
{ao postati predstavnik narodnih, dakle socijalnih ideja svoga
naroda, kako je to postao Pu5kin.
No iedva je trebalo ovo i spominjati, da se pokaZe, kako
su zahtievi, Sto se danas u javnosti stavliaju na instituciju, kakva
ie ,M, H,o, neopravdani i u sebi bezrazlohni, ier kakogod
nairne nema ni naimanje s,umnie,da su pravi umjetnici tek oni,
koii ne grade i ne pregradjuju svojih djela po receptu, ili po
komandi, tako nema nikakve sumnie ni o torn, da se niiedna
institucija ne mole postaviti na to staiali5te. Pogledajmo sve
instituciie svih vrsti i po svem svietu: drZavu, crkvu, pa i istu
obitelj, pak 6emo o tom biti na distu, Instituoije stoje i padaju,
sa svojim pravilima, a sloboda ,u okviruu pravila nije ve6
sloboda, koiu za sebe traZe pravi i umiSlfeni feniji, No zato se
ne treba ni zavaravati mi5lju, da su institucije lu zato, da od-
Sajaju {enije: Institucije nema bez pravild, a uz pravila nema
absolutne slobode.
Cini li se ovo komu preabstraktno, kaza! du konkretniie,
DruZtveni razvoj od stoljedd pokazuje, kako ve6 rekoh, legije
netra6iom propalih geniia i slomljenih ener{ija, To su Zrtve.
Instituciie se stvaraiu, da tih Zrtava bude manje, Kad se hrvat-
ska knjiga preporodila, desetke smo Sodina
iaukali - a jaude-
mo i danas - da nam kniiZevnici i umjetnici pogibaju od gladi:
nitko ne kupuje njihovih knjiga, nitko ne mari za to, Sto su oni
volieli da budu hnjiZevnici, nego na pr. mesari, Tikvih je irtava
bilo viSe, nego Sto to bilieili, knjiZevna naia poviest,'a pogibali
su uz genije i mediokriteti, koji nisu ba6 Eeznuli za lim, da budu
Zrtve svojih oporiva. za slobdorn, Sto nam
ie bilo 6iuLti? -
Organizovati 6itaoce, naii lakSi nadin, da se knjige razpaEaju,
Mjesto da svaki p,isac bude ,i kolportdr, stvo,rilo se druZtvo,

74
osnovala se >Matican, jedna institucija, koia imade sve dobre
i sve lo5e strane jedne institucije, Nema ga mediu nama, koii
bi tvrdio, da ie ovakva inrstituciia polje za djelovanje sa,mihge-
ni,ia, ve| je ona osnovana za to, da kniiZevnosti na5oj, i to di-
taocima i piscima, pribavlja, da tako kalem, kruh svakida5nji.
Istina je, ima nas, koji kai,emo, da je nM. H.o ovu svoju
zadata ved rie5ila, i to sjaino. Tako je na koncu p,ro5le godine
zaSr, ,>Dnevni I;istu u sirnpatidno pisanonn dlanrku pro,giovoni,oo
toj stvari vi5e i uztvrdio, da je izdavanje kniiga danas ve6 u nas
lukrativan posao, pa da se ie H,u za tu svrhu preiivielai
"M,
sada treba da sebi nadje novu zadatu, koju 6e, kai,e ,rD, L,rr, i
opet bez sumnje sjaino rie5iti.
Da je izdavanje hrvatskih kniiga lukrativan posao, - te
tvrdnje ,Dn, Listan nikako ne poimam, jer jedan po{led na naSe
knjilare i knjiZevnike dokazuj'e pnotivno, Istina je, danas vrst
knjiZevnosti donosi dobitka, ali ie o toj kniiZevnosti jedva wied-
no i govoriti. A onda se pita: Komu knjiZevnost donosi dobitka?
Tu joS uviek vriedi ona duhovita ried Trnskoga: da hrvatski
knjiZari - koliko ih ima, koji imadu dobitka - iz knjiZevnikova
mozSapiiu Sampanjac,Tko ikoli,ko pozna na5e knjiZarske i knji-
Zevnidke pritrike, tai 6e bez oklievanja priznati, da su te pri'li,ke
vrlo, vrlo jadne. Ta mi Hrvati nemamo ni danas niiednoga knii-
ievntrka, koji bi od knjiZevne zasluzbe i Livia, a kamo li Sto
stekao,
No kad bi i bilo istina, da izdavanie hrvatskih knjiga do-
nosi dobitka, hrvatska knjiga joS uviek nema mnogih i mnogih
diela, bez kojih se prosto ne moZe brojiti medju razvijene i sa-
mostalne kniiZevnosti; hrvatska knjiga ioS uviek nije dovolino
vrelo znanja ni o na5im doma6im stvarima, a kamo li o svem,
Sto je obrazovanu Hrvatu nuZdno, Zato Sto od navike, Sto od
nulde posiZu na5i ljudi za stranirn djelima, a to je opet na Stetu
razvoju doma6e knjige. Spomenemo li samo hrvatsku enciklo-
pediju, o kojo,i se je ve6 vi5e puta dula ried i u uMat'ici" i u iav-
nosti, spomenuli srno veliku iednu potrebu nase knjiZevnosti.,ko-
joj 6e jedva tako skorro mo6i udovoljiti privatni izdavaE.A gdje
narn je veliki ilustrovani lemlj'o,pis hrvatski, €die cielovito
djelo o Zivotu i obidajima narodnim? Gdie nam je veta,lako i
moderno pisana povjest knjiZevnosti?Imamo li kniigu o Zivotu
i radu javnih na5ih ljudi, ili barem bioSrafski riednik? Koliko i
kakovih imamo diela o susie&ma na5im, osobito o bra6i naSojr
75
Slovencima, Srbima, B'ugarima? Gdje su tzdanja svfetskih kla-
sika i kapitalna djela evropske'naufte, bez kojih nema podpune
naob:razbe?
Tako bih mogao nastaviti dalje, ne za to, da spominjem
ono, St'o bi bilo liepo i dobro, kad bismo imali, nego ono, Sto
narn je nmZdno, ako ho6emo, da u svoiem jez\ku podademo
obrazovanu dovjeku ono, Sto danas mora lraliti u tudjoj knji-
Zevnosti, A sve su to djela, koja u nas ne 6e nati privatnoga iz-
davada, Ta i drugdje izdaju takova djela stare, velike knjiZarske
ku6e, kakvih kod nas nema. Tu za Hrvatskuu ima
"Maticu
posla i previ5e, a i bit 6e ga, dok bude kniiievnosti.
Po svem tom jedva 6e se na6i jo5 tkogod te tvrditi, da je
,M, H.u postala suvi5na, pa da ie stoga u njoi nastala ,rkr.izarr.
Koliko se moZe i mora govoriti o krizi, uzroci su joj i razlozi
posve drugi. No prije nego Sto o tom u kratko kalem, Sto ie
najnuidniie, treba da iztaknem jedno, Sto ie omoSudilo, da se u
ob6e moZe govoriti o krtzi u ,M. H,u
Prije nego Sto se je podela i sporninjati ,rkrizau u "M. H.,.
dogodile su se u njoi silne osobne promjene. JoS pred koju
godinu imrno u oM, H.o ove osobe, kojih d,anas u njoj neflra:
Smidiklasa, Kostrendida, Markovi6a, J. E, Tomi6a, Deieli6,a,
F'olnegovi6a, Kumi6iia , .,, da" ne sporninj'ernoSrepela, Ho,i6a,
Musi6a, Andni6a. To je dl.rcet ljrudi, to je kiz.a samo po sebi.
Ili zar tko misli, da Zagreb moZe preko no6i smo6i no,vu dva-
naestoricu liudi, koii 6,e za ,M, H." biti u iavnosti isto, Sto su
bila predja5nja dvanaestorica, tako da se to ne bi .osjefulo?
Ja dajudi svaku dast zamienicima mislim, da bi to bilo prilidno
teZko i u ve6em, bolje or6ianizovanom i naprednijem narodu,
nego Sto smo mi Hrvati. Ja pade kalem, da je bilo prosto nemo-
$u6e u tako krattr<ovrieme popuniti nastale osobne. praznine
tako, da se to ne bi osjetilo. ea.st svima i svakomu, no da bi
u nas Smidiklasi, Markovi6i, To,mi6i, FolneSovi6i, Dei,elili bdt
jevtini duplikati, to ne ie nitko tvrditi. Prosudimo samo, kakve
su ovi ,Matidinin dastnici imali sveze i glas u Zagrebu, u no'
vinstvu, u druZtvu, u narodll. To su bili stupovi. Je li vieroiatno,
da bi dana5nja bezpnmierna no,vi,nska hajka na uM. H." bila
mogu6a, da su ovi ljtrdi s uMaticiu? Nife vieroiatno - barem
za niekoje pristojne i uSledniie novine. A ovako dast ie
r novim zamien'icima i narodu, Sto se uM. H,n poslie ovih osob-
nih promjena, gdje u uMatici. nije ostao
fotovo nitko (osim

76
Kuhada) od starih u narodu uglednijih liufi, - Sto se
"Matica
Hrvatska" nije prosto raztepla. No o tom io5 kainje ried, a
sada o >knzi".
,Knza" je postala akutna u studenom 1904, god,, kad, ie iz
odbora izstupio podpredsjednik Babi6-Gialski s dva odbornika
i dva odbo'rnidka zarfienika i kad ie njekolicina (ili kako kaluz
'adala
ve6ina) hrvatskih kniiZevnika svoju >resoluciiuu s ,Ma-
tici.: Svi su ovi svoje postupanje motivirali, pa ne treba da
naSadjamo: tu su dokumenti, (Izvje5taj H,u za {od, 1902,
"M,
i 1903,str. 111, nA i n\, Da vidimo:
Gosp. Li. Babi6-Gialski izstupa iz odbora s ovo(n izjavont
uJavljam, da izstupam iz odbora polaZud iast Sospod,predsied-
nika, Tom prigodom neka mi bude i kao mnogogodi5niemuod-
borniku i kao kniiZevnom suradniku dozvolieno izreli nadu i
i,elia, da na5a oMaticao bude uviek matica na5ef narodnoE i
kulturnog nastojania - na5e narodne zadate, da drZimo visoko
bariak napretka i civilizaciie4. - Kako se vidi, g. Li, Babi6 -
ne lr;aile razlofa. Ponrkao je zacrelo konsekvenciie odatle,
Sto ie podpisao iziavu hrv. kniiZevnika, koja glasi:
"Potpisani hrvatski l<njitevntci
polazeti sa stanovi5ta, da
uMatica Hrvatskao kao narodna institucijd i svoiina ditavoga
naroda mora da bude viernim ofledalom skupnoga savremenoli
duievnog Livota, a ne popri5tem samo iedne kniiLevne struje,
otklaniaiu jednostranu wjava Sospodina predsiednika uMatice
Hrvatske" kao protivnu shva6aniu pravih rodoliubnih duZnosti
i slobode umjetnidkog stvaranja kod sviju kulturnih naroda
na5e$a vremena<,
Izstupaju6i odbo,rnici i odb. zarnjenici kaZu tri razloga svo-
iemu dinu; i to: 1) usto ie. , . stvoren zakljuEak, da 6e se izda-
vati od nove Sodine uVienacu uz preplatu - a ne, ,., za sve
druZtvene dlanove..; 2) Sto ie. , , govor predsiednika ,M. H.u,
homentiran i poo5tren,, . , prihva6en od odbora kao pro{ram
Matidina rada i bududeg uViencau; 3) oSto je odbor osvoiio jed-
nostranu iziava podpredsiedniha knjiZevnog odbora, koiom se
zalvaraia vrata mladiim knliZevnicima, te ie to, odbiv5i 8 mla-
djlh hnjiZevnika, i 6inom dokazaou.
To ie sve.
To ie sve, i bez obzira na to, Sto dinjenice, na koie se
77
izstupajuii od,bornici pozivaiu, nisu djelomice todne, a dielo-
mice ni zajamiene (sp. Izvf. sft, t2l-123), - to,ie vrlo malo.
Glavna ie stvar svakako predsjednikov Sovor (u gl. skup-
Stini god, lg04,),Po resolucLii knirlevnika - doviek bi morao
drlati, da je tai Eovor kniiievno-estetski monstrum, kad ie
izazvao takvu reakciju. A kad tamo, taj je Sovor izrekao -
ne 6a re6i: aniversitetski profesor [ilozofije - nego taj je Sovor
izrekao iedan Arnold, Znam, d,a to knjiZevnicim,a, koji su tai
Sovor odklonili, nije dosta pa im nitko ne ponide prava, da
odklone taj go,vor kao progra,rnwoie$a knjdZevnidkogarada; no
da pokai,em, kako ie izjava i5la daieko, daleko preko opravda-
noga cilja, ne mollu da ne izta"1rnen dvoie, u dem 6e se, mislim,
sa mnom sloZiti svi oni, koii ne pristado5e uz podpuni anar-
hizam u socijatrnom Zivotu. Prvo ie ovo: Da go,spoda Borotha,
Badali6, Bach i t, d, javno kala 6ovjeku, hoii uza svoi zvanidni
posao ve6 fodine i gofine dan na dan Zrtvuje svoie vrieme, svoj
du5evni mir, svoie zdravlje, duZnosti prema obitelii - sve za
vrlo problematidne vriednosti dast predsiednika oMatice Hrvat-
ske.., - da ne shvaca rodoljubnih duZnosti, pa da to na5a novin'
ska javnost sankcionira - to nema pristoine riedi, A
iednako ie tornu ono, kad isti liudi poridu iednomu Arnoldu
shva6anie slobode umjetnidko{a stvarania ukod sviiu kulturnih
naroda na5efa vremena<(,Ta znamo, da su ti ,svi kulturni narodi
na5ega vremena<( do zla boSa otrcana fraza, koiorn se sluZe
naivi5e oni, koii o tim >svim kulturnim narodima" nemaiu ni
pojma; no kad na5a javnost ozbiljno prima iziave, Sto ih za
direktivu naSernu kulturnornu nastojaniu u skladu s nastoianiern
"sviiu kulturnih naroda.. propisuju i podpisuiu f. \fenzelides,
gdfica Vavra, g. Vukelid i t. d., a proti dovjeku Arnoldove kul-
ture, onda nije 6udo, Sto je ta novinska iavnost postigla to,liko,
hako 6erno duti.
'Ostavimo li dakle na strani nedolidnu i bombastidnu formu
knjiZevnidk e iziave, ne bi
ioi s )>ustavnoEa..Sledi5ta u l<njil,ev'
nidkoi na5oi republic,i bilo prigovora, - da niie i sama intole-
ranrtna. Da su nazoi u tom govoru diametralno opredni na:zo-'
rima i ve6ine knjiZevnika, - to su nazori
iednoSa udenjaka,
k tomu aktivnoga knllZevnrka, Fa 6emu onda takva i tolika
intolerancija? Ili zar bi bilo bolie, da
ie predsjednik ,,M. H...
izrekao - ne infividualnu, neso - korrr.ncijonalnu besiedu?

78
U ostalo,m - ,ikriza* je podela prije predsjednikove be-
sjede; besjeda je bila sarno povod, da se je ',krrza,. zao5trila.
Uz pft samo spominjem, da je ved prije, kad se
"kriza"
ve6 bila dobrano razvila, smjesta bila rie5ena, dim su izdavaEi
oVienca. dobili podp'snr od 8,000 K. Godinu dana od prilike
bio je u "M, H.n liepi mir. (Izvje5tai 'iVl. H.. god. 1902.i 1903.,
str. 47.).
Onaj razloS izstupaju6ih odbo'rnika, u kojem se spominje
,Vienaco, nije mi po,svejasan. Ne vidim naime dovoljnoga raz-
lofa za izstup u tom, Sto je odbor odustao od togia,da "Vienac..
izd,aie bezplatno za sve dlanove, a stegne na 2-3 l<njiZice {o'
disnfa izdania. Za ovakvu radikalnu promienu ustaljenoga i rna-
terijalnim uspiehom oviendanoga rada niie odbor imao kuraZe
(s:p.Izvje5tai, str. 109.),imaju6i pred odima sud,binu,kola je za-
desila sve poku5aje za izdavanje hnjii,evnoga lista.
Ostaje fo5 osloboda urnjetnidkoga stvarania" i >>zatvaranie
vrati mladjimau.
Kako ve6 rekoh, to i iesu pravi razlozi ,,krizirr, i ako nisu
jed,ini, no svi su drugi - i21v2svii si{nice, ,pa osobne stvari, o
koiima nije vriedno razpravljati - dadu svesti na ono dvoie,
napokorr kon,ca na ovo posljednje; na >>zalvaran'ie vrat6u.
O slobodnom sam stvaranju rekao dvie tri riedi - sve
suponiraju6i da medju na5im ml,adima imamo same' recimo,
Bynone i P'uSkiine,Sto - tu nam ne 6e nitko protusloviti - ne
stoii. No kad bi i stajalo, onda tek njima ne bi trebalo uMaticeu
niti kakve druSe institucije, nego bi ,Matici" trebalo niih. Pra-
vim Senijimaili u ob6e nije stalo, da budu u kakvoj instituciji -
osobito takvoi, Sdj,ese "fabriciraju" kniige, idu ni za
tim, da dominiraju kao cenzo,ri, ili protektori, ili dak da dodiu
do kakvoSa honorardi6a, - ili se pak suvereno nametnu' pa su
tu, a ne tre,ba im tek po'dpisi i onih crajrnanii&rnad,niiara me'dju
knjiZevnicima, da tako potno6u moderne demokratske ve6ine
dodju do riedi i do {lasa, Geniji su u tom nafsimpatidniia ari-
stokracija, koja inaponuie dana's, kako je imp'onovala od onda,
odkad ima geniii, - Ovo ruie iz kodeksa "Matice Hrvats'keo,
ne$o ovo stoj,i u cielorn svietu, gdfe se zna, Sto su $eniii, A po
tom stoji i to, da kriza u uM. H,u nije nastala od tuda, Sto na
nju juri5aju, ili Sto su ju ostavili geniji.
Dotakao sam se i to$a' kako instituciie stoie prema $eniii-
ma, ali nisam rerkao, da nema institucije, koia bi stvarala Serniie
79
i Seniialnadjela. Tu je svaki apel na uM. H,u posve neumfestan.
Za to uz put kaZem i to, da srudesto vrlo ,sunie$nipriSovori, kad
H." izdade hoje lo5e beletristidko djelo. A bio bi nesmisao,
"M,
kad bi i obstojala takva instiitucija, koia bi se imara starati
samo za valjanu li,epu hnjigu, jer u toj stvari moi,e viSe iedan
darovit pisac, koii se sludajno javi, nego ciela akademija, To
su n ostalorn s,tvani poznale do do,sade,pa ih spominjem samo
s toga, St'ose predesto zab'oravlja,da ie ,Matici., kako je i po-
sve naravski prva zadata Siriti koristne nauke, ier to moZe
jedno druZ,tvo vrlo dobro i mnogo lakSe, nego poj,edinac. I tu
leii glavna pogrjeSka nezadovoljnih hrvatskih kniii,evnika: oni
njekako drLe, kao da je nM, H,o osnovana poSlavilo za liepu
knjigu, pa nju krive gotovo za sve naSeneuspjehena tom poliu.
'Io je
odita zabluda. Sada5nii odbor ,M. FI.u nije pristao uz tu
zabludu, - i ,knza" je bila Sotova, No tu lieka nema, dok
ljudi ne uvide svoje pogrje3ke.
Nje naprotiv zabluda, nego posve opravdan zahtjev, kad
knjiievnici trai,q da ,,M. H.n podupire liepu knjigu i da bude
za slobodu. No nezadovoljni su knjiZevnici i tu za5li u jednu
pogrjeSku.,Spomenuosam ve6, da se institucriie osnivaju za to,
da bude manje neplodnih i uzaludnih napora, manje Zrtava na
knjiZevnom boji5tu. To se postizava tim, da institucija zalamEi
knjiZevnim djelima materijalni uspjeh (jer estetskoSa uspjeha
ne moZe zajamliti I'iepoj knjizi), Treba dakle bezuvjetno radu-
nati s ditaocima, - ako hodemo da postignemo svrhu instituciie.
Komu je to svejedno, ho6e li, ili ne 6e li biti i materijalnoga
uspjeha, ta,j odito ne drii na umu, Sto je svrha ,ovakovim ,insti-
tucijama.Tko misli, da bi dobro bilo, da ,M, ILu izdade, recimo,
jedan roman, do kojega nieki kniiZevnici vrlo mnogo dri,e, pa
makar ,rMaticau izgubita i polovicu Elanova,- tai se neka dade
na osnovu takvoga programa birati u odbor ,M, H,* Prigovarati
drugima, koji su birani na osnovu u smislu pravilA programa i
pod supozicijom, da 6e glavnu svrhu druLtva (t,
i, materi,ialni
uspjeh)promicati, - to nije opravdano,
Uza sve to - o slobodi se io5 dade govorill, jer sve to nisu
ba5 tako stra5ne il,i dak Skandaloznestvari, pa je ,Matica.. ve6
i izdala dosta slobodnih i posve slobodnih jj"t" - i bstala
ie,
hvala Bogu, Ziva, No nerazborito je bilo, had se je borba za
slobodu u 'Matici< zapodjelapod tom lirmom: ,za'slobodun,
Ta ie firma u nas, recimo otvoreno, i pravom i nepravom, ali
80
svakako ta zlu Slasu, Da je ta firma pobiefila, lako je bilo ga-
rantirati, da bi kniige izdane pod tom firmom - pa bile ve6inom
i posve neduZne - ostale u skladi5tu. A tko bi od toga imao
hasne? Bolica Sloboda bila bi zadovoljna, ali deficita ne bi
platila, nill, za porodjaj nove svoie djece i5ta preduimila.
Mlafi dakle i sloibode Zeljrni pisci hrvatski imadu posve
pravo, ka'd lrai,e bilo i ne,o'granidenuslobodu, pa bi bilo doista
Zalostno, kad bi Eitav jedan odbor knjiZevnoga druZtva bio proti
takovomu nastojanju. No obra6aju6i se pisci sa zahtievom neo-
granidene slobode na jednu instituciiu, da ona taj njihov zahtjev
uzme kao svoj proSramr - obratili su se bez sumnje na krivu
adresu, S takvim zahtjevom imadu se obradati na hritiku, mogu
apelirati na 6itaoce, A od ,Matice Hrvatskeu kao kniiZevnidke
korporacije mogu oEekivati ne samo to, da ne bude principielna
protivnica slobodi umietnidkoga stvarania, nego imadu pravo
zahtievati, da slobodnu liepu kniigu podupire, samo ako time ne
radi ravno proti svrsi instituciie, t. i. ako nema ozbiljne boiaznt,
da 6e druitvo Stetovati. Ovomu ofranideniu ne 6e rrirlko nz-
borit, tko drli aa umu zada6u instituciie, prigovoriti, ier da bi
,M, H," za voliu. jedne bilo kako slobodne individualne fanta-
ziie, koia motda i nema velike umietnidke vriednosti, smiela
odbiti i koiu stotinu dlanova, ili im barem dati jedva dodekani
povod, da se odbiju, - to se od uMaticeu ne moile zahtievati.
U ostalorn sva se ta borba oko ,slobodeq kre6e ponajvi5e
oko stvari, koje su, p,rernda mlade ljude vanredno zanimaju i
vazd,a 6e ih zanimati, kao elemenat umjetnosti davno, davno
rie5ene: radi se naime gotovo izkliudivo o pikanteriiama, nje5to
malo o uslobodoumnidaniuona radun pozitivnih religija, - i to
ie ta uZasna borba za slobodu u rie5avanju uvje€nih problema
dovjekove eksistenciieu itd, itd, Ama to su stare stvari: i nudi-
teti, i uaktiu i poigravanje s bezbottvom, ali imadu u knjilev-
nosti i u ob6e u umietnosti tako stalno, ali i odmiereno mjesto,
te se moZe posve pouzdano kazati, da im toga mjesta svi na5i
natraZnjaci ne 6e azeti, niti naii svojim ekstravagan-
"mladio
cijama ikoliko urnietnost obogatili. Pa da je uM, H,u, smatraiu6i
knjiZevnost odrazom cieloga narodnoga Zivota, u tom pitaniu
zanzela ba5 pozitivno staialiSte protiv ekstravaglanciid - kako
je to doista udinio njezin sada5nii predsiednik - tomu se ne
samo ne bi moglo opravdano prigovoriti vet s obzirom na slo-
8t
bod,u shva6anfa, Sto, ga tko irna o z.adali kniiZevnosti, ne,fo je
moje uvierenje, da bi to biio i dobro.
No i ovo ie sve piotovo suvi5no bilo i spominjati, Pitanje
nairne o dri,aniu Hrvatskeu prema knjiZevnidkoj slobodi
"Matice
bilo bi ozbiljno samo onda, kad bi >Matica" dosliedno, ili barem
desto odklaniala valjana djetrasamo s toga razloga, Sto se autori
nfihovi ne obaziru dovoljno ili ni malo na nazore
"Matidinihn
ditalaca i podupiratelja. No tu se sastajemo doista s vrlo dud-
nom dinjenicom, na ime: Vide se na uMaticu.., da ne daje slobo-
de piscimaI a ne moZe se pokazati ni na jedno djelo, Sto ga
je Gdje su ta djela, Sto ih je
"Matica" s tih razlopa odbila.
odbor uM. H,u u svoiem n'atralniaEtvu odbio i time nanio Stetu
hrvatskoj knjiZevnosti? Po pripoviedanju dujem, da ie H,"
"M,
u svoje vrieme odklonila roman U no6i od Babida-Gjalskoga;
no autor je toga romana u vi5e z{oda i sam priznao, da je uM.
H." pravo uradila. U novije vrieme, zlrLamtodkl,onila je uM, H.u
jedno jedino djelo: Nazorov ep Zivanu, i to zacielo ne s razlofa
natraZnja6kih.
Nije li sve to vrlo dudno, da ne kailem druSadiie? - Gdie
su dokazi, da ie uM, H.< protivna slobodnomu umjetnidkomu
stvaranju, kad se ne mogu pokazati diela, 5!o ih je odklonila'?
A ako bi tko kazao, da pisci i ne nudjaiu >Matici" svoiih djela
znaja61.,kako ih odbor prosudjuie, - morao bi se vidieti nieka-
kav knjiZevni napredak izvan ,Matice." A Edje su ta diela, Sto
su izdana izva,n H,"?
"M.
Vika dakle na oM, H,u radi niezine protivnosti umjetnidkoi
slobodi nema ba5 nikakvoga osnova, osobito kad se uzme na
um, da je ,Maticau prihvatila i izdala sve, 5to ie od umladih
slobodniho kniiZevnika dobila.,samo je toga na Zalost vrlo malo.
Izdala je Berti6eve Zenske udese, i to dielom pretiskane. Onda
je ove $odine
"mladio nisu prigovarali, Sto se pretiskava; a kad
izdala rukopisni roman Novakov ,Zaprekeo, - piSu, da je i to
pretis'kano! (,NaSe Jedirnstvou) Je U to ignoranciia, ili rnistifika-
cija - vrlo, recirno, unerealnsaal- Nije li oM, H,u izdala Vof-
novideve i Careve stvari? Ta to ie bilo juier! Je li brisala ied'
nu ried? Gg. Berti6, Car, Voinovi6 - jo5 su Livi, pa neka kaZu'
Cemu dakle haika, kad ioi nikako nema razlo$a ni u nuZdi
reforme, ni u stezanju ili nijekanju slobode?
Po svem, Sto sam rekao, na to ili nema odgovora, ili bi
82
morao biti vrlo kompliciran. Ja 6u nastojati, da odgovorim
jasno.
Ciela je ta borba olco ,,Matice" dio na5ega javnoSa Livota,
U tom se ie Zivotu posljedniih godina odito pokazalo, da se j,e
iedna Seneraciia pomaknula i dosta na{lo prepustila svoja
mjesta mladjoi generaciji. Fogledaimo samo oko sebe: stranke,
novine. Bilo bi zanimljivo, kad bi se nieSto potanje predodilo,
kako se ie scena brzo promienila, kako je naSlo nastalo iz na-
SeSajavno$a Zivota klasidkih predstavnika na5e politidke borbe
i prosvjetnoganastojanja,a pojavili se umoderniu,No to ovamo
zapravo i ne spada. Vriedno je i valno iztaknuti promjenu u no-
vinstvu: tu su zavladali, pa su mislili, da je na niima
"mladiu
carstvo. Naravno ie dakle, da su htjeli i u uMaticuo, Ulaz je
moZda bio ude5en po planu, no svakako se ie mnogo urafilo..,
sastaialo,uiziavlialou,nada sve pisalo, pisalo i pisalo, Nije iSlo.
Kad nije iSlo, otvoreno se podelo pripoviedati narodu, neka
odbije ,Maticu..., Sto se ie u tom smislu uradilo, stoji bez pri-
mjera u kulturnorn svietu, Sto ia znam, Ni to niie korirstilo,
Uspjeh je ovajz Po5to je iitavo novinstvo, ne izuzev5i ni
uObzorau,sluZbenoga,kako vei spomenuh, slavitelja >sveudi-
liSta, akadem'ije, Matice, Palerijer,,sloZno, dosljedno i ustrajno
iznaSalo iz uMatidinau odbora nutarnje stvari drai,tva, kudilo
bez kril';.ke knjige uMatidinen, pozivalo na boikot, moflo se je
koncem Sod. 1905. konstatovati, da ie uM. H.u od 11.200 izga-
bila 30G-400 dlanova, To je postiglo uduZeno (izuzevii u po-
sljednje vrieme oHrv, Pravon i ponie5to ullrvatstvou) na5e no-
vinstvo u dvie tri Sodine, Ako ie zadovoljno, i hrvatska mu
knjiZevnost ve6 danas postavlja spomenik za tt palriotsku ste-
devinu,
Ovai resultat Sovori i ,Maticiu i umladima< vi5e neSo cielo
ovo razla6lanje,
A za5to nije onoj struji, koja se danas - ako ho6emo da
vjerujemo njezinim glasilima - sprema da kroji udes hrvatsko-
mu narodu odredjuju6i mu nove putove, uspielo, da oslabi, a
kamo li da raztepe i ,Maticu Hrvatskuu, kako ie smelan osla-
bila i djelomice razlepla ve6 dosta toga oko nas, - o tom 6e
mo6i bolje od nas suditi oni, koji dodju iza nas.
(>Hrvatska Misao<, god. IV. 1906., strana 225.-239)
83
lz "GlasaMatice Hrvatske...
"Glas Jllatise llrvatske". Sto ie potakro, pade prinudilo
odbor ,Matice Hn'atske., da izdaje novi ovaj dasopis, to je u
njekoliFo tek rijeli kazano na prvoj strani, Sve nije ondje ka-
zanot a i ne moie se unapriied kazati, jer ce i sadrZa,ji smjer
ovoga dasopisa biti zavisan od prilikd i potrebA. prestankom
uVijencan nastala je praznina, koju je ,Matica Hrvatskan nasto-
jala popun,iti podev5i izdavati oHrvatsko Kolou, a sada evo i
svoj ,'Glaso. Budu li prilike ikoliko normalne, mo6i 6e o,Glas
Matice Hrvatsken zbilja da bude glas svih onih, koii ho6e da
skupljaju, a ne da rasiplju, A da ie ,'Matica Hrvatskau pozvanal
da sve tahve oko sebe okupi, o tom valjda ne sumnja nitko. U
tom sre6nom sludaju ovaj 6e dasopis brzo sebi na6i prostrano
i plodno polje za rad. - Potraju li pak, ili se pade pogor5aju
na5e knjiZevne prilike, bit ee im i
"Glas lVlatice Hrvatske..
vjerniim odjekom, sve u nastojanju, da ih popravi. Pogledom na
to dulo se vei dosta glasova, da ,njetko.u zase5lneu te na5e
prilike te d,a nadini ,,,redu. Zato i ni'je dudo, Sto se ie odmah,
dim se je produlo, da 6e uMatica Hrvatskau lzdavali ,rGlasu,
javilo toliko snaZnih glasova za reakcijom, i to ba5 od mladiih
knliZevnika, tako da bi jedva cijel,i prvi broj ,Glasa Matice
Hrvatske" dostaiao, da njihovu vapaju i ogordenju dademo
oduika. Sve ove molimo, da nas izvine, sto im ve6 u ova prva
dva broja ne mogosmo udovoljiti,
"Glas Matice Hrvatske" bit 6e prosvjetna i knjiZevno-
kritidka revuja, pa prema tomu ne 6e priop6ivati beletristidkih,
a ni specijalno naudnih radova, NaS dasopis imat 6e zada6u,da
obavje56ujeo prosvjetnom radu i nastoianju, da
Sa prosudjuje
i dit potide
No glavna 6e zada6,abiti uGiasu Matice Hrvatske. da knji-
Zevnicima hrvatskim, a onda dlanovima, osobito povjerenicima
omogudi Sto tje5nji dodir i saobra6aj s 'Maticom Hrvatskom..
To osobito vrijedi za povjerenike, jer dosada5nji nadin u promi-
jenjenim prilikama nipoSto nije
za uspjeh ,IVlatidinao naslojanla
dovoljan,
"Mladi u hrvatskoi kniiievnosti.., Pisca ovoElanaSegla>pri-
loga povlesti novovjek e knjii,evnostiu nikako ,rismo mogli uvje-
niti, da na pucnjavu s protivnidke strane niie potrebno orru-

84
cati. Povrh toga, kad srno proditali stvar, driali smo za svoju
duZnost, da ustupimo mjesta to,mu Zivomu odjeku, Sto su Sa u
mlada knjiZevnika izazvale na5e knjiZevne prilike; €rehota bi
bila, miSljasmo, taj {las zatomiti, Molimo zato Eilaoce, da ovai
pnilog prime onako, kako ga dajemo; neka Sa nipo5to ne sma-
traju ni obranom, a kamo li navalom sa strane "Matice Hr'
vatsken, ve6 onim, Sto jest: odiekom u du5i ojadjena knjilev-
ni,ka i zbilja prilogom poznavanju na5ih lcniiZevnih prilika.
,rSpor.. ve6ine kniiZevnika s ,rMaticom Hrvatskomrq Pri'
op6i1i smo sprijeda, Sto je o tom >sporu< kazao potpredsiednik
D, H. K., g. Li, Babi6,, u svojem govoru na pilavnoj skup5tini
toSa Dru5tva, na ime: da ie tu D. H, K, neduino,
Protiv te tvrdnie stoli dinjenica, da su se hrvatski kniiZev-
nici, dlanovi D, H. K., sastajali u prostorijama D, H. K, i tu
vrije6ali o izjavama proti uMatici Hrvatskoj"; Sto vi5e: sam ie
govornik, g. Lj, Babi6, predsiedao vije6aniu iedno$a odsieka u
D, H, K,, a na dnevnom ie redu bila (i u novinana o$la5ena) i
todka: uMatica Hrvatskao,
O tome, Sto se knjiZevniici, dlanovi jedno$a druStva, sa-
staju u svojim prostorijama, te vije6aiu o prilikama koiega
druSofa druStva, mnijenia su' to ie odito, barem u nas' razllEnat
iedni misle, da je to u redu (barem dok se ne tide njihova
dru5tva), drugi iu duboko uviereni, da to nije nipo5to u redu,
pa o tom dalie i ne 6emo da Sovorimu. \o kako se moZe posliie
ovoga, Sto smo konstatovali, tvrditi, da DruStvo Hrvatskih Knji-
Zevnika raiie sudfelovalo u >sporu( s ,Maticom Hrvatskomo,
toSa nikako ne razumiiemo
Mi pGemo >rsp,or<(, iet za spor ne zna;mo i ne vidimo fa'
ve6 vidimo nezadovolistvo i navale na uMaticu Hrvatsku". Sto
bi ,uprava., ,M. H,.. imala udiniti, da .o nezadovoljstvo i navale
prestanu, toga jo5 niie nitko kazaol po sverl, Sto mi znamol
-spor< bi bio rije5en, kad bi dana5nii upravni odbor uM, H'u
ustupio svoia mjesta glavnim nezadovoljnicima, No to ne bi
i51otako lako ni onda, kad bi odbor bio vollan to u6initi' ier tu
ima rijed i glavna skup5tina uM, H,.. - Iznese li tko drugi nadin
za rije5enie ))spofa<(,rni 6emo to rado priop6iti, jer su navale
na uMaticu.. prevr5ile ve6 svaku mieru, pa ie vet zadnii 6as,
da prestanu,
85
"Potro5ene zaklade", eitamo u usavremeniku* (I. g0 a): ,U
dasu, kad se sav svijet bo,ri za Sto ve6a prava i Sto ve6u slo-
bodu, uskradivati u ovakoiu ("Maiidinoj<) uskupstini inteligen-
cije slobodu govora, to je mogu6e.. (naravskilf usamo _ kod
nas. S timeu (s dime?) ,su u vezi i nehe sluZbene izjave, Tako
ona, da je zaklada za izdavanie narodnih pjesama potro5ena,
na izdavanje >Vienca*, fGdje je tu glavna relenica?) je
izlezio, "Dok
"Vienacu nije se nikad o tome glovorilo, a danas, kad je
,,Vienca* ne'stalo, kaZe se, da je on po,tro5.io
iednu zakladu! I
nitko nije za to pozvao na odgovornost odbora, koji se u svojim
sjednicama 1903, i 1904,godine - dakle i za izla'zenja,vienca..
- bavio pitanjem narodnih pjesama,..
Ne 6emo da si razbiiamo glavu, je li taj zloEin, Sto
ie tu
otkriven, u svezi rsa ,rSto ve6im pravirnau, ili sa ,r6to ve6om
slobodom" tro5enja novaca, ve6 odmah kaiemo, da
ie sve ovo
pisanie Sola besposlica i ljutito zabadanje,
ier niti je ,,Matica
Hrvatskau imala ka'kvu ,zakladu< narodnih pjesama, niti
ie
ima, niti ie kakova uzaklada.. potro5ena, niti je o tom dana
kakova sluZbena izjava, Ljudi, koji se ljute. Sto im nije dano
upravliati uMaticomu, morali bi znak barem to, Sto su )za-
kladeu, a Sto su unakladnineu, jer bi inade mosli zbilja potrositi
koiu zakladu. U skup5tini >Matice Hrvartskeu dne l7.NII. tgff,.
izvijestio ie tainik, da su dohodci od nakladnina narodnih pje-
sama potroSeni na ,'Vienacn. A je li se o torn ka.da prije govo-
rilo, to moZe svatko vidjeti u
"Izvjestaiu Matice Hrvatske.. za
Sodinu 1902, i 1903, na strani 15.
Kad se ovaho pi5e pod uredniStvom biv5e$a odbornika
nMatice Hrvatskeu, onda dakako nije dudo, Sto druSi pi5u, kako
uprava uMatice Hrvatskeu zgr6e novce, miesto da izdaje knjige,
ili kako bi trebalo da uMatica Hrvatskau plati za jedno djelo
upet, deset tisuda Kmnau, ili da ga nagrafi a dvlie, tri zakladel
"Pokucalo se na vrata LisiEareva, ali on ne prodaje svoj,e
sirotinjske suze Matici ni za skupi novac,<< (rsavremeniku,
IL 156b.) - Oni, koji rinade prigovaraju upravi ,Matice Hr-
vatskeu, da ne traZi dodira s knjiZevnicima, sad eto prigovaraju,
da je kucala njekomu na vrata, Da
ie i kucala, o" bi to bio
nikakav Srijeh; ali, nije kucala, ne6io je kucao g, Lisidar, Sto
opet nije grijeh. No €nijeh je, Sto je gosp. Lisidar kucao, a nie-
$ovi priiatelii mogu ovako pisati, - dok on Suti vele6i, da,
-
86
oBoga miu, nije ni ditao, Jest, g. Lisidar dosuo je nedavno u
ured k tajniku ,Matice Hrvatske.. i priop6io mu' da hi "Maticiu
dao svoje njeke stvari, Tainik Sa.odmah upita: uKako to, da
Vi dolazite k oMaticin - iz drufo$a tabora?u - Sto ie na to
odgovorio, neka za sada ostane medju nama, Upitao je za
honorar, predujam, S odgovorom je bio prezadovoljan, sudedl
po usklicima i kretniama. Rastadosmo se s time, da 6e za mjesec
dana donijeti svoie crtice, Sto li, Kad ie iza5lo ono u 'Savre-
menikuu o kucaniu na nie$ova vrata, sretoh se sniim u llici,
pristupih k niemu i upitah Sa: eujete, hako to? - A on biiesan,
ljuti se, pripoviieda, Sovori o intri$ama - i tako dalje ' . . Bude
li potreba, redi. 6u i ostalo,
Uz put i ovol Vide se 1a 'Maticuo, da siabo p1a6a,da bi
trebalo povisiti honorare, A sad naiedanput Lisidar "ne prodaie
svoie sirotinjske suze "Matici" ni za skupi novacu!
r), oNaivede nase kniiZevno drustvo nema za budu6u Sodinu
niiedne knii$e" - pi5e nietko u ,,savremenikuu (IL 156b), To
naivete druStvo - to je uMatica Hrvatskau. - Tko ie bio na
proSle Sodine'
Slavn'ojskupsti'nrioMatice Hrvatskeu dne 17'/XIL
mogao je euti, kako ie tainik izvijestio, da u'Matica Hrvatskan
nlih
i*i u sebe 23 rukopisa, od koiih bi se moslo upotrijebiti
dva priievoda
14 (d.,trnaest: dva. epa, fedan roman' tri drame,
iz ruskofa, detriri izvorna poudna djela i t, d')' To ie bilo i u
novinama,
Neka "Lietopis Dru5tva hry-atskih kniiZevnikau samo na-
stavlja ovako lijepo dalie. To ie ,opoziciia ozbiljnih kni,iz.ev-
nikau .
Adperpetuammemoriam,PosliednjedviietriSodinepisalo
se u naSem novinstvu hojesta o ,Matic,i Hrvatskoi" i niezint
odboru. Narodito su se neki dnevnici u tom po$ledu znatno isti-
cali. Da dojdu6i narastaji doznadu, s kakvim se ie sviietom
morao odbor za opstanak Matice boriti, pribrat 6emo u nadem
listu po mo{u6nosti sve te spomenike, da se vidi, kakvoSa je u
nase doba bilo novinstva po ozbilinosti, rodoljubliu, poSteniu,
ovako u nasem listu pribrani bit 6e ovi tuZni spomenici zgodna
gradja ne samo zabudulega lit'erarnoSa historika, nego osobito
za onoga, tko bude traZlo ttzroke dana5nioi naioi mizeriii'
List., (2. veljade 1905,) pi5e medis ostalim':
"Novi
87
,,. . . Matica vi5e niie ono, Sto ie bila, ona je tek iedno ime,
jedan pla5t, iedan fond novaca, koji zaazeie ljufi, protivni
pravom patriotizmu, napredku i loyalnosti prama dosadaniim
najzaslui.nijim knjii,evnicima . . . I zato treba, da u istinu neza-
vedeno novinstvo i narod. . , o,tvoreno odbiie Maticu, da ioi
uzkrati svoju podporu, Radi se lih o borbi proti jednoj do iude
narodnoj i financijalno mo6noi organizaciil, koju uzeSe u posjed
neprijatelji slobode, na najneloyalniji nadin, koji odaie prave
Khuenovske du5e, ., Glavno je, da se jednom za uviek spriedi
neuspjehom dana5nje Matice ovakva bezodnost reakcionarnih
elemenata<,
Godinu i 14 dana iza ovogla (16. veljade 1906,)pi5e isti list:
',Antonije R.adi6pisao je nedavno, da ie uMatica< izgubila neko-
liko stotina dlanova prinosnika, jer da je skoro cielo novinstvo
pozivalo na bojkot Hrvatskeu, Ovakva nepristoj,na
"Matice
t'.vrieda pada sama po sebi, jer je nemoSuie, da bi hrvatsko
novinstvo htielo uni5titi prvo hrvatsko kulturno druZtvo,n (>I
zato treba da u istinu nezavedeno novinstvo i narod, , , otvo-
reno odbije >Maticu.., da joj tzkrati svoju podporu,") uKritiko-
vati j,alovi rad odbora ne znaEi nipo5to pozivati na
"Matidinan
bojkot,tMatice Hrvatskeu,o
(Odbiti ,Maticun, uskratiti joj svoju potporu, raditi za ne-
uspjeh dana5nie >Matice" - to ne znali bojkotovanie, to ne
znali htjeti uni5titi prvo hrvatsko kulturno druZtvo!)
,SavremenrihupiSe. ,Prva knjiga >Hrvatskog Kola" veoma
ie slaba, Rese ie samo slike naSih umietnika (hoii 6e u budu6e
-- nadamo biti solidarni s hrvatskim lcnjiZevnicima), pa
radnje Skerliia i Ile5i6a, koiih vi5e ne 6erno vidieti u ovome
kolu, napokon zapamtenja dra, Kr5njavoga i Klai6a, , ., ali
jamadno se ni Kr5njavi ugodno ne osje6a u ovom kniiZevnom
kruSu,n (1906. ll, 157aj
>Najinteresantnirjaie situacija s 'rHrv, Koluu vrloS naSe$
li,terarnoS istoridara Ivana Mileetiia prema Ch, Segvi6u; prvi
se otimao ve6 ove godine, da ne radL za almanak . , ,.. (1906. IL
1s7b.)
,Spomenuo je dodu5eu (,Mati6in< tajnik u Slavnoi skup-
Stini") pripo-
"studiju dra. Skerli6a "Mlada srpska pesma i
vetkao - ali to 6e biti zabrtna, ier uvai,eni srpski kritidar ne
bi mogao voditi alcciiu s hrvatskim knjiZevnicima i u istq vrijeme
raditi protiv niihovih teZnja.,, (1906. II, 156b,)

88
Gospodinu M, S, na Suiaku, Pitate nas: Za5to uprava uM,
H." nife Listuu poslala ovo$odi5nja izdanja? Naprosto
"Novomu
zato, jer nije duZna, da ru dini, Razlozi, s kojih bi mogla ili
morala poslati lcnjige redenomu listu, mogli bi biti ovi:
1, Ustanova druStvenoSa pravilnika; - ali takove usta-
nove u pravilniku nema.
2, ZakljuEak druStvene shup5tine ili odborske sjednice; -
ali ni toSa nema.
3. Po5tovanje prema Stampi, To po5tovanje iskazuje Uprava
uM, H.u ditavoi Stampi; ali kako je uNovi Listu iznimka u na5oi
Stampi, - dini uprava H,u takodjer iznimku s njime,
"M,
4. Interes, Uprava Salje drustvena izdanja novinama i zalo,
da ih oSlase i eventualno preporude, ako mo$u; atrinipo5to zato
da ih i ne oSlase, ve6 naprosto izgrde, i ne za$ledav5i u niih.
5, Strah, Uprava ,M, H,o radi saviesno po svom najboliem
znanju, pak se ne boii nikoga, a najmanje nemodnoga gnieva
Liistau,
"Novoga
U ostalom izvolite proditati ono Ad perpetuam memoriam'
pa recite, ne bi li svaka institucija, a nekmoli instituciia, kakva
ie "M. H.u, zasluZila svadiji priiezir, kad bi svoje ediciie poslala
na dar ili na preporuku novinama, troie o nioi pi5u onako, kako
pi5e List<,
"Novi
oPrvi,. i ,,dru€i.. hrvatski prepcod, Akademik gosp. Mil-
deti6 sporninju6i u svojoj ocjeni Surminova uPreporodau riiedi
pi5Eeve o potrebi poz"navar4a>drufogia< preporoda hrvatskofa
narodau s pravom kale, da ostaje za$onetka, Sto pisac misli
pod prvim preporodo,m, Ja 6u tu zagonetku odgonenuti,
Kad se ie g, prof. Surmin spremao na pisanie uPreporoda..,
vi5e j,e puta sa mnom o toj stvari raz{ovatao, a ia sam se vrlo
veselio, Sto 6e njefovo djelo izdati uMatica Hrvatskan, Dva,
tri li puta razfovarali smo o toj stvari dugo, po dva sata i viSe,
pa sam ia S. Surminu, svojemu kolegi po struci i zvanju, vrlo
odu5evljeno kazivao svoje misli o podetku i znamenovanju
hrvatskoga preporoda, Nije to sve bilo bogzna Sto, ve6 misli, na
koje dolazi svatko, tho se je i malo ogledao po Evropi i po-
nje5to b'arem upoznao kulturnri i politidki raTvoi evropskih na-
roda. ['[ije ni5ta osobito ni, to, Sto sam g. Surrninu govorio, da
hrvatski preporod na podetku XIX, stoliefla niie nastao tz niila
i najedanpul, ve1 da se ie posve prirodno razvio iz lih i tth,
"';-,*
i'
89
rekoh, elemenata. Sve bi to trebalo, svjetovah S. S., razloZiti
naS,imditaocima u predgovonr (uvodu), Rekao sam to ponaj-
vi5e s toSa, Sto sam drZao, da ie 'rM, H,u izdati to djelo, pa mi
je bilo do togla, da bude Sto razurnljivije,
G. S, niie me posluSao i nirje napisao uvoda u torn smislu"
No iednu je misao, o kojoj sam mu mnoglo govorio, ipak pri-
hvatio, pade ju je i napisao, - ali ta.ko nespretno, da je eto i
udenim ljudima zadao zagonethu,
Ja sam naime €, S-u razlaeao svoju misao o renesanci u
op6e, a o renesanci u Hrvatd napose,
sam g. 1898, napisao u akademijskom
"Zborniku za nar, iivol
i obidaje julnih Slavenan u studij,ici uNarodn, (Posebno izdanje
str. 1-25,), Tu je govor o prvom i o drugom preporodu hrvat-
skoga naroda, a Slavne su misli ove:
uRenesancom su pro,zvali kulturni povjestnidari preporod
lrd,ko-rimske starine, Io ie samo djelomice istina, Renesanca
je za pravo preporod barbari, prvi fadi trzai barbarshoga roba
pod kulturnim Srdko-rimskim iarmom, , , (str, 17 poseb, izd,),
Poznato ie, kako ie od vremena renesance Evropa $otovo po-
benavila u oduSevljenju i slavlienju grdko-rimskoSa svijeta, .,
No tu se sastajemo s jednom na prvi pogled dudnom poiavom:
Hrvati, najbliZi susjedi klasidkih zetnalja, ne te da znadu za taj
veliki, mo6ni i sjajni rimski sviiet: oni stvaraiu novi sviiet,
svijet slovinski , . . (str'. l8), lz honcepcije slovinskoSa svijeta
rodila se u nas prva misao o ,rnaroduu. , , Vidi se to dobro kod
drugih na5ih preporoditelja, preporod,itelja tridesetih {odina,
koji su - to svi znamo - po5li odmah tra$om prve hrvatske
renesance(, (str, 19),
To ie eto i prva hrvatska renesanca i drugi preporoditelji.
Nadin, .lcojim ie €. S. spomenuo ,drugi., preporod, dakako
_
da ie nie5to neduveno, tako da o tom ne treba tro5iti
Naravski, da je tu posve svejedno, da li ona, misao o prvom "ijeli,
preporodu moie podnesti kritiku; ako ne moie, tirn glore po
{. Surmina,
Balast! U reklami, koju ie uPokretu od I, oZujka 19O6,za
prvi i drugi broi na5ega lista napisao, i z,a koii mu lLepo zahva-
ljujemo, imade i ovo vrlo zanimljivo mjesto: ,rMladi ne sum-
njaiu o tom, da 6e izborbe iza6ikac" pobjednflci, premda znadt,
90
da 6e borba i iz njihove sredine maknuti dosta balastau, Dakle
"dosta balastan! To ne tvrdimo mi, ne6!obaS "Pokretu!
Nijesu li tai balast moZda oni >stari.,,koii su se sakrili za
cimenmladihu, da se kako Lako odrLe na p,ovr5ini? Ili su ba-
lastom ,najmladjin, koj'i su vec godine 1904, u snaziu
"Na5oj
(svez. 3 ,str. 107-108) ovako pisali: je mladja Senera-
"eitava
cija, dapade napredni duh, kojega je zastupnikom, u ovom slu-
daju bila na Zalost tako zvana ,tnodernau i ,rrealizamu, doZivio
potpuni fiasko i. poraz sa svim svojim reformama , .,a - lJTv
sve to prima i primat ie >,Matica Hrvatshau radove starih,
mladih i najmladjih, samo ako su dobri i zgodni.
Radi ',Preporoda" dra. C4. Surmina dizala se hajka na
,M. H,o, Sto niie izdala toga djela, Da se vidi, kaho se bez
ikakvoSa i najmanjega razloga znade podi6i upravo orpianizo'
vana hajka, konstatovat 6emo evo ovor Sto se moZe kontrolo-
vati po spisima:
1: OdbonM. H,u nije nikad imao prilike, da i vidi ditav
oPreporod.. dr, Surmina u rtakopi,su,G. dr, S, predao je tainiku
,,Iv[,H,o dne 17, srpnia 1903,Aod. 62+XVru rukopisnih stranica
svoga oPreporodau. Taj dio rukopisa uzeo ie E. dr. S, natra{
dne. 10, rujna 1903,, i to prije, nepo ie rukopls iznesen pred
odbor (jer u ferijama ni odbor uM, H,u ne drLi siednicd),
2, Odbor oM, H,o niie ni o tiskan,orn nPreporodu,, iztekaa
nikakvoga suda, vei Ea je, kad se ie natiecao za naftadu iz
zakl. grola DraSkovida, iskliudio od natjecanja s formalnih taz'
[oga, naime s razloga, Sto dielo nije predano u rukopisu, (Tako
je u istoi sjednici d s istoga tazlo{a iskliudeno od natiecania
djelo i jednoga drugoga pisoa, To je u smislu zakladnice,)
3, Da je odbor F[," imao prilika izreti svoj sud o ,Pre-
"M,
porodun g. dra S-a, po svoi bi prilici tai sud Slasio onako, kako
ga ie napisao akademik prof. Mileede u svojoi ocieni, koiu
stoga i priop6ujemo u ovom br,oiu,
x ,rM, H,u,
Radi g, Liube Babi6a dizala se i diZe se haika na ,M, f,Lu,
Sto nije izabran podpredsjednikom knlrt,-rarn|odbora; to niie,
piSe se, udinjeno zato, da g. Babi6 ,ne smeta... Da ie ova haika
bez ikakvoga osnova, vidi se iz ovih dinienica:
1, Oba odbora ',M, H,u, knjrl.'umjetnidki i Sospodarski (ue
9l
"administrativniu), drle zajednidke siednice, a niiedan odbor ne
odluduie o nidem sAm, To je stara praksa u ,Maticin, Neka
g, Babi6 sAm kaZe, Sto je knjii,-umj. odbor bez njefa zakljudio,
2, Ni uprava ni odbor oM. H,n ne Lzabire sAm odbornikA,
ni potpredsjednika, ni predsjednika, ve6 ih izabite gl. skup5tina.
Odbor obidno samo predlai,e, i to nije sluZbeno,.a skup5tinari
b:,raja po volji.
3, Sto je odbor uM. H." kandidovao miesto g. Babi6a stari-
jega dlana svo$a (dra, I. Hci6a, koji ie b,io u odboru uM. H,u
od god, 1887,),to zahtijeva ne samo takt, nefo i praksa u svirn
druStvima.
4, Potpredsjednik knjiZ, odbora zamjerik je predsjednikov,
pa je nuZno, da stanuje u Zagrebu, a €, Babi6 ne stanuje u Z.
Napokon neka nam ,s,e dopusti pitanje: Zaito DruStvo
Hrvats,hih KnjiZevnika nije izabralo g, Babi6a svojim pred-
siednikom?
,<
Radi g, Iva conle Voinovi6a diZe se takodjer hajka na
,,M. H,u Za danas kalemo samo ovo: 1, G, Ivo conte Vojnovi6
upitan ie i umolien davno prije hajke, bi li svoju Jugo-
"Maiku
- 2. Nije istina, da je posveta
vi6au dao s
"Matici". "Dubro-
vadke tritroSije" skinuta bez znanja pi5deva, - 3, Korekturu
je i sam pisac, a Sto se ttEe iezika,
"Dubr, Trilogije< obavljao
svima je njeSovim i,eljama udovoljeno. - Sad bi imao riied
g, L c-te Vojnovi6.
Na5i kniiievni Easopisi, hrvatski, slovenski i srpski, malo
su poznati, joS manje ra5ireni. Da u toj stvari krene po mogu6.
nosti na bolje, upozorujerno dita,oce ,Glasa IvI, H.u na upute
o naiim da,sopisima,Sto ih priop6ujemo na omotu, Slofa 6e se
i u ovoj stvari pokazati najbolje dinom, a ,Glas M. H." udiniti
ie sve, Sto moZe, da se poznavanje naie kniiZevnosti proSiri.
Nema sumnje, da 6e se i naSi dasopisi prikljuditi naSemu nasto-
jarriu, pa mediu svojim ditaocima Siriti zanimanje za izdania
Ad perpetuam memoriam, (u br. 34, od 3,
"Novi Listu
veljade 1906.) piSe medju ostalim: oOsvrnimo se naipriie na
ljude,., ,. koji sadinjavaju dana5nji Matidin odbor. fo su ve-
6inom najmagjaronskiji magjaroni, po zanimanju profesori i
92
dinovnici , , . ali osim Arnolda i Andrida skoro nijedan nije knji-
levnik u strogom smislu riedi , , . U druZtvu, ko,je je uviek imalo
oporben karakter, sjede skoro sve z$olini magiaroni, a podu-
piru ih furtima5i i >disti", dakle oni, koji su uviek vikali na
slavosrbe i njihove ustanove, a Matica Hrvatsha j,est jedna od
onih ustanova, koju su slavosrhi ustanovili, . .
Druga je lal, da na5a kritika Suti o Matidinim knjigama, O
njekim knjigama, a osobito o >Hrv, Koluu (za koje je odbor
pravio tol,iku nezaslalennt reklamu) pisalo ie i vi5e novina, pa
skoro sve su - uza svu svo,ju politidku opriednost - sloZne,
da Matidine knjige ove godine malo vriede, Ovo je poraz Mati-
dina odbora, koji bi zato naibolje udinio, da se udalji sa svoga
mjesta i prepusti miesta drugima" - a rnedju tima prvomu
g. Arzeniju lflenzelidesu, strogomu i neum,oljivomu kritidaru i
knjiZevniku u strogom smislu njeli, , ,
'Upravnom odboru Matise Hrvatske", - Pod tirn naslovoan
ditamo u ,Savrernenikuu (1906, III, 23l b i dalje) medju ostalim
i ovo: uUp,ravni odbor ,Matice Hrvatskeu nastavio je svoi po-
sao na zator hrv. knjige i uMatice Hrvatske", a na korist svoje
vlasti i svojih interesa, KniiZevna borba pretvorila se nastoja-
njem Klaidevim u borbu stranadku, a ponukom nekih odbornika
,rMatice Hrvatshe" pretodila se u osobnu borbu. Kad je up,ravni
odbor vidio, da potovo nijedne novine ne 6e da sluZe njihovim
lidnim interesima,,., odludio je izd.avali,,, listi6,.. Poslije
one izvanredne skr.rp5tine.. , pravom su odludili podpisani"
(na poznatoj resoluciji) uknjiZevnici . . , pustiti glospodu,da vode
',iMaticu< u propast, , , usavremeniku je or$an nezavisnih knji-
Zevnika, , . , koji ne treba raspisivania nagrada, da domami
u6lladnenknjiZevnike , , .(<- Sve je ovo u ,,Savremeniku" bez
podpisa,
Istomu je svesku uSavremenikau priloZen nekaki zeleni
listi6 papira, ali se mi na nj ne obaziremo, jer {a iamadno ni
uredni5tvo uSavremenikau nije namij,enilo duievnim potrebama
svojih ditatelja.
- Na odbor
"Hrvatsko Kolo" i neizdani almanak D, H, K,
,,M. H.u dizala se hajka: da je ,Hrvatsko Koloo podeo izdavali
sa:no zato, da se osuieti izdavani'e almanaka, 6to {a je kanrilo
izdavati Dru5tvo Hr.v. Kraitev,nika. I ova je haika bez osnova,
93
jer se je u ,M, FI,u mislil,o, govorilo i pisalo o almanaku
ve6
Sod, 1903, {tre6e), pa je o tom izvije5teno i u gl, skup5tini
"M,
H,u dne 26. srpnia 1903. (tre6e) i priop6eno mnijenje, ,,po koiem
bi se . , , izdala svake Sodine po jedna knjiga, njeke ruke alma-
nak, u kojem bi bilo prinosa od hrvatskih, hrvatsko-dalmatin-
skih i strovenskih knjilevnika". {Tiskani IzvieStai M. H.u za
Sod, L9M,, i 1903,, str, 16. u,Hrvatsko-dalmatinskiu knjli,evnici
spomenuti su rafi toga, Sto se je namj,eravalo,da se uz slovEn-
sku Maticu pr'idrui,i u toj stvari ,Matici l{rvatskoj* i dalmatin-
ska Matica).
Na upit: ,1. Je li istina, da je odbor uM. H. redaktoru
"Pqkretau Josipu Pasari6u u lipniu 1905.isplatio svotu od 1000
K? - 2, Koiim povodom i za5to?< - odgovoriti nam je ovo:
1, Istina je, daje odbor,M, H.u redaktoru nPokreta<€,Jo-
sipu Pasari6u izplalio %Lltpnla 19O5,svotu od 3O0kruna mjesto
100Okruna i neke jo5 druSe neodredjene svote, kako ih je on
l'laiio u pismu od 4, travnja iste Sodine,
2, G. Pasarit, traZlo je 1@0 kruna ,i t. d, za dilanie narodnih
pjesama god, 1892,, kao i za neke svoie bilie5ke o tima pie-
smama,
Odbor je dodu5e nakon pismene tzjave biviega tafnika i
blaSajnika gosp. Ivana Kostrendi6a kao i po radunshoi kniizi
bio uvjeren, 'd:- ie g, Parsari6 za Eitanie narodnih pjesama, koie
je obavljao pred punih trinaest {odina, primio namah i potpunrr
nagiradu; ali ie s obzirom na to, Sto ie g, Pa.sari6ba5 onaj 6as
bio bez zanimanja (izasao j,e nairne iz redakcije
"Obzorau), i Sto
se ni,je htio s njime po su'do,vimai novirnama - a sve na Stetu
- natezali, doavoli,oviSe kao potporu i da otkloni od
"Mati'ce"
"Matice< sigurne navale, sv,otu o,d 300 Kru.na. Ta odluka sa-
op6ena je g, Pasaridu ovim dopisom:
pism,o d 4, travnja 1905. i 23. svibnia 1905. odlu-
"Na VaSe
dio je odibor ,M, H... u zaiednidkoj sjednici dne 24,lipnja 1905,,
da Vam se odgovori sliede6e:
uPremda iz VaSih pisama razabiremo, da Vi svoie traZbine
ne rnoi,ete nikako do,kazati,ipak je odbor ,M. H,.,, da se stvar
mirni,m putem rie5i, pripravan dati Vam naknadno za sav VaS
trud oko ditanja narodnih pjesarna io5 300 K (trista K). Po-
diedno odklanja 'M. H.. VaS zahtfev na i:raZbintt za navodno
nestale VaSe bilfe5keu.
 95
94
smo Sto zatajili, Sto bi samu ocjenu moflo prikazati u drugom
Na to je g, Pasaril dne 28. lipnja podigao dopitanu mu
svjetlu, donosimo evo i taj konac, koji od rijedi do rijedi glasi
svotu uz ovu namiru;
ovako;
oPo5tosam na o,snovuobavijesti
"M. H.o od 26.lipnja 1905.
br. 43-1905, od uMatriceHrvatske< primio 300 K (trista K), "Prerna, ovoi moioj nepovoljnoj ocieni, ne b,i se mogla po-
dijeliti prof. Surminu nagrada, za koju se natjede. Ja ipak pre-
oditujem tim povodom, da se za rad oko ditanja nar, pjesama
porudam po5to'vanom odboru, da mu doznadi nekoliko stotina
i za biljeike o pr'oditanim pjesmama "M. H.n, predane 'rMaticio,
forinti naplrade,dim 6e nagraditi njegovu marliivost. Pored toga
odridem svake traLbine, dotidno od5tete<. - U Zafrebu dne
se moZe uvaZiti i to, da je Surminovo dielo zadahnuto di'stim
28. lipnla.Iosip Pasari6 v .r.n Uprava uM, H.o
narodnitn duhom. - Priposlani mi istisak Surminova ,Hrv, Pre-
porodau odnijet 6u sjutra na po5tu, - S osobitim Stovanjern.-
Jest, kapituliramo! G. J. I-r ("Nar, Nov." 1906, br. 70 od
U VaraZdnu 11./m. 190/,.- Prof. I. Mildeti6u.
26, Iil,) osvrnuo se u ,KnjiZevnirn pabircirna" na orno pisanje
Ako je ovim d,odatkom Sto pomoZeno [, piscu, - i nama
spljetskoga "Na5ega Jedinstvau, ke,js smo mi u br. 3. i 4. pri-
je pravo, Ill zar bi on htio da odbor uMatice Hrvats,ken nagradi
op6ili ad perpetuam memoriam, Razlozi su S. I-ra takovi, da
s njekoliko stotina forinti uprimitivno obradjeno djelou, koje ,ne
mu je i simo uN. J." dalo pravo i priznalo svoju pogr'jeSku.To
sluZi na dast ni piscu, ni hrvatskoj knjiZevnosti., samo zato,
nije ni dudo,,ier je g. I-r onai' Slas u ,,Na5em Jedinstvuu, i to
da on sam uzmoglne dtzati tim ve6u hajku na svakoga pisca,
punim pravom, pr'oSlasio prosto zrelim za Stenjevac, G, I-r
kaji za do,bro djelo dobiie zasluZeni honorar?
svr5ava svoje razlaganje ovako: splitskoga kniiLev-
"Misljenje
nika nije samo povr5no nego i naopako, ali odbor oMatidin"
Trebalo bi da se u svim kru{ovina lrniiZevniEkim uzme na um,
mogiaobi ipak ne6to nauditi i iz ovakovih abnormalnih pojava,
U Matice srpsken (sveska II, za godinu 1906.) ocje-
Abnormalnosti imade i u nMatici<, pa od tuda i ovakvi glasovi. "Letop,isu
njuje Ti,h, Ostoji6 knjiZicu Pavla Popovi6a knjii,evnosti(, o
Neka se ovakvi glasovi p,odnu sistematidno Siriti i po nesre6i "Iz
koioj se Sovori i.u proSlo'mbroju na5ega Glasa. Na str. 103.
uvaZavati, pa dana,Snjimatadori nMatidini" mogu biti sigurni,
priop6uje ocienjivad u cjelini jedno mjesto iz ove Popovi6eve
da njihov nGlasu ne 6e puno prno6i ni niima,ni "Maticiu.
knjige, jer drZ.i,da je tako taj - tadan i umestan, da bi
Doista: Ako se stenjevadki ,glasovi podnu sistematidno "stav
tre,balo da se u svima krugovima knjiZevnidkim uzme na um(.
Srriti i po nesre'6i uvaiavati,'onda ,rnatadoriu oMatidiniu mo,grl
Budu6i da se i mi s tirn posve slaZemo, a u dru-gu ruku zna-
biti ne samo sigurni, da njihov ,Glas. ne 6e puno p'omo6i, negio
derno, da i sam "Letopis Matice srpske.. i gospoda srpski knii-
da ne 6e ni5ta p,omo,6i,jer je pr,oti Stenjevcu nemo6an i ciieli
i,evnici Popovi6 i Ostoj:i6 uiivaju jednaku slnrpatiju u svima
Olimp, a kako ne bi bio nerno6an jedan smrtni odbor! Pred
na5im knjiZevnim krugovirna bez razlike, !o evo i mi iznosimc
Stenjevcemkapitulirarno unaprijed - o tom neka bmdeuvjeren
ovo rnje,stou na5em listu pridruZajfti se Zelfi Sosp, Ostoii6a:
€' I-r.
oda ,se u svima hrugovima knjiZevnidkim uzme na u(n(,
Sad barem i naia iavnost znadet o 5to 6e se skrhati na5a
Gtup. Popovi6 na str. 176. svoie knjige pi5e 'ovo: uOfista,
o'brana H,". No do to{a jo5 nije do5lo, ,osi,rnako je S, I-r
"M. kakvo je danaSnje knjri,evno vreme, svahi ozbiljan knjiZevnik
napisao svoje razlaSanjei 'za lo, da prvi podade vaZnosti gilaso-
valia uvek da ima pred odima prave poirel.e knjiZevnosti i
vima, koje je sam pr.oglasio ne samo naop,akima, neElo prosto
prema njima svoj rad da ude5ava, Za ita, je tko sposoban, rreka
stenjevadkima.
radi, ali neka svaki Sleda, kako se to slaZe s Slavnim, poznatim
cilievim,a,kojima knjiZevnost teZi, U na5oj knjiZevnosti -ima
C"osp,S, K, u Karlovcu, Na VaSe pitanje odgovaramo Vam
ovot lz ocjene ,Hrv, prep,orodau dra. Gj, Surmina od prof. L to,liko praznine,. da ih samo dobro upu6en rad sviju kniiZevnika
moZe popuniti, a svaki knjiZevnik rnoLe d,a vidi, koie su to
Mildeti6a izostavili sm,okonac drZe6i, da nije u svezi s ocjenom.
Time nismo uiinili ni5ta nelcjalna, No da tko oe pomisli, da praznine. Danas kad elementarne knjiZevne i naudne potrebe
%
nisu zadovoljene; kad glavna dela po pofredinim,naroi.ito na-
udnim, strukama i rodovima nisu napisana; kad prevodnoj knji-
Zevnosti na prirnjer, koja je danas u mnogim knjiZevnim rado-
vima skoro najpreda, ni{e ni zdray temelj p,ostavljen-- danas ie
svako knjii,evno poslovanje, koje ne ide na to, da te potrebe i
praznine podmiri, prosto t,etdanje vremena i uzaludno tro5enje
snage, KnjiZevnost ima svoj cilj i knj'IZevnici svoju duZnost,
Danas se t,o narodito o,seda,jer se danas, viSe ne$o pre, oseia,
od kolike je smetnje knjiZevnosti to, Sto ni elementarne knji-
ievne p,ofrebe nisu podmirene. Neka se samo iedanput te po-
trebe podmire, eto to je, demu knjiZevnost teiii nek se iedanput
savlada taj oSr,omniosnovni posao njen, bez hojeg ono ne moZe
napred. Ali da se taj posao savlada, potrebno ie da svaki bude
svestan tih elementarnih ltnjriievnih potrebau.
Glavnica ,,M, H,.. Medju infamijama, Sto ih protivnici
"Matice Hrvatske" u svojem bifesu izmi5ljaju i Sire, naigadnija
je <rna,kojom se uprava ,M. H.u denuncira prema gore i prema
dolie, da je n,aime umaniila druStvenu glavnicu, Da prijatelii
oMatice Hrvatskeu i ostali r,odoljubi, ko'ji strepe nad na5im
kulturnim stedevinama, vide, do dega vodi denunciranje uM.
FL* prisiljeni smo iz'nijeti na iavu ovo, ,Sto 6e.i njekojim s,lijep-
cima otvoriti odi: Denunciranje uMati,ce Hrvatskeu i ryezine
uprave bilo je urodilo Zeljenim plodom vei pred dvije godine
za predstojni5tva Sumanovi6eva,kad je naime gradski nadelnik
(Mo5insky) priopdio predsjgdnriku ,M, H,u, da 6e po odredbi
vis, kr. vlade poslati u nMati,cu<radunarskoSa vie5taka, koii 6e
ispitati, jesu li istiniti glasovi, da ie uJprava uM. H.u potro5ila
zaklade i dirnula glavnicu. Kad se je izaslani poglavarstveni
vje5tak uvjerio, da su papiri zaklad6,,i glavnice u potpunoj i
primjereno pove6anoj svoti deponirati kod Prve hrv. Stedionice
u Zagrebu, mislio je g, Sradski naEelnik, da je tim stvar riie5ena.
Ali u-ije tako misltila u,prava uM, H.n, nego je predsjednik ,M.
H.o poSao do odj. predstojnika g. Suma.novi6asa zahtjevom, da
se o nalazu izdade spis, kad se usprkos zahtjevu uprave niie
sastavio odrnah zapisnik. Tomu ie zahtievu predsjednika uM,
H.u i udovoljeno izvje56empoglavarstvenofa izaslanika priopib-
nim upravi uM, H.u presidijalntim do,pisom gradskoga pogla-
varstva.
Sapienti sat - barem za sada,
97
Mi ovoga ne bism,o iznaSali, da zafr.
"P,okretu nije ovih
dana na osnovu pustih kombinacija w blagainidko$a izvie5da o
gospodarskornposlovanju ,M. H," u god. 1904.ustvrdio, da 6e
se gllavnica ,M. H." umanjiti barem za 15.000K, budu6i da 6e
se u ime du,!a z"a"god. 1904,od 20,340K ubrati najvi5e 5,000 K,
Mi smo ve6 vi5e puta pokazali, kako napadadi
"M. H,.. ne p,o-
znadu stvari, o kojima piSu, pa tako kaZemo i sada daju6i na
znanie, da je od onih 20,340K ubra,nove6 do danas 8.980 K 90 f,
Sto 6e zaclielo svakoga prijatelia ,M. H." za.dovoljiti. A Stogod
se 'od duZne svote manje ubere, to 6e biti zasluga onih, ko,j[
ovako pi5u o ,M. H,u, kako pi5e
"Pokretn, pa samo po,tpuno
p'okvareni ljudi mogu isticati neuspjeh oMatice Hrvatskeu, doh
ovako o njoj piSu.
Na druSe do,bro,ho'tnekombinacije spomenutih novina ne
'njavljuiemo
6emo se osvrtati, ve6, sam,o,Sto znadu svi povje-
renici, da u,prava H," nije god, 1904, i 1905, slala kn'jrigA
"M,
nikomu, tko ih nije narudio, Fa ,ie sada5nji bro,j dlanova za 1904,
{: 10,752)pravi i reelni bro,j, i ako je za 300--400 manji od
predja5njih godina; nije dakle istina, da je uprava knjiSe sli-
jepo slala,
Hrvatski narodni vezovi, Napisala Jelica Belovi6-Bernad-
zikowska, (Sa 17 orig. slika.) Nakl. knjiZ, Li. Szeklera u ,Osijeku
1906. Ciiena 3 K. (93 str,) - Na str. 9---26 pi5e spisateljica:
,I. O vaZnos,tii ljepoti naSih narodnih vezovau (9-11), uII,
O veziladkoj ornamentici u op6e (t2-18), i n,apokon
" "IIL
Hrvaiski veziladl<i Stil. (19-26), Ostale stranice (27-93) sadr-
Zavaju rjednik tehnidkih naziva,
Mene je ovo djelce vrlo razodaralo. Primio sam Sa u ruke
s veseljem; s rado56u sam proditao prve stranice, koje usprkos
destim naivnim, preobi6nim i slabo obrazloilenim usklicima
dokazufu ne s,amo spi,satelj'idinoi,skrerno odu5evljenie za qr-
rodnu umjetno,st, ne{o i dublje i pravilno shva6anje ljepote i
znamenovanja narodnih ornamenata, Razodaralo me to, Sto
nikako ne znam, demu je i komu imalo posluZiti ovo djelo.
Uvod (L, II,, IItr,) kazuje vrlo malo, od o,noga,Sto natpis ohetaje,
a demu fe orjednik<, to'ga nikako ne poimam. Kako u rjednik
n,arodnih hrvatskih vezova spadaju rijedi aiguille, i la damiern
i la macaroni, alengonspilze, antipendium i t. d, i t, d,, - toga
nikako ne razumiiem. Da su u riednik uvr5tene tudie ovakle
98
rijeli, a uiedno kazano, kako se to zove hrvatski, -onda bi to
imalo smisla. Jednako ne raaxniiem, demu bi i kornu imao
posluZiti rjednik hrvatskih tehnidkih riiedi, koie u velikoi vedini
nisu nikako protumadene, a kamo li da je protumadena tehnika
radova, koje ove tiied,i oznaduiu. Tako su nieke riiedi prosto
pretiskane iz Broz-Ivekovi6eva rjednika, i ako spisateliica
kai,e, da 6e ovdie ,nanizati sa:mo one nazive, koii (ve6inom)
dosele io5 niiesu nigdje zabiliei,eni", eemu ie po tom do5la u
rjednik na pr. riied ,bod, m,, eine Art Stickerei, bodadki vez"
(todno iz Broz-Ivekovi6a), a niiesu u5le stotine drugih tiiedi,
i tko je time vi5e upu6en o tom ,boduu, - to neka Bo$ zna'
Sva je sila ovako na pr, protumadenih rijedi; 'borano, adi',
falt'ig, bez na,rod,nin,- ,brage6e, pl,, hlade u Vrbnikuu, -
,burina, L, naziv sa otoka Krkao, - >burka, {., ruho kneza
ruskogio,I t. d. i t, d. Sto po svemtornznade spisateilii6ineriieEiz
,,lelim, da i ovai mali riednik bude nieka cielina kao i to: da
pripomogne raSirivaniu hrvatskih po'sve iavornih tehnidkih
naziva u struci rudno$a rada", - ni toga ne razumiiem'
U djelu ima i krivih uputa i nepoimljiva nerazumiievania'
kao na pr,: ,bumbak, m., naziv iz Konavlja, Od toga ie pte-
gada konavlianskan, Mislio bi ioviek, da ie taj obumbaku
boSzna Sto, a to je obidna riieE za p'amuk, pa onda nije baS
dudo, da je ood toga< pregada konavoska (ne; konavljanska)'
Djelo o narodnim vezovima bilo bi koristno i potrebno, ali
bi imalo biti kud i kamo druSadiie. Da i ne Sovorimo o tom,
koliko bi se takovim dielom mogao koristiti Zenski svijet,
takovo bi dielo znatno pove6alo poznavanie naroda i narod-
noga jezika, Kad bi se nadlo kolo spisateliicA, koie bi pod
vleStorn urednicorn takvo djelo sastavilo, ,Matica Hrvatskan
bi dobro udinila, da izdade takvo djelo ne laleli tro5ka. Gospo-
dja Belovi6 -Bernadzikowska niie nipoito nesposobna, da se
lati toSa posla, p,a ie upravo, 5teta, Sto tro5i svoi mar na ovako
nepotptrne radnie, koje :uza sve to zashfiuia svadife ptiznanie.
Svaki ie podetak leZak, a u toi smo stvari uza sve dosada5nje
poku5aje jo5 uviiek na podetku.
SedamdesetEodi5nlica Josipa Stritara.
,Drubtvo slovenskih kniiZevnikov i dasnikariev" priredilo
ie pod pol<roviteljstvom llublianskoga gradonadelnika Hribara
99
dne 19. i 20. svibnja proslavu ?0-godisnjice Livota i 50-godi5-
njice knjri,evno,glarada Josipa Stritara, Uprava uMatice Hrvat-
ske" bila bi se pridrui:ia ovoi prosvjetnoj slavi b,ra6e na5e da
joj uDnr5tvo slovenskih knjiZevnika i novinara<( u bratskoi
ljubeznol palnji i niie poslalo poziva, kako nije u opde nikoga
p'ozivaloi tim spremnije se je odbor
"M. H," pridruZio toj slavi,
kad mu ie od priredjiva6A stigao poziv, te je u ime
"Matice
Hrvatskeu poslao na slavu svoie6ia tajniha i blagainika, ko,je
ie tajnik D. S, K. i e, g. Pustoslemsekna ljublianskom kolo-
dvoru u dru5tvu s gg, Gov6karom, urednikom oSlovanan, i dr,
Ile5i6em najljabezniie dodekao i naispremniie kao goste D, S.
K, i e, udobno srnjestio u novo(n svrati3tu ,,Unionn, Sdie ie
odsio i sarn slavlfenik.
Slavljenik Josip Stritar do5ao je iz Bed,a,gdje poslije svo-
je,gaumirovljenja bo,ravi, i sam nia slavu, te mu je u subotu 19,
svibnja prire'djena podoknirca s bakljadom pred stanom Srado-
nadelnika Hribara, kod kojega je te vederi bio Sost. Sutradan
je u dvorani
"Miestnoga Dom,a" bila akademija, na koloj je iza
pozdrava predsjednika D, S. K, i e, g. dra Zba5nika u duljoi
besjediprogovorio o radu i'zlotu slavljenikovuS. dr, Tornin5ek,
istidu6i oso ito rr^jegov
urednidki i kritidarski rad, Svedar se je
iza tofa zahvalio s njekoliko rijedi prired,jivadimaproslave i pje-
v,adima,na Sto je dr. Zbainik zavrSio akademiju.
Kod banketa, koji je priredjen u ,Narodnom Domuo naz-
dravio je svedaru dr. Zba5nik, za titn nadeln,ik llribar, onda
redom zastupnic,i raznih dru,Stava,dja5tva itd,, a nap,o'kontaj-
nik "M. H," dr, Ante Radi6, koji je u krathoj besjedi kazao,
da je slavljenikov rad na korist i hrvatsko,mu narodu, jer su
Sloverrci hrvatska strai,a, Na svirn zdravicama zahvalio se sve-
dar proditavii ti,skanu i Sostovima ve(, razdjeljentt
"Zahvalu.,,
u kojol kaLet
Marljivo moje r,odoljub,nodelo
Uspeha ni mi pravega imelo,
pa sje6aju6ina nedavnu slavu Fre5ernovu zavr5ujel
Pre5ernov duh naj krepko nas pre5ine,
Nas vse, in rod slovenski ne po{ine!
t<
I
101
100
je sav narod uz njih, strepe pred pravorijek'om javnosti, koja 6e ih pitati
za ratu,n. Dr. Bo€amac ho6e da dokaZe, da zu tome knjiZevnici krivi. Odbor
Na veder isti d,ansastao se na ponuku g. dra Fr, Ile5i6a u je uvijek govorio i pisao, kako je to sanao nekolicina nezadovoljnika, koji
jednoi dvorani svrati5ta uUnionu vi5e knjiZevnika i novinara,
nemaju rrikakova u,pliva, koji niita ne vrijedo i ni,5ta ne znate. Rezultat ovaj
da u bratskom razgovoru s izaslanicirna ,M. H,.. sprovedu koii pokaza.o je, da ogrom,an bnoj Elanova i to dugogodiSnjih ilanova ne odobrava
dasak, Sastanak je podastio svojom nazo,dno56u i svedar Stritar, postupak odbora i ne pla6a njihova lo5a izdanja.
nadelnik Hribar, predsjednik oSl, M,u Le'vec, predsjednik Dru- Ovaj odbor mogao je >zbubnjati< iz Nove vesi i VlaSke ulice d,o stotinu
Stva slovenskih kniiZevniko,v i dasnikarjev dr. Zba5nik, a bili gradjana, koji su doduie fesfiti pekari, mesari i ini obrhr:ici, no u knjiZw-

su nazodni i tajnici "M. Sl.u ri uD. S, K. i e.u [,ah i Pustoslemsek, nim sporovima zaista ne mogu odludivati. Ovim novim dlanovima - kazao
je odbor sno isto, Sto dr. Bosanac sad u tom dlanku, dru'gtm rijet.ima
urednik ,Slo'vanao Gov6kar, dr. Tomin5ek, dr. PoLar, dr. Ile5i6
kaZe, naime: da Matica
ne moZe biti za, ,nerno,railnu, nepatri,otsku i neumjet-
i jo5 nekofi, ve6inom s Sospodjama,Nadelnik Hribar pozdravio nidku knjiZevnost. Opozjcija, kaza.o je ,odbor,'sastoji se od nekolicine gladnih
je zastupnike to
"M. H." tako srdadno, ljubezno i toplo, kako knjiZevnika, kojima nije na srcu ni moral, ni domovina ni umjetnost -
moZe samo dovjek niegove kulture i pogleda, Zahvali'o mu se nego samo vlastiti dZep. Posve je prirodn'o, da skup5tina nije dala ni d,o
tajnik ,M, H." dr, A, Radi6, na Sto je odu5evljeno i iz puno6e rijedi ovakim >anarhistima< .i' >pornografima<, kojima je samo do opisi-
vanja golotinja i do llatidinih zaldad,a. Uz ovu harangu naravno da su
srca progovorio o zajednidkom radu Slovenaca ,i Hrvata dr.
priprosti oni ljudi bili listom za >patriotidan, rnoralan i nesebidan< odb.or
Ile5i6. Iza loga su nekoji knjiZevoici slovenski ostali sa zastup-
Matice HrvatsJ<e, te je odbor sjajno pobijedio, d.a je opozicija ostavila
nicima ',M, H,u u u$odn'om razgovoru do ocl'laskavlada, skup5tinu i proglasila podpuni pasivitel. Od onog Iasa hrvatski knjiZwnici
ne smetaju vi3e sadanji odbor u radu, Odbor je rnoga,o, oelobodiv5i se .tih
sporr. S tim napi,som iza5ao je u V. svesci >Savremenika< dlandi6
Tuian ruiigrada, raditi po miloj volji na korist knjige j dornovine. pa Sto vidimo?
od Ivanova (dra Milivoja DeZmana), na i<oji je potrebito da se osvrnemo, lzdanja su sve gora, a d.lanova je sve manje. Vele, da je na strani odbo,ra
neka vidi hrvatski narod, kolika je sre6a za >Maticu Hrvatsku< 5to d,ra sva Hrvatska, sav cvijet inteligencije. A edje su ta djela, gdje su ti dla-
DeZmana viBe u njezinu odboru nema, i - nadajmo se - nikad vi3e biti novi? Mladi knjiZevnici izdavaju knjigu za lotjigom, i to zaista uz ve6e
ne 6e! Zrtve, nego ikoji odbornik Matice, koji moZe da za svaki redak. primi platu.
Radi boljeea razumijeva,nja pre3tanlpat 6erno ilanak dra DeZmana ,ad
KnjiZevnici niti mogu primiti
odgovornost za rad i uspjehe sadanjeg
perpetuam mernoriam<! Dr, Defonan pi5e doslovce ovako:
odbora, nitj ih moZe itko radi
toga interpelirati. KnjiZevnici idu svojim p,u-
>U >Glasu Matiiinog odbora javio se Dr. Bosamac, da opravdava sad,anji
tem. Izdavaju neprestalo knjige, piSu u knjiZevne listove - a na javnosti
odbor radi neuspjeha i gpleme 5tete, koju je ovaj odbor nanio ba5 sarnoj
je, da im sudi. I(njiievnici ako ne 6e pogaziti svoju rijed ne mogu zajedno
instituciji. Dr. Bosanac htio bi za propadanje Matice svaliti krivniu na one
raditi s 'ovim sadanjim odborom poslije onahove skup5tine, kako'\ru je pri-
knjiZevnihe, koji su poznatom svojom izjavom prekinuli svaku vezu sa
redio trolist: ICai6, Radi6, Ortner. Odbor to dobro znade, pa ,ipak nepre-
sadanjim odbor'om Matice Hrvatske.
stano ku3a da pred,obije jednoe ili drugog, nudja umjetnicima sve i sva,
Matica Hrvatska propadal Te dinjenice ne poride ni Dr. Bosanac, d i
samo da predju u njihov tab'or. lni.sfal umjstnici nisu nikako vezani uz knji-
ne moZe je poricati, kad, izvjei6a ovog odbora tako rjedito govore.
Zevnike, no dok u javnosti nisu opozvane uvrede, nanesene im radi njihova
G. 1897. imala je Mat. Hrv. Elanova prinosnika 9384, e. 1900. 9334, a
rada od Kuhata i Dra. Radi6a, ne moie biti govora o sudjelovanju. Umjet-
C 1904. imala je Matica Hrvatska Elanova priLnosnika 6541. Odbor Matice
nici nisu ni djeca ni protuhe. Ludo je za to govoriti, da knjiZevnici odvra-
Hrvatske se doduie nad,a, da 6e 1893 dlanova platiti dlanarinu, no kako je
6aju umjetnike od ovog odbora. Odvrada ih njihov ponos - a to je dovolj,no.
ved pro3la godina dana odkako su knjige raspadane, to ima vrlo malo nade,
Dr. Bosanac bi dobro udirrio, da stvar prikaZe kako jest, a da ne pi5e ten-
da 6e i polovica preostale Elanariine naknadno uni6i, pa 6e prema tome biti
denciozno i u kori,st svoju i svojih drugova. Isto tako nije istina. da se
cleficit sarno za god. 1904. od kruna 11.360. To je golem po.taz za.ovaj odbor,
navaljivalo na Dra. Radj,6a radi njegpve pla6e. Dodu5e Dr. B,osanac zaiajio
pa mi p,oLtpuno shva6arno da gospoda, koja su na sva usta govorila, da je dohodak Dra. Radi6a
i naveo je, da ima samo 2400 pla6e, Sto nije istina, je,r
Dr. Radi6 ima stalnu pta6u i stanarinu u iznosu od 3600 kruna, a osim toga
'Llrednijtvo 'M, H,. drii za svoju duZnost, da u
"G. M. H." oastavljaiuci obranu su o-.u nap,ose pladene korekture, no to ne smsta ni5ta protiv
ime odbora ,M. II.. ovo odfovori dvoiici trolici priiatelia, koji nas savjetuju, da udinimo Dra. Rad,i6a
ustalo se i ustaje s.e iz sasma drugih razloga. Navest 6emo ih u kratko,
kraj ovoi smutnji i skandalu u naioj knjiZevnosti: Svu ovu smutnju i skandal u na5oi
kniiievnosti stvorilo ie i stvara nekoliko ljudi u nadi, da ie drzovitim laiima i izmillioti- a tim 6e se rasvijetliti i ditav taj tuZni spor. Nije istina, d.a je borba za
nama zastraSiti pojedince i iavno mniienje te postati gospodarima situaciie. Popustiti tomu Maticu borba >mladih< protih >starih<. Stvar se ima ovako: DanaBnji odbor
terorizmu bilo s kojega razloga - bila bi slabost i poSriieika, koioj bi napokon bila Matice u svojoj vedini je na strqni mladi&r u borbi - literarnoj.- protiv
posljedica, da bi poluintelilietrttra masa, slusajuii vazda isto zvono, napokon pristala uz
teroriste, 5to sc je vei djelomice r dogodilo, Tu ,dostojanstvenau Sutnia ne ponaie, - Ur,
toz 103

biv3e uprave Matidine, i<oia je sva bila u ru'kama Konstrendi6evim. Nikad ne stiti.< Na to vrijeme rncZe odbor Matidin mirne duie dekati i doiekati ga;
jedino u interesu dra DeZmana rnoglo bi briti, da to vrijeme Sto kasniie
bi bio Dr. Arnold predsjednik - nego J. E. Torni6, nitii Dr. Radi6 tajnik, niti
Dr. Otner blagajnik,da ih nisu ,izabrali mladi. svane.
l''oliko o duhu, kojim dlan6i6 DeZmanov od.iSe. Medjutim nakrcano je u
Ova su trojica s pomo6u mladih, poSto su im obedala, da 6e provesti
reforme, koje su mladi zahtijevali, rizabrana u odb'or. Istina jest, da reforme dlanku toliko neistina i netodnosti, da ih treba redom izpraviti.
nisu provedene, nego da su gospoda ,okrenu-Ia kabanicu i sloZila se poslije 1. Dr. DeZmarn konstatira, da je Matica eod. 1904. imala samo 6541 dlana
prinosnika, pak odatle izvodi, da >ogro narl broj dlanova i to dueoeodiSniih
sa preostalim Kostrendi6evim pristaiama (njega sarnoga .su izgurali) protiv
ElaLnova ne odobrava postupak odbora i ne pla6a njihova (Eija?) lo5a (?)
rnladih. Ortner postao je blagaj,nik, Radi6 tajnik - a njihovi su d'ohoci
izdanja<. Kad bi sve istina bila, da je broj dlanova prinosnika za god. 1904'
dvostruki nego Kostrendieevi, sto su bi]l. Dok nisu bili na vladi, bili su
veliki antiklerikalci i podupi,rali su mtra'ile, kad su doSli na vladu, slroiil,i se spao na 6541 - 5to hvala Bogu ne stoji, - onda to ne bi bio dokaz nepovje-
sa l(lai6em i izgu,rali svoje suborioce na,polje i to za to, jer su im n,eprestano renja sadanjemu odb.oru, nego prija5njemu, u kojem je dr. DeZman kr'oz tri
zanovijetali, da se zapodnu ve6 jednom obe6arne reforme. Jedna je reforma godine tako Stetno djelovao!< Dr. DeZman i drugovi Lizstupili su iz Matieinog
bila zaista provedena. Povi5ena je pla6a blagajnika i tajnika. Dakle upravo odbora tek 4. studerioga 1904., po5to su sve knjige za onu godinu bile do5tam-
je smije3no, kad se sadanji odbor ho6e pnoglasiti solidarnim sa starim kon- pane. Pade neke knjige, kao p,riievodi Ivana Trnskoga, drama V. Cara-

zervativcima, kad ho6e da javnosti utuvi, kako je on duvar tradicija Mati-
trnih. T,o sve nije istina. Ova su se gospoda nekad gradila prijatelj,ima mla-
dih, a sad su im protivnici. Ova gospoda: I{lai6, Radi6, Ortner - to su sve
sami antiklerikalci, koji su se pritajili,'da prevare furtimase. I uspjelo im
je. Furtima5i su na skupltini billi za njih. Sad se kaju. Dr. Milobar istupio
je iz odbora i )Hrvatstvo< ne brani viSe sadanji odbor. Nije dakle ni govora
o dom'ovini ni o lijepoj knjizi - to su sve >Jari fari<. Gospoda ho6e da
sjede u Matici, dok bu.de mogu,6e - aprrls nous le deluge. Najbolje osvjet-
ljuje njihov postupak ovaj sludaj. Gospo.da Salju svoje ponude, da se primi-
rimo s njima. Odstupit 6e I(1ai6, Arnold i Ortner - vele oni. Sad kad im.
je voda d'o grla. U javnosti nas Zigoiu s nermor,ala i izdajstva, a u potaji
Emina i pjesme R. Katalini6a bile su prihva6ene za Stampu baS na preporuku
dra. DeZmana j drugiova, pa tako ide njega i drugove rnjegove sva slava i
pri,kor za IoSe (?) knjige od god. 1904. Ako su dakle knjige od god. 1904.
zaista IoBe. kak.o dr. DeZman sada tvrdi, kad ga vi5e u odboru nema, onda
je tomu pojavu krivac ili bar sukrivac on; ako i,e opadanje Elarnova za god.
1904. nepovjerenje odboru, onda to vrijedi za prija3nii odbor, u kojemu
je dr. DeZman >neprestafro zanovijetao<, a ne za novi odbor, koji od okiobra
1904. upravlja Maticom. Razumijete li to, g. DeZmane?
Medjutim niti su izdanja za 1904. ioia, niti je radi tih izdanja nastao
neki zastoj u Sirenju Matjdinih knjiga. Pravi uzrok opadanju dlanova za
god. 1904. baB je dr. DeZman, koji je kao izdavad i urednik uVijencau tijekom

traZe kompromis. Mi ne trebamo toga. Neka go,spoda odstupe, nama nije eod. 1903. ne sam,o u,propastio i do kraja zatukao taj ponos hrvatske l<niiZev-
do odbornriStva, ni do zaklada. Do6i 6e vnijeme, kad 6e se sve spletke otkriti nosti, nego i pro'uzrodio gotovo razsulo Matice llrvatske. Time, Bto je Matica
god. 1903. sa punih 9000 kruna ,subverncij.onirala poznati DeZmanov >Viienac<,
i kad zaba5urivanje ne 6e viSe koristifi. Hrvatski knjiZevnici mogu iekati
- ako ovaj odbor misli, da i Matica rnoZe j.oi dekati, neka samo nastave ozlovoljeno bi do petdeset pcvjerenika MahEinih 1gke, da su Eastnu i teZku
svoju igru. Zatukli su Vijenac, - zatu6i 6e i Maticu. Hrvatsku knjiZevnost svoju sluZbu odkazaJi. Sa tih 50 povjerenika odpalo je dakako i d,osta dla-
nova, Sto se rnoZe statistiikim p,odatci.ma dokazatj.
nastojat6e prema svojim silama unapredjivati hrvatski knjiZevnici i mimo
Matice Hrvatske.< U koliko je dakle neda6a snaila Maticu s knjigama za god. 1904., jedino
je i opet iskljudivo krivac dr. DeZman i niegov tuZni >Vijenac< od god.
*
1903. Novi odbor, koji funkcijonira teJ< od oktobra 1904., imao je kroz godinu
Evo dakle ilandi6a dra. DeZmana ditava! I koliko pozoran iitalac moZe dana i pol krvavoga posla. dok je tolike ozlojedjene povjerenike udobrovo-
razabrati s koliko.m zloradosti i veseljem plemeniti dr. DeZman navijesta:
ljio, te su se opet vratili u krilo ma5e majke Matice zajedno sa svojim
>Matica Hrvatska propada!< Samo da bi mogao iBta sadanjemu odboru za-
vrlim dlanovima. Novi odbor spasa,o je tako Maticu iz teZke situacije, u koju
baviti, taj odliini patriota ne bi Zali'o, da Matica zaista propadne! Na dast
bija5e spala po dru. DeZmanu. I taj dr. DeZman imade jo5 obraza, da biiedi
mu bilo! No tako sadanji odbor a i brojni prijatelji Matidini rade i radit druge za ono, Sto je sam skrjvio!
6e, da dr. DeZnan te satisfakcije ne doZivi. A kad bi sadanji odbor sa,rno
2. Dr. DeZman tvrdi, da je sadanji odbor za izvanrednu glavnu skup5tinu
iz daleka naslutio, da je njegov rad na u5trb Matici, o,n bi s mjmta od- od 29./I. 1905. >zbubnjao< do stotinu gradja,na, koji su dodu5e >Eqstiti pekari,
stupio. Pojedini pak odbornici ostali bi i dalje prijaterlji Matibini i radiU mesari i ini obrtnici< i t. d. Ovo je hotomiina nerstina, kako je samo dr.
bi kao obidni dlanovi za slavu njezinu: * a n€ bi slijedili dra DeZmana, Deiman izre6i moZe. Zapisnik o toj glavnoj skupllini izdala je uprava >Ma-
koji kroz pune dvije godine diZe hajku na naro'dnu instituciju samo zato, tice< u posebn'om izdanju, Sto dakako d.ru. DeZmanu nije bilo drago. TaJ
da se osveti ornima, koji niiesu htjeli. da budu roblje njegove mo'derne indi- zapisnik je po biljeZkama je 4 ili
sastavljen saborskih stenografa, kojih 5
vidualnosti. U ditavom dlanku kaZe dr. DeZman sarno jedno, sno i rni mo,ramo
podpisati, naime: >Do.6i 6e vrijeme, kad 6e se sve spletke (DeZmanove) '
Delman sam priznaie u dlanku, da su on i nie$ovi suborioci u odboru ,neprestmo
odkriti i kad zaba5urivanje (DeZmanovih pravih ciljeva) ne ee viBe kori- z a n ov i j e t a l i * .
104 105
u skupstini bilo. Prdd zapisnikom imade popis svih 188 dlanova, koji su radnje budu patriotiEne i moralne, da ne vrijedjaju nijednu vjeru,
a naj-
skupStini prisustvovali. Tu je bilo 35 doktora svih fakulteta, 1? profesora i manje rimo-katolidku, kojoj sam pripada.
16 lorjiZevnika i novinara, koji su sa brojnim sve6enicima, dinovnicima i 5. Nije istina, da tajnjk dr. Radi6 prima za stanarinu 1200 kruna (on
nekih desetak vrlih gradjana trgovaca i obrkrika s uiasom giledali, Sta tu irna besplatan stan u naravi); a tahodjer njje istina, da rsu mu
napose
radi dr. DsZman sa woja 3--4 druga, a sve u ime >nooderne individual,ne
pla6ene korekture<. Tajnik nije nikada primio ni prebite pare
za korekture,
kulture i s,l'obode<! Dr. DeZman morao bi biti oprezan, pa ne spominjati vise to dobro znade bivii odbornik Dezman! Ili mozda ne ora? Tim gore
rlo njega!
one skupstine, u kojoj se je za sve viieke smrtno blam'irao. 6. Predsjednik dr. Arnold nije izabran )s pomofu mladih * za predsjed_
nika, a jo$ je manje obe6ao >mladima( tom prigodom ikakve reforme.
Nije istina, da ie sadanji odbor na toi skupBtini, ili ma gdje i5ta kazao On
u ob6e nije nikomu n,i3ta obe6ao, ier nije ni slutio, da 6e biti izabran!
o >gladnim< knjiZevnicirna. Ako to dr, DeZman d,okaZe, d'obit 6e ne 9000'
?. Klai6, Ortner i nad.i6 nijesu nlkoga rizguraii,< iz odbora; _ pismom
nego 90.000kruna za dalje svoje >moderne.r lrodhvate. Odbor odviSe Stuie knji-
od 4. studenoga 1904. najavilfl su dr. Deiman i drugorvi sami svoj izstup iz
Zevnidko zvanje (vidi moj ilanak: Tko je knjiZevnik?), nego da bi se izruga-
odbora, navedav5i za to posve druge razloge, nego Sto ih DeZman sada pod_
vao onima, koji neumorno rade za napredak hrvatskoga naroda. Odbor se ne
a joS nijesu' on se od srca
me6e. Zar DeZman tako brzo zaboravlja?
ruga ni onirrna, koii bi htjeli brti knjiZevnici,
poletarcu. Ba$ za te naimladje razplsao je ove godine
8. Odbor ne trafi nikaJ<va >konrpromisa<, a najmanje s d.rom. DeZma_
raduje i najmladjenu
>gladnim< govori samo dr. DeZman, koii je eak
nom, koji je naEelni protivnik svih kompromisa.
i nagradu. O knjiZevnicinr,a
9. Nije odbor zatukao rVijenca<; ta slava ide sarno dra. DeZmana. Sad
i to odkrio, da su tajniku >'Matice< )napose pia6ene korektureu! TX<o o demu,
ie DeZman najednom postao Eedan!
a baba o u5tipclma,
10. Odbor ne 6e zatudi >Maticu<; on 6e ju d,o posljednje kapi krvi
3, Odbor nikornu >ne nudja sve i sva, samo da predie u njihov (6iji?!)
braniti. Didnl posao oko ruienja )Mauce( prepuita dru. Defmanu r onima,
tabor<. Odbor je oduSevljeno dodekao hrvatske umjetnike, kojl su >Hrvatsko
koji bi moZda njega slusali. Ali odbor je duboko uvjeren, da 6e dr. DeZman
KoIo< za g. 1905. ukrasiti svojrm lijepim radnjama; odbor je umjetnike naSe
u dogledno vrijecre pri tom poslu ostau - earr.
progilasio radnicima >Matice<, te se od srca raduje njihovim prilozima za
protuhe<, Dr. DeZman htio je dankom >TuZan spor<, Sto no Nijemac kaZe, kao
>HrvatsJ<o l(olo< god. 1906. Umjetnici nisu zaista ni ,djeca ni i s
jednim udarcern >zatu6i tri muhe<,
toga ne trebaju ni skrbnika nl branitelia, kakovim se njima dr. DeZman ali je napokon zatukao - sebe sama.
poznajnr dra, DsZmana .i njegov rrad< odvise Drugo i ne zasluluje. V. Klai6.
name6e. U ostalom umjetnici
dobro, pate izvrstno pamte, koliko je >zasluge< on stekao za DruBtvo hrvat-
skih umjetnika!

4. Nije istina, >da gospoda ialju svoie po,nude, da se primiri.mo s njima<.

Sadanji odbor >Matitin( s nikim se nije s'radi'o, pak s toga ne treba s nikim
se porniriti. Sadanji odbor (od oktobra 1904.) tek se ie branio i branl od
bezdu5nih i nepravednih napadaia. Zar ie sadanji odbor inscsnirao besmislenu
hajku na predsjednika dra. Arnolda s poznatom rezolucij'om od 4. studEnoga
1904-? Zar je sadanji odbor traZio izvanrednu glavnu skup5tinu s dirwrum
redom za arangement skandala? Zat ie sadanji odbo,r u odi te izvanredne
* Koliko je istine u tvrdnii Ivanova:
skup5tine izdao onaj farnozni pamJlet, kojega su se sami auto'ri stidili, pak "Nikail ne bi bio dr. Arnol<l predsjednik , , .
niti dr' Radi'i tajnik, niti dr' ortner blafainik, da ih nisu izabtali urradi., vidi se rasro
na skupStini zatajili svoje autorstvo? iz zapisnika zaiednidke odborske siednice rM, ILr od e. prosinca 1901,, u kojoi ie dr.
Radid izabran tainikom, a u koioi su bili prisutni
odbor nema dakle razloga, da se s kim izmiruje. a joi manje
Sadanji predslednici J, E, Tomii i dr, MarkoviC, odbonici;
uz predsiednika Trnskoga ,gg, pod_
dr, Bauer, dr, Arnold, dr. i-o"uou",
da koga marni ponudama. Ali zato nije ni htio ni smlo odbiti dra. Lisidara, dr. RadiC, dr. Harambaiii, dr, HoiC, Gi, De|eli6, Josip pasarid, Vi,
Novak i Iv, Kostren_
kad je sam >Matioi< ponudio svoje crtice, niti J. Kosora, kad je traZio na- did". - Qvq su Ivanovlievi ,mladi*, koii su izabrali tairikom dra. Radica i kojima
ie on
gradu za svoj roman ,Rasarpo, a najmanje dra. Branka Drechslera, kad je robeCao reformeul Da nam niie Zao prostora, ispisali
bismo imena prisutnikA, koji su iza-
brali dra. Arnolda predsiednikom i dra. Ortnera blagainikon, pa
pohodio Klai6a, 1s s njime akademidki razpravljao
p,odpredsjednika o na5im bi se opet d.
Ivanov, kad zine , . , Da Ivanov niie niita dru(o napisao neEo "id|"lo,
samo onu lal o nagradama,
lcnjiZevnim nevolja'rna,. Odbor nije htio niii smio odbiti gg. Lunateka i Ma- 5to ih tainik dr, Radi6 dobiva toboZe za korekture, - ne bi mu
smielo biti miesta u de-
to$a, kad su se prijavili kao suradnici >Matidiniu. Odbor u ob(e ne moZe stitom drultvu, a kamo li da kao uekakav vodia i toliko puta ve6 blamirani rreformatoro
tek pravo i i 'iniciiatorc vec godine i godioe pustim laZima haran{uira literarne
nikoga od,biti, koji hd6e da za >Maticu< radi; odboru pristoji anallabete proti
duinost, da priposlane radove ocijeni prema vrij'edn'osti i shodnosti t" ,M"- "Matici" i niezinim odbornicrma, Jednaka ie laZ oao, sto Ivanov pi6e, da ie dr, Arnolcl,
dr. Radic i dr, ortner obeiao
"mladima" niekakve reforme, pa ie upravo sramota i skanclal,
ticu<. Odbor ne pita za imena i li6ne simpatije: on mora svaku radnju pri- da takav doviek kao sto ie Ivanov, {olim lazima i izmiiljotrnaua moze
ios uviiek, i to u
miti, sanao ako je dobra i zgod,na. A poglavito mora gledat'i, da primljene flasilu D, H, K., stvarati i podriavati vie6ne niekakve afere. - Ur,
106
Deiman se napokon odao! U V. svezci oSavremenikau
napisao je Deiman {Ivanov) mekakav dlanak "Tai,an spor(('
da bi njim osuiet:io akciiu onih kniiZevnika, koji bi se htjeli
sporazumjeti s ,'Matidinim" odborom i stupiti u kolo radnika
,Matidinihn. MnoSi hrvatski kniii'evnici Zale od srca, 5'o su
se dali u svoie vr,ijeme zaveslii'o'd DeZmana, pak smo uvjereni,
da ih vi5e ni "bojkoliranje. rri dru$a "taktidna" sred,stvaDeL'na-
nova ne 6e smetati. Ta sam DeZntan odituje u redenom dlanku:
- Nije istina, da ie borb4 74 ,,Maticuo borba 'mladihn
protiv,starih..'(Cujmol)
- Ova gospoda: Klaic, Radi6, Ortner - to su sve sami
antiklerikalci, koii su se pritajili, da prevare furtima5e (Gut
gebriillt, Liiwe!).
- Niie dakle ni $ovora o domovini ni o lijepoi kniizi -
to su sve "lari farin {za Delmanall.
- Gospoda Salju svoie ponude, da se primirimo s njima
fzar s DeZmanom?).
- Do6i 6e vriieme, kad 6e se sve spletke (f)eZmanove)
odkriti i kad zaba5urivanje ne 6e vi5e koristiti (DeZrnanu)'
DeZman se je eto - i priie reda - sam raskrinkao!
A ,Matidinu odbor i ovai put jasno i $lasno navije5ta: Pri-
mamo radostno radove starih, mladih i naimladiih, samo neka
su dobri i pristoini. Pa i od DeZrnanabi primio, ako bi on mogao
Sto dobra i pristoina naPisati,
'Matica Hrvatska.. u - Questions dipiomatiques et colo-
niales (Revue de politique exteriette. 10me ann6e' Nt' 221'
Paris. Rue Cassete tg--2t'1. Diplomatski pisac S' Ren6
Henry posietio ie borave6i uZagrebu i nasu 'Maticuu, pa kako
je. izvjelluju6i o nasim politidkim prilikama imao zsode spome-
nuti i ,Maticu Hrvatskuu, opisao ie u nekih deset redaka, Sto
je duo i vidio i u uM. H.u - 'Tko ho6e - piSe S' Henry - da
nadje u zagreba spomen velikih Hrvata XIX, stolie6a, mora i6i
na groblie (Mirogoi) i u ,Maticu Hrvatsku(<'< - a onda kai'e
koju rifed o svakorn od preporoditelja nasih, pa o Preradovidu,
Senoi (koli ie, kaae, poril"tlo* - psanss2) i Radkom' O "Ma-
ticiu kai,e glavne, svima nama poznate stvari.
Zadri'avaiudi se S. Henry u prostoriiatn" uM' H'" zanimao
se za svaku i najmanju stvar i sve bilieZio, premda mu ie vri-
'M' H'"'
ieme bilo odmiereno na minute, Zaninale su Sa i knjife
107
pa ie o svakoj htio ne$to duti, i to je biljeZio, Rizgledavaiu6i
(s gospodjom),,Hrv. Kolou n-iie se moglao nadiviti
Ledalji R.
FranEieda ,Sve za vjeru i za domovinu.. I to je zabilielio.
Istidem sve to zato, d,a se vidi, kako nije opravdano mnijenje
o franceskoj povr5nosti pade ni za - diplomate, koji toboi,e za
sitnice i ovako sporedne stvari, kao Sto
ie kniii,evnost, umjet_
nost i t. d. - ne moraju mariti.
' Odlidnogiapisca i ptLiatelia Hrvatii ide svakako naSa hvala,
Sto je u svjetskom dasopisu sa simpatijom spomenuo na5e
prosvjetno nastoianje.
Milan Begovi6: Venus victrix, O ovoj komediji (u jednom
dinu), koju piscu prijateljska Stampa u velike i neumorno raz-
gla5uje,ditamo ocjenu u Nuova Rassegna(1906,IV. 4, 262-%g),
u kojoi se kaZe: ,U svem tom, kako se vidi, Preporod (Rene-
sanca) tu ulazi samo po kostimima licd. , , Ne znam, demu je
bilo potrebno, da ae upali ku6a, kad se je moSlo slobodno uni6i
i.izati: istina je, da bi 6in bio izaiao kratak imizeran. No ovaj
p'nisiljenisvr5et,akne podaie nimalo iivota beskrvnoi radnji, kofa
nema u sebi nikakvoga kontrasta, pa po tom ni,je, kako se na-
ma dini, ni teatralna ni interesantna<.
Ad perpetuam me,-oriam. eitamo u ,Pokretu. (br. 132,
god, 1906,);
"Priposlano, Gosp, dru, Anti rRadi6u,tajniku ,Ma-
tice Hrvatske., - lzvinit tete mi, Sto nisam odmah ovico
- shvatio, kad ste mi poslali poziv za konkurenciiu VaSe ,Ma-
ticeo, Kad sam primio brojeve ,Matidina glasnika. (!), koje ste
mi blagoizvoljeli poslati, - razumio sam i suvi5e!,Oprostite,Sto
nisam odmah vratio,
"velevrijedne.. svezke s razloEia,sto sam ih
posudio jednom prijatelju, koji ie takodjer i,elio, da se malko
nasmije, stoga Vam ih vra6am danas. VidievSi VaS
"Glasnik<,
dudio sam se, kako mi ga moglosteposlati, jer ia niti sam sada
vi5e selfak, a niti se smatram nebeskim Sradianinom. Pa i u
samom djelovanju sam >SrijeSnikn- jer rstvaram i ovjekovie-
dujem zemaljske zarudnike, koji se vjendavaju pod vedrim
nebom; a onda moje
"grije5nidko* srce
- ako u opde vjeruiete,
cia u nas ima srca - vi5e osje,6asa progo,no,mEve, - neEo sa
"bije€om majke Boi,je u Egipat". - Narodne motive ako i
radim, iskljudivo su goli, te ne bi ni jedan ljubiteli ,Matice
Hrvatske. rekao, da je narodna umjetnost (jer nemaju ukume-
108
kovoSu kostima). Prema tomu drZim, da nije bilo shodno, da
me pozovete, -- pa dak da ste to radi forme udinili. Ovo su
dalrle razlozi, radi koiih i ia nisam k,onkurirao, te molim da
ispravite vijest u novinama, da su i
"nezagrebadki" umjetnici
sudfelovali, Napokon nemojte misliti ni Vi a ni slavna publika,
da je ovo jal - usred rezultata - VaSe - konku-
"siajnoS"
rencije, - ier zbilja ne zavidim ni umjetnicima na "Maticiu ni
uMatici" na umjetnicima, Primite izraz moga udivlienja, i -
ostajemo ,stariu - i "mladi" prijatelji. U Bedu, 15. lipnia 1906-
Ivan,Me5trovi6,kiparn,
Na pismo f. L Me5tro"ie., i.oi" smo za viedni spomen malo
vi5e priop6ili, Salie nam slikar i odbornik H." {, Ivekovid
"M,
ovo; riposlano*) : ,Gospodinu Ivanu Me5trovi6u, kiparu u
Bedu. VaSe upriposlanoodru. Anti Radiiu u ,Pokretuo od 16.
lipnja 1906,,u kojem bez ikakova povoda vriiedjate svoie ko-
legle,vrlo je dudno, jer Sa nitko ne razumiie, osim ako Vam ie
bilo Slavno to - kao Sto se dini da iest - da je VaSe ,pripo-
slanou adresirano na dra. A. Radida i tiskano u "Pokretuo. a
to je za jednofa umjetnika Me5trovi6a - vrlo malo. Budu6i da
mi ie stalo do toga, da pred jufoslavensku izloZbu - bude i
na5a i ostala riugoslavenskajavnost upudeina o nrro'tivimaVaSe
nemodne i do prostote nepristojne srdZbe, razlolit 6u cijelu
stvar u budu6em broiu ,Glasa Matice 'Hrvatske",
U Zagreba,19, lipnia 1906. Oton lvekovi6,o
O istom dokumentu ditamo u za{r. "Hrvatskoj" od 21.
o, mi. ove Refleksije o Me5troviievu pismu (od u{iedna pisca,
kako kai,e uredni5tvo); "Prije nekoliko dana Stampano ie u
,,rPokretuopismo hrvatskog kipara Ivana Me5trovi6a, datirano
iz BeEa, Iskreno priz.najem,da smo ja kao i nekoliko naSih sta-
rijih knjii,evnika ostali zabezeknuti, proditav5i ovu neobidnu
epistolu. Adresirana je toboie na tainika uMatidinau, ali proti
tajniku niie mogla biti upravljena, ier ie tajnik samo kao izvr5u-
iu6i organ "Matidinao odbora korektno pozvao i Me5trovi6a na
plemenitu utakmicu hrvatske umietnosti, Stilizacifa Me5trovi-
ceva u ostalom ie takova, da tainik >Matidin" dolazi u ovu
+) Bi'Lo je priopdeno
i u zagrebadkim dnevnicima >Hrvatskoj<
Pravu< dne 19. lifrnja o. g.
r09
poslanicu kao Pilat u ,Credor,, Meitrovi6 je ovim pismom
ne-
iuvenom smjelos6u prisio pljusku na lice svih nasih
umieinika,
Sta to znali? I za5to? Me5trovi6 une zavidi ni umietnicima
na
"Maticiu ni ,Maticiu na ,umjetnicimau. - Ova posl;ednlari;ee
sloZena ie pod navodnim znakovimal Toboi,e: FrangeS, brniic,
Ivekovi6, Medovi6, Valdec i Kovadevii nisu umyetnici
nego
samo ja lvan Me5trovi6. Karakter g, Me5trovi6a do danas
nismo izblli,e poznavali, ali to ie jasno, da
{a iz,a ovog pisma
upoznajemo s vrlo dudne strane, On je moi,da dobar .r*lltrrik,
a jamadno 6e postati i bolji, Ali pisati ne zna, a o odgoju
du5e
na onim planinama nije dobio osnovnog temeria. prerna
tome
imamo prava, da od danas i druSim poSledima promatramo
plodove njegove umjetnosti, Tko nije ugladio ,rogu srca,
taj
ne moi,e ni u vajarstvu donijeti ni5ta vieEita, ni ugladjena, Re_
dakcija uPokretau niposto nije udinila nikakovo dobro ni Me-
Strovi6u ni dasti nase umjetnosti, sto je stampala ovo bespri-
mjerno pismo. Jedan Me5trovii jo5 i smije ne znali, kako se
pi5e i Sto se smije, a Sto ne smije re6i, jer, nevie5t knjii,evni-
kovanju i pravoj stilizaciji, mogao ie u dasovitoj nesvijesti po_
diniti dudo i pokoru, kao Sto je faktidno i podinio, Ali je zato
tu i redakcija, koja mora objektivnim i distim patriotshim mje-
rilom omjeriti, u koju narn je svetiniu hitac nerazpoloZenog
umjetnika udario."
Dalse pismo g, MeStrovi6a uzmogne dostoino ocijeniti, pri-
op6ujemo evo i poziv, kojim ie €, M, - kao i drugi hrvatski
umietnici - pozvan na natjecanie, To pismo
Slasi:
"Odbor uMatice Hrvatskeu razpisao uz natjelaje za bele-
tristidke i poudne radnje takodjer jedan natjeEaj od 300
(trista) K za slika.rsku ili vajarsku (kiparsku) radniu po
volji
uz uvjete, koii su objelodanieni u svim za€rebadkim novinama
i u 1. i 2. broia
"Glasa M. H,..
Zagrebadki i nekoji vanjski umietnici odazvali su se ovomu
razpisu natjedaja liepim r,adniama, koje su nakanili izlolili a
zagr.-umjetnidkom paviljonu, pa se uprava uM, H.u obra6a ovim
posebice i na Vas s rnolbom, da se izvolite prikljuditi natjecanju
te koju svoju radnju poialjete za spomenulu izlolbu poi u,rje-
tima naznadenim u razpisu natjedaja. Radnje izvolile
foslati do
pod konac svibnja na upravu oMatice Hrvatskeo u Zafreb,
i "IIrv'
Nadaju6i se stalno, da 6ete se ovomu skromnomu za sada
nastojanju
"Matice Hrwatske" oko podupiranja umjetnosti naj-
110
111
spremniie odazvati, preporudujemo Vam se s odlidnim poSto- S ,izloZbom^ prispjelih umietnina (koja
radi tro5kova niie
vaniem prfuedjena u umietnidkom paviljonu,
a ne bi to imalo ni prave
U ime odbora uM. H.* svrhe, ier se ne bi mogJ.aotvoriii javnosti
i bud,,6i da je ve.ina
Dr. Giuro Arnold Dr, Ante Radi6 prispjelih radnia odredjena
_za sofijsku izloZba, pu 1"'!o..r" u
predsjednik. tajnik,* red.u,d.1se priie javno ne izlaiu) _ e"kalo b"! radi iarr,skih
Na ovo pis,mo dobila je uprava "M. H.. ovaf odgovor od umjetnika, posebice radi g, Meitroviea, ""
koji ie ob"Jao,-da ee
g. L Me5trovi6a: sudielovati, sve do poslije Duhova,
dakle'pr"ko ooo-i ,ot u
("sasma pod konac. o. mj.n, j.
"Zalim Sto mi se je u novinama podkrao natjedaj, koga je t, svilnja;, t<oji ," ."bi;l driao
ta sl, uprava raspisala, te su mi stoga nepoznati uvieti, pa 6e g. M, No od g. M. nije.niita doSio,
nego na jedanput ono ,pripo_
mi biti nemogu6e,da i ja sudjelujem konkurenciji, Izvoli li rni slano., iz kojega se nikako ne vidi
,ulto g. Me.trovi6 nije sudie_
iih ta sl. urprava priposlati, pa budu li isti mogu6n,ostiodgova- Iovao kod natjecanja, kao Sto ni to,
od kuda njegova zlovolja
rali, to moZ,eta sl, upr,ava i na moje radove radunati, u opie, posebice na tainika oM, H..
Vidovi6eva adresa:.Em. Vil. Chiogsia (Italia), a Kri.zma- . Gosp. MeStrovi6 spominje nekakav nvic< u pozivu,,M,
Tai ie poziv evo od niedi do rijeii H,.,
nova IL \0(/ienVoleriestrasse 8a, Radki IX. Sobieskig", -- Sa priopden, pa ie svakomu
osobitim poditanjem L lVle5trovid..(PoSt, ZiC lt. V. 1906.). mogludeprosuditi, ima li tu kakav ,ri".,.
Podto je tajnik Mi se ne bismo toliko bavili ovim
"M, H,u vet p{rje bio poslao gosp. Me5tro- dohumentom g, Me5tro-
vi6u oGlas M, H,u, u kojem su objelodanjeniuvjeti natjecanja, vi6a, da njegovo 'Priposlanou ne nosi
na sebi sve b'j-ege ditave
i posebice mu sada odmah pisao, dobio je od njega ovu dopis- borbe proti ,Matici Hrvatskoju. potanje
nabrajati te biljege
nicu: bilo bi suvi5no, ier se vide u svakom
retku, gotovo u svakoj
Veleudeni gospodine!Danas primio VaSu dopis- rijeii u dokumentu g. Meitroviia, Jadno je
"I4,Y.06, do-ista, uf." j" ,f.o
nicu a neki dan 5. br-va G, M, I{, pa vam se ljepo zahvaljujem. iz ovake siroma5tine mislio izbiti kakav
kapital,
U koliko mi bude moguie obavijestiti cu i druge umjetnike
glede Va5eganatiedaja.llolim Vas javite mi ie li
"M. H.* pre- ,Dom in Sveto^o >sporu< kniiievnikd
s ,M, H,o - U broju
nzimlje troSak prenosa za tamo i ovamo i u svakom siudaiu, 9. o, g,osvr6e se ,D, in- S,u na razpravicu,
jer s vajarskim radnjam ide tei.e nepo li sa slikam, Izim tofa Sto sam je pod na_
slovom oMatica Hrvatslcao ,(1, Novinstvo
i kniiie,rrri"i pr"ma
dajem Vam na znanje, da 6e meni biti mo$u6e tek sasma pod Matici Hrvatskoj. 2. Knjige,nM. H.u
za pod, 1905) napisao nai-
konac o. mj. poslati a ne znam hode li biti na vreme. priie u nHrvatskoi Misliu, a onda por"Li""
dao'otis'nuti, Re-
Sa osobitim Stovanjem L MeStrovidu. ferent 'Doma in Svetao (1,)pi5e o io1
,r"pravi medju ostalim:
Talnik ,M, H.o odgovorio ie gosp. Me5trovi6u, da "M. H,u "Radi6n. , . hode biti priden tajnik ,lri, H,. in trrottai ,," *or"
struie, ki je podira, dasi se obsoja nadela modernistov.
preazima tro5ak otpremania i dopremania umjetninA; no po5to *d,l1tlti
rradrc ;e previden in zelo pameten
oportunist, Lepo pripoveduje
Sa je za koji dan jedan strudniak upozorio, da bi tro5kovi za kniiie-vni secesiji, da je absolutna
velike kipove mogli biti znatni, a da ie za uMatidinuo svrhu svoboda v takem krrliz"rrrr"m
zavodu, kot je ulVlatica* nemogloda,
dosta i fotografija umjetnine, pisao ie tajnik S. Me5trovicu po- ker vsakega kniiZevnika
veiejo pravila dotidnega druStva,
novno, neka manje stvari po6alje u originalu, a od velikih samo za katero f,iS", in ker ni
drustva brez pravil. In to je res, zato
fotografiju. se morajo ,mladi* poko_
riti vsai drustvenim predpisom -
in svobode ni! - Sicer se
*) U pozivu na g. lVl'estrovi6a bio je dodan pripis, u kojem se g' M'
Pa _omladi<kljub dru5tvenim pravilom ne morejo pntotevali,
upravu >M. H.< o adresama ostalih hrvatskih
Radi6 iim.dokazuje, da oMatica* nikoli
umoljava, da izvoli obavijestiti ni zavrgla nobene ,svo-
umjetnika. Toj se je molbi g. M. evo pripravno odazvao, pa mu se za to bodne. kniige, da vse.sprejme in da je tudi
Le izd,ala mnogo
u ime uprave i ovim putem zahvaljujem kniig, ki so dosta 'svobodne. - kar iudi
mi vemo<<.

I12
ta nadin ie Radi6 storil svojo dolZnost kot tajnik uMa-
"Na
fisgu, dokazal ie mladim njihovo krivico in vendar se iim ni
preved zameril..sai sam pravi; Mladi dakle i slobode Zeljni pisci
hrvatski imadu posve pravo, lr;ad lrale bilo i neograniEenu
slobodu" '(str, t2,l - in zalo nam gre, Priznalt ali ne pfiznati
,rl'art pour I'artu. Tako je izrnolil Radi6 ,credoo mladih svobod'
njakov in se ie duti dolZneSabr,aniti >i\'[atico" z dokazi, ki iim
sam ne verjame,6e iih utegne ie nekoliko premisliti. Zato, ket
so v "Matici*, naj ,bi ,se morali knjiZevnilci drZati njenih pravil?
Zakaj pa "Matica< ne postavi enega pravila za umetnike, pra-
vilo, da so popolnoma prosti pri svojem ustvarianiu? Zdi se
nam, da dr. Rafi6 ni dosleden. - Tu ni mesta, da bi $ovorili
o svoiem mnenju glede popolne umetni5ke svobode, Najslrast-
nejsi zagovarjavci tega Sesla so ;!a sami zavrfll' v svoiih delih,
A de je dr, Radi6u veliko na tem, da se 5e boli razbiie in des-
organizfua vse knjiZevno Zivlienie hrvaSko, nai zaSovaria Seslo
mladih" ., .
Kad bih ja upitao, tko je tai, Sto se pod onim l, krije, ne
bi on imao prava odgovoriti, da je to svejedno, jer bi on sav
svoj referat bio malo drufadiie napisao, da nije znao, tko ie
napisao onu obranu ,M, H,u: ne bi bio imao prilike Sovoriti o
opridnom tajnikuu uM, H.u, o nie$ovoi odolZnosti,kot tainik
'M, H,u, pa tako u njeSovomreferatu ne bi bilo nedelikatnosti'
koje su vrlo blizu obidnomu i neliepomu sumniideniu.
Gosp. l-u odito je iao, Sto se Radi6 mladima ,ni prevei
zamerilr,, - kao da je svrha cieloi ovoj borbi, da se iedni dru-
gima Sto viSe zamierimo, Ovo ie i,alienie vrlo karakteristidno
za one dana5nje borce, u diiim redovima vojuie $' l,: oni ne lele
rnira, njima je Zao, ako gdie nastariemir, oni i,ele boi, strast'
veni boj do uniStenja,Tko hode mira, tko ne 6e, da se >preved
zamerirr, to je >oportunisto, pade opameten" i uzelo pameten
oportunist<, Samo onda nikako ne razlrmijem, Sto se E, l. boii'
,da se 5e bolj tazbije in desorfanizira vse kniiaevno zivlienie
hrva5ko.. Zar 6e se zato razbili, i desor$anizovali naS kniiZevni
livot, Sto se jedni drugima previ5e ne zamietamo, Sto ne vo-
dimo boia do uniStenia? Ta ako ie E, l-u do sloZno$a rada i
napredka hrvatske kniiZevnosti, on bi se morao veseliti, Sto
opridno$au tainika, koii dini svoju duZnost, a ipak
"M, H.u ima
se u ova teslca vremena >preveE ne zameriu ni protivn:icinra
dana5nle,M. H.u
113
, G. l, u oD. in S.o tvrdi, da >dr. Radi6 ni dosledenu,valjda
za lo, Sto je uzrnolil ,cr,edo. rnladih svobbdnjakov(r & ipak im
dokazuje, da imaju krivo. G. l, odito umuie ovako: Kad dr, R.
ne prigovara, Sto knjiZevnici traZe slobodu, za5to brani oMa-
ticun i njezina pravila, koia izkliuduju slobodu? Zaito ne bi
,Matica. postavila jedno pravilo, i to pravilo: da su umjetnici
slobodni?
Ovo umovanje nije opravdano, i to zato, Sto ja nisam
tvrdio i ne tvrdim, da slobode ne mole biti. zato, Sto >vsakega
knjiZevnika vei,ejo pravila" (oMatidina"), t. j. da pravila ,M. H.o
izklfuduju slobodu stvaranja. Ovu je tvrdniu izmislig i postavio
g, l, Ja sam tvrdio i tvrdim, da pravila veZu odbor, i to u ovom
pitanju toliko, koliko je >M. H.n institucija s odredjenonr
svrhom, - svrhom, da Siri koristne nauke i da podupire liepu
knjigu; a jedno i druSo moZe diniti samo onda, ako je materi-
ialno i orpanizacijno jaka, Stogod ie kadro 'Maticuu materi-
jalno i orsanizaciino irzdrmati, - to je napereno ravno proti
svrsi institucije, - i zato opriden" odbor kao Sto i upridenu
tajnik ima takvu pogibao od - ali se zato
"Matice* odvraiati,
baS ne mora nikomu >preveE zameritir., ier to niie svrha obrani,
Razumije se, da se s odborom i s tajnilcom ne moraju u pro-
sudjivanju onoga, Sto bi ,Maticiu moglo biti na Stetu, slagati
ba5 svi knjiZevnici, No za'to - zato je i nastao, recimo, >spor(<
radi ,Matic€(, - ali zato sve to i nije boS zna kakovo zlo,
zato se ne moramo jedni drugims opreved zamerilio, moZda dak
do smrti, pa bilo to ne znam kako Zao g, l-u i drugima,
Dakako, da osim ovoga pitanja - o uzdrianiu i napredku
institucije - ima jo5 jedno pitanje, na ime: Ima li uM. H,u plo-
viti sa svakom strujom, koja joj omogu6uie ili dak zajamluje
materijalni i, or{anizacijni napredak? Ho6e li na pr, izdavali
molitvenike, ako bi se izplatili? Ho6e li izdavati redom sva
djela umladih", ako ima nade, da 6e izdanja razprodati i novih
dlanova dobiti?
Da sam ja pi5udi o sporu ovakovo pitanie postavio i na nj
odgo,vorio: Da, - onda bi €, l, u uD, in S,u imao pravo nazvali
me oportunistom, No niti sam ja takovo pitanje postavio, niti
sam na nj onako odgovorio, Ali zato ima u moioi razpravici
dosta mjestd, po kojima se moZe suditi, da bih ia na onako
postavljeno pitanje odgovorio: Nel
No do ovakogia razkrifla niie "M. H.", hvala BoSu, io5te
8
tt4
doila. "Matica Hrvatskao rnoZe jo3 uviek s nadom na uspjeh
izd,avati djela, za koja iemo svi - pa i g. l. i protivnici nM. H,"
- priznati, ,ili da su u njima koristne nauhe, ili da spadaju u
liepu knjigu. Prigovora molet dakako, biti sad vi5e, sad manje
i s jedne i s druge stranel ali da tih prigovora bude Sto manje
i da budu Sto manje opravdani prema onomu, u dem se svi
slaZemo,- to je zadata odbora Il,u, Ako je i to oportu-
"M,
nizam, ja doista ne znanr, za5to bi se takvomu oportunizmu
moSlo prigovarati,
Ovo su dokazi, kojima ja vjerujem. A Sto mi g, l, neliepo
dobacuje, da ja sAm svojim dokazima ne vjerujem, neka mi
dopusti, da ga sjetim, da vlastitim dohazima obidno ne vjeruju
uienici iz - njepove Skole.
Reforma ,Matice Hrvatske< pred njezinim
odborom.
1, Zaklirftci zaiedn, odbora 'M, H... o predlozima shup5tinara
g, V. Radmilovida u {1. shup5tini XtI. 1905,
"M. H,,, 17,
1, a) "M, H,u imala je, te je vet do rim dijelom izvela
program svojih izdanja (Svjetskapovjest, prirodopisna knjiZnica,
Slike iz svjetske knjiZevnosti i t, d,).
b) Koliko je dosada5njiprogram proveden i koliko su na-
stale nove potrebe, odbor 6e i u napried, koliko je to mogu6e,
raditi po programu, te o stvorenom i provedenom pro$ramu
izvieS6ivati glavnu skup5tinu,
No kad je govor o pro{ramu knjiZevnih izdania, treba
vazda dri,ali na umu ovo;
L KnjiZevni proglram"opseZani u sitno detaliiran" ne moLe
se po svojoj naravi razpravljati u glavnoj skup5tini,
IL Koliko je program kniin. izdanja nuZdan, toliko ne bi
bilo dobro, kad bi u tom programu bila unapried i na vi5e So-
dina nepromjenljivo odredjena sva izdanja. "M, H,o uz takav
program morala bi upravo odbijati svakoglapisca, koii bi ioi
slobodnom inicijativom ponudio kakovo dielo, koje nije sadr-
115
ilana u proEramu. Da bi to radialo zlovoljom, to ie
svatko
piznatt,
IIL IGiige izvan proSrarna morat de ,M. H,o izdava,ti
i
radi onih djela i radnia, koje su nagradiene koiom nagradom
(tr" pr. Dra5kovi6evo,m,Vu5di6evom i t. d,), osim
ako bl i ,r"-
tjeEajne radnje vezala na program, a tomu bi se dalo ne
samo
opravdano prigovoriti s viSe razlo{a, nego bi upravo smetalo
provadjanje p,roSirama,jer odbor, dekaiudi natjeiaine radn,ie,ne
bi mo6lao traiiti suradnika po svojoj volji, odtor bi
ledino
mo6iao razp'isuju6i natjedaje preporudivati kniiZevnicima obzir
na "Matidin< program,
c) Priedlog, da odbor ,M, H.n formalno pozove na suradnju
u stvaranfu svoga pro,6irama))sva hrvatska udruZenjau i poje-
dince, - nije jasan, je, nijekazano, u dem bi staiala iu .rrr"drr;"
"svih hrvatskih udruZenja.. Misli ii se tim priedlogom na to,
da "M. H,n sazove vie6e (i to ne valjda ,rrih hrrrrtskih udru_
i'enja), to se od takvoga velikosa - vie6a ne moze odekivati
povoljan uspjeh, bez obzfuana to, Sto bi se tim prava i duZnosti
odbora ',M. H.. predavala u ruke faktoru, koii nije odgovoran
Sl. skupitini "M. H.u, te bi po tom ,M, H,* kao samlstalna
institucija prestala, a stvsrila bi se njeka hrvatska ob6e na-
rodna knjiZevnidka skup5tina
Sto se tide savjeta i priedloga pojedinaca u glavnoj skup-
Stini, to se razumije, da ih je odbor i uprava duZna uzimati u
obzir, koliko ih nadje opravdanima,
d) Predlog, da se oM. H.o reo,rfanintje poput velikih na*
kladnih drallava, nije jasan, ier nije redeno, u dem bi stajala
takva reorsanizacija i Sto bi trebalo udiniti. (Odklanja se.)
2,Izdavaiudi uM. H* 20-40 knjiga, t. j, dva, ili pade detiri
puta toliko od prilike, koliko izdaje sada, troiila bi na takva
izdanja pretrro40, pade preko 1000/ovi5e za isti br,oj primjeraka,
budu6i da na pr. 100 araka u 8,000 primieraka .toli ot *gto
28.000K, dok bi 2AOaraka, svaka stoiina po 4,000 primjeraka,
stajalo 40,000K, a 400 araka svaka stotina po 2.000 primferaka,
stajalo bi 64.000 K, a dlanarina bi ltila vlazdaista, recimo (za
8.000 prinosnikA) 40.000 K, - ne radunajudi ovamo drugih
tro5kova, koji bi se uz ve6i broj araka podvostmdili i po6etvo-
rostrudili. Uzmemo li na um, da oM, H,u tno,Se6ina 100 araka
u 8.000primjeraka 28,000K, jedva podmiruie izd,atkeza izd.anja,
ne moie se na to ni misliti, da bi se ri izd,atci mogri podmiriti,

tt6
kad bi izna5ali 40.000, pade 64,000 K. Ta teZifltemateriialno$a
uspjeha "M. H,u i leZi t velikom broiu jednakitr primieraka.
Razumije se, da .bi ovi raduni staiali drugadije, kad bi se
povisila dlanarina, ili kad bi se z.a dana5niu dlanarinu davalo
manje knjiga, ili napokon kad bi se broi dlanova prinosnika
povedao, (Odklania se,)
3, Niekoii dlanovi oM, H," i sada nerado pla6aju doprem'
ninu, a id5 bi ju teie pla6ali dva puta. IJza lo bi se pomnoZili
i nekoji drugi - pisarski, radunski i - povjerenidki poslovi, a
po tom i tro5kovi, Povrh to$a treba driati na umu' da liepa
,hrpa knjiga., koja se najedanput daie, takodjer dieluje na
znaLanbroj dlanova, pa kao Sto s mno{o 6im, tako treba i s tim
radunati. (Odklania se.)
4, Dok traje ugovor sa sada5njomtiskarom' ne moie o tom
biti govora, da se kniige uMatice Hrvatskeu tiskaiu u vt5e
tiskara. A kad i prestane taj u$ovor, ne bi bilo koristno za
,,Maticuu, da knjige daie tiskati u viSe tiskara, i to poflavito
s to6ia, Sto se ipovoline, t' i' n:izke ciene dadu posti6i samo
or,dul ako iedna-tiskara dobiie veliki tai posao. Oa fi se kniige
'tzvan
tiskale i u tiskaram a Za{reba, na to valjda nitko ozbilino
ne misli, (Odklania se.)
5, Da uMatica Hrvatskan osnuje svoiu tiskaru, na to se
mislilo ve6 priie, ne$o Sto ie skloplien uSovor sa sada5njom
tiskarom, pa je u tom u$ovoru redeno i to, da uMatica Hr-
vatskau moie tai ullovor prekinuti, ako u roku od tri godine,
radunaju6 od dana, kad je podpisan ugiovor' zakliuEi, da 6e
osnovati svoju tiskaru. (Gl, priedl, 8.)
6, Da uMatidinon dopisivanie bude prosto od po5tarine' za
to se je ve6 davno starala uprava "Matice Llrvatske" tazplta-
ju6i privatno, bi li se to dalo posti6i, no dobila ie odgovor, da
za to nema nikakvoga temelia, To ipak ne smeta, da se ta stvar
'"0;: 'Ji"lffili,f:*J:ffi':
sadasniu kniigane
mnoZinu
moZe se na to ni misliti, da bi rMatica,. za tu dlanarinrt davala
ukoridene knjige. Jevtino ukoridenie ciele naklade oMatidinih"
kniiga stajalo bi stalno {olemu svotu od 30,000K [racunaiudi
ukoridenje svake kniige po 30 iilira),
8, Mogu6e je, da bi ,M. H.o imala viSe dobitka, kad bi imala
svoju tiskaru i svoiu kniigoveZnicu' no i tomu bi se moflo
rlvoie prigovoriti. Prvi je prigovor to, da bi time "M' H'" uzi-
l17
mala zasluZbu obrtnicima, mjesto da ih podupire. Drugi bi pri-,
liovor mogao glasiti ovako; Hode li ,l,\1. H," da ostane disto
knjiZevnidko druZtvo, t. j. drultvo, u kojem rade i odluduiu
knjii,evnici, i to o stvarima, koje razumiiu i kojima se bave,,
onda neka ne pada u ovakve obrtnidke poslove, ve6 neka to,
prepusti obrtnicima, a s njima neka nastoji od vremena do
vremena uglaviti Sto povoljnije pogodbe za te poslove. Povrh
toga treba driati na umu, da bi se Sospodarskoposlovanje
"M,
FI." moglo time tako komplicirati, da bi upravu ,M. H.. trebalo
znatno preurediti, jer bi se inade mogilo dogoditi, da
"Matidino"
poslovanje zapne i da se previ5e zamrsi. (Za sada se odklanja),
9, Povodom nastojanja ako ui,e sveze izrnediu oslovenske
Maticeo i ,,M, H,. obratila se uprava uM. H,* 15, travnja 1903,
na ,'Maticu Dalmatinskun s upitom, bi li
"M, D.o bila u nadelu
za syezu s ,M, H,u Odgovor je Slasio, da bi naiprije trebalo
znali, a dem bi ta sveza stojala; na kasniju jednu molbu dobila
ie "M. H," odgovor, da se nMatica Dalmatinska* seli u druge
prostorije, pa da treba dekati, dok se bude mo$lo do spis6.
Kasnija ova molba iSla je za lim, da se u ,Hrv, Koluu priobdi
postanak, rad i dana5njestanje oMat, Dalm,u, Sto bi imalo slu-
iiti kao osnov razpravi o svezi obaju druZtava,
U dana5njim na5im kniiZevnim i obeim prosvjetnim prili-
kama - uM, D,n svakako ie anakronizam,pa 6e odbor H,n
"M,
i poraditi o tom, da toSa anakronizma nestane,ako nadie odzi-
va hod ,Matice l)almatinskeu,
10, ,Srpska Knjii,evna Zadruga" u Biofradu obratila se {16,
X, 1904,)- posredno - na ,M. H,u s pitanjem o njeko,l svezi,
a bili su kod ,Maticen i glavom izaslanici ,S. K. 2.", kojima
je priob6en zakljudak odbora o toj stvari. Radilo se o tom, da
se uM. H.n obveZe, da ie svake godine izdatl, po jedno djelo
srbskoga kojega pisca. Odbor je H,o drZao, da je takova
"M.
obveza neprilidna i nepotrebna, ve6 da 6e H,. prigodice -
"M,
kao Sto je to dinila i do sada - izdavati i djela srbskih pisaca,
U dem bi stoialo to, da se ova dva druZtva ,u neku ruku
popunjuju", to bi trebalo iasno izreli,
11. Omladinska knjiZnica za mladeZ srednjih Skola bila bi
vrlo koristna i potrebna, a savjet i pomo6 ,Hrv. profesorskoga
druZtva< u toj stvari vrlo poZeljan, 'fPrihva6a se),
1. L "M. H," nije bila i nije ni u ka.kvom antaglonizmu,ni
javnom ni potainrorn,s >DruZtvom Hrv. KnjiZevnika". -- IL
"M.

118
H," i "D, H, K," ne mo6ludo6i do medjusobnoglaantagonizma,
doh se drZe svoiih pravila. - III. H.n 6e i na dalie, kao Sto
"M.
i do sada prema 1. d svojih pravila
ie S "podpomagati doma6e
zasluine pisce i umjetnike, a ponajprije dlanove ovo{a druZtva,
na knjii,evnom radu i u nevolji", - ry, je na
"M, H.* spremna
svaku kooperaciju s ,D. H, K,o, kolitrrojoj to pravila dopuStaju.
13. Povjerenici 'lV[. fl.,., ako imadu barem 10 dlanova,
dobivaju na dar ukoridene knjige ,M. H." Taj dar stoji
"Maticu"
K 2.500,- svake godine.
14. Novi niz knjigd za dnake (po 3 K) bio b,i novi troiak,
koji bi se izplatio tek onda, kad bi doseSaoodredjeni broj dla-
nova. S vremenom bi se moglo i to pokuiati. No stane li se 'iz-
davati Omladinska knjiZnica, bio bi ovai niz suvi5an. (Odklania
se).
15, Clanovi prinosnici nisu za pravo dlanovi, nego su kupci:
'oni za 6 K kupuju, ako ho6e, knjige uM, H.". Predati sudbinu
oM. H." u ruke ovakovih kupaca - to ne bi bilo ni pravedno,
ni probitadno. Drugo bi bilo, kad bi to bili doista doZivotni dla-
novi, koji bi i budu6e Sodine morali platiti 6 K te onda imali
interesa, ho6e li drui,lvo i druge godine napredovati.
Pozivali se ovdje na demokralizam nije na mjestu, jer ie
prvo nadelo demokratizmat jednaka prava - jednake duZnosti,
i obratno, - (Odklanfa se).
16, Razlike mediu razlidnirn nadelima hrvatsko{a pravopisa
tako su neznalne, da njih radi nije vriedno opet poticati to pi-
tanje, radi kojega je u nas bilo dosta suvi5ne borbe. (Odklanja
se),
17. Tiskanje godi5njega olzvje5taia" obustavlieno je nakon
toga, Sto su povjerenici o tom upitani i ve6ina se izja','ila protiv
j, z.a
"Izvje5taia", u kojem bi bili tiskani dlanovi prinosnici. L
pravo kupci godi5njih izdanja, Tiskati ,Izvle5taju za one, koji
na nj reflektiraju, ne b,i se izplat,ilo,jer i sadainji "Izvie5tai<,moLe
svatko dobiti na zahljev badava - kako je to bilo i ,rSla5enc
u oglasu ,Matidinih" izdanja u (20,000primj,), pa ga nije $otovo
nitko zahtievao. (Odklanja se.)
18, 'Cbligatnost. tafnosti odborskih razpreva i zakljudaka
malo bi koristila u vrieme, kad su strasti razpaliene, a ina.Ee
nije nuZdna
O poslovniku fe odbor 'M, H." razpravllao ve{, Sod, 1877.,
a poslie mu je predloZen nacrt poslovnika u sjedn,ici dne 16.
rt9
svibnja 1902.Na priedlog odb. Lj. Babica odgodjeno je pretre-
sivanje toga nacrta. Tako je stvar i zapela, - Odbor 6e tai iz-
radjeni poslovnik pretresti u prvim sjednicama.
19. Na predujmove je izdano, a nepovra6eno do sada K
ll.9l2i od te svote otpada K7.272 na doba prije god, 190,1., a
ostatak na kasnije vrieme, Od ove novije svote (K 4.540)polo-
vica ie po prilici pokrivena rukopisima, a ona starija svota pre-
dujmljena je takovim osobama,da je barem sln ove svote abso-
lutno sigurno uMatici",
MoZe li se davanje predujmova ukinuti, to moZe prosuditi
samo onaj, tko ima na sebi brigu, da uM. H,o svake godine iz-
dade8do9knjiga,
Predujmovi se ne dafu od kapitala, nego od teku6ega do-
hodka, Kapital se u obde ne smije po pravilima tro5iti,
20, U podjeljivanju podpord (opet ne od kapitala, ne6iood
teku6ega dohodka) postupa odbor rigorozno, pa ;e spreman
iznesti imena onih, ko,j,irnaje dao podporu.
Ustanovliivanje proraduna spada pred gospodarski odbor
"M, H,o, Posliedniih godina uvrStavalo se za podpore u prora-
dun K 2A00,-i od ove su svote u god, 1906.nagradjene natje-
dajne radnje za ,,Hrv. Kolo" i uKolo Hrv, Umj.u (1000K).
21, Odboru je duZnost,da od
"M. H,u odvra6a sve, sto bi
joj moglo biti na Stetu, pa 6e prema tomu birati i tainika i u
prigodi mu davati savjete; inade pak ne 6uti se zvanim, da
oEiraniduiepolitidko djelovanje budi kniiZevnirka,budi funh-
cijonara,
22. Odbor kani ve6 moZda g. 1907. izdati iz,bor narodnih
Zenskih pjesama,i to za sve dlanove,
23, Odbornici oM. H,o previ5e su zaokupljeni poslom i pre-
malo ih je, da bi se mogli dieliti u pododbore s posebnom zada-
6om i poslom, (Odklania se,)
24.,25.,27, Sto se ovdje predlate, nije zadalak ,M.
"M, H,u,
H," po moguinosti pazi na disto6u iezika u svojim izdanjima,
(Odklanja se,)
26. Misao o hrvatskoj enciklopediji nije u ,M, H,o nova,
No za tako Solem posao potrebna su mirna vremena, sloga i
vesela volia za rad i napredak, a nada sve podpuno i nesmu-
6eno povjerenje svih slojeva naroda u takvo narodno poduzele,
Tih uvjeta nije odbor oM, H." do sada nalazio u nas, pa ie za
120
to zapelo i samo razpravljanie o hrv, enciklopediii, (Odhlanla
se,)
28, ,M, H.o honorira od vaikada po tabaku. Nagrade, Sto
ih njekoja djela dobivaju, nisu honorari, nego naglrade iz zakla-
da, a ne iz redovnoga dohodka "M. H,u; ako je pak koje djelo
samo na$radjeno, a nije i honorirano, osnovano je to r zaklad-
nici, po koioi se razpisuie natjelaj. KniiZevnicima ie slobodno
ne natjecati se, nego predati djelo bez natieilaia, da ga ,M,
H,n tiska i honorira po tabaku, No to bi bilo za pisce nepovoli-
nije, ier su nagrade obidno znalno ve6e od ukupnoga honorara
po tabaku, osim ako ie djelo mnogo ve6e, neSo Sto to zaklad-
nica traZi, U tom sludaiu neka se pisac ne natiede.
29. H," bila je sve sile upela, da spasi "Vienaco kao
"M.
ilustrovani list za porodicu, pa je ba5 to bilo povodom nemilim
pojavima medju jednim dielom hrv. kniiZevnika, hoii su svakako
htieli, d4 'rM, H,o podupire revuju, i to takovu, zakoiu su sami
govorili, da nije za porodicu.
Dok gospodarstvo ,M, H,,, ne pokale znalniie{a suvi5kan
ne mole se odbor odluditi na novi troiak bez jamstva, da ne
6e opet bez vidne koristi potro5iti deseike tisu6a kruna, (Od-
klanja se.)
30, uZnamenitijau djela mole nM, H.u izdavati. samo u spo-
razumu s piscima, jer na nziko ne 6e nitko da pi5e veiika diela,
A unapriedni sporazum oM. H." s piscem bio ie do sada perho-
resciran, pade u Sl, skup5tini ,M, H." - i to bez povoda -
nedostojno Zigosan onda, kad ie pala ried, da odbor po priia-
teljstvu prima diela na tiskanje. (Odklanfa se.)
31. Davanie stipendija za visoke Skole ne moze se dovesti
u sklad sa svrhom u pravilima oM. H,u. Kad bi bilo sredstava,
slidnih zadala, (Odklanja
"M. H.n imala bi svoioj svrsi bliZih, a
se.)
32, H,n ima svoiu posebnu svrhu, pa toi svrsi treba da
"M,
Sto bolje udovoljuje, Zalo ona niie ni duZna ni zvana, da sudje-
luje u postizavanju svrhe, koiu su sebi uzela drugia druZtva"
To zahtieva razbofila dioba rada, (Odklania se,)
Odbor "Mattce Hruatske"'
(Iz zaiedn, siednice od 1' prosinca 1906.)
tzl
IL Osvrt na priedloge o reiormi oMatice Hrvatske...
Priedlozi o reformi ,rJ!t, H.., stare ove hrvatske narodne
institucijen moglu se razdielili u dvoje, Jedni imadu svoj izvor
u tom, 5to pravila, praksa, unutarnie uredjenje, sastav i rad
odbo'ra oM. H.n, kako se je sve to ustalilo od god, 1877.,stoji
na putu posebnim osnovama, Sto se u interesu knjiZevnosti i
knjiZevnika radjaiu u pojedinaca, sad u vedem, sad manjem
kruSu knjiZevnikd. Konhretno glovore6i: prvi meni poznati kon-
kretni priedlog o reformi ,M. H,n bio je osnovan na zahlievu,
da uM, H," uzdrii uVienacu, Mislim tu prestavku mnoZine hr-
vatskih knjiZevnika, sastavljenu na sastanku njekolicine nlih
(dne 20. studenoga 1901. prve), tiskanu i razaslanu knjii,evnici-
ma izvan Zagrebd. i predanu odboru uM, H,. dne 9, prosinca
1901.U toj se predstavci medju ostalim kaZe:
oMatica Hrvatska* neka sazove konferenciju hrvatskih
hniiZevnika, na kojoj bi se raspravlialo o budu6nosti beletri-
stidnog lista: ,Vijenca<< , . je, da nadjemo nadin, kako
"Glavno
bi op€t zbilja sakupili sve hrvatske knjiZevnike oko ,Viiencau
i time ne samo knjiZevnu vrijednost ,Vijencao digli, nego i ma-
terijalno ga pomo{li, Da se to postigne, uslobodjuiemose pred-
loZiti ovo: uVijenacu neka bude dista knjiZevno-umjetnidka
smotra. Dosada bio ie beletristidni list za obitelj, kao takav
teiko je odoljevao konkurenciji ostalih obiteljskih dasopisa,, ,
Naprotiv disto knjiZevnog lista, a narodito smotre, nema u nas.
Tako bi bio
"Vijenac< ne samo bez konkurencije, nego bi zado-
volfio prije'koj potrebi, koju opaZaju ne samo knjiZevnici, ne6lo
i Siroki sloievi hrvatske inteligencije , . , Hrvatsha se knjiZevnost
nalazi u kritidnom dasu. , , Slavnom odboru Hrvatsken
"Matice
bit ee bolje poznato od nas, da je neodgodivapotreba reforama.
Ako se te reforme provedu - mi smo svi rado pripravni svim
silama raditi oko napretka oViiencau,No da se te reforme pro-
vedu, nuZne su i financijalne reforme oko ,Vijenca", ,Na5a
ie osnova 6ya; "Vijenac.. imao bi da izlazi svakoSamjeseca na
osam araka sa lijepim i ukusnim ilustracijama, koje bi po mo-
Su6nostibile originalne. Budget bi se po tome nuZno
"Vijendev"
povedati morao, a Hrvatska-o morala bi prema tome
"Matica
da preudesi i svofe nutarnje stanje . . , Posljednjlh je godina
"Matica Hrvatskau izdavala 9-10 knjiga redovitoS izdanja, To
ie svakako previ5e. Zle posljedice, koje se u knjiZevnosti sve
122
vi5e osje6aju,prisilit 6e ,Maticu Hrvatslcuu, da napusti ovo
kvantitativno ra,skosno izdavar$e knfiga - a drLimo da je
svakaho bolje, da se Hrvatska" ogranidi na 6 izvrsnih
"'JV1atica
Sto vi5e beletristidnih radtria, . , Tu bi se u5tedilo godi5njih
9000 for, MoSu6e je da bi broj pretplatnika prelazno pao, ali
kraj izvrsne orsanizacije i kraj vrijednijih izdanja nije vjero-
jatno, da bi se za 3000 dlanova umanjio. Naprotiv tim, ito bi
"Matica Hrvatska. dala oVijenaco svojim dlanovima za godi5-
niih 4 for,, narasao bi broj pretplatnika, jer bi uz 6 redovitih
knjiga dobili 12 knjiga
"Vijencau za
godi5njih 7 f.or,,,
Gotovo je suvi5an bio apel onih, koji su ovu predstavku
sastavili,na odboruM, H,o, u kojem apelu sastavljadikaZu: nivli
molimo slavni odbor, neka nadu molbu tumadi samo tr<aovru6rl
i,elju, da hrvatska knjiZevnost i knjiZevnlci dobiju jedan disti
knjiZevnidki organ, kojemu je na umu samo napredak kniiZev-
nosti, jer mu je materijalni obstanak osiguranu,jer nema nika-
kove sumnje, d,aie ova vru6a i,elja oila iskrena,
Iza ove predstavke, giodnel90i2., L903.i 1904,- odbor
"M.
H," ima najvi5e posla s 'Viencemn, eitave duge sjednice prove-
dene su jedino u vie6anju o ,Viencuu, a s tim u svezi o orefor-
s1io,koja bi imala stajati u tom, da se poradi ,Vienca. smanje
redovna Sodi5nja izdanja "M, H.n. Odbor ,M. H,o, dti,eei na
umu dosada5njiuspjeh oM. H,u, nije se mogao odluditi na ovu
reformu, jer niie vjerovao, da bi nM, H," materijalno dobro pro-
Sla izdavaju6i ilustrovani disto knjiLevni,list, stegnuvii redovna
godi5nja izdanja. I)anas, kad su svi na5i 6isto knjiZevni listovi
redom proizpropadali, suvi5no bi bilo tro5iti riedi o toj stvari,
Odbor je nM, H,o, volio potro5iti na nVienac,. (1902. i 1903,)
svu 6iotovinu nakladninA, nego da smanji redovna izdanja,
Tako do ,reformen nije do5lo, i to je onaj veliki "grieh",
koji su do nedavna mnogi tovarili na du5u odboru i upravi "M.
H,o, a moLda ga tko tovari joi i danas, A stajao je taj grieh u
tom, Sto odbor oM, H,o nije vjerovao i ne vjeruie, da bi disto
knjiZevni mjesednik, koji nije za obitelj, mogiao u hrvatskom
narodu na6i okruglo 10,000predplatnika,
Danas, kad su dinjenice (nMladosto, oSalonu,,rZivotrr,,Lo-
vor<<,. . .) dokazale mnogo toga, suvi5no je, kako rekoh, troSiti
o tom riedi, No jedno treba iztakrwtl,, a to je ovo; Predstavka
tr<nfiZevnikd od god, 190t. na odbonM, H,o, kaLe, da je devet
knjiga za 3 lor. osvakako previSen,a predlai,e,da "M, H,n dade
r23
dvanaest kniiga ',V-ienca*za 4 ior., i to dvanaest knji€a ,na
osam araka sa liepim i ukusnim ilustracijama, koje bi po mogu6-
nosti bile originalnen, - sve to za detiri tor. IJz to treba uzeti
na um, da se devet redovnih kniiga razaililje na jedanput,
a
ovih bi se 12 razaiiljalo na dva'aest puta, - sve za detiri fo-
rinta,
Tu je doista suvi5na svaka razprava,
Pa ipak je ona >vru6a Zeljau distih knjiZevnika, Sto u od_
boru ,M. H.*, Sto u neupui,enomnovinstvu drmala vi5e godina
"Maticom Hrvatskomu, Javnost je bila upu6ena, da ,M, H,,,
ne 6e da podupire jedini na5 knjiZevni list ,Vienac., a kad
tamo,
"M, H," potro5ila je, da spasi ,Vienac<(,sve, Sto je mo_
gla i smjela, - samo nije htjela pristati na onu reformu,
za
koju ie valjda i njezini zaletnici danas priznati, da bi bila
kobna,
Ona je 'reformao izviralaiz ,,vru6e Zeljeojedne stotine (ako
ih ima toliko) distih knjiZevnika, da se udovolji njihovoj potrebi
>diste kniiZevno-umjetnidkesmotreu, Ne 6emo govoriti o tom,
Sto se po dana5nfim pravilima ,M. H,n ne bi nikako moglo
opravdati, da
"M, H,. ne s,arnoglavnu svoj11brigu obrati na
izdavanie >dis,te knjilevno-unrjetnidke strrotre.(, nego da i od
orn'ih 6 knjiga, Sto bi ih uz tu srmo,tru izd,avala, bude ,Sto vi5e
beletristidkih", Danasnja pravila postavljaju,Matici Hrvatsko,j.,
za prvu brigu, da Siri
"koristne naukeu. No pravila se mogu i
promieniti, rnoZe se stvoriti onakva oMatiica., kakva na,ma
treba, I tu fe Slavno pitanrje; Hoderno li ,Maticu., koja 6e
gledati ,na sav obrazovani narod, ili hodemo ,Matdcuu,
koja 6e
paziti n,a vru6e ielie jedne sto,tirnedjstrih kniiZ evnika?
Odgovor je, drilim, na dlanu,
Ne rnogu svr5iti o o,vo,istvari, a d.a ne kai,em i,ovo; pred-
stavka knjiZevnikA od god. 79A1. kale, da se hrvatska
knji_
Zevnost nalazi u okritidnom dasu*, u krizi, Uvjeren
sam, da su
zad,etnici one predstavke dri,ali krizom propadanie oViencau
i
u njem slabo sudjelovanje hrvatskih knjiZeinika, je,
a mogu6e
da su mislili i na druge pojave u knjilevnosti, Kako
bilo, iu
drLim takodjer, da se hrvatska knjilevnost nalazi,
t kfizi, i to
u velikoi. Kad svake ili svake druge godine propadne po jedan
kniilevni list, najavljen silnom h""t"lo"i preporudivanjem,
rekla-
mom; kad za tim listovima sudeii po njihovu prisanju,
stoji sav
pravi knjilevnidki sviet i piartovoditavo novinstvo,
trroiedan na
I?A
dan poziva, hvali, preporuduje,pa ti listovi ipak redom propa-
daju, - onda je to ve6 agoniia, a ne samo kriza. Pita se samo:
Tko se to bori sa smr6u? Ja mislim, da se to sa smr6u bori ne-
narodna, nesocijalna, uaristolrratskau knjiZevnost, kniiZevnost
za odabranike, Ona u Hrvatd ne moZe livjeti, Kad ne moZe Zi-
vjeti i uzdri,avati se sama, poku5ala se ie nametnuti zdravomu
narodnomu organizmu, uMatici Hrvatskojn, i zahtievala ,'refor-
mu( toga orgianizma,
Ima ih, koii ove krize ne vide, A odito ie, da se ono, Sto
se danas u nas zove knjii,evnidko,rn elitom, drZi prema knirtev-
nim potrebama hrvatskoga naroda o<i prilike onako, kako su
se plemi6i hrvatski €od. 1848. drZali prema narodnomu jeziku
brane6i tudii jezik latinski. Zato je njihova knjiZevnost u kizi,
A mi, koji u svoiem knjiZevnom radu mislirno na nai5ire slojeve
naroda, mi se te krize ni najmanje ne bojimo. Zato radi te dje-
lomidne krize nije bila nuZna ni promjena sistema ni - rekon-
strukcija kabineta u ',M. H.*.
jj.
Kako je Zelja distih knjii,evnika za reformom ,M, H."
vru6a, tako su nakane druSih rodoljubnih reformatora ,M. H.n
plemenite. Medju ove druge moZemo, mislim, ubroiiti i skup5ti-
nara g, Radmilovi6a, No diete i plemenita du6a moZe toliko Ze-
ljeti, koliko moZe dati samo svemogudiBog.
Kad ditam reformne priedloge ovakih plemenitih rodoliu'
ba, vazda rn:i padaju na pamet priedlo,zi, Sto su ih rodoliubni
starje5ine Ilirskeu izna5ali u prvim uskup5tinama star-
",Matice
jeSinstvaotamo prvih Sodina obstanka. Onda su se
"Matidinan
u ,Mtatidinim" sjednicama duli priedlozi ne samo o tom, kako
bi se ,Matica Ilirskao imala postarali za tvornicu papira, negio
i za lo, kako bi se bolje uredila manipulacijas hrvatskim vinom,
pa kako bi se imao organizovati izvoz hrvalskih vina ' . ' To ie'
bilo u doba, kad je iz krila iste uNarodne ditaonicen niknuo ne
samo nNarodni muzej<(,nego i uGospodarskodruZtvoo,
No ona su vremena, hvala Bogiu,pro5la, Danas sll za razne
narodne potrebe stvorene posebne instituciie, a za niekoie je
preuzela brigu na5a dri,ava, kao na pr. za muzei i kazahfte'
lma toga dodu5e jo5te dosta, Sto bi trebalo u Zivot privesti,
ili gdje bi trebalo svjetovati, potaknuti, pokrenuti i pomo6i' pa
je za rrl{'aticu Hrvatsku< samo 6ast, ako se Zelie i osnove o tom
t25
upravlj,aju na nju, kao fo6 uviek narodnu Majku, koja bi se
imala za sve starati.
No, , , nemojrno si stvarati iluziiu, , . ili ipak, joS samo
d a s , ,.
Mi smo Hrvati io5 uviek u .takvom polol,aju, da bi nam
zbilja potrebna bila njekakva velika narodna Maika, Matica,
koja bi raztepena djecu pozivala i skupliala, putila, hranila, na
noge dizala, koia bi, , .
Ali ne, ne 6emo, Uz dana5nju svemodnu drZavu, koia
ie u
svoje ruke uzela sve, - Sto ostaie slobodnoj iniciiativi, organi-
zaciji i rcdu? Znamo, koliko se hvali privatna inicijativa i Sto
mo$u posti6i privatne orpianizacije,- Sto moje >druZtvo<(, oso-
bito u Englezkoj, pa u fermanskim drlavama na sieveru. No
u Austriji, osobito u Ugarskoi, ,.
Na ovakve misli mora dovjek do6i, kad dita konkretne
priedloSe skup5tinara, koji se obrada na oMaticu Hrvatskuu:
neka se stara za disto6u i Sirenje hrvatskoga jezika, neka raz-
pisuje stipendije mladi6ima iz Bosne i Istre, neka sabire za
DruZbu sv, Cirila i Metodifa, neka pade pozove na vie6e sva
hrvatska udrtienja,.,
Jedrro je stalno: IVII Hrvati, koliko nas ima, osiedamo ve6,
da smo jedno, no joS tele osjelamo, da smo raztrgani i slabi, a
Sto nas i ima na okupu, nesloZni smo , , . Od tuda priedlozi ple-
menitih rodoljuba, upravljeni sad ovamo, sad onamo, pa eto i
na uMaticu Hrvatskuu, No u ovim osje6ajimanaSegajedinstva,
na5e raztrSanosti, slabosti i nesloge smiiemo biti senl.i-
mentalni, nego trie;zni, A pogledom na narodne uredbe i dru-
Ztva, Sto ih imamo, treba da nam ta trieznola nalaZe to, da
poradimo, kako bi one institucije, Sto ih ve6 imamo, vr5ile svoj
zadatak Sto uspje5nije.A aho treba novih institucija za novo
polje rada, pregnimo ozbilino, da ih osnujemo i da privuiemo
na rad tolike, koji io5 ne rade , , . A ne snivaimo o iednoj insti-
tuciji, koja bi u dana5njevrieme svemu moSla udovoljiti. Takva
institucija moZe biti samo na5a samostalna hrvatska dri,ava,
za koju treba da svi radimo - radeli ozbilino u onim instituci-
iama, koje obstoie,
Uz l.lieznost nije suviSno upozoriti i na savjestnost, , , Ne
dini mi se na pr. saviestnim, kada tlo izlazi pred skup5tinu ,,M.
H." s priedlogom o njeEem,Sto ve6 davno olstoji 'M, H.o, ili'
"
kad prigovara niedemu, dega nema, Tu bi bio na mjestu saviet,
126 ln
11. Neka >M. II.< stupi u dogsvor s >Hrvatsklm profesorskim drustvom<
da skup5tinar ,,M, H,u, kad njeSto predlai,e njezinoj skup5tini, po'radi srustavnog izdava'nja omladinske knjiZnice.
malo vi5e lista po lzvje5taju uM. H,u, nego po katalozima nje- 12. )M. H.( neklr odabere odbor od 5 koUko U lica I neka pozove i >Hr-
madkih kniii,arc.. , vatsko knjiZevnidk,o drustvo< da isto uiini, pa neka se zapoinu pregorrcri, da se
dokine antagonizam, koji sada javno i muEke postoji izmedju ta dva naia
dru5tva, koja su po naravi woga odredjenja gotovo obvezana na koopera-
ciju, a ne na trvenje.
13. Gotovo jedan od najvainijih faktora u >Mati[inoj< organizaciji nje-
>1, >Matica Hrvatska< neka prema faktiinim potrebama hrvatskrg na- zini su destiti i poZrtvovni povje{enici. Njima se neka bar kao malo prizna-
roda izradi opseZan i u sitlo deljiran program za svoj rarl, uzinrajucj pri nje za njihov ne malen trud daju knjige u ljep5em uvezu i badava. u koliko
tome obzir na svaku vrstu iz struine literature a i na potrebe pojedinih bi oni na to reflektira,li.
hrvatskih zem,alja, u koliko se to samo moZe. Neka se prizovu na suradnju 14. Neka se uvede nova vr:sta d,lanova nai,me djaka, koji 6e za 3 krune
kod tog posla svakolika hrvatska u'druZenja kao i pojedinci; svatk'o neka prinosa m,o6i primati stan'ovitu za djake naroEito odrEdjernu seriju. Oni da-
pred >M. H.< iznese svoje miSljenje o potrebi hrv. knjiga ma ko,je vrste kako rnogu ostati i elanwi prinrosnici od 6 kruna.
bilo. >Matica Hrvatska< neka se r'eorganizjra poput velikih nakladnih dru- 15. Ustupaju6i pravednome nadelu demokratizma, kome sigurnro pripada
Stava, kakih je sva siia na svjet-to iznijela kod naprednih kulturnih na,roda 20 vijek, neka se pravo sudjelovanja i glasanja na >Matitinim< skupstinama
razvijena literarna industrija. Spominjem n. pr. samo >Deutsche Verlangsan- dade svakom dlanu bez razlike, osim moZda one predloiene na:rnladje
stalt< u Stuttgartu,a imam ih dirav porpis na d,ispoziciju. kategorije.
2. Neka se na godinu Stampa kakih 2G-40 knjiga, ako se uzrnogne. Ko 16. Neka Hrvatska< podevii od g. 1906. u sva svoja izdanja
>Matica
je Clan ,M. H.u, smije za svoj pr,inos odabrati jedan od onih skupova, u koje uvede umjereni pravopis fonetski.
Brozov
6e se godi5nja naklada razvrstatr. Za odredjenu neku svotu smije i dalj- 17. Izvjeitaji, koji su so do pred koju godinu zaj'edno s i,menikom svih
njih knjiga uzimati izvan onoga skupa. MoZda bi se uop6e izb'o,r i po slo- Clanova dijelili medju sve 6la,nsve, neka se i u napredak u svom prijadnjem
bodnoj volji odrediti
m,ogao, ma da mislim, da bi manipulacija time bila obliku dijele oni,m dlanovima, koji na njih reflektirajr.r,, a ho6e da Zrtvuju
suvise kornplicirana. jedan skup neha bi obuhva,tao 6-8 knjiga.
Taki za njih po 20 fil. ili Sto sliEno.
3. Ako se ikako moZe, neka se knjige - d,akako uz unaprijed upladeni 18. Neka se obligatno uvede tajnost odborskih rarspirava i zaklj,udaka za
prinos - raspadavanju u etapama, n. pr. pola o Uskrsu, pola o BoZieu, a ne da kurlntni posao, jedino glavna skupstina ima da traZ[ javno objaSnjenje ma i
Clan ditavu godinu nema ni5ta, a onda ga odjednrom zatrp.a5 golernom teiinorn za najsitn,iju sitnicu. Osim toga neka se sl. odboru povjeri, da izradi odborski
knjiga. Tesko ih je tako s koriicu i racij,ona,Ino upotrebljavati. postrovnik kao sluZbe,nu pragmatiku s obaveznom mo6i, ako ga moida jo3
4. Poradi podupiranja hrvatskoga Stamparstva neka se knjige Stampaju nema. Ako ga ima, neka ga predl,oZi sl. skupitini na znanje i odobrenje.
razdijeljeno po radiditim hrvatskim Stamparijama. u koliko bi one posao 19. Kojeita se natuca, da ima znatna svota druitverrog kapitala izdana
rnogle prema potrebi obavljati. na predujmove. Te predujmove >M. H.<, koje je vrijedno, neka otpiBe kao
5. Ako bi odatle za >M. H.< izi3la ve6a korist. neka se uredi vlastita gubitak, d,ruge neka do budu6e glavne skupstine na tadnu kansignaciju rea-
Stamparija )M. H.<. lizira, koju 6e skupStina predloZili. U ostalom pak neka se ta institucija ili
6. )M. H.( neka zatraZr od hrvatske vlade, da joj kod rnini.<ta,rstva posve dokine ili neka. se predujmovi daju sa'mo za od,obrene i primljene
ishodi oprost od po3tarine za njezine dnrltvene xorespondencije bar u Hr. ve6 rukolrise.
vatskoj, a sama neka to ishodi u Bosni r Dalmacij,i, te Istri, ili u op6e u 20. I(ad se kome od >Matidina< druStverrog kapitala dozvoljava potpo,ra,
Austriji. nel<a se kod prosudjivanja potrebe postupa naj,rigoroznijom stnogo56u. Svote
7. Knjige >M. H.< neka budu bez izuzetka sve i jedna V€Zorrle u ukusan neka budu umjerene, a neka se ne p,odjeljuju ni pod kojim nas;lovom osim
i jeftin uvez, i to tako da svaka serija knjiga uvijek imade isfi lwez. neuklon/ive skrajnje bijede. Uz to neka glavna skup,Stina,odredi odboru svotu,
8. Ako bi >M. H.( kod toga bolje prodla, neka sama sebi uredi knji- koja se u kojoj godini u skrajnjem sludaju za potpore upotrebiti smije.
goveZnicu.
21. Glavna skup5tina neka srl. oribo,ru povjeri mandat, da uodiv5i druitve-
9. Neka Sto Zivije uz..radi oko toga, da se >Matica Dalmatinska< priklopi ne interese po potrebi i u zgodarn Eas g. druStv,enomu tajniku, koji nije dig-
>Matici Hrvatskoj< uz odredjene dakako uslove. nitar dru3tveni, nego honorirani namje3tenik, dadne savjet, de. resignira na
10. Neka >M. H.< stupi u d,ogovor sa ,rSrlxkom knjiZevnorn zadrugo'rn<. pro,rlonsirano isticanje i vodstvo u politiikom
Zivotu.
pa ako nadje na onoj strani susretljivosti i razumijevanja, neka se ova 22. Neka se nastavi izdavanjem hrvatskih narod,nih pjesama,, i to u
dva odlidna udruZenja u neku ruku popunjuju u svojim izdanjirna. Korisno manj,im svescima. Cuje se naime, da >M. H.. rr svojoj zbirci ima jo5 i ljep3ih
bi bilo, da svaka knjiga jednog i tirugog druStva donosi osim svoga po'pisa narodrnih pjeama, nego Sto ih je ve6 izdals.
knjiga i popis onog clrugog d,nl5tva.
128 tm
23. >iM. H.u neka uned,i odbor od nekoJ.iko vrsnih ljrldi, koji 6e u pita- Jovan Skerli6: Omladina i niena kniiZevnost (1843-1821),
njima hrvatskog j,ezika davati upute onima. kDii u nje zatraLe savjeta u
Izudavanja o nacionalnom i knjiZevnom romantizmu kod Srba
pogledu na disto6u i terminologiju hrvatskog jezi.ka Odbor taj neka bi svoj
rad udesio poput poznatog njemadkog >Allgemeiner deutscher Sprachverein<. {7 Knjiga nagradjena iz zadulbine dra Ljubomira Radivojevida.)
24. >M. H.< neka s time u svezi izda jedan prirudni omanji rijednik ona- U Beogradv 1906. Ciena 5 dinara, (Izdala kraljevska Srpska
kih rijedi, kojima 6e se iz svagdaSnjeg na5eg Zivota istisnuti i n,adomjestiti Akademija), Str, 557 s tri priloga, (cirilicom,)
ona golema sila njemadkih, talijanskih i drugih tudjih rije6i. Na poEetku Oma5no ovo djelo prolesora srbsko$a universiteta, dra Jo-
toga rijednika neka bude poziv na svakog Hrvata, da se samo i jedino svojim
hrvatskim jezikom sluZi, gdje to ikako moie biti, da nacijonalni
vana Skerli6a, vrlo je zanimljivo i bez svake sumnie vrlo pou6-
duh time
u 'narodu probudirno, da nam hrvatska svijsst prodre u sve slojeve bez no, Sto ie zabralu $1te "Omlad:inan,to 6e neupu6enijibolje ra-
razlike, narodito da porodioo br.ldu u svojoj jezgri po duhu i obliku hrvatske- zumjeti, kada dozna, da su >omladinskinpisci: Branko Radide-
Tu je snaga narodna. Taj rijetnik neka bude veoma jeftin, a ve6inom neka vii, Ljubomir P. Nenadovid, Jovan Ilii, Ognjeslav Utje5enovi6
se dijeli u velikom broju badava na'rodito mtadeZi.
ClstroZinski,Jovan Sundedid,Zntai Jovan Jovanovi6, Gjuro Jak-
25. Neka >M. H.< Bto prijo izda kratak ali pouzdan rijednik Zivog i knji-
5i6, Milorad P. SapdanLn,Laza Kosti6 , . , Pisac govori o )srp-
Zevnog jezika obzirom na terminologiju, frazeol,ogiiu i sinonimiku. Mate-
rijal je prilidno prikupljen u Vukovu, Akademskom i Broz-Ivekovidevu rl- skom Zivotu i knjiZevnosti od 1848,do 1860,u(knjiga L), o oUje-
jedniku, a ima toga i inaie vee dosta ua okupu. dinjenoj Omladini Srpskoj" (kni, IL), o oomladinskim idejama"
. 26. NeJra >M. H.< stane wom enerziiom radit! oko izdavanja hrvatske (knj, III.), o >omladinskoi knjiZevnosti( (knj, IV,) i napokon o
enciklopedije. Ako je Stogod u pripravnim radovima udinjeno, neka se iznese >omladinskim piscima" (kni. V.), Kako su Srbi iz Hrvatske i
pred skupstinu i radoZi program lada.
Ugarske bili kolovodje pisac ima
27. Neka )M. koji bi morali kod toga zudjelovati po-
H.( s faktorima, "Omladiner,, razumiie se, da
dosta prilike 6lovoriti i o naSim narodno-politidkim, kulturnim i
krene izradjivanje
hrv. terminolo5kog bolje re6i tehnoloSkog rijetirika.
28. Neka se promijeni dosada3nji naEin honoriranja u obliku odredjenrh knjiZevnim prilikama, pa i s to$a zasluZuje osobitu pazniu, te
nagrada, ve6 neka se utvrdi taksa za svaku vrstu khjiZevnog rada po tabaku. nema sumnie, da 6e u na5oj hnjiZevnosti i novinstvu nati za-
29. >Matica Hrvatska< dolazi prema na5im narodnim i javnim frilikgma sluZena odziva,
tako re6i sama sobom u taj poloZaj, da izdaje hrvatski ilustrovan list za po- *
rodicu, jer toga mi danas nemamo. Almanasi sa nesto antikvirano.
30. >Matica Hrvatska< neka budnim okom pazi na priliku, kad bi narodu Murkova rasprava o na5im narodnim piesmama. U posljed-
mogla opet da dadne u ruku i koje znamenitije djeio, ito ih izradjuju naFi
njem broju Jagileva ,Archivau Stampao je dr. Matija Murko,
pisci. Neka joj u budu6e ne izmaknu djela, kao sto je n. pr.:
profesor slavistike u gradadkoj univerzi, pod natpisom oDie ser-
a) Hrvatska povjest prof. Illai6a;
b) Hrvatski zemljopis Hirc-Hraniloviiev; bokroatische Volkspoesiein der deutschenLiteraturu raspravu'
c) Hrvatska knjiZevnost prof. Surmina; koja je u mnoEompofledu vrlo znamenita,Murko je poznat kao
nar'o6ito d) Ilirizam prof. Surmina, da i ne govorirno iedan od najvidjenijih Mikloii6evih djaka, pa je za svojih mla-
e) Uspomenama iz god. 1848., tome, koliko znam, preznamenitom i pa- djih godina bio obiliei:en, da previSe - jurat in verba maSistri.
triotidnom djelu
na5ega Gjalskoga. Bio je predestiniran ved odavna, da sa svoiim Sirokim naude-
31. Ako bude u >Matidinu< poslovanju toliko dista prihoda, neka se usta-
niadkim horizontom, velikom marljivoS6ui potrebitim tempera-
novi ba,r po jedna stipendija za hrvatske cljake iz Bosne i Istre, koji su na
hrvatskom sveudilistu, jer je tim zemljama naBa pomoe najnuZnija. mentom zasjednena koiu od znatnijih slavistidkih katedra, dok
32. >M. H.< neka pozove preko svojih povjerenika sve svoje Elanove, niie tek prije nekoliko godina, iza smrti Krekove, bio pozvan
da primajudi >Mati6ine< knjige, svaki i:lan io5 pregori i po 10 i 20 filira. Od u Gradac, On i pokojni Oblak bili su najpozvaniii medju mia-
ubrane svote neka se polovina dadne kao posebni dar hrvatskih matiiara diom generacijombra1e slovenske,da podiu putem svoiih slav-
dru5tvu za potporu lrrvatskih djaka iz Bosne, a polovina istarskoj druZbi. nih zemljaka - Kopitara i Miklo5ida - ostavljaju6i za soborn
Tim 6e se nuZna akcija za Bosnu i Istru joS vi5e popularizirati, a i po koja
duboke brazde u oranici slavenske nauke,
stotina Kru,na bi m'ogla ispasti njima u korist.
Murko se s velikim uspiehom mno6io zabavlia speciialnom
U Zagrebu, dne 10. decembra 1905.<
Vjekoslav Radmilovi6.
na5om hrvatskom i srpskom knjiZevno56u,a posliednji nje$ov
a
 r30
naudni trud moramo upravo mi zasebno pozdraviti, Neposred'i
povod ovoj njegovoj raspravi dale su tri studije o
na5oj tradi_
cionalnoj knjizevnosti; dvije od mladoga grermaniste
i slaviste,
Srbina, dr. Milana Curdina - o ,.rprkoi narodnoj poeziji
u
njemadkoi knjiZevnostiui o,petero,stopnom troheju. _
i iedna
od- profesonce zaf_tebadko$aZenskoga liceia Kamile Lu"erne,
o Hasanagici. - Murkov je dlanak odrriS"' veli,k i pun,
a da
bismo o njemu na ovom mjestu mogli iscrpno relefiraii
i dostoj_
no ga ocijeniti. Budi nam dakle dopuSteno,da saopdimo
samo
ono, Sto je za nas najzanimiviie,
U prvom redu zamjerava Murko Curdinu, Sto je na5u
na_
rocnu (hrvatsku ili srpsku) poeziju uzeo prosudjivati
sa speci-
ialno srpskog ortodoksnoga staiali5ta. Urkoprrrrom patriotizmu
u naudnim raspravama nema nigdje mjesta; p" orruynaudnjak,
koji nema snageda se odupre rodoljubnoj napasti u distim
nauc_
ninr pitanjima, moie zabasati u takovu busiju, da mu najozbili_
niji rezultati dobiju obilielje - neozbilino,
Curdin je naime u svojoi velikoj i dosta temeljitoi raspravi
uz put htio pred stranim s'iietom pokrium€ariti Srbima
neko
prvobitnije pravo na tradicionalnu knjiZevnostnego Sto ga
irna_
iu Hrvati, U slavistidkoj nauci medjutim ve6 je poodavna {grav-
nom zaslusom Jagiievorn!) koliko a jezilnomtoliko iakniizev-
nom pogledu, ovo pitanje potpuno razjainjeno, Koliko imaclrr
Srbi prava da Stokavskomnarjedju i narodnoj poeziji daju ple-
menski svoj naziv, toliko ga imadu i Hrvati. 5t" .,ris"! koliko
11"\. dalje napreduje, sve se jade priklanja hrvatskoj strani.
Murko podcrtava priznanje sa.mo6iaVuka, da kvalitet na3ih
epskih pjesama sve vise raste, sto od Dunava i od Srbiie zalazi
dalje u hrvatske krajeve. Neko tridesetak godina skodila je
-rrlo mnogo u stranorn naudnom
."-u-u svijetu hipoteza Mi-
k-lo5i6eva,l..oja je zapravo sanro dakav5tinu priznaiala hrvat-
skom. A dana.sevo jedan od najumniiih MikloSi6evih djalia po-
sebno istide, da ni s6m Miklodii niie ,nikada konsekventno pro-
vodio. - niti je moSao provesti - teoriju o Stokavskonr (to-
boie samo srpskom) i dakavskom (toboZespecijalnohrvatskom)
diialektu.
Ovo narn je priznanie i zadovoij5tina na ovakom mjestu,
. svoje odredbe morao o,pozvati tedaj se novoga vrernena nije
kao Sto je Jagidev ,Archivo, i od ovakovog naudeniaka, kao
5to je fiturko, koji ne pi5e ni po babu ni po stridevima, zato tim
miiiia. Ne moZda poradi toga kao da mi nismo ve6 odavna do5li
131
svoiim izvornim studijama do istih rezrltata, nego zapravo samo
zato, da se mladiim srpslcim naudenjacima sa liompetentn.:Sa
mjesta i posve obiektivnim razlozima pokaZe pravi put i pod-
rei,uknla na onim o€ra5iima,na koiima bi dalnjim svojim radom
mofli podiniti zulum. Danas ne moZemo ni mi ni oni udarati
drumovima, koii su nam sretno zakrEeni, ier su sva identifici-
ranja SrbA i Hrvatd s kojim od narodnih narjedja doZivjela naj-
iadnije brodolome,
Vrlo je zanimiv i onai odlomak, u kojemu Murko trtvrdiuje'
ptavi znadai Vukova sakupljadko$a rada, Karad2i6 je .niienjao
narodne umotvorine i u sadrZini i tr ieziku. A to J<ao nzoran
sakupljad niie smio raditi, Uopde sav rad Vukov dobiva neko
drugo znad,enie,kad se pogleda na prizmu - Kopitarova, Grim-
mova i Goetheova suradni5tva, Sto po gdiekoii .,patriotski<
naudenjaci vrlo rado bacaiu s vida,
Murkovu razpravu uop6e naitopliie preporuiamo svim mla-
diim literarnim historidarima, folkloristima i lin{uistztma, jer
6e u njoj na6i utvrdienih fakata, koie bi inade dugo morali tra-
Ziti, a moZda ih ipak ne bi na5li nigdie ovako zbiiene i lijepo
izloi,ere.
NAJNOVIJE DOBA HRVATSKE POVJESTI,
Napisaodr, Rudolf Horvat. lzdala oMatica Hrvatska", god. 1906.
Nagradjeno iz zaklade Aleksandra pl, Vu5ii6a za Qod, 1901, do
19O4.5rr.296,
Ovo djelo marljivoga, upravo neumornogiapisca, do6i 6e
mnogiima kao narudeno, SadrZaje povjest hrvatskoga naie$a
naroda i njegove borbe u posljednjih sto Sodina sve do danas.
"Matici Hrvatskoio odredjuiu njezina pravila zadaiu ,5i-
riti koristne naukeu, a povjest je - po staroj redenici - sama
uiiteljica Livota.I doista, tko p'rodita ove s'tranice na5e povjesti,
bez sumnr,je6e se rnnogo nauditi. Pisac nas polako vodi od
vremena cara Josipa IL, koii je bio nakarrio sve iz temelja
preokrenuti i stvoniti novi red u svorjoj driavi, pa je i doista
mno$o promienio, Sto je ostalo i onda, kad ie smioni vladar
dao zaustavrti, Za tim potanko crta prilike i neprilike, koje su
hrvatsku gospodu sklcynule na to, da domovinu svoju dvrS6e
sveiu s Ugarskom i niezinim plemstvom (1790.), ne bi li tako
I 133
r32
saduvali stari red, koji je LraTcezkarevolucija u temelju potre-
sla, Posljedice revolucije osjetila je ravno i na5a domovina
tako, da je dobrim dielom do5la pod vladu fracezkoga cara,
koji je stvorio (1809.),Ilirijun, u kojo,j su se na5li ne samo Hrvati
s ovu i s ontr stranu Velebita, nego i Slovenci, I ako ie tim raz-
dieljena stara drZavna tvorevina uslavonijau,ujedinjen je velik
dio naroda, Tim je i proti nakani onih. koli su to udinili, dan
poticaj i temelj narodnomu pokretu, narodnomu preporodu
"ilirskomu", u kojem su vodje bili Flrvati. Preporodno doba
(1835,-1848,)zajamdilo je i{rvatima ne samo narodni obstanak,
nego su - poSio smo prepatili doba i njemadke apsolutistidke
vlade (1849,-1861.) - liudi preporodnoga doba udarili teme-
lje prosvjetnomu napredku i politidkoi osebnosti,koja je clobila
izraL,aiu nagodbi s Ugarskom (1868.).Borba za politidku oseb-
nost zakljudena je na dupio rcviziiorn nagodbe (1823,),pa tom
godinom i svr5ava pisac potanko pridanie, a u ,dodatkuu crta
letimice dogadiaje od god. 1873. do danas (1906,),
Nijedan pisac pi5u6i povjest najnovijega doba ne moZe po-
dati mnogo vi5e od Solih dogadjaja,No mnogi <ioSadjajigovore
iasnije od svakoga tumadenja. Zato ih je trebalo skupiti, jei
mi brzo zaboravljamo i ono, Sto se ne bi smjelo zabonvljati.
Knjiga 6e profesora Horvata, nadamo se, djelovati vrlo do.
bro na brojne dlanove ,M, H.u i druSe ditaoce po narodu. Ko-
liko 6e mnogiogaponi5titi silni na5i neuspjesi i neda6e, toliko
6e se mnogi opet podiii gledaju6i u duhu pred sobom cieli niz
velikih na5ih ljudi, osobito Sestdesetihgodina, tih sinova pre-
poroda,
Vide6i ditalac, kako su ovi ljudi neustra5ivo i postoiano
stajali na braniku pravd hrvatske domovine te u teZkim prili-
kama i proti jadim protivnicima doista mnogo ne samo spasili,
nego i s vorili, - odloZit 6e ovu knjigu umiren i ojadan sve u
nadi, da 6e se u naSem narodu i opet na6i liudi, koii Ee i htjeti
i znati braniti ovu oderanu i osaka6enu. ali svima nama zacielo
najdraZudomovinu i niezin patnidki narod hrvatski,
POVJEST FILOZOFIJE.
Svezak L Povjest narodne filozofije Srdke, Napisao dr. Albert
Bazala. Izdala 'M. H,,, 1906, (Poudna kniilica "M. II'u knii€a
XXXIL) Str.3a+,
Pravili,M, FL" dodu5ekaZu, da,M. H,n ima Siriti koristne
nauke, "koliko ne spadaju ira stro$o znanstvenu i pudku knji-
g,u..,- no svatko ie, tko stvar razumije, rado priznati, da je i
ovo polje izmediu "stro€o znanstvene" i "pudke knjige" tako
dugo i Siroko, da nije baS laka stvar kazati, koja je knjiga na'
pisana prema ovomu zahlievu nMatidiniho pravila, No ako i ne
gledamona mrtva pravila, ve6 na zbiljske potrebe, ni onda nije
lakokazati,ielikoja knjiga za 10,000i vi5e ,Matidinihu ditalaca
i ho6e li ju s razumievaniem i s kori56u ditati.
Ovako bi se unapried moglo u prvi mah odgovoriti onomu,
tko bi moLda kimaiudi glavom pitao: Filozofiia? Povjest fllozo'
tije? Za 10,000liudi - povjest f.ilozofiie? Tko 6e to tazumieli,
ako i bude tko to ditao?"
No nemojmo tako. Nenta sumnje, da bi dobro bilo, da 'M'
H,o u svojoj ,Poudnoj knjiZniciu izdade,recimo, knjigu o pozna'
vanju robe, o izvoznoi i uvoznoi tr$ovini naSoi,o knjigovodstvu,
o kuhinjskoj kemiji, , , i jo5 viSe to$a, kao Sto ie ve6, koie5ta
slidnoga iizdala, pa 6e i opet izdati. No i tu 1rebapazili, da se
ne sastanemos prigovo,ls6; oTko 6e to ditati?" Svatko ne 6e da
bude trgovac, ili kniigovodja, a doista ie telko napisati prak'
tidnu knjigu, ko,ja ne b,i nosila na seb,ibritjegspecijalnosti, premda
bi iu i oni, koji nisu i ne 6e da budu specijaliste,s kori56u, a
moZdai sa zanimaniemditali. Zato, kad ie Sovor o tom, je li koia
poudna knjiga za 'Maticu., treba da budemo na oprezu i s poh-
valama, a osobito s pri$ovorima,
RazloZno sude6i ne treba izkliudivati iz "Matidinih" izda'
nja nijedne nauke, a stroZa granica neka se drZi samo prema
gore, t, j, neka se pi5e o svem, samo,neka se ne p,iSepreudeno
i tako, da to rnogu razumieti samo oni, koji su tu nauku, o koioi
se pi5e, proudili po redu, sistematski,
No ako se i tu ne postigne ob1a razumliivost i ne pobudi
ob6e zanimanje, svejedno se za takvo djelo ne smije odmah
kazali, da ga ne treba, Treba na ime dri,ali na umu prvo to, da
tela djela olakdavaju posao piscima. koji su sposobniji za ta'
razumljivije pisanje, pa tu treba spomenuti, da ie Bazalina "Po'
tu
viest filozofije.. prvo dielo te vrsti u na5d knjiZerrnosti, te da 6e
se njim mo6i posluZiti svatko, tko bude htio i umio pisati moZda
razumljiviie djelo o toi stvari, A drugo ie, Sto treba dri,ati na
umu, ovoi nMatica Hrvatska" treba da izdaje upravo onakve
knjige, koje su odredjene, da utru put zanimaniu za koju ko-
ristnu nauku u Sirokim slo,jevima naroda, ako ba5 i nema
nade na veliki broj ditalaca. KnjiZevnost hrvatska prosto ne
smije biti bez diel6,,potrebnih svakomu narodu za obcu na-
obrazbu Sirokih slojeva. A toj potrebi duLna ie, po moSu6nosti
i bez Stete za nuidrija djela, udovoljavati ,Matica Hrvatskao,
jer se od posebnih izdavada ne mo,Zeodekivati,'
Nema se dakle iz
".lWatidinihuizdania izkliuliti ni filozofiia,
-- ta znanostiu,
"kraljica
Istina je, da ie telko pisati lilozoliju za ne5kolovane liude,
pa koliko je to po5lo za rukom suradniku je
"Matidinomu", koii
ljetos za niezine dlanove napisao ,Povjest [llozofije*. - o tom
neka sude na5i ditaoci, Svakako se moie reti, da ie za uputu
u filozofiju najzgodnija upravo povjest tO nauke, i to posebice
kod Grk6. Kod GrkA se je filozofija podela obidnim, priprostim,
i ako desto duhovitim razmi5ljanjem o obidnim stvarim,a. S tak-
vim se razmi5ljanjemi danas ponje5to susre6emou neukih ljudi
baS u na5ega naroda, Rekoh: ponie5to, jer se na5a i u ob6e
slavenska prostonarodna filozoliia ruzlikuie od podetaka grdke
filozofije kao nebo od zemlie, i to ne noida. po dubini miSljenja,
neEo po smjeru miSljenia,I'reba na ime drlati na um.u,da smo
mi Hrvati i Slaveni mudenici, koli ne znamot Sto ie lak Zivot
bez muke, jer, koliko nismo sami ro ovi, nemamo roblja, koie
bi nas hranilo, kako je to bilo kod GrkA, Zato ie na5a prosto-
narodna filozofija preteino moralna, etidka; ona se najviSepita:
Sto je dobro, Sto zlo, Sto vodi k spasenju, Mnogo je tornu
doprinielo i to, Sto smo odgojeni u kr56anskom nauku, Sveniu
tome nema u podetcima.grdke filozofiie ni tt'aga, ve6 se ona
bavi pitanf ima, za koja bismo mi rekli, da su igra i bezposlica,
pa je dugo trebalo, dok su se Grc,i - Plato,n,a osobito Aristotel
- podeli baviti i ove ruke pitanjima. U ostalom: trzmite i Eitaite.
135
VJENCESTAVNOVAI(: TITO DOReIe.
Pripoviest, (Zabavna kniiiica oM, H," sv' 295'-29(t;l slt.' 219.
Rano preminuli marliivi i vjerni suradnik i odbornik oM'
H,u, Vienceslav Novak, ostavio je u rukopisu dovrienu nve6u
pripoviest bez naslova, Namienio ju ie dakako naloj 'Matici",
t"l" ;" evo izdaie pod irnenom glavnoSa lica u pripoviesti, T'ita
iiordiia.
'Iito
Dordi6 ie sin ribarskih roditelia !z prirrtorskoga ied-
ncsa naSega$rada, - ta kud 6e Novak, nefo u svoie prirnorje!
Roditelji ga iz5kolali i on postade Sospodin,-- ali ne nadje
srede, nego pade napokon u ludilo, a u ludilu se ialtl baci u
more, koje Sa je odniihalo . . , To je u malo riedi pr:ipoviesto
nesre6nomjednom na5em dovjeku iz puka.
Kako smo danas naudeni, da sve krivimo odruZtvou, do-
vjek bi odekivao, da 6e i na5 Novak udes nesre6nogoDordi6a
natovariti na ledja tomu >druZtvun, "socijalnim< nasim prili-
kama, Ali - tu bi se prevario, ier Novak traZi krivca dru$dje: u
diedovima i pradiedovirna,- on krivi nasljedstvo. Dordi6 ne
rnoZe uspjevati u ob'raz,ovanom,triniiem svietu s to$a, Sto ie
rodjen iz prostoga roda, kojemu treba pokolienfa i pokolienia'
da se usposobiza drugi nadin Zivota,,,
To ie, da tako kai,emo,leza, ko|u ima da dokaZe, ili barem
objasni Novakova zadnja pripoviest. Dakako, da prema tomu
pisac ne zaboravlia na glavne nedostatke, koji su, po n,egovu
sudu, vazda obiTieliem ovakvoga tipa: surovost, podmuklu lu'
kavost, odanost pi6u, vinu, vjednomu vinu. , , Pustimo Slavnu
tezu, no u ovom 6e posljednjernbiti svakako njeSto istine, za
koiu je pok, Novak mogao u Skolane na5e inteliSenciie na6i
doista dosta potvrde: surovi smo i neiskreni dosta, a i vino joi
uviek izpunia dobar dio uZitaka i u na5e$a Skolano$a svieta,
Vriedno bi bilo znati, kako le na5 Novak doSao na ovu
temu, MoZda tako, sto pripoviesti s rodoliubnom tendenciiom
nisu viSe nipoSto u modi, a za ljubavnu pripoviest nile valida
imao vi5e dosta snage . . . Nadajmo se, da 6e naia kritika i o
tom Sto viSe znati kazali, Za naiela. je neprelaljenoSa pripo'
viedada svakako o'va pripoviest na mnoSo miesta vrlo znadaina,
o,sobitose dovjek ne mole oteti prispodabljanju katastrofe
pi5deves katastrofom, kojoj se u pripoviesti sve po malo, a onda
t 136
strjelimice pribliZavamo, dok se na jednom ne o6utimo na Ti-
tovu grobu,, ,
To su posljednje riedi u pripoviesti.
MED, DR, FILIP D, MARUSIC: LIJEENIKOVI ZAPISCI,
(Zab. knj.,M ,H.n sv.293-294.) Str. 104,
Ima vam tih zapisaka do 40 - u tak,o maloj knjiiici. No
nemojte misliti, da su to kakve dosjetke anekdote, pa bile i
duhovite, ili - dega u nas ima vi5e * koje samo ho6e da budu
duhovite, Nije varn to ni MaZuraniievo glasovito ,Li56eu, -
nego ie to nje5to posebno,degau na5oj knjiZevnostijod nije bilo,
premda su njekoji zapisci ugiedali ve6 svjetlo u njekojim listo-
vima.
Po duii govoredi, dovjek u prvi mah ne zna, odakle se
stvorio taj Maruii6: Sdfe se j" - dr tako kaZemo -- usposobio
za onakve i onako j,ake,potresne osjeiaje, gdje li je na5ao riedi,
iezik, kojim ih izrite,
No ditaju6i razumijeS sve. ulijeinitrrovi zapisciu sams su
tuga i bol, No nije to milosrdno kukanje nad slabim, nemo6nim,
bolestnim i nesre6nim, koje - kako je dodijalo naddovjetrru
Nietscheu- dodijava po malo cielomu svietu, koji livi u dobru,
To je tuga i bol nad nedim velikim, jakim i silnim, Sto pod ve-
6om silom i krivicom propada, gine, ili rniruje, ,Ti crni suhi ljudi
su gorostasni visoki, pa te je strah njihove sile, no sila nije
silom, kad u biedi gine, Da je hrane i krvi u onim velikim du-
gim Zilama, kroz koje lieno obtjede blieda teku6in,apo kostu-
rima, i k,amenjebi moralo pod njihovim rukarna pucati. Nema
giba, borbe ni Zivota, sve miruje i spava, pa bole5tine tamane,
LeSa izgaraozdenci se .suSe,vinogradi od bolesti pusto5e, po-
olava nosi, a glad, nevolja i bezdu5nosttamani jako i nejako,
Silnici 5lospodare,ru5e i uni5tuju uboge i nemo6ne,krivodu5nici
i zlikovci otimlju pravicu lalju, a nemodni miruju i ne prkose.
Potoci, jaruge i fieke cru, dok ljudske ruke mirujuu,
"Kocl nas 6e ostati mnogo polje pusto, neobradjeno, pa i
ako kad prolje6e dodje, ne 6e imati komu da prolietuje . , .
Sunce 6e sjati cielomu svietun samo nama ne 6e.,, , ,
oBieda,bolest, neuko,sti predsude nafboljeu tmini cvatu . . .
Kakva je to domovina na5a? Kakvi su to ljudi i djeca novoga
pokoljenja? Tko 6e da razprii tminu, ugu5i bolest i posije zna-
137
nje po pustom neizora,nompolju misli i nazor6,na5e$aseliadkoga.
svieta?. . . Velika su {ospoda visoko, a jadnici su dalekou. . .
,Pa kad to kukavno stanje podmu zasipati one biserne
rieli iz bogatstva jezika na5ega, onda te zazebe, onda te tuga
ovlada na pomisao, kako je crno i gorko po dornovini naSoj. . ,
Oj domovino brdovita, teZku li si ucjenu ucienila onomu, koi,i
te liubil"
Nema valjda u ditavoi na5oi knjiZevnosti red,enice,koia bi
ovako izricala onu tajnu vezu, Sto jedan narod veie uz rodnu
grudu, domovinu, kako to izrid,e ovai bolni uzdah-uzklik.
Nema valjda u ditavoj na5oj knjiZevnosti diela, 'iz koiega
bi se vidio karakter plemena i kulture, koju moZemo nazvali
samo hrvatskom, kako se to vidi u nekim ovim ,zapiscimau.Tu
se mnogo ne crta i ne psihologi5e,ali dini sami, riedi i drZanie
njekih lica govori: uDa, to su Hrvati. To su potomci onih, Sto su
njegda imali svoju drZavu uz more. Nije to zato samo, Sto su
>gorostasnovisoki" i ,Sto te strah hvata pred njihovom silomu,
Ne. To su ljudi, Sto odgovarajusamo po onoi sv. Pisma: Da, Ne.
Takvi su i dini. I kad duje5 jednu takvu ried i vidi5 iedan 6in,
osieti5 u dnu bi6a, da je to stalno kao uklesano, te se disto
prene5 u spoznajuzTo je dovjek. To je takovo, da se to ne da
izmisliti ni izpoetizovati: to se gotovo nala"zii onda.se odrazi na
srodnoj duSi. oNahod Gjemon, eudaku(!), momak u nKrvavoj
ljubavi"... eitaite.
Na6i 6e se moZda tkogod, pa reii: Niie ba5 takova i tolika
nevolja i zlo u krSu daluratinskom. , . MoZda ovdje i ondje nije.
No u jezgri, u stvari, u glavnom - svakako u jednom kraju
pog-ba narod, za koji je Steta, i to ne samo zat,o, Sto ie naS,
nego 5io ie moida naibolji dielak na5egaplemena, moida dielak,
za kojim bi mogli poialili i tudji lludi, kad bi mu poznali tie-
lesne i duSevnesposobnosti,
Sio je vriedno pribilfeZiti kod ovih ,Zapisakan, - ditalac
zaboravlja, da su to sastavci ,literarniu, - tako su izvadjeni
iz Zivo\a i iz duSe, A ipak su te, s njekim molda 'tzazetclma
kniiZevni sastavci vi5ega stupnia, osobito s obzir,orn
kakve filologijske osobitosti, ve6 s obzirom na to, St,osnaZne
riedi na mjestima tako izralavaju misa,oi osle6aj,kako to i opet
riedko nalazimo u hrvatskoj knjiZevnosti.
I ioS bi se htjelo govoriti o toj maloj knjilici, koja 6e se
koliko toliko dojmiti svakoga ditaoca, a za lloiu bi bilo i:elieti

138
samo ios to, da ne stvori - o5kolen,jer je ,Skola< srnrt pravoi
knjiZevnosti, kojoj je jedini i vjedni izvor sarno Livot,
ILIJA UJEVIC: DOKONICE.
Slike i pride iz dalmatinsko'Sa zaporla, {Zab. knj. ,M. H.u
svez. 296-298,) Str, 160.
Don Iliju pozna malone ciela na5a ,Dalmancijau, kako bi
rekao hrvatski na5 puk u onim kraievima. Poznadu njeSa i
gfospoda,a pozna ga i na5a kniiga hrvatska, ali malo, Steta, Sto
njegove-- recimo - ,Do,konice" nisu ve6,prije uSledalesvjetla
u jednoj kniiii,ci: Bio bi se naoZdana5ao tkogod, d,a nam kale,
u koju vrstu, u koii >Eienre<spadaju te njegove ndokonice..,
Njeke su bez sumnje ,noveleo, onovelette," , ali - svoje vrste,
Imadu njedto, Sto sje6a na staru novelu, ili ako tko ho6e: na
,im bolje pristaje n'a5a ried; ,pridau,
"sio starih novelau, zaLo
Kako nisu pride, kad su njekoje izprLEanernoLda ve6 stotinu
puta, kad su kao nove,listid,lci inventar svojega kraja!
"Garov-
ljeva oporuka<<- bila je doista njegda novela, novost, - ali
je danasjedna od onih ,sto starih novela., koje se vazda slu5aju
kao novost. Tako je njeito i nJovanovo obredjenje", pa "Vilo-
tine jasle", oDoru5an,pa moZda jo5 koja,
No Sto je ,Na bunaruu, ,Pred kadijom", nMarijandi6evBo-
Zi6u, ,Remetan? eita5 i ditaS, sve kao da gleda5, Sto li 6e to
iza|i, -- a ne izadje niSta. Ostaje ti u du5i sa,mo- slika, koju
bi htio jo5 jednorn pogledati,
No ne pitajmo za >Sienre<,ier la, dini se, danas vi5e ne
zanima ni kritidara, a io5 manje mo,dernofa kniii,evnLka. Ni don
Ilija nije mislio ni u snu, hode li pisati ovaj ili onaj ogienre<<,ovu
grabio je
ili ontr knjiZevnu vrstu, ve6 ie iz Livofa, Sto mu du5u
osvo,jilo,- i tako nastadodenjegove ,Dokonice",
I don Ilija izvodi pred ditaoce seljake i sarno se,ljake,svoie
seljake, koji su mu mili - to vidi5 na svatrromredku, u svakoj
riedi, - s kojima je srasao duSom,srcem, cielim svojim hrvat-
skim i sve6enidkim bi6em popa gla$ola5a,Doistan sre6nije$a
naroda ne bi dovjek rnogao tako lako u na5i'm prilikama zami-
sliti od naroda, koji ima pop'ove, kakav je don Iliia Uievi6,
LJzmitesamo ,Zadnju dadu"! Ej, ej, da nam je ovako ostalo po
cieloi domovini!.,. t
Pride don-Ilijine ,nisu tuZne, sl,ike mu nisu crne. MoZda i
r39
zalo nisu, Sto je u drugom kra|u, nego na pr, Maru5i6; moZda i
zato, Sto ima drugadije od,ale,a moida nap,okoni ztto, Sto ie
ono liednik, a ovo -_ sve6enik. Ka'ko bilo, pride su don-Ilijine
vesele,slike svietle, radostne,eitaS i uZiva5.Osjeia5, da to niie
vmiiljeno, da to nije somo poeZija, nego da je to Zivo,t, pa si
sre6an i blaien, Sto joS ima pod komadidem hrvatskoga neba
sre6nihhrvatskih seljaka... Pa ri kako su sre6ni!I kakav je to
uredjenl iivot - po nepisanom zakoniku od tisu6u godina! I
to su Hrvati, da. To i jesu oni, koji su negidadrlali drZavu nam,
za kojim se jo5 dosta ne n,auzd,isasmo: to i jesu o,ni iz kolievke
na5e, To im se pazna i po jez\ku - ne samo zato, Sto im je
sve samo lipo, nego pogl,avito po tom, Sto irn je svaka kao
usjedena,odmjerena, na svorne mjesl.u,prislaju6i svaka svojoj
stvari. A ne znam, jesu li koju ostavili u sebe iz turskih vre-
mena, ili od talijanske gospode. Ako i ima ko,ja, ma bit ce malo,
To je disti, moZda najdi56i hrvatski jezik,
Jo5 jednu. Don Ilija je ne samo Hrvatina, nego i hrvatski
pop, pa 6e tko, moZda, kad pro6ita oGarovlievu ,opo,rukuu,ili
,Jovanovo obredjenjeu t.raLiti tim pridama nedisti izvor u don-
Ilijinu distom hrvatstvu ili io5 di56em,ako je mofu6e, njegovom
sve6enidtvu,i retL Don Ilija mrzi Srbe. Taj neka prodita i opet
i jednu i drugu pridu, a onda neka 6ita "Pred kadijomn, pa ako
je dovjek, zaplakat 6e s don-Ilijom nad udesorn na5e Savke na
Kos,ovu, kako 6e plakati zacielo mno6!i, kojri su fednoga na5eg{a
plemena hrvatsko{a i srbskoga,Da, mi Hrvati moZemo s pono-
som pokazati na hrvatskoga popa, koji cjeliva suhe kosti braie
na5e na srbskom Kosovu; mi s ponrosomrnoZemo pokazati
hrvatskoga popa, koji je nedostiZnom ljubavlju i njeZno56u
ocrtao jednoSa Jovana, ko'ii do svoje detrdesete nije vidio
crkve, No ako to moZernoro ollo moramo pokazivati i dokazi-
vati, po dem je sve Jovan Jovan, a nije lvan, Ima njeSto',po dern
smo mi l{rvati i - samo Hrvati, Da nerna, ne bi bilo ni svega
onolla o demu ne 6emo da govorimo,
No ovo uz put, - a glavno jer eitajmo don-Ilijins ,Doko-
nicen. Braia, kojoj se tako Zelino nadamo, mnogomu su nam
nepoznata. , ,
r40
MAKSIM GORKIJ: IZABRANE PRIPOVIESTI,
Prievod s ruskoga, Uvod napisao Martin L'ovrendevi6,(Slaven-
ska knjiZnica nM, H," knjiga detrnaesta,)Str, XVI, 295.
Steta, Sto za vremena ne mofasnao dobiti zgodne slike
ovoga pisca, da i njega pokaZemo na5im ditaocima. No lako
ga je opisati: Na prvi pogled - brat slovadki mladi kotlokrp,
s du$om jednako oko glave podreza,nomkoso'm, po ruskoslo-
vadkorn narodnorn nadinu. Milo, pone5bomrdavo lice, kao da
sakriva njeki prkos, No to 6e po svoj prilici biti prenesen dojarn
s njegovih pripoviesti na njegovo lice.
To vam je taj - glasoviti Gorki Napisao je mno6iotopa,
ditave svezke,dime je za malo stekao slavu i imetak, Ima ih, ko ji
ga kude, ali tih 6e biti mnogo manje. Koliko ga ne hvali njego,va
stara "Raseja" (tako se desto iz$ovara mjesto "Rosija), tolilco
ga slavi sva ostala Evropa, pa i Amerika, kamo je nedavno po-
Sao i gdje valjda jo5 i sada boravi sa svojom "prijateljicom,.,,
jednom glumicom, radi koje ie s prekooceanskim
"filistrima'.
imao neugodnosti,kako su to nedavno novine javile svietom,
Knjiga, Sto je 'M ,H.o daje ove godine pod naslovom ,Iza-
brane pripoviesti" M. Gorkoga, - to nisu pripoviesti, a teLko
je pravo kazati, Sto je to. No kako ve6 spomenusmo,danas se za
to mnogio ne pita. Danas se strogia giranica izmedjt kniii,evnih
vrsti tako €ubi, da ve6 ni drame (osobitoGorkijeve) nisu drame,
No tako je zapravo bilo svagda,kad su se javljali veliki, samo-
stalni pjesnici, koji su viSegledali na Livot, ne5iona pisane17zore,
Ni Pu5kin nije imao uzora za svojega "Evgenija Onje$ina" i
malo je pitao, 5to 6e kniiievni sviet reti na taj nje$ov >roman(<
u stihovima,
M, Gorkii vi5e slika, nego Sto pripovieda' A slika same ne'
mirne, nezadovoljne liude, samce bez doma i obitelfi' desto
sklone na silu, krivicu i svako zlo, - kako to barem obidni liudi
dri,e,Dru{im riedima; Gorki slika najniZe,naigore ,smedeo,vodi
nas >u blato, na smeti5te" ' ' , Zato 5!a'rmoderni" tako slave, zato
{a natratniadka "M, H," ne bi srnjela izdati , . .
No sve to nije ba5 tako. Zato ie bilo upravo nuZdno, da se
olzabranim pripoviestima. M, Gorkoga u "Matidinom "izdaniu
dodadeuvod, To je udinio odbornik ,Ivl, H,o ipoznati prevodilac
i poznavalac ruske knjiZevnosti, urednik Martin Lovrendevi6'
Nije ni gi,Lovrendevi6napisao ni mo$ao napisati to$a uvoda
141
tako, da bi bio vuk sit ikoza ciela, ili da bi bilo svakomu pravo.
No nije mogao udiniti, ne6io, Sto je udin,io,kad je i >Matidi.
nim" ditaocimapriobiio odludni sud ruskoga pjesnika Minskoga
o M, Gorkom, Ondje je u kratko kazao sve, i tko ho6e viSe i
dalje, bilo na jednu, b,ila na drugu stranu, tai ho6e krivo, taj
sudi strastveno,
Slike i pride I!1. Gorkoga ne 6e ostati bez snaZnoga dojma
na ,Matidineo ditaoce; ugledat 6e u njima dielak velike ruske
revolucije na5ih dana,
CVIECE SLOVENSKOGA PJESMETVA.
Sabraoi uredio dr. Fran lleii6, - Str, XXIV, + 160,
Akoprem je nama Hrvatima do sredi5ta braie Slovenaca,
do Ljubljane, tek jedan skok, nje5to dalje nego do VaraZdina,
a mno6iobliZe nego do Rieke, ipak su na6e uzajamne svezevrlo,
vrlo slabe, U prvi mah moglo bi nas to napuniti upravo oSorde-
njem na na5 nemar, no kad se stvar bolje prosudi, nadje se i
'r
za to - izpika i utjeha, Mi smo Hrvati i Slovenci jedni dru-
gima tako blizu, da smo kao svoji, pa kao Sto ne marimo za
kojeStasvoje, tako ne marimo ni mi llrvati za Slovence,ni Slo-
venci za Hrvate, NaSe je, ne 6e nam propasti, . , Ta eto nam
"Matice Dalmatinske<< ,. .
I jesmo svoji, tek umjetno razdvojeni, mi Hrvati i Slovenci,
O dva naroda i dva iezika ----leLko je tu govoriti, IJza sav naS
nemar - ta se istina ne da nikako sakriti, ona izbija na javu,
Nadjite jo5 koja dva naroda sa dva iezika, koii ovako zajedniEki
rade i mogu raditi, kako se to radi ve6 kojih desetak godina u
hrvatskoj knjiZevnosti, gdje nalazile izmienice u istom dasopisu
slovenske sastavke uz hrvatske, MoZda komu smeta to toboZnie
,Sarenilo*, no Zivot
ie iali od svake uniforme, pa ako m! rrz,-
treba, on 6e ju ve6 i na6i... ,
Tako je eto do5lo, da i izdaie
slovenskogapiesniEtva, dakako "Matica Hrvatskao "ii"6e
u izvornom slcvenskom 5!ovoru,
Mogla ja je izdati i bez upute o ,slovenskom jeziku,. i iez tu-
mada pod svakom pjesmom, - no dodano
ie i to, da ne bude
oa5 nikakove poteZkode pri ditanju, I doista moZemo biti pod-
puno zadovolini, Sto te se ttz ovaj tumad, koii ne 6e biti nuZdan
valjda ni svako,mudesetomuditaocu,- cvie6e slovens,koga pjes-
nidtva 6itati kao hrvatska knjiga,

142
Ovo cvieie niie izbor ponajljep5ih i ponaiboljih slovenskih
piesama,nije pjesmarica, Zato su u niem na5le miesta i takve
pjesme, kojima je veta vriecinost historijska i kulturna, nefo
pjesnidka,koje pokazuju, ka.kose je slovenskopjesnidtvo tazvi'
jalo, kojim je mislima i osje6ajimabilo prodahnuto
Studiiu o razvoju slovenskogla pjesnidtva napisao ie za ovo
Cviede,StonoSa je i sabrao,"I\"tatidinoradnik prolesor dr' Fran
lie5i6, Sloverra",kojega moZemopo nie$ovom radu punim pra-
vom broliti medju hrvatske kniiZevnike, Ile5i6, kako sav naS
narodni Zivot, hrvatski i slovenski,promatra s jedno6ia€ledista'
tako je i u kratkoj ovoj studiji pokazao usporedni razvoi hrvat-
ske i slovenske knlizevnosti, i to tako razloano i prie$ledno, kao
da je to pisao na osnovu $otovih studiia o uzajamnom odnoiaiu
ovih dviiu grana naSeknjiZevnosti.
Cvie6eslovenskogapiesnidtva preporuduiemou prvom redu
hrvatskoj i slovenskoj mladeZi, koja 6,edanas sutra biti zva'nal
da i sama odlu6uje udesomnaSelianaroda, Intimnije$a poznava-
nja nema bez razumievania;to je kljud poznavanju' A grehota
bi bila, da radi neznatnih glasovnih razlika i njekih provinciia'
lizama nama Hrvatinra ostane zalvorena i nepoznata slovenska
glrehota,Sto ie hrvatska knjiga tako
knfiga, kao Sto ie jo5 veda 'fo
*uio portt"ta Slovencima, ve6 prestaje, to 6e prestati, ier
ljetos izdaje i ,,Siover.rskaMatica", poglavito nastoianiem ne-
umornoga profesora lleSica,takodjer jednu hrvatsku knii€u'
Kod ove dinienice, d^ahrvatska uMaticau izdaie slovensku'
a slovenskahrvatsku kniigu, treba odgovoriti na jedno pitanie'
koje 6e se zacielo mno{omu postaviti samo po sebi, na ime: Sto
se ho6e time da Posti$ne?
Gdjekomu 6e tu do6i na iezlk poznale riedi o "planinskim
Hrvatimao, ito su toboZeSlovenci,i o odoleniskim Slovencima"'
6to su toboZeHrvati. No to je bilo, pa nas valjda nema nijedno$a
ni na jednoj strani, tko bi ovu stvar shvatao s ovogia SlediSta'
Mi smo ovo stajaliste, koje ie bilo plod tudfih tradiciia, pre-
brodili, Mi ne sarno da na ovu stvar ne gledamo s flediBta ze-
mljiStnoga pove6ania giranicahrvatske dri'ave, na koie smo se
glediStepri"titi ude6i poviest iziodnih i rimskih osvaianja i "t"i-
ienja drlave'.<,negio rni i na kniilevni lezik fteba da gledamo
drugadije. Teinju za njekim petrificiranim i unilormiranim knji-
Zerrni* iezikom na5im, po lizotLr klasidkih iezika' ili po ,uzotrt
IrancezkoSa iezika, koji bi se imao nametnuti svim dielovima
143
naroda, - tu teinju treba da ostavimo, Ne bojmo se zato ni
anarhiie, ni konfuzije, ni cjepkanja t knjiZevnosti, Zivotne po-
trebe udinit 6e vet svoje,
MALA KNJIZNICA ,M, H."
Sv. L: Ferdo Si5i6: Hrvatska povfest. Prvi dio, Od najstarijih
vremena do god, 1526, Str, 208, - Sv, IL dr, Nikola Andri6:
Pod apsolutizmom. Historija Sestogadecenija hrvatske knjilev-
nosti. [1850,-1860,)Str. t28,
,Povjest Hrvatsken od Smidiklasa,Sto ju je ,M, H," izdala
Sod. 1879.i 1882.,davno je vel razpadana,pa uza sve to, Sto ie
poslie u privatnoj nakladi podelaizlaziti velika "Poviest Hrvata"
od prof. Klaita i manja od prof, Rudolfa Ho,rvata,ipak se osje-
iala potreba, da se i opet Sirim slojevirna dade u ruke kniiga o
narodnoi povjesti, i to u formi Sto pristupnijoj, kra6oj, To1 je
eto potrebi udovoljeno knjiZicom sveu6, prolesora 5i$i6a. No
nova kniiga o hrvatskoj povjesti bila ie upravo nuZdna i zato,
Sto i ta nauka napreduje, pa se to vidi na mnogo mjesta u ovoi
SiSi6evojknjiLici, jer kojeita, Sto smo do sada drlali hisiorij-
skorn istinom, izna5a nam SiSicu drugom svjetlu, ili prosto bri5e
njekoje tvrdnje iz naSepro5losti, Za njekoje nam je gotovo Zao,
jer smo se na njih nau6ili, - ali istina je istina, Osobito je dobro
udinio prof, Si5i6,Sto je valne povjestne dinjenicehotomice izta-
kao i stilom i slovirna, kako to i treba, kad se pi5e za Sire
ob6instvo.
Kako je nas Hrvata ljubav za na51upro5lost joS uviek
Ziva, nema sumnje, da 6e tisu6e i tisude Hrvata ovu knjiZicu
ditati po vi5e puta, a kako je malena lako 6e ju nauditi i na pa-
met. A njekoje bi stranice naSe povjesti doista trebalo vazda
drZatiupameti...
*
Poslie smrti neumorno(iaprof. Srepela nastao ie mali zastoi
u ozbiljnoj na5oj knjiZevnoi kritici, Zi savremenukritiku naSlo
se vi5e mladih kritidara, no izudavanjaodmaklijega doba nije se
do ozbiljne radnje dra B, Drechslera o Markoviiu la6ao ozbiljnr:
nitko, tko bi uz potrebnu za to knjiZevnu-historijsku spremu i
s Sirokimevropskim pogledom,i Sto je glavno: KnliZevnim stilom
ntro i umio pisati o hrvatskoj knjiZevnosti. Sad se eto javlia

744
prof. Andri6, poznat po brojnim svojim studijama o hrvatskoi
i srbskoj knjiZevnosti. Kniinica niegova oPod apsolutizmorn.,
crta najcrnie dane na5e kniiZevnostiposlie preporoda, dane, kacl
kniizi
i" potrj"*divanje bilo ozbilino zaprietilo, da hrvatskoj
- dinovnidku - inteligenciiu' Bez
uzme barem svu pla6enu
obzira na absolutnu svoju vriednost kniiLica 6e dra Andri(a u
promienjenim politiekim poSledima mnoSima do6i kao naludeni
argumenat,
KOLO HRVATSKIH UMJETNIKA, I, 1906,
Izdala ,Matica Hrvatskao. chromotisak Dionidke tiskare u
Zagrebu, Popratno slovo napisao dr' I' Kr6njavi'
L M. C. Crndi6: Tisina na moru. (U boiama')
IL C, M, Medovi6: Sv' Franio (U boiama')
IIL Oton Ivekovii: Studila (Sna6a). (U boiama')
IV. Ferdo Kovadevi6: Na obali, (U bojama')
V, Robert Fran$e5-Mihanovi6: Bie$ u Egipat'
VL Oton Ivekovi6: Oranje,
VIL C. M. Medovi& Zaruke sv. Katarine'
VIIL Rudolf Vaidec: Trnski.
IX, Bela Csikos-Sessia:Saloma,
X. Ferdo Kovadevi6: Vrbe. (U Vrbiku')
XL Oton Ivekovi6: Tkalia,
. XIL Robert F-ran$e5-Mihanovi6;Filozofija'
XIIL Ivan Ti5ov: Breskve,
XIV, Joso BuZanz Pripovjedad' (Seljaci u krdmi') '
XV. Jelka StruPPi; Narande'
XVL Branko Senoa:U vrtu,
XVII. t Nikola MaSi6: U gudurama'
XVIIL Robert FranSe5-Mihanovi6: Kamena s ramena'
XIX. Joso BuZan: Bolestnica.
XX. t Nikola MaSi6: Lidko selo'
XXL Rudoli Valdec: Radki'
XXIL Rudolf Valdec: Spomenik Radkomu'
XXIIL C, M, Medovi6: Krunisanje kralia Vladislava'
XXIV. Jelka StruPPi: Studiia.
XXV, Branko Senoa:Selo u turskoi Hrvatskoj'
Bela Csikos-Sessia:Studija'
XXVI.
XXVil. Ivan Tisov: eobani,
XXUII. M, C. Crndi6: Velebit'
t45
oMatica Hrvatska" i prije je po mogiu6nostipodupirala gla-
zbenu i likovnu umiet'ost (slikarstvo i kiparstvo), kad ye izdala
Zajteve skladbe i hrvatsku piesmaricu, pa poslie, kad ie naba_
vila za svoje prostoriie portrete svojih osnivada i dobrotvord
{od Bukovca), pa svojih predsjednikA i drugih funkcionara {od
Buaana) , za tim poprsje Strosrnajera od Valdeca (K 2,200).
No da se likovna umjetnost ra5iri i medju dlanove ,M. H.*,
ukrasila je oM. H," L knjidu "Hrvatskoga Kolao reprodukcijama
doma6ih umjetnika. za poletak je dobro bilo i onako. No format
je Kola" premalen za podpirno liepu i dopadnu opremu,
"Hrv,
pa se za to odbo'r H,n odludio na izdavanie posebnofa Kola
"M,
Hrvatskih Umjetnika u ve6em formatu. Ljetos je pred dlano-
vima "M, H," prvi svezak to€a ,Kola* u opremi, kojom 6e za-
cielo biti podpuno zadovoljni i umjetnici i dlanovi uM. H,o Ova-
kovo Sto nismo jos do sada imali. zato valjda ne 6e biti odlidnije
hrvatske ku6e, u kojoi ima ikoliko smisla za ljepotu, a da se u
njoj ne bi u salonu nasao ovaj doista liepo opremljeni album,
S rado56u ie svaki motrilac opaziti na prvi pogled, da
ie to
album hrvatskih umjetnika, jer tu imate nase more i nase gore,
naSe noSnje,na5e polje, na5e velikane - sve predodeno u bo,ii
i mramoru rukom i marom na5ih liudi.
'GLAS MATICE HRVATSKE", GOD. I, 1906,
Izdala
"Matica Hrvatskao, Uredio dr. Ante Radi6.
"Glas M, H," izdavala je "Ivt. H,., od mjeseca veljade o, g,
svaki nrjesecpo dva puta, ,Glas"
je bio u prvom redu namije_
njen potrebama oM. H.or da izvjel6uie radu
o odbo,ra ,M. H.n i
o njegovim osnovama, da razlal,e
i brani nadela, kojih se odbor
',M, H.* u svom radu postupku
i dtii, a ohda da na oku drZi
ditavo.na5e prosvjetno nastojanie,
Na sreiu nije bilo nuZde, da
',Glas;l.izpunja obranom, jer
1; ie borba ,mladiho proti >sta_
jenjala. Zato je oGlasn viie sluZio onima,
fll,",nritiino koji su
tmali kazati Sto pozitivna o potrebama naSeknjiZevnosti
i o po_
nioj, o nad,elimaumjetnosti itd, Tako se uza sve to,
l?"u*u.u
sto_u obie nemamo
mnogo radnika na prosvjetnom polju i Sto
ima prave volje za rad, ipak i u oGlasu M, H,* javilo
T^11.,.1k"
nekoliko radnika s
vriednim prinosima.
6emo spominjati onih radnika, koji su suradjivali ove
$odine u oHrv. Kolun, prernda ba5 njih ide
najve6a hvala za
10
146
vriedne njihove prino,se (prof. Klai6, dr, Andri6, dr. Bazala i
dr.). Spomenut 6emo Jovana Hranilovi6a. NjeSovi su dlan,ciu
prava jeka savremenim naiim knjiZevnim pri-
"Glasu M. H.., bili
likama, Na viku s lieva i s desna Hranilovii se jednako odazivao
pravednom i, lrieznom riedju obrazovana, pa zato trpljiva sudca'
kojemu ni magla na lievoj, ni mrak na desnojstrani nije zastirao
vedra vidika. Njega je kao priznata pjesnika i sudca o knjii,ev-
nim stvarima i i5la tu ried, pa mu je 'M. H.. duZnaosobitu hvalu.
'Zahara,
Za njim treba na prvome mjestu spomenuti dra, i,
koji je u ,Glasu" priobdio tri prinosa, medju kofima treba pose-
bice spomenuti "KnjiZevno-povjestneprimjetbe,"povodo,mknjige
prof, J. Kardska o hrvatskoj knjiZevnosti (u njemadkom jezikui.
Dr, Zahar toliko lopa znade, dega nema ni u iednoj knilzi, pa
je Stett', da se vi5e ne iavlja.
Prof. dr. Stjepan Bosanac, koji je i s teorijskoSa stajali5ta
bio za5aou borbu ,starihn s "mladimar' le drlao o tom ditanje u
prostoriiama ,M, I{.o, osvrnuo se u ,Glasuo i na naEin borbe,
kako su je vodili ,mladin, I dobro je, Sto se je na to osvrnuo
ba5 prof, Bosanac, za koie}a nitko ne mole reli, da ie ikomu
svojim nadinom borbe krivo udinio" Kako ve6 spomenusmo'
oborba. je jenjala, kad i onako nije imala opravdanogia razlofa
i pravoga smisla, no ipak 6e biti dobro, da se i ovakve stvari
proditaju. lz njih ie mnogi, koji podaleko stoii od kniiZevnofa
sredi5ta,vidieti, da to ipak nije samo tako - dati na sviet' re-
cimo, 12 kniiga i kniiiica, nego da liudi, koji se za to imadu
starati, treba da koje5ta prepate i preture.
U ovoj je godini mnoSogodi5njiodbornik nM,H." i pod-
predsjednik kni,-umi, odbora dr, Ivan Hoi6 slavio 40-godi5niicu
svofa kniiZevnofa rada. DuZnost je bila odboru ,M, ILu, da
svoiemu druSu i zasluZnomusuradniku dade podast spomenuv5i
se niegova rada i zaslugAza "Maticun. To ie u ime odbora udi-
nio odbornik oM, H,n prof, Pinter, zakoie1a ie Steta,5to fe pre-
vi5e zaposlen,te ne mole viSe raditi. No uza sve to on ie iedan
od naimarniiih odbornika H.u i vazda odboru ocieniivaniem
"M,
i savietom na pomo6, pa ga i za to spominiernoi donosimo nie'
Sov lik, da i drugi upoznadu toga vrloga Matidina radnika.
Od na5ih umjetnika javio se u ,Glasu* kao pisac Oton
Ivekovi6 i ocrtao postanak, djelovanje i drugu izloLbu ,,Ladeu,
saveza jugoslavenskih umietnika. Koliko mu ie ,M. H.u zahval'
r47
na za to,Sto se je podvrglaomudnomu za slikara poslu, da ocrta
va1nu ovu novu or{anizaciju, toliko mu ve6u hvalu duguje za lo.
Sto se upravo njemu i njeSovu nastojaniu ima zahvaliti rado.stna
dinienica, da su hrvatski umietnici spremno i sloZno pristali ira
Io, da,M. H," izdade niiihove umietnine,
Napokon se u ,oGlassnjavio ,modernio, a stardevi3anac--
A. G. Mato5 iz srbskogaBiograda studijom o pok, srbskoinknii-
ievniku Stevanu Sremcu. I to s radoS6ubilieZimo, jer ie Matoi,
koji toliko pi5e u sve na5e politieke i nepolitidke dasopise,zaslu-
iio, da mu upoznadu mi5ljenje i nadin pisanja i Siri slojevi, oso-
bito rzvan Banovine. Nje{ova obseZna studija o Sremcu doka-
zuje, da bi on mediu Hrvatima moSiaomnogo uraditi za rpozna-
vanje srbskih kniii,evnih i prosvietnih prilika, a toga iri nam
trebalo.
*
. DruZtvo uMatica Hrvatskao tiska i izdaje poudne i zabavne
knjige, Takvo je drultvo bilo hrvatskomu narodu potrebno oso-
bito onda, kad je osnovano.No i danas, kad i u nas ir:a i knii-
ilara i tiskara, ovakvo ie draltvo potrebno prvo zato, Sto v.zlik
dio na5eganaroda jo5 pravo nezna,Sto je knjiga i 5tr, vriedi, la
zato ne tro5i rado na skupe kniige, Zato mv trel.l dati irfn"inrr
knjigu, a ipak dobru. A to na5emu narodu daje uMatica Hrvat-
skan (za 6 K po devet razlilnih kniiga, a tlr.o piati u lrrt (.rdina
100 K, dobiva knjige bezplatno sve dok ie iiv). - No to ie
druZtvo potrebno i, zato, Sto treba da se njetko stara zalo,kakvih
na5emu narodu knjiga treba, ier se za lo ne mogu starati knii-
Zari, koji najvi5e na to {ledaju da im se kniiga izplati. A onda
treba nama i takvih knjiga, za koje treba mnoSo troika, kojega
knjiZar ne mole tako lako smo6i,niti moZetako lako nadi pisaca,
a ni kupaca za iakve knjige, A sve to moZe druZtvo, kakvo ie
"Matica Hrvatska..
Zato ne bi smjelo biti prosvie6eno{a Hrvata, koii ne bi bio
dlan
"Matice Hrvatske.,
148
t8
Knjige ,Matice Hrvatskeupred kritikom. saobiiti i svoje prigovore, ali dok o ,,Dokonicatrna<
obdenito
govorim, ne moEu se suste5lnutipa makar
i od najveee hvale,
Uievil i Maru5i6 pred kritikom. Kritik ,Narodnih Novinau, Kao svi vrstni pisci,. Ilija je Ujevii ,r"popr"uiyiv
realista.
g. Ivan Krnic, vrlo nas ie iznena,dio svo om kritikom dviiu On sve hode da todno vidi, da potanko prikaZi..,\
i_" taj nje-
knjiga, Sto ih je za pro5lu godinu izdala "M. H.". G. K. zanos,ise gov realizam ne5to nevino r djevidansko
u sebi. Svim, pa i nai-
upravo za don Ilijom Ujevidem, a kudi do zla bo'Sa dra Maru- sitnijim stvarima podaje se on s toplotorn i nekim ,"rroro*,
p"
5i6a, - dok smo barem mi odekivali posve drugo. pisca kadikad navede i na to, da svojoj umjetnidkoi
du5i nadje
Mi 6emo kuSati da protumadimo ovu nepoimljivu sklonost l_od,nunozadovo,ljstvo 1 u opisivanju skroz n"roitnih stvari.
i nesklonost prema n'ovim suradnicima FLo, no priie tofa Kadikad ie on kao slikar, koii je zuioravio
"M, na svoj crteZ, pa sa
6ujmo g. Krnica. svoje bogate palete skida boju za bojo,mi niie
ih u sarolikom
Pod naslovom; Ujevi6a< pi5e €. K. ("N. N." n:izu jedno p,ored druge, ili jednu na drugu, kako
"Realizamllije bi sliku Sto jade
br. 10. 1907.,12. sied,) medju ostalim: razsvietlio i dao jo o5trije tonove. I eto;
slika je tu, sjajna i
Ujevi6a, kakva se odituie u svietla, svjetlo upra-vo biie iz nie * ali sve grubo
"Literarna lidnost don Ilije i nezaoilleno,
ljetos Stampanoj zbirci slika i prrda, koju je okrstio zvudnim sve bez pravoE jedinstva, U tom je smislu
osobito karakteri_
imenom nad prosjekom na3ih mla- stidna slika
"Dokonice", izdi\e se visoko "Na Bunarun , , , Slidna joj je odmah i prva crta u
diih novelista, koii su posliedniih godind doSli do Slasa. Mene knjizi ,Na d,okonicin . , l
nrle ve6 davno nifedna hrvatska knjiga tako ugod,n,oiznenadila, Ima miesta u ovoj kniizi,
Sdje pisac baS ho6e da naglasi,
kao ova sitna zbirka slika i prida. Ona izvabljuie naiugodniie kako mu do nideg drugog nije Jalo,'ne€o
da ne5to naslika, Sto
uspomene. . . Sje6a5 se sviju pisaca, koi'i su o na5em seliaku mu. se je sludaino svidjelo. Kao diete veseli
se, sto mu se ta
dobro pisali, Bi'o taj seljak iz Dalmaciie, Like, Primoria, Slavo- " mala i neznatna stvarca dini tako liepom.
Na kraju slike ,Na
niie ili Zaforia, neka ga zajednidka du5a veZe, pa tko dobro bunarun veli; ovratih se u sobu, uZegoh
svie6u, ,r"fr-p"ro, a"
opai,a i opisuie njegov Livol, izniet 6e slike slidne f ednu dru€oi. mi se s pameti ne, ukrade ovaj prizoru,
-- budala" rekao U pripoviesti ,Mudra
Ne kani,m ovih asocijacij,apotanje analizovati ' ' ' Meni je bih dapade, d" ot" pisdeve indiskreciie idu
pred odima umjet'nost salno6iaUjeviia i ia bih samo htio ovai i ne5to predaleko. oDon Marko
siedne, zavi smothu, zapali,
svieZi i divni talenat Sto viernije pfikazali m,oiim ditateliima' potade svie6u, metnu preda
se papir i pode pisati na sriedi
Tko stane ditati ovu kniigu, a ne dodita ie do kr'aia, jedva ove6im slovima naslov crtice _^budaL*, Si*
svoj rabo5 u kratko zabiljeiio, "t{"a." ;" ,r"
6e mo6i rantmieli ovai moi zano's, Naiprije je tu neki novi, za d,a mu se ne ukrade s pameti , . .
nas gotovo nepoznati iezik, koiim ie knjiga pisana' Onda je tu se na niemu ona zabrinutost i nastojanie,
kaho bi po-
|-t^::ll"
neki bezprekidni poetidni stil, koii svojom nepokolebliivom no- ":.u"]Jr- izrazo.m, distiiom i izrazitiiom riediu naslikao
otimljuii se svomu taliianskomr, tu crticu,
blesom stoii vrlo dalelto od danas obidnog nadina pisania. Na- ,rgoiu, koii fa i" pJio-fro"
cielo Skclovanie.eista je
poko,n ie tu doista neugodna dinienica, da netr<eod cvih slika hrvaStina, disti pu.ki govor tekao iz
diste desmedon Markova
i pri6a ni'su uspjele, pa ai<o sludajno stane5 ditati ba5 koju od pera. fsi;. t; i2lj.
neuspielihstvari, bacit 6eSknLiiSudaleko 'od sebe,da ie vet nikad ,-,-U,
ova dva primjera, koji su za psiho,logiju
pisdevu vrlo
rn_teresantni,
ne uzmeSu rnku. Ali dvostruka je nagrada onomu ditateliu, koii spomenut 6u JoS ne5to, Sto nam liepo
tumadi i
Izvore- i znad.enje
se dobrovoljno podvrgne naporu, Sto ga od niefa iziskuie ova Ujevideva ,ealizma,
kniiga, Vedri hurnor, koji ju zadahniuie, osvojit 6e $a vrlo brzo, ^, .lvtoiim ie ditateljima poznato,da ie mladja struya u hrvat-
skoj kniiZevnosti desto puta morara
skoro 6e se uputiti i u dilalekat, u kome je pisana, poetidni ton duti anatemu, da je >nena-
rodna.. G. Jovan
pridinit €e mu se velidaian i kad okreire posljednju str'anicu Hraniiovii, t<oii ic ilot.rri" doba naiiadi glas
kniige, poZalit 6e, Sto je tako sitna' Ja 6u kasnije na tanko mi.lienja, trudio se ponovno, du'ko'k."tiri..
:::,9"
rodne- knjiZevnosti, poi"_ ,rr"_
kako bi ga stavio u opreku sa svim ,moder-
 151
150
knjiZevnosti €a ie u sebi jo5 iade razvio time, Sto se je - spomenimo nd-
nistidkim nastranostislao'Taj poiam'narodne" ugodno ime - po Zolinoj nauci svom du5om i svim marom dao
je g' Jovan Hranilovi6' i
mudio ie i moderniie liude, nego Sto na posve znanstveno itudiranje liudi i zivota, koji su mu umjet-
- oni su se sloZili
- da o svemu tomu ne tro5imo prevei riedi nidku du5u privladili, Tako ie on do5ao do to$a obseZno6ii gio_
'narodnau i 'seljadka" pripoviest iedno
od prilike u tome, da ie tovo nevjerojatnog poznaxanja naisitnijih prilika ljudi, koie
Zivot'
te isto, Niie se nikomu preporudivalo, da opisuie $radski opisuje. . , Niegove ,Dokonice< su u tom pogledu mali realni
sumniiv kao
a tko se je usudio, po.tuo ie u posliednie vrieme riednik za svu silu prekrasnih narodnih Lraza"
,,modernistao,1 rekio se je dalie; narodni iezik i obi6aji' na-
kniii'ev' Iz svegiatoga proizlazi, da je don Ilija svome radu u susret
t'odna piesma i poviestnica Slavni su izvori narodne
na5ao se pop polazio viSe kao nauinjak - hoiete li folklorista ili filorog -
nosti, , , Ne$die dolie u dalmatinskom za$orit
svoie i da se ie prije posla htio oborulati temeljitim znanjem. U tcim
Ilija Ujevi6, koji je ovoj formuli povierovaocielim plamom
kul- se ie nastojanju izcrpljivalo i nje6iovoestetidnouvjerenje. I on
umjetnieke du5e, koji ie sa sebe silom odbacio taliiansku
i koli se je svim marom je stao slikati svoje ljude s onim poetiikim tomovima, koje
turu, koiom se je u Skolama zadoiio Sa
on ie narodna pjesma naudila u njima vidieti. Psihologiia njegovih
predao udenju tih izvora narodne knf iZevnosti' I eto $a' $die
on Ijudi ne ide u detaljet ona je gruba i:>1.4yna.,,
Lotri i bilie,zl svaki kret, dto {a udini dalmatinski zagorac. kako bi on rekao.
maistor alat' U sitnom opisivanju spolja5njegativota, on se za unutranje sta-
mu zna u du5u obidaie i ceremoniiet on zna kao
proudio lako' da ie za- nfe du5a svojih ljudi zadovoliava s nekoliko ivrstih i markant-
koiim radi i posluie . . ' Jezik nieSov ie
pi5e provinciialnim di' nih oznaka,To kratko i dvrsto psihologisanjedaie njegovoi poe-
boravio pisati knilzevnim jezikom, ne$o
ne6to daleko od poviest' ziii karakter neke Sirine, nekogi velikog, patrijarkalnog dosto-
ialektom. Realistidki osie6af dtili Qa
nice. Ali, Sto ie naizanimiviie; narodnu poeziiu ne proudava ianstva, To ie neSto sasvim epski, Sto neodoliivo sje6a na na-
u pohode onim miestima' €die rodnu poeziiu.
samo iz kniiga, ne$o polazi li6no
(U crtici kadiiom*
su niezini iunaci voievali i glave $ubili' "Pred Evo tog posebnog realizma don llije; to je isti onai divni
- opis ,rKosovaPolja"') , , , i vf edni realizam, koji je na5oj narodnoj pjesmi opredielio tako
ugledno mjesto u svjetskoj krnjiZevnosti.
CielametodalliieUievi6aptoizvireizestetskihuvierenia'
usudiujem
5to nam ih u bastinu ostaviSenasi estetici-romantidari. JoS fe iedna znalaika, koja don Tliju veZe uz narodnu poe-
hrvatski
se re6i, da su la uviercnia vrlo izvrstna i da ih svaki ziiu, akoja je meni preko svegamila i ugodna,Isti onaj smie5ak,
pisac dieliti mora, ali ona su sa svoiim nesumniivim romantiikim koji se u narodnoj pjesmi gubi samo u najstra5nijim zgodama,
'karakterom
prilidno daleko dana5niem shva6aniu o zadati i o isti taj smie5ak titra i na ustima don Ilije, On je rodjen humo-
bi6uumfetnosti,DanaSnfaieumietnostpostalaobiinaisve- rista, Najljep5e pride u ,Dokonicama< - kao ,Doru5an, oVilo-
ried
straniia: ona se - dopustite rni veliku i preve6 zlorablienu tine jasle", oJovanovo obredjenjeoi oMariiandi6evboZi6o.-
-socifalizuie.Misene6emodazavladimoubielokostnitorani brojit 6e se vrlo skoro medju najljep5e humoreske, Bto ih
poeti- ie
diste poezije, za nas f e naiobidniii Zivot zanimliiv i dosta hrvatsko pero napisalo, Ove su pride jedna za drugom biseri
dan, Ja ga umjetnidki ptihazuiemo Zalo ne mislimo' da ie samo na5e kniiZevnostii tko bude
samo iednom sastavljaoantologiju hrvat-
natriiarkalni zivot nases seljaka zbilia "narodan", ne$o ie ske proze, te5ka ie srca izpustiti ma samo
iednu od njih, A iznad
giadu, diete seliakovo, koie je uslied bo$- svih njih - ,Jovanovo obredjenjen (premda te moid.as izvie-
i"a"" f naS ioviek u
se i - odnaro-
zna kakvih prilika po.tulo giospodin,pa moZda stne strane nai6i na kritiku) takvo je malo remek-dielo, da bi u
pisac
dilo. I ouo .n druZiveni problemi narodni, pa ako ih koii svakoj knjiZevnosti pisca proslavilo. Nepatvoreno veselje i ne-
pfikazuie na nadin evrofskih rrzorat samo 6e Sa kratkovidnost obuzdana komika ove farse moZda 6e ju odbraniti'od kritikA,
mu
ili zloba mo6i nazvali 'nastranim modernistom" i pore6i koje s umjetno5cu nemaju puno zajednidkoga,, , Neka moji
' ditatelji prigrle ovu knjiZicu, pa neka sebi
pravo l i i ase
- D o r r lda ieu m j enarodnim
zove t n i k " " ; u kPiscem
i - r e a l i "s t i d n i m i n s t i n k t o m ' O n u svakoi stvari sami
152
sud stvore, Ja 6u joS samo nekoliko riedi kazati o ieziku don
Iliiinu,
Ve6 sam priie u polak Salekazao, da je don Uievil diialekt
svoga kraja tako proudio, da ie zaboravio pisati kniii,evnim iezi'
kom, Ali, koliko je na tom Sale,toliko je i istine, Svaki, koji ovu
knjigu prodita, zadivit 6e se jezilnom znanju pi5devu; ali dovfek
pravoSa ukusa morat 6e takav nadin pisarla nazvati nekniilev'
nim, Ja se dapade bojim, da 6e tai iezik biti Slavnim tazloSom,
da don Iliia ne 6e nigda postati popularan pisac, Sto viSe, ja se
bojim, da Siri slojevi ne 6e nie{ovu knjigu naprosto mo6i ditati'
Nije sve liepo, Sto je narodno ,, ' Ja sam ditao puno narod'
nih piesama,koje nisu liepe . ., Tako ima i narodnih riedi, koie
nisu liepe . , . U stranim literaturama upotrebljavaju se dijalekti
danas vrlo mno6;o,Ali upotrebl javaju se samo za karakterizaciiu
lica, koia govore, , , Toga se ie pravila rnorao drlali i Ilija
Uievi6. . , Mnogo i mnogo riedi, nepoznatih Siremu ob6instvu'
raztumadio je on pod zviezdicom vrlo liepim' n,arodnim i ob6e-
nito razumljivim riedima, koje bi svaki ditatelj radije ditao u
tekstu. , , Ali ako i iest ovo teZak prigovor, nje$ova ie kniiga
sasvim tim divna."
G. J. Krnic ("Nar. Nov.o br.20' 1907')podinje svoju kritiku
o uliednikovim zapiscima. dra. Maru5i6a uzklikom t "Zbilia 1e
dudnovato, sta sve zapisuiu ovi liednicilo, Pa onda nastavlia:
oJa bis se i u nailei'oi bolesti dobro pro'mi,slio,da li bih se dao
liediti liedniku, koji bi imao maniiu zapisivania kao $' dr,'F. D'
Maru3i6. Jer ovi njegovi zapisci jednako su fatalni za nie$ove
pacijente, kao i za nie{a samo$a, Ako je ikad bilo na miestu
ponoviti onu staru; 'Medice, cura te ipsum!"' to ie valai nakon
ove kniiZiceu.
,Nisu samo pisac i paciienti zlo pro5li, neSo i knjlLict
prati vrlo neu$odna dinjenica, da ie "Matica Hrvatska" ba5
ljetos izdala vedre i umiljate ,Dokonice. Iliie Uieviia, $dje se
opisuie ba5 isti krai dalmatinsko$ Za{ot1a i isti liudi' koji i u
ovim ,Liednidkim zapiscimao.A te "Dokonice. dementiraiu vrlo
rjedito i vrlo odludno onai bezrazloi'nl' odai i $otovo bolestnu
potistenost, Sto izbija gotovo iz svake stranice male Maru5i6eve
knjiiice , , ,
Glavne znadaikeove knjiZice iesu; 1. pisana ie uZasnimie-
153
zikom, 2. stil je posve podetnidki, 3, cielo nastojanje piSdevo
sastoji samo u gomilanju svih mogudih i nemogu6ih jada i pat-
nja, Sto ti5te nje$ovog,toboZnje$ pacijenta: dalmatinskog Za-
gorca, Pisac ne pokazuje ni umjetnidkoS dara, ni misaone snage;
on se kroz cielu knjiZicu rastapa u nekom vodenom duvstvova-
njuo.
Po5to je g, kritik citovao njekoliko redenica iz Zapisaka
i oznalio pojedine riedi uzklidnicima, nastavlja:
oObsjena bi bila misliti, da je S. dr, F. D, Maru5i6 neiz-
crpljiv u nabrajaniu tih nevolja, U tom smo pogledu na milje
daleko od Danteova ,Paklao ili od Dostojevskijeva
"Mrtvof
doman! BaS protivno: g. dr. F, D. Maru5id izbroiio ih ie gotovo
sve u prve dvije, tri crtice - a sve, Sto kasnije sliedi, pusta su,
ote6inutai dosadna ponavljanja,u pa onda citovav5i mjesto o
"kosturima" pita (moZda i previSe familijarno):
"Ali, molim vas, dragi gosp, dr. F, D. Maru5i6u, a Sta bi
mogli ti giorostasri,da u niihovim dugim Zilama ta
"bliieda teku-
6inao postane crvena i da se zove krv i da stane Zivlfe obtiecati
- proti Zegi, su5i, peronospori, poplavi i bezdu5nosti?!
Kakav
le logidki savez medju tim prirodnim i socijalnim nevoljama i
tom "blijedom teku6inom.?.,
Jednu crticu preporuduje g. kritih ,,gosp.prof, dru, E. Mi-
leru za kriminalni seminar; obtuZnica: komisioni delikt propu-
stom; plaidoyer: nekaZniivost zbog neodoljive sile po 2, sl.
$
d) kz,.
Dalje ditamo: oU svojoj naivnosti ganutljiva je crtica
oUboStvo",
"Za ovakove nevolje >en masse<treba i osvete >en masse(<;
ta se preporuda na ovaj nadin; uuJadnamoja deliadi,
tuZna nada
ZaSoro,., i kabanice vam odneso5e
rad harada, dok vjetar
kao da vas gole i bose, gladne i i,edne na megdan zove.
lriie,
t-rna piramida biljaca, kabanica,
kumparana i dronjaka (!), Sto
t golih ple6a odneso5e,jer ste krivi, Sto ste Zivi, ona pira-
"1T
je
ltida nurra drhtaja, leda, uzd,aha,i suza (!). ViSe govori, nego
piramide egipatske (!) . , , Ni5ta nemam
i: "Y" za vas, no tople
grudima i ovu desnicu, kojom
I*t.}t bih nairadje spalio va5e
onoj piramidi, da oni o6ute toplo; kad
::t15"
ztmall" ,na ie vama
eini mi se, da poviest ne prida, da bi se igda dogodila
ovako originalna
eksekucija na lomadi*.
,Ima gosp. dr, F. D. Maru5id jo5
i drugih nadina, kako bi
154 155
nas uvierio, da ti iadni Zafotci, bofzna dijom krivniom' nemaju gude svinjeu; ili udetiri crne zidine bez krova, stono je ga oganj
ma ni najmalahnijih uZitaka na ovom svietu' Na str 32' odludno uni5tion; ili ,Stevan niie imao obidaja, nego svoje volje.; ili
se veli: orNi zraka, ni vode, ni zemLjel'.' , Ztak ie okulila froz' ,euje se zadah karbolne kiseline, koja strasi svojim zapahom
nidina, vodu popile baretine i su5a,a iemlfu oteli zlikovci(!)"," kao zadah prisutne smrti i propastiu; ili ,povenula su debla
,Kadkad ie naviianie piSdevo, da skupi Sto vi5e primiera za stabala, iskorenute su lozeu; ili 'nema nasilja, neso bolestnos
je koja
stradanie svoga Za1orca, upravo smie5no' "'Rijetko mira, nema borbe, nepo lei,aia k propastini ili, , ,, ili, , , sto i sto
stopa zemlie slobodna, da zaore i posije malo hljeba za ctnu slidnih sirahotau.
zimu, Ako gdje i posife malo iitiie il' azore ledinu, poiest 6e mu
"I taj isti pisac daje se u biblijska prorodanstva: ,,opro-
Svraka,devrliuga,po$rmu5a,dobanka i bravarica, pa niemu opet plakat 6e kamenje, ridati 6e volovi (r), a blaga 6e nestati u
od svega malo (!) , ' , Kad se ovce napasu' vallat 6e dobanima oluji, jer ne 6e biti krova ni pecine, u kojoj ne bi bilo zviier,iln
jo5 pobrste
bjeZatidaleko k napoju (!) , ,' Dok se ovce napoie i Taj isti pisac ufa se na temelju svojih halucinacija konstatirati:
malo travice po ledini, i dobani 6e da se napoie iz baretine' po "Do5li su dani, da jednim mahom liepa naia domovina (ovo
kojoi gmiZu fttie, i,mtrci, ronci, i,abeline 1 zmiie (a ioj!)' Zedna bi imalo biti ironija) postaje (!) crnom domovinom kukavnog
iobaninu sladak ie i nedist napoi, al' teiko 11{a zdravliu nie- umirania!uu
govu,
- Spopane Sa $roznidina,drhtavica, pa ga u grm povali " '" oTreba ipak istaknuti i dobre strane ove knjige,
Izvrstna
,,Aii u tom komidnom glenreu opisivania tih iada sve nat- je jedna izreka: >"Obustavimo pjesme
i sipljimo (l)1ad!.. Bude
kriliuje" ovo: ouPotezi su im tvrdi, oporni, stro$i i iaki, kao u Ii se gospodin dr. F. D. Maru5ii drlao togiasavjeta,
narod.6e ga
onih, koji su ve6 vise puta bili osudieni na smrt!o c'est le com- blagosivljatiu,
ble! Kad fosp. dr, F, D, Marusidu niie dosta isporediti te bied- Dosta smo, s obzirom na g, Maru5iia moZda previSe,
i izpi_
nike s onima, koii su iedanput, ili recimo dvaput osudjeni na sali iz kritike g. Krnica. udinili smo to zato,
dase vidi i mislje-
smrt, nefo treba one, koji su vi5e puta osudieni na vieSala,onda nje i nadin g. kritika.
je iasno, da se ta bieda i ne di opisati, pa ie skroz razumliivo' Mi smo vei rekli, da nas je kritika g, Krnica
iznenadila. To
da'su njesovi pokusaji u ovoi kniiiici tako savrseno neuspjeli'u smo rekli joS,prije, nego sto smo duri,
da se u ovim kritikama
uAli ostavimo se to$a, ve6 ie preve6 tih nezSrapnosti' krije samo - ufinta<, Treba naime
znati, da su u onoj ,borbi
Jedino, Sto bi se ovdie dalo ozbilino reti, to ie, da sve ovo nije bez smisla i svrheu, na koju smo
vei gotovo i zaboravili,pro-
istina, da sve ovo nisu nikakvi oliednikovi zapisci", nefo tza' tivnici uMatice Hrvatsken
dri,ali g. Maruii6a usvbjimn, a kad
ludno aaprezanie nemoine lantaziie iednoS netalentirano$ lite- dii" svojerailnjei ,M1ticio.Trebato aut i" puru-
l::::.f ,.M. sto
rata, koii bi se htio mieriti s nekim i inade nedohvatnim uzori' 'zovatr time, ie jedina prava kritika prograsiti Marusiieve
ma, cudnovato je samo,da "Mat, Hrv," i ovakvu literaturu sma- Zuni;l...".""uspjelima
i losima izpod kritike.
tra valjanim Stivom za obiteljske kruSove svoiih 6lanova! Bit *t b,t.To jedva vjerovali, ja
ima i ovakvih kritidkih prin-
^,*^
6e, da je hrvatska novela spala na nizke frane, kad se ovakva o" kojima djelo mora biti lose samo zato, sto ,"--1"
pi.u"
lll,i'-
nJekomu
knjiga Stampa u 10.000primjerakat Gdle ste vi branidi i skrb' zamjerio, da nismo duli i to, kako je g.
M, poJ"o j"arru
svoju_radnju,savremenikun
nicilrvatske kniii,evnosti?t Ne uaivate li, kad ditate nas slatki poslie toga, Sto je bilo ogila.eno,da
iste$oSe pod plo- 6e ''[. fl.,. izdati
iezik izobliden u ovakve Prozotet ukad diecu njegove Zupi.k",-u urednidtvo
Sa odbilo
s motivacijom,
iama. mj, kad su djecu isteSnuli ispod ploda; ili nnemamnello da se na dva siolca ne moZesjedjeti,
iuvstva, a to ie pladnoo m.i, mu$u samo pladno duvstvovatii No mi sve ovo pu5tamo
-,^- s vida, pa uzimamokritike
ntca A. Kr_
ili ,te5ko ie dirao, zijevnuo,po$ledao i jednim dugim, du$im' na- onako, kako su napisane;
tek iemo dri,atina umu, d,aje g,
je;
pornim uzdisaiembio ie mrtav. mi, duboko uzdahnuv5iumro ft]tk
prema g. Maru5i6u posve
indisponiran, jer se to vidi i
'tre6i su opet tuZili rz same kritike,
ili opa neka se oni tamo za te misleo; ili
se radi prekoradeno$a zemlii5ta oranjemu; ili "dok oko njih Veseli nas, sto je don Irija
Ujevi. stekao tor'ro simpatije
 157
156
Zapisci ne vriede. A ne vrie:de poglavito s toga, misli g, K, Sto
kod g, K, Veseli ras i to, Sto se $, K', moZda pod sugiestiiom'. nisu istiniti. Dokaz? Dokaz je to, Sto u,Dokoniceo don Ilije Uie-
poveo za {lavnim mislima, Stono su o "Dokonicama< iznesene u vi6a, {die se opisuje ba5 istii kraju (kurs, orig.) ,dalmatinskoga
br, 23, i 24. nale{a oGlasa.. proSle Sodine, a jo5 nam je milije' Za{orja i isti ljudi, koji i u ovim
"Liednikovim Zapiscimaou,, . .
ako je g, K, svoiim putem do5ao do mnienia, da su niekoje Uie- ,dementiraju vrlo rjedito i vrlo odludno onaj bezrazloi,ni od,aj, , ,
vileve lDokonice< samo slike, a niekoie pride, Sto u ostalom Sto izbija iz . , . male kniilic'e Maru5i6eveo , , .
pise i na naslovu, .. SlaZemose s g, K. i u sudienju o Ujevi6evu Od huda g, Krnic znad,e, da MaruSid i Ujevi6 opisuju isti
realizmui iedino draimo, da je krivo, Sto €, K, pise, da i;e ie don kraj i iste ljude? Sudi li to po tom, Sto obojica glovore o Zagoriu
ilil" 'po Zolinoi naucin (nauci?) ,dao na posve znanstveno Stu' i o ZaSorcima?Zar S. K. ne zna, Sto je dalmatin sko ,Zagorien?
diranje liudi i Zivota,,. Ne, Nema tu ni studirania, a io5 manie Zar on ne zna, da je u obidnom govoru u Dalmaciji,,Zagoqe<
uznanstvenoga<, po $otovo folklorsko$a ili filoloSiisko{a' Poje- sve, Sto je dalie od mora? A kako je duSa dalmatinska obala!
dinosti u opisima don L Uievi6a, koje moZda zadivljuiu u Sradu Kako razlidni krajevi spadajrupod taj jedan konvencionalni na-
odrasle liude, nisu same po sebi nista osobita, niti treba Studi- 2iy "Za{oria"t. Zar f, K. nije nikada d,uoza Drnii i okolicu? Nije
ranja, da ih dovjek znade' Te su poiedinosti plod umjetnidke nikada tuo za imotsku krajrtnu? Ta to je golema razrikat. Evo
naravi Ujevi6eve, njegova zanimania i paZnie, ali ta paLnia nije imena sela i broj stanovnika u imotskom kotaru; Ari,ano 10,45,
nipo5to onaudniadka<,ne$o umjetnidka' Pa i Sto bi udeniak Biorine 616, eista 1826,Dobrranje 641, Glavina 1099,Grabovac
imao studirati na primjer kod popravljanja sedla? 1382, Imotski 1446,Krstatice 1102, LokviEi6 1617,Lovred, 1614,
Krivo kale f. K., kad piSe, da g. Uievi6 piSe dijalektom, te Medov Dolac gZL,Podbablje 3C}|l2, poljica 1gg6,postranje 1599,
da je zaboravio pisati knjiZevnim jezikom, G, Ufevi6 ne pi5e Prolozac 1644,Rasdane 7362,Ridice 1122,Runovi6 2490,Slivno
dijalektom, Fraze, a jo5 manje poiedine, i ako broine lokalne i 1971,Studenci 2AA6,Svib 650, Vinjani 22g2, ZaSvozd,?i52, Zupa
pokrajinske riedi, ne dine jo5 diialekta, Niie istina ni to, da ie $. 1OO2 - dakle mjesta poprieko sa 1500stanovnika,
A evo, kakva
U. usa sebe silom odbacio taliiansku kulturuo, naprotiv se jq5 su mjesta u drniskom kotaru; Badanj 363, Baljke 4g9,BioEil79r,
Sdje5to, i ako malo, opaZaiu tra$ovi taliiansko$a izralavania' Bogeti6 216, Eristane 416, eavoglave 4gL, Cera 200,
Drinovci
Istina je, iezik g, uievi6a nije konvencionalni danasnji hrvatski 431, Drni5 l66s i dalje od 40 mjesta ima ih 25
s brojem stanov-
knjilevni - za{rebadki - iezlk, ali to jo5 ne znadi',da niie knji- nikA izpod 500, a ni poprieko nemaju mjesta ni
500 stanovnika,
Zevni iezik u ob6e, Ho6e li kniigu g. Ujevi6a >5iri< sloievi mo6i dakle tri puta manje, neso u iimotskom kotaru, gosp.
A dr Maru_
ditati, to, mislim, nije tako va1no pitanie, kao to, ho(e li ju 5i6 pi5e o za5iorcimadrni5kirn, pa ima posve pravb,
kad govori
htjeti eitati - radi stvari, kojima se bavi, Kad bi iu htieli ti o.pusto5i,dok g. Uievi6 (kojiije prije
bio u Krstatica*u." ttOZ
>Siri< sloievi ditati, zacielo bi iu lako taztmieli' st,,.asadaje u Za{vozdu sa 2:352st,)
opisujeimotske zaSorce,pa
I ako je kritika f, Krnica dosta povr5na i dosta preten onda je li g, K, duo ito o karnenu
oko Drnisa? Niie zi.ielo, pa
ciozna, zasltZuie on svadiiu hvalu, Sto je iz tedova nie$da5njih najmanie,Sto mu se na njegov
napadaj na pisca Maruii6a mora
umladih. digao ried u hvalu pravomu narodnomu piscu, koji ie kazati, jest ona: \JVerden
Dichter will verstehen...
predu6lodekao, dok mu je nM' H." izdala ovu kniiZicu, ovo nje' No g, K. zasluLuje i mnogo
ve6i prikor, kad se ne pozna-
govo miljende, Kad ie Sosp.Ujevi6 na5ao ne milosti, ne$o pri- ni priliikl onuko obara na pisca, Sto
Jijl:l ,.r- .najmanje Sa
znania i u umladihrr,ne 6e mu 6la :uzkratili ni 'starin, tim vi5e' s podvalom, da je svoje Zapiske izmislio,
Da naSe
}::j:-i,_",.r
Sto ga je u velike izaslulio, Sad, poStosu i protivnici rekli svoiu' nasa lavnost nije tako ve6 naudna na
blamai,e,g. bi
;^ ::l:
moZe urM.H.o destitati don Iliji podpuni uspjeh, ove svoie presmiorre povr5nosti morao
dugo dekati i
,:j::lj"
se popraviti, dok bii se opet smio i javiti
:F ::.*:t,tt: kao kritik, A
ce on suverenim priezirom dinjenici
:'1*o
rted medju poznatim valjda i dalje voditi
S kritikom ,Liednikovih Zapisaka. $ospodin ie Krnic stra' na5im X<riticima.
dao, i to najvi5e s toga, 5to je po Sto po to htio dokazali, da ovi
158 159

Krnica' da ona Savremenikova je nekoliko mieseci, da

Time bismo mo$li i svrSiti osvrt na kritiku $' "Polemika", Pro5lo
poia.vi ied- nismo imali ni jedne rijeEi u Matidinu uGlasuu pod ovim natpi.
a"i" luZno svjed"odanstvoioS o iednoj nemiloj .u
"" koja' kad som, Stvar se je bila na radost svih iskrenih priiatelja hrvatske
nom dielu na6e inteli€entne i neinteligentneoligarhiie'
rrre- knjige utajala, i bili smo potpuno uvjereni, da 6e i or$an uDru-
se pokaZu i dokaZu Stetne i zalorne posljedice druZtvenoSa
se uporno vlada Stva hrvatshih knjiZevnikau ,Savremeniku shvatiti krasni pre-
djenia i morala, a ona im ie kriva' ne samo da
po ,Sit gladnu ne vjeruje", i ne samo da se dini nevjeSta' okret u ovoi nemiloj i Stetnoi stvari, Na veliku na5u Zalost,mo-
""ol, u lice' da laZu i da ramo izjaviti, da smo se prevarili, Novi redaktor knjiZevnid-
nego povrh sve$a to$a dovikuje $ladnima
i kniiZevni kritici' onda koSa lista izumio je dapade posebno poSlavlje za svoj list, ko-
hine glad, A ako ," J""ko stanu vladati
misiji kniizevnosti jemu je stavio na delo bolni ZiS
doista prestanimo i govoriti o bilo kakvoi "Polemikau. Budu6i da od njega
Koji ie se pisac u 1. broju oSavremenikaonema nifednoga dlanka osim ovogla
lr fi"u"";" sociialnih iana dana5nie$a dru|tva'
da 6e mu kritika napadaja, razabiremo, da on glavnu svoju redaktorsku brigu
usuditi, da dirne u to osie fniezd'ou deki"utt;u'
podvaliti laZ i jo5te {a,izvrti ru€fu? misli posvetiti zadirkivaniu u "Maticu Hrvatskun, Kamo 6e ih
fro.to poreli iskrenost,
osvrtati' Sto to dovesti, neka sam dobri bog znade. Na posljednioj skup5tini
Na poiedin" p,igo.rno'"g'K-u niie se vriedno
a $die5to pokazuie dru5tva< pokazalo se, da je deficit lista dosegaosvotu od
prigovara ieziku, ve6inom ie neopravdano' "Knj.
na Pr' kud tt" zna' da se liepo hrvat- 5000 Kruna, Sto je neoboriv znak, da list ne nalazi ni ditatelja ni
E, K, i opet neznanje,kao
A 5!o pri€ovara pretplatnika. Mi smo posliednji broj na5eSa"Glasa. Stampali u
It i t uz", ,rono krovau, pade oono djevojdetau'
ima krivo .sto$a' 10,000primjeraka, koie 6emo kao pdkaz ovogodi5njihMatidinih
ponavlianju, prenatrpanosti i preuvelidavaniu'
kniizi drugadiie' a u knjiga djelomidno raspoklanjati, a djelomidno u uvezanoj knjizi
lto ,r" 6e da vidi, da ie izraiavanie u liepoi
prigovorima moZemo rasprodati Sirom naroda, Ve6 ovaj fakat nije utje5an za prepo-
naudnoi razpravi opei drugadiie' Ovakvim
do danas' Tim ie ruku uSavremenikao,pa bi redaktori njegovi ve6 iz poslovnih
izsmiiaii i ruglu izitti sve pfesnike od-Homera
od glavnih razlo{a trebali manje izazivati i naru5avati kniiZevni rad i ugled
prigorrori*u;, K. doka"uol da mu nedostajeiednoSa
,Matidin<, koji je hiljadama hrvatske inteliSencije ipak jedina
kritidkihsvoistava;daprostoniiesposobanzaE'ifaniepjesnidkih
utjeha, pouka, razbibnga, i - informaciia.Za ovogodi5nje
diela, . --.,1 .
zavidna
"Ma-
tidineo knjige barem ne moi,e nitko pravedan i objektivan re6i,
Napokon ima kritika g' K-a lednu ruZnu stranu; ie'
nepo uza' da nisu na svom mjestu ili da bi ih redakcija osavremenikau
jalna ie. )>. , . sve ovo nisu nikakvi liednikovi zapisci'
koii bi.se htio moSlasloZiti radom svojih suradnika, eemu dakle omalovaZava-
ludno naprezanieiedno$ netalentiranog literata'
- Tu se ie g' K' nie? eemu pedesetoricu ovoSodiiniih Matidinih suradnika bes-
mjeriti s nekim i inadenedohvatni* o'o'i*u''
je Maru5i6 ohtio korisno izrugavati niStetnosti, kad svi znamo i duboko smo
odao do folotinie, Po dem f' K' zna' da se - uvjereni, da boljih knjiga svi skupa ne bismo moSli sloliti?
-i"titi. ,i"t i* nedohvatnim uzorima*? To ie ili insinuaciia'
zakliuduie po
ili u zelenoj zavisti izmaklo priznaniet da to kritik Gosp, Livadi6u nije pravo, Sto ,*o u posljednjem broju
po samom die.lu mot'e -
samom dieiu, koie ocjenjuie' A ako se donijeli slitr<ei mali prikaz svih ovogodiinjitr, Matidinih surad-
zakljudivati na unedohvatne<ttzotet to
je ipak nleSlo vi5e' neSo nika. On sumnja, da svim ovima nije stalo ,,do ozbiljna rada i
da ie lai "ne'
n^pi"tunj" iednog netalentirano$ literata' Bit 6e' napretka hrv, prosvjeleo, Zar smije g. Livadi6, kogia danas ne
- ako i' ruie iz
talentirani* Iiterat ipak nfe5to udohvatio"' poznajemoni po jednoj jedinoj
kniizi, u ime nDru5tva hrv, knji-
iz dubine
'nekiho (a kojih? ,noii*; nedohitnih rrzota' a ono iest Zevnikau tako govoriti o hrv. knjiLevnicima, Ne
A ako ie A' Ma- svidjaju mu se
duse svoie. Buduta svel'ono se ne da izmisliti' neka imena, jer su mu premalo poznata, Neka
samo izvoli,pre-
prigovor'
ru5i6 sve ono ipak samo izmislio, zat i onda zaslaiuie $ledati alfabetski popis svojih suradnika! U ostalom, nama ni-
Krnica ostavila
da mu je funtutiiu "nemo6nao? No da ie S' poSto nije do toga,
da ponizimo ikojega hrv. pisca. Ta i sami
logika, to nife dudo, jer u strasti nema lo$ike' smo za ovogofisnje ,Kolo., raspisali
natiedaj upravo za podet-
 161
160
karak- U deskom mieseEniku HLIDKA (god. XXN., br. 4, oZujak
ovu bezumnu i si6u5nu komediiu
nike. Ho6emo samo da j.907., u Brnu, tiska i svojom nakladom izdaje papinska tiskara
t""uil:;"dinu rajhradskih benediktinaca),koji u svakom svezku ima po koju
se Livadi6une svidia.*:flt:1::ot;
Biste li vi umleli
j"'o*
bilje5ku o hrvatskom iavnom (vierskom, politidkom i kniii,ev-
smo preporudtli '";;';;;tn"'-o':t'^Livadi6u! 6i- nom) Zivotu, piSe g, Alois Koudelka o knjigama ,,M, H,o za god.
za 10'000-raznolikihMatidinih
napisati ciglih desei-'"a"ftt t906, mediu ostalim i ovo:
t'*i"t"o't' u koiu se Vi ne raztmiiele'
talaca? Ta, to i" p"'";;t to polazi je ve6 ne jednom referovano, kakav se je bof razgorio
'oaut'u"itt&o' P&' kako Vam "Bilo
Vi pi.ete samo za ";";i"" onda se mora medju mladima i starima u tako blagotvornoj instituciji za hr-
pi5e samo za pisce'
za rr,tkom?Ako doviek ve6 inade blamira kulturu vatski narod, kakva je "Matica Hrvatskan, Poljem su zagospo-
?:n?i'
podkoZiti malo a'"!"dir* l:t onda dovali stari, ali da je oM. H." od secesijemladih trpjela, o tom
osnivati rubriku za 'polemikuo'
hrv, kniiZevnosti.Ak-o ve6 ko$a' ne 6e biti spora, Da stari nisu mogli samo tako uzmaknuti, to je
ne5to esprita ili an€aZuite
izvolite $diegodposuditi barem Sto se ne da stalno, a da stari mladima neprestano podavaju ruku na mir -
i ponizite onor
koii 6e Vu* po-oei da obarate svome ili bolje na suradnju - to bi mopiaoporicati samo sliepac, Ali
smatrate to za iedirri uviet
oboriti ni poniziti, kad ve6 to ie ono; mladi su u svojem mladom odu5evljenju mislili, da
bivstvu' bi moraju odmah - i to, gdje se osim njekoliko njih nisu na boii5tu
o\o 'savremenikao ne
rLe zr'amo' zasto sospoda treba i mora joite izkazali, osim moZda vikom - na iuriS osvoiili sve utvrde,
hrv' kniiZevnika'
mogla shvatiti, dt ;;Dt;ztvo osniva MoZe se ipak odekivati, da 6e popu5taniem i s iedne i s dru{e
danaSnlemobliku' koii se
postoiati ediciia 'ilJtiuJ""" u strane - barem jezgra borilaca ne grmi vi5e tako - do6i do
Po na5em shva6aniu ne mora
na temelini* .tutoii*ui"'st""ttl-' na- konadnoga mira, i to dastnoga i koristno{a za obadvie strane<.
op6emu na6emu du5evnomu
ni osavrem"nik" biti na odmet Spomenuv5i "Savremeniku i rekav5i onako
rantmieli' zaSto im ie onda 'Matica" "Glas M. H," i
pretku, ali ne *oZ"*o uz put, "da time - 5to se broj dlanova ,rM. H,.. niie umaniio -
i kru$ ditalaca i op6i po$led
kost u grlu, kad i; '$;t;;;"iko"* naS' niie redeno, da mladi nisu ni5ta postiglin, govori o pojedinim
t'a'odu druSadiii nefo
na duSevne potrebe hrvatsko$a -Po.nas"m knjigama
uviereniu "savremeni- "M. H.". Za Novakova Tita Dordi6a kaZe: "Pisac ie u
Upotpuniav"t*"';;;uiu""tot ditalaca' pa kad bi toi pripoviedci htio konstatovati, da svatko ima ostati pri svojem
iO'OOO hrvatskih
kovio nazori ioS "f* l" ili u onom, u 6em se je rodio, da se prielaz iz nilefa kruga dru-
Suw"m"nikovao dobila povierenie "Mati-
danasnja r"duk"iiu''p''tu"tlu Stva u vi5i ne dade tako odmah provesti, I ako bi se dinilo da
eno
redigovanie oMatidiniho kniiSa'
dineo skupitine i nego pisac do njeke Sranice, na6llasujemdo njeke Sr3nice, ima pravo,
oni mogli ni smleli druSadiieraditi
-odbllanle
mofe glave, du ""Ti"i To fe nepro- ipak je ciela tendencija pogrieina, pa glledamoli iu s toga staja-
i dilalaca?
mi. eemu ottau ogl'dt"t"i" li5ta, zasluZila bi, da ju odsudimo, ier bi se tim u zamelkt uzi-
lrazn1.rva'
mi5lfenost i lakoumnost upravo mala nada onima, koii iz ni2ih, sirbmaSnijih krupiova izlaze, da
dostoino oznadili Livadi-
Ne nalazimo riiedi' koiom bismo sami po- bi do dega drugoga mogli do6i, nego Sto su do5li njihovi roditelii,
pisci u posliednfem"Glasuo
6evu podvalu, da su neki do- osim ako bi bili upravo {eniji, koiih je, kako ie poznato, malo,
hvalili svofa diela' i;"" u korektnoi polemici'"" 'bismielo No ipak je pitanje, ie li Novak imao na umu samo tu tendenciiu.
sto kritizo-
pustiti, Nu nutloJ"oi 't'*l todno.ie otnul."no' tko ie Ja mislim, promatrajuii njeSov predja5nii knjiZevnlEki rad, koii
kniiZevnika
vao, a trr;"'""u-J'J"' a" niiedan od pikazanih ie vazda i5ao praktidnim smjerom, koji odgovara potrebama uZe
niemu donileti osim slike'
niie znao,sto 6" ;ai;s* o Vam nie$ove domovine, da je pisac htio prvo opomenuti roditelje,
i solidnosti apsolutno
Gosp, Livadi6u, vi5e ozbilinosti Iz neka ne sile svoje diece na staleZ,za koii ne pokazuju ni volie
unguztrit- dru$oSa polemidara'
ne bi Skod ilo, a zadru$i broi ni dara, a drugo, da
ie u obie htio upozoruju6i odvratiti od ne-
prazrra mileha nikada vina' cloudenosti,koja narodu donosi samo Stetu. , , Drugo
ie, imamo
tr na oku samo umjetniiku stranu knjige. Novak nikad niie bio
11

r62
sve to
niie ni htio da bude' no uza
umjetnik par excellence' a
mielia i u ovoi niesovoi.kniizi'
maui6esedosta pravo'mietnidkih se
i-rofitelfa nie[ovih iedva
Karakteristioi glavnoga irouk" mi se dini
nevieroiatna
dade Sto prigovoritf-tli' ""p'i'odna'
da bi plemkinia plemi6ki
njegova supruSa R";i";' Ne vieru;em' pri-
prvom susretu apoznaie u Titu
odgoiena, koia oikn^rahpri' U tako-
samo da se obskrbi'
prosta doviedka, ipak mu dala ruku'
^"a" postarati i za dievoike
vim krugovima ve6 t? ft"Jtiittn"
s Titom po tom' Sto sam spo-
bez mitaza, Ni razstava Re$ine
Niegovo ie piianstvo preneznatni
menuo, niie dosta obr^rroz"i, to6a
priviesak nje$ove ptiroil""" ne"posobnosti' Re€ini i bez
po""X 'Nar' N'o umiet-
I' Uievi6a kaze'- da 5u s
"pltorri"". kad postati popularni
nidki precieniene' 'Od I-"Ufevi6a iedva
6e
piSe diialeklom"'
lrriiz"urrlt , i to s toga, Sto
kaze' da ponie5to {i
Za Marusiu"t;";i,;;irto"" ""pitkeo
Tur€enievlieve "LovEeve zapiskeo'
opetuie: pone5to) ti"*i" na
i Maru5i6em' Tamo u
,ali velika i" 'azliin mrld'iuTurgenevom
a. ovdie u ovo{a tendenciia'
onoga izlazi svuda ;n;i;;*iet]"itt'
zapiske vi ste uzruian'i ten'
e,itaiuei Turgenievli"l" fo"e"ve
upravo ubuzeti' dok
denciiom, koia se "tq-tfi ""oi"'titttii"'
" narivavania tendencije dodiia'
vam u Marusica ono nep,restano a ovdle
pa ste fa siti, Otdi" za stradaoce radi autor'
de€a
"to-i'
Liste rekli, da bi tlt"a"f"i"f imali raditi za aulora' Sve'
' ' '"
- wiedi ovilie u podpunom smislu rieli
ima previ5e, Skodi
tazdielieniem dru$o $o'
,Zanlmliiva ie kniiga i obseSorni
ooDorinan Jak' Marinkovi6a'pisana
di5te ,,Hrva*koga-Kol;: ' " crtica
oTita Dordi6ao' Od DraZenovidevih
ie slo$om i tenorom oVi5nies niezir.a$roba"'
nailiep3ai., u^zJ go'*-iit"aaka'
palnie vriednedra' Sv' Ritti€a'
od drugihpripovieit-i-i'nalviSe
Pomukau
Hermina "Ivana od
poimence "G,i"h"l" Za iercli
>Od
na lffildeovu "salomuu'
kai,e, d,a se liepo 6ita i da sie6a silnim
piesniEkih prinosa it'1't"fo* tl.iT" samo malo) dieluie
' Mala ali veleliepa dra'
doimom piesma ii) lt""faa "fil-at" " po$lavito radnie
pan, 'Od poorrrm'aiu""tt a zasltrhrriuspomena uz plrt
ta i dta' F' Ile5i6a' oTu
Ch, Segvi6a, pak dra' D' Londa
'Cviele slovenskoSapiesnidtva"'
spominie g. rccenzf,nii llulio*o za
K' samo naslove' Jedino
od poudnih i;i;;;;;inie-€' da 6e
medit_ostalim' "do'-
,,Poviest filozofiieo dta'Bazale kaZe
i vi5ih Skolau'
bro posluZiti ueenicima sredniih
163
. , . "Najvi5e ie ipak,rM, H,.. iznenadila svoje dlanove umirit-
nidkom zbirkom, kojoi ie dala naslov uKolo Hrvatskih Umiet.
nika",r.
oSvr5avaju6i ne mogu, a da svima, koji ikoliko znadu hr-
vatski, Sto vi6e moZe vrude ne preporudim, da 5to priie pristupe
mediu dlanove >Matice Hrvatskeu; devet kruna na €odinu, a to
za toliko dobrih knjiga!o
Ova izcrpiva, obiektivna i dobrohotna ociena i preporuka
knjign uM. H.., u miesedniku, Sto ga izdaiu i izvrstno urediuiu
de5ki sve6enici, a koji se naiveiim dielom bavi vierskim i vier-
sko-filozofiiskim pitanjima, zasluZuje ne samo na5u zahvalu,
nego - s obzirom na na5e prilike - i osobitu palnia,
piesniEtva" prirnljeno je u sloven,skorn
"Cvie6e slovenskoga
novinstvu tako radostno, s takovim priznaniem na5oi uMatici"
i sastavliadu dru. Ile5i6u, da svi, koii su oko niefa nastoiali,
mogu biti podpuno zadovolini. Ovai put priob6uiemo ove odz|ve
na sloZni rad slovenske i hrvatske
"Maticeu:
"NaS Listu
(Ljubliana, 15. i ?2. olajka 1907., br. 1?, i 18.)
pi5e mediu ostalim:
"Velik dio onih miltZeva,koii su u6ili ditati
na5 narod, bio ie mnienia, da bi bilo bolie, kad bi se naudili
odmah od podetka ditati kniige iadih susieda onkrai Kupe i time
pridobiti viSe snagie.Za tu se ie misao najvi5e oduSevljavao
Stanko Vraz, sin slovenskih gorica, no uzalud, Ilirs,ki je pokret
zaiedno s ideiom bio pokopan, dok niie poslie 50
Sodina ,, irti-
slovenskim 6ioricama ustao novi borac za kulturio i napokon
politidko zblitenie Slovenaca i HrvatA, Ile5idev
iezik pokazuie
ved du{o tragfovetoga niegovoga nastoiania, Ku6a pripraviti put
a za onai das, koii 6e biti diametralno protivan onotnu doba, kad
se ie rodio illrizam, Jezidnoob"azova'narod uvidiet
6e srodnost
slov-enStinei hrvat5tine, pa 6e pasti same po
franice sebi, Da se
to do{odi iim prije, poella
Slo.rerrsLaMatica Ile5idevim na-
stoianiem izdavati,. itd.
|e
. ?"1i"
govori ocieniteli (J. Lokar) potanko o ,Cvie6u<.
,,vrledno
ie za one, koji se vi5e zanimaiu za slovensku kniiZev-
nost' pribilieZiti nekofe
njegove primietbe. oU preteZnoi vedini
PoSaoie izbor llesidu
, U narodnom smo piesnidtvu
siromasi u epici; "u'riko^.-,
mi smo zadnii i zato naislabiji val narodne
koia ima svoi izvor u Hercegovini i doseZe padajudi na
:l1n:,
tu€oiztoku do bugarskih obala Crnoga
mora, na sieveru do Dra-
tu 165
je
ve. zalo fe Ile5i6 dobro oznalio to nase sirornastvo time, Sto vjest slovenskoga pjesnidtva?, . . Ja,,. sam zahvalan uMatici
tiskao samo ,Kralja Matija5a i Alendicr<(,P& 'Lavdonan' Pred Hrvatskoj" i Ile5i6u, Sto su nam podali ovakvo djelou.
narodnom pjesmom i,elieli bismo uvodne primietbe' kakove su uNovo Dobau (u Ljubljani dne 23, oZajka 1902. God. L br.
dodane kod ve6ine ostalih pjesnika, da nam odkriiu ' ' ' kod lir- 11.) pi5e medlu ostalim:
skih piesama veliki uliecai niemadke narodne poeziie u mierilu "Izmedju knjigA, Sto ih nM, H,n razaiilje svoiim dlanovima,
i sadrZaiuo. za nas je zacielo najznamenitija Slovenska antologiiu, . , Mi Slo-
,Kod Valfavca bih Zelio mjesto "Yatai,dinke" koiu po na- venci nismo jos imali svoie antoloeije.. . slovenskoj ahtologifi
rodnom tlzorv izpievanu pripoviedku, ier bi to bolie oznadio ne dade se, mislim, mnogo prigovarati, . , Sastavljad, podao
ie
smier nje{ove Vile. , , Iskreno me veseli primjetba o Stritaru' na podetku kratak slovnidki uvod, , , T^j mi se uvod dini vrlo
pro- prikladan i praktidan. U njem . . , je dr,Ile5i6 poha zao, ,, glavne
Y"e i. rrui-" vrieme, da se kaZe, da nie$ova promiSliena'
f".orrki pravilna poeziia nema traine vriednosti' Za6to bi bas razlike hrvatskoSa i slovenskoga narjedia,
mislienju o sebi Za tim dolazi priefled slovenskoga piesnidtva, predlani
slovenski piesnici umirali u podpuno naopakom ie
pri- dr, Prijatelj priob6io u >oesterr, Rundschaunpriesled slovenske
i o svojimtitaocima? Ni kod Gregordi6a ne bi bila na Stetu
knjiZevnosti, Njesto slidno, upravo tako krasno i izvorno, ditamo
mietba, da se i kod to$a liubimca slovenskofa naroda opaLa
u ovom IleSidevompriegledu",
padanje korak za korakom, NiZe od 'PredsmrtnicA" ne bi skoro
Ivan , . , , U zbirci je priob6eno njekoliko narodnih piesama, Ne
mogao pasti, Funtek ie bolii predstavliad neSo piesnik' ' ' '
bi Skodilo, da ih se je primi o znatniji broj . . , Dr, Ileiid
R".rrrun je bio ve6i rodoliub neSo piesnik, a ni Gangl ne 6e ste6i ie
no plodove na5e protestantske i katolidke >>muze<
slave na polju poezije,,. Cankar niie pjesnik Yezane riedi' - Sto je posve
miesto u osobito umjestno- radikalno prezro,,, Sastavljadse nije obaairaona
lrao zaietnik moderne zasltZuie svoie "Cvieiu"'
poznatu ried: ,Politisch Lied ein garstiS Lied.. ,,
s to6ia,Sto ie iz uDunaiskih veEera" tiskana piesma dobar ogled , Istina ie, da
Cankarovoga kniiZevnoga dielovania' U ostalom pak broii i sam ie rodoljubna pjesma vrlo raz5irena medju na5im narodom,.. .
ipak ve6ina tih pjesama ne spada medju cvie6e na5egapiesnid_
Cankar .uo|,, ,Erotikuu mediu poku5aie ' ' ' Ztpan1i6 ' ; ' se ie
tva<, pa ,ne bi Skodilo, had bi se iizostavile: Levstikova-rerno_
popeo od nerazvite 'eaSe opoinosti' s kniigom "eez plano do
hj izo- gorcem<, Gomil5kova ,rslovenec sem<<,
rr.i"gu prvoga Zivtte{a lirika, ' , FinZ$ar i Me5ko lako Stritarova ,rBrata sta
Srb in Hrvatu, Freuensfeldova ,oslovenski
stali, , . Nata5a. , . u ostalom spada mediu ZtpanEileve epigone' svet< i dr, , ,..
kao sto i Spindler, Valen6id, Gradnik, Voli6, Vandot' Koritnik' "..,I ako sve5!a_ne moZemo brojiti medju cviele slov. pjes-
niitva, ipak ie sastavljad,daju6i u s-roloj
E";"',n"", toli ti s Prunkovom takodier lalo izostali ' ' ' priie ili sbirci dosta mjesta mla_
djim jos nepriznatim pjesnicima, u.4erln
po.tii" stalno ie zamuknuti, Golar, Pugeli, MolE, Levstik zastu- sam, imao zacielodruge
t":1o9" osim to6!a, da pokaZe. ,
paiu'naraStai'.' Vidu smatrarT-za naiboliu slovenskupiesniki- . koliko imamo piesnidkoga na_
raStaja_.,. Ako
. . Sardenko ie svakako nadaren piesnik ' ' ' A5kerc ie do- ie dr. Ile5id primio pjesme na pr. Jak, Gomil_
";". smien saka, Jak. Voljda i drugova,
sta zastupan, Iz priob6enih pjesama niie telko razabrall' za5to ie po..r" prezro piesnidke ra-
Laize
niegovoga dielovania, Previ5e ie plodan i tendenciozan ' Po' ' '
ll]" ", yr
rolt
Pesjakove, Fr, Cimpermana, Antona Hribara,
svakako imadu prvenstvo?, .. Dodatci
hvaliti moram, Sto ie A5kerc dobio posebni odieljak: on naime uzemljakinia.,
oVrazov zemljaku,
ne spada ni u Stritarovo, ni u 'Nainoviiu d:!"':'. ddie kraliuie dine mi se posve nepotrebni, , .<
Zupindil. , . A5kerc nema pravih udenika' Nasliedovao {a ie tim malenrkostima*orr-o prvu na5u ve6u anto-
,^_,.,'Urptko-s
veseliem pozdraviti posebice
Ivo Sorli, koiega s pravom nema u "Cvie6u" ' ' ' :"^"tt,Lt .teinja s
io5 toga, Sto iu ie izd,ala
.., za politidkim siedinjeniem hrvatskih i slo_
U druSom izdanlt neka "Cvie 6e" izadie bez tpule o slo- ::: ,1.
zemalja stvar je dnevne politike, koja ima
svoje puteve,
venskom iiziku, a na5i srednie5kolski uEitelii neka fa marljivo il:::-|to
na. delu joi ,S,lovenska Matican, ima pak
druge, nepoli-
uzimaju u ruke. .. Kako 6eS s maturantima bolie ponoviti po- ,lliiii:
usKe namiere,
Nauka ie osjetila potrebu, a osje6at 6elu to vi5e,
 167
L6
Slovencima treba kulturnoga , . , Namje5ten u dalmatinskoi Zafori imao ie dosta prilihe,
Sto vi5e bude napredovala, da
se iezikom tek neznatno' da proudava, da snuje. Tu se zade5eniefovi >liedniEki zapisci*,
oslona na iadeSa susieda, od koie$a
oslona na5a-nauka od koiih je nelcoliho iziSlo u uSlobodiu, budu6i ie Maru5i6 ostao
vierom pak nimalo n'e razlikt$rt"bez takvo$a
, . uspievlli, a nikad se viekom vjeran politidkoj tradiciji nmlad,ihu, Sada mu ih palr
ne 6e s obzirom na nasu malobrojnost,
Slovenaca i Hrvata' Sto $a izdad.e "Matica".
ne 6e razsvasti. Tai put sbliZavania
knjiZnicomo
i" *_or"o radini ir, Ile5i6 svoiom uHrvatskom ,, , originalnost ne stoji u ekscesima,To se najbolie moZe
piesnidtva" s hr- da primieti Maru5i6u. Htio je da bude originalan, i to realistidki,
otvorio'sa slovenske i uCvie6em slovenskoAa
od naiva.Zniiih'dok pak je pretierao tako, da njeSovi izlledaju disto nevie-
vatske strane, ,"ut"r, ie i plodonosan i iedan "Zapisi,.
i u onoipolitiekoi rojatni. Zaodio ih ie koloritom skrainie biede, siroma5tva, se-
se oba naroda budu n4lazila u onim mediama
slovenskopa piesnidtva" ljaike nedisti, neukosti i izviedezivosti(?). Kolorit im ie, prema
skupini, kako se sada nalaze' 'Cvie6e
'slovenca' neka tome, odakle su nikli, blied i mradan, a on lla pretvori k tomu
,r"f." Uoa" na stolu svakoga obrazovanoSa -a
hrvatsko-slovenske knii- u olujnu no6, iz koje nema izlaza,
bude i ,rprorok krasniiih d"ou bttd"eiho
Kao slikar, koii ho6e da pfikaile suton obladni, pa mr pale-
Zevne uzaiamnostit<.
d< tom crne boje daie izlled no6i, tako i Maru5i6, htiiu6i prika-
zati biedu, prikazao ie beznadie bez izlaza, i zemliu svoju pred
NaS suradnik g' Maru5i6 forumom ditalaca falsificirao,
Maru5i6evi olieEnikovi zapisci",
se uZapiscimau dosta Ne moZe se zato dodu5e pobiti posvema6nia vriednost nie-
moZe biti prilidno zadovolian: o nie$ovim
evo' Sto 6emo iu govih slika i promatran ja, ier i u njima ima dobra, koie ie kadro
pi5ena ne pi5e se ba5 tako lo5e' I ova ociena
tko $' Marusi6uodito niie da pomogne, MnoSo bi bolje bio u6inio doktor medicine, da ie
iri"feiri, i ako aJ""i od niekoga' niemu (radi de$a.smo izo- prikazu|uli biedu kazao nadin liedenja iste, te tim ispunio zvanje
sklon, pade viSe indisponiran Prema
stavili uz ostalo i;trk"
' odito presubiektivn" skoro bi dovlek svoje, "Stimmung" nje€ovih slika dosta ie raznolilan, pa zato i
rekao -- napadaie), niie bad iako-n"povolina' Evo te ociene' pogrieSan,
i'alel| Sto €' kritik ne U ovakovim slikama i zapiscima >stimmung< se mora bazi-
koiu priobduiemo'dotlot'"" u izvadku
rati na jednostavnoi podlozi, te cielokupan biti prepleten iednom
pazi vi5e ta iezik i stil:
l9$7' bt' 761 niti elaborata, Kod MaruSiia togia nema, Ovom se prigodom
,,Hrvatski DnEvniku (Saraievo' 4' tra'vnia
sie6am Turgenieva i niegovih slidnih tema, ,, Kolika nzlika
donosi:
literaturi; i ako izmed kreaciia Tur{enjeva i pisania Maru5i6a. Ali da, to ne
ulme Maru5i6a, niie tako nepoznato u na5oi
umladau
mu ie ime bilo ait" ohft"rno' U doba' kad ie na5a more da izdrli prispodobe.
eru-' etu slobode Ne5to, Sto mi se ie dopalo kod Maru5i6a, ie promi5ljanie,
ustala, d" pripo.'il-J" i) Praga novu kniiZevnu
>'mladau izdavala i svoi knii- koje mu izazovu momentani preokreti prirode, crni oblaci, sitne
tniSlienia,, . , u doba, kad ie 1x$a
na onda5nie patriotsko i staze i golo kamenje. Zaista liepo, Ali kud i kamo bi bolie bio
Zevni list u Pragu, ilo ii i" '" napadao
u ono se ie doba u ud,inio, da ih je obuko u ruho mistidne filozofiie, poput Tresi6an
knjiZevni aoti"r"rro pit""l" "Nov' Vieka"' Devdi6a i drugih. On to ne znat pa mu se moZe oprostiti,
kolu diaka ".""".io"i'lau nalazio i Filip D' Maru5i6 ".' tom ie
priSodom izdao i.""i" piesme' izdaniu'piesama koliko ie _ U na5em Za{oriu ima biede, ali Maru5i6eve nerra, ona ie
-O"9T Viiekau ' ' ' kulmen realno56u podraZene fantaziie,lJzmite njegovu knjigu, u
ioirirrii"t" i,elia za,i"to-, toliko i ko$ "Novo$a koioi 6ete naii ljepota, ali ne liepotu
prosle
Ja ne et ,a;,-iu u pamet dozivam Zalosne dane iedinstvenu, disto6u iezika,
oboriie- piesme nie' ali dotieranosti ne, ganutljivost duvstva, ali umietnidki podra-
kritike, osobito r"" 'N"""Ea Viiekau, koie on Zena' Uzmite
,fove u viedni ptui ,ubo'"t'i ' " Maru3i6' miesto da za5uti' ie pa Eitaite, ali ne vieruite sve. S, Peri5i6,"
I na iednorn Nama nije dodu5e zadata, da pod svaku cienu branimo
sviestan sebe,.,. odgovara " ' pre$r56u blata' naSe suradnike, kao Sto ni to, da im donosimo samo pohvale.
zamuknu.
 r69
168
Gavro Kostelnik: Romance i balade, Zagreb 1907. - Pje-
ovu ocienu'
To su ditaoci valjda vet, opazili' Zato, osvttu6i se na snidki prvijenci se u nas obidno primaiu s nepouzdanjem. Posve
da lpozo-
ne dinimo to zato, da branimo naSe$atsuradnika' neSo opravdano; ima tome vi5e razloga, Ponajprije ne stoji prema
rimo na velike nedostatke naSe kritike, hoia bi i u dnevnicima njihovoj mnoZini u najboljem omjeru kvalitet; predesto tako
mogla i morala biti bolja, dovjek naidje na nedozrele plodove, pa ga prodie volja i drugi
tko ie)'
Prigovori{i se mora $, Peri6iiu (zakoie$ane znamo' put zagristi u sliEnu kiseiu hranu; za mno{e f e mlade piesnidke
od kojih smo
Sto ie svoiu ocienu zadinio onim osobnostima' kandidate sre6a, Sto se piesnidki produkti ne smatraiu Zivotnim
1eliom' da
*rrog" izosiavili, Re6i niekomu, da ie oobuzet silnom sredstvima, ier bi se njihovo produciranje i stavljanie u promet
kad se
bude velik", i slidno, to znade mirisati po ialu' osobito' moralo kazneno progoniti, - ali i ovako su oni desto - griieh
podetnidki ra'
tko kod to$a liuti, Ru$ati se niekomu, Sto su mu protiv bliinjega svoEa.
dovi bacani u koS, - to ne bi srnio barem kritik' osobito onai'
Ova mala zbirka oRomanca i baladau spada medju rijetke
Eiie su kritike i same za koS.
silni iznimke pa kad ne bi ni5ta vi5e bilo, to bi ie preporudilo, da
Sto to znaEi, da se >stimmun$< (nieki kritici' inade Eoviek proditav5i je ne i,ali, Sto iu ie u ruke uzeo. Ima dodu5e
kitidice bez
protivnici oDran5ia.', ne moglu za Eudo napisati ni i tui io5 €die5to nepotpuno, neodredieno i u iuvstvovanju i iu
podlozi te cielo'
ii"p" ou" riedi) mora bazititi' na iednostavnoi izricaniu, No ne bude li E, K, - poput veliltoSa diela na5ih
kup"r, biti prepleten jednom niti elaborata?u Koji je ovo ne'
knjiZevnika - drZao sebe ve6 u podetku savr5enim, pa bude li
pirm"n doviek pisao? - liepo' Ali kud i kamo bi bolie
"Zaista se nastoiao razvili i trudio se, da duvstvima svoiim poda odre-
ruho mi-
Ldirrio, a. in ;"" (5to? ko€a? sitne staze?) "obukao u dieniii oblik i krepdi, iasniii izrataj, onda ie nade, da ne €e
- A za5to bi
-G,-t Tr".i6t, Devdida i drufih?"
stidne filozofiie poput stati na pol puta k Parnasu. Mediu piesmama ima ih nekoliko
to bilo ,bolieo? titit toga doduie ne znat ali mu se zato i ne
doista liiepih; mjestimice zapaZa se prevelika nabuialost duv.
moZe oprostiti, Sto ovako PiSe' stava, i zanos kadgod prelazi u - banalnost, Ugodno se doima
A za5to ba5 ,rkulmerro,. t" vrhunac? Kakva ie to $olema
podraZeneo iednostavna s,likovitost iezika. G. K, gospoduje jezikom i dobro
nzlika izmediu,,bieden i "biede realnosdu ianlaziie niime {ospoduje, Sto u na5ih knjiZevnika takodjer nije ba5 uvijek.
- tr
(Maru5i6eve), izmediu oliepoti" i 'liepote iedinstvene<< Izrai,ai ie kadgod prozaidan, stih tede ponaivi6e €latko, ali ima
izmediu
crticama i opisima? k"ku. ie to naiednom izbirliivost miesta, gdje ie rijed prevladala misao; u stihu nema dosta iz-
- pisati di-
iista i ,dotieranao iezika, i kakav ie to nedostatak mjene; to umara pone5to,No sve u svemi piesme su vriiedne, da
(kamo-$a biesa
stim (valida i pravilnim), a ne i "dotieranim" se proditaiu, Posve6enesu.dru. Fr. pl, Markovidu, - Zbirci ie
prigovarati podra-
,tieriiu*?l iezikom? Pa Sto znadi "umietnidki
- cijena 80 filira,
SV€(<r kao da ie
Zenimduvstvimau? 'eftaite, ali ne vieruite
Uz
Maru5id koii od svetih evan$ielista! "balade i romanceo ima ol.irski dbmetak" i na kraju
nekaki
Iovai$,kritiksudi,dabiMarusi6biobolieudinio'daie "Dodatakn, u kojem se pisac osje6ao ponukanim neSto
- - valjda re6i o naiinu svojih pjesama; moglo je ibez ovoga dodatka biti,
,kazaonadin liedenia iste" (za6tone: visoko "iste"?) tim viSe, Sto bi se estetskim nazorima, holiko su nabadeni, moglo
lilozo'
tirrr", Sto bi preokrete prirode oobuhao u ruho mistiEne Sto5rtazabaviti,
valida ne
fiie*? Tu .'rai,d. ,r" *or"-o svi biti liednici i uEitelii'
temozah|ievati,danamditavaknjiZevnostbudedidaktidna.A
i liek sva- I DruZtvo sv, Jeronima ima svoie omlade.., koji su sa svo-
napokon zar svatko, tko iaduie' mora odmah znali
- poeziie' iim prigovorima iza5li na glavnoj skup5tini zasluZnoplatoga druZ-
kome iadtr? Ta onda ne bi ni bilo iada' ni tva dne 7. veljale o.g,U ovo znamenito -.kako neki vele -.
Sto im
Liud.i istom Sto$od napi5u, izStde koga' prigiovoren qoba preporadianja
u svim mogu6im smjerovima nije ostalo "po-
na pamet pane - i to ie takodier kritika' stedieno( ni ovo tiho druZtvo, Po na6em sudu - i to
ie dobro,
Tako ne valja.
 171
r70
iriju vjera, Za ovo ie potrebno, da se ne iztiEe katolidki znadaj
zna i vidi' da smo svi i svuda
ili barem karakteristidno: neka se drtitva, , , Yiera, koia nas razstevlia, iest nje5to . . . svakako
mi Hrvati iednaki.
Sto su neznatno,. ' Nastran dakle s niom, ,, , pa Zivimo poSteno kao
,,Glasu M. H,.. niie zadala, da se u ove protivnosti' brala, I tako eto raditi oko zbliiavania inovierne bra6e ,.. u
neSo da broine povie-
se pojavile u D. S, J,, umieSakao stranka' praksi ie posve isto, Sto i Siriti vierski indiferentizam. I na to da
i druge' koii se zanimai.tt
renike, svoie dlanove radnike ""'rY:i, spane D, S, J.? Zblilavati bra6u raznih viera ne moi,e biti za-
o tim protivnosttma' Kole t
prosvietnih naSih prilika, obaviesti data niiednome druZtvu za puk , , . Pudkomu druZtvu naprotiv ie
savremenostite su vriedne
s iedne i s dru$e strane nose obilieZie zadala, da svoje istovjerce oborula i zaitrti protiv zar4ze
metoda' koiom
;;;;i"' N" ,oid;" ,,"'1l '" doduSekarakteristidna rinovierskeu ,..
u "Katolidkom Listu*
L, proiiu"osti odboru D' S' J' naiavliene
(str' 54)3 oNa godisniu dra. I3ranimira
Glavinjanie Livadi6a. Urednik rSavremenika<, dr. Bra-
(31. siednia 1907. br. 53, Sdie ditamo nimir poslu5ao je i prenio polemisanje
Livadi6, izmedju rSavremenika< i
do6i' pa 6u -s toSa -ovdie
skup5tinu dtuhlva ,-, , '^p'icel n sam >Glasa Matice Hrvatske< u stranadke polititke listove. I knjiZevnidki i ne-
spadalen' eoviek bi iza
iznieti neke misli, koie bi inaEe onamo knjiZevnidki na3i krugovi biii su se ve6 poradovali, da 6e uop6e prestaE

ovoSa odekivao ,t.l;il; diii drufi podpis miesto starogla zaplot- bosmisleni spor izmediu knjiZevnika, koji su osta,li vjerni rMatici Hrvat-

X", ier gooo"'it"-- osim moZda na spiritistic' skojn i njenim tradicijama, i knjiEevnika oko >Savremenika<, koji naviie-
;;J; >Savremeniika<, Branimir Livadi6,
"rro,,l""tit' kakvoi skup5tini' sti5e >Matici< Strajk. AIi novi urednik
kim siednicama - nismo ioS 6uli ni na otvorio je ve6 u prvoj svesci ovogodi5niega rSavremenika< Zestoku vatru na
kratko pri€ovorio
oKat, List.. .r, .po*' broiu pi5e' da bi u pro5logodi3nja izdanja >Matitina< i njihove pisce, otvorio je stupce >SavrF
sve manie izdaie kniige
odboru D, S. J, 1o,--"stotr noviil doba menika< napadajima na pojedine knjiZevnike, pak je tako >Savremenik<
puk nii-e 11 Zalost u
naboZnoSasadrZaiao' RazlaZe dalie' kako donio i halucinaciju Mila,na Marja,noviia o nekom toboZniem intimnom
bilo bi' nuZdno'
vierskim stvarima i"ltt n""fen' a kad bi i bio' kruZku ol<o >FruSkogorca<. kojoj je dakako o5trica bila na mene uperena.

ovo doba' kad su se razne Kako diosta ialim, 5to se bez nuZde zaoitruje suvi5ni i besmlsle/ni 6por
da se puk saduva od zavoditelii u izrnedju knjiZevnika raznih smjerova, napisao sa,m u br. 3.---4. rGlasa Matlce
viSe propa$irati' "Sve
pogubne i bezvierske ideie poEele i u nas Hrvatske< sastavak, u kojem dohazujem besmislenost te borbe. Taj moi
- ob ovoi stvari ne ima pra-
mudrovanie - pi5e "K' L'; dalie viera
sastavak potaknuo je g. Livadi6a, da se na mEne obori u naprednjadkom

t"-aian,bruZlnr sv' Jeronima ima biti prva bri$a dnevniku >Pokretu<, ponovno mi podvaljuju6i, da sam ja taj sastavak na-
".g; prvu zadattt" " onda mi u pisao po narudbi, te me medju irrim objedjuje,
i 6udoredje, ,Ako D' S' J' ne ima tu
da tnfamno iskrivljujem i
takvom zada6om' Onda sumnjidim, da >piSem farizejshi<, da se >pretvaram<, da upotrebljavam rra-
Hrvatskoi u ob6e ne imamo druZtva s bulistiku i sofistiku<, da sam >neupuden i pokvaren< itd.
' ' eini se' da ie D' S' J' u zadnie
smo mi doista .'"fiti ti'otasi ' Kako sam ono, 5to sam in merito rei htio redi, rekao jasno i otvoreno
tiskari-A' -S"1::' ' ' Niie-
doba svu tu brigu prup"ttilo nakladr.roi 'moZe u svom spomenutom sastavku u rGlasu Matice Hrvatske< i kako mlslim, da
tiskar ne nadomiestiti takvo$a
dan list pudki, ,rii"i* nije potrebno, da se joS i knjiZevnitki sporovi prenose u naie politilke
s tom samom svrhom? stranadke listove, gdje i onako imade dosta darma,ra, nlsam htio. da ae
drtZtva.Ili da se osnuie druSo druZtvo
za pudku prosvietu' no to upu5tam u polemirsanje sa dr. Livadi6ern u politidkim Ustovima. Zato sam
Luda misao, - Osnovulo t" druZtvo barem poslao u dnevnik >Hrvatsku<
od dne 18. oZujka t. g. br. 64. samo kratku
6e io6 manie p,.""ii ouu zada6u' Dai BoZe'-da.ne.!ude izjavu, u kojoj sam proglasio podvalo
pott"b a.izdavatitakve kniige' ' ' on'da i lidne objede Livadideve neosnova-
oppositum . , . K.; ;lJl" rukopis'
nima i ujedoo izjavio,
da te podvale i objede ne sramote mene, ve6 g, Liva-
ih.., a ne 6ekati' dok tko ponudi di6a, koji ih je bez osnove
ie odbor duZan ""t"eftf i razloga napisao, i list, u kojem su Stampane.
znam dru$o$a nzlofa
,Ako pak odbor ;;;" ;t dini, onda ' '-' ne
JoS sam u toj
izjavi testitao >Savremeniku< na tako zgodnom i spretnorn
Eisto konfesionalni' uredniku, koji je
nego to, Sto se tl"ttt boif davati druZtvu koje ni rsa-
znao na tako zgodno stovariite za krupnine,
vremenik< ne
utvrdiuie anon' pisca "Kat' moZe po&rijeti. Spornenuo sam i to, da nI protivnici knjiZev-
katoliEki zna?ai'uU to*"'*i5lieniu noga smjera >Savremenikova<
drullv' l<niige za ne bi moglj zaZeljeti >Savremeniku( zgodnijeg
Listao to, Sto odbor obiavliuiudi u novinama urednika od g.
Livadica i zgodnije metode polemisanja, nego li ju je on
A:
god, 1906, kaZe za iednu Klari6evu pripoviesfi- !: .zblit'alvali
da
izabrao.
' List"
bradu dviiu viera (katolike i muhamtit""") "(at'- -veli' Mis[o sam, da je ta stvar za najSire krugove svr5ena. Ali g. Livadrid
na ime: da zblilibratrJ'
6e,rdopuniti.. ono, Sto odbor ima u misli'
 1?3
r72
To je upravo tako, kao da bi tko g. Livadi6a pitao, je li istina, da
polemiku' Poslao sam u br' 65' >Hrvatske<
se je zahukao, te hoce da nastavi njegov prijatelj Milan govori dobro nekotiko jezika, a on bi mu odgovorio,
poziv'om 16' tiskovnoga zakona ispravak' u kojem tvrdi'
od 19. oZujka na $ da ne govori, ali da njegov prijatelj Arsenije dobro svira u frulu. Giithe
u >Pokretu< od 9' oZujka >li6no<' vet
da nije istina, da je on mene napao je u II. dijelu svoga Fausta na jed.nom mj.estu drastiino okarakterisao nelo-
napadaje na mladje hrvatske
da je sasvim stvarno odbio sistemat'ske lidne gidnost ovakove antii;eze,
knjiZevniike u >Glasu Matice Hrvatske<' Da mi je do toga, mogao bih u istom sastavku g. Livad"ica na6i i vise
>infamno izvra6arn i laz'em<'
Ako su izrazi, daja pi3em >po narudbi<, da takovih logidkih i stilistidkih dudoviSta i brkanja pojmova.
pokvaren(. ako su aluzije o toboZnjim lidnim ambici- JoS samo ne5to, G. Livadi6 veU, da je glupost
da sam >ne,upu6en i identi ikovati pojam
a ne lidne 'obj€de i pod-
jama Arnolda, Klaica i Radi6a stvarni argumentri' >vjera< sa pojmo,rn >vjerska spona(. Svaki gimnazijatac, koji je dobro. pouien
je g' Livadr6 mene i stanovitu gospodu lidno u vjeronauci, znade, da to identikovanje
vale, onda doista nije istina' da nije ni glupost ni absurdum, ve6
govori istinu' kada poride' da mi nije da je u samom pojmu: >re,ligio< ukljudeno i ono, ito se naziva vjerskorn
nabao i obij'edio. Inaee g. Livadi6 ne
ni5ta podvali'o i da me nije ti6no obijedio' sponom. Neka g. Livadli6 potraZi u i,ole dobrom latinskorn rjedniku rijedi:
g' Livadi6u' da me je on obijedio' ve6 religio, religiosus, pak 6e vidjeti, kako je neisprarrno njegov,o umovanje o
Ja u ostalom nisarn ni spoditnuo je
razloga >obijedio<, a ,da me
sam mu spotitnuo, da me je bez osnove i pojrnovima >viera( i >vjerska spona<<,Eno mu znadenja rijedi religio u Liviju
iz njegova napadaja u >Pokretu< j Ciceronu: >populum religione obstringere< itd.
doista obijedio, dokazuiu izrazi, koj'e sam
citovao, Doista je pametno, da i g. Livadi6 podinje o tom >razmiiljatr<, -
su i zakljudci u Livadi6evu isipravku' ier su kako nam saob6uje u >Pokretu<, - ne trpi li od takova polemisanja hrvat-
Prema torrnu neispravni
izvederri iz neistinite pretpostavke' ska knjiZevnost, a joB je pametnije, 5to on i njegovi kombata,nti narnjera-
g' Livadieem u poiemisanje o meritu
Ne 6u da se ponovno upu5tam s vaju, da takovu besmislenu bo,rbu dokrajde.
kada ved ne 6e da miruje' evo me' da se osvrnem Ta bilo je ve6 nastalo primirje;
stvari, o kojoj se radi: ali tko je od djavla govorio g; Livad.i6u,
u spomenutom napadaju u >Pokretu<' da na novo zapodinje, te da ved u prvoj svesci >Savremenika< od g. 190?.
na neike njiegove subjektivrzme
je krupan nonsens' Tu on nespreffro bez nuZde zaplovi punim jedrima u boj na Matidare i Matidine e.d.icije za
VeC sem poEetak toga na,padaja
variraMarjarr,ovi6evuhalr.lcinacijuoobstojanjunekakovatoboZnjegintrm- S . 1 9 0 6 . ? !O n i o n a k o n i j e t o m u p o s l u d o r a s a o .
I najbolje je, da prestanu oni, kojt su prvi po6eli, navje56ujudi ra,t i
nogkruzokaokolista)Fruskog)olca(,lrojiizlaziuzprigodnumojusaradnju
Ali i ako je toboZnji intimni kruiok oko >Fru3[<ogorca< izbacuju6i prve hitce.
u Petrovaradinu.
tekhalucinacija,ipaknijetahalucinacijal.e6usebibesmislenoizmisljena. *
te ha'lucinacije prava besrnsiica' On govo'ri o
Ali je Livadi6eva varianta BaS ,sam dovrSio ovaj kratki osvrt na Li,vadideve inzulte, kada
mi do_
kruZoku<, t' j' on rnisli' da obstoji neki kruzok za pad,e ruku br. 66. )pokreta< od
nekom >fruskogorskom 20. ozujka t. g., u kojem je odapeo g. Liva_
goru. Ako budem koji put tako sretan' te rne g' Livadi6 di0 novu papirnatu
cijelu Fru5ku strjelicu na mene i >Mati6are<. U razmeiljivoj i drskim
podasti pohodom u mom domu, pokazati 6tl mu kroz prozor jedne moJe cinizmom nakrcanoj biijesci pod naslovom: )Jovan
gore' pak 6e onda mo6l ra- Hranilovid u ikripcu<
sobe' kako li je ogiroman proteg drvne FruSke istrdava B. Livadi6 i opet neoprezno pred
rudo, te se razme6e, kako se je
zumjeti,kakavlisekolosalannonsenskrijeunjegovojaluzijio'>fruskogo'r- njegov inzult na mene i >Matidare< najpovoljnije
dojmio u knjiZevnim kru-
skom kruzoku(. govima, a ja da
sam uzmaknuo i odrekao se svake daljnje polemike s njime.
raspoloZenju' kada je on dakako misli, da je,
Mora da je g. Livadi6 bio u [udnom duievnom Sto no rije6: urbio na loj i mene i >Matidare< svojim
>Jsvan HraLnilovi6 na braniku stanh<' Stampan u veleumnim argumentima, jer
napisao svoj podlistak: da ina6e ja ne bih propustio sjajne prigode,
upravo filon'
fl)omenutom broju >Pokreta(, jer u tom podlistku i'ma sva si'la da >bar ono malo<
njegovih moZda ipak stvarrrih napadaja ne oborir\ Na-
dudovi5ta' ziva u dedkirskoj
struoznih loeibkih i stilistitkih razmetljivosti situaciju za mene >dmporatno,m( te na\rje-
izrehe: >G' Radi6 tvrdi' da ja ne znam pisati 56uje urbi et orbi,
Evo jed,ne Livadideve da 6e lznijeti u narednom >savremeniku< - dakako o
trosku blagajne >Drustva
zal0hiljadaliucti,aj'atvrdimg'Itrranil'ovi6laZe'kadapi5e'dapodrezo- hrvatskih knjizevrrika< * neke nove intimnosti iz
podpisani knjiZevnisi nisu ni5ta napisali' 3to ne bi kud i kamo nekoga toboZnjeg
kruZoka oko >rF1ulkegslsa(.
lucijom
' ' 'u Evo i na te najnovije
nadmaS^ilo vredno'6om >Matidine< lanjske edicije Livad.iceve djetinjarije moga odgovora:
moju d'otidnu tvrdnju; Da li se je Livad.i6evo
Ne osvreem se na to, da g. Livadie krivo cituje dedkirsko dZilitanie na mene i >MatiCare< naj-
'dovesti svezu jednu Radicevu* povoljniie
je mogao u istoj izreci u dojmil,o u knjiZevnim
ali ga pitam, kako krugovima, koji su njemu povjerili ured-
posve druge n-'!rw
i i + , , ^ )ravremenika<,
sa nekom toboZnjom mojom neistinitom tvrdnjom to ne znam. Ali to znam, da se ozbiljni knjiZevnidki
fvrdnju
*'qBUvI vesele
vrsti? pojavi dra Livadi6a na borilistu
izmedju >savremernikovaca<
i,.oMatidara.,
a vesele se za to, .ier po dosadanjim njegovim polern:ikama
-'uc' oa
se sva ta besmislena borba primide
bosdeL >ne Dapada fieno(' lreDa kraju. Gdje se vojuje pod
* Istini za volju I za dokaz' ala taj literarski
ustanoviti.daona_zgodn^iistinita-tvrdnjanijeRadiceva.-Ur.
 175
r74
se sluZi g' Livadi6' Smotra.. (1907,IV,, V-VL, VJJ.) donosi iz pera
ovakovim vojvodom i s ovakovim oruzjem' kakovim "Hrvatska
tamo ne rnoZe biti surnnje o svrSetku
barem najnovijeg razdoblja te borbe' d,ra, M, Ogrizovila, a. pod naslovom ,U kolo,, prikaz i ocienu
logirkim i
Gdje se mjesto duha i znanja operira krupninama' cinizmom' prvih dviiu kniiga >HrvatskoSla Kolau. - ulgra kolo, igra
groinjama o iznasanju nekakovih
stilistiEkim monstruozitetima i djetinjskim
tamo je
kolo,,, U tom kolu-.. liepa Hermina igra, i iiepa Viktorija
intimiteta, - kako to tini dr' Lvadi6'
toboZnjih senzacionalnih igra, a po strani stoie i samo glledaiu; Milka, Zofka, Adela, Iva,
ponestalo dobra baruta i nastao ie finis rerum'
Kamila, Elza, Zdenka, , . Nemaju one giuvegiia, ,. To jest,
Tvrdnjag.Livadi6a,dajeonuspjeSnoinepobitnoutvrd:iotoboZnjaiz-
vraEanja nekih )Matidara<, podsje6a nas na
onu: tmene povali3e' a ja se no imaju, ali i ti giuvegiie samo - stoje i gledaju , . , Ne 6e da
dai, - mmi i opali3e' a
ja se ipak ne dajc' igraju - >>Pa kad ne 6ete vi, hoie drugi.11a1 - ;y[li ne umiju
pi3e' da sam se ja u mom >Pri-
G. Livadi6 i opet tvrdi neistinu, kada i{rati'." - ,"Nau€it ie se.< . ,, Gledam to kolo, MnoSi zbil.ia
>Hrvatske< odrekao svake daljnje polemike s njime'
poslanom( u 64. broju
je nervozan' prerano se veseli I ne-
ne umiiu igrati. A oho mene.giegjerni momci i dievoike, koii bi
Jo5 je podetnik u polemisanju, suvise
da bez nuZde prenosim knjiZetr-
znali i mogli igrati . , . U kolol Sto 6emo do6ekati ovako gleda-
oprezno istrEava pred rudo. Ja sarno ne 6u' ju6i? Ako se i ne pomirimo s njima, hvataimo se sveiedno
listu, u politidke stranafke Ustove' u kolo.
nidki spor, od,poEet u kniiZevnom
ja pred drugadijim momcima na mejdanu' ni pred U k o l o ,u k o l o ! " . , ,
Nisam uzmaknuo ni
nego li je g' Livadi6' Ja se upravo savladjuiem' Ovako liepim, veselim nadinom punim iivota i poeziie podeo
drugadijim protivnicima,
ne treba pucati s topovima' Smilem
da ga Sto vi5e poStedim, jer na vrapce i ie E. O.svoiu hritiku oH. Kolao i svoi poziv u ,Koloo, Ali-liepa
je toboZe doveo u Skripac' Alios nos jam vl-
se njegovom veselju, Sto me ova i u poiedinosti provedena simbolika ili niie sre6na, _ ili
dimus ventos. ie
trebalo ostati u prvorr veseliu do lcraia, uhvatiti se u koro, i to
StosepakoutenjegovihgroZnjaialuzijaonekimtoboinjimintimi-
ja oEekujem te njegove navijeitene senzacije' ovako veselo, a onda faziti drugima po noEama, udarati u ko-
tetima oko >Fru5kogorca<,
Vet su prije niega poku5avala dva viteza baciti se blatom na redakcliu liena, gurati u rebra i izturivati izkoia, - Sto je to? Mi
pokriSe se ufima' To
bismo
>Fru5kogorca<. Pozvani na red - poliza5e i uzmako5e i rekli, da ni tai momak ne umiie igrati.
je naipametnije bilo, Sto su mogli udiniti' Ali ostavimo tu igru riedima, G, Ogrizovid, koii
Sada eto i Livadida, da nakupi blata'
pak da se nabaci na uredniltvo ie kao dlan
knjiZevnidkogakartela proti oMatici" podpisao i grasovituiziava,
- ga njegova okolina goni u nevolju: >Geh du' Han-
dFruSkogorca<. Kao da
koiom se
serl, geh du voran, du hast die grossen Stiefel an<' "odhlanja< govor predsiednika ,,M. U," i t, d, _ na5ao
tom netra g' Livadi6 nl Easka ne sumnja: se ponukanim, da iz neprilidngga kartela izad.ie,
Haide, da vidimo i to dudo' O ali mu ie i opet
FruSkogorcan i ja znati 6emo na6i nafin' da nep.rilidno; podpis, ried, drugovanje,
uredniStvo >provincijalnog(
grozi )Uteratima< oko
nazori (rrnaziranien) na
velegradski napadae poliZe eventualno blato' kojim se umjetnosti t. d,, - sve to pogaziti,
ostaviti, prebie6i, . , NipoSto!
rFru5kogorca(. ',lko ne pomiritno, hrrat"aimose sveiedno!. Dakle ,r zava.
A sada da tujerno te senzaeije: rconticuere
omnes " '< Ve6 se tresu brda'' :" -i
cJeno kolo, _ samo da
Veseli me, da barem >DruBtvo hrvatskih kn jlZevnika< imade toliko ie kolo!
o nje'govu troSku otvara stupce to? - pitamo i opet,
suviSna novca, te urednidtvo >Savremenika< Ito-i"
Budu6i.da su niekoii
i za klevetnidke senzacije' io5 uviek, a bez potrebe, previ3e ner_
t ovoi 'f61fi., mislim, da
Novi Sad, 22. oiujka 1907.
Jovan Eranilovi6.
Ior"i.
tovati ovo: Krivo ie ba5 ovdie zgodno honsta-
se misli, govori i pide, da su sporu njekih knii-
pisu' ,,Maticom Hrvatslom" kivi -t"ai
oKolo M, H,,, Spomenute Siidoesterreichische Stimmen l:f-:U.:,. i moderni, t, i. mla-
Hrvat- po g-odinamai pristaSeniekoga modernogiasmiera,
uDalie treba od dielA 'M, H'u osobito iztaknuti "Kolo
'Umietnika<, ;]::111:*"ici - deSa li - u kniiZevnosti,
skih dj"lo, koie ie iedino svoie vrsti u iu$oslaven- ":"1:"1,i
Upravo ie za 6udo, kako
("Petadezt staunens- ovo mi5lienie moglo tako duSo drftati. Treba samo
skoi kniizevnosti ,.., & upravo ie divno il^,",,n:tuo
rado-, ali moram) spomenuti imena prvih boraca
s boSatim
*".i-) ltredieno rKolo*, naudno-knillevm zborniku ;;:_,:]tt} !3
''' pod- Surmin, pasari6, Milletich. J".u li to mladi?
sadrZaiem,Tu se op"t .rr","eemo s vrlim dr' Ile6idemi -'r^:l':.,lvlaticen;
-ssu lr to
moderni? surmin? pasarii? Miiletich * moderni pisac
i z$o'dna
punu hvalu zashlkaie kratka, strogo obiektivna t piesnik?
od dra' D' Londara'"
obradba: ,Javmo i:ivlienie pri Sloven'cih"
t76 tl7

A onda: Zasto se je podelo raditi o izmirenju? Milletich noga i jedino slobodno$a i u ob6e iedinoSa hrvatskoga knjiZev-
- i borbe
obolio, Pasari6 namjedten, Surmin se dao na politiku' nofa lista
- svi ovi 5ap6u tiho g, Ogrizovilrtz Hvala! , , .
da ie
vi5e nema i naiedanput i pravi mladi i pravi moderni vide'
sva ta borba - bez smisla,
t<

Da, borba ,rza poziciieo postala ie doista bez smisla' ali knii- U ocienama svojim ima g. O. dosta pravo, no ima i dosta
ostalom
Zevnidka borba ima ios uvielc smisla, kao Sto 6e 6ia u krivo. Ni nadin, kojim piSe o njekim knjii,evnlcima, ne pristaie
uviek imati, To naibol ie dokantie $' O', koii se ie rad uhvatiti u
svaSdje kniiZevniku, a niie ni primieren. Nazivi ,,razli6ita viest*
koii
kolo, rako se i ne pomirimoo, Toznali po na5em sudu: Mi' za Tomilevu "Paku ljubav", pak "pokraiinska viest" za Hranilo-
jer
se nismo borili ,za poziciie", mi moZemo u kolo s dru$ima' u16ey"Angjin Bo2i6" i za Ritigoys "Moie kumovanie<(- nisu
knii'
nismo nikada ni i51i za tim, da kolo bude samo nasel a u sretni, kolikoSod bi imali biti duhoviti. Ritigu dini g, O. bez sum-
Zevnim pitaniima ostaiemo, ito smo i bili' nie krivo. Nikako ne raatmiiem, Sto znaEi zabadanie u ,M, H...
ptiie'
I to ie prvi razloS, s koiega g' O' bocka i gurka ve6' naovaj nadin na pr.: ,Da niie dlanova oM. H," oni (mladi ciga-
da se
nego Sto s" ]" uhroatiou kolo: ima svoie nazoret pa misli' nin i mlada ciganka Marta) bi jamadno ioS malo bili ostali u
ne mora drZali one: u kakvom si kolu " ' Sumi, ali ovako ih ie Sospodia poslala odmah na put u - Vin-
A drugi ie razlo1, mislim, ovai: Onirna' koii su za voliu kovce, Hochzeitsreiseln Kako ie ovo - bez zamiere - plitko!
vodjama.r-orroiborbiprotivoMatriceopodpisivaliiziave'skla' Zar g, O, zbilia nema niSta, 6im bi vi5e u5ao u voliu ',mladimao,
da le
pali kartele i t, d., - tadu im ie malo neprilidno' budu6i koiima je zavolia napisao ovai 'rvico, koii s onim Hochzeitsreise
ditava javnost upu6ena, da se je borba vodila radi kniiZevnih postaje vulgaran do dosade?
smjerova, pa ne 6e da im sekaZe, da su prebje$lice' da su sagnuli G, O. vrlo hvali radnje pok Novaka, M, Senoe,manie pok,
>spone( t' d'
Siiu, da su se dali pod komandu, da su priznali i Juki6a i M. Jenovskoga, a dosta hudi Dralenovila i Ladaniskoga,
- dok bi
Zato su nuZdne reservacijel "g'ko se i ne pomirimo'' pa tim povodom u gienreucrtice uzdlile kao umaistore od zarrata<
mnoSo iednostavniie bilo kazalit Mi smo prosto u svoioi ,zane' "u dubini i modernosti"
- DeZmana i Mildinovi6a, G, O, neddie
pristupili ied-
senosti za knjikevnidku slobodu u naslosti nasieli, kli6e: O, psihologiiot., a ia se ne moglu uzteSnuti od polclikai
H' K'' pa
noi skupini, irofa ie $ospodovala u novinstvu i u D' O, o, kritiko!
5u'
smo iedno vrieme po,ri I hootteur du drapeau pristaiali'-onda Za Marinkovi6a (koiemu ie nagradiena ',Dorina.,) kaZe g.
nas sami vodie ostavili' - onda smo se O,, da ie naivni fabulista, Kuzmanovid neka se >vrati k narodu,
tiell, a napokon, kad
"u ' '
osviestili i spoznali, da sva ta borba nema smisla ' k livadiu, ,Ivanu od Pomukau {od Beralt-Herme) unatoE slddno-
Inade 6e svaki priiatelj kniiZevnosti, a osobito prliaI'eli sti suieta< (s tJfildeovom ',Salomom..) ne moZe
f, O. ,pore6i
,rM, H... sa zadovoljstvom ptiznati' g' Ogrizovi6u' da ie svoiim dramatidnosti i slikovitosti diialoZkeu.
poklikom ,rU kolol.. bez straha pred karteliranim novinstvom Pjesnici su oHrv. Kolau (Arnold, Dezeli6, Hranilovii) pred
pravi duvarikniiZ'evniEke sldom 9. O-a pro5li vrlo dobro; naSao
iavno razlrsao spone, u koie su iedini >sl(romne<sve6enike-piesnike
ie fieE pdznania i za
slobode biti sapeli cielu deticu mladiih pisaca' ttoii t-l te spone RoZi6a i Evetovi6a (Miroliuba)i a
za Etdo strpli&vo podna5ali, Poslife nie$a bilo i" g' L Krnicu ve6 Risalrovi6kina ,,nieZna piesmica usuncu na
razstanku" ostavifa
Sad su za- u dusi liepu, prirodnu sliku,
lak5e napisati knjlZevno pisamce Mihaelu Gorskomu' i ako je dikciia - spomenarskaq,
sluZbu glasila' - t.
cielo od.ahnuli i oni kniiievnici', koii nisu imali na i, samo da ne bude bez prigovora, ier bi napokon i g, O.
tihim nadi-
kao Sto ie nova ,,Hrvatska Smotran, neglo su posve l?.9.o
do6i u sumniu, da i on spada k ',lntirnnomu kruZkuu, itooo
koie su ni .auKo zanima niekoie
nom sve po malo izmlcali iz modernoga robstva' u na5e kritidare, koii bez ruzliEnih intimiteta
kolikogod im *og" ve6 ni pomisliti kniiZevnosti, kniilevnika, pa ni knii-
sami ne znaiu6i, kako, upali ' ' ' Svi ovi zacielo' llzevne
- koia ie' uz prul kritike.
inade nije moZda mila "flrvatska Smotra"
i. tolerantniia od iedino$a savreme' Spominiu6i piesnika M, Podravskoga g. O. postaie ne samo
budi redeno, i savremeniia
tz
178
objestan, nego i prub: pi3e prosto, da M, Podravsko$a niie baZio,
ali ga ie naiao u uHrv. Koluo, I to je moZda imalo biti duhovito.
ali je €rubo i nepravedno, Pa onda: "u dru€oi ga kniizi (>H'
Kola") nema, hvala Bogu"! Dok ovome ovako, druSima ovako;
amice Xeres, Mihovile, Domjani6u, Laca Vidri6u,
"Ei, Silviie,
BoZo Lovrilu ,.. hvataite se .., zapievaite i vi, gaide im nii-
hove!. Ne, to je prevei suvereno, g, Ogrizovi6u!
Pisci poudnih dlanaka - osim lleSi6a i KriniavoSa pro5li su
dosta lo5e pred S. O. Za jednu skupinu (Kudera, S, Radi6' R'
Horvat, Banovi6, Kuha6, Kempf) kaZe Q. O. opet nonsalantnorn
suvereno56u:,rVe6inom djela druge ruke,,. Steta, Sto S, O. niie
i ovdje nabroiio svoje udene simpatije, pa im 'doviknuo: "Ei, hva-
taite se i vi, prosborite . . . Saide im njihoveln Znali bismo
barem, koja li su to svietl,ila,da nam podadu u "H, Koluu radnie
prve ruke,
Ovako se nebriZno i suvereno ne smiie ocieniivati. Kaho ie
S. O, mogao napisati na Pr, za radniu S' Kempfa, da ie to radnia
,,druge rukeo? Neka g. O, poku5a po onoi Sotovoi radnii na6l
diela prve ruke, po koiima ie napisana, Telko se ie domisliti
razlogu, za6to g, O, za lridniu g. St, Radi6a o enSlezkom uz$oia
kaile, d.a ie "po M, Leclerc11",dok disti referat isto$a pisca o
dielu O, Weiningera "Geschlecht u' Charakteru zove Elankom,
Valida nije zalo, da se uzmoSne hazati ,,osebuini ilans[", kaho
bi se ditaocima zataiila Einienica, da ie ono veliko dielo o lidov'
stvu u kratko vrieme u drugom svietu doZivielo pet izdatia, pa
da po tom niie ni5ta osebuino?
Napokon dvie malo obdenitiie.
G. O, spominie, kako u l, kniizi oHrv, Kola" piSe i L Mil'
ieti6 i Ch. Segvi6, a lvlildeti6 polemizuie sa Se$vi6em,i to, re-
cimo, primorski. Na tokaZe €. O.: ,,Ako redakcija ("Hrv' Kola")
pusti na jednome miestu kvalificirati iednoSa suradnika kao
ipinoranta i ,rnepoimliivo,. smiona u tvrdniama, kako onda na
drugiome mjestu traZi, da drilimo Sto do nie$ovih tvrdnia o nie'
kim'hrvatskim piscima?.. - Dru$im riedima i hrvatski povedano:
Kako ie redakciia oHrv. Kolau rnoSla dopustiti, da Ch' Se$vi6
pi5e u ,,Hrv. Kolo,,] - Na ovo bi bio naikra6i i nairazamliiv'rii
Ldgouo, to, da redakciia ,Hrv, Kolan niie dvie Sodine unapried
moSla znati, kako 6e se svr5iti izbori fod. 1906,, kakove 6ekoia
stranka imati zastupnike, kakove 6e se praviti kombinaciie media
poiedinim skupinama i strankama, kako 6e se ljudi kod to$a
179
posvaditi i kako 6e napokon u svezi sa svim tim i g. Ch. Segvi6
izgtbiti simpatije mnogih svojih priiatelia, a mediu niima i sim-
p a t i i eg . O - a ' . '
No giovorimoozbiljn, - ako ie o ovoi stvari mogude ozbilino
govoriti, eudno to sebi njekako pomi5lja g, O., naime tako: da
bi svi suradnici "Hrv, Kola" morali imati jedan o drusom naj-
bolje mnienje. Sve to mediu - kniilevnicima? Bez jala?
Bez..,? Akoliko bi ih onda - bez zamjere- bilo u tom
lfubavin? Ili moZda ne treba zaboraviti, da su knjiZevnici
"kolu
i Iarizeji isto, pa prigu5ujmo i klja5trimo opreke ikritike? Ili da
ne primamo kritikd, ili barem da ne dademo kritizovati nasih
suradnika,barem onih, koji sudieluiu u istoj knjizi,,Kolau? - I
to nam sve svietuiu moderni, borioci za slobodu, za iskrenost,
neusiljenost?
Ne, sve je to suvi5no, pa se je upravo duditi miSljeniu, na
kojem ie €, O. sazdaosvoj upit, naime 'a miilieniu, da redakcija
knjigd ,,M, H.u trali od ditalaca, d,a drte to i to do tvrdnia toga
i toga pisca u kojoj Matiiinoiknjizi. Drugim riedima: g. O. drii,
da se redakciia knjigd ,,M. H.o ne samo identificira i ima iden-
tificirati sa svim, Sto je u kniige primila, nego da trazi i ima tra-
Ziti, diktirati svoiim ditaocima, sto imadu drzati do pojedinih
radnja u kniigama ,rM, lln,
Doista * dudno! Dobro je dodu5e sve ovo zapamtiti - me-
minisse iuvabit, - ali Sosp.O, valida ni sam ne misli sve
to tako
ozbilino. Ta on sam pi3e: Ako se i ne pomirimo,
hvataimo se u
kolo.
._ _P"rgu ie obienita ova: G. O. zove na3 - hrvatski - kriti-
darslii trolist: Hranilovi6, Se{vi6, Bai-Giuka - nkurioznim.,,
,,Sto
$a valida iedini mi Hrvati imamo.<,Zbiliat Jao nama Hrvatima,
t-".-"-nie5to, Sto niied.an narod nema!
*," Ne pitaimo , je li lo
dobro, je li to nuZdno, ne6io odmah: Ako
toja nemaju druSi
narodi, ne treba ni nama,
dolie s tim!
Tri sve6enika-kritika- kuriozum!
A io5 iuder kulturni vodia
sveienik, _- takodier kuriozum? jednako
:,11* io5 iuder pred-
akademiie sveienik __ takodier kuriozum? A prekjrieer
:l:o_ltU
los ravnatelj muzeia sve6enik -
kuriozum? prvi r"Lto, sveudi-
rrsta-sve6enik-_
kuriozum? Homer hrvatski sve6enik - kurio-
zum?.-Profesor
zemliopisa u sveudil*i; - kunozum? pisac hr-
vatskih gramatika
,. skol" sve6enik _- kuriozum ? lzdava| rno-
nurnenata gilavno6la
nam glrada svedenik _- kuriozum? Jos danas
180 181
tih vrijedi,o je malo ili niSta, jer se njegova knjiZevni6ka
urednik glavnih novina u kolievci nam sve6enik - kuriozum? Joi prema politiEkom
vrijednost mjerila
stajaristu i jer se apriori uzimalo, ako pripada protivnoj
danas vodja politidke stranke isto tamo sve6enik - kuriozum? struji' da njegovo djelo mora biti lo5e. Neka prestane glupa
Prvak u narodnoi borbi u Istri sve6enik- kuriozam? .. , Pa kad
razrika izmedjrr
>starih< i >mladih<, ta opsjena rvanova i Jovana Hranilovi6a.
Tu su razriku
smo ve6 tu: Nosilac hrvatsko$a pronunziamenta ovih dana sve- podrZavali sasvim nekrrjizevni raz\ozi, a narodito borba - oko >Matice
6enik - kuriozam? Kod posliedniih saborskih izbora u tri ko- Hrvatske<. Dobra i lo5a literatura, neka su jedine >partaje<
za na5u malu
lara izabran sve6enik - kuriozum? - kuriozna vi gospodo! i sitnu knjiZevnost.
Ovako g. Krnic. pa kad se ve6 o,n odvaZio na to, da malo prodisti
Da, kuriozna $ospodo, to su sve "kurioza<<'samo se pita: nag
knjiZevni zrak, neka meni bude dopuiteno, da njegovim mislima
Sto bismo imali bez ovih "kurioza?" On| kojima sve to niie neke biljeike.
dodam

pravo, imali su se javiti barem priie 500 giodina,pa bi moZda bilo 1. Posve je opravd,ano: kod nas prave knjiZevne slobode nema,
ali gdje
drugadiie, Ne vierujern, da to$a ne vidi i g. O,, neSo volim dri,ati, je uzr,ok? Tko je tome krriv? Nitko nije toliko
isticao tu slobodu kao >mladi<.
da stara niegova liubav niie tek lanjski snie$' pa da ie opet po- a nitko je nije vi3e stezao nego ba5 oni, u kojih se krugu _ molim:
u krugu
pustio struji. Ili se moZda i g. O. boii modernih terorista, koii slobodoumnih i za slobodu zauzetih! - r,odilo ovo literarno-kritiEko na6ero,
da se mora pokud.iti sve, Sto s protivne strane dolazi; mn.gim
sve svoje protivnike zovu prosto klerikalima? Da ni' to ne bi bilo su ocjenjiva_
dima glavni ara,nZeri )tam-tama< na >M. H.< to kao zapovjed
iudo, ne bi nam bllo teZko dokazati - dokumentima Kako bilo, onda bilo kod vas sve dobro i lijepq
stavili, pak je
a hod nas sve zlo i ruZno. Tako su
g. O, ima krivo, kad onako piSe o Hraniloviiu i Se$vi6u, >mlad:i< ili bar oni, koji su presadili _ posve nepotrebno! _ k nama tu
Od ocjene €, O-a moSli smo u ob6e viSe oiekivati. G. je O' literarnu borbu u nepojn:Ijivom nadinu spojili u sebi skrajnji liberalizam
takav kritidar, koii kritizaiu6i i sArn stvara, i to liepo. Ovdie, i dogmatizam. Pa da ne dodje dovjek na misao, da je liberalizam
onaj _
talmi. A metoda, koju je znameniti
imajudi pred sobom dva zbornika od ditavofa niza pisaca, imao onaj socijalni duh _ vrlo dobro ozna_
deno! - Ivanov uveo, i danas joS Zivri, i da,nas joi na protivnoj
strani >Ma_
ie liepu priliku, da podade svoiim ditaocima cielu sliku iedno$a tice< odluiuju oni, koji se te metode drZe. >DruZfvo hrv. knjilevnika< po_
razdobljahrvatske kniiZevnosti, Valjda niie za tim ni isao; moZda stalo je - otkad se iseli5e neki knjiZevnici iz odbora _ glavno mjesto za
mu ie bilo glavno, da uz niekoliko povr5nih profila nabaci io5 svakojake konventikle, >citadela mladih u borbi proti starima<, _ ali za
vise pomno crtanih ali neuspjelih karikatur€r, - sve od obiesti i doista slobod,nu knjiZevnost nije udinilo ni5ta,
2. G. Krnic veli, da je borba >starih i mladih< opsjena
nervoznosti, Jovana llranilo_
vi6a i lvanova; ia bih ipak rekao, da je neBto
uiie: borba mladih zapotela
je s uno3enjem >modernih<
Mihael Gorski: rJanko i Blankra, novela u stihovima i poetidna icind'iju- -- jer s tim su pouzdanjem
elemenata u na5u knjigu; ti originalni veleumi
u sebe izi5li, - napro,sto su kopirali jednu struju,
3a<. (ZBb. 190?.).Zelim, da se osvrnern samo na predgovor, Sto ga Ivan Kmic
koja s na5im Zivotom I kulturnim potrebqma na5ega naroda ne stoji ni u
u obliku tisfa pi5e svoiemu dobromu prijatelju Mihaelu Gorskome (- Ivan kakovoj svezi. Ari njima i nije bi1,o
Krnic). dakle sam sebi. u listu se radi o op6im knjdzevnim prilikarna. Pisac jali u vezi, nego
do toga. oni nijesu s tim ciljwima sta-
su izi3ri sa zahtjevom knjizevncsti, koja 6e mo6i zadwoljiti
predgov.ora nastoji biti objektivan, pa stoga njegove misli u glavnom i stoje.
i najvi5im zahtjevima
Kao brvu takovu vrlo osnovanu rnisao spomenut 6u, da na5i knj'iZev- nublike; pa i to ne bi moZda bilo najgore, da nijesu
drZali, da sd >Matica Hrvatska<
nici sla, o mare za distoeu iezika i stila; kod nas se moZe netko zvati knji- prornetnuti u nakladno
m,ora tim zahtjevima nodrediti; da se mota

zevnikom ne samo, ako ne zna knjizevnoga jezika, nego ako i gramaticno

dru5tvo i Stampati njihovu visorku knjiZevnost. ,Mla_
di< nijesu ni princip
demokratski ni nacionalni na knjiZevnost primijenili,
krivo piSe; o pravopdsu i ne govorirnl to je za nase lorjizwnike takova ma- kako sam ja to dovoljno pokazao
lenkost. da se na nju i ne obaziru' No istina je i to' da je kod nas tesko s zer,rrost. Zgb. 1g04.<;
u svoj,oj raspravi >Moderna i narodna knji-
a mnogi je drZao, da je d,osta, ako je knjiiryvnost pi_
iisto6om jezika, jer u Hrvats,koj ima samo nekoliko niih, za koje se moZe t_"t" (.n"k""
je velika i loiim) hrvatskim
re6i. d,a hrvatski znadu" - ali oni se medjusobno ne slazu. To Borba ,mladih<
lezikom; duh hrvatski ne vidi se r;igdje
i >starih< ne bi bila nastala, da rnlacli nijesu uzeli za niSan
neprilika u cijetoj nas.oj knjizevnosti, ali t1e moze ipak ispriEati knjiZevnika'
Hrvatskuu. Najprije im
ako - ui duh jezika ne Poznadu. i-Y-"":l ie smetao >vijenac<; o,rxi ga nijesu htjeli
\ao obrteljski
rist, jer je njihova knjiZevnost rodila i takovih produkata,
od ostalih misli najznatnije su ove: Kod nas se llurogo raspravlja'lo i se u obitelji ne mogu 6:itati: za to
pisalo o sl.obodnoj kniiievnosti, a.li prave slobode nije bilo' Knjiievnik ie ]<^oji su Ea napadali i odbili pubhku, koja
j:_-t.""*" bila, sto su ih rrijesili duznosti kupovati
morao naiprije pripadati jednoj politiikoi stranci, a onda se nuZno mo'rao aevnosti, Sto je
i drzati i ono malo knji-
od srarnote d,rZala; tim je otpao jedan dio, a oni nijesu
pridruziti izvjesnoj struji, i onda je tek mogao radunati na priznanie oficC- drugoga privuk[
nijesu si uzgojiH pub]iku, pa kad dobi5e >Vijenac<< u ruke,
jelnih literata, ali i onda je vrijedio - samo u svojoj stranci i krugu' Iz-van
 183
t82
ociene u novinama, pravda sg s uprijateljimau i dramatur6iom,
sretno je pod lijernidkim nadzorom g. Ivanova - izdahnuo. od potetka pak
navaljivahu i na >Maticu<, a kad su neki drzeci iu institucij'om' koja ima da n,o6u plade, a onda se s plagiranom piesmom odputi k Bianki,
gajiipodupireknjiZevn.ostzacijelinarod,allesamozagospodusvisokinr tuZi joj se na, >slabe dZonoveu i ulako, odieloo u toi zimi, a ona
- Borba je
zahtjevirna, odbijali njihove napadaje, onda ioj navijestrise rat. mu dade nje5to od svoje priStednje, Jankon s dZonovima od Bi-
3o dakle bila doista oko >Matice<, ali principijelna, ier se radilo o bivstvu
proglasila
ankine pri5tednfe, ide opet za Roksanorm, koja pia nasamari.
ove na,rodne institucije. Zloba je dakako i tu plincipijelnu borbu
ishitrenirn
Biankini roditelji medjutim vie6,aju,ne bi li kier udali zaKarla
borborn za pozioije. A g. Krnic znade, da osim oficijelnih literata s
imenimazanapadajizbusljeuna5ojknjizivladaimnogozlo:oe'danaSi
i ne pitajuli za Janka, premda su mu dosta pomaSali i dastili
literarni obidaji ba5 nijesu odvi5e ugladjeni' - Niie dakle ta bdrba bila ga sve u nadi . . . Sve ie bilo brzo uredjeno. Karlo je ve6 na
samo opsjena Jovana i Ivanova; suvisna je bila .svakako, ier nam je nije izletu s obiteliu i prida Bianki o Janku i Roksani, a ona njemu
trebalo niti je nikla iz naSih narodnih po reba, ali kad je tu nastala' bila je
ako
o potumplanim dZonovima, Janko se razkaianr vra6a Bianki
borba o dva nazora, kojima su reprezentanti bili Jovan i Ivanov; ostali'
podijeliBe se u dvije partaje; jedna ie s osieiajem, "da tek uz s,kromnu i,env moZe5 sre6u na6r ne-
se i ns istovjetovase posve s njima,
stajali btiZe Jovanu. druga lvancvu.
pomuienu<. Bianka ga dakaho odbija, a Janko, razbistrivSi se
3. G. Krnic veli: dobra i losa kniiZevnost neka su jedine >partaje(' Do-
njekako lutanjem oko Save, veli: nSutra idem trradvokatu i za
bro. Ali koja je to? >Mo'dernao je upravo podela s obaranjem svih
prin- malu ia 6u platu pisar biti. - To ie mrudro i pametno, tu de
je dobro,
cipa i postavila na prijestolje subjektivrizam, te se no zna vise, sto mi se srce sretno primiriti, Bit eu Streber od svih ve6i, ier to
je nastala
Sto zlo, ako se ne sudi po to'm, je li tko >stari< iU >mladi<' Tako pravi put ie sre6i . , . Oi ti noii, ravni sive, vama klidem: Neka
kritrka s frazama, a bez objektivnih principa, i na tom nedostatku
literarna Zive Streberiia!u
idanasjo5laborira,a]itonijenipoStozatonjezinedobrastrana.>Mode'rna<
jo porusivii sve principe prosudjivanja podala pritike, da na tlu knjizevno- To je zbilia movela,- i po tom, Sto ie stihovima<(, u nas
"u
sti kojesta niknre. I danas zato dolaze mnogti, koji se drZe knjiZevnicima, u valjda do sada iedina, Uzprkos uZasmirnsrokovima. (izgubih -
urednistva, ve6 s uvjerenjem, da im se mona Stampati, Sto su napisali'
pravo liubim, uZasan - pleonazam. budem - lude, odgovo,rih -
drze6i, jer nema mjerila vrijednosti; ima ih, kako urednici znadu, i takovih, gorih, razbiesnih - tiesni, miso - blizo, piesnide - pridet,
- koji jednom rukom nudiaju pjesmu, a drugorm traZe honorar' i to s ;pra-
uri - Lurim, tra1i - dra.iil, na5a - sna5at, pisce - kaprise,
vom.'jer ako je sloboda stvaranja garansija za vallanost, onda neka se od-
premidra - primjera, biei,i - tje5i itd. ritd,) novela se dita
mahdjeloinagradi.ovakojeupfavornodemrastvorilakodn,asmeteZli-
terarno-kritidki: a danas bi i sami oni, koii su ga stvoriu, iz njega ra'do dosta ugodno, no dublie i trainiie ne djeluie, Staru, no viekom
iza6i, a nekako ne mogu. Bez stalnih, jasnlh i odredienih piincipa nema Ii- novu fabulu: kako se k prezrenoi djevoici, koia se mediutim
6e u literaturi - nalpadati.iz udala, vra6a niegda5nji njezin ideal, oviekoviedio
ie puSkin u
terarne kritike; a dok toga nerna, odluEivat
da u nas zavladaju civilni obidaji', >DruStvc
busije ili zlobe, i nije rnogu6e, svoiem >romanu u stihoviman.
hrv. knjiZevnika< d,oista bi imalo i posla i vaZnu zada6u'
Ovdje ie ista fabula - dakako, u m€rlom - opievana u
c. Krnic je svojim listom oEito doprinio tome, da se muhlo naie knji-
posve savremenom ruhu, no i s toliko savremeno{a
Ievno obzorje razbistri. on se je tim u nasim prilikama lako izvrgao nepo- cinizma,
qodama - a moZda i lidnim invektivama', koje su d_u zna5 pravo, da li se pjesnik i u one dvie
na,padajima iz bus:ije, 1" vrlo iiepe lirske
u nas vrtro orniljelo oruije, ali rnoguce je i to, da 6e >oficijelna< knjizevnqst strofice _- opet po nadinu PuSkinovu -
ne ruga:
- mOkom nastoiati prijeti preko njegova predgovora' Meni je milo, da je
jednoga zastupnika >mladih<, jer pokazuje'
ovaj predgovor izisao upravo od Ti njelno bide, ti, mala Bianka,
da ljudli poEinju gledati nenatrunjenim odima? E pur si muove!
Od svoga mladog io6 Zivi5 sanka,
I)r. A. Bazala.
Ti diete malo, ti ruio liepa,
Par odi ima5, k6 zviezde sjainih,
Novela pnEaz Janko ie kniii,evnik'dramatik, "Iza premi-
Al ipak ti si jo5 uviek sliepa
iereo dodeka !!a sva sretna iblailena i nieSova dievoidica Bian-
f ne zna5, da se das blii,a iajni,
ka, no on ioi se brzo otme hrle6i na ve6eru mediu Slumce, Sdie
potro5i ltr:duiu6i za glumicom'Rotrrsanom,koja mu se ruga' sav Kad sni 6e tvoii pasti na dno groba -
- Oh, Sta je htino to mlado doba!
honorar. Roksana ima svoga Karla, Dru€i dan dita nepovoline
r 184
i to tim vitse, Sto ie na5 pjesnik kao zaboravio na ovo, pa ie
d,alii tedaj dogadiaia tako udesio, da nema poslie ni govora o
padanju snovd u girob, ier je Karlo >Salom i sladkom lashom
doskora malom zavrtio ioj glavom, . . , da sirota Bianka u tra-
ljavoj slici uodi si Janka",
Steta, Sto ie stvarca i obsegom i sadrZajem tako malena,
a jo5 ve6a Steta, 5to piesnik knjiZevnidke na5e prilike uzima
tako ozbiljno, da svoie zlovolje ne moZe sakriti, To je udes
pjesnika, koji ho6e da bude i kritik. Pravi se piesnici i ne osvr6u
na kritike, a kamo li bi ih pisali! Vriedno ie u ostalom zabi-
ljeliti, da su mladii na5i pisci 6lotovo bez iz.uzetka stvaraoci i
ujedno kritidari, To je nje5to, Sto ne ide pravo zajedno, pa i u
tom valida IeLi uzrok razmierno wlo slaboj produkciii i knii-
ievnidkoi - svadii. Gdie svi kntizuiu. . .
Noveli je dodana >Poetidna i6indiiu5au, Ne znamo, Sto (u
Kostajnici?) znaEi ui6indiiu5a", - ako nije juZina (i6indiiu5a
pada u doba iuZine), No svejedno, Ima tu njekoliko Balada, Po-
etidni kalendar, Lirika i Prievodi, Ne dieluju. No da ie autor
(molim, neka ovo ne primi kao kakvu svjedodbu) ne samo ob-
seZno i samostalno obrazovan knjiZevnik, neSo i pjesnik, svje-
dodi izbor ono niekoliko prievodi, osobito onaj triepi i liepo
prevedeni od R,6gniera,pa ie upravo dudo, Sto njegovim pies-
mama njedeSa nedostaje, eini mi se, da io5 niie 6iotov i da ie
odviSe zaokuplien i nervozan, , ,
,<
Alberto Weber i Hermina Btki6z Matiia Gubec ili SeliaEka
buna, Vesela igra u jednom dinu, Sisak 1907, Str. 68. - Knji-
i,evnik Oto Smrdek i niegov prijatelj Dr, Matiia evek pi5u za-
jedno ,traSediju u pet dinova s predigrom: Matija Gubec, krali
seljadki ili Seljadka buna,u Oto u tom poslu ne mari za mladu
svoiu suprugu, koia mu se toSa radi gorko laZi pa iednom dodie
i do svadje, kad je naime mlada supruga njekako prevalila po-
sudicu sa zlatnim ribicama (tim se podinje vesela igra), polijala
mulev rukopis, dala ga u kuhinju, da se posuii, a rukopis ob,
{orio. U to dolazi teta Ulrika, koia vide6i mladu supru6lu za-
plakanu smisli, kako de Ota izlieeiti: pridini se u tren bolest-
nom, po5alie Ota po staru Klaru, supruSu mu na Setnju, pa
Otu, kad se za das vratio, kai,e, da mu je supruElaodputovala
- na rendezvous s prijateljem mu evekom, Oto
biesni, tett
185
ga toboZe miri, no on izjuri napolje u potjeru za suprugom, sa-
stane se s niom pred ku6om i oboje se vrate ku6i, Teta i" po-
parena, a u to eto i pisma od prijatelja Matiie (ne Gubca), koji
iavlja, da se Zeni, pa da zaiednidkl rad mora odgoditi na neiz-
viestno vrieme, uHvala Bogu, sada si mojlo klide mlada su-
pru€a, a Oto 6e Matiji za vienEani dar dati veselu igru:
"Matiia
Gubec ili seljadka bunau, Juha je na stolu, Zastor.
Juha, Sto je za zastorom veselo druZtvo vesele ove igre
blaguie, nije osoliena (to smo zaboravili spomenuti pridaiu6i
Iabulu) - pravom kuhiniskom solju, neSo raztudenim -
"brif-
be5vereromu s kniiZevnidkoga stola, Vesela se igra naime od-
ifrava podalje od grada, mladoi gospodarici ponestane soli, a
domi5liata sobarica, koia, kako se vidi, ne niu5i samo, nego -
po vlastitom priznanju - i obllzuie stvari svojih gospodara -
domi5ljata sgbarica upozori gospodiu na solnu tu stvarcu i uZi-
tak veseloSa druZtva zbilia bi zaEinien neobidnim ovim zadi-
s knjiZevnidkoga stola, Kako je to druZtvu iilo u slast,
ne vidi se iza zastora, no oni se pred zastorom ne moSu oteti
osje6aiu, kao da iuha nije nekako u redu osoliena, te da se ie
vesela ifra nekaho neslano svr5ila. I nama se dini, da nije bilo
nuZdno posezati za ovako neobidnim solilom,
,Onaj reklamni naslov nam se ipak ne svidja., . radi swhe
one borbe, koju je Matiia Gubec vodio,.. (rrBanovacu, 20, trav-
nia 1907,) Podpisujemo. ,Zrtva na Golgoti, komedija u jednom
iinu< - Sto mislite? Upravo je takav naslov ove vesele igre,
i si licet parva componere ma6!nis. Dakako, Sosp, je autor
\uzvi5en nad kojekakve osje6aie, on je samo knjiZevnik, Mi poi-
mimo ovu moZda i tendencioznu, ali svakako monstruoznu
>uzvi5enost<<,oo ipak bi bilo posve u redu, da je kazali5tna
uprava ire izna5a pred na5e cinidkim napastima i onako dosta
izvrgnuto ob6instvo.
O Uievi6evim je Rade Jezerac u
"Dokonicama.. napisao
Imotskomu knjilicu od 16 strana male osmine (pretiskano iz
"NaS, Jedinstva<), u kojoj medju ostalim kaZe, da je lJjevil
t samouk, jer on nije redovito svr5io nikakve Skole..,, , , ,rve6
ie naudio pravi narodni jezik u najboljem kraju na5e domovine,
pa bi htio, da se u pismu drZi Vukova nadela; pi5i kako go-
vori5! Na Zalost ovoga se nadela ne drZi ni on uviek, kao Sto
se ne drle ni, njegovi sudiie, a ni toliki slavlieni pisciu, ,U
186
''
nje{a je duh pisania disto narodni, a stil mu nije iznatodien '
IpJ r njegovu pisaniu opaZa5neku- prisilienost ' ' ' Trpa [raza
io t ut", bilo joi mjesta ili ne ' , , Ma i nailiepSe bile te fraze'
dodiiu ti, , . Nu ako je U, htio da dokaZe, kako mi obiluiemo
liepim narodnim frazama. , , rrlogao je o niima nap,isati studiiu
ili ih poslati Jugosl. Akademiii, ali nikad nije smio s njima pre-
natrpati svoje ,Dokoniceo, ,Nie$ov tumad riedi ' ' ' nije samo
neSo je i smion, jer se ne dade ni pomisliti, da imade
"uvitan,
ditalaca, kojima velika ve6ina protumadenih riedi niie poznata",
Odgovoru Ujevi6evu: da je tumad dodao slu5aiu6inekoje prija-
telje, napose pok, Kumidi6a, prigovara kritidar, da uKumidid
i drugi niesu mogli da misle na riedi, koie su obidne i nalaze
se u Vukovu i Pardidevu riedniku",
Na ovo posliednje moZe se odSovoriti S. kritidaru prvo to,
da su uobidneoriedi samo njekima ,obidne* i da i u Vukovu i
Par6i6evu rjedniku ima mnoSo neobidnih riedi, koie treba tu-
maditi, ako ho6emo, da se dielo razumiie, ier ie slaba naslada
ditanje knlige uz Vukov ili Pardi6ev riednik, U ostalom tu Uie-
vi6 nije ni5ta kr,iv, jer ie on tumadio one riedi, na koie ie upo-
zorent da su u obidnom kniiZevnom ieziku nepoznale'
eudan je prigovor Uievi6u, da imade ri'edi, za koje on i ne
zna, da niesu na5e ili da su skovane po ttldiem lzoru (kao n, pr,
avliia, duvar, belaj itd.), bez obzira na to, Sto bi i g, kritidar
dobro udinio, da Jugosl, Akademiji po5alie tumad svih ovih
riedi, Eije su i po diiem su uzorlr skovanen no svakako bi tai
tumad imao biti bolji od ovo{a: "I morati ie ried skovana
prema niem, miissen, a u nas se kai,e trebati, valiatiu (a valjati
niie skovana po tudjem uzoru?), a poSotovo bolji od ove ne-
ukosti: une moljenje nego molenjeu! - Odamivena baEva do-
ista nije niSta, ali je na nesre6u tiskarska pogreska (mi, odad-
nivena),
O knjiZevnoj vriednosti uDokonicau sudi S. J, vrlo nepo-
voljno. Vriedno je spomenuti, Sto piSe, da je nadcestar
"pok,
Marko Lueti6 iz Zupe Stampao Sod. 1883, u koledaru "Matice
Dalm." narodnu pridu ,Oporuka 6larova i kadij,in sudu, a isto
tako su uDoruSau i ,Vilotine iasle" napisane po narodnim
pridama.
187
DRUZTVOHRVATSKIH KNJIZEVMKA
O druZtvenom radu u Eod. 19)6. vadimo* iz ,,Izvie5taiau
tajnika i blagajnika (o,Savremenik*br. 7,, za srpanj):
Minule giodine bilo je D. H. K, zastupano i na konglresu
jugoslavenskih knjiZevnika i novinara i kod otvorenja II. jugosl,
umj, izloZbe u Sofiji, Drugi dan kongresa (27, kolovoza) preda-
vao je pravi dlan D, H, K. Fran Hrdi6 nO uzajamnosti dramske
proizvodnje jugoslavenskih autora.. Na tom kongresu stvoren
ie uSavezjugosl, knjiZevnika i novinarau, u hoji ie D, H. K. kao
posebna grupa izabrala podpredsjednikom Ljubu Babi6a, bla-
gajnikom prof. Ot. Bo5njaka, a odbornicima G. Surmina, dra.
M. DeZmanai Mih. Nikolida. D. H, K. nastojat 6e foS ove god,
da udovolji svrsi ,,Savezau,narodito da Sto prije u krilu druZ-
tva ustroji Jugoslavensku biblioteku i ditaonicu.
U odboru D, H. K. zbile su se minule Sod. ove promiene:
zahvalio se definitivno na dasti predsiednika Stj. pl, Mileti6,
a iz odbora izstupaju drugi podpredsi, Tom. Ivkanec i odb, dr.
Ivan Lorkovi6. Frvi je bio na delu druZtvu od 19, oZujka 1905.,
a odbornikom od 20. svibnja 1900, i podpredsj. od 17. veliade
1902.
Od druZtvenih odsjeka sastajali su se i vie6ali naide56ebe-
letristidki i glazbenidki. U Slazb. odsieku okupilo se oko 12
na5ih zaSr, starijih i mladjih glazbenika, koii su pod predsie-
danjem Nik. pl. Fallera rczpravljali o glazb, kritici, o glazbi
u srednjim Skolama, o preustrojstvu Slazb, zavoda u konserva_
torij, o osnutku
"Hrv, filharmoniie.., o autorskim svoiim pra-
vima i t, d, Na zadnjem sastanhu proditana su i dva odpisa kr,
zem, vlade; prvim se traZi od DruZtva, da dade pretresti pita-
nje glede. tamburania, koie
ie medju mladeZi preotelo *"L ,r"
Stetu drugih glazb, vie5tina; druSi se odpis iiee preuredienja
{lazbene Skole hrv. zem, glazb, zivod,a, za koja je vlada poslala
gotov nacrt. - Vlada se na D.
ie H. K, obratila jo5 i radi zbirke
nar. pjesama i prida za jeziEnu obuku, za kojije posao
Druitvo
preporudilo g. J, Leskovara,
DruZtvena bilanca pokazuie u god. 1906, ove stavke:
t Mi smo
ve6 u br. E.-S. >Glasa< pri,o 6iti po novinskim viestima, Sto
le izvie5teno na gl. skup5tini d,ne 22.
odujka, pa nam se u >Savr.( prigovo,
rilo' Sto nisrno Eekali na tajnikovo izvjes.e,
koje je evo sada p"iouiar.o,
.
188
189
Zakladni,ci K 18,000,-, Podporna zaklada K 3t214'-, Ma- vati religiozneknii$e, itd,; napokon g) bilo je primljeno pravilo,
rulideva zakl, K Lg4I.l'6, Lisrinskova zakl' K ffi.6, Utemelji-
da odbo,r svake godine izda koju knjigu religioznu,
telii K 58.U5,12, Upisnina K 1,340,-, ui<upno K 80,859,%. - X'u je u istom ,rK. L.., odgovorio Ferdo RoZi6, biljetnik
Ove stavke pokrivaju: ukamadena Sotovina K 2I'952'43, vriedn, D, S, J,, u pet broieva {br. lI. do 15, - tgY) na 45 stupaca
papiri K 293W,-, inventar K 11.072'49, kniilnica K 4.834'94' ,Iznebu5icen, a da se prije s nijedne strane niie odboru priEo-
lraibina rr,savremenika.. K 3'260'A6, zaliha u,Savremenikao varalo, , . ustade na nj gosp. X. A ustade ne idu6i trim evan-
1906, K 672,-, zaliha knjige ,,Za malerrnsku riedu K 4'M9.73, gieoskim stupnjeviman. Ovako podinje R, svoju
obranu, no mi
deficit K 4,856.68,t, j. prema ,passivimau od K 70'859,95 stoji ga dakatrro ne moZemo pratiti. Spomenut 6emo
gotovina i vriednostni papiri od K 51.252'43. samo Slavno,
,Ne stoji, da sam ja ma u dem uplivao na smjer druZtvenih
Proradun za {od, 1907, ustanovljen ie ovako: Podpore K kniiSal, Na dugo i Siroho brani se g, R., Sto je pohvalio
6S.-, proslave K 150,-, upravni tro5ak K 4'fi9,%, odplata sva
djela J. E, Tomi6a, pa veli prema koncu: ,Mislio sam ne
deficita K, 772,19,ukupno K 5.9t1'47, Izvanredna potreba za dir-
nuti u njegove nieke pogrje5ke,. , . mislio sam narodu podati
oSavremenik" niie ovdje uvr5tena. primjer nenatru5en kojom slabo6om,, . , e da sila primfe""
usavremenik", Sto €a D. H, K. izdaie, ima (dne 19. lipnia)' bu-
de iada . . . rluzija je dakle kadkada dopustena*. tirani i
svoje
kako ditamo u istom broju ,,Savremenikau, 758 (sedamsto pet- kritike Kranjdevi6evih i Tresi6evih piesama i Mileti6eva
deset osam) predplatnika, uNa Zalost, , . ni dana3nji broi pred- uTo-
mislavau, pa svoje riedi u objavi druZtvenih izdanjat
platnika niie dovoljan, da smotra moLe izlazili bez defisita". d,a 6e
iedna zSoda u Klari6evoj pripov'resti ,zblii,avati bra6u dviju
vjerarr, Brane6i se, Sto u istoj objavi spomenuo
ie i koledar Ci-
Druitvo Sv, Jeronima, rilo-metodskihzidarc, zakoii
ie obeiao Jru, ogrizovi6u (autoru
,Prokletstvao!) suradnju, spominje, kako
mu i; splitski',,O"rr..
Nakon skupitine DruZtva sv, Jeronima javio se isti X opet prigovorio, Sto je svoje pjesme priob6io
u Hnv, liolu uM, H,u,
u oKat. Listuu u tri broja (br, 8, do 10. - 1907.),da se obrani pa pi5e; u$islim, da treba raditi ne samo u ,Maticiu,
od raznih prigovora, Sto je djelovanie druZtva nepovolino kriti- nego i
eventualno i u gdjekojem listu, premda u njem
ne bih mo6lao
zoluao,Tu prigovara bilieZniku D. S, J, g, RoZi6u, Sto ie u ,Da- ovu ili onu podpisati, , , Tko naime neSto
malo samo prati na5e
nici" pohvalio sva djela pok. J. E, Tomi6a, medju koiima ie i Iiterarne prililce, opazit 6e, kako se desto jednostavni
rMelitau i a urednidtvo "K, L." dodaje pod crtom: medio.
"Udovicau, kriteti uzdihu u
iavnosti do ,priznatih knjiievrik"* ,"mo zato,
rNajbolji dokaz, kako su se u D, S, J. podele unositi ideie, ka- Sto se uviek kre6u u naSoj knjiZevniikoj
republici te mogu i
tolidkom druZtvu posve heterogiene, dade mi sam izvje5tai na ono-malo, 5to produciraju, ovdje ili
ondie turiti u sviet neried.ko
skup5tini. Ho6e se dati puku naSemu i piesme ,modernihu, uz dodanu reklamu svojih kritidkih prijatelja,..
Simptomatidno ie i ovo! Ljetos bi DruZtvo htielo izdali pripo- Aia velim: Ne
ostajmo u kutu! sustavliajte'poletnoSa duhu u i;"gorru
viesti od Viktora Cara Emina, koji je takodier sa mladiima \e
.. k,Bogu!,.. Diiite ruii" i iotidite!... ponistavati
podpisao rezolucijt protiv 6lovora >Mati6ina< predsjednikau, I:11
raxo . . , Skoro ie
sav na5 mladji sviet, . . stoji porazbacan kao
Dalje X, obilnim citatima izvodi iz lovord predia5niih pred- odsjedenegrane, ,, Do pred
neko vrieme stajahu kao obeliski
sjednika i biljelnika D, S, J,, Sto znade riedi u pravilima toga iavnom Zivotu mnogi sve6enici; ali oni pomrie5e. Ta-
drtLtva: da mu je svrha izdavati pudke spise uu dobrom du' l.-l5"*
DuIa rasa, Stane li se pah gdje
zeleniti mala o^)^, ,, . eto sie-
hu",Iz obilia tih citata izvodi X, sedam zahtjeva i to: a) D, S, J' vera i leda! . , . Neka
mi ne z;amjere cienjeni ditatelji radi ovih
imalo je sav rad svoi osnivati na posve kr56anskom katolidkom refleksija . ,, ,, Za tim g,
R. govori
-po o ,rro1"* i""i"St"l"l" gf,
temeljui b) druZtvo si je od podetka smatralo za daLnost izda' i pobiia X-a taku toeku
:k"n:.1i"1 tumade6i prvi paragraf
pravili D, S, J, >sensu stricto<
i nsensu latou i t, d, i t, d.,, a
* Vidi stranu 169.-171. ove knjige. - Ur. Sab'ranih djela. sve zato, da .dokai,e, kako se u
tom izviestaju ,rnalaze upravo
190
sva ona nadela, za koia vide g' H., da ih nemau, Gospoda se
dakle slaZu, pa ie i g. X. uvjeren, uda svega toga nije bilo
treban . , ,
lza obrane g. RoZi6a iavio se X. pod svojim imenom: u br.
16, do 18, L.u pi5e M. Markov odgovor g. R-u malone na
"K.
dvadeset stupaca,
No stvar joS nije bila ni time $otova: iavio se u tri broja
oK, L,* (1S, 19. 20,) na detrnaest stupaca M, St. dlankom:
o , , . Ad dirigendos pedes nostros in viam pacis* ili ,Lelia, iz'
miriti pru6e se oko svetojeronimsko$adruZtva", u kojem je
ditav stupac na podetku refleksija o pjesmi ,Benedictus Domi-
nus, . , u, koja se zavr5uje Sorniim riedima: uAd dirigendos, . ,o'
'Pisac ovoga, koji ve6 tako dugo nosi duZnostsvaki dan barem
jedanput ponoviti Eenedictus, da bi svih tih ponavljania iza5ao
broj preko detrnaest tisu6a . . .,, lz sadrZaia to$a dlanka ne
moiemo mnoSo izvaditi, Sto bi se ticalo stvarii spominiemo, da
{bla$o i ponizno) prigovara piscu ,Zivota svetacan, Fr, Iveko-
vi6u, Sto je njefdje rekao, da su Zivotopis,i svetaca za prosti
puk ono, Sto su Plutarhove biografije za inteligenciju, "Prosti
puk ne mari i ne treba da mari za livole svetaca, . , To su
konsekvenciie,u Za Tomu Kempenca (Sto ga ie izdalo D, S. J,)
kale, da kniiga za narodt ako se ne providi shodnim bi-
"nije
lieikama". Niie za mnoZinu knjiga' ve| za dobru kvalitetu, a
za potvrdu spominje seliaka, koji (priie kakih 27 godina) "bi-
ia5e proditao ., . sve do onda izaile kniige D. S. /, No vidio
sam u njeSa tako lakournno ponaSanie,, , i nesavjestnostu sti-
canjt iiveZa, da su mi se pridinili oni seljaci, . , . koii nisu'znali
ni Eitati ni pisati, ,, . kao stari Aristides napram Kre6anima,
kole sv. Pavao , , , onako o5tro kori", Osvr6e se i na uobeliske"
g. RoZi6a vele6i, da unit tude ne bija5e sve bez mana, Moje je
osvjedodenje,da su uobelisci". . , gledali visoko i Siroko. , .,
no dolje, gdje se stavljaju temelji, da nisu dosta oStro gledali, . .
ZasieEemi se ried jednoga od tih ,obeliska": >prije smo nadi-
nili krov, nego stavili temelje i stiene, , , Ovih palc dana rede
mi jedan Hrvat iz Istre i nijedna nam institucija narodna nije
stavljena na solidne prave temelje, S ovim bi se skoro i moia
malenkost sloZila", Na koncu g, M. St. sje6a odbor D, S. J,,
kako se Sveti Otac Pio X, zauzima za slidna kniilevna dru1tva
u ltaliii,
Napokon, io5 uviek o istoj stvari, ditamo u "Kat. Listu"
191
br. 19. i 20, ,Odgovor g, Markovuo od F. RoZi6a; ,,Stokra6e -
na njekih 14 stupaca, Medju ostalim Sovori tu opet o J. E. To-
mi6u, Kranjdevi6u i Mileti6u, Tu je vriedno zabilienifi ovu:
,,Oblik i. , . estetske vrsno6e indiferentne su za sadrZai, One
moSu posluiili ideji valjanoj i nevaljanoj. Eno Partheonona, Sto
ie nekada sluZio poganskoj ideji, a kasnije kr56anskoj!, , , Samo
onaj, koji hini, ili koji nema ljepotno$a osje6aja,moZe poricati,
da se kraj nevaljane ideje ne mole osjedati :uiitak s liepe for-
men,Na ko,ncuovo: G, F. RoZi6 bio je u predia5njojsvojoj obra-
ni spomenuo, da je slovenska ,DruZba sv, Mohorao, koju X,
(Markov) postavlia >DruZtvu sv, Jeronima.. za ltzort izdala
piesme SchoppenhauerovcaStritara, na Sto je g, Markov od-
govorio, da ie to DruZba sv, Mohora udinila onda, kad Stritar
hije vi5e bio Schoppenhauerovac,G, RoZi6 se je postarao, te
je od uveleuglednoSaslovenskoga rodoljuba.. dra, K. , , mogao
obielodaniti ovo pismo: "Odbor DruZbe sv. Mohora uzimlje i
Stampa od najvedih liberala prinose, samo da odgovaraju druZ-
tvenoi smotriu.* Stritar nije r:ri najmanie pro'rnienio svojih prin'
cipa, kamo li Stogod opozvao; dr. Tavdar napisao je
"Slov.
Pravniku, Jurdi6 novele, u noviie vrieme Gangl primio naSradu
za svoje djelo, koje 6e biti za kratko Stampano,liberalni Lah,
Cankar pi5u za sv. Mohorau,
"DruZbu
Da se sve ovo, Sto su glospoda napisala, skupi, iza5la bi
liepa knjiZica. O stvari je ipak redeno vrlo malo, Sotovo niSta,
a to s togla, Sto su gospoda sve razlaglala ponaivi5e s formalne
strane: 5to je koji i kako je Sto rekao, kako se to ima, moZe,
smije ili ne smije shva6ati, tumaEiti itd, Ovo je harakteristidno.
Uza sve to priliino je jasno, kakvu zadalu giospodasloZno
namjenjufu >DruZtvu Sv, Jeronimar., naime stroglo konfesio-
nalnu. lbez obzira na,bra6u triju vjera< o kojoi je bilo govora
i u ovom sporu, nastaje po tom pitanje: Niie li sz tD, S. J. po-
trebno joS jedno hrvatsko pudko prosvjetno druZtvo? Kako je
g. X, (Markov) iz rieli pravild: ,u dobrom duhu" izveo, da
D. S. J, ima izdavati svake godine jednu katolidko-religioznu
knjigu, istim pravom moZe tko drugi zahlievali, d.a druZtvo
izd'ajesamo katolidko-religijozne knjige, kad ,dobar duh. znadi
katolidki rcligijozni duh, Mi pak mislimo, da su osnivadi D, S, J.
+ Ovo ie zacielo krivo shva6ena ried slovenskoga originala >smoter<(
(smjer, cilj), po Eem izjava dra. I( . . . kaZe joS viSe. - Ur.
t- 192

takodjer znali za katolidki i religijozni duh, pa su ipak u pra-

SLOVENSKA IT{ATICA
193

vila stavili udobah duhn. To zacielo nije bilo bez razlofa i bez Novim predsiednikom oS, lll,,, izabran je prof. dr. Fran Ile-
tendencije. 5i6, odlidni slovenski i hrvatski knjiZevnik i dlan radnik uM,
H,u, Vesele6i se ovomu izboru ne moZemo,a da s jo5 ve6im ve-
KnjiZevni natiebaji. seljem ne iztaknemo, da je ovim izborom odlidnomu i neumor-
nomu rodoljubu dano priznanie i odobrenje posebice za bla{o-
L
slovno njegovo nastojanje oko zajednidkogarada HrvatA i Slo-
Iz zaklade Julija Bubanovi6a razpisuje se ovim za god. 190617.natjedaj venaca, osobito na5ih >Maticau, Mi mu naisrdadnijedestitamo!
za nagradu od I( 1.400 (tisuiu detiri stotine).
Nagrada 6e se dati najboljemu izvornomu ili prevedenomu djelu o ru-
u ob6e o slavenskim zemljama i narodima.
ee5ki kniiZevni poviestniiar dr, Josip Kardsek pi5e u br,
skoj zemlji i nanodu ili
Djelo ima obsezati najmanje 15 araka Poutne knjiZnice >Matice Hrvat- 259 fod,1907, (10.stud,) nMoravske Orliceu o knjigama nM, H,n
ske<; ako obseZe manje, dobiva dio nagrade.
razmjerni za !od. 19O7.:
Djelo ostaje vlaskridtvo autorovim, no >Matica Hrvatska< vlastna ga ie ,uMatica Hrvatskau izdala ie pro5le Sodine dvanaest knji-
i duina prv,i put izdati medju svojim izdanjima, a da ne plati autoru po-
ga, koje svjedode o ozbiljnom nastojanju stare ove knjiZevne
sebnoga ho,norara, ako djel,o ne preseZe 15 araka; preseZe li 15 araka, hono-
institucije, U posljednjim desetgodiStimaiza5ao je medju knji-
rirat 6e se svald arak od 15. obidnim honorarom (80 K po arku).
Prievodi dobivaju polovicu nagrade i polovicu honorara.
gama ove Matice bitni dio hrvatske beleftijei prvi hrvatski
Natjecanje traje do konca studenoga 190?., do kojega se r'oka imadu pisci tiskali su svoje stvari u Matici. U posljednje vrieme , , .
rukopisi (s imenom ili bez imena autorova) predatii ili poslati upravi )Ma- znatno je pro5ireno izdavadko djelovanje Matidino,
tice Hrvatske<. Osobito kao simpatidki pojav pozdravljamo, Sto ,M, H.n
izdajesvake godine jednu slovensku knji{u, dok Slovenci tiskaju
II.
iednu hrvatsku knjigu, Otac je ove novo-ilirske misli odito
Iz zaklade Antuna Koegla razlrisuje se ovim za god. 1906. natjeiai za A5kerc i dr, Ile5i6, koii je Hrvatima priredio antoloSiju sloven-
nagradu od 400 (detiri stotine) K. skoga pjesnidtva, o dem smo ve6 ovdje izviestili. Takodjer smo
Nagrada 6e se dati najboljoj izvor:noj ili prevedenoj ljekarnilkoj' Iied- u kratko upozorili na djelo dra. Andri6a, koji je ob5irno razpra-
u,ob6e prinodoslovnoj radnji, koia obseZe najmanje ietiri arka
nidkoj ili vio hrvatstrruknjiZevnost za doba Bachova absolutizmapod na-
Poudne knjiZice >Matice Hrvatske<; obseZe Li manje, dobiva razmjerni dio
slovom: rHistorija Sestogadecenija hrvatske knjiZevnostiu.
nagrade.
no >Matica Hrvatska< vlastna iu
Beletrija je zastupananjekolikim knjigama,Na prvome mje-
Radnja ostaje vlasni5tvorm autorovim,
je i duZna izdati prvi [rut medju svojim izdanjima, a da ne plati autoru po- stu spominjemo pripoviest Vjenceslava Novaka ,,Tito Dordi6n.
sebnoga honorara, ako djelo ne preseZe Cetiri arka; preseZe U €etiri arka' Junak je njezin porietlom iz ribarske porodice; more ga vazda
hqnoq!'irat 6e se svaki dalji arak ohiEnim honoranom (80 K po alku). darobno privladi. Skola se i postaje Sospodin, ali mu ie polazi
Prievodi dobivaju polovicu nagrade i polovicu honorara. za rukom, da se uvude u druZtvo, Nigdje se u ime domovine ne
Natjecanie traje do kcvnca studenoga '1907., do kojega se roka imadu popije toliko vina, koliko u Hrvatskoj. A na koncu konca - lu-
rukoprsi (s imenom ili bez imena autorova) predati il,i poslati upravi )Matlce dilo, Tito je nadjen utoplien,
Hrvatske<. Kako ve6 ime Vaclava Novaka pokazuje, bio je porietlom
od deSkogaotca, Novak ie bio ipak odgoiem Hrvat; bio
Iz sjednice odbora >Matice Hrvatske< drZane dne 2?. lipnia 1907. 1" ,o-
i, Senja, siela UskokA; s jedne strane more, s druSestra5ni
99T
Velebit. Novak je bio zapravo glazbenik; bio je vee pet
Otlbor aMatice llrvatske<: Sodina
uditeliem, kad se odpravio u Prag, gdje se je udio u Skuher-
Dr. Arnold v. r. Dr, Ante Railic v. r. skolia, Iz ,,7la1sogaPraga* poslao je
!od. 1884, (rodio se 1859)
predsjednik. tajnik.
IJ
194
gradi.u za
prvi kniii.evni prinos u Hrvatsku, U Pragu ie na5ao i
svoje najljep5e djelo 'Dva svietan, koju je crpao iz i'ivota
glazbenikA.
Novak le bio plodan, marljiv pisac, revan suradnik "'Matice
Hrvatskeo, a radio ie lako, Ve6 u Pra{u javila se klica njeSove
bolesti, kojoi je pred dvie Sodinepodle$ao, "Tito Dordit'" izdan
je dakle poslie njeSove smrti; rukopis nije imao naslova'
Niz .itrrih 1"u prevodienje zsodnih) pripoviesti sadrZavaju
,Dokoniceo Don Iliie Uievi6a, za koie ie :uLzimao motive iz dal'
matinskoga,posebice seliadko$a Zivola iz Zafofa.'Ve6inom su
prevagu, dok nas 'Lied-
to vesele slidice,sre6a i sunasceima tu
nikovi zapisciu dra, Maru5i6a uvode u one kru$ove, Sdiezaset'e
ruka plemenita liednika, koii ima fini smisao za bol sveljudsku,
duSevnu,posebicu hrvatsku,
Znanosli.,posebice povjesti, podano je ovaj put znatno mje-
sto, ,Poviest hrvatska.,, t. i, poviest od Smidiklasa i Klai6a ne
moZe se ve6 dobiti, Matica ie zadaljla sve svoje inoslavenske
6lanove, Sto je izdala povies.t hrvatsku od naistariiega doba do
tako-
{od..1526.od sveud,prof, dra, Ferd, SiSiea,koii se tu bavi
djer kulturnim i knjiZevnim prilikama, a ,Najnovije doba hrvat-
ske povjestiu od dra, Rudolfa Horvata, koii tu crta hrvatsku
povjest od dobe {ermanizaciie za cesara Josipa IL, cielo XiX'
stolje6e sve do nainoviiega doba bana Srofa Peiadevi6a, sina
ubana kavalirau; Peiadevi6je ostao Hrvatima u svietloi uspo-
meni, ier ih je oslobodio od ,khuenov5tineo' Dodir s eesima
spomenut je tu vi5e puta, Obadvie kniige mora slavenski knji-
Zevni povjestnidar proudavati,
Veliko poslanstvoima medju Jugoslavenimaknji$a dra' Al-
berta Bazals ,Poviest filozofile" s uvodom i kratkitn nacrtom
filozofije u starih naroda; djelo, preko 300 strana, posve6enoie
u Slavnom grdkoj filozofifi; to fe studija sa strudnim poznava-
njem posebice njemadke knjiZevnosti. Veselilo bi nas, da su
Durdik, Masaryk i slavenski ljudi takodier citovani' NaSemu ie
deskomuuhu vrlo Sodilo,Sto je nastavliadHeraklitov, mladii sa-
vremenik Sokratov, imao posve moravsko ime - Kratil - ba-
rem u hrvatskom tekstu, Studija sama zasluZuje strudnjadku
kritiku kao i obadvie poviestne, priie spomenute,
U posljednlim godinama izdaie Matica takodier 'Slavensku
knjiZnicuu; ljetos su izaSle izabrane pripoviesti M, Gorkoga u
prievodu Martina Lovrendevida, koii ie tu napisao dobar infor-
195
mativni uvod o A, M, P65kovu, diie je posljednje djelo nMat"
po5tivade to{a majstora glotovo ob6enito prevarilo , , .
Matica je izdala takodjer umjetnidki prilof, i to takove vri-
ednosti, da bi bio uresom na stoli6u svakoga Francuza, Engle-
za. To su krasno reproducirane slike hrvatskih umjetnika, znadi
to dakle podporu doma6oj umjetnosti i Sirenje umjetnidkoSa
ukusa, Uvod je napisao biv5i odsjedni predstojnik dr. Iso
Krinjavi, predsjednik hrvatsko{a ministarstva nastave.
S posebnim zanimanjempratili smo naudno-zabavnl zbornik
"Hrvatsko Kolon, koje izlazi drufu godinu, a donosi osim pripo-
viesti i pjesama takodjer udene razprave, poglavito knjiZevno-
povjestne. Iz liepe knjiZevnosti spominjemo samo dramati,zova-
nu legendu ulvan od Pomukau. To je zajednidka radnja Alberta
Webera i Hermine Brki6eve, ein se dogadja u Pragu na Grada-
nima (Hraddanima)god, 1393.. , , Dosta poetidka sitnica, Dr. Fr.
Ile5i6 piSe, kako je Kadi6ev >Razgovor ugodni naroda slovin-
skoga" u izdanju Veclava J, Dundera iz god. 1836. (u Bedu)
znatno djelovao na novoilirski pokret, Kniiga juSoslavenskanije
tada imala jo5te knjiZarA, no zato je medju rodoljubima imala
mnogo revnih kolportera kao i u nas, Ile5i6 tu objelodanjujeiz-
vorni tekst Krempeljeve pjesme ,Pozvon na PrZemisl Otokara
IL", koju je na5ao u ostav5tini Ko5arovoj, Ztpnik Krempelj na-
pisao je ,Povjest Stajersken,koja je iza5la Sod. 1845. Na nj fe
djelovao Kadi6, eini se, da naziv ,slovinskio jezik, koji se u
XVI[. stoljedu njekoliko puta javlja, ima svoj izvor u Kadi6u,
Stjepan Banovi6 zapisaoje dvie epske pjesme lz Zaostropa,
gdje je u blizini na poluotoku Pelje5cu boravio Gunduli6, kad
je pisao ,Osmana., Poznato je, da je Ivo Gunduli6 znao na pa-
met cielu eubranovi6evu je pojedinim sti-
"Jegjupkuu i da se
hovima posluZio u svojoj pjesni. To fe tradicionalizam dubro-
vadki, no ovdje se ,tradicionalizam< razumi.evau drugom smi-
slu, nego Sto {a u najnovije doba upotrebljavaiu u Francuzkoj.
Informativni, jasno pisani dlanak dra, Drafutina Londara o
javnom Zivottt u Slovenaca imao bi
se prevesti na de5ki, Lon-
dar je suradjivao u mladorealistidke ,rZapiskeu,
Sdje suradjuju
ve6inom Masarykovi djaci.
Prvi slo:yenskidasopis izdavao je Valentin Vodnik (llgj,-
1800.)
"Ljubljanske Novice*, Ka5nje se usredotodio kulturni i
politidki tivot u Bleiweisovim ,Novicama" (1g43,-1903,) po
i
smrti utemeljitelja njihova. Godina 1848.poglavito u Bedu i St.

se udi u
Gradcu probudila ie Slovence na politftki livot' Raid
dr'
Havlidka. Iza Sodina Sestdesetih dodje u carevinsko viete
eehd, i unemSkutar' DeZman, nieka vrst slo-
Toman, priiate!
-uMoravacao,
venskih koii su i51i zajedno s Niemcima' Borba
mladoslovenaca sa starima, njihovi or$ani, politika i kniiZevnost
u tzkoi ie svezl lrao i u nas. U javni kultutni I kniilevni Zivot'
pade i u- kritiku nepovolino zasei,espor klerikala s liberalima,
br, Mahnid sveo je slovenski katolicizam u sistemi aator ie
imao opisati kako se ie drZao prema Gre$ordi6u i slavenskomu
bogosluZiu
* - priie neSo ie doSao do biskupstva'
Stalno i", iu Slovenci samo u jedinstvu s Hrvatima i Srbima
mosu misliti na politidku nezavisnost; prijateljstvo s eesrima
vazda su saduvali; svaka im 6ast,
S velikim sam zanimaniem pre$ledao kritiku i ujedno izpo-
vied vjere Jovana Hranilovi6a o najnoviiem hrvatskom piesnid-
tvu, Pisac je uniiatski sve6enik i boravi opet u Novom Sadu;
uredjivao je i ,rVienacu,ali se vratio u svoi tuskulum u srbskim
Atenama. On je simpatidni propasator iedinstva i prijateljstva
medju Jugoslavenima.U kritikama svojim meni ie osobito mio;
mladi i nalmlaali doduse misle, da vise znada nego Hranilovid,
No Hranilovil, m:ui,Siroko$a po{leda i znanstveno6lamira, ne
je
da se nikomu prevariti, pa ni onima, koii o niem tvrde, da
estetik slare Zimmermanove Skole,
On ima ustalieni, dvrsti, svoi sud, sud du$o$a razmi5ljania,
koji ne stoji u sluZbi odredjenestranke ili klike, nego objektivno
je neustraSiva so-
Qledaiz daliine na svaki kniii:evni, poiav, To
iidnost, koia kaZe, o 6em ie tvietena; ne leti ludo za svakim
novim geslom, koie se dtLi za nesumnjivu naprednost, dok vrie-
me poslie ne pokaLe, da su mladi zaneienjacT,kopiraiu6i tudii-
nu, tod ku6e daleko promadili, Osobito u Hrvatskoj treba biti
posteno obiektivan, jer se tamo ne znadu snasati knjii,evnicl{
sakupljeni oko ,savremenikau i oko nMatice Hrvatskeu, koioi
je na delu umietnik filozol dr, Giuro Arnold, boSat invenciiom,
duhovit, dubok, savrdene forme, koia se slaZe sa sadrZaiemkao
u na5ega Machara, premda ie blili Albertu,
Hranilovi6 razpravlia u uKoluu pjesnidke plodove obielo-
danjene u ,Savremenikur., or6lanu ,moderneo, za lim u uPro-
svjetiu, ,rDoma6emOgniiStu" i usijeluu' Steta, Sto svoga dlanka
niie prote$nuo takodjer na hrvatsku prozu,
Zanimliivo je pratiti, kako se mno$e kniiZevne pojave u
197
de5koj i hrvatskoj knjiZevnosti opetuju. Mladi prigiovaraju ge-
neraciii osamdesetih godina radi patriotskih tiradal no zastup-
nici umoderneu,kao n, pr, Begovi6, piSu takovom hrva5tinom,
da az nju treba znali francuzki i talijanski, Slidno je i u nas;
da se gdlekojemu modernomu essayisti zabrani upotrebljavati
tudje riedi, ne bi mogao napisati ni detiri strane, Kako smo u
jednu ruku proti ludomu purizmu, tako bismo si u drugu rqku
lelieli, da kritike i knjiLevne razprave na5ih ba5 najbistrijih
ljudi budu pisane de5ki, Samo treba da tudje riedi najprije sami
razumiju, , ,
Napokon izdaje Matica svoje glasilo M, H,,,. U prvom
"Glas
su godi5tu u glavnom razprave knjilevno historijske, estetske,
kulturne, kritidke, pa polemike, koje otvaraju pogled u prene-
prijateljski boj medju matidarima i modernistima,kofi 6e se za.
cielo za koje vrieme opet smiriti. U ostalom svaki boj disti prin-
cipe, potide umjetnika i pisca, a desto je uviet obstanka mno-
gih dasopisa, Nadin polemike oznalaie kulturnu zrelost ovoga
ili onogianaroda i visinu njegove knjiZevnosti, Veliku ie painja
pobudio pok, Zahar ocjenjajuti nSlavische LiteraturSeschichteu
de5koga autora, Steta, Sto Goeschen lzfiekom nije htio, da
autor toga djela ne fabric(ra za slavenske i njemadke ditaoce
rjednik imend; inade bi se bilo moglo udovoljiti i Zaharu, koji
ie tu napravio reklamu na5emudovjeku, Svakako smo zahvalni
za hako ob5irni prikaz toga djela de5koga pisca,
Na koncu ,Glasau ugodno iznenadjuje odio posveden Ma-
tidinim izdanjima iz pera dra. Nikole Andri6a i ukra5en broj-
nim slikama autorA, koji su u Matici suradjivali, ,Mno6ianam
se poznata stvar opet u pameti iavila,
Medju dlancima u uKoluu spominjemojo5te Ileii6ev pregled
slovenske knjiZevnosti za {od. tg}5-4, referat Stj, Radiea o
hrvatskoj literaturi i kulturi u poliskom ,swiatu Slowianskomu
i niegovu razprayu o tom, kako se odgajaju >gospodarisvietau.
Radi6 preporuduje nama Slavenima, da si uzmemo za uzor En.
$leze i hvali njihove krasne vlastitosti: ndisciplinov ani enslezki
individualizam, kr56anski liberali zam, prakhEni i orga niiovani
nacionalizam<< -
- Upravo u na5e kritidne dane pokazuje se, dega nemamo, , ,
Izvolite si ponoviti: disciplina... i organizovaii
i praktidni
nacional,izamu.
r----
198
Knjige >MaticeHrvatske<<
za god. 1907.
GJURO ARNOLD: CEZNUCAI MASTANJA,
(212 str.)
Poznavaoci stranih knjiZevnosti mo$li bi zacielo potvrditi,
da jedva u kojoj knjiZevnosti imade u na5e dane
"pjesmarica.
takovih pjesama,kao Sto su dvie kniige pjesama Gjure Arnolda,
Sto ih je godine 1899,i 1907. izdala "Matica Hrvatska", No bilo
u tom kako mu drago, svakako se moZe re|i, da hrvatska inte-
ligencija ima u dvie zbirke Arnoldovih pjesama dosta za podri,a-
vanje i podizanje onih duvstava, bez kojih je f.ivot svakoga
dovjeka kao no6 bez zviezdd.
Arnoldova je poeziia u nas poznata i ob6enito piznala
ako i nije jo5 ocienjena,Arnoldovoj poeziji ne 6e biti na u5trb
nidiia kritika., Fa.ni konstatovanje ovih dvifu dinjenica, naime:
da je njegova poeziia prvo u ve6em dielu presubjektivna, i
druSo; da je jednostrana, naime pretei,no tuZna.
Ho6e li tko da shvati dobar dio Arnoldovih pjesama, morao
bi poznati njegov Zivot, nje$ovu du5u. No to nife nikakav nedo-
statak, jer kad svi priznaiemo onu, koja kai,et tko piesnika ho-
6e da razumije, da mora i6i u nje$ovu zemlju, - kako ne 6emo
priznati, da ie za razumievanje piesnika potrebno jo5 i vi5e po-
znavanje naibliZe, najintimniie niegove okoline?
Yeli je nedostatak - ne u pjesmama Arnoldovim, neplou
piesnidkojna6oj kniiZevnostijednostranostArnoldovih pjesama:
duboka tuSa i porazna resignacija, tako da se dovjek dudi, gdje
se je u njeSovoi du5i moglo roditi i ono njekoliko manje fuinih,
vedrih i odludnih akorda, Sto ih ipak ima osobito u njekim ba-
ladama, No i tu je teiko ostati kod ovoga prigovora, i to s to6!a,
Sto je lirska poezija dedo Tuge u ob6e, a kako ne 6e biti u nas
Hrvata, kad nam se ve6 pramajka tako zvala! , .. Lirski pjes-
nici, koliko ih vierno ne prati ova tajnostna i mtiditeljica i tje-
Siteljica, ne omilje5e najdirim krugovima ditalaca; ode i diti-
rambi, koliko ih ima u knjiZevnostima,ne nadjo5e nikad iskre-
noga odjeka u du5amaveiine savremenika,a anakreontici i ci-
nidki ili cinizmom barem natrunjeni pjesnici nalaze vrlo malo
ljubitelja. I tako uz erct:ika ostaje elegika u raznim oblicima
za uviek onaj druSi, i to dublji izvor poezije,
r99
U ostalom - tuga ie u Arnoldovim pjesmama samo gospo-
duju6i akord, a piesme su same vrlo razlidne, tako da obuhva-
taju ne samo sve vrste, ne$o gotovo i sve strane dovjedjegami-
Sljenja i Livota. Skoro polovicu zapremaja "Balade i romancen
(drugi dio), dok u ve6oj polovici (prvi dio) nalazimo naslove:
Iz mladih dana, Mrazove sestrice, Uspomenke, Mrtvima i
Zivima, Drustvene i politieke i pjesme Iz rczlilitih pretinaca.
Kad doviek stane opet i opet ditati ove pjesme, 6ini mu se
suviSnim i presi6u5nim svako kritidarsko rezoniranje, pade na
to i ne misli, nego 6ita i dita, - ae, ne$o sdm pieva i pjeva,
Bit ie ih, koiima 6e biti miliji drufi dio - balade i roman-
ce -- no ve6inu 6e, mislim, osvojiti prvi dio, Ne bi imalo svrhe
izbftati s nakanom, da se kaie, koia je pjesma ljepSa ili najljep-
5a, premda ih ima, koie bi mnogi htio imati u kamen uklesane.
Neodoljivo djeluju mnoge, naijale ba5 one, koje su rrtkle iz naj-
intimnijega kruSa pjesnikola (iz "Mrazovih sestrica": Dd joS da
gledam,U zadnjemdrhtu. , ,, Non omnis moriar; iz odjela ,,Zivi-
ma i mrtvima": K6erci Mignoni), lz odjelka "DruZtvenih i poli-
tidkih., sa-svimje Arnoldova "'Oblacima<(,a osobito ,'Svoje car-
stvo imam", u kojoj pjesnik kaieo d.a mu se dini, kao da ga
njetko pita:
Ne vidi5 li rumen vedernju, gdje cvati?
Kud se, jo5te ganja5? Gdje 6eS jednom stati?
uStat 6u, znate, ondje, medju riekam dvjema,
>Gdje mi stara majka
zadnji leZaj sprema,
,Nj'oj6u sve irzpridat doZivljaje sv,oje
I darovat srce - raspuklo na dvoje.
>A ja znadem, da 6e ona divna mati.
>Kad zavr5im, re6i: Bog ti, sinko,, plati!(
I ho6e, i to ne samo Ona, ta pjesnikova i naSa draga Mezo-
potamija, neSo i svi oni, koji budu jednom prosudjivali, Sto nas
ie koji dobra uradio, Arnold 6e mo6i s punom svie56uponoviti
Pu5kinove riedi:
I narodu 6u dugo biti mio s toga,
Sa lirom5to sam dobra duvstva probudjiv6,
Ugadjao mli Sto sam rniljem stiha svoga. . .
200
HRVATSKO KOLO,
Naudno-knjiZevni zbornik. I(njiga. III. Str. 482.
U tredoj kniizi ovo6iauKolao ima25 hrvatskih pisaca, starih
i mladih, i to i po 6iodinama,i po knjiZevnim nazotima i smie-
rovima,
Laka pouka i zabavaniekako su podjednako dobile mlesta'
Na prvom je miestu medjutim knilizevno'Livotopisni prinos od
starogu Bude Budisavljevi6a: "Nekolike uspomene na Au€usta
Senou.. Nama je Hrvatima dra$a svaka viestica o naiem prvom
pravom i iedinom romanopisctl,neumrlom pripoviedadu Senoin
koji jo5 iivi i iiviet 6e u mislima tolikih, koje ie opojio doma-
6om milinom, ogrijao i,arom tople ljubavi za sve nase' a zanio
darom sliki na5e pro5losti, Zanimliivo je, Sto se uspomene po-
sinka Trnskoga, Bude staroEiaBudisavljevi6a, vralaia k seno'i i
- u oObzorovu<< nedfeljnom pnilo$u - k MaZurani6u' Gataju6i
mogli bismo re6it da su godine Sestedesetei sedamdeseteudi'
nile i ostavile na savremenike tako iak dojam i tako svietlu i
draSu uspomenu' da se k njoi evo rado povrataiu i poslie
trideset godina,
Pravu pouku otvara u ovom svezku hrvatski historik Vfe-
koslav Klai6 svojom zemljopisnopoviestnomstudiiom o $lasovi-
tom oDuvanjskompoljuo u Bosni, uz koie se veL'eponosna pre-
daja o krunisanju prvo$a kralia hrvatsko$a Tomislava' Predaja
doduse, koliko se tide imena kralja (Tomislava), nije zaiam'ena'
no samo dana5nie ime $radi6a na Duvanjskom poliu, Zupaniac,
svjedodi,da ie Duvno bilo u uzkoi svezi s drZavnim uredienjem
stare Hrvatske, te da je u niem stolovaoZupan.Prof, Klai6 prida
povjest Duvna sve do najnoviie$a vremena' Sto 6e zacielo pto'
svie6enu i rodoljubnu intelisenciiu hrvatsku ditavo$a ono$a
okoli5a u velike zanimati,
Proilosti se, dodu5e novije i najnovije, tide joS samo jedna
radnia, a to su bilieZke poznatogiaslovensko$a na5e$a suradni-
ka, predsjednika oslovemskeMaticeo, prof, dra, Frana Ile5i6a,
o ,slovenskim novdanim prinosirna za Jeladi6evu voisku $od'
1848." U ovim ie bilieZkama na5 lle5i6 ostao vieran sebi i ple-
menitoj svojoj Zivotnoi zadacL traLiti i priob6ivati svaku i naj-
rnanju sitnicu, koja veZe,Slovence s Hrvatima' a sve to popra-
titi barem s nfekoliko odu5evljenih, no vazda duboko profu'
6enih i iskrenih riedi o zavielnoi misli svojoi: o lfubavi, slozi'
201
zajednidkom radu i zaiednidkoj sudbini Slovenaca i Hrvata '
demu je dakako prvi uvjet - poznavanje, ,
Za poznavanje oSlovenacau pro5losti i sada5njostionapi-
sali su na ponuku uprave ,M, H,o, a opet nastojaniemhrvatsko-
Sa >generalnogakonzula< u Ljubljani, Ile5i6a, liep i priegledan
dlanak dva mlada udenjaka slovenska,dr, Pavao Pestotnik i dr,
Gregor Zerjav. U prvom je dielu dlanka kratka povjest sloven-
skih zemalja do ujedinienia pod Habsburgima, a drugi je dio
studija o razvoju gospodarskihprilika u Slovenaca. Steta, Sto
nije napisan i tne6i dio - o borbi ,slovenske naie predstrale s
valovima njemadke bujice, No Sto nije ljetos, bit Ce zacielo do
godine. Slovenske suradnike
"Matidine. ide svaka hvala za nji-
hovu spremnost i trud,
Istu swhu ima i prinos Josipa Milakovi6a o Skolstvu u
mnogo spominjanoj, ali malo poznatoj Bosni i Hercegovini, Bilo
bi dodu6emoZda nuZdnije,kad bi tko htio znao i podati poSled
u cieli Zivot onogia na5ega naroda, Sto je do nedavna usred
Europe bio pod turskom vladom, ali had to niie tako lako, do-
bro nam dolazi i po$led na prosvjetno nastojanie u ovim na5im
zemljama,gdje osobito na tom polju rade od podetka okupacije
mnogi sinovi banske Hrvatske, medju kojima odlidno mjesto
zaprema pisac ovoga priegleda, poznati hrvatski pjesnik
Milakovi6.
JoS se samo jedna poudna radnja tide ponie5to na5ih do-
ma6ih prilika, a to je studija o
"Razvitku biologije .u Hrvatskoju
od prof. Ivana Krmpoti6a. Koliko je zanimljivo fledati podetak
mlade hrvatske prirodoznanstvene nauke, toliko je joS zanim-
ljivije, kako pisac razumljivo, s velikim interesom,a ipak s ele-
liantnom upravo objektivno5dutumadi najspornije teorije i pro-
bleme, o kojima su svoju imali redi ii naii: Vukotinovi6, Sloser,
Torbar, pa onda i mladi: Brusina, Car,Heinz, La-ngho{er.Jedan
ie od ovjh posljednjih i to dr, Lazar Car i u ovom ,Kolu. pri-
ob6io najnoviji stadij pitanja ,O uzroku smrtio,
"kojoj mi samim
na5im razumom nismo kadri shvatiti srnisaoo.Obadvie su ove
studiie bile upravo potrebne Sirim krugovima na5e intetrigencije,
koii se vrlo rado i u obidnom raz5lovorubave siidnim pitanjima,
a tako im riedko dolaze u ruke i ozbiljni prirodoznanstveni
dasopisi, a kamo li djela,
Zanimliiva je studija jo5 uviek neumorno5iastarca, rnuziko-
loga Fr, S. Kuhada, o ,Narodnim osebinama u gestama i karak-
 203
202
Na prvom je mjestu ,primorska slikao -
teristici poiedinih narodao, Coviek se mora upravo
duditi nita- "Izgubljeniu od
ipak ne Milana Senoe, Krasna, fina stvarca, Niie ni drama, ni novela,
ioll o""'studiiu, koliko to$a svaki kod liudi vidi' deSa
'JpaZal nego neprekinut dijalog, u kojem se razvija d,oposljednjep Eina
a
Studiia 6e rnnoSo$a na koie5ta kod ljudi upozorili' potresna drama u du5i stare jedne Sospodjice,Loja je ve6 osie-
svakopa i u$odno zabavrti' djela dekaju6i svoga zarudnika Serafina, koji jepo5ao na more,
stu-
Vrto 1" vaLna i aktuelna ob5irna, dosta teZko pisana
Ak- a brod se razbio, potonuo , . . Kud 6e Senoa na6!ona more, u
dija dra. Alberta Bazale pod naslovom 'Narodna kultura"' na5eprimorje! Tu je on doma.Tajraz{ovor tede,kao da ga slu-
tuelna je s dva razlo("rat prvo zato, Sto se i u nas podeo u knii-
Sto se pita' Sate u zbilji Qdjegodu Bakru ili Kraljevici. Sta.a je Sospodjica
Zevnosti na$la6ivati kozmopolitizam, a dru$o zato' ve6,na porugu cieloj svojoj okolini idudi u crkvr i pale6i doma
redu
,rj" o ,naro*iluu i kod ,r", ,'"" to vi5e primide dnevnomu- svie6icu pred Bogorodicom za svo6la Serafina.,Sada doznade,
ovo pitanie'
na5e iavnosti. Autor fe sebi postavio za zadalu'' da da Seralin nije bio poginuo,ne6iose u svietu - <Lenio,pa umro,
mno$omu i na srcu' - pitanie'
koje nam ie svima na ieziku, a
- da to pitanie a sin mu se vratio u na5e kraieve, gdje jo5 Zivi sa k6erkom . , .
koi"*lr rie5enfe kao da osie64mo u ztaku' Starica se ni sad ne pokoleba u svojoj vjernostirunudicu svoga
poma$alima i
opravda i rieSi teoretski, znanstveno, sa svim nevjernoga zarudnika udini svojom baitinicom,
Mi
autoritetima najnovije znanstvene psiholo$iiei sociiolo$iie' Iz primorja je, no iz najiuLnijega,i novela
dakako ne moZemo ni u kratko kazali tazlo$a autorovih'
ne$o "rligda doek* od
naroda' Bog. Hrvatovskoga (pseud,),Vanredno je to snaZnacrta, vrlo
moZemore6i samo to, da on stoii na strani vje5to uodena i tako iivo iznesena, da te hvata groza, Crta se
Posljednia od nespomenutih fo5te studiia bavi se francuz-
Stlepana naime jedan eksemplar takove surovosti, divljadlva i nesposob-
kim Sradjanstvom ("Jldina bwi'oaziia na svietuo od nosti za ikakvu kulturu, da bi ova crtica moSlasluZiti socijolo-
RadiJa), Autor ove studiie, koii ie u pro5lo$odiSniem .oKoluu
imao zima kao dokumenat, jer bez sumnje je izvadjem iz iivola,
napisao instruktivnu studiju o en$lezkom uz6ioiu'valida ie Vje5to je napisana i crtica iz Bosne o,Nurija,od B. Branka
kad se
na umu, da pokaZe, koie su vrline i drugi uvjeti nuZdni'
'u modernom smislu riedi' pa je u tu {pseud.),a posebnim se nadinom iztide tempenmentna, pjes-
formira ili stvara narod nidka 'Idilan M. Lisidara,
ltancezki
svrhu predodio lrancezku bttloaziiu' ier moderni Iz bosanskogaje i,ivota i ,Zalostna igra u tridina< od Adal-
narod - to ie lrancezka bari,oaziia, $radianstvo' berta Kuzmanovi6a, pod naslovom ,Za obrazrr.Dramaie ten-
To ie pouka u ovom svezku 'Kola"' denciozna,prilidno prenategnuta u izticaniu musimansko$ami-
puta
Ir^ediu pouke i zabave stoie biljeZke i doimovi "S losrdja, IJzelo dvoje muslimana, mu| i i,ena, ludl Zensku sirotu
po Italiii" od-slikara Otona Ivekovi6a' To je pisano na posehni i odhranili je u ku6i, a imadu sina, pa se djeca avoljdla. To se
svih
nadin, jer to nije ni dosadniputopis s podpunim katalo$om jednom zSodom- u kolu - saznalo, Iratar i nerod kr5danski
do'
mo$u6ih sitnica, niti ie to lov za novostima i interesantnim navali na bega-hranitelja, koii i sam vidi, da tr ide za obraz
umlet-
zivljaiima, niti hvalospiev toliko opievanoi Italiii i njezinoi niegove trruie,pa dohvati kuburu, da 6e sina,I alo se pokazalo,
i letimice izpdlani' izvje5tai o
nosti, nego ie to iskreno, lako da su djeca nevina, fratar vide siroti (Janii); Prdrleta u deveto
se sve to doi-
svem, Sto je autor na svojem putu vidio i kako $a kolieno! Ona skodi kroz prozor, pade mr{va, a i Husein izpusti
- vjeran
milo, Tek ovdie ondie izaiao bi autor iz kolotedine du5u od rane, Sto je dobio u kolu brane6i Janju rd drzniki.
- iskrenosti' koia ie nai-
svomu temperamentu i doista riedkoi Karakteristidna je ,Tulna obitelj., slika kavrnskoga Zivola
nepo-
ljep5i ures ovoga prinosa, Iskrenost je dakako redovno mladeZi svih mogu6ih naroda, od J. Kosora, u kojoj se vje5tom
ovai s tom
6udna,a desto originalna,pa to vriedi i za "putopis" satirom, ironijom i persiflaZomcrtaju abnormalnipojavi u Livotu
a lo
razlikom, Sto originalnost ovdje nema nikakvih ptelenziia' i moZdanimamodernih,nadljudi.,,tibermenscha.,
se takodier svako$a u$odno doima' Mediu pjesnicima nalazimot Jovana Hranil<,vi6a,Milivoja
Zabavni. dio ,KoL* ima iednu noveiu' jednu dramsku Podravskoga (pseud.), BoZu Lovri6a, Ferda RoZ6a, Mirolluba
sliku, jednu dramu i tri ove6e crtice, pa nie5to pjesama'
204 2A5
Tko je taj Niko Andrijadevie? Gd,jeje
(Antuna Evetovi6a) i Josipa Milidi6a, od kojih treba posebice bio do sada, kad ga
eto najednorn s knjigom od 192 strane?
iztaknuli prievode ,Podravskoga iz Horaciia i vrlo nieine
Ne znamo ni mi, God, 1902. tiskao mu ,Viena
pjesmiceMilidi6eve.
u nesta5ici materiiala _- jednu pridu, sfo li, _
U ,KniiZevnom obzoruo ima prikaz oSavremenak"i oSmrti i od onda jedva
se gdie god javio, a nikomu u pameti ostao, I
Majke Jugovi6ao od Kerubina Se{vi6a, dalje djeln o aktuelnim eto 6ianaiedanput
k "Matici Hrvatskoj., k njeziiomu podpredsjednlku,
pitanjima izvanjske politike od Stj, Radi6a i napokon izvieita'; s'dvie tri
li pripoviesti, pride, slike, Bog li zni, s dim
o pro5logodi5niim kniiievnLm proslavama u Itallli od dra' V li, Ne bi primlieno
niSta,Pa i tko bi primio u ,Hrv, Kolon (o tom
Lozovine. se radilo) ,adrrie
njekoga djaka, da nam se onda rugaiu? No
Osvrnemo li se sada na ditavo ovo ,Koloo, moZeurc biti njetko r.rhu"tioor"-
mena i proditao
zadovoljni obiliem, raznoliko56u i ozbilino56u radnia rr niem ^slcoro
Sto_je to? Osvojilo ga, Nasao se tu
priobienih, nHrvatsko Koloo dokazuie,da je hrvatska knjiJev- i arrari;"S"oie, p"
kada to d,uo,kaZe,da ima ,to€a i vi$eu,I tako
nost doista savremena,da se i u liepoj i u naudnoi kniizi oda' nastala ova kniiga
sa 16 "slika i prida",
ziva svim savremenim pitanjima, Jedino se na poudnoi sirani
Pa ima li Sto u toj knjizi, kad smo je odmah
opai,a nesta5ica gospodarskih, prometnih i financijalnih dla- u podetku
toliko uzdi.glinad samogiaGjalskoga? Sto je u
naka, a u liepoj knjizi - nesta5ica piesama, No da ni time njoi t.f.i""f
Knjiga (e to re6i sama, Koliko se njezin sadri,aj
sasvim ne oskudjevamo, dokazuju ostala izdania, moEe zbiti
u kritidke nazive,koji riedko kada podpuno pokrivaju
stvar, koju
imadu oznaElli,__ mogilobi se re6i za Andriia5
NIKO ANDRIJASEVtrC: SLIKE I PRIEE IZ NERETVANSKE evi6,a,da je umiet_
nik - realista. Tendenciii, u koju bi njegove
KRAJ'INE, slike i prie" bil",
ma i nieSto,uklopliene, nema ni traga; slike
i pride d!eiu|., ,"_"
st. 192. po sebi svojim umjetnidki biranim predmetom
i uj"stom'obr"a,
bom. Premda su 6lotovo sve iz narodnoSia_
Imamo ga! Imamo opet pripoviedada - altroche Gialskil seljadkoSa _ ii-
vota, nema tu ni traSa dosadnoj ,folkloriu.
Da! "Altroche" Gjalski * da govorimo primorskim lat{o' eovjek iz naioda niie
tu p-ajazzo,kojemu bi se ditalac imao smiiati,
nom, Nismo tako siiuSnr, da bi nam ovu poredbu, na Stetu toboZe .ni ni nevini stra_
Gjalskomu, pod pero natjerala zlovolia radi nespretnih nespo- falac, koiega bi imao zaliti, ili mu dak >pomo6i*. to su liudi kao
ljudi sa svoiim interesima, strastima
razumaka,koji su i Gjalskoga (koii u ostalom ni5ta ve6 ne piSe) i d.ofiivliaiima, izmedju
kojih autor bira one, koii su vriedni
odvratili 6d ,Matice Hrvatske., l{ipo5to! Mi s podpunim'uvje' umjetnidke obradbe, Nema
tu u
renjem kaiemo, da je Andrijaievii nje5to posve dru$o ne$o "pozadini" nihakve, kako rekosmo, tendenciie, nikakve _
razumljive - e: je Zivot, iii bolje, to je iz
Gialski, 3]komu _simbolik to
Zivota ono,.Sto je vriedno,
da se umjitnidki obradi,
Niie ovdie miesto, da piSemoo Gialskom, ali kad podesmo
tako, - 5to je zapravo bio Gjalsiii? Podnimo s oMaridonomo, _ Posebicese u ovim pridama i slikama iztiEu ienska lica, Ona
p"-,:1'"_kouue"l,u";;;i" bi dobiti koiu dru-
nastavimo s Illustrissimus Bathorychem, priediimo preko uU ;,t^]:T.rt"*,
zrcu'tao ios
n, pr,
no6io, ustavimo se nPod starim krovovirnan -- i eto nas vrlo brzo "Mile Jurinuo ("pijanac")
Mile Jurina! Da nema niita vise osim ove
kod ,Osvitao i >Materinske riieli"l od naivne pseudoromantike l-,,31, novele u ovoi
ioMaridon*), preko pseudorealizmai toboi,nje$a'socijalno$a
ro' ::1,]tt"l, "--.Andrija5evi6 bi osvoiio miesto medju prvim naSim
__ 'crtidarima!* -
mana< eto nas kod tendenzioznih i zato neuspjelih historiiskih l:l,",tt"1"uima' Ne! Andrijasevideve slike
r prlce nisu sve crtice,
ne5!ove6inom novele, pripoviesti, niekoje
l'Omana , , , su gotovo skica
namet-
za ciele romang t"" p", Nesretna kla6ina) , Crtice
Po5tovani ditaoci neka narn oproste ovu stranputicu: su
nula nam se pod neodoliivim doimom, Sto $a na nas dine Andri- .zapravo samo tri, detiri (Liubav, Gospodin poglavar, Ante
Vuiidi6, Usta5a).
ja5evi6eveoslike i pride" iz slate na5e "Pa$aniie<''
 2A7
206
jedan kraj Hr-
A. M. SKABIeEVSKIJ:POVJESTNOVIJE RUSKE
Ali - lzmite i ditaite! Upoznat iete opet
koia ie KNJIZEVNOSTI,
vatske, i to stare, prave Hrvatske, one stare "Pa€anijen'
ono$a Stono Preveo M. Lovrendevii.
Mledanima nametala. danak. . . Sietite se. ditaju6i Svezak I. Str. XVI. 362.

pa 6ete zacielo uzkliknuti: Dal Ruski narod i njegova domovina,

su lani iznleli,uievi6 i Maru5i6, 6iolernorusko carstvo,
A kad li 6e opet
Kad ie to bila Hrvatska, onda ie i bila! " bilo je osobito posljednjih godina na ustima cielomu svietu,
u
biti? . , . stupcima svih novina, Najprije nesre6ni rusko_japanski rat,
a
More, more ono na5e, i one gore tamo oko Neretve' Sto su za tim stra5na
"ruska revolucija. zaokupljala je i zaokuplja jo5
sav sviet naselile, a sebe io5 nisu tazselilel' ' ' ' danas i zabrinute drZavnike i bezbriine lovce novosti, iielomu
svietu lebdi jos uviek u mislima pitarrje; sto
ie to, sto li 6e biti
JOSIP EUGEN TOMtrC: MAT'IJA DJELA. I, od golemoga toga carstva i naroda?
(Str. 2?. - Zastavnik Trenk. - Major Sylvain' - Savka' -' Vlastelin Janko Na ovo pitanje ne daje najneznatniji odgovor povjest ruske
_ D',ber _ r"Tff,ffr;,::
Marko. _ Sruzben:
spahija. knjiZevnosti, i to bas ono razdobrje njezino, sto
ie u hrvatskom
Til?;;ffdi prievodu ugledalo svjetlo medju :izdanjima,,M.H.., za
{od. 1907,
Tko ho6e da ikoliko razumije, kako je do5lo do ,rrrk-" revolu_
Jest, on je Josip Eu$en Tomi6, bio mediu matidarima "sta-
cijen i do ruske ,,dumeni pojavA u njoj, taj mora poznavati po-
ri,,, - kakvih ima i mediu om,ladima'' J, E' Tomi6u nije pri-
stanak i razvoj ruske.misli, kako se je oditovala u ruskoi frnll_
poviest valjala, ako nije bila historiiska, ili ako niie bila osno-
Zevnosti u drugoj polovici XIX, stolje6a,
,rurru ,ru zanimliivoi ,fabulio, bilo ozbilinoj, bilo komidnoi' T'
2v. ,psiholoSijsku analizu.. - to ie J, E' Tomi6 valida dtLao Posebna je ta ruska knjiZevnost, svoje vrsti i bez premca
- i ni5ta na ditavom svietu. Poznato ie, koliko
pustim naklapaniem,On ie bio pripoviedad, fabulator ie na iavni zivoi djero-
vala t, zv,
viSe, Ni u niega nema tendenciie, ali ni realizmai on ne samo "enciklopedistidkau knjiZevnost u Francezkoj, revo_
lucionarna knjiZevnost u Italiyi, filozofijsko-pedagogijskau Nje_
smislja, nego i izmislja zanimliive liude, doaadiaie i situaciie, da
madkoj - ali nijedna nije ni iz daleka udiniia oro, Sio je novija
ditaoca zaiuvi. Takova su njegova ve1a diela (Zmai od Bosne,
ruska knjiZevnostudinila za iavni iivot u Ruskoj.
Kapetanova kei i t, d,), takove su i nie$ove manie stvari, Sto
je M'
su izlazlle q o,Nar,No'v.n tamo od $od' 1887', a s'adaih
H* izdala u posebnoj knilzi, za koiom 6e sliediti ioS iedna' cieloj staroj Evropi, negioi u velike pripomogia stvarati
novu
Ru.siju?- Umni pisac daje na to odgovor ve6 na podetku
Citaoci, koiima ie miliie lak5e Stivo, koje ne rtzruiava pre- ove
knjige, i to jednom jedinom ried,iu,
kapaju6i licima pripoviesti 'jetra i bubreSeo,t' i' koie ne iznosi "toja
podpuno opredjeljuje
u syoi njihovoj savrsenosti i nutarnjem
nikakvih abnormitetaiperverzlteta, neSoobidne, ako i izmiSlje- duhu. sav pokret i svu
analizu svih pitanja, Stono nastadoSeu detrdesetim
ne ljude i situacije, - ti 6e ovu kniiLicu s uglodom proditati' Sodinama i
zaokupi5ei uzbudise sve ruske mislioce. uTa je
Njesto velikasko-voinidke romantike, njesto provincijalne ko- ried iarodnosto
- to ie sadrZajma- (str. 1?,),ne dakako u smislu
mike, nie5to sentimentalneZenske traSike etnografijskom,nego u smislu so-
cijalnom, u smislu narodne dobrobiti, ii.""
njih pripoviesti J. E, Tomi6a, koii je time izpunio svoje mjesto . pr"oo* kafte, d.a
,-? ":"1k-o usvajanje idejA narodne dobrobiti, iskreno kaianje
u hrvatskoj kniiZevnosti,
__ zboS viekovnih nepravda, Stono
Danas {a ve6 nemamo' ' , S njim ie oti5ao posljednii su teretile savjest ruskoga do-
- takova pojava, kojoj dosele
znate tko? Posliednii l<niiilevni 'aristokrat" posljednii' koji si 1t"1":
covjedanstva,oMoZe se reii,
nema ravne u povjesti
da se je cieli prvenstveni i 6iospo-
ie driao za dast Sto ie knji-levnik' duiu6i sloj druZtva sa svojim najboljim
- doba predstavnicima, pripo-
Danas? ' ' ' J' E, Tomi6 zavr5io ie iedno doba viedadima detrdesetih godina, pr"a
' ' ' .l"li* narodom pokaiao za
republike, JoS za nie{a iiva spremala se komuna svoje pradjedovske griehe i nasliedjenje
zlo6e,... ili da po-
20:8
novimo veorna zgodan izraz Pisareva: pripoviedadi detrdesetih
godina. , . podpiljuju Sranu, na kojoi sjede' Ovim svojim iunad-
i.ro* ,r"prieporno su zasluZili onu svjetsku slavu, koju i sada
uZivajar, (str, 166,).
Ptr tom bi tko lako pomislio, da ie ciela ta ruska knili'ev-
nost slrup pokornidkih propoviedi , . . No ta kniiZevnost niie ni-
kla na jeda.nputi rz nidesa,Priie svojih $lasovitih pripoviedada
imala ie ruska knjiZevnostpiesnika-umietnikaPuskina i satirika
naravne Skole Gogolja, s kojim pisac i poiinie svoie dielo' Ova
dva smjera, objekti.'no-umjetnidki i naturaiistidko-satiridki,koii
je svaki za sebe bio jednostran, uiedini5e se, te pod dojmom
humanih i demokratskih ideia lrancezke romantike stvorise onu
rusku kniiZevnost, koja u umjetnidkom obliku tazdlnia (analint'
je) zbiliski ruskr Zivot s vru6om simpatijom za sve poni'lene i
potladene,
A ruski 1e zbrljski Zivot tolikom teZinom pritiskao ditavo
djelovanje poiedinca, tako da ie i kniii:evno djelovanje moralo
odrediti svol odnosaj prema njemu, t, j, moralo se odredrti Sto
je zadata kniiZevnosti u ovakvim Zivotnim prilikama' To ie
odredila ruska kniii,evna kritika, koiom se pisac bavi u ditavih
sedam prvih poglavlia ovoga svezka, Tu se upoznaiemo s ruskim
kritidarima DruZininom, Annenkom, Aksakovima, Strahovom'
Orestom F, Millerom, Maikovom, eernisevskim, Dobroljubo-
vim, Pisarevim, Mihailovskim, Pypinom, Arsenjevim, Protopo-
povim - s poldru$ tuceta ljudi, od koiih je mno$i napisao cielu
biblioteku!
Ne moZemo dakako sliediti umno$a Rusa u izla{a4iu kti-
tidkih teoriia, u koiima se uz podpunu savremenu zapadnu obra-
zovanost jasno vidi i ono posebno rusko, slavensko; deZniaza
visokim etidkim idealom i duboki smisao za liepotu'
Jednako ne mozemo u niekoliko redaka ni nabroiiti svih
pisaca i njihovih diela, Sto se u ovom svezku spominiu' Dosta
Ze biti, ako spomenemo, da je tu ried o Eetiti zaslavnika liepe
ruske knfige, o detiri zviezde prve velidinez tu ie Tur$enev'
Gondarov, Lav N, Tolstoi i Dostoievskij, koji su svi do5li na
ob6i evropski glas, a uMatica Hrvatskau se ponosin Sto i ona
ovim svojim knfiZevnim trudom Siri flas o nlihovoj slavi mediu
rodbinom njihovom, u narodu hrvatskom'
2W
SLOVENSKENOVELE I PRIPOVIESTI,
Uredio dr. Fran Ile5i6. _ Str. 252.
Problesr hrvatsko-slovenskoga jedinstva u knjiievnosti -
dini se, da nalazi svoie rie5enie.Fraze e ,gorenjskim Hrvatimao
i "dolenjskim S,lovencimao,svaka sa svojom tendencijom, gube
ne samo i,alac, nego i - smisao,Hrvati ostaju Hrvati, Slovenci
ostaju Slovenci, ali hrvatske i slovenske knjige ne samo ditaju,
nego i izdaju jedni i drugi,
A jedan kniilevni jezik? - Nisu ga imali ni Grci ( a bilo
ih je mnogo manje!), p,a su ostavili knjiZevnost cielomu svietu
za uzor - u svim svojim narjeljima,
A jedno ime?
Ostavimo! - Sve su to bila samo sredslva za pobudjivanje
osfedajajedinstva, ali to nije bio cilj,
oMatica Hrvatska" izdala je ovo ve6 dru$u knjigu u slo-
venskom ieziku, a isto tako je i
"Slovenska Matica. izdala ve(,
dvie hrvatske knjige, Ove se knjige citaju i na jednoi i na drugoj
strani ve6 u mnogo stoiina primjeraka, pade broj Slovenaca,
koji su dlanovi
"Xtatice Hrvatskeu, ve1i ie ve6 od tisu6e! Po-
dje li ovako dalje u ovoj stvari, nastavi li se i na drugom polju
- u predavanjima,sastancirna,skupStinama- nitko Ziv ne 6,e
za malo osje6ati nulde jednoga knjiZevnoga iezika.
Uzmite samo te ,Siovenske novele i pripovijesti., pa ku-
Sajte,ho6ete li. razumieti. Poiovica hrvatske inteligenclje razu-
miela bi sve i bez tuma.da;a za drueu polovicu protumadenesu
na svakoj stranici nepoznatiie riedi i iol ie izdana posebna knji-
Zica s Uputom u slovenski iezik i popisom najobidnijih a manje
poznatih riedi,
Knjizi je dodana studija dra. Fr, Ile5iia o postanku i raz-
voiu slovenske pripoviedne knjiLevnosti. Tu de se mnogii hrvat-
ski ditalac upoznati prvi put s imenima slovenskih pripovieda-
da: Levstika, Stritara, Kersnika, Jurdiia, Preugodno 6ebiti izne-
nadien ditajudi Krsnika ili Jurdi6a; mnogi 6e uzkliknuti: oTa
to je Senoal"
KOLO HRVATSKIH UMJETNIKA. II,
I hrvatsk.l umjelnici imadu u ,Maticio svoje ,Kolo". Kad je
podelo izlaziti oHrvatsko Koio*, bili su
u njem i umjetnici, pa
se
"Kolo* i zvalo naudno-knjiZevnidki i umietnidki zbornik. No
t4
210 2tl
budu6i da je format ,Hrv, Kolau i premalen i nezgodan za ve- MALA KNJIZMCA MATICE HRVATSKE,ilI. ry,
6inu slika, odludila se ,Maticau, da s velikim tro5kom i brigom
Iza prvo{a svezka Hrvatske povjesti od prof, Si5iea
izdaje posebno ,Kolo Hrvatskih Umietnikao, od koiega evo ve6 i stu_
trI. svezak, diie o hrv. knjiZevnosti pod absolutizmom evo nam u Maloj
knjiznici dviju doista dudnih kniizica, ka-dih stavimo jednupored
U ovom svezku ima 10 slika, i to osam u boiama, a dvie
druge: jedna Sovori o putovima nebeskim (dra, Jul. S"hrr"id"ru,
skulpture u crnom tisku, Na delu ie svezka krasni portret 6irofa
Uredba svemira, preveo dr, Oton Kudera), a druSa putovima
Janka Dra5kovi6a, prvoga predsjednika rllirske eitaonice" o
(1838.),Taj portret krasi predsjednidku sobu u prostoriiama zemaljskim (Prometna politika u obie i ugarska prom"trru pr_
'Matice Hrvatskeo, a sad ga mo€u gledati i mno$obroini dlanovi litika u Hrvatskoj napose), t. j. poglavito o Zeljezrri"u-"
u Hr_
,M, H,o Portret je dielo Vlaha Bukovca, koii ga je slikao joi vatskol.
Prvo djelce imalo bi uputiti naj5ire krugove o glavnim
r Pariza, di_
Dalje se redaju slike od C, M, Crndica, Ferde Kovadevi6a nienicama i pojmovima iz zvjezdoznanstvaili astronomije, o ko_
joj je
(pejsaZi),'Otona Ivekovi6a (oCviet pozlateni<<, po nar, pjesmi"), "M, H< izdala ve6 ove6e djelo, (rrNaie nebou, od neumor-
Jose Bui'ana (Prolie6e)'R" no6iaprevodioca ovoga djela).
Bele Csikosa (Judita i Holofemes),
DruSo je djelo ne samo za 6iri krug ditalaca, nego glotovo
Auera (dekorativni panneau) i Pavadi6a (Vestalinke), napokon
za svakogiapravo odkri6e, te 6e bez sumnje pobuditi .rr"obeu
Oranje od Rob. Frange5a-Mihanovi6ai spomen-plodaLivadi6u
paZnju i zanimanje, Koliko ie poznavanje uredjenja svjetskoga
od R, Valdeca. - Kratki opis slika napisao ie O, Ivekovi6, no
prometa upravo nuZdno svakomu poslovnomu dovjeku, a
za bolie razumievanie bilo bi potrebno, da se za iiti kru{ dita- zani-
mati 6e i svakoga obrazovanogadovierra,toriko posebnepririke
laca napise kratka povjest slikarstva s dodatkom o slikarskoi
hrvatskirn zelieznicama moraju najzivlje zaiimati svakoga
i kiparskoi tehnici i napokon o tazvoiu slikarstva u Hrvatskoi' _na
Hrvata, jer se tu radi ne samo o na5oj narodnoj dasti, ne6io
MoZda 6e uMatici Hrvatskoio biti mo$u6e,da Sto prije podade i o
nasem Zivotnom pitanju, Kratki sud o ovoj preva znoi kiilzici
svojim dlanovima i ovakvo djelo,
jedva bi se dao kazati bez takovih izraza
olfordenosti i stida,
koji ne bi bili nimalo u skladu s onim mirnim, strudnjadkim,
promiSljenim, ali i dobro proradunanim razlaEanjem,
koiim se
* U toj se pjesrni priIa, kako se ie >sestri6 Kraljevi6a Marka<, Marijan' ovo znamenito djelce odlikuje i koie ne 6e proradunanoga
cilja
zagledao u k6er bana krojanskoga i zaprosio ju za zaruinicu, a ban mu
od- promaSiti.
je" otrgne
gcvorio, da 6e mu je dati, ako sadje na >vcdu vukovu(, prepliva
Markc
s crvene stiene >cvieia pozla6enao 'i vrne se u grad Krojan' Kraljevi6
ne ,,GLAS M,ATICE HRVATSKE" II,
od.govara sestri6a, jer ne 6e lal<o pregaziti Vukovtr planinu, u kojoj se
zna puta ni razkr56a, a nakotilo se u njoj svako zvierje' Marijan ne haje' ve/:
Posebnd na5e knjiZevne prilike ponukale
se no6u spremi na put. illarko za njim, pa mu mjesto konia zekana
dado su ,Maticu Hr_
vatskuu pred dvie godine, da
svoga Sarca. U Vukovoj planini navali3e na nJ medvjedi i vukovi' no on
ih se od ,i"*.ru do vremena javlja
ga vila svojim povjerenicima i dlanovima
siede, a Sarac gazi tc on zdravo pade na vorlu Vukovu. Tu ugleda radnicima, podera je izdavati
prepliva svoj
i naudi, kako 6e preplivati jezero. I{ako ga je viia svjetovala, on "(ils5*. Njekada ga dakako nije trebalo, jer je ditavo _
jezer-vodu hladnu i dodje do kamen-peerne i utrgne cvie6a pozlacena, pa qoduSeonda
malobrojno - novinstvo hrvatsko biio na sluZbu
6e natrag. No kad je bio nasred vode, jezero se uzmutilo na valove
modre o&laticin. Danas je
je vila svjetovala, drugadije. Ne samo, da se novinstvo dieli
i krvarre. Sarcu su Se noge zaputile, a Marijan, kako ga
pozove u po- strankama, koje sve to jasnije iztidu svoie
siede vodu, no ipak potonu i o r i larac mu. Kad to vidi vila, :1._*""g.9rojnim
mo6 svojih trideset drugarica, pa s njima izvadiSe i konja i junaka' Na :rice prosvietne i posebne knjilevne nazore i zahtjeve, tako da
rm ne izmakne
povratku u Krojan ubije Marijan Musu Arbanasu, a onda se oZeni Z\atij'orn ni neznatniia knjiZevna pojava, samo ako mogu
djev,oikom. (Hrv. nar. pjesme, izd. ,M. I{.< I. knj. 1', str' 272-226' 550 njoi. ikoliko_ zatzeti stajali.te, _ nego su
::?1"
quorlm drelom i knjiZevnici
stihova.) ujedno i novinari, i to novinari svoje stranke, pa
 2tt3

>spor< - 1. Sto su ta izdania brojna (t2) i vrlo opseZnakao dosad

kako je medju kniii,evni'cirnanastao mno$ospominiani ni jedne godine,
_- posve je
koji, ie za pravo posljedica ditavo$a ovo$a razvoia, 2, Sto su neka gospoda spisatelii narudene i obedaneradnie
naravski, du minula ona patriiarhalna vremena' kad su sve
"o i ne6to posliie utanadenoEaroka predali; neki pade posljednih
novine bez okolisanja i promiSliania uvrstavale svaku biliei,ku dana mieseca prosinca pr.o5leSodine.
poticaj za na5u ,Maticu",
3, Sto umjeinidki zavodi u Zaprebu i Bedu, koii su slike do-
Koliko f e dakle i bio oGlas M' H'" upravo ntZdan' da i.dru- gotavljali, niiesu rnogli odrZati utanadene rokove,
Sa strana u tom >sporu<< kaZe svoju i da obrani svoie staiali5te'
po- Uprava "Matice Hrvatskeo trsi se podvostrudenornrevnosti.
lofiko ie bilo kud i kamo nuZdnije $lasilo, koie 6e barem
da tome zakalnienju doskodi, pa da ogla5enadjela Sto priie svi-
vierenile i radnike ,M, H,u, o koiima obstanak i napredak "M'
i jetlo ugledaiu,
fi,* ,, prvom redu zavisi, obavjeS6ivatio 'Matici"' a uz pul
o kniiievnim i prosvietnim prilikama u ob6e' To ie dakle sadr- x
i.aj i ovo$a $odi5ta 'Glasa M. H'u Uprava "M. H," odgovorila ie tim rra razne upite, a i nije
Nlajvierniii su mu suradnisi i ove sodine podpredsjednik bila u neprilici, kako ie to koji taj zabrinuti pitalac mislio i ielio.
,,M, H," prof, Vj. Klai6, Jovan Hranilovii i Kerubin Se$vi6'pak Da se s izdanjima zakasni,nije doduSedobronto i uprava znade,
>spo'
dr, A, Bazala, Uz aktuelne dlanke o >sporu< i u svezi sa ali da zakalnjenje moZe nastati iz mno$ih razloga, za koje se i
uHrv' StraZau i
romo (rrAp oleoza nemorala.' od dra' Bazale, ne moZe uprava udiniti odgovornom, ;.; bi morali znati svi, koii
,Matica. od J, Repinsko$a, oBorba bez smisla i svrhe" od
se dine, da se tako briZno staraju oko uM, H." i od same brige
- posve6ivala
Hranilovi6a, ,lzmitenie?o od Vi' Klai6a i t' d') pitaju:
na5e kniige u ob6e i "Gdje su knjige?" Doista pak se za mnogesamo dini tako,
se briga i pozitivnijim zadatcima -'Matice budu6i da se u nadinu niihove zabrinutosti vidi, da im ie vi5e do
o 'Nastavku
Hrvatsken napose, tako su vriedni prilozi razprave toga, da ili upravi zadada neprilike ili da pokala, kako Matica
balade i romanceo, o ,M, fl,* i popularizovanju prirodnih nau' nazaduie, dakako jer njih nema u njoj, Neki opet kao da ne mogu
knilZev'
kan (od prol Kudere), o oMati6inimnslikama iz svietske dodekati dara Matidina, boje6i se, da bi im otupjelo zaoStreno
pjesama (od dra' S' Bosanca) re'
,rorti, o'izdania hrvatskih nar, kritidarsko peroi prije godinu dana u to su doba ve6 imali prilike,
Andri6a)' razmaltania A'
ferat o srbskoj kniiZevnosti (od dra' da izo5trenimnjuhom rasdinjaiu izdanja oM, H,., pa im se valida
- i t' d' Napokon ie
G, Mato5a o kniiZevnosti i knjiZevnicima na i,ao dalo, 5to im upiava tako dugo krati zalogaj. Nesretna ta
priob6ena podpuna hrvatska bibliogralija za Sodinu
u uGlasuu uprava, koja je ipak tako sretna, te je opravdala svoje zakainie-
190617, nastojanjem dra, VelimitaDeZelila i Vi' Jaku5i6a' nje i tim se izbavila iz neprilike, u koiu
'tisle ie htjedo5e staviti >pri-
Tkogodsezanimaikolikozaknjigaiknjit'evneprilike,tai f atelji" ,M, H,n, a iz ielie za niezin napredak! Niti se
prolistati'
6e ovai Urto krrilZevni list sa zanimaniem ne samo uprava niti se odbor ima bojati hontrole svoiega rada ni po
iav-
nego i Proditati, nosti ni po dlanovima, samo toi
iavnosti i tim dlanovima ne bi
smio biti - vid pomu6en zlobom, - No pitat ie tko: oA Sto
ie
Gdie su kniige "Matice Hrvatskeo? sa skup5tinom ,M, H,"? Zaito se niie driata u
Sod. 1907.?" I to
Sto je pitanje vrlo lijepo,
Od nekoga vremena duju se kao nezadovoljni Slasovi' kad bi izviralo iz dobrohoLosti, ali ne pri-
tih glasova izdala ie staje pravo u ustima onih, koii su siajnim
knjige ,M, H,o io5 ni jesu izi(;le' U povodu izbivaniem svoiim
dosele,najbolie pokazali, koliko mare
uprava "M, H," slijede6u objavu: pravo kontrole
za skup5tine i za svoje
neke bi' odbora u skup5tini. Ili je opet moZda kome stalo
Na privatne upite p, n, Sospode dlanova kao i na do toga, da malo muti? smeta li ga, sto
Hrvatske
lie5ke u novinama, dast je potpisanoi upravi Matice Zevnidkeprilike, ili se boji, ako se posve
su se nesto smirile knii-
s ovih smire, da on ne bi mo-
obiaviti, da su lietoinja izd,anii Matidina neSto zadocnila
$ao biti - tertius gaudens?Najdudnije je pak, kad se, ne znaisli
tazlo{at
214 215

za pravi urok zatezaniu skup5tine, smi3lja bez ikakovih skru- Napredak,Naudno-pedago5kasmotra. lzdajehrv. ped,_knjiZ.
pula, da ie to biti valjda (tako je!) u svezi s nazatkom ,M, H,o, zbor.
pri dem ima jo5 iedna plemenita misao, da se naime odbor boii Najstariji ovaj pedago5kidasopis
iekroz 4g godina savije_
izi,6i s izvjeEtajem, sno i revno ispunjavao zadaiu svoiu: da Siri mediu
uditeljstvorn
pedago5ku nauku da zastupa interese Skole i uditeljsiva,
Niti se zna, Sto ie uzrok zalezaniu, ali se ipak smjelo pre' U
6ednom opsegu mogao je on to ne6idaizvrSiti sam, dok
sumira (ili moZda i,i,elil), daienazadak u "M, H,o, i ve6 se na niiesu
potrebe bile tolike ni drustveni i naud'i zivot u
osnovi toga prave zakliulci' I to ie io5 tko zvati, btigom za narodu toliko
razvil. Danas stoje prilike druSEije,i one iziskuju,
,'l{,, H,", da se briga
za moralne i materi jalne interese skole i uditerjstva prepusti
dru-
Istina, prema pravilima morala bi se skup6tina drZati prvih gome listu, koii 6e biti, Sto je dosada bio ,Irfaplsdakn,
glasilo
mjeseci godine, no ni naistariii se dlanovi ne sje6aiu, da bi se hrv. uditeliskih udruZenja.U tu se svrhu osnovao,Hrvatski
Udi-
doista dri,alai sada5nji odbor i uprava ne mo5iu pak biti krivi' teljski dom*, koji 6e izlaziti S. i 20. u miesecu,a dobivat
6e ga
Sto se, ne znam otkada, uobidajilo, da se skup5tine drZe u lietu, predplatnici prvi broi iznosi program,
"Napretka. besplatno. koii
a kasniie i pod krai godine,Da se dodie jednom u sklad s pravi- pokazuie, da 6e list radu'ajuii s posebnim prilikama
,r""S"gu,ru-
lima, odludio ie odbor, da se skup5tina odgodi do podetka Sodine roda zastupati zahtjeve moderne pedagoSiie,i tim nasto;Jti,
da
1908,,u kojoj 6e se izviiestiti o dru5tvenomstanju i radu za S' u na5emuditelistvu nastavi ambiciju ,Napredka., da udiielistvu
1906, i 1907,,i zato se skup5tina niie dri,ala protiv pravila kon- na5em podaje pobude i okrepe za neprekidno napredovanje,
cem 1907,,nego 6e se prema pravilima dtZaIi podetkom 1908' Daleki cilj toga napredovania bit 6e slobodna skola-
i slobodno
Ni to dakle neka ne muti prerevne pitaoce, a naimanie one, koii uditeljstvo.SlobodnuSkoluipak ne ee, i s pravom, da
shvati samo
i nijesu dlanovi 'M. H,o i koji se za n|u brinu samo onda, kad kao hram nauke nego i kao mjesto uzgiia, koiemu
ie i nauka
mogu Sto izni.ieti - protiv nie. - Nitko ne moie, a i ne misli samo sredstvo; ali hoie Skolu slobodnu od
iednostrana utjecaja,
sprijediti kritiku rada odborovai izdanja "M. H,", Zdrava kritika Skolu, kojom 6e upravliati samo pozvani strudnjaci,
a to ie i
unapredjuie svaki rad, ali mora da i fest - zdrava, Neki stva- pravo, S pravom se dakle nada uredniitvo,
da 6e trijezni i na_
raoci na5e javne kritike odlikuiu se i previ5e svoistvima, koja pretka ieljni ulitelji odobriti taj program
i poraditi za napred,ak
Skole i uditelistva, a tim i
su kadra udiniti sve prije, ne{o izazvati kritidan sud' Napose n pr.{uk domovine, U svezi s tim
promiienio se "u
prosudjivanje kulturnih instituciia i rada po niima stoii odvise "Napredak. rr naudno-pedagoZku smotru, koja po
pod utjecaj recimo - politidkih strasti, vi5e ovisi o lidnim uzoru_.stranihdasopisaove ruke ima
vi5e odjela ," po."brrirn
urednikom. Glavni mu je urednik
dojmovima, dakle o subjektivnim momentima i ravna se prema Sti. Basarii"t, augigolisrrli
stranadkim €ledistima, te se jedva moae zvali zdravom kritikom, starogla'Napretkan, Basariiek urediuje uiedn"o
Tednif iodio o
teorijskoj pedagogiji; odio o praktidnoi
Ili zar ie to moZda ona, kad si kritidar tare ruke od veselia, ako pedaSogiii,iurediivat ee
revni.mladi strudnjak M, peinovi
li ie dobro okresao? Poznamo i takovih, koie bismo po riiedima 6, obzorpo pudagoSkomsvijetu
herostra- uted.iivat 6e poznati pisac pedagio5kih
iednoga slavenskoga lista naibolie nazvali doma6im tl:"i*,
i popri"rnih d,jela, D, Tr_
iima, koji ne znada, kako bi drukdiie do slave do5li, nego ako a kniiievna 6e smotra biti na brizi sauredniku
J, Ska_
se >s pravom nasladom pomije5aiu u blato, te zamai'u potom sve' teorijskoj se pedagoSiii radi poglavito
llll; ,U o naudnom, filo-
Sto im nasuprot dodieu, Poznamo i takovih, kojima se mili svuda osnovu' peda$o$iie, no kao strogo naudni list oNapre-
::ll"*t- prlv,om
nalazili trule prilike, te pod obrazinorn briine skrbi skrivati ra- ;^T. .. istupa kao slobodni forum svakoga smjera, ko-
zornlr 6ud svoju, ier im ne da nenavist, da vide dobro i lif epo' misli biti u naudnom pogledu utvrdiene-i
L:1":" obrazlokene.
gdje .t: se i s pravom pouzdaie da 6,e
€die niih nije, To su poroci, koji nas spredavaju,i ako ie :i_o triiezni sud i, ozbilina tei,_
istinom piscima podati svagda pravac,
nazalka, neka'rnu traZeluzrok u prvom redu kod sebe, ier su Sa :l-" "?
naroda i domovine' Ipak ee poElavitu koji 6e sluZiii dobru
u prvom redu stvorili oni - svoiim nadinom kontrole' pazniu svra.ati pedagosiii
 217
216
nadinu ne pra1aju gdjeSto novo i ne otkrivaju novih pogleda.
Herbartovasa. U praktidnom po$Iedu obelaie se osim op6enih
i Napose pak pisani su ne sarro s razumijevanjem - ne6loi s lju-
pilanja napose gt"a|" iz pedosifrrolo$ije,Skolske higiiene w-
po peda$oZkom svijetuo i bavlju za.knjigu i za one, kojima se u onome liiepom izboru
ioja abnorm"lrr" d1."", uObzor "Knii-
u knjiga namjenjuje. I izbor Stiva zasluZuie svaku hvalu; trebalo
Z.rnu Smotrao izvie66ivat 6e o radu i nastojaniima uditelistva je pazit| da ne izidje opseg ltnjige prevelik, a opet se nijesu
gvafte-
stranome sviietu i noviiim edicijama ondje i u nas' "Na-
period' a mi mu Zelimo' da mu mogli uvrstiti samo odlomci; toga ima i u Skolskim knjigama,
predako obnovlien nastupa nov
neSo onai' Sto Sa ProL je Ogrizovi6 i tu odabrao srednji put, uzev5i kod pisaca
iad ,r" bude oviendan manjim uspiehom, ie
svakom pogledu' Na- romana ove6i izvadak, koji za sebedini cjelinu lli je izabrao koje
je kao dedno glasilo uditelfstva posti$ao u
- ne samo Skolski - sviiet manje dielo romanopisca,ako ima u sebi glavne biliege autorove.
pose bi pak zilieti bilo, da se i Siri
i Izbor nije bio lak, ali sastavljad je te5ku zadalu siaino riie5io.
zainterciaie za rad naiih uditelia i tai rad podupre moralno
Pomogla mu ie u tom njegiova kniiZevna erudicija, duboko po-
materiialno,
znavanie pisaca i najpade sigurno osje6anie za karakteristidne
osebinepisaca, Ovom 6e kniigom u velike biti udovoljeno zahlje-
prirlio Milan ogrizovi6, (KnriiZevna vima, koji se mogu stavliati za omladinsku kniiZnicu. No knjiga
Hrvatski pripoviedaEl,
Beletri- je namijenjena i Siroj publici: i ova 6e se njom mo6i okoristiti,
izd,ania drustva hrvatskih srednioskolskih profesora L
pa ioi se naibolje preporuduje,Tek jedno valja primjetit. Knjiga
stidni odio, Kniiga Prva.) Ciiena 2 K'
je i lijepo sastavljenai ukusno opremliena, - ali je preskupa.
Ve6du$osevrernenaudru5tvuhrvatskihsrednjoskolskih
Cijena od 2 krune dini se prevelika ve6 s obzirom na mladet,
prolesora ralmi5lfalo i raspravlialo o tome, kako bi se omladini
-- podalo izabrano Stivo' koja kod nas iesto iedva da smogne novac i za ikolske knjige.
ier na niu se mislilo u prvom redu Ovakova bi izdania morala biti jeftinija, da ih moZe svaki bez
i strane
,r" ,u-o koliko ie ono potrebno poma$alo u obuci doma6e vedih pote5ko6a nabaviti. To vrijedi tim vi5e, Sto profesorsko
knjiZevnosti, ne$o i da bude sredstvo za opleno obrazovanie'
dodier dru5tvo kani izdati io5 i srpske pripovjedade,pa onda - Sto
omladina nasa do mno$ih diela nasih pisaca danas tesko i za literarno obrazivanie prijeko potrebno - beletriste ostalih
ie
na
za mno{a i, ne zna, gdje bi ih na5la' Za to ie valjalo misliti slavenskih i drugih evropskih naroda, do koiih na5a omradina
koja
izdavanjepo izbor pisacu s kratkim Zivotopisima i s uputom, joS teZe dolazi nego do domaiih, K tome 6e se izdali i komen-
mo$u na6i' Toi davnoi i'elii
su im ii"lu nuitnutttij" i $dfe se tirana izdanja djela hrvatskih (- tako 6e vee,za najkra6e vri-
prof"rorrkoga druBtva clanasie udovolienoi izdana ie prva kniiga
,Flrvatski pripoviedadio liiepo prire- ieme izi6i izbor narodnih pjesama, Smrt Smail-age eengiji6a,
ie omladinske biblioteke:
detr' Teuta -) a k torne i komentari uz prijevode niemadkih, fran-
diena i izboram pisaca i Stiva i nadinom' U kniigu ie tzelo cuskih, talijanskih i engleskih klasika, Najposlije misli dru5tvo
U
ru"rt piru"a (od Senoei Tomida do GialskoSa i Leskovara)' izdatl i koji esei iz teorije kniiZevnosti, studije iz iilozofiie,
prof' M' Ogrizovil' nii- '
poredianfu pisaca drZao se sastavljad, astronomije,povijesti, prirodnih nauka, No tko 6e to kupovati,
po-
irouin t"iiz einih veza i smierova rada' pa mu ie u prikazima ako budu izdania preskupa? Preporudili bismo dakle profesor"
jedinih pisaca uspielo prikazati i razvoi na5e pripoviedaladke skome dru5tvu, neka udesi, -- i" mu ne izidju i"zd,inia
iako
lnjige, u fini* osjeiajem razboila 1 ozbili.nakritika odti'ao ie Daknjizi bude proda dobra, treba da je valjana i jeftina.
in-
,r.dlrr,, izmediu shemati6noSasistematizovania i nesuvislosti *u0".
unome je prvome zahtjevr OErizovi,levom priredbom ,Hrvatskih
pri-
dividualnih bio$rafija, U punoi mieri sastavlial ie zadovoljio pripoviedadao udovoljerro po*"-.,
vremena' moilda 6e se mo6i udovoliiti
kazima svoiim, Sto sam isti6e, da su pisci dieca svo$a i drugome,
glasu sliiedi' Prikazi nilesu
a ipak donekle svaki i *
i studijama' upo-
po*" novi; Ogrizovi6 se posluZio Zivotopisima BoZi6nica,
i-gdie se .. Hrvatski seljad,kikolendar zal9{E. (Cijena 50 fi-
zorivSi kod svakoga pir"a, diiu ie studifu upotrebio lira') Izdanie i tisak hrvatske pudke
bar po seliadke tiskare.
moi,e na6i, a ipak- se ne moZe teli, da nie$ovi prikazi
 2r9
2t8
dvr56a zaStita svakome, dobro 6e do6i ova prirudna knjilica
ovai zasltZuie posebnu
Mediu mno$im na5im koledarima svima, koji se bave politidkim Zivotom i sudjeluiu u njem, pa ie
u neku ruku politidki ko-
palniut ne moZda samo zato' Sto ie to stoga preporudujemo,MoZda 6e se koii taj njom okoristiti u naj-
i koledar bude nekakova vrsta
ledar, I onako ie da"ut obi6aj' da skorije vrijeme,
i politidki koledar' Zanim'
literature, pa tu nife nova i neobidna x<
u tom' Sto ie u njof pisano od
ljivost oBoZi6niceone lelitoliko ni
ni u prikazanim tipovima hr-
obrazovanih vodja ,t'u"k", ne leLi Medju ostalim hrv, knjiZevnicima moZe se i Velimir Dei,eli6
premda ie lo zanimliivo i
vatskoSa selia6tva u javnome Zivoiu' podiditi, da mu se ime pronijelo i preko granica na5e domovine.
naSemu selia5tvu; ne$o ie
pot u",r-;", koliko bistrih {lava ima u "Za piivalu a bouii"
- prijevod je njegova historidkoga romana,
poSledu rasprava o "dtZavi' Sto je izi5ao u "Prosvieti*, a na deSkije prevedenod M, Smolke
zanimliiva u k"ii;;";
seliak F'ranjo Koren' Razum-
selja5tvuI politi"i", koju ie naiisao (Knjihovna na5eholidu, Rodnik XL Brno t907.1,
nie$ova mi5lienia na$iniati
ljivo ie samo po sebi, da 6e i pravac mili'
smieru politieke ,t;;;;, koiol ptip"da' no kome se to ne
"Matica Hrvatska" i "Dru5tvo hr:o, kniii,evnika", Tajnik
nekatvai,i,daietosvakakoboljenego,akodovieknem anika- D. H, K, je u izvjeitaiu o glavnoj skupStini taknuo i na5 knji-
dakle ne bi mogli smesti
kova smjer", tikukouu rrazota' Nikoga levni spor; no budu6i da navodi njeSovi, sude6iprema vijestima
pokazali samostalnost suda i
ni stranadki nu'o'i-, utto ti samo novinskim,nijesu u svakompogledu ispravni, a nijesmo mu htjeli
Korenovoi u tolikoi
miSljenia, a to ba5 nalazimo u raspravi udiniti krivo, ne znaiuli autentidne iziave njegove, dekali smo,
koii se didi' da ie obra-
mieri,koje nema sva$dani u mno$oSa'
';;;;;. dok oSavremeniknkao glasilo D, IL K, donesesluZbenoizvje\1e
sudi bistro i iasno o
Tai doviek iz naroda ne samo da o skupitini, Sto je u broju 3. o, €. doista i udinjeno, Prema tom
d r Z a v n o m e Z i v o t u i p o l i t i d k o i b o r b i , o p o t r e b i p r o s v i e t e z ailis e . izvjeilu predsjednik druBtva, prof, N, Nodilo, imao je i opet
politifko uvierenie
ljaka, ne$o i ondje, fdle mu pero vodi priliku, da ,mladu" giospoduisprida poradi ,oma5ki", Sto su ih
reda' umiie mirno i triiezno
se ustavlia kod opreka druStveno$a dosele u knjiZevnom (a u socijalnom?) pogledu udinili; ispridao
strandara' koii se ne
.oairi, mitnl,ie od mnogoga obrazovano$a ih je - mlado56ui plaho56u(!) , Ne marimo znati, kako se mlade
sve' ito nije nje$ovo'-I Koren
Zacapsovkom i poru$olmzabacitl gospodedojmila politidna izjava predsjednika o mladom io3 ne-
netazmierie tt dru5tvenome
se tuZi na Sospodsku"politiku I na prekipjelom vinul nama se dinilo, kao da prof. Nodilo i kao
seliadke politike' no
poloZaiu selfaka i gos;ode, istide potrebu predsjednik D. H. K. smatra za potrebno istupiti u ulozi peda-
obiektivno,.Iznose6i
o6ito se uvijek trudi, da mu ie raspravlianie goga, da odvrati
"plahu* Sospoduod oma5ki, ali samo uvijeno,
nastoii biti pravedan prema drufima'
o.1t"U" seliadkoga slalela oprezno,da se ne bi uvriiedili, Sto ih ie malo ukorio, Zabiljeliti
niegovim' no to- niie ni
Ne 6e se svaki ,rroJi ttotiti s izvodima nam je i drugu iziavu predsjednika D, H, K., da se u 'Savre-
kad vidi pred sobom
potrebno, ali svaki 6e se mo6i veseliti' meniku" ogleda slobodarskomiSljenie samo jednoga dijela knji-
To ie evo u "BoZi6nici"
ovakav jasni i Utiti tip na5e{a seliadtva' Zevnika, ali nam ie dodati, da po poznatoj metodi protivnika
palnii onih' koii se io5
zanimliivo i sto$a '" i'"po"'euielapose "M. H.n samo oni imadu pravo na slobodu mi5ljenja i oni, koii
niiesu otresli predsude o neukosti i tupoSlavosti na-
"r"dou|"f"" "slobodnoo misle kao oni, a usudi Ii se tho imati drukli.je mi-
Sefa seliaka, Sljenie, nego je njihovo, makar bi ga htio, a moZdai znao oprav-
{< dati, ve6 je po njihovu sudu natraZnjak ili mradniak, Na takav
'wborL Zakoni o zallltr 'slobode izbora' o izbornom nadin umije liberalan biti i najve6i silnik, jer I on moZe dopu-
Saborski stiti svima slobodu mi5ljenja, samo traZi, da se to slobodno
(Naklada akad' kniii'arc
redu i o uredieniu 'ubo"' Zafreb 1908' misljenje s njegiovomvoljom slaZe.Zalo sve i sumniamo, da bi
Gi, Trpinca, Ciiena 20 fil')' >ravremenik..Lruy svih danasniih prilika
i kraj liudi, koji pri
u prvom redu po'
Kako ie za vr5enie Sradfanskih duZnosti niem vode riied, mogao biti slobodni forum,
zakona i kako ie nadalie zakon
nai' €die ie slobodno
trebno torrro porn;;,"-
220
svakome pristojnim nadinom svoje misli izla$at| moi,da vet zato,
Sto se poimovi {neke) gospode oko "Savremenika" in puncto
pristojnosti prilidno rczlikuiu od pojmova, koji u civilizovanome
svijetu vrijede "na siielu ugladjeno$ i pitomo$ drtltva". Ili ie i
ovu misao predsiednika D' H' K,, da je Savremenikslobodanfo-
rum, rodila Zelja, da bi tako bilo?
I izvielle tajnikovo donosi zanimliivih stvari, koiima 6e se
kasniji prosudjivadi na5egakniiZevnoga spora dudom duditi; je li
mo6!u6e,da tajnik D, H, K. traZi od umjetnosti, da bude afirma-
cija narodne biti i naSegakulturnoga livota, dok je poznato, da
su mlada Sospoda za povod sporu uzela $ovor predsiednika
olVi,ff.,,, da umjetnost mora biti narodna po bi6u, iz koie{a nide,
u svezi s kulturnim potrebama, koje treba da promide, ako i samo
umjetnidkim sredstvima. U povodu to6!a glovorapodigla su upla-
ha.. Sospodamlada silnu Salamu protiv spona vierskih i didak-
tidkih, protiv patriotskih tirada, a za dis't artizam, Na strani
uM. H,.. bilo je svagda uvierenie, da pravi razlozi' kniiZevnome
sporu ne leie u umjetniEko-teoriiskomstaiali6tu,u koliko ie ono
kod mladih uop6e bilo iasno i odredieno; isto ie tako na strani
oM. H.o bilo uvjerenie, da govor pre'dsfednikanM. H." ni po
dem nije, kako se prikazivalo od protivnika, opredan slobodnome
razvoju umietnosti, Opravdanost toSa uvierenia potvrdiuie i
dlanak predsjednika D' H, K, (SavremenikIII. 1), a potvrdiuie
ga i izvje5taj tafnikov, a tim se ujedno utvrdiuje, da pravi tazlof
sporu leii nefdie drugdie i u sasvim drugim motivima, samo ne
u knjiZevnim, jer bi se kraf lriiezna i obiektivna prosudiivania
na5lo bilo, da govor predsiednika ,M, H.o ne ttaLi od umietnosti
viSe,nego da bude ,a{irmaciia narodne bitin, Onda se pod vod'
stvom nekih iuno6a iedan dio knf iZevnika iselio iz "M' ll'" s izia'
vom, u kojoj se predsfedniku ,M' H.. i uvreda naniiela, podelo
se napadati na 'M, fl'.., tiezine su edicije od onda "po vi5em
nalogu. postale apriori zle i nevaliane, i51ose za tim, da se ne-
povoljnim - ne pravednim! - kritikama odvrati publika od
njih i - naiposliie odekivalase (i io5 se odekuje po "Savreme'
niku" IIL z) likvidacija. No Sto dulje spor traie, to se vi5e poka'
zalo, da,,mladi.. svoie teoriisko staiali3te o umietnosti ne mo$u
opravdati; prema tomu ne mo6iu opravdati ni svoi istup iz "M'
H,., & ni to, za5to u nioi ne saradjuiu' Na strani "M' H'" pak
postoji mi5ljenje, da odbor niie bez opravdana razlo$a odbio
niiednoga kniiZevnika, nijedan priiedlo$ ili osnovu, pa usliied
221
toga je uvijek zastupao mi5ljenje, da 6e se knjiZevni spor naj,
jednostavnije rije5iti, ako knjizevnici podnesu radove
Matici;
bude li koji valjani rad, (i koji je prema zadali,M. H,") odbi-
jen, onda tek 6e se nno6i re6i, da ,M, H.. ne unapredjuie,
ili
pade da sp,redava,zdrav razvoj na5e knjige, To je rnnogo puta
bilo istaknuto,ali mlada 6iospodato ne htjedose,dini .", hti"li .r,
imati nekakove pregovore i forrnalna sklapanja prlmirja, da se
ne bi iinilo, da oni nijesu dasno izvojevali svoj boj ili da su ma
u dem od svoiega
"staialista" odstupili. vrijednost ovakova pri-
mirja nikome nije jasna, jer bi se {- kraj velikoga utiecaja liE-
nih motiva u ci jelom Livota nasem --) ubrzo opet nasao razrog
novome sporu. Medjutim se ipak osje6a, da ie sada5nje stanje
Stetno za na5u knjigu, pa se desto duiu gllasovi, da bi trebalo
na6i modus vivendi, I tainik D, H. K, smatrao je za wliedno
upriieti prst u ovu ranu, pa javlja, da se predsjednik D. H, K,
zalrzeo,ne bi li do5lo do mira, ,no da je predsjednik ,M. H.n a
priori odbio ponudu smatraju6i D. H, K. nenadlelnim, da posre-
duje u tom eminentnoknjiZevnompitanju.
Ovi navodi tafnika D, H. K, nijesu posve ispravni:
1, Prof. Nodilo doista je do5aok predsjedniku,M. H.., dru
Gjuri Arnoldu, ali mu je narodito izjavio, da dolazi samo u svoie
ime i da nema nikakova rnandatai nije dakle raspravljao kao
predsfednik D. H. K., te se i ne moi,e reii, da ie dr. Arnold
mogao apriori odbiti ponudu, ier ni on niie imao mandata, ve6
ie i on prof, Nodilu izjavio samo svoie mi5lienie,
2. Predsiednik
"M, H,., dr. Giuro Arnold, doista je odbio.
onaj modus,kojim je predsjednik D, H, K. prof, Nodilo htio spor
rijesiti, a i taj nije odbio apriori, ne{o iza kako se o stvari infor-
mirao, Posredovaniepredsjednika D. H. K. sastojalo se samo u
tom, da razvidi, ne bi li knfiZevnici oko ,,M, H," bili volini sara-
diivati kod 'Savremenika*; tako
ie sebi predsjednik D, H, K, po-
mi5ljao najjednostavnije rije5enje spora; ne
{lede6i na to, da
je prirodniie, ako se knjiZevnici vrate ,Mattuo,
u o dem se na
strani_
"M, H," uviiek {ovorilo i da nije ta5tine i suvi5eumi5lie-
nosti bio bi spor ve6 i rije6en,ne
6ilede6idakle na to, nastojanie
prof. Nodila i5lo
ie upravo u obrnutom pravcu; miesto naime da
privede isel,jeneknjiZevnike 'Maticiu, htio prevesti ,,Matidare.
ie
u oSavremenikr.,a tako si odito nitko ne moZe zamisliti izmi-
renie, Medjutim
ie prof. Arnold obeiao prof, Nodilu, da 6e se
o saradnji kod
"Savremenika" informirati, ali koliko pozna dispo-
 223
222
preuranjen' To biv5egaku6nog lijednika, rroji im je u njihovu rdjavu stanju kao
z\ciiu, dini mu se ovakav nadin riieSenia spora sredstvo za odrianje preporudio; napadati protivnika, i ako
u listu'
isto javio mu ie i za koli dan, iza kako se informirao' njegovo dielo dobro, Stoga odekujemo obe6anu kritiku izdanja
ie
koje sve izravnava
drZeti, da i tu stvar treba prepustiti vremenu' ,M. H." u ,Hrvatsrkojns izvjedljivo66u,tim vi5e, Sto se obe6aje,
odbio
Ne moZe se dakle teli, d,ije predsiednik nM' FL" apriori da 6e biti obfektivna i osnovana,
nadin nije
ponudu predsjednika D, H' K', Sto mu se predloZ'eni
Na ovo obedanjenadovezujepisac neke refleksije,koie ovdie
dinio podesar' za izravnanie sPora' iznosimo:
smatra
3, Prema tome nije prof' Arnold imao ni povoda' da
u ovomesporu'uostalomoM' H'" s D' H' K' Broj ,Matidinihn dlanova ne raste u onom razmjeru,u ko-
Ir, H, K, nenadleZnim
K' moglo jern bi bilo odekivati.shvacamoi prirodjenu nasu apatiju, pori-
i nije imala spora' pa se i nema s njim miriti' a D'H' i
bi jedino porr:"dorrutiizmedfu oM' H'o i one skupine' koia ie uz tidke prilike, i odklonivo dapade'eprijateljsko raspoloZenjene-
D' H' K' niie po- kih novinara i pisaca prana njoi. Sve to dodu6e Skodi ,Maticio
poznalui)iuuu istuprla iz "M' fl'o; dosele pak
'M' H'"' pa i narodu, sve to pruza izlika, da se netko ne zallani. Ari imade
Lurulo, da je ovla5tenoobvezatnepregovorevoditi s
koie 6e * i lai krivnje i na onim kultu'nim faktorima, koii se maro iri nista ne
se zato i mora stvar doista prepustiti vremenu'
- to ne znamo' staraju, da Sire u narodu ljubav za naSomknjigom,
spor izgladiti, Kako?
"Matican imade veoma lijep broi plodnih i marljivih rad-
nika. Sami dlanovi njezino{ odbora giotovosu svi radnici, a onda
lYlsfica Hrvatska, doprinose i vaniski knjiievnici svoi kamen, Ona uza sve umietno
je Stampan
U dasopisu'Hrvatskao od 23' travnia o' $' bio stvorene opreke i
"borben imade silno privladivu snagu. Svaki
u koiem se Sovori knjil'vnik ieli, da mu oMatican izdade dielo. A svadifJne moZe
dlanak pod ,rurlorrom 'Matica Hrvatskao'
ponaiprije o vaZnosti izd,aniaMatidinih' Veli se naime; "Izdanie izdati, Bez obzira sada na sadrZinu ponudjenih djela, ne moie
jer se oko
Matidinih kniiga iest najvaZniia na6a kulturna poiava' radi financijalne strane,
koii
Matice kupi sve, sto je'svjesno velikih kulturnih zadataka' Danas ie cijena oMatidinimu izdanjima ona ista, koia ie bila
Kad primismo
su ledbili pred odima niezinim utemeliiteliima' otrag trideset godina, kad je izdavala 3-4*5-6 knjiga, Sada
ponosa' Sto u
na stol Muiirirr" kniige, obuzme nas neko duvstvo ih izdaje do 9. Tisak, papir, uvez dan,asje skuplji, nego li je bio
liudi, kofi
nas imade radnika ,,u krriiz"urrompolju, Bto imademo pro5lih godina, a dlanarina ista! Radi toga. oMatica< ne moie
podsie6a-tu po-
nisu izgubili volie za rad, a to ie mno$o' Pisac umnoZiti svoju glavnicu, kojom bi moSla jednom i pove6ati broi
glavito na politieke prilike naSe, koie znatno ote56avajd rad' izdanja.
na6u du-
[uduei da iolitidk. borba apsorbira cio nas Zivot' svu Ne bi li bilo valjda uputno, da ona povisi svoju dlanarinu na
faktor'
Sevnuradinost, ali niie ,po*""oo iedan ne ba5 neznatan 10 kruna? . Evo iedno pitanje, trroiimbi se morao pozabaviti
To
koji drugdie knjigu unaprediuie' a 1r nas ie priie usporava' "Matidino odbor.
je na5a krillkat mi 6emo se i na to u narednom broiu osvrnuti'
- Na skup5tini 'Matice* bilo je redeno, da ona imade do 30
u na5im prili-
a ovdje istiEemo samo misao, koia niie neobidna djela u rukopisu,koja dekaju na red, da se
izdadu. Ta su diela
a u velikom
kama ni nova, da ie krai na5e si6uSne'stranadke' vedinom i pla6ena, Mi za sadri,aj tih
dfela ne znamo.Ali svatrro
difelu i predesto kritike dudo, ako io5 tko pi5e' Pisac se dielo zastari, pa i dielo knjiZevnosti,
"iobn paradira fi ,ukopisi vremenom 6e
na ovu stranu nase nazovi-kritike, koia osobito ponosno tz$ubiti svoju vrilednost. Osim
toga leZi kapital rnrtav, Radi tih
politieki mo-
u ,Savremenikuo,niie osvrnuo; niemu su vaZniii broinih rukopisa, ne moie se primiti
novih.
izdania
menti; no i tatrro doluzi do zaglavka: da su Matidina bi li bilo uputno, da '1t4a1i"unizd.ad.e
.Ne dva puta na godinu
d,okazna5e Zilavosti, na5e kulturne produktivnosti' svoja knjiZevna izdania? Mislimo, da steper, ,ut" kulture to i
aptiori
O tome e" dakako protivnici 'Matice Hrvatskeo ve| zahtijeva. Kad bi oMatican izd,avala
na giodinurnjesto 10-11.
recepla svoiefa
imati negativan sud, i"i.u oni ioS i danas dti'e
224
225
20-22 diela, otvorila bi Siroko polie kniiievnidkoi produkciji,
"Savremenik" (IIL 5,) donosi Sablonskuukritikuu svih ,IV[a_
a mogla bi objelodaniti i svoje ve6 pla6ene rukopise, tidinihu izdanja, koja dakako .uu popri;"f.o
odsudiuie ili u vri-
Mi se nadamo, da 6e uvidiavnost giospodeArnolda, Klai6a jednosti sni'oie: Arnoldove
su piesme naisrabija ririka, koia se
i ostalih Matidara uvaZiti i u pretres uzeti.ove naSe predlo€e, pa krai- tolikih siajniiih (gdje su?) iir*t it
talenaia u na.oi knjizi
poprimiti i shodne koralce, da oMatica Hrvatskao dade nov im- mogla na6i, Tomiieva diela su ,nupisana pro5lim
u deceniiimau,
puls i kniilevnoj produkciji i zanimanju naiSirih na5ih sloieva za a niiesu ni onda imala drugle pretinziie, nego
da budu laka za_
doma6u kulturu, prozai iedini ie nasao nesto mflosti pred
lavna ricem Jikoga
kritidara
Uvjereni smo, had bi "Matica'" pomnoZilabroi svojih izda' "D. P... Andriiaievi6, koiega radniama fali ,ona velika
koncepciia i pogled na sviieto - t oJm se
nja, a tako i ,svoju dlanarinu povisila, to ,bi osietila samo prodia odlikuju svi suradnici
,'Savremenika.., ,Kolo. niie ni izialeka
tudjinskih kniiga, Mi kao Hrvati, bi u velike profitirali"' ono, Sio ." ,"fi poa
takim zbornihom pomi5liali onda5nii predlagadi,
Nema sumnje o tom, da 6e se odbor "Matice Hrvatskeo i na u kJ rrll" tuLo,
kako su oni htieli - ne valia i to
taj prijedlog osvrnuti i o njem raspravljati: ne 6emo ovdje da ie Lo;"
su do5le do ruku "Lirku,f"e";"i[, ""a"iu,
odbora,
prejudiciramo mnijenju odbora; ipak ne ie biti z{orega, ako se "MatiEinogao ili su pre5t"*p""", Ni
Ile5ideva antologiia ne odgovara, slike u ,Koluu
ovo istakne.Pone5toie dudno traZitLod "M, f1.", da dade impuls ," f", piogr"_"
-,rkolo.
-- ta da,
knjiZevnoi produkciji u prilikama, koie su tako desolatne,kako "Savremenik" ie neovisno glasilo, pa ne _o.i li
hvaliti, s koiega su pohvalom nerri manje neovisni
to pisac misli: gdje je interes ljudi toliko osvojen politikom, do' listovi istrdari
pred rudo, a dobro ie, ako
sta je, ako se i ovoliko dita, koliko se izdaie, a "Matica Hrvat- iedni liudi imadu dva stovarista za
svoiu robu, u iednom_dahvale, u drugom da kude,
skan zadovoljuje u prilikama posvema,ako taj interes podrZava,
ai napredniln |i6 podiimo daliet S*abidevskoga,poviest "Ay _oa"rrri,
Nema sumnje, da bi za knjiZevnike dobro bilo, kad bi djela nii- noviie
ruske knjiZevnostiodobra je, makar i ne nosi najnoviie
hova moSla brzo doti na red, da se izdadu, ali u danaSniim i okritidke
produkte ruske literarne kritike.,, (euite samo,
politidkim i knjiievnim prilikama, dini se, jedva bi uputno bilo, hako to D. p. od_
siieca!), Scheinerova,uredba svemirao suvisna
da ss "Matica Hrvatska. odludi na ovako broina izdanja. PoSo- ie a da se izda
-
tovo kad se radi - o povi5enju dlanarine,Lako ie S' piscu krai "valida ie glavno poticalo bilo lidni momenat<;ta ne ,,validau,
negio >sigurno"l demu tako oprezno izricati
pisa6egastola povisivati dlanarinu na 10 kruna, pa traZiti, da se drsku podvalu; kad
ve6 hode tko da bude bezobrazantza5to da
izdanja pomnoZe, ier on ne raduna: on ne raduna sa zlovoliom se u isti e".
Brdovadkoga ,Prometna politikao naii ",rrfr"Z"?
publike, koja svako povisivanje nerado prima, a po gotovo ne 6e na5u ditadu publiku
nepripravnu za tu lektiru - pa tako je
raduna, kad misli, da bi se uz poviSenjeElanarine od 6 na 10 eto svakoi kniizi nasao
,,D,,P:,.neito da prigovori.
lrruna mopla izdania pove6ati, pisac pade misli podvostruditi; a On obedaie,d.a6e se, posto;" oo"ko
pau.alno ociienio knjige, osvrnuti
zar ne vidi iadan, da bi onda na pojedinu seriiu otpala samo i na poiedina lziania_ a kani
neka tai posao radiie ostavi. Zab adanie i prigovaranje
svota od 5 kruna i nije li sam rekao, da ie dudo, 3to oMatica< lt^=ttilo:
1osnije kritika, a vise od toga jadni D, p, i'e
uz dana5niu skupo6u izdaje tolika diela za 6 kr:una? Kako$od urednik, koii mora ,po5tivati ,Z iis i"a"iii
"n
svadiiu slobodu ,"rpr"utlun
bi bilo i,elieli, da se kniiZevna produkciia povisi i da se niome iu*, p,
vainu pisaniiu uvrstiti, Niyu rru- na umu upustati.se
suzbije prodia tudiinskih kniiga, iedva ie vjeroiatno, da bi se l,:":I:=t_l rr
to dalo Eiorespomenutimnadinom i u danaSniim prilikama pro'
ocienug. D, P,, ali nam ie istaknuri
u nioi iviie
il,ll",t",i".
razne. tvrdnjez prva, kad se veli, da su ,rMatidina"
vesti. U ostalom odbor 6e Hrvatske" i tai glas javno$a dleiu bila
"Matice
mnifenja uzeti do znanja sigurno sve, ako je na korist hrv'
i lll",l":lu,-dok ih niie odbor,tko il, kliaStrio,a iznosise, kao da
seu4sllft odbcr to isto
knfige i u interesu "Matice", radi, a druga ie, da u ,Kolu. ima pre-
Stampanih radnja.
Odbor ,,M. H.. pod predsiedni5tvom
dra, Giure Arnolda,
pozivao je nekoliko puta javnro,
ne,kase jave pisci, iojima je pod
15
i
2?,6
niegovom upravom djelo oklia5treno - za5to se niie javio nitko?
Za5to D. P. sada5niemu odboru kao krivniu narme6e,Sto je on
odstranio? Ili 6,e zar ovaj odbor za sve griiehe priia5njih odbora
odgovarati? A koia je radnja u ,'Koluu pre5tampana? No $o-
spoda oko osavremenika" in puncto istine niie'su previSe skru-
pulozna, makar njihov urednik ima literarnih skrupula (pade i
suvi5nih) na pretek, A u prigovaraniu su pravi maistori, tko bi
im ugodio: niihova zabadania podsie6aju na pripoviiest pod
slidnim naslovom; uEini5li ovako niie im pravo, udini6 li drukdiie,
i opet nije. Tako su negda prigovarali, da za5to ,Maticao izdaie
samo povijesti i zemljopise i prirodopise i slidna izdania, danas
vele: ,'Kako ie lijepo bilo, kad je "Matica" izdavala i svjetsku
poviiest i zemljopis i t. d, Izdala "Matica" ,Prometnu politiku",
da zadovolji valnoj iednoi potrebi na5e$avremena; ali Sto, kad
bi oni htieli naipriie djelo "o drZavopravnom poloi,aiu prema
Ugarskoj". Da je "Matica" ovo izdala, rekli bi, da nam to$a ne
treba toliko, kao djelo o ekonomskim i prometnim i druSim pita-
niima. Uostalom siednite, gospodo, pa napiSite pa 6e se izdati;
bit ee bolie, neEioSto samo svemu prigovarate,
Naivi5e se D, P. spotide o to, Sto "Matica" izdaie svoi
,rGlaso.Neka bude gosp,D, P, uvieren, da "Glaq" >Matici< vrlo
dobre usluge 6ini, i da niie niega, mlada bi gospoda bila kud i
kamo obiesnija, nego Sto jesu: a mora li se "Matica( >u vjednim
'polemikama
braniti", niie sramotaniezina ne$o onih, koji na niu
neosnovano i lalno napadaiu ili ako bi i Sto opravdano izniieli,
ne iznose, da ioi koriste, ve6 da ioi - Skode. Sto pak "Matica
Hrvatska* ide od godine do Sodine natra$, neka $. D, P-a'glava
ne boli; on neka samo ide napriied sa "Savremenikomu; vidiet
6emo,tko 6e dalje dodi, Ni za savijest odbora "Matidina" neka se
ne brine, neka radiie probudi prilidno dremovnu saviest "D' H'
(,., da se prene i poradi ne5to za hrvatsku lcniigu; dosada io6
nije ni5ta pozitivno udinila za nia,
I to bi imao da bude isPravak!
uMolim, da biste za liu'bav istini i zakontt (S 16' z' o p' t'l
na dlanak oPasari6redivivusn ubr' 7, i 8, ovoSodi5njeSoGlasa
M, H,o uvrstili ovai ispravak dinienicao,
S ovim ,r"* ,rrrodom posla uSledni pedago5ki i filozoliiski
pisac, literarni kritidar Josip Pasari6 duSi "ispravak', u koiem
227
veii,-da se nije natjecao za tajni5tvo rrM. H,,,, da nije Ogrizovi6u
jer ie on prema svojoi propisanoj kvalifikaciji
"kruhojalan,,, {_
koja je po zakonu davno zastarlela -) po zasruzi reaktivirani
pedaSog; nadalje veli, da on nikada ne napada zlobno, zlona_
mjerno i izvrluli, da Sa vodi uvijek dobra namiera; (_ koju
svakom drusom pride -) da iznosi dokaze i stvarne' razlose
za svoje tvrdnie, (- to zna i vjeruje svaki, tko nje$ove dlanke
dital -), da se n-ije nikad kitio tudiim perjem, da nije istina _
uop6e sve, Sto je u dlanku oPasarii redivivusn napisao dr, M,
ogrizovil. J, Pasari6 bio ie dugo vremena urednik ,obzora.,
pa zna dobro, kakovi moraju biti po zakonu o p, t. ispravci;
stoga i ne 6e zamjeritt urednistvu, ako mu njegov polemidni
ispravak ne uvrstil ne te zamieriti ni zato, sto on Leli njime
ispravljati dinjenice ("Molim da biste . . . . uvrstili ovaj ispravak
,dinjenican).einienice ili fakta ne mogu se ispravlja tii
ier ui.p,r.r-
ljati" znaEipo Broz-Ivetr<ovidudiniti, da Sto (krivo) bude pravo,
a dinjenice ne mo6!ubiti krive; ne moEiuse dakle ni ispravl;iati.
Oslanjaju6i se dakle na to, ne moZeur. dopustiti, da se u ,Glasu
M. H.", koii je upravo osnovan s namisli, da utvrdjuie dinjenice,
dinjenice ispravljaju, ier bi to znadilo bas obrnuto: naime iskri-
viti ih. A ni zakon o p. t, nije imao na umu ovakovu praksu
ustanoviti svoiim S 16., nego valjda, da se isprave krive i ne-
istinite tvrdnje, a ne dinjenice, fakta, Naiposlije Zao nam
ie,
Sto moramo odbiti suradnju uglednoga i opdeno po5tovanoga
pisca J. Pasari6a,makar samo u obliku ispravka i s pozivom
n a $ 1 6 ,2 . o p . 1 .
lz odborske siednice od 28, svibnia 1908.Predsiednik javlja,
-
da ie DraSutin Cerani6 iz Bo5njaka ostavio oM. H,u zapis od
dvjesta (200) kruna, koii 6e se isplatiti nakon smrti nfegove
supruge, - Odboru za proslavu detiristoSodi5njice doznadeno
bi. hiljadu (1000) kruna tao prinos ,M. H," za izdanie ,,Zbor-
nika", Sto ga odbor kani izdati, a isplatit 6e se, kad ,Zbornik..
bude Stampan.- Ravnatelj dr. Zoci nudia odboru ,Zbirku
slo-
va.d.kihpripovijestio u priievodu, isto tako
zastupnik V. peri6
prijevod Teokritovih 'Idilan. - Budu6i
d,a te se ,Kolo umjet-
nikan za god. 1908 Stimpati ,izvan edicija oMatidinihu,
Stampat
ce se prema odluci odbora dra M. Munjieu upovijest
okupacije
Bosneo.- U oKolu umjetnikao otisnut
6e se ove godine tri do
detiri slike iz svakoga odjela izloZenih
slika i jedio tri skulp-

228
ture. Polovica distoga prihoda ide u korist 'Lade', saYezaiaLno-
slavenskih umjetnika. Odludeno je, da se "Ladi" doznadi
hiljada (1000) kruna kao dar ,Matice Hrvatskeu'
U o'savremenikunUll, O.f .."rU" se D. P. na prigovore
izneseneu ,Glasuo (IIL 9.) na nje$ov ,prikazo knjiga 'Matidi-
niho, vele6i, da su pisani ,Zu6liivim" (- valida Zudliivim, $o-
spodine hrvatski kniiZevnidel -) i surovim tonom, kakovim da
sL odtkuje uop6e pisanie ,'Glasao.Gospodaoko nSavremenika"
vrlo su osietliiva, kad se niihove kole lile, a nemaiu nikakovih
oskrupulaou poSledu tona, kad na druge navaljuju, premda su
ba5 oni ustali u nas, kako ie za svoie otadZbenike rekao M'
G, Conrad, kao udie Bauern in der Literaturn, i uniieli u kritiku
nasu ton, kakova nije nikad bilo, odgovori li tko na niihova
'Ona
zabadania,onda opsuju protivnilca, da ie on surov i prost'
stara; rReci, da ti ne rede! za niihovim se tonom niiesmo poveli
i ne 6emo se povesti, pa ni ovim nas nadinom ne 6e zavesti
na prostote i psovke, kojima obiluiu stanoviti listovi protivni
>M, H,o, ali 6emo sva$da odludno odbiiati njihove nedolidne
napadaje,I cijeli nas knjiZevni spor lakse bi se.riiesio, kad ne
bi bas sa strane protivnika (die Bauern in der Literatur!) dola-
zili prigovori u tonu, koiemu mno6iomanika do evropejStine'
GospodinD.P'seZali,stosetoboZenijesmoosvrnulina
njegove >stvarne prifovoreo, ne5!osamo na "letimidne domjen-
keo - neka nam oprosti, Sto se ve6 ne snalazimo, le ne3namo'
Sto je u ,savremeniku. pisano ozbilino i promiSlieno' a Sto ie
samo na laku ruku izbadeno, Istaknuli smo u nasim prigovorima
dvije laLne tvrdnje gospodina D. F', da sada5nji odbor klja5tri
djeia i da ima ,, ,'Kolrro pre5tampanih radnia' O ovom -dru$om
jer
prigorro* veli, da kako je to silni $riieh, ako ie to rekao'
krai
iu i-. i ve6ih prigovora nMatidinorn" odboru, kao da ie
P' u tom pri-
njih gdiekoit - *Il"nalaZ dopuitena' Gosp' D'
govolr'ne vidi ni5ta vaZna, a iubo'^uio ie, da je iedno od nai-
trahnijih sredstava za napadai na 'M' H'o bilo' da nema nika-
pre5tampava stara' loga ne
kovih novih dfela i du su*o -Kad
bezazlen' sve
bi bilo, doista bi prigovor Sosp' D' P' bio iako
laZno pisao'
kad bi i bio istinii, afi g, D. P. se brani da niie
vet
veleti doslovno: ,K.r"*J,'o"i6ev "Jaz" vet ie prikazivatr'
'Maticio namijenjen rad' ne{o
ie poznaf, dakle nije iskliudivo
229
ga je iavnosti vec odavna poznatogi ,Matica. od5tampala
u
uKoluu, Ta zaboga, ako ovo nije skrajnje izvralanle, onda ga
ve6 nema: - ili gospodin D, P. naprosto ne zrta, ito znali
pre5ta,mpati. Trebalo se dokazati, da je koja radnia ve6 bila
Stampana,i, da je u ,Koluu po druSi put Stampana (denuo typis
exprimo, wiederdrucken znadi pre5tampati), a on dokazuje, da
je vet bila pfikazivana i da ju je ,,,M, II.n oditampala, Koliko
solisterije u tako malo rijedi! ovako se ipak ne bi smjelo da
radi. Ali dA - gospodinu D. F, su to samo >nuzglrednigotovo
formalni prigovori", Tako ozbiljno gospodin D, P. shvaia istinu
i objektivnost, Poznaje li on malo dlelce od dra. Jul, Bachema:
Allerlei Gedanken iiber Journalistik? Tamo ima na str, 15.
ova rijelt "Auch bei der griissten Vorsicht kann es passiren,
dass eine ungerechte Beschuldigung in die Zeil:un{ gelangt, Ein
Redakteur, der eine als un$erecht erwiesene Beschuldigung
nicht ohne Umschweife zuriicknimmt, streicht sich selbst aus
der Reihe der Gentlemen(. To bi mo6laog, D, P, - j", to vri-
jedi za svakogla,tko se bavi javnim radom - dobro zaparntiti,
a ne bi Skodilo, da to zapamti i urednik usavremenika*, pa ie
nestati bar polemike oko ovakovih na oko ,formalnih.. pri-
govora,
Jednako se brarri D. P., da nije laZna njegiova tvrdnria, kao
da sada5njiodbor klia5tri ma i5to na djelima pisaca, I opet se
brani sofizmo,m, dokazujuti, da su se negida diela kljasirila i
nabraja neke primf ere {Kozarca, Novaka), U na5im prigovorima
na osvrt Sosp, D, P, nigdie nije kazano, da se u
"Matici,., niie
klia5trilo, niti smo mi poricali toga, Mi smo poricali, da je sa-
da5nji odbor za prijaSnja klja5trenia odgovoran i rekli, da
ie
|_til, ako se prikazuje tako, kao da isto dini sada5nji odbor,
9.-
D. P. na ono prvo odvra6a, da je ,ve6ina sadanieSaodbora
bila i u prija5njim odborima., Sto naprosto nije istina, a i da
iest, ne d.okazuie ni5ta, budu6i da je za predsjednikovanla
Arnoldova ona praksa dokinuta. TJzalud se dakle razmete D.
P,, da je toboZe i oGlaso priznao, da je klia5trenja
bilo. dok
$a,ie sada5njiodbor dokinuo, - je, se i ne radi o tom, je li ga
Dllo, nego o tom, da li ga sada ima, O tom pak, da je prikazivao
{lcako se jasno razabira iz osavremenika. iIL S, ,tr. J1Z,; ,trour,
xao da ga ima i sada, gospodinD, P. -
mudro Suti. U spome-
nutom pak broju ,Savremenika. r'eli se, da su
neko6 ,rMati-
ctneu knii€e odekivane izvjedljivo56u, a
bilo je to onda, kada

z30
>se io5 niiesu klja5trila diela, koia 6e oM. H," izdati, kada se je
smatralo naivellm uspjehom i dikom da koii irrvatsk: l<niiZev'
nik udie u uM. H," svoiim djelomu.... ,to je trilo orrda,, , 'n
oDanassu te prilike posve promijenjeneni t. d, Sto slijedi iz to{a
lc,rnieksta?Da gosp, D. P, dana5njemodboru spodita'ra,da on
klla5tri djela, koja 6e uM, H," izdati, a ne mogu6i to dokazati,
predbacuie mu stvari, koie se pod dana5niom upravom niiesu
dogodile. Zar rnisli, da 6e i sada5nii odbor nositi od'$ovornostza
sve Srijehe - >el4s4 svoiih"? Ili zar niie dosta da mu ie kao
bastina ostao literarni spor? lli zar su i to samo >$otovo formalni
prigovorio? Ostaiemo dakle kod toga' da je D' P. u svojem "pri-
kazun napisao dviie laine tvrdnie, a u >nekoliko rijedi odgo-
vora< u osavremeniku* (IIL 6,), jo5 ih ie potkrepio. Dok budu
ovakovi ,Bauern in der Literalurr. -- a ne $entlemeni vodili
glavnu rijed, ne 6e biti mosu6e saniranje nasih kniiZevnih prilika,
u koiima se >nuz{rednoo i o'sotovo formalnoo, a zapravo lako-
misleno prigovara,
Najposlile se D ,P. i,ali, da ove6ina hrvatskih knjiZevnika i
naibolja naSa savremena kniiZevna izdanja moraiu apelirati na
privatnu i kniiZarsku nakladu", Ako ie tako, nije tome kriv od-
bor, lroii nije dosele nijedno valjano djelo, ako ie bilo za "Ma'
ticu.,, odbio, nego je kriv - prkos nie$ove $ospode dru$ova,
koji u umiSlienostisvojoi misle, da 6e 'M, FL" propasti, ako ie
oni ne podupru. U koliko pak to niiesu postigli svojim istupom'
misle, da 6e >nuzsrednim fotovo formalnim prigovorima" posti6i,
Ali se varaiu kruto ,
Lfublianski ,,Zvon,, sa zadovolistvom bilieli, da se 'Glas
Matice Hrvatskeu- osvr6e na slovenske kniilevne i uop6e pro-
svjetne poiave. Spominje dra, Ile5i6a i dra' Tomin5ka,.koji su
svojim prinosima naS list ukrasili - a mi se nadamo, da ne 6e
biti ni posliednii ni posljednii put,
* Rado priznajemo, da ie urednik knjige nastojao donekle
,Navala.. na Gialsko€a. Na moie pisanje o Gialskom u
posljedniim prospektnim broievima uGlasa M' H'u osvrnule
su se Zestoko najprije dnevne novine ('Pokret")' a onda "Sa-
vremeniko dovodeei s onim moiim pisaniem u svezu i odbor
231
H.* i njezina predsjed,nika Arnolda. To je posve neoprav-
"M.
dano i neumjestno, jer ni odbor ni predsjednik
"M. fl,o, nisu ni
sudjelovali kod onoga pisanja, niti na ni ikako utiecali.
Sto se tide same unavaleo na Gjalsko6la, rado pfiznajem,
da imadu pravo oni
"Matidini" i moji prijatelji, koii su mi lo5
prije, ne€o se ie moioi unavali" u javnosti prigovorilo, kazali,
d,a je onaj uvod s Gjalskim bio suviSan i neumiestan, i to tim
viSe, Sto toboZniim braniteljima i priiateljima Gjalskoga nije
vrijedno davati ni prividnogla povoda, da uzmognu nastavljati
nepre'stanosvoje dosadno zabadanie, izvratanje, pade i la,ganje,
"Narodne pies,ne" dr. Drechslera, Prirnili smo druSu kniigu
"KnjiZevnih izdania., druZtva hrvatskih srednjo5kolskih profe-
sora: ,lzabrane narodne pjesme< (L Junadke) u redakciii dr,
Branka Drechs,lera,Ved smo prigodo,m prve knjige o hrvatskim
pripovjedadima koju je sloZio dr. Milan Ogrizovil, razabrali, da
bi ove edicije moSle popuniti znatnu prazninu na5e Skolske
knjiZevnosti. lzdanja su zaista vrlo liepa, pa 6e ih s velikom
kori56u mo6i upotriebiti i oni krugovi, koii su ved odavna stresli
sa sebepra5inu sredniih 5kola,,I ova Drechslerova knjiga sloZena
je s liepim popratnim aparatom, koji se od ovakovo{a izdanja
smije odekivati, ali ipak iedno ne moZemo da ne pri{ovorimo,
a to ie srpski karakter ovih junadkih pjesama. Kad hrvatski
djak proudi ovu knjigu, on 6e i nehotice do6i do uvierenia, da
su inarodne junadke pjesme zapravo samo rslp6ke,A, kako, i ne
bi do5ao, kad mu se turaiu u ruke samo bajke o carici Milici, o
Lazara, o Miloiu Obili6u, o kralju Vuka5inu, o Uro5u, Vuku
Brankovi6u, voivodi Vladeti, GjurSiu Smederevcu,o Jaksidima,
o Zmaiu Ognjenom Vuku, o Kosovki djevojki, o majci Jugovi6a,
i o kojedernu drugom. I ne samo to, nego sav historidki komentar
zabavlja se 5lotovo jedino srpskom povie56u, Je li to bila svrha
izdanja? S ovoga staiali5ta drlimo, da je ediciia posve proma-
Sena.Ni Srbi, a ni Magjari ne bi ovakove edicije nikada dali u
ruke narodnoga podmladka. I s podpunim,pravom. Tako se ne
odgaja mladeZ u nacionalnom duhu.
koristovati se i hrvatskim izd:aniima, ali ni tu nije bio osobito
sretne ruke, jer je i opet nailazio s neznatnim intzetkom gotovo
na same srbske motive, Da se ne bi pomislilo, da smo tjesno-
girudni, pa da traLimo u izdanriu iunadkih narodnih piesama
232
jedino motive o hrvatskim narodnim junacima, to dodaiemo, da
se ie moglo izdati i nekoliko srpskih piesama, ali recimo: samo
- Kad ee Drechsler ve6 uzimao iz Miklo5i6eve ,Volksepik
onoliko, koliko su u Drechs'lerovu izdanju regardirane,
hrvatske,
Po Drechslerovu izdanip naS diak eto ne 6e ni saznati, da
na,Snarod pieva o Karlovi6ima' o Zriniski,ma i o mnogim "Hrva-
6animan,a to se ne da nidim ispridati, Pa onda; $die su ostale
tolike hrvatske muhamedovskepjesme, od koiih je sama "Matica
Hrvatskao izdala dvile debele svezke?A zar se o Ivi Senianinu
nije mo$lo na6i ni5ta osim nieSove 'Smrti?u A za5to ba5 smrt?
Kako dr. Drechsler stoji pod utiecajem srbskih ediciia, vidi
se po piesmama oElra6a i sestrao i po "Bo$ nikomu duZan ne
ostaje.l koie je uzeo dakako iz Vukove zbirke, premda ie u
hrvatskim izdanjima mogao na6i bezbroi i boliih i ljepsih vari-
prvoj kniizi
ianata istoSa motiva. SAm dr, Bosanac izdao ie u
oMatidinih.. hrvat,s,kih piesama prvu piesmu u dviie redakcije
(uBrada i sestrau i nMrtvi pohodjaniu) sa tri variiante, a druSu:
,Bog nikom duZan ne ostaie. u tri redakcije sa 27 variianata.
Nije li to dakle neoprostiv grieh? zaito da se iednom interna-
cio,nalno,mmotivu, koji se krije u ovim pie'srnama,i kojih mi
imamo silan broi Eistih hrvatskih, daie pred hrvatskim diadtvom
srbski karakler? Zaito da ide po sestre "Jovanu' kad se on
u Aladevicevoi zbirci iz dalrnatinske Podgore zove rTrator, dite
mladou, a pjesma nidim ne zaostaie za Vukovom?
DruSa pjesma o mladof Pavlovici dodu5e ni u Vukovom
izdanja,r" ,rori nikakav srbski karakter, ali zasto da se uzima
srpsko izdanje, kad je i Pavlinovi6eva i Pletikosi6eva va?ijanta
(iz okoline trogirske) najrnanje tako dobra kao Vukova? A onda
u hrvatshim inadicama nose Zenske krasna imena "Divoike
Liiljanken, udilber-Andie', olipe Mlandalineo, a s neba se
spu5ta kao ptica Solubica "blaLena dievican'
Neshvatliivo nam je nadalie, za5to u legendarnom ciklusu
nisu upotrebliene jo5 neke divne piesme iz "Mati'dineu prve
knjige, koie bi i te kako pristajale u Skolsku edicii:u?Valjda
sumo zato, St'o ih Vuk nije poznavao? Kako smo nesanaostalni
i robski!
A onda joS ne5to! U Drechslerovu izdaniu nalazirno preko
deset naiduZih piesama, koi" su se i dosad nalazld'eu ditankama
na5ih sredniih 5kola. Sta to onda znadi? Zat se tirne da'je sred-
233
njo5kolskim profesorima u ruke prirudna knjiga, koja 6e irn po_
magati, da proSire abzofie svoiih pilomaca?
der Kroaten<, zaito,nije odabirao one, koje sadrZinom nose na
sebi biljeg hrvatski? Pod brojem 27. naiao bi motiv pun liepoga
hrvatstva. eistih hrvatskih junackih pjesama mo,gao bi se na6i
do,bar broj u mnogobroinirn hrvatskim izdanjima, koje desto
nidim ne zaostaju za Vukovima. Ali se ovdie odito radilo o ko-
moditetu ili o sugestiji, pod kojom stoje na Zalost mnogi na5i
slavi,sti ne nalazeti u sebi snage da misle svojom gilavom, ni
energije da kaiu ne5tc,drugo, ne1!oSto su prije njih drugi kazali,
u izdanju hrvatsirih srednjoskolskih profe sota za hrvatske
djake trebalo se sasvim neSto dru$o pokazati nego Sto se fak-
tidno pokazalo. Ovaj se grieh ne da okajati. Nadam,o se zato.
da 6e drugo izdanje drugadije izgledati.
SEDAMDESETGODISNJICA VATROSLAVA JA,GICA,
Nje,govo tajnikovanje u uMatici Hrvatskoj<.
U ponedjeljak, dne 6. srpnja, proslavljena je u Bedu sedam-
desetgodiSnjicana5ega zemljaka i slaviste, dr. Vatroslava Jagi6a
Yarai,dinca, Ovom proslavom udinjen ie poklon iedno,rn hrvat-
skom Seniju, koji se ie sanr,otvornirmsvoiim mnogogodi5niirn ra-
dom na polju slavenske filolo{ije udinio stoZerom, oko koiega
se goto,vo detiri decenija kretala sva slavenska nauka ove stru-
ke. U velikom svijetu osvjetlao je time Jagi6 ime svornu narodu,
jer svoje hrvatsko porijeklo nije nikada tajio, neElo se nj,ime
didio i ponosio, U nfegovo,jhu6i govori se joS i dana,skajkavstrri.
Cast njemu! Kao mlad dovjek od 34 godine po5ao je iz Zagreba
u svijet, da na odeskoj, berlinskoi, petro{radskoj i bedkoj uni-
verzi pred.aie slavensko jezikoslo,vlje evo potpunih 36 godina.
Od danas zivjet 6e kao privatni naudenja,k,da nastavi redigi-
ranje svo6laArchiva i zavrSi svoj Zivotni rad sa ,slavenskom
enciklopedijomu,
U nizu bezbrojnifrrdlanaka i studija, koje su napirsanediliem
Sl.avenstvaprigodom niegova sada5njegsitraskas katedre bedke
univerze, uzeo je evo i organ ,Matice Hrvatske. da s nekoliko
rijedi osvjeZi uspomenu na Jagi6a kao nekada5njega - tainika
,rMatidinan.
U druStvenom zapisniku o'd 8. listopada 1871. poloZlo je Ja-

gi6 svoju tajnidku dast, odlaze6i u Odesu. Odbor "Matice" po-
pratio je ovai odla"zakovim riiedima: 'Ovo polotenie tajnidke
sluZbe uzimlie odbor na Zalosno znanie, uvaZavaiu6i veliki gu-
bitak, koji je sna5ao oMaticu< odstuporn toli umna i revna taj-
nika, Na uspomenu nje$ovih lijepih zasluga, te umna i obzftna
rada, koj'ima je po,slove ollirske Maticen vofio do blizu 'osam
godina, zdkljuEi odbor jednoSlasno, da se dru. Vatroslavu Ja-
gi6u prigodorm ovoga od'stupa stavi u zapisnik vru6a zahvalnost
i zaslui,eno priz.nanie,r,
Jaftrl ie dakle vodio taj'nidke poslove na5e "Matice" pod
predsjednidtvom Ivana MaZurani6a, a potpred,siednidtvo'mMa-
tije Mesi6a od god. 1862.-187L, d.akle u ono znamenito doba
druSoga preporoda narodnoS, kad se osnivala Akademija i po-
kretao oVijenacn. Ja{i6 ie bio ona'i,koji ie s Radkim i Torbarom
materijalnu potporu oMaticeu - pokrenuo oKnjiZevniku,
pretedu Akaderniiskih tzdaraa. On je vodio tainidke poslove,
kad ie god, 1863, ,Tizuinico'mo proslavliena tisu6godiSniica
slavenskih apostola, Kao mladil od 25 Sodina uhvatio se tu
JaSi6 u kolo s Radkim, Kukulievi6em, Me'si6em, Preradovi6em
i Trnski,m, doliazujudi ve6 onda, da 6e se izviti homo ad un$uem
factus. Za doba nje{ova ta'inikovanja sloZena ie i "Zriniska zvi-
Leonide'
iezdao god. 1866, u spornen trista$odisniice hrvat'sko{a
Za god, 1863, i 18il, Stampao je Ja$i6 u prilo'zirna
"Knillev-
nikao izviestaie oMatidinau rad,a,Sto ih ie d,itaou $lavnim skup-
Stinama druStvenirn,
Kao tainik ,Matidinn i dlan Akademije odmah od njena
osnutka god. 1867. (kao mladil od 29 godina!) imao ie'Ja$i6
pune ruke posla pri spajanju ovih dvaju narodnih instituta, te
su ,vi izviestaji u ,rMati'dinimu siednicama kao i u Slavnim sklp-
Stinama u glavnom teretile nie$a. Niegovoi bistrini, saviesno'sti
i hladnu od-
. i rodoljublju imamo d,a zahvalimo za mno{u dobru
luku ondainjih burnih siearrlica.Glavna skup5tina "Matidinau od
25, travnja 1868,, koja je imala ordluditi o zdrti,er4u nMatice<
s Akademijorn, odgodi'trase samo poradi toga, da se iscrpni
izvje1taj tainlka Jagi6a uzrnogne Stampom rasturiti mediu dla'
nove. ne bi li se time doslo do Sto boljesa suslasia i konadno$
reatltala.I tako 29.lrynia bude zakliudeno, da uMatica" preda
svekoliko svoje kniiZevno dietrovanjeAkademifi na samostalno
izvadjanie, a samo gilavnica i zaklad,e 'Matidineu imaiu ostati
u rukama oMaticen,*k oia 6e svoi disti prihod stavljati Akademiii
235
na_dis'poziciju. I tako izadje podetkom god. 1g69. na svjetlost
"Viienac., za koji ie Matica i,rnalajarnditi cijelim *.,oii* priho-
dom, dok se nekoliko godina kasnije Matica opet nije ocijepila
od Akademije.
O svirn nerbroienim sje,dnicama Matidinirn, u koiima se
raspravljalo, da Ii 6e Matica u svojoj rehijl vodili ,Vijenac*,
ili
ne 6e, pisao ie JaEtrCzapisnike zinjernom hladno6om i posto-
iano56u, eovjek njeSova temperamenta i poleta morao ie za taj
suhi po'sao nalaziti sna6lezaista samo u svojoj neobidnoi zdus-
nosti i p,oZrtvovnosti.
Posljednja siednica, koiq je JaSi6 vodio zapisnik lcao Mati_
din tajnik, drzala se 3, rujna r87r.rza njega izabran
ie tajnikom
lvan Zahar.
Kao dlan-radnik oMatioe Hrvatskeu javio se Jagi6 iz Bed,a
priie dvadesetak godina knjigom o starijoj ,Ruskoj knj,iZevno-
stiu, ko,ja je napisana osobito lijepo i sa svom intimno56u, kojom
moderni literarni historici umiju zasladiti i pribliziti nam na
dohvat ruske tipove davno pro5astih vremena. Vjedna Steta, da
nam nije po'slao i nastavak ove knjiZevne povijesti. U ostalom,
Ja{i6, je u ovorn stilu vrlo rnalo pisa,o. Njega je vi5e zanimala
filologija i starija knjizevnost, negio li novija literarna historija,
koitr je oplodjivao jedino iscrpnim recenzijama o djelovanju
drugih radnika, pokazujudi kao trenutadnim varnicam.ana nove
put'ove i staze, Ovaj njeSov - da tako rekne uoplodju-
ju6in rad do'nio je slavenskoj nauoi upravo toliko koristi, koriko
i samotvornost njegovog naudeniadkog truda, A u tom je Jagi6
jedna od najkrupnijih lidnosti, sto ih je ikada rodil,o slavenstvo.
Organizaciia znanstvenoga rada, Netr,morni kulturni radnik
u S'lovenaca,dr. Fran Ile5ii, sazvao ie za dne 24. pretproilofa
mjeseca sastanak o organizaciji znanstvenoSarada. Bila su po-
zvana sva znanstvena dru5tva i pojedinci, koji se zanimaiu na-
ukom, Nakana di,dnogapredsjednika uMatice Slov,u ne samo
da je plernenita, nego je za male narode - malo Zivotno pitanje.
To su shvatila i naudna drustva i pojedinci, te se ,odazv"S" po-
zivu u velikom broju. Sazivad ie zammtiivo i temperamentno
izvijestio o sada5nje'rnstanju znanosti u Slovenaca i pokazao,
kako su se najve6e znanstvene institucije razitle iz naqrh
dru5tava, i u narodu svoj'empo,stale kulturan fakto,r; spornenuo
ie i takova udena drustva, koja nastado,sedarom pojedinaca,ali
236
237
i za njth vrijedi isto; ona 6e u narodu sv,ojemodludivati, utjecati 7s-godiSniicu,a i nakana je lij,epa --
tom mu prilikom narnak_
na njegov razvoj tek onda, kad se njihovo neor$anidko po'stanje rr,-utineke vrsti narodni dar. S toga gledi.ta preporuduje
se ovo
prilagodi potrebama i kulturnim letnlatna naroda, - ili dru$im izdanje s,amopo, sebi. Ipak *," ,r" *"j"rno oteti
prigovoru, koji
tii"Ei^u, kad stupe u o'rSanidkusvezu s ciielim narodom, Onda vrijedi ne samo za ovo, nego za,ve.inu,na.ih poduze6a
ove vrsti:
6,e Zivjetiru niemn kao da su iz nie{a samoSa nikla, Ta m'isao, troskovi opreme i izdanja biti 6e toriki, da
6e za naroini dar
ako i niie blla izred,ena,sigurno je lebdila pred odima sazivadu, ostati jgdva Sto; pogotovo ako se izda djelo
samo u 30Ofrimje_
dru, Ile5i6u, koieSa nastoianje ide za tim, da oko 'Matice Slo- raka. MoZda bi se to bilo dalo i bolje udesiti,
da pro,sl"rr-"tua"
venskeu okupi sve kulturne radnike svo$a roda, Tim ve6ma jednako sjajna, a narodni dar
da bude vi5e negio _ milostinja?
se moramo iuditi \ziavama dra, Gro5ella, kad tvrdi, da je sav
znanstveni rad prilagodjen naro,dnim potrebama, a bez velike Je li,Glas M. H,o polemiEan? Ima i medju prijateliima
,M,
svjetske svezet lednodnevan; on se dini se klania nekakovu H'u, koji kao da zamjeraiu,Glasun, Sto se toliko
tavi pol"mi_
idolu ,znanostin, nekakovoj abstraktnoi znano'sti, koje orsani kom, Koji tako misle, ne prosudjuju pravo na5 poloZaj.
nGlasu
su samo veliki svjetski iezici - a zaboravlia, da se je zn'anost je osnovan u svrhu, da bude orElan
drustva, Bilo ie naime vri_
svagda rodila iz prilika, koie ,su ie trazile i da ie bilo i vrijemen jerne, kad je cjelokupno novinstvo
bilo u zakupu protivnika
kad su i ovi prvi tek postaiali or$ani niezini, S toga krivo$a "Matidinihu, oni su odo,nudpravili ,stimmung* piotiv ,Maticen
stajalista rnorao je do6i i do krivih pogleda, kao n. pr' kad veli, i njezina od,b,ora,a ,ova niie imala, gdje da ." br.rri;
ako bi se
da je naro,dni govor samo za ,,narodno-rornant'idne znano'sti na krive izvjeitaie i neosnovanenapadaje poslao ispravak,
kako
(povijest svoga naroda i sl.);u svem ostaiom moZe biti narodni je vet obidai, dodali bi tome protivnici svoje
primjrdb" _ ."r.ro
jo.ro, s6111suinformativanu orSan, Bilo nam je milo' da ovi da se vidi, da su oni u pravu. Tako se stvara,o nepovoljan
sud
iazori, niiesu prevladali i da ie tim ujedno odobrena i misao, o ,,Matici., te je upravo sre6a bila, da je osnovan oGlas*,
ko-
koja je u razvoju znanosti Slovenaca dosta smetala: da naime jemu je kao jedna o,d prvi,h duZnosti nametnuta:
'uspise budno paziti,
udenjakom postaie doviek tek onda u pravo'm smislu, ako Sto Sfampa javlia o druZtvu i njeziwt odboru, te ispravljati
djelo, kao da je svr ra obo- ne_
njemadkim ili frurrcuskim iezikorn ispravne vijesti, Kakove su prilike nase i previse
'stvarati svoju' Niie dodu5e i" togu pasra,
fadivati tudju knliZevnost, a ne Ali na,rnanije do inata, niti smo uveli starnl kao .iar"u"rub'k.r,
organizacija provede u krilu
irihva6ena ni Ile5i6eva misao, da se polemiku; ni
"M, H.. ni odboru nije d,o t,oga, da s kim vodi
'lnt"t, Slovensker., ali je zakljuEeno, da se iz svih nau'dnih dru- ntakar knjilevni rati niie mu do polemike ,same, jer je
za kul-
Stava izaSaliu zastupnici u centralni o'dbor, koii 6e znanstve- turni rad. Ali kad bude napadnut, mora se braniti; naja
ru,brika
nom radu podavati i inicijativu i direktivu. odekulemo, da 6e i pokazuje ovaj defenzivni znalaj; na obranu! Nii.:
izazov na
do to€a saveza znanstvenih dru5tava Sto priie do6i i uviereni' naSoj strani. Stvarnu kritiku i mirno raspravljanje
o knjizevnim
da 6e biti na korist naudne kni:ige, srdadno se veselimo! pitanjima, ne sam,oda bismo rado slu5ali, nego
smo ih se ve6
zaielieli - kao koji ih davno ne dusrno. AIi kad je
kritika u
rukama ljudi, koji se istidu jedino zlorbnim i o5trirn
iezikcm,
Siaino izdanieKraniEevi6""* O,t'"-a, DruStv'o hrvatskih a desto i u rukama knjilevntrEkih analfabeta, kad se oD.
I{. K,*
knillevnLka odludilo ie o 2'-fodisnjici Silviia Kranidevi6a izdatr etabliralo kao tabor protiv ,Maticeu, onda niie dudo,
'ud.anie ako mo-
.1"lrro odabranih piesama niegovih' Piesarna 6e biti oko ramo toliko polemizirati, sto u danasnjem iivotu
znad narezati
trideset, ve6inom joS nestampani,h,a izdanie 6e biti ilustrovano' se s protivniko,m, Nema dovjeka, tko bi to rnogac
driati za
pies'
Cijena bit ee 20 K po komadu: disti prihod ie namtlenien dobro i lijepo, ali je posve krivo, ako se zatokaie,
da valia na-
H' K'
niicu. Tko Zeli dieli nabaviti, neka se Sto priie priiavi D: pustiti svaku polemiku. Da nije publika
toliko povodljiva. i da
pies-
Silvije Kranidevi6 bez sumnje ie iedan od prvih na5ih ne vjeruje u ve6ini sludajeva onoflnu, koji najzile
vide, moga,o
nika, pa le vrif edno, da D. H, K' ovim izdaniem prodidi njeSovu bi dov'jek,mirno pro,6i mimo svih navala i napaclala.,\li protiv-
238 239
St'oim samo zvani mradi ne pruiaju
nici upravo radu,naju s ti:m, da - semper a,liquid haeret i sluZe dosta gradiva svojim rcnii-
Zevni,m dielima. Kritika pat
se lakovjerno56-upublike. O tom dakle ie li polemika potrebna, 1" u^io^ Srana knjiZevnosti; i to
kud i kamo vainija, neploSto misle
ne moi,e biti sumnjet ona ie u knjiZevnome Zivoiu istc 5to u neki od onih, koj,i su se htjeli
da u ovu polemiku urn-iesaju,Kritirra
pravnormeoibrana svojega prava, po koj,of se rnieri Zrivo'tnasna- sama, ako ju vode rrnjiZev-
nici, d,orasli to1 zadatii knjiZevnici
ga, sposobnostnaroda i pojedinca, Zlo je, ako ie 'Jna safilo -'- otstrLtyeni'l;;;1,,"; ,""-
njem; osobito palc ako ju vode
polemidna. Ne 6e biti zgorega, ako o,ndieiznesemo glavne nlisli s oil"ktirrnirn frt"iili_", od
sebe moie da bude vaino i uplivno
iz Elanka pokojnoSa Dinka Politea: Kritika i pole,rnika (Obzor kniiZevno dieloo.
oC 24. stud. 1900.)koii je jednako aktuelan i saCa,premda se kritika zahti,evamnogo spreme; takove
voj u_nas rnno,giisamozvani mladi o kako_
od onda stari urednik Obzora, L P., pomladio. U torn se dlanku ni pojma. Ima ih u
nas, koii misle, da kritika nerna ""majo
kaie; stvarati; pa nesposobni za
svako stvaranje, daju se na kritiku
,U nas se je razmahala polemika rnedfu tako zvanim mla- i podinju, da tako redemo,
svoju literarnu karieru_sa kritikom,
dima i tako zvanim starim'a, ier da o pravim starima i o pravim kao da'je d igraeka.
DruSi je zakljud,ak kritika, ako moZe i mora ";t;
mladima ne moZe i ne srnije da bude govora' to smo ve6 doka- _kako da stvara,
opet nije dostatna, da ona sa'maili stvori
zab, Je li ta polernika zlo? Mi mislirno, da nije, to jest, da ne iri oibori ;ua"r, t rrjiz"rrrri
ili umietniiki pravac. Je li dosadanii
bi bila, kad bi se kretala u onim granicarna, u kojima bi se po pravac na5e kniige po,grje_
San, to moZe kritika da dokaZe i da
samoj naravi s'tvari irnala kretat'tr.Ali na Zalo'stniie tako. Sto bi razjasni; ali d"'1", ir"rru"
obori, ho6e ,se d*.gu knjiga, s drugim
morala biti polemika takve wsti? Morala bi da bude u isto protivnim ili oprednim
pravcem, boljirn i ljepsim od prvoga,
vrieme i kritika. rii't a i L"o .trr"?ladko
knirievno djelo mora
U nas naprotiv ona boluje od raanih bolesti, Naiprije mje- jma svoiJ uporiSte. Sto narn
nudjaju nasi samozvanifamradi? oni nam ""proUv
sto da bude uviek kritika, izvr$La se je preteZno u' lidnu zadje- ne daiu djera knyzevne
vriednosti, iz koiih bismo vidieli, kakova
vicur i napada'j, osobito na ornolia' ko$a samo'zvani mladi sma- bi rnorala da bude ta
niihova mlada knjipl. Oni,nam daju jedino
traju glavnim ruSitelje,mtoboZnie$a moderno$a pravca, Drugo, ..*orrur., svdu
kritiku ili bol,ie svoje navale i svoje prazne
u polemiku su se umie5ali neki, koii ne samo da ne spadaju u progirame. Oni ku_
.aju, da bi sruSili; ali ne stvaraju; neiativnosti je
odabrane, negio s pomanjkania knjiZevne naobrazbe, nisu ni u njih,
' k,oliko
ho6eS,ali pozitivna nerna niSta;
zvani, da o kniiZevnim p'itanjima razpravliafut, Trele, Sto 6ini ali ne djeluju.
Na taj nadin ne samo, da su oni "rrujul
ditavu ovu polemiku klinnavorn i ne dopu5ta, u koliko ie ona sferilni, ,"!o i'ru*" mjihova
samozvana kritika postaje sterilnom, postaje
i kritika, da se razviie, jest steril,nost tako zvanih rnladih, Oni polemikorn bez
pravola kritidnoga duha, bez kniizevne
ne pro'ducir,aju,nego samo kritizuiu, ili sebi utvaraju, da kriti- vriednosti. I takozvani
sta-ri kritizuiu; ali ne samo da njihova
zuiu, Na taj nadin kritika, koju vode stari, nema dovo'lino obiek- kritika, ,moZemonekim
zadovoljstvo'm to izhaknuti,., ."ti
ta: ona desto mora d,abude sarno kritika kritike, pa da svzbtla funai, knjii,evne vriednosti,
pa je u prvom smislu riedi kritika,
neosnovanenavale, mie'sto da i on,a sama navaljuie. nego i stvaraju druga hnji_
Levna diela<
Po5fo je na5 javni Zivot mnogio pretrpio odat'le, Sto su se
polemike znale izvr'i u lidne navale i orbrane,to se rnnoSi boje "Kritizujuli na svoj nadrn kniiievne proiav od.e tako zva_
nih.starih,_ s namjero,m, da ih
dana5nje kniilevne polemike i a priori iu osudiuju, Po na5em sruse, samozvani mladi zovu tu
ktittlu ili polemiku,borborn uslo,bodnih
shva6anjuimaju krivo; pa mj,esto da ju osudjuju i srnatraju, ako ,T;]:
tttrkr reakcionarstva i farizejstvau,
knjievnika proti
ne nekom nesre6om, a to barem nekom dan$uborn, irnali bi njom sve ono, Sto sm u zadnje
Mi pratimo s najveeom iom_
p,ozvati samozvane mlade na sdu5no shvd6anje zada6e,koia bi doba, odkada ie naim ,.,pZdi.-
o"1.borba, proizveli,na5i stari, Mi bismo
imala biti namieniena ovakovoi polemici, Reko'smo:' ovakova l"|u htieli, "d" o"_ ."
je..ta piesma kojega bil,o od toboZnjih
polemika imala bi biti kritika, kao Sto i jest po rla5em mnienju fr"", .gdl: star{h, ko,ja
1e tarizejska ili reakcioararna.(To pitamo i danas jo5!
od strane starih, unatod poteZko6i, na koiu 'oni nailaze s to6ia' Op, ur,f

240
Naravno, da bi se prije trebalo dobro sporazumieti o znateniu
tih riedi. Nu i tumade6i ih onako, kako mislimo, da ih nasi sa-
mozvani mladi tumade, mi ne nalazimo nista ni reakcionarn'o{a
ni farizeiskoga ni u iednoi od onih zbiraka, kole ie t,akozvana
stara Skola u zadnie doba izdala na vidielo. Samozvanim mla-
dima moZe ne biti milo, ako se pjeva domovini i idealnoi liu-
bavi; ako produkciie nasih knjiZevnika zaziru od onoSa,6to ie
ogavno u ie'alizmu, pa teie za ideaLtziraniern samo$a tealizmai
ato vjerufu u mo6 ideala i ovi za njih ioS imajm neki dar; ako
misle, d:a zadata kniiZevnosti i umjetnosti mora biti moralna
i patriotidna. To im ne moz€ biti ,milo; ta,'jpravac mo$u osudii-
vati; ali ne smiju $a nazivati ni reakcionarnim, ni farizelskim.
To ,nije kritika; to je donekle uvreda. Imate li razlo$a za obranu
svoga pravca izadiile s niima na v,idjelo i produciraite knili,evna
diefa u suglasju sa svoiim umietnidkim i kniii'evnim do$mama'
Ali ako vi zovete fartzejcima.i reakcionarcima one, koji zasla-
paju knii,i,evni prav'ac, s koiim vi niste sporazurnni, mjesto da
t^i pr^u^. pobiJate o,ruLiem zdrave kritike, onda vi rnoZete bil.i
sve, ali niste - slobodni knjiZevnici'
NaSi si samozva,nimladi utvaraiu, da su liudi slob,odei na-
predka; ali sloibodu hote za seb'e, dodirn je drugima posve
nekih sporadidnih misli'
ioridu, a napredak im sastoji u prihvatu
koje su za 6as u tudjini nikle i odrnah zahi:r'ie'"
oPrigovor o reahcionarstvu iest fuazabez srnisla' U takove
pri-
Iru"e .pudu i ona ,slobodni kniiZevnicio, kad god hode da
pozivaiu6i se na sud ied-
govore >reakcionarcirnau i lat'ueitcima,
sve-
ioga sveienika o Preradovidu' Mi sigurno znamo' da onbj
ne
eenik nile izrekao onai sud; ali da {a ie iztekao' mi $a
bismodielili,paganebidielilauob6enajprimitivnijanaSa
sud
knjii,evna kritika, Ali mi pitamo: za Sto da se i onakov
oslobodni knjiZevniciu ho6e
ne dozvo|i? Gdje je onda sloboda?
Je li
da sve kritizuiui ali tu slobodu ne dozvoljavaiu drugima'
jest - onda ga..treba
onaj sud kriv - a po na5ern mnieniu
rr" krstiti $a nekim deliktom' To niie slo-
oblektivno pobiti:
"li ovi6 Nie{a i MaLurani6a
boidu,Zu nas Prerad ie veliki pf esnik'
mi stavijamo uz Byrona, Victora Hu$a, Manzonia.i..Goethea'
oso-
AIi opet nitko niie iako velik, da ie nad svakom kritikom'
bito, kad ie ta kritika plod uvjerenia'
u
,,samozvani mladi 6e misliti, da su na,s ovdie uhvatili
kritika
protuslovliu , i", i rrri o i"d"t' ruku branimo slobodu
.-
241
a_u drugiu ruku prigovaramo njihovoj kritici, naperenoj
proti
obdenito priznatim knjiZevnicima, U i"tirr,r, mi prigovaramo
nii-
hovoj kritici, ali ba5 za_to, $to nije prava kritika;nego
depra_
vac,ija-kritike, nego nedostojna polemika. Neka njihoJa
kritika
bude knjilevno dielo; a mi 6emo ju tada pobijati,
a da ie ipak
absolutno ne osudimo, kao Sto to sada dinimo, Nu kao
Sro su
onibezknjiievnih djela, tako je i njihova kritika prava negacija
u knjiievnom pogledu. Niihova je samozvana kritika stetorlsna,
ier podiva na neistinitim terneljima i krivim nadelima.
Nama niie do toga, Sto se obara na ovoga ili onoga knii-
i,evnika, kad bi nieglova djela htjela da nzitni obiekt-ivnim
umjetnidkim kriteriiama, makar ti kriteriji bili protivni nasima;
i
ali ti kriteriii nisu umiet'idki, jer podkop"rr";o .u*,, zad,a6u
knjiZevnosti; jer pod izlikom, da zastupaju neito, Sto moder_
no, ho6e d,a zavedu i da odvrate na5u knjigu s
ie
iedinogla puta,
koji je po na5ern dubokom uvjereniu za na5 narod ,p"roror"no.
uGlas Matice ,llrv.u je svagda slobodu kritike, _ dobro
razumijmo, kritike - dopustao, a neispravne vijesti"tii nedolidne
napadaje 6e na dolidan nadin odbijati. Tim, a rrjedno i stvarnim
kritikama, zadovoliit 6e i drugome fijelu svoie zada6e: da
naime vodi raduna o svirn hnjiZevnim i kulturnim pojavama. u
na5em narodu.
*
Pod naslovom nCrni i biieli. (Hrv. Sm, 1908. str. XI.-Xil.)
Sareni A. G, Mato5 odgovara svoiom metodom na ono, Sto sam
mu prigovorio u br. 10.
"Glasa IV[. H.", da ie drsko i nepromi-
Sljeno nazyao ,M. Hrv,.. bu'ii5tem, odbornike joj neznaiicima
i neznalicama, a k tomu jo5 ne5to glovorio i o ,prilaieniu Mati-
dinim" honorarima. Mjesto da IvIatoS svoje tvrdnje dokaZe, od-
govorio ,je svojim nadinom t. j. sasuo
ie svu silu napadaja i
uvredljivih i2raza na mene, Ali on se vara, ako misli,, da 6u ga
ja sliiediti u njesovu literarno,me gusarstvu,
ili se nadmetati du-
hovito5du u polemici, Njemu
ie do same polemike, on Zivi od
i na njoj gradi svoiu slavu, i kadgod ko{a po svoju uiskri-
1ie
tizuje<,,onda se osje6a, - d,a on ipak vidi od-nje,pa.
ie Ovako se
u.rrmiSljenosti uspiniu6i &Zi danas, da nad niim nema knjilev-
pod njim sve sitni ljudi, koji i ne shva6aju njegovu ,,viiu
3ika, a
dovjednosto, Gledaiu6i s te visine naravno
su mu se odbornici
Matice pridinili ,neznanici i neznalice< - prema velikome
duhu njegovu, Sto mene zoveneznanikom iz ,Glasa. uanonim-
i
16
242 ?43
on mofih stvari niie ditao'
nim doktorom( ne moAu mu zamietitt' venom saobradaju i Livota, pa neka mu i budu, Samo neka i ne
sam nieSove na Zalost
p-r-^oz. subiektivno iiti o pravui ali ia misli, da je on takova velidina, da bi odboru bilo toiiko stalo,
- iieli i samo puste riiedi - ltaze' da je ukupiu - Mato5 ni kao prijatelj ne bi nam bio odviSe
ditao, i vidio sam u njima
estetika i etika' a on
Pi;; t.* Sa, da mi LaZe,Sto ie nie$ova pouzdan, Sto se ostalih fraza tile, on se uhvatio za fiied ,rafii-
nie$ovim naSao
me upu6uie na svoia diela' Dobro; -u-dielima zam,,.i &Zi je se ko piian plota; silom bi rado napravio neka-
6as miienia' sad koketira
sam estetik,, -o*",'tu , koia se svaki da
kovu kategoriju literature >savremenidkeni omatidarske., da
sa orSavremenikomu, ."a t "Maticomu' a udeSenaie tako' kao pelivan mole balansirati izmedja obadvije i ovako svoju
na 'opredno drugot uop6e
lukoeo* prelazi od iednoga staialiSta >superiornostupo,kazati, Kad pi5e o Kranjdevi6u,ipak daje na-
estetiia, o etici 6u radiie sutieti' ier bih slutiti, da je - on viSe od njega, a Sto Jovan Hranilovii hvalorn
;;ti;;; iroteiska Livota' a
il"t"" u obzir i pisca i dovieka u svim lazama uzdite Arnoldove pjesme,pri dem mu prijateljsko osie6anjestav-
"""ti teoriiska strana ne bi ba$
bojim se, da - mtr ni pr'aktidna' ni lja u usta gdiekoji superlativ, ako ga i nigdje n,e zavodi od puta
6e me tazu-
t .t"f."- po$ledu sluZila na dast' Gospodin lvlato'S objektivne istine, onda to A. G lvlato5u ve6 ne da mira, te se
imamo svoga
*i"ti - (t"k" mi oprosti ovai "p.lagiiato' i Ti. mora zadjeti o ,panegiridne arhaizmeu Jovanove. Da je pisao
MatoS' koii'ienaz-
;;;" rc)ervil) Toliko 6u samo reti' A' G' A, G, Matq5, on bi i Arnoldu pokazao,,da on n,ijetaho velik, kako
je toj 'Maticin svoriadjela' da
vao uMaticu" bunfGiem, ponudio drugi misle - da ima netko, tko ie bar u Hrvatskoj najve6i, ier
i priie - onda ie una-
ih Stampa. Ili ie on tal sud imao o nioi - na bu- se nad sve stavlia; a tko bi to drugi bio, nego -- A. G, Mato5,
priied osudio ..ro1. #"'i, kad ie mislio' da spadaiu slava mu budi i dika! On se zna i osvetiti onima, koji se njegovu
ni onamo ne spadaiu;
;tJ; mediutim odbor oM' H'" drhao' da boZanstvu ne klanjaju - premda je te5ko pogoditi, kakav ie
dosao- do zakliudka'
;i'i;ffi e, c, M. *ozd" tek posliietoSa u kojem dasu ukus niegove kritidarske visosti. Mi se njegove
to rekao
;;';;*, Hrv.' b,"t|ist", o"d" 6" svaki znati' da ie pisanife ne boiimo; i zalo mu ponovno porudujemo: neka se ne
oMaticaoniie obierudke
iz jadai - orrrii"Jl"t poto'"' kako ie5e o ,Maticu< i njegov o,dbor,rNipo5to nijesrno voljni ni njemu
A' G' Matoi primio
primila nieSove"t"iti,-fni"'o5eve?tNadalie sluZiti kao sredstvo, da grdedi nas pravi za sebe reklamu.
malu potp-orui sam.suaspon-
i;;;;; iredsiednika M' H' ne Ponovno mu velim: neka iednom ve6 pokuSa steii slavu na svoi
na >Maticu"; da prikaie
te niemu obr.kao, J^-nr- et napadati radun, O ostalim onazorimau niegovim govorit 6emo, kad -
ne5to o nekakovoi
stvar za sebe u f;"pS"- sviieflu' €ovorio vi5e ne bude u onoj
ga htiela kupiti ne gospo- "koterijin, u kofoj ie danas.
lipirt""r.r.oi koteriii, koia-da ie Gospodin Stiepan Radi6 tuii se u uNovostimau na na5e
dine A, G, M. oko Vas obilazio niti mislio
"i1" liniiZevne prilike i nalazi da u niirna ioS i danas odluduje hrvatski
"itftt "l-"iUo'f dobio za Ivlaticui odbor
na to, da bi Vas diplomatskimnadinom ial. Uzme li se izjava S. Stj, R, sasvim op6eno, onda ona
literarne politike i di-
oM, H,u ide ravniri putem' a ne i$ra se nepobitno stoji: ne samo knjiZevni ne6!o sav uopde javno-kul-
ponudio' zaltalio'i 'dobio
plomaciie,Ne$o $' A' G' Muto5 se sam - dakle ie turni rad .toliko se od raznih strana spredava niskim i sitnim
u
potporu, a htio ie i izdali svoie stvari "Maticiubrblfa o )'ne- strandarstvom, smuduje lidnom mri,niom,
Pa 5to ond'a "kruhoialstvomu i
i"n"f.tir* ,r. uMtiieine honorars'' inim krepostima, kojima se odlikuje naSe okritikau, Kraj tih
nadelnoiborbio p;;i; Matice' kad ie \ on za voliu honorara' - skoro bi dovjek rekao, gusarskih - prilika dudo je, ako se
potporu-od dru5tva' za
htio k nioi pristupiiit Z^st" i'e tuaZio tko uop6e u iavnosti istide, ako uop6e ho6e da radi: no priie
odbora i Elanovaprotivno
koie ie znao'da 1i-1"""' u ve6ini i svega mora biti spreman na to, da 6e mu ,javnost" i najpleme-
li to poSteno?Naiposliieniie
njeSovimkniizevnLl ^)o'in'^t Je svima nitiiem nastojanju podmetnuti najzlobnije motive, a njegov rad
nitko ni mislio "i;;;;-;t A' G' IlatoJa' ku'piti' ier 'ie ocienjivati s gle,di5ta nekoga knjiZevnoga i politiekoga stran-
euti od niega ka'ki
dostapoznutoi ,"i"i to dekali; "tto'o-i"'se tko mislio' da se darstva, Zato i jesu na5e knjiievne a i politieke prilike tako
ipak
napadaina "Mati"u", du "" bi moZda razkidane; nadin borbe je prilidno surov! prost, cinidan, nema u
naime svoie nazoreo dtait-
dao kupiti. Gosp' A' G' lt"to5 ima njemu ni toliko po5tivanja prema protivniku, koliko se duguje
244
24s
nieSovom,uvjerenju i savjesti, a pun ie nepodop5tina,koie se ,Velebitan prikazuje Izo Lanov Gjure Arnolda piesme ueez-
u na5em iavno^ Zivotu upravo sistematidno uzSailaiu.U tim nu6a i ma5tanjaupod motom: poeta bonus _ vir bonus. Fisac
prilikama sasvim prirodno cvate i hrvatski iul - i toliko ima
veli, da stoji daleko od dana5njeborbe ,rmladihui ,,starihu pa
g. Sti. R, pravo; ali nema pravo' kad i ,M, H.u, odnosno niezin
se pouzdaie, da bez predrasuda sudi, i da se moZe posve pre-
odbor krivi s toga jala. Ne bismo se dudili, da takovu iziavu'
nijeti u du5u piesnikovu; Sto on podaje, nijesu dakte neElone-
dujerno od na3ih protivnika, ali se dudimo E. SSti. Radi6u, da ie
posredni dojmovi onih piesama, No priie podaje neki op6eni
to mogiao rc6i, iza kako "Matica Hrv,u izdala medju svoiim
sud o Arnoldovoi poeziji uop6e:
izdanjima njepovu ,,Modernu kolonizacijuu i nagradila Drasko-
uKad sam doditao ovaj drugi svezak Arnoldovih pjesama,
v!6evorn na$radorn; godine t905'izdalaje ,Savremenu Evropuu i
nisam mogao nati za oznaka pjesnikove naravi i smjera njego-
nagradila istom nagradorn, onda je odludila 1908.izdati' (a ve6 je i vog pjesnidkog umije1,a z{odniie i znalajniie 'lzreke do one
Stampana!)uFinancijalnu znanostu r naSradila je! To ie u roku Ciceronove o niegovom ideainom govorniku. eestit
od pet (5) godina tri (3) kniige, !a|e ima ioS mno$o kniiZevnika, Sovornik -
destit doviek! Arnold nije Sovornik, on niie piesnik posebnih
ko;i dugo ve6 dekaju, da im se djela izdadu, Ili ie moZda g. Sti'
retorskih odlika; ali ie destit pjesnik i destit doviek.
R, u jedan mah sve to zaboravio? Ili ie toliko neuvidj'avan, da
Ciceronova izreka mogla bi se doslovce na njega primiie-
i ne duie kako se ved spoditava oM. H,o da se toboZe promet-
niti: Arnoldova ars poetica, nrjegovapjesnidka vje5tina i umna
nula u liliialku seljadke stranke?
sposobnost ne stoje tu osamliene za sebe, bez kakvih vezova
Ako ie odbor oM, H,u odklonio niegiovo dielo o >Kulturi i odnosa s plemen5tinom doviedfegaznadaja, s vrlinama gradja-
eeha u XIX, viieku<, odito ie imao drugih razlogai ier ako i nina i javna trudbenika. I ne samo da nijesu bez tih vezova i
podaleko
iest moZda dielo vriiedno, s,amie predmet ipak nesto bez tih odnosa, nego upravo preho ovih ide i izviia se po$lavita
uzet, o kulturi hrvatskoi bio bi mnoElo blizi i zanimliiviil a mo- sadrZina Arnoldove poeziie. To leZi u njegovom priiodjenom
da ie
fao bi se i samostalniie obraditi, No ni u tom sludaiu, naElnu6u, to ie istodobno pos,ljedak njegove teorije, niegove
i.kovo, ne bi se s pravom odborov odklon motivirati hrvatskim
pjesnidke doktrine.
radnici
'znada Odbornici ,M, H,n, mediutim kao i drufi iavni
falom, Znam predobron da se danas mnoSi na5i literati ne slaZu
dobro, da l, za dobro djelovanie u nasim prilikama lako
- s ovakovim izvodima i da bi oni u svojoj velikodu5noj dobro-
dobiiu slabu platu prema onoj: "Undank ist der Welt Lohn hotnosti najvi5e tome vodji starih priuStili i, pfiznali mu, da iest
sviiet ie ne,zahvalan! ili da moZe biti destit dovjek, koliko ga volja, ali da pjesnik
nije, a nikako da je valjao pjesnik, Nije mi ovdje ni na krai
pameti, da branim Arnoldova pjesnidka svojstva; ne6u da lomim
Kritika o kniigama "m, ffrJ," Na drugome miestu lista ista-
kritidarsko koplie ni. zato, da dokaZem, kako je Arnold velik
knuto je, kako nehajno je naie novinstvo za pilania, koia po-
ili dapade naivedi prestavnik naSe novije lirike; ne6u dak ni
tjeEa iz nM, H..,, sve ako im ie nakana od op6ene kniilevne
toga isticati, da se knjiZevnici i njihovi kniilevni proizvodi ba5
vrijednosti, Isti nehaj opaaa se i za izdania "Matidinau, Jer ako
na dlanu moraju prosudjivati po teorijskim principima, koje
ih ne 6e ili ne moSu napasti, radiie Sute, ne6!o da bi povoline
i on, Arnold, zastupa u svojim $ovorima, u svome neslaganju
ocjene dali. Zato osim nekoliko napadaia s izviesne -strane
- ali doista s najnovijim strujama na5e knjiZevne republike. Ali da mu se
nemamo d'a zabilielimo $otovo nijedne kritike
kod toliko razvikanih i razSla5enih mladih talenata, kojim,a
kritike - ,,Matidinih* kniiga; ve6ina novina se zadovoljila tim' glavna zasluga leLi u obe6anjima, ne prizna u na5oj lirici odlid-
da knjige oglasi, ve6e prikaze o poiedinim-dielima doneso5e
no 'mjesto, to rmo'i,eustvrditi samo strastvena i pristrana kritika
o,NarodneNovineon uHrvatska", 'Hrvatsko Pravou, od izvani'
Ma- trvenja i zabadanja.,,
skih napose istidemo ,Narodnu Obranuu, koia ie o kniigama
126' i 127' Iz samoga prikaza vadimo ove misli:
tidinim doniiela dosta opseZan izvieillal' U broiu
"Ova druga zbirka, dokazuje trajnu produktivnost pjesni-
246 247
po
kovu, njeSovu mladost i svieZost duha, a dokazuie i ne5to u- On dakle nije pjesnik mode, ne klanja se kumirima
mom sudu, Sto je v,ainiie i odlidnije po stariie$a l<njiaevnikat mno5tva i ne otimlie se za dasti, za slavorn, za bogatstvom.
bitan napredak i neprestano usavrsivanie oblika i sadrZaia". Veli, da ie pjesnik darnih dneva na5e pro5losti i da Zeli
prozirnost i preciznost izraza4a le pjesmorn povratili ona zlatna vremena. Ne shvatimo [a krivo:
"ogledaite tu disto6u,
odmjerenost i pristalost forme! ogledajte tu pravilno {radienie ne i,eli on sigurno kakovu obnovu ni politidko6la, ni kulturnoga,
stiha, tu jednostavnost i u ie'dnostavnosti tu liepotu i Sraciju ni sociialnoga stania, u kojem se naS narod nalazio ma bilo u
figura piesnidkih ukrasa. Danas se u nas na to i premnoSo najljep5oina3oi periodi povjesnoi.
I ir"*"lo pazi, danas tu spolja5niu stranu poez4e nekoii odne- Takav ideal bio bi za narod, hoji nije bio nikad ni uiedinien
,rr"*ju, a nekoii joi posve6uju malone iskliudivo brigu"' ni pravo svoj, i premalen i prededan, ma bilo da smo mi danas
uU Arnolda postoji ekviiibracija mediu duhom' 6uvstvom i u kukavnijem stanju nego li 200 godina natrag. Vremena, koje
pjesnik lelikuje, to su ona vremena, kad kod nas bilo vi5e
pameti; nema u ni"ga iitattske sile, nema provale strasti' ni bol
on roooljuba, vi5e viere (u sebe i u Boga), vi5e karaktera, vi5e
ni radost ne prelaze kod nie$a normalnu skalu duvstvovanial
riietko udara i kune' a nikad domorodne destitosti; to su ona vremena, kad su knjiZevnici i
vieruje, on se u nesre6i resignuje,
pjesnici naSi bili sinonimi rodoljuba. i narodnih apo5tola.
ne mrz|
Sto on to ovdje naglasuie,to je na odgovor onima, koji hoie
Ova normalnost, ova sredina nie$ova smiera i piesnidko$
'da su ti ideal'i za nas danas zastartleli, da su se preiiieli.
poleta bit 6e za nekoie mjerilom, da oznaEe ciienu nie$ovoi
Arnold ho6e da nastavlja tradicije na5ega narodno$a pre-
poeziji no'tom ,osrednjeo; ali nema sumnje, da ie upravo ova
publiku' poroda u ku-jiZevnost s jadormahcenrtuacijomhrvatstva, u duhu
normalnost ve6ma kadra, da az{aia i zabavlia brojniju
iznad novijega doba. U dvije treiine svoie zbirke on ie piesnik ro-
da svoiim svietlom dublie ponire, Sto-se manie uzvisuie
publike' Arnotrd je preleZito ttzSo- doljublja; u svemu hode pak da bude narodan*, -
vi6ih i prosvietlienih sloieva
kako ova didaktidnost ova ,- Ovaj ("Iz mladjih danau) je po mom sudu najljep5i dio
i"" pi"t"ik, Ne znam i nedokuduiem,
*oruinu tendencija moSu nekoiima pruZiti dokaza' da mu po- Arnoldove knjige, On liubi svoje rodno selo, U toj ljubavi, po-
,"t.n p;"."idki
-biti taienat, o'srimako im se dozvoli da piesnikom sve6enojmilim uspomenamadietinstva, pjersnikse,pornladiuie,pa
samo Eoviek razvtalne i nesrediene prirode' samo opjeva njeplovekrasote Sto ih je prije samo gledao, da u niiho'
moZe
vom okviru opjeva krasotu ,svoje se,o'skevileu, svoju liubav
noviji ,rnaddovjek<<tpozett dtldak, va$abund i t' d'
niegovu: druge, obnovliene mladosti.
To bih ia priie Arnoldu ubroiio u iednu odliku
pjesnici liubavi' kad su piesnici' Sve su to kratke duhovite piesmice sa zgodnom pointom,
Piesnici utiehe, piesnici viete,
pozv'anie prave poeziie' Nji' one su vedra ljubavna Sala Eovjeka u Sodinama, koii se igra
vr5e veliko pozvanie, rkoio iedlno
fiziine bo' mladoZenje,koji je pun ljubavi za onaj 6arni idilidki sviietu, -
hovo dielovanie iesi kao ono lijekova' koii vidaiu6i 'IJ oMrazovim sestricama< u uUspomenkama<<'u pjesmi'
smienr' dok re-
lesti ne utiedu Stetno ,na or$anizam u niko'iem . cama ,rIz razli,Eitihpretinaca" opjevani su ve6im dijelom piesni-
smislu' po'
voluciioneri, prevratnici u fofitidkom i duhovnom kovi lidni doZivljaji s dosta tuge, jer ie u njefa bilo i nesre6e
uzgrednim
mazu i, odnemaZu kao oni ilrugi liiekovi sa Stetnim dosta, U njim je pridignut spomenik niegovim milim pokojni-
posliedicama, cima, njegovoi prvoj leni, nie{ovoj djedici, nie$ovoi nesre6noj
se ho6e i iednih
Prvi stvaraiu liude, dru$i iunake' Kod nas sestri,
ne€o
i drugih, a vi5e fitii lilunaka' vi5e skupne destitosti'
""go Piesr.-ikih je odviSe liubio, a da bi ih mogao zaboraviti, Za
li poiedinadlcih Zrtavau' to ih desto dozivlje u misli, s njima se razgovaral za njima
postavio -'".-yl:::
,Arnold ie na prodeliu svoie zbirke tuguje.
svol
dviie kitice iedne pie"m e izntlri' htiiu6i naSlasiti U tuzi za svojom mrtvom supru6lompodsie6a kad5to na tui'
"ioj" naprarna publici"'
,*j". i svoje pretenziie ne viziie Petrarke, ,rMrazove sestrice.., su napose strudak ie-
 249
248
Predsjednik Matice dr, Arnold izrekao je giovor u kome
Zene' Ztadaino ie
senieg cviie?a, sviien u slavu nie$ove dru$e izlaZe svoje nazore o smjerovima u knjiZevnosti, To je bio po-
dovieka: nje$ovo' srce pri-
tr, eo-rt.r"rroraspoloZenie ostariie$a vod poznatoj iziavi i secesiii veiega dijelaknjinevnika, KaZemo
i'ivima; na miesto rad'o'sti ono u liubavi povod, ier su uzroci morali biti sasvim dru{adiji, a to sudimo
n"d" ""*o polornicom
Poeziia ie lo ieseni'
nalazi samo utiehe i olaksanie svoiih boli, po faktu, da Dru5tvo Hrvatskih KnjiZevnika niie htjelo primiti
prvih-ieseniih ma$la i mrazova' poeziia
-kasnog i suha liS6a'
i.i"iia" na znanie izjavu, d.a 6e Matica Stampati svako dobro djelo bez
cviie6a, cviiela s frobova" obzira na smier i struju pisca,
epske forme'
Tu (u druSom diielu)fu obradjene neke lirsko Sto se tide ekonomske strane cijeloga pitanja bilo ie i ima
upozorivao' Zale'i'
na koie le u Matieinu "Glu"n J' Hranilovi6 dosta opravdana nezadovoljstva medju knjiZevnicima, da ih
regbi sada pale t za'
sio ,r kod nas, kao i kod drugih naroda, Matica ne podupire, kako bi bilo ileliti,Uzrok je tome, Sto dru-
b o r a v . A r n o l d e v o h o 6 e d a t e f o r m e u s k r i s i ' P o k u 5 a i n i i e i z l i sne
an' Stvo izdaie na godinu mali broj knjiga, a knjii,evnika ie mnogo,
i*u po koia romanca i balada i po koia poviestica' Sto ie dija diela moraju vi5e giodinapodivati u Skrabicama stola Mati-
f",
Od poviestica uPilatu
ditasmo tako liiepe od Senoinih vremena' Eine Uprave i ako su vrijedna, da se tiskaju.
bi odnio sigurno p,t'""'t"o' razmierno malo stih.ova tu ie
"TJ i so- Ovomu treba svakako doskoditi,, Za to nas je ugodno izne-
vle5tadki naipotresniia-tragedijan' Socijalna biieda nadio dlanak dra. Otona Kudera u Za{rebalkoj uHrvatskoi" od
"iii"n piesnik-ovosrce'
nepravda, s kofih ie takodier puno tuSe 3. srpnja pod naslovom: uPredlo{ o izvanrednim izdanjima ,Ma-
"iiutrrupravice, nalazi'ot'i|" zadnii' odiek u "Svelii"' G"anutlivo'
Zeljno tice Hrvatske<,
gradske nevolier zapn'
s dubokom su6uti frika"ana ie la zrlva Mi s na5e strane ne samo da odobravamo ovu naur-isao,
umire u Sladi.i odaiu
Stena, prevarena JJ i""""tt-sradsko$a ne{o cijenimo, da je duZnost Matidina odbora provesti je u
od su5ice, . dotadanji Zivot bio ie samo mukotrpna dielo, Za to pak govore mnogi razlozl
";""
"io hljeba'
borba za koricu Prvo svega nema u nas nakladnika, koji bi izdavali knji-
bezideina' bez sadr-
Tko to o"U, i" i" Arnoldova poeziia i,evna diela, a ako to koji i poduzme, kniii,evnik je prisilien da
na stranu literarne Skole i
Zine? Na stranu o"oirr" zadievice, se zadovolji s veoma mr5avim honorarom" Matica Hrvatska ob-
nazadnih! Arnold bi moSao
teorile mladiih i ti"tiiift, napredttih i zirom na sredstva kojima raspblaZe, molebez ikakove pogibelji
napredni'iih-ideia' koli za
samo biti ,r" rko, mladiima, toboae da se toga primi,
tti toliko duha' ni toliko
svoje ne pokazuiu ,'i toiitt" radinosti' Drugi i najglavniii razlogkoii za to fovori iest, da 6e ovim
,ivola kao on ,"-.""i" ltaine ideie, citaite Arnolda' 'Lfubav korakom nestati jednoSa gilavnoSauzroka nezadovoljstvu knji
"" publike dokazuie mladost naroda'
k poeziii kod literatt i toa Zevnika prama Matici, Jer dok je s jedne strane spravna pri-
Arnoldulu
neuvelost nieSovih ideala' east miti svakq vriiednu radnju, s druge 6e strane biti u stanju da je
* kroz kratho vriieme i objelodaniti.
Ugledni ovai Tirn bi, mislimo, i nestalo razlo'fa dalnjem sporu, Da je pak
,Velebit.. o predlo$u prof' dra Otona KuEera' spor prestao i prije svjedodi dinjenica,da je Gjalski kompetirao
od 15' srpnla 1098' uvodnik
dalmatinski listi donosi, u broiu 130' za vriieme bojkota na nagiraduMatice Hrvatske za svoiu
ovo:
n"J""tf""om 'Matica Hrvatskan' iz kolega vadimo "Mate-
rinsku Riied" i da su neki kniilevnici od naimladiih pristupili
Maticom Hrvatsko'm' Knii'
oJoSi d,andanastraiu polernike s iza Klaiieve izjave opet u Maticu kao Lisidar, Kosor, LovA6.
sredstav.a'K-l'ji
Zevnidki ,ut pr"ttJ'"-d;; !'u"i"u dozvoljenih Treli razlog, koji govori za KuEerin predlog, jest dinjenica
se Matidine t 't'uttke ignoriraiu' a.ako ih spomt- da su u nas politika i ekonomska pitanja potisnula u pozadinu
";;;;i;iluk-" ltt' Napetost sve"to vi5e
niu, onda ,rurruti"i" i omalovah";t' i smi- zanimanje za knjilevnost, Posljedice 6uti donekle i Matica,
druSo ne$o da n'arod fubi voliu
iaba,a rezrillatniie ni5ta Dru5tvo Hrvatskih KnjiZevnika, koje izdaie u,savremenik,, tz
sao za liiePu kniigu' dosta velik e Zrtve i deficit a da i ne glovorimo o sasvim slabo
polemike'
Evo ovo .rr'"-trn"rrriuspiesi du$e i ialove
 251
250
kulturnim porjavama i pitaniirna posvete brigu. Ipak se rado
Rijedi"' Niie kud kamo' treba
rasprodanoi nakladi uMaterinske razmelu, kao koje su naivaZniji faktor u narodno-kulturnorn
propadoSei"1T za dru$im'
priznatida ie tako' KniiZevni listovi nastojanju. Predlo$ prof, KuEere bio je kamen ku5nie, na kojem
i zaniniva Stiva za
Treba dakle dati "arodu de56e dobra se nraibol'jep,okazal'o,koliko irna s,mirslau za(reibad[<.ornenovriar-
ee56im izdavaniem kniiga po-
male novce i t "goJ"oi opremi' stvu za napred^akhrvatske knjige, Nije se radilo o stranadkorj
za literailtru' a duZnost na5e€a
dri,aiat 6e se i 'u"t e"'i"ie'"t stvari, nije se radi;l,oni o knfiZevnom pitanju, ne,go se radilo
samih kniiZevnika i knliZevnosti
novinstva bit ee d;';;"i;r"su jednorn op6enom pitanju, o ko,jemu su rnogli svi bez razlike
palnie-knjiZevnom radu' stranalka i stajali3ta rasrpravlitaiti.Pa ipak - Sotovo niriedan ni
fosveti malo vi5e Doiba
Vnfieme i" dtki"l; Nliatica-'o'Zivotvo'nioTTunami'sab' slovca, MoZe li 'se taj muk smatrati ,zanimanjemu za hrvatsku
svadje'-Martica ne pnip'ad'apofedimcirna
ie, da prdstanu t*""1J knj,i{u? Ili su rnoZda i opet liini i strandarski rnotivi bili jadi
ir"a
nri groiedinirn ,U*pl"'-u' Ona ie vlastni5tvo naroda' kdin ,od ,simirslaza nanodnu stvar? Zahvalni srno uredniFtvtr ,Vele-
sve$a onoga' i" .sT ie,vei'e
prava da zahlieva; ;i" izvr5enie bitau, Sto je podalo mjesta sud,uo predlogu dra. Kudere, a kad
njezina svrha i i"i"""ii" niezinih ustanovitelia i dobrotvora' se i ostalo novinstvo okani her,ostratskofa napadania na ,Ma-
Tko radi proti proti iednoi instituciii'--koia.ie io5 tiou" i kdd bude r:adiig p,ormagaloizga$wafti je i podiza,ti, ne6!o
"loj "oiuie napredku na5e liiepe kniige'
skoro iedina kadr'a, da iadelotiva obarati i ruSiti, bit 6e i za hrvatsku knjigu bolie. Danas se za-
Matice svi kniiZevnici
Treba dakle da se opet okupe oko potkopa' prav,o mo6 mo'vittrstvazlorrabi, otl<ad u njern na veselie protiv-
i da u nioi rade, t d" ioi u viednom nezadovolistvu nika narodnih 'strandarstvo slavi slavlje. "Velebitov" ie dlanak
"" i brukuu'
vaiu temeiie na svoiu vlastitu Stetu u tim prilikarna hvalevriedna rrznimka.
Ponafpriie sud po5tovano$a
Dvoie nam ie ovdie ista'knuti'
k1ii.!evno1. *poT; vidi se' Zaborcvlieni hrvatski pisac. U ',Nar. Nov.,. z.abrlieLio ie
pisca dlanka ,nn"t."H"''"-o "uS"-
oboii5tau i 1e zat'o'obiekti- M. Grlovi6 ovo,; uDne 24. o. mj. navr5ilo se pur:,ih sto godina
da je sud nastao fodalie od n'a5e$a, i
van, pa'pro-.t'"'ptitlte ftiiezni i miino' bez sublektivnih od smrti danas ve6 posve zaboravlienog hrvatskog pisca, koji
igrai" :15:T, sporu'
ire"it pri*|".", koi" vrlo vaanuulogu
(govor "
predsiednikadra'
je svojim radom pod konac osanr,naestogi podetkom devet-
Zalo ie i pravo t"lf"ui" o"tod
-
9n*
o to'm nastalom
naestog stolje6a dasno ispunjavao ugledno miesto u hrvatskoi
iza ttoiitt; ie
Arnolda) o'd uzroka; ov'i su povodu
kniiZevnosti. Savremenik'Iite BrezovadkoSa, Torne MiklouSi6a
te ne 6emo u "Vele' i Maksirnilijana Vrhovca umio je u gluho doba najve6e hrvatske
bilo do'sta $o'vora i u iavnosti' ptolivsrka' Za
ivazovetlo jad na5ih nesviiedti rwo,jirn radnjama orb,odriti duh i srce svorjih zanlitdha,
bitovao dlanka, da i opet Za{reba'
nas ie ,Velebitov'l;JJ i opet dokazom' da se izvan pa je stoga zaslulio, da se Sa barem ovim nadinom sa neko,li'ko
o.Maticiu neSo bi r4ezlni zafte'
ou provinciii" a'okeli" *tU " na do'
rijedi sjetimo,
pis"u
badki priiatelii hiieii;-" Sospodinu "ahvaljujemo a i Sto Josip Ernesto Matijevic bio ie rodom iz malenog Ivani6a,
p'ilikama sudio onako mirno' koii nam ie teEaiem deve[naestog stoljeca dao razmierno vi5e
broti, i Sto ie o fttlifJ"""f* dru$o' Sto htie-
pro'L Kudere' To le uglednih hrrr,atskiih rknfi'Zevnika i o,dtridni,ka,Inego li ikoii 'drnugj
se osvrnuo na priiedlog 'Vele-
nekako dudno :.larzli\ntie
dosrno istaknuti - il' l"-i ' tim --""grebadkih $rad Hrvatske, Rodio se je ondje t. oiajka t742,, postao svede-
novina i niihovih su-
bit< i niegov ,.rr.a# kad ie nikom god, 1765,,Zupnikom u Gare5nici god, 1777., profresorom
"i na "M' H'o napasti' a
radnika, Ovi su brzi, kad 1ts6a svrh'a trna- vjeronauka u kr. Skoli u Zafrebu 1791. i oltarnikom kod sv.
prife'dlo$u' koie'mu ie Marka u Zagreba, - gdje je i umro dne 23. srpnja 1808, u 67,
valja'lo da se izlai;; ;i""*-e na Maticu i
;;it' i- t"*tgt !a'da '
prif editi hrvatsku 9"d.? ..*" na- $odini, SafarZik, a po njem Kukuljevi6 i Ljubid btlieZ'enam 6est
novina dosada se izjavilo diela Matijevi6evili jezifi<,o,s'lovnorg,
na'borZnogi zaibavno6!,s,adr'
ne osvr6u na ni' Od za$rebadkih prfiedlo$a;
o't"l" i ne naiaviSe laia, od kojih su osobito neka, nabolna, i, zabavno,li sadrLaia',
ime sarno ,,H,u"tiJo-P?;;;..' skarama
Moraiu donositi' 6to vrlo opseZna,druga kao prve hrvatske slovnice od ve6eS inte-
valida -_ n"-l"i;"il;;;tiora' kad' d'a doma6iro
" p"-""-"i"
izreLiiz strar'..ihdasopisai novina'
 253

252 IZDANJA
"MATICE HRVATSKE" ZA G. 1908.
'na'Seliiepe k'nii'ge'Matirievid Izdania se oM. Hx za teku6u god, 1908. dogotavljaiu te ie
rssa, a lteta,zab'avna, prvi zamelci
slovnidar i prvi pisac hrvatlkS 'Ge- se prvih dana mjeseca studenoga podeti razaiiljatt".Da povjere-
;" frlri hrvatsko-niema3ki
prema Kri5tofu Schmidtu
noi".r".., koia je kasnje u preradbi nici ,M, H,< uzmoElnusa Sto veiim maron i uvierenjem porafiti
mnogo mlado srce $anula, oko skupljanja dlanova i Sirenia hrvatske knjige, po,trebno je,
worinnen da stvore sebi surdo v'riedno,stiovogodLi6,nieSa dara ,M. H,u
Djela Matiievi6eva su ova: 1' Pornum franatum'-
Izdanja rM. H." doista su dar. To je ved odavna tako po-
durchdieindemlobl'\flarasdinerGeneralatiiblichekroatische
Sprache expliciert znato, da se s mno$o strana tomu ve6 i prigovara, Ove fodine
n"J"rr.urt der wahre Kern der deutschen
tazloLmaEenie evanSeliu- na pr. daje uM, H,r, za redovnu godi5nju dlanarinu Sest kniiga,
wLrd,.Zagreb l77l'i 2. J. J' Hollanda
preneieno-' Za' koje zajedno imadu 143 tiskana arka. Ostavimo po strani pita-
mov nedjel inih, rz nem5koSa na horvatski iezik
kate- nje, kako prema ukupnoj Sodi5njoj dlanarini stoje vlastiti tro-
greb 1796.-9., 4 sveskal 3' raztolmadenia sverhu-velikoSa.
Piarrer in Marlen' na horvatski ie'zik Skovi izdanja i u ono,m sludaju, had bi se ljetoSnja naklada od
kizmuSa u Joh, N' t;;;t
4' V'no$overstna 'po' 13,000posve razp'alala" (premda lo i za,sim obstan^ak,Maticeu
prt"S"rru, Zafteb 1796'_18T2', 5 rsvezaka;
Vesela i za EteLi kruto ima odlud,nu vaZnost), pa po'gledajmo sadrZaj ovogod,iinjih
boZnosti ,v"rsavu,tj'a, Za[teb 1802'i 5'
renanrske$rofice izdanja,
vugodna pripovest od pofoZ"g i bogoboiede
skup sloZena Za{teb 1808'; 6' Na prvome rnjestu rnedju knii$ama ,M, H,u za god. 1908,
GenoveIe, .ru horu"i.kim iezrkrt
Sprachlehre sa slovni- stoii svakako veliki ilustrovani zbornik pod naslovom uPos,lfed-
Horvatska $ramatika, oder kroatische
nii Zrinski, i Frankopaniu, koji obseZe puna 43 arka, a tiskan je
kom, Za$reb 1810.<
u velikom kvart-formatu (str, 340). Na omotu ie umjetniiki arc-
M' Grlovi6 i do-
Ovoi literarno-historilskoi bilie5ci dodaie djen i u bojama vjerno reproduciran grb Zrinskih i Frankopana,
d,atak, koii ovdie biljeZimo: a na delu je dfelu s,awe,menipo'rtret bana Petra Zrinskoga tako-
kamo li dita-
oOd danas Zivu6ih hrvatskih kniiZevnika' a djer u bojama. Cielo je djelo ukra5eno mnogobroinim slikama
barem i iednu Matiievi- (108),i to razliinirn portr.etima samih nesre6nih mudenika Petra
laca, te5ko da ima jedan, koii ie ima'o
predteda Gaie-v visoko Zrinskoga i Frana Krsta Frankopana, pak ostalih dlanova slav-
6evu knjigu o *"i e onit i; ;" kao
dizao hrvat.k,, u knjiZevnosti i po t'om zasluZiobarem nih ovih obitelii, njihovih gradova, pedata i t, d., scena uZasne
""rtut'o je za;ntienkoot-a'iltilii:t s bol'iirn' katastrofe u Bedkom Novorm Mjestu i t. d,
ovu spomeino stoSodi6niici,kad
o'd na6ih 'bi'bliografa' da Djelo se podinje ob6im pogledorn na znatrnenovanjeobitelji
MoZda 6e ova Uli"Sft" pot'a6i i koie$
'"dtui*" znese na vidielo i dru- Zrinskih i Frankopana u hrvatskoj drZavnoj i pr'osvjetnoi povje-
nam o Matiievidu'i"i"g"ti*
gih podataka.u sti. Taj ie pro'gled'rz pe,ra kr. Lsveud.'p,rofe,sora
i pod'preds,iednika
' ,M. H.., Vj, Klai6a, koii je djelo i zamislio, o,snovumu sastavio,
mari' A ipak su one
Za ovahove se primiedbe o'bidno slabo naria,oLs,ura,dnikei qrorsaos' rniirna podielio,
dinilo' One naime desto
kadgod vaZniie,n"go bi s" oa p'vi mah
diliem Zivola-i rada' ali '
odaiu misli pise"ti,"stt ift i" zadobio * Sam papir jednoga primjsrka
redovnih jzdanja (2 kg 920 grama) stoji
subiektivni d:t"3' Ne bi
ne kao obiektivnri''^'-uiu, neSo kao K 1.?0, a svi vlastiti trcskovi za je<ian primjerak iznaSaju blizu K 5.- (todno
neki tihi prije,kor na6oi
li se iz ovo,ga aoJ",tr." * o,g^o *^ruhrarti K. 4.82), jer ljetosnja redovna izdanja (s reZij,om) stoj,e K. 62.600.-. Odbije
osvijetlila Joba. prije ili-
literarno,j pouil"*ii sto-]" Lf." slabo
li se od naklade 2.500 p,rimjeraka za dlanove zakladnike, koji izdanja dobi-
koii su zabota'iliert vaju badava, rnorala bi se ostala naklada od 10.500 razpadati baS do posljed-
rizma,da ih ima mediu Gajevim pretedama'
MoZda i oni dekaiu' dok
niega primjerka, te bi istom tada (10.500
)< 6 - 63.000) iedva pokrila tro-
toliko, te im ." i"J"t i- " potni!? Skove (i to samo onda, kad Sloveaci ne bi <i'obivali
nasi literarni histo' izdanja za 4 K)l - Ovo
d'odiekoii tl,aimu", du if o't*" 'ato''avi' ier bi rnorah drZati na umu osobito oni Elanovi i porrjerenici. koji knjige naruEe

rici ne dosPie5ena fo? i prime, a ne plate rh.

254
2!55
Iza tofa dolazi glavni dio djela: jirna zahvalnih, neustraienih
"Zrinski i Frankopa'ni na i vjernih hrvats,koj mis,li poiedi_
braniku domovineu od sveud. prof. dra, Ferde pl. Si5i6a, U tri naca, do,k rse zad,orvol,jeur,o
Ctrvstivopravde ne osieti rpred punirn
odjela {1. Prvi sukobi, 2. Olajna borba, 3. Mudenidka smrt} saborom starogia ,i slavnog5a
f.rury"ir*. Dalmacije, Hrvatske
razlaie pisac obiirno uzroke, Lz{lede i posljedice lako zvane Slavonije, one iste stare naSe i
domovine, kojoj su banovali Zrn-
ourote Zrinsko.Frankopanske u, ski ifrankopani, j<"r"l
s" b""";;ii za koju su i poginuli.
Studijorn prof. dra. Rudolfa Horvata pod na,siovorn ,rZator Slika ove na5e stare, viekom'
," po*t diujuke i viekom
Zrinjskih i Frankopana< zavrsuje se prva polovina zbornika. Tu liurbljene'd'om'ovine,
1;laroi iunaekoislarvl d tuZnom mudenidtvu
stvor'i se pred hrvatsrrim
su izpridani posljednji dani Katarine Frankopanke Zrinske, 8iiur""* i,Iva u ni,ezLnimJanasn;r"n
Ivana Antuna ZrinskoSa, Jelene Zrinske i ostalih dlanova ovih predstavnicima, jednodusnima
s diedovim" i' p;;j;d";ma _
dviju porodica. i ostavi u njem traini onaj dojam,
ito gu stvara svarra katarza,
Dru€u polovi,cu djela zapremaju studije K, Segvi6a, J. Hra- "Posljednji zrins}n i .Franlopa.ni- ii"r,ri, umjetnidkim dojmom,
nilovi6a, dra, V. Deielila, F, RoZi6a i dra. F. IleSi6a pod naslo- kao potresna tragedi;" , upot"*"i,
vom ,Neoteta ba5tinan, uGrobovi u tudjini" i slava".
"Uskrsla
Tu ie izneseno i razloLeno ono, Sto je hrvatskorn'u narodu od
glasovitih ovih obitelji ostalo hao vje6na baStina, ko'ie nije ,Matici Hrvatskoju pogt"rit" je
zada6asiriti koristne na-
uke' zato su svake godine rajabsezntTa
m,oEaonitko oteti ni uniStiti, a t,o su u prvorn re&t knjlievna djera u ,p""e".i-r."iiz-
niciu, u kojoi ove g1d1". i"lazi knjiga
djela dlanova ovih obitelj'i ("AdrijanskoEia mora Syrena" grofa 34. poudra koiiZira ,M.
Fetra Zfinskoga, oGartlic" F, K, Frankopan,a i uPutni tovaru5< H.n pomide se ve6 od njeko,liko god;;
sve io vi5e prema prak_
tidnim, osobito narodno-gospodalskim
Katarine Zrinske), koja ujed,no svjerdode o pravoi hrvatskof naukama. Tako je pred
njekoliko piodina izasro u tof kniiznici
sviesti i i,ivoj brizi odlidnih ovih obitelii za naivele narodno u dva svezka a;"to-o ,,"-
rodno,m giospodarstvu od dra. Frana
dobro: za narodnu prosvietu. Zgodnijim naslovorn nego Sto je Milobara, a-pLU" ai*f"
,Uskrsla slavar. nije se doista mogla nazvati ona e,lernentarna stiepana Radi6a o modernoi horonizaciii,
od istoga iiu-""-ua"u
pojava, kad se je iza dvjestoSodisnje sramolne zaboravi t za' i" ,]M, H,u ove godine ,Dana5nju financijalnu ,rrln"rt..-eodek
ne bi u prvi mah misrio, da bi se djelo
stra5enom narodu hrvatskom podeo radjati pravi kult ararodnih o toj stvari rno'lro napisati
i tako zaniml,iivo, dl gg uzmo6Freugodino pr,odit,ati
iunaka i rrrudeni[ra najlpriie 'tihim ali znarnenovfi]irrnzadu,Snicarna i nesrtir.udnjak.
,dlamrcirrna No l<.ad djelo i ne bi bilo zJnimljivo,
sarnoCtar:rshirn,o'nda u novinrsfkirna i tuZaljkam,a, napo- stvar je tako vaZna, da
kon ditavim djelima, dok se Sod, 1906. niie i zakonito pre'dstav- i: "M. H.u bila upravo duZnapodaii o njoj obrazovanornu
hrvat,
skom ob.instvu ob.irnije djero, i to
nidtvo ditavoga naroda i dornoviae hrvatske jednodu5nb, iavno s o,bzirot" uJ
punu financiialnu zavisnost, koja "" ""1"'o"a-
i ponosno poklonilo junadtvu, do,moljublju i slavi velihih ovih nas tako ti.ti, o-f."pir"
i"
toliko pisalo i govorilo, a o kojoj ipak
Hrvata. - Zavriuie se ova druSa polovina kratkim prinosom ne samo Siri slojevi na_
roda, nego ni gdiekoii od onih, ko;t
E. Laszowskoga i Otona lvekovi6a o posljednjim Zrinskim i bi mogli do6i u poloZai, aa
o tom ka'u rieE, irnadu vrlo nedostatno
Frankopanirna u tvornoj umjetnosti (grbovi i pedati, slike). Do- znanje.I t" rrii" ni dudo,
dana fe djelu bibliogr,afija svega' Sto je o Zrinskima tiskorn ier financi.jalna p,itanja 6ine ,d.anasrposebnu znanost,
rs ko,jorn
evo
izdano. "M. H.u upoznaie svoie dlanove,
Djelo nosi na prvom listu napis uHrvatskirn muienicirna -
Matica Hrvatskao. Hrvata zazebe,lcacito prodita, a kad prodita Naukom se bavi i dobra oolut," knjii,evno-naudnopiazbor-
prvu p,otrovinu djela, F,ro,trne - rte nakon neke s'tanke tunora i nlfra Kola.., od kojega ove godine izla,zilv. knjiga.
"!_ryatskoga
uZasa poZudno zun u o,no dalje, ne bi li na5ao ono' za Sto eto >tlrv. Kolo" sadrZaje ljetos ravno
deset naudnih studija. Na
kaLu, da niie oteto; 6luta svaku ried, prati i pojadava svaki delu su dvie studije prof. dra. Nikole Andri6a: jedna o putova-
poklik u rastu6oj slavi, zdruZuje kucanie svoje$a srca s kuca- niu vodje na5ih preporoditelja, Ljudevita Gaja u Rusiju, a
256

druga o zatnimljivom iednorn pitanju, koje se tli;e izdavanja na- 25,1

r'od"..ihpie'sama, Stari mueiko,log F. Ks, Kuhad pi5e o slavno,m Ogrizovica {"Bogo) vidimo Isu
Velika
:^"T;diffi-" _ ponjegovom
svjetskom ko,mponisti Fr, Listu, koj,ega drZi Hrvatorn, dr. O.
Kudera furn,adi, da ima i nevidljivih zvtezda, prof. ,dr. Bazala ,;ll;ffJ,:tfJr?f]"riilI
kon Izo Lanov (tarkodjer po,znati
razlaie o pravu naglona, dr. SiSie rcasvietljuie historijorn ,srnrt pse,donirrn) iznosi
r&'vDr nekoliko
rrs
epigrarna,
Smailage eengijiia, a dr, R. Horvat iznosi vrl,o zanimljive po-
*
datke o zapljeni imanja i irnetka Znnskih i Frankopana poslie
Pripoviest pok. Lepu5iia pocl naslovom ,pustolovkau
katastrofe u Bedkom Novo,m Mjestu, Stj. Radie niZe nfekoliko J""."?
crta iivot u trgovadkoj hrvaiskoj iu6i. Lepu5i6 nije bio
kritidkih razmi5ljaia o ovogodiSnjemvelikom ,slavenskom kon- pisac
prvoga reda, pa to
gresu< u PraSu. Dr. Lo,z,ovinai prof, Se$vi6 podaju sliku glaso- -do,kazuiei o,va, u ostalom dosta uspjela
pripoviest, koja
vitoga, ove godine umrloga talijanskogaknjl,levnika E. De Ami- ie doista vrlo dobra sritr<ajednog;;d" io*"-
ieg.a na5ega gradjansko druitva,
cisa. Prof. dr. St. Fliveli6 tumadi >opasno djelovanje iakih {a Da se iz te slike povu*u
umjetnidkim potezom nuZdne konsekvencije,
elektridnih stru,iau, Sto i kod nas sa we t,o vetlm razvolenn elek- bila bi stvar da_
kako savr5ena. No Turgenevi ." ,i"dko
tridnih aredjaja postaje svakim ,danom sve to aktuelnije, Slove- radjaju,
nac Albin Prepeluh raz.pravlja vrlo kratk,o, sasvim informativno *
i dakako posve objektivno o kulturnim smjerovirna kod Slove- Od toga slavnogia maj,sf61", od
naca. Napokon je svr5etak pouke posveden jubileiu zasluZnoSa toka kralja pridalaca i _
mi,slilaca, od Ivana. Sergijeviia Turgeneva,
na5eSa udenjaka svjetsko$a gilasa, don F, Buli6a, od toga viekonr
mladoga - je, viekom poetidnoga ].
R,r.. d"j" ,il, H... o.,r"
eitajudi dovjek liepe ove i ozbiljne razprave giotovo ,se du- godirnenje,gov rornan ,Nov. (Novi
rod), Ne 6emo umanjivati
diti mora, da u danaSnjimnaSim telkim prilikama, Sdje smo svi niEije radoznalo'sti,p." 6emo da potanko prirda,moorrl_",
u vj,e6n'orrnndko,rnrode,kivaniu, nadi i stnahu radi ude,sa i bud,u6. T"
ne znadu,Sto ie u toj ,Novin, t nii
KaZemo samo, tu je revolu,cija,_
norsti nar,oda i dom,ovime}lnvatstke, - ipa,k jo6 irna barem dese. podetak one pojave, kola j,e.enojuder
stra5n" O"r""rf.1-r"g"_
tak ljudi, koji kao daleko od javnoga rada u ti5ini svojoi p,odri,a- I'urgienevljevom do,movino,mte jo5
i danas njom trese. Maystor
vaitr i grade druge one trajne temelje nar,odnogia obstanka: tai-Iv3n Sergijevi,6!Oitre li su njegove
li ii naodale, kojima iz
nauku i prosvjetu, Vje5tijega 6e sudca svakako veseliti i to, Sto Pariza ili Baden-Badena gleda veliku
svoju ubezimenu. (tajnu)
se iz liepoSa ovoga niza razprava vidi, da mi Hrvati im,arno, (Rusiju)! Kako je majstorrski razdierio
1-R1seiu" svjetro i sjenur
moZe se re6i, p,o,sebnisvoj naudni ton i nadin, Jest, to je nauka, Kaho fino daje,svakomu,koSa ito id", ugospodin
'go,tovo i i ucrvenimau!
o,bia, svietska, kosrnopo,li,tsk,a,p- arli se iz rsvaLkoga N') uza sve to, - za{rliani demokra,ti, demokrati_strandar,i,
redLa i, iz eieloga nadina vifi, da to pi5u na5i liudi, Tko pozna demokrati p,o zanatu, i moild"ai gdjekoji
iskreni demokrati _
ton r nadin razpravliania naudnih pitania u drugih naro'da, rado ljut't ie ,se na T,urgeneva do "'rle,ka,_
kao Sto je i naravno,
6e priznati, da mu ovaj hrvatski nadin naivi5e Sodi, - je, je Tur,ge'ne" ie-",k
uza sve Lsvofehtrm,a,nesimpatije p"*_u
Druga je polovica ,FIrv. Ko,la(<{p,osve6ema ,liepoi kn|'tlz:i,Uz ,crvenima. - ,aristokrat, rto
i po cielom s,vorembi6u, Ovaq
stare suradnike uHrvatskog Kotran: Arnolda, Hranil,ovila ("Je- roman ba5 u tom pogledu vrlo ie
zan-imljiv, pa j,o5i danas, i. to za
sendicen),M, Senou (dramica uRobovi" iz klasidno,Ea iivota), nas, sasvim aktuelan,
Kuzmanovi6a (uRepublii<a u MaSara5evcunndrama) i Andri'ja-
5evi6a (uKauri-drvon, liepa novela), ima ih dosta i novlh, Uz Od,prorokao
-- polj,skoSa,od milo,ga mistidno6ia Adama
Frana Galovi6a (rPjesmen)javlja se (pseudonim,u ostalornpoz- Mickiewicz a lm, U,L g;;i"e njegove ,,Izahrane
nat) P, Krstini6 s dramom ,Kobna oklada" iz staroga hrvat- .Lzdaje
plesme<u prievodu """
Ise Ve,likanoviia, Ovaj je prievod nesumniiv
-*"
skoga Livola, iz vremena prvoga hrvatskoga piesnika Marka dobitak za hrvat,sku knjilevno.t,
pu Iru Velikanovi 6 moZe
Marula, Drama m,no,S,o ,nir5anina dana5nje }Irva,te. Uz Miilana s ponosom i zado,voljsfvomosvrnuti
na ovaj svoi rad.

t7
I
2s8
U uMaloj KniiZniciu svr5ava prof. Si5i6 ,Hrvatsku poviest<
II. svezkom do5avSi do god, 1790, I tako sad irnademo cielu
hrvatsku poviest osi,mnainovi'iega vremena u dvie omanie kni,i-
lice-zatK,
Uz ovu kniiZicu izdana je u novom ovorn niz:u izvantednih
izdania "Uliudba prastaro$a svietao, od prof' Stje-
"Matidinih"
pana Ku6aka. To je kulturna povjest prastaro$a (prehistorij-
skoSa) svieta, i to sa staiali5ta stro{o kr56ansko$a, demu 6e
zactelo gdiekoji prigovoriti, pade jedva dodekati, da mogu haiku
na ,M. H,u nastaviti.
r .
Najsiajniie je uz "Posliednje Ztinske i Frankopa,neu
uKolo Hrvatskih Umietnikao. III' Ovo ie za pravo uKolo iJugo-
slavenskih Umjetnikau, jer s'adrZaiei umjetnine srbskih, slo-
venskih i bugarskih umjetnika, i to devet slika u boiama, a tri
u crnoi reprodukcij'i,
Ovo se izdanie ne daje ljetos rnediu redovnirn izdaniirna'
nego uz smie6nu upravo cienu od dvie K! Dvie $odine je uM'
H.u davala ovu edicilu badava, - samo da pobudi zanimanie za'
umjetno,st, Sad ju s isto$a razlo$a daie za ova neznalnu cienu'
Ne nadie li. se barem polovica dlanova, koii 6e cielu nakladu
(6000) pokupovati, - ne 6e "M. H." vi5e izdavati ovo6ia
zbornika.
KritiEarima, koii prigovaraiu izdaniima M' H. Jedan o'd
naiobidniiih prigovora nasih protivnika iest, da su beletristiEka
dielailzdanau ,'M, H,n 'slaba.Da se ovajpriikor oM' H'o i,niezina
oiboru zapravo ne l1'Ee,lako uvidi svaki, tko samo malo misli,
da uM. H." ne stvara kniiZevnost, negioie izdale, kakovu nadie
i kakovu joj prilike dadu. uza sve to s protirrne strane napada
na ,Maticun zboS slabe proizvodnie u na5oi kniizi, rniesto da
joj se uzroci.trale uop6e u prilikama' na5im' No jo5 iedan smi-
sao imade tai prigovor; da naime "M. H.u ne dobiva odknllZev-
nika valjanih dlela, ova da lzlaze zapravo izvam edi'clria'Matice
Hrv.u. Upravismo sto{a na {ospodu kritidare umolbuu, da nam
oznadeta d;ela - Sto oni na to? Osieti5e Zalac, koji u toi
" je naprosto siaino, Dakle; ako djela netrna,
molbi leZi, pa i ne odgovaraiu,osjedaju6i,kako ipak ne bi tako
lako bilo oirazloi,enplil"dtog podniieti o torne u svakom obztrt
boljem djelu, koie ie-tzvan "tnt' H," ugledalo sviiet' Kad se radi
o razbacivanju riiedima i frazama, kad se moZe na laku ruku
259
re6i, da su ,,Matiiine* edicije slabe ili pade lo5e, gospoda su
,q"T1",.: kaa -H."
19, svoje ispade na ,tr{, opr".,-
dati' "*ni mukajet, samo Jrgla
brbliavi uobzoru istrdao 1e i izvalio
T"9*t svjetuiudi nam, da, u ;bibliograliy potrrtimo to ,r";lot;"
dielo.^Na to nam ie rc(i, da niie obiOa; o ,tvt, H...
kao u redalc-
ciii-nobzora* kniizevna djela prosudjivati i ocjenjivati
prema
naslovu i zvudnome imenu, a mudri kritidar (i;b"oro.,
bio bi
svakaho bolje udinio, da ie sutio - ali ni oarda ne
bi mudrac
ostao.
JoS bolje odgovara - ,Zvortorr, Ono' polinje ponajprije
s
izvr'ataniem, (ta i haho bi drugdije) da smo se obraiili
nl njav-
nost<, da opravda ,Maticu Hrvatskuu i da se
odbor fouor"
{sic!) na to da - nife u Hrvatskoi ni na.pisano stvari boiylh no
Sto ih ie
"M, H." izdala, u istinu bila je na,samolba upravriena
na kritiiare- i to poglavito na protivnike, nipo3to na
iavno,st,
a i ne sa svrhom, da se uM, H,u opravda, nego-da se _
kritidari
opravdaju, jer oni imadu kud i ka,mo vi5e toga opravdati.
Nakom
toga pi5e ,,Zvonoui
"Ako ve6ih djela, koja Li.t puno truda
i vremena nema obielodanj,enihmimo uM, H,.. to";"ne mora
zna-
6iti, da ih uop6e nema, jer 1e poz-natoda literati nemaju novaca,
da nri nemarno nakladnika, da nahladnici nemaju orlfanizovane
rasprodaje hnjiga". Tako dakle? Sad je najednom krivo sve
i
sva: i nakladnici i pomanjkanje novaca i knjizarske organizacij,e,
ah uz.a sve to se uM, H,u prigovara, Sto ne izd,ajeviSe veeih
radova, zabavlja se niezinirn ed,iciiama, da nijesu dosta dobre
- a {dje su bolie? 7-aStoprigovarati,
kad na5e prilike omollu_
6uju jedva proizvodnju, kakovu izdaje ,M. H... Ili: protivn-ici
nasi istidu6i nedostatak Matidinih eficija pozivaju se na snaznu
produkciju ,mladih" - pa gdje
ie ta? ako ie doista tako vri-
iedna i dobra, na svietlo s njom, svijet je Eeljan dobra Stiva,
razgrabit 6e ih - poprilici 'om,akokao slavlienu oMaterinsku
rijed*! Nema straha u dobra knjrtevrrtka, a tuLbe na nahladnika
i sve drugo samo su jalovi :r;govori, No ,Zvonou ide
io5 i daliet
"Ako li takovih dje,la nerna napisanih, to ne mora da znali, da
nitko ne bi htio i mogao Sto velikog napisati nego samo to, da
nitko ne 6e. . pisati velika djela,,, Ovo je
ioi divnije
niie zna"k,d,aih nitko
ne moi,e napisati, ve6 da ne 6el Pitamo onda, po dem se mjeri
snaga literatwe? p,o onorn, Sto ie faktidno napisano ili po onom,
Sto se moi,e,ili se moglo napisati? Po dem se odrediuie znatnost
 ?9,t
260 Pozivamo ovim i molirno, neka se javi onaj, koji je {osinl
'*"upiruo
Becida i Dei,eLila) plsljednjih godina i".{uo,
je {ovaLa,_
kirjiZevnikova: po onom' Sto jest ciapisio ili po o-nomr'Sto loman ili pripovijest ve6eSa opsega, da bi ih ,M, H,u moSla
mogao napisati? Gospodin iz "fion'au spada, dini se, mediq Stampati,
bne-,koji kad sto zlo urade, da se ne bi dinilo, d7 ie iz nez.nania Napokon:
- ia principa; nje$oyi
ili nesposobnosti, vele, d,a ;e udinieno Neka se javi o'naj,koji uopie irna u ruk,opisu, kakovu bele-
literati - ne 6e da stvaraju, premda >mo$u<, ali po 6em se tristidku radnju velefa opsega (bar 6 Stampanih araka), a ne
zna, da mogu? Dru$i ljudi tvrde sposobnost po stvaraliu, na5i ie je ,M. H.", da dade za Siampu -- ili koji ima giotov rukopis
protivnici po - obe6aniu i po hvalisnriq zato i imadu veliku
'kniizevnosi, znanstvenopopularno6iadjeia od najmanje 10 Stampaniharaka,
i,allb'oZesamo u Lmo$u6nosti- ier o'ni 'ne6eu! O a niie Sa ponudio ili ga ne 6e da ponudi ,M. H,u
t"*Tr; , ,,'M, H,u ne, traZi svoje opravdanje pred kri,tikorn; njezLno-
;il'"TJ,,"a, daonimosustvarati;ta fedandvabrofa opravdanje leli u velikom broju ditalaca. Radi se samo q to,mel
pred
- tim donosi isto ,'Zvono<<ove tlietit ako nairne nadi protivnici na ovaj poziv ne odgo,vorepotpuno i
,,Kad bih isao rorrati daije i dublje medju knj'i'61ama, nasao ozbiljno, da 6e se konstatirati, kako na oM, H," i niezin4 izda:
bih irh jo5 dosta, koie su na5i pisci uz teiko skucani novac na nja vidu samo ljudi, koji nisu kadr,i napisati ni takova djela, Sto
svoi trosak izdavali i zadri,ali neprodane u svoiirn ladicama. sg ih dqsada napisali najskromniji radnici
"M. H." Evo prilike
Za literaturu to u preteZnom broju sludaieva nije Steta' Stetu ftritidarima na5im, da se iskaZu!
osje6a tek dZep takova autora, Ako preg'ledamo svi kniige na- Prema potrebi prtZit 6emo im jo5te pri,like,
Sih najmladjih u ko,liko su istupili posebnim edicijama, vidiet
6emo, da nam se ove fodine nije poiavio n'ijedan talenat, o ko-
raduna' U njih nema ni DALMATINSKA IZLOZBA.
iemu bi valialo napose govoriti i vod'iti
velitrrih misli, ni dubokih 'osje6aia, ni uvierenoSa pesrirrnizmai G. N. Andrija5evi6 u posljednjernbroju
"Glasa M. H." re,fe-
odajania, ni raspo'iasan'o$aveselia i optirnizrna' U niih nema riraju6 o dalmatinskoi izloibi u Splitu spominje takodjer nespo-
- kad ve6 to$a
niSta, Sto bi odlovaralo potrebi narodnoi ili razumak dalmatinskih i hrvatskih umjetnika, pa dolazi takodjei
nema - Sto bi nosilo billese art,izma,zasi6enosti,koiu su even- do zatlrljudka,da je dalrnatinskim urnjeltnicimaudin'jenokrivo o'd
od
tualno posti$li dotidni pisci na vrelirna tudjih kultura, NiSta strane hrvatskih umjetnika - kako u Beogradu, tako i u So,fiji
sveSa to$a - nego nasuprot svuda malju5no'st, neproosje6ani - i da splitska blotba nije bila nikakav oseparatiaamo i tako
i
stihovi. afektirane boli, n^aivni izrazi, svuda osje6ai prazrine d,alie! Jo5 na koncu spominje g. Andrija5evi6, da ie ovla5ten
- nsmo6i<, izjaviti od strane dalmatinskih umjetnika, da ne postoji niti da
na5e
Zar stt go,spodana to vet zaboravila? No da se rad je posto,jaobojkot istih napra,maMatici Hrva,tskoj,pade da bi
gospodekritidara jo5 bolfe osviietli, evo 'nasjo5 s iednim uape-
dalmatinski umjetnici rado dali svoje radove u 'Kolo'..
die|a
l-o*u 'o javnost, Foznato je nairne, da u Hrva,tskq izlaze Gornja tvrdnja, da su bili zaposlavljeni u Beo,Sradui Sofiji,
ili pak dobra' ali ih
ili vrlo lo6a, pa ih kritika naprosto zabaci nije i'stinita, te sa,m se ve6 j,avno osvrnu.o i dokazao, kako je
- tako
na5a kritika - moZda iz poznato$a hrvatskoga fala kriva objeda dalmatinskih umjetnika napram nama hrvatskim.
ili bar
ocjenjnrjei pr'ikazuie,da se i opet 6ini, kao da ne valiaju Pripravan sam to opet jo5 Zivim svjedocim,a dokazati, jer jo5
dielo'
niiesu osobita; .tog" bi .,p'".rnt biio dudo, da se nadie Zivu oni - koji su bili kod toga, - Ali zaludtz krsti vuka -
kojemu bi naSi kritidari priznali vrijednost' vuk 6e opet tr gioru!
doviek'
Pozivamo stoga ovim i molirno, neka se iavi iedan Zato u t<ratko izrlavlfutjern,ovo:
napis'ao' a biio
koji je posljed,njih-g"ai"t ne5to beletristidko Bio sam ljuti protivnik svakakvog cijepanja, a pogotovo n?
'savremeno' umietnidki do' kulturnom polju, Zato 't ona Zestina u ,mojim dlancima protiv
ie to op6enito priznato kao valiano
tierano i iezilno savr5eno,
Nadalie:
262 r'
datmatinske >regionalne" izlotbe, Nisarn bio osamljen. Mimo
pisaca u uHrvatskoju, u oObzoru.., u uHrvatskom Piavuu, ima
io3 mnogo odliinih Dalmatrnaca, koiisu bili protiv ure$ionalneu
izloibe u Splitu, - tako slavni udenjak g, Bu,1i6,narodni zastup-
nik JvaniSevi6 - da i ne rsporrninierndnuge.
Danas ie drugaoije i ,otvoreno izpoviiedarn, da ne 6u vi5e
pobiiati tai separatwam, ier mi ie ved dodijalo biti viedno u boiu
protiv rkampanili zrrta<<,
Ftro6eli se kviltirati ova mo'j'a susretliivost? Da vidimo:
t uviete, koji su o,bjelodanjenriu svim za{rebadkim novinama i
Ovoga pro,ljeca priredit 6e hrvatski umietnici izlodbu u
Za{rebu - po uzoflr dalrrnatinaca - takodjer samo "re€io-
nalnuo.
Ne 6e pozlvati ni jednoSa Dalmatinca, Ovi ovdje u'muin
ovako:
Neka Dalmatinci ostaiu u Dahnaciji - a mi 6emb u Za-
grebu. Tamo neha uAustrijau tldini oateliereo - kako ovdie,
- onda neka se takodier sagrad,i>umietnidka S'ho'lau- pa eto
dosta rnjesta i za uprofesureu!
Ovo su plodovi onih za$ovaratelia ,re$ionalne * izlolbe u
Splitu i onih svih, koji su se pozivali na Svete Dujme i Dio-
kleciane, G. se N, AndrijaSevi6, da popuni tai "karnpanilizatn<<.
poziva 6ak na Tirolce. Pa dobro. Ako je $osrpodiDalmatincima
pravo - i meni je pravo,
Zato ponavliam: ia se.u tai spor viSe ne miie5am, tek iedno
samo molim slavnu upravu ,Matice Hrvatskeo, d,a izvoli obie-
lodaniti pismo od g, Me5trovi6a, i d,a izvoli potwditi, da li su
se na poziv ulvlati,ce Hrvatske.. dalmatinski urnieturici odazvali,
kada su mo'ljeni, da poSliu reprodukcije svoii'h radova za 'Kolou
hrvatskih umietnikau, To ie bilo 1907., koie 'sam fodine i ia
pisao o uboikotu.. dalmatinskih umjetnika napram 'Matici
Hrvatskoiu, Ovim o,bielodanjenjemnaibolje 6e se vidieti, tko
Ili rnoZda
ie glovorio ne,istinu, ja ili rnoii dobri kolege s mora'
gg.1" razlikuju (da niiesu boikotovali) perfekt od futura? (da
'1a-
bi rado dali svoie radove "M. H'u) eemu se ponose onda
tinskomu kulturom?
Misle li najposliie $ospoda, da ia ba"6nikakva po'sla nemam'
nego samo njihove neistinite navode odbiiati?
Ovo ie moia posliednja - i tazvih se odno5ajii umjetnika
onkraj Velebita i ovkraj, kako rnu drago, mene po- sr'iied'i ne
6e biti viSe' oton lvekovi6'
263
Dodatak.uprave uM, H.o - I(ad je S. AndrijaSevi6 u do-
broj vieri i namjeri spomenuo dri,anje por"bi"" dalm, umjetnika
prema ,je, da se ponovno objelodane doku-
"Matici", nuZdno
menti, iz kojih se jasno vid.i to drLanje, pa je suv,i5na svaka
razprava,
Poav uM, H." na s've umi'etnike glasio ie:
"Od,bor Matice Hrvatske.. raspisao uz natjed,aie za bele-
tristidhe i poudne radnje takodjer jedan natiedai od 300 (tri-
sta) K za slikarsku ili vajersku (kiparsku) radnju po vo,lji uz
a l'.2, broju
"Glasa M. H.".
ZagebaEki i nekoii vanjski umjetnici odazva,li su se ovo(nu
razpisu natjedaja liepim radnjama, koje su nakanili izloliti u
zagr. umjetnidkom paviljo'nu, pa,se uprava uM. H.u obra6a ovim
posebice i na Vas s molbo,m,da se izvolite prikliuditi natjecaarju
te koju svoju radnju po5aljete za spomenatu tzlolbu pod uvje-
tima naznadenim u razpisu natjeEaja. Radnje :rzvolite poslati do
pod konac svibnja na upravu Matice Hrvatske a Zagreb,
Nadaju6i se st,alno, da 6ete se ovornu skro,rnnornuza sada
nastojanju >Matice ,Hrvatskeu oko podupiranja umietnosti nai.
spremnije odazvati, prepo,rudujernovam se s odUdnirn po5to-
vanjem, U ime odbora M. H.
Dr, Giuro Arnold v, r, Dr. Ante Radi6 v. r.
predsjednik tajnikn
Na ovaj poziv, ko'ji je p'oslan i posebice svim umjetnicima,
kojirna je ,M. H< znala za adresu, dobila je rrprava ,M, H...
od g. L Me5trovi6a ,ovaj odgovor:
'se je u novinama podkrao natj,eiaj, koSp
"Zalim Sto mi ie
ta slavna uprava raspisarla,te su mi sto,6ianepoznati uvjeti, pa
6e mi biti nemoSu6e, da i ja sudjeluiem konkurenciji. Izvoli li
mi jih ta sl, uprava priposlati, pa budu li isti mogu6nosti od-
Sovarali, to m,oZeta sl, uprava i na moie radove radunati,
Vidovi6eva adresa: Em, Vid. Chioggia (Italia), a Krtzma-
nova II. $flien Valerien,strasse8 a, Radki IX. Sobieskigo - Sa
osobitim poditanjem I. Me5tro,vi6<. (PoStanski ZiS 11, V, 1906,)
* U pozivu na g. Me5trovri6a
bio je dodan pripis, u kojem se g. M.
umoljava, da izvoli obavijestiti upravu )M. H.( o adresama ostalih hrvat-
skih umjetnika. Toj se rnolbi E. M. evo pripravno odazvao, pa mu zak, u
ime uprave i ovim putem zahvaljujemo. Upr. >M. II.<
?64 26A
Po5to je tajnik ,'M. H,. ve| pfije bio poslao gosp. Me5tro- mi.teizraz moga udivljenja i - ostajemo ,starin - i ,mladiu
vi6u ,,Glas ,M. H.u, u kojem su objelodanjeniuvjeti natjecania; pnijatelji,
i posebice mu sada odmah pisao, dobio je od njeSa ovu do-, U Bedu, 15. lipnja 1906,
pisnicu:
14. V. 06. Veleudeni gospodine! Danas primio VaSu dopis-' Ivan Me5trovi6, kiparu,
nicu a neki dan 5. br.va G, M, H. p. Vam'se ljepo zahvaliujem. Kako je poznato.,dalm, umjetni,ci (a i neki
druSi, koji su
U koliko mi bude mo,gu6eo,bavijestiti 6u i druge umjetnike u toj stvari bili s njima) ne samo nisu g, Mestrovica
disavuirali,
glede Va6ega n'atjeEaja,Molim Vas javite mi je li uM, H." pre- ne5io se faktidno nisu ni odazvall.rMatidinomu
p,ozivu.
uzirnlie tro5ak prenosa za tarno i ovamo i u svakorn sludaju, Dodatak urednidtva, Urednidtvo oG. fuf, H.n,
jer s vajarskim radnjama ide tei,e nefo li sa slikama. Izim toga eolpu5taju6
potpunu odgovorno,st za ovaj dlanak g.
O. Ivekovieu, uvrstilo
dajem Vam na znanje, da 6e meni biti mogu6e tek sasrna pod ga je prema onojr audiatur et artera pars,
Daljnjih polernika ne
kqnac o. mi, poslati a Le znam ho6e li biti na vreme, - uvr5divati, jer su besplodne, kao Sto se to
vidi i,kod.
!emo,
drugih slidnih )>sporova<. Najborje je pustiti ih, da ." --ohr"d",
S osobiti,m Stovanjem
pa 6e se sami od sebe smiriti.
I. Me5trovid.

No za mjesec dana o'svane u 'Pokretun ovo:

uPriposlano. Gosp. Dr. Anti Racli6u, tajniku Matice Hrvat-
ske. - Izvinit 6ete mi, Sto nisam odmah uvicu shvatio, kad
ste mi poslali poziv za lconkurenc,ijuVaSe ,Mati'cen, Kad sam
piimio broieve glasnika" (!), koje ste mi blagoizvo-.
"Matidina
ljeli poslati razumio sam i suvi5e! Oprostite, Sto sam ih po.
sudio jednom prijatelju, koji je takodjer ielio, da se malko
nasmije, stoga Vam ih vra6am danas, VidjevSi VaS nGlasniku'
dudio sam se, kako, rni ga mo,gosteposlati, jer ja niti sam sada
vi5e seljak, a niti se smatram nebeski,m gradianinom, Pa i u
samorn djelova.nju sam Srije5nik - iersivararn i ovjekovjeiu-
jem zemaljske zarudnike, kofi se vjendavajupod vedrim nebomi
a o,ndamoje "grijeSnidkousrce - ako u op6e vieruiete, da u
nas ima srca - vi5e osje6a sa pro$ononrEve, - ne$o sa "bi-
ie€orn majke Boije u Egipat", - Narodne motive, ako i raditn'
iskljudivo su goli, te ne bi ni jedan ljubitelj "Matice Hrvatske..
rekao, da je narodna umietnost (jer nemaiu "kurnekovo€n ko-
stima). Prerna tomu drZim, da nije bilo shodno, da me pozovete
- pa dak da ste to radi forme udiniii, Ovo ,su dakle tazlozi'
radi koj'ih ja i nisam kornkurirao', te molirn, da ispravite vijest
u novinama, da su | ,rnezaprebadkiuurnjetnici sudielovali' Na-
pokon nem,ojte misliti ni Vi, a ni ,slavna publika, da je ovo ial
- usred osjaj'no,g<rezultata - VaSe konkurenciie - iet zbilia
ne zavidim-rri .r*l"ttticima na ,Matici. na 'umjetnicilna', Pri-,

26
Glavna skupitina >MaticeHrvatskeq.
Glavna skup5tina oMatice Hrvatske" obdrZavala se dne
25. siednia o, 8., a mi ie spominienro s dva tazloSa" prvo zato'
Sto je na toj skupStini podelo tznirenie tako zvanih ustarihu
-
i ,mlafih. kniiZevnika, koii ve6 detiri, pet Sodlna vode boi
na Stetu hrvatske kniiZevnosti, - a dru$o zato, 5to su ovaj put
poku5ali frankovci, da ovo staro hrvatsko druZtvo (oMatica"
ali su sr'amotno
1" orrro.r"na god, 1842j do;biju u svoje ruken
prorpali. Kad se ie naime produlo, da se ho6e da na-
"Matici"
;"t"" za Sospodare frankovci, protivnici temelinim mislima
- ,Za bolie razumijevanje treba spomenuti, da je pred 4---5
na5ih preporodit"ll", koii su ,,Maticuu osnovali, zaboravili su
kniiZevnici sve sitne r,azpre, te sloZno ustali proti frankovskoi
drzovitosti, i to tim viSe, Sto su frankovci htjeli izabrati pred'
siednikom rMatice* staro6la ma$iarona-khuenovca, sramotno
giasovitoga KrSnjaviia, koii ie tz dntfa zlodinstva proti Hrvat-
,to, ao-o.'ini dopustio iz naile Rieke odstraniti hrvatsku $im-
o :zriu,a u hrvalske Skole uveo ma$iarski iezik' I tai sada ho6e
da bude na delu prvomu hrvatskomu prosvjetn'ornu drytZtvul
Nije zato dudo, Sto ie na samoi skup5tini ustao poznali t Za-
uDo sada ie
Srebu po5tenjak, tni,eniel Kol'ar, i rekao ovako:
ftoli"" pr"dsjednika ol\iatice Hrvatskeu bila neokaljana, a sada
nieki predlaZt za tu stolicu dovieka" " ' ' rPredsiednik skupstine
tij" rn., dao dalfe Sovo'riti, pa Kolar rede joS samoi uI ne treba
viie da Sovor'irn; svi ste me razamleli!" I istina 1e' da su Ea
'sto-
razumieli. Preko 200 ljudi je dulo, da bi Krsniavi okaliao
to ni
licu predsjednika na5e >Maticeu, a tai dovjek nije na
pisnuo! To ie koi,a na obrazul Od 200 skup5tinara dobio ie tai
dovjelc 51 Slas, premda su frankovci dan priie skupSt'ineupisali
difute'
do 30 oouih dlanova i doveli na skupstinu sve svoje
Frankovci .o o .uo- biesu pisali, da ie taj njihov sramotni
's't'ranke' jer
poraz posliedica sporazuma ,,u'pred'n" i seli'adke
267
toboZe ne vide, da je protiv nfih sve, Sto je po5teno, Ta i samo
su njeki sve6enisi Slasovali proti njima.
Ovaj sloZni rad na prosvietriorn polju i,mat 6e svakako i
drugih posljedica, a to nam u ovo telko vrieme podaje nade,
da 6e ipak i medju 6lospodombiti sve to bolje, Sto je nama
tim milife, Sto u tom poslu sudjeluju i dvo,jica na5ih liudi (dr,
Ante Rafi6, koji je tajnik uMaticeo, i Oton lvekovi6, koj,i ie
odbornik).
(>Dorn<, God,. 1909. Broi
15.)
Literalna debata.
U ovom broju oslovau javlja se poznati u hrv, knjiZevnosti
pisac dr. Ivan Krnic svojom literarnom ,debatomu. ,Literarne
debateu, koie zanLmajupet, Sestljudi uZa{rebu, ne spadaju do-
duSe u uSlovo.., no mi smo ,irn dali mjesta, da se vid,i, kako
i o dem ponajvi5e i s najvi5e volje pi,6u na5i knjiZevnici. NaS
je list namijenien kniiZevnom uiitku bez razpre.
godina nastao niekakav razkol mediu knjiievnicima:
iedni, i to
>mladio (a bilo je medju njima i starijih, pade i starih ljudi)
bili su za ustrobodu<<, a ,'stari.. (medju kojima ima i mladih) bili
su - za ,robstvon, Da ta nslobodaui to ,robstvoo nije bilo baS
tako stra5no, vidi se moZda ve6 po tom, Sto su ,mlad,iu rado
pisali u uNarodne Novineu, To su bile samo riiedi, a jed,ino,
Sto je istina, bilo je to, Sto su ustari.. zahtievali,,da knjiZevnost
ima biti pristojna,
"mladi.. su pak zahtijevali, da bude posve
slobodna, No ovih d^anaproSovorio je o tom u listu ,rmladihu,
u uSavremenikuonjihov predsjednik, starac rNadko Nofilo, pa
i on zahtieva, da knjiZevnost bude pristojna, hako
ie to ve6
davno prije tvrdio nje5to mladj'i od Nodila predsjednik ,stareo
Matice,Hrvatske, Gjuro Arnold rad Sta i iest toboZe nastao
onaj razkol a poslie i boj. A demu boj, kad se stari predsjednik
umladihu i mladji predsjednik >starihu - liepo slaiu?
(rSlooo. O Zitsotu, znanosti i wnjetnosti<. God. 1. Br. 3.)
 c€
,!4
.Fl
+,
o
.r{
=
.t{
+J
o
cg
o
rQ)
.F{
+,
O
|l
eg
ts{
 271

Maretidevastilistika.
U pristupu u svoju stilistriku udi g, Maretid na str, 653, ovq:
uOvdje nam se name6u najpriie pitania: Sto ie stil? Sto stili-
stika? a Sto stilist? Rijed stil dolazi iz lati'nskofa jezika, u
kojemu ustilusu znadi >pisaljka. (od kosti ili od gvoZda), a u
prenesenom znaienju rijeE je ,stilusu i Rimljanima znadila ,pi-
smeni sastavak, nadin izraZ,avanja,stil, Rijed stil u pravom svo-
jem znaEeniu znaEi danas po svoj Evropi najkrade Sovore6i:
nadin izticanja misli. Ali kako ljudi misli svoie mogu izricati
i naustice i pi'smeno, i ka"ko se pod stilosn ne misli usmeno
izricanje, ve6 pismeno, tako 6emo onu deiiniciju ra5iriti i relit
st'il ie nadin pismenoga izricania misli, No ni ta definiciia niie
potpuna, ier kako u svakom ljudskom poslu nadin rnoZe biti
valjan i nevaljan, tako i nadin pismenoga izricania misli moZe
biti dobar i rdav; ali stil kao predmet naudnoga istraZivania
tzima se samo u dobrom smislu, S to$a definiciiu stila io5 i
dalie treba ra5iriti te rc6i. stil ie dobar naEin pismeno$a izri-
cania misli, AIi pisci izriEu svoje misli dvojako: prozom i
piesmom, pa budu6i da o naEinu pjesnidlcoSa izrieania. rnisli
Sovori poetikan a stil se upotrebljava sam.oza prozut za. to 6e
potpuna dbfiniciia stila glasiti ,ovako: sti,l ie dobar naEfurpisrne-
noga izricanja misli u prozi,
Na pitanje: Sto je stilistika? odgovorit 6erno: stilistika je
nauk o stilu; za tiiem 6emo re6i: stilist je dovjek, koii piSe po
pravilima stilistike, a stilistik je onaj, koji se bavi oko sti-
listike.<
Na IL strani predgovora veli g. |[,; ,Da bi ova kniiga moja
bila Sto potpuniia, dodao sam joj i stilistiku ili upravo, Sovore6i:
nacrt stilistike, Nedostatke toAa djiela mo'je knjige mislim da
mi ne 6e odve6 zamjeravati ni iedan pravedan kritik, ako po-
misli, da je ovo u kajti,evnosti na5oj prvi originalni pokus ova-
'272 273
A Sto u6i u pristupu pisac?
kova rada, t. j. koii nije sastavlien iz dru$ijeh kniiga, koie su Da pisac dodje do definicije st'a, treba
. mu 1g redaka i po,
pisate u druSijem iezicirna i za drafe ieztrke'" a ta $asi: stil ie dobar nadin pismeno,6la
izricania misri u prozi.
Po ovim je rijedima nacrt Maretileve stilistike prvi ori$i- Da vidimo klance, kojima se'prov,ladio,
dok ie do te defini-
nalni pokus u knjiZevnosti na5oi ovakova rada, t, j, koii niie cije do5ao,
sastavrljen1z drugiieh lcnjiga, koje su pisate u dru$ijem iezicima ,Stil, veli on, do.lazi iz latinsko
{a iezika, u kojem ,stilu,su
i za druge jezike, zato m:u, rmisli on, ne te odve6 zamieravati' znaii (od kosti 'i od gvozda;,
"pi'saljka" ,r'pr"rr"*o* ,o.-
ni jedan pravedan kritik 'i t, d. ienju rijed je ,stilu,s< i Rimlj,anirn " upismeni
a znad,ila ,u.i"rr"k,
Moram pr'tznafi, da nijesam rnogao proudavaju6i taj dio ove nalln izraZavanj,a,stil, ,Rijed ,stilr,
u pravom svo,iem znadenir-
gramatike na6i, u demu je pisac originalan' Razdioba mu je znad,i d,anas po svoj Evropi najkrale
6lovore6i: naEin tzricanja
u Slavnome ista, koju imadu i stilistike plsane u dru$im iezi- misli.n
'cima
i za dru$e iezike' Da pisac u ov_omeo.dsjekune
6lovori o pravorn i prenese:
Preda mno,m ie kniilica, koio'i je i'me: "Rhetorik iiir hiihere no'm znadeniu rijedi ,stilus.., ne bih
imao i"*., ,rtirriti,
Schu,len.Von Karl August Julius Hoffmann, Dire'ctor des Jo- ovako moram opaziti, da je pravo ,znaEenje "ti
rijedi stilus: ,rko,lacu
hanneums zu Liinebur$, Erste Abteilung. Die Lehre vom Stil' ili npalisada<<,a ve6 je znadenje,rpisaljka< preneseno
isto tako
Vierte Auflage, besor6ltvon Dr. Christ' Fr,iedr. Albert Schuster, kao Sto i znalenje >pismeni sastavah*, po
t,o,mese ne moZe
Director der Realschule I. O' zu Hannover. Clausthal, Verlag re6i, da rijed ostil" u prvom svojem
znadenju znalit, naE,rnizfi-
der Grosseschen Buchhandlu,nS1873." Ova se kniil'ica vrlo canja misli, kad se napried reklo, d,a je
niled rstiluso ,-fr"rr"_
mnogo podudara po razdiobi s pi5devom stilistikom, samo St'o senorn znalenju znalila ,pismeni sasLavak,
nalin izra1avarrlan,
ona na 5 i % lista malo$a oblika obradfuje isti predmef, za Pa zar zbilja ima ta riied ,ovo znalenje
danas sam,o po, svoi
koii piscu treba 18 listova veliko$a obtrika,Pa opet ie ova knji- Evropi?!
Zica jasnija, jedriia, lak5a; istinitiia, loSidnija; liep5a, todnija' Pisac se ne zadovoljava tom definicijom ,stila..,
te veli,
skladnija, gladja i distija, u iednome se ipak oba pisca znafno da 6e ie ra.irit' i re6.L st' je na,din pismeno(a
izricania misri.
razilaze, i u tome le nas pisac originalan, a to jest, Sto Hoff- Je li pisac dodavsi rijed ,pismenogau
zbilja rasirio definiciju?
mann-Schusler dri,eli se starih stilisti,dara navodi primjete iz Istina je, da je definicija narasla i rile' >pismenogra u ari rtrie
uzornih djela velikih pisaca, a poSriesne spomin'ie, ho{ornice time lo(idki raiirena suZena, jer je ,nadin izr.tcanja mislin
samo u lrratko, jer primjeri treba da prikazuiu uzorke,' a ne -ve6
iamad,noSiri pojam ,od onadina pismenoga ,izricanja misii*,
Oda-
nevaljalo, - NaS stilistidar navod,i primjere koiekake, pade i tle.se jasno vidi, da je pisac krivo mislio,
kad je u;;;;;"""*
iz dtevne literature, kola ni u iednoSanaroda niie dobra, nekrno svojo,i 6lramatici.rekao: ,mislio sam, da ne
fr .m-llof smijem u
li uzorna, pa nas ispravliaiu6i po$rje5ke takih pi'sacaho6e da tai dio- gramatike (misli se irauk o redenioi)
natrpati koiekakih
poudi, t at<o bl trebalo da bude' Stilistika bez primiera iz do- mudrolija*, koje ,.samomlad.ei,i uditelja
mude, a nijesu ni od
Lrih pisaca ialova ie i nijema, In ornnibus fere rninus valent koristi za gramatidko udenie ni hrvafsl<;aga'jenika
l.kI: ni
praecepta quam experirmenta, veli Kvintilijan. stilistiika se drugih i t. d.u Ali ni ta mu def,inicija
j'oS nije do,bra,-i nju treba,
pravitra vade iz uzornih diela velikih pisaca, a nitko nife veli on, dalje raSiritt i teii: nstil je
je dobra stilistu aobar nadin pisrn enogaizri-
naudio iz stilistike uzotno pisati' Prvi uviel za carrja rnisli u prozi.< Ova je definicija
narasla za Eetli rtleEi,
pored znania o predmetu, o kojem ho6e <ia piSe, zdrav razum ali je njima u istinu pojam riied; ,,stilu
ioSte viSe suien, Sta
i bi,rtr" Slava, Netko moZe bifi veoma uden, pa opet ne uu'-iie 6emo, kad to trogikatako i5te!
ovo, Sto zna, tako napisati, da bude j'asan i raztnr/riiv' To se Ako je stil udobar nadin pismenoga izricania,,,
onda nema
ne d.a nauditi, nego ie dat bolii, koji se stilistikom dotjerati
rnole. Stilistidka Ju pravila piscu od velike pom'o6i' ali dobri * Medju take mudrolije ide i ta, cla atribut steZe pojarrn ime,nice i t. o.
pisci su vrelo nje$ovo, iz kole$a treba crpr';ti'
l8
274 275
vo'ljno misli i Srade;. njemu tiieh pravila (o pismima,
srnisla govoriti o rdiavu stilu (5to pisac na vi5e miesta knjige raspra-
vama, opisima i t, d.) i onako ne treba; neka
svoje eti), ier to po njeSovu nauku nije i ne moZe biti stil' on svoie misli
i gradu slaZe hako ho6e, samo se neka ne protivi onim
eini mi se, da nazivi stilist i stilistik niiesu prema duhu naprijed
navedeni'msvojstvima dobra stila (naime: jasno6i,
hrvatskoga iezika, ve6 su Sermanizmi. Tako riiedi Slase u na- istinitosti,
liepoti), pa stilistik ne 6e imati ito du -u zabavi.,,
Sem jeziku na: a' kao Sto su n, pr, koncepista, akcesista,slavi-
eime se bavi stilistika u prvo,ine redu? Nautrrom o izraza,
sta, sofista,humanista, a doviek, koii se bavi oko stilistike, iest
Pa Sto trazi stilistika od izraza? stilistika traii, da
stilistidar a stilistik ie niem, Stilistiker. bude izrazz
1) gramatidki pravilan, 2) jasan i 3) ude5en prema predmetu,
stilistik se, veli o,n, ne zadovoliava gramatidkom i leksid- o
kojem se pi5e i prema onomu za kofa se pi5e,
kom pravilno56u, ved joS tralr, da ono' St'o se izride, bude
A budu6i da u dovjeka ima osim razbora jo5te, makar i
uk,rrno, Primiera za ukusni stil pisac ne navodi, niti kaZe, sto
vidi se, da je niemu malo, fantazije, ide u nju i nauh o tropima i figurama,
ie njemu ukusno. Iz nastavka na istoi strani se oZivljavaju izrazi. Napokon sastavlja braze u cjelinu,
kojima
ukusno i dobro iedno, a neukusno i rdlavo dru$o' Na strani 654' koiu
zovemo redenico,m.
opet veli, da ie stil prenaki6en neukusan' Ako ie uukusu' kako
Radi li o tome piidev nacrt stilistike? Radi, makar
se op6enito drzi, prirodjeno osie6anie za lqepo, onda ne 6e ie u
pri,stupu rekao, da u to ne 6e dirati (naime u: figure
ukrr"no i dobro biti iedno, a tako isto ne treba, da bude ono' i trope,
654' vidi str, ff,l, 664)i pade Sovori na str, 664. i o sklopu redenica.
Sto je neukusno, rdiavo, Ali ie jasno, da je ovo na strani
takvorne dovieku (siro- Po dernu se dakle razlikuie njegov nacrt od drugih stili-
pimjer za neukusni stil, "stilistik 6e
stika? Po tome, Sto fe pod razlidne natpise svrstao Sto5ta,
maSnu mislima i koii nema dovoljno znania o predmetu) rc6it Sto
onamo ne ide ili je stvorio suvi5ne vrste kao Sto je istinitost,
misli i znanja moras ti sam pribaviti: tvoia briga mora biti, Sto
ni po- koia se nalazi u i,asno6ii ljepotu, hoia
€eS pisati, ako ne znas napisati niSta novo ni dobro ie logidki po.li"d"L gr"-
ti ne ;rno{u po'rno'€i' ier ia te mati,dke praviln,osti, iasno,ie i ude5avania.
trebno, a ti se prodji pisania, ia
mofu samo uditi, kako 6eSPisati'<
je kniiga ova
Da se ovako za naobraiene ljude, koiima Jasno6a.
nadin
namijenjena, ne piSe, o t'ome mistrimnem^an'ikake sumnje; n,Stil je potpuno jasan (razumljiv), ako se u du5i
pisanja.morauviiekbitiudesenprenradu.Sevnomshvadanju ditatelia
nazvije sasvijem isl,a mi,sao,koju je imao pisac pi5u6i.u
pisac o istoi
inih,'koiima je knjiga namiieniena' 7'a' diecu 6e ovako pisac hoie da definuje ili recimo da opise jasn,o6rp
liude'
stvari drukdii; pisati nego li za odrasle i za naobraiene stila, ali i sam osjeia nepo,tpunrostte definicije, pa je prirrudien,
moi
Na strani 655. veli !i.u"' 'svoiim se sadrZaiem ovaj da je bli:i,e turnadi u 17 razvulenih redaka.
stilistike
nacrt stilistike razlikuje od drusijeh stilistika. Neke
u mo'iernnacrtu sadiniava Da je pisac ispustivii suvi5no >p,otpuno( rekao: ,rstil
ne Eovore Sotovo ni5ta o onome' Sto ie
rnalo o iasan, ako ga onain kornu je namijenjen, lako razumije. ne bi
It, ilo (istinitost), tako isto ne fovore niSta il'i vrtro
a ono mu trebalo nikakofa tumada. All gle jo5 i druSe ,r"rro!"! pir""
koiedemu, Sto 6u ia ovdie pnkazali, ako ne ba5 obilno'
(osobito veli na str. 655. (Sto se u njega ponavlja) ,mi smo ve6 rel<Jr,
u iovolinoi mieri u lu. ai;etu, Drufe su opet stirlistike-
moie$a da stilistika nema posla sa sadrliiemi . , .< a Sto
Skolske, u' rczliEfiiem iezicina) mno$o pro'straniie -.od. ie sadrZaj sti-
koiih ia ne 6u listike? Jamad,no 'misao ili mislin ali s njima, stilistilca po, nje-
nacrta, ier govore opSirno o mno$ijem stvari'ma'
5to ia' ne 6tt govu nauku nema posla; kako 6e dakle stilistidar prosuditi
ni taknuti; llovore ,r" pr, o figurama i o tropima' u ie
retor'iku' a li_se u du5i ditatel jevoi razvila ista misao, Sto jq je imao pisac
dirati, iedno s toga, Sio te sivari idu u poetiku ili
tropom' pi5u6i {: isti sadrZai), ako stilistidar nema posla sa sa&Lijem?
drugo ito ;" stilistik zadovolian sa svakom ligurom i '-
samo ako ie iasna, istinita i liiepa'u Mjesto primjera za jalxrn stil navodi pisac 14 njih, koii su
ima do-
Malo aiZe v"li pisac: 'Tko-zna, Sto 6e pisati' te iasno6i vrlo protivni, Medju tirna ima takih, gdje se ne nole -
276 277

kai,e w. - znali, Sto upravo ho6e pisac da kale, ier redenica F.f"g" -slijepca uhvate haj'duci te ga opriiene i svuku do ko-
Sulje i obu6e,u
m,oZe imati dva znaEenia.
lz ovth se rifedi ne zTrat
Mediu niima ima i ovai: ,BoE je Salu ostavio, a djavo iesu Ii mu svukri ko.uliu i obu6u
ili mu ie nijesu svukli, Ali ako se
nastavi:
crkvu.r. Ovo je poslovica, koju narod u Sali govori, pa ako ona ,Kad Sa tako.ostave, i podju svojim
putem, povrati se jedan
dvoje znadi prema shva6anju, u koiem se znadeniu uzme glafol i stane ga na{oniti, skine i'op.rrl" (dakle ,,, *u opanke
>,ostaviti<,to je onda traZena, hotomidna nejasno6a, da se pre- ostavili) i t. d. Ovai-da
nastavak pikaz'je, kako treba razumieti
vari onai, kome se govori. Tu dakle govornik upravo ne 6e, da priiedloE
"do<,
se u du5i iitateljevof nzviie sasvijem ista nnisao, ier ho6e da
Sa prevari.
Jedrina.
U primieru: ,Borio se i na r.,r'LiiZevnornpolju s drugiiem
nKako je u jed,nuruku pretjerana
piscima za svetu stvar (ne zna set veli pisac, da li u druStvu . sabitost poSrje5na, tako
je u. drugu pogriesna ,."rud"'ort, po srijeaf ir"?ir-i"
s drugijem piscima ili protiv njih), onema niSta, Sto bi bilo ias- a"fp
skrainosti stoii jedrina t,
noCi protivno, ako se uzine'na um, da glagol boriti se s prijedlo- i. ono svojstvo dobra stila, kad pisac
ne uzima ni vi5e ni manje ni r,ijedi ni redenica,
Eom >s< ima neprijateljslco znadenle, to jest, da dvoie udara ne6ioli je upravo
nuino, da mu se misli dobro razumilu.
iedno na drug,o. (Miesto prijedloga >s< upotre liava se i priied- S drugiiel; l;;di_",
loS protiv s Senit. ili suprot s dat.) Tako su jo5te Sla$oli: klati iedru stilu ni iedna fijed,i nijedna reienica nije zali5na,u "
se, ogledati se, ratovati, rvati se, vojevati s kim i t, d. Mjesto defi,nicije o_jedrin:i, kojom bi trebalo,.da
se odsjek
ov-aj podinje, pripovijeda pisac, da
.Ako ie pisac, diji je ovai primjer, mislio dru5tvo ili zajednicu ie i pre,tjeranasabitost po_
griesna (o kojoj j'e na str. 657. ve6 govorio),
dvojice protiv trete|a, onda nije pazio na pra'vo znalenie Sla' a i razvudenost(ali
iz sttlizacije se ne zna, da ii i pretjerana razvudenost,
gola: boriti se, ali se iz saveza desto moZe razabtati, 5to ie o hoj,oi
govori isto'm na str. 659'). po srijedi
pisac mislio, pa tako onda nije neiasno, dakle medju te dvije skrai-
nosti {poznate iz str. 652. pretjerane sabil.osti
i n poo ute narn
Ovakovo dvoumlie moZe lako nastati kod prijedlo'Sa >do< ioSte razvudenosti) stoji (nama joSte nepoznata)
kako se iz ovoga primiera vidi, Sto $a pisac navodi: uKad u (ono) osvoistvo (dobra) stila, kad pisac ledrina, t. i.
ne uzimani vise ni manie
kojem narodu nestane morala, onda se za dobte novce moZe ni rijed,i ni redenrce, nego li je uprav o tmino,
da mu se misli
sve kupiti do pjesnidkoga pera (gdie se ne zna, ve'li pisac,.znadi dobro razumiiu,u
li to, da se i piesnidko pero moZe kupiti, lli ztrali li, da se osim Moj Hoffmann-Schuster udi o jedrini; Ne upotrebljavaj
viSe
tofa sve druSo moZe kupiti?),u ri'iedL,nego ti treba, da iz.razii misao, a duvaj
,", a) pl"ooi" u,
Da se priiedlog ,doo zanrijeti u svezi rijedi udo pjesnidko$a b) lautologiie i c) u op6e razvudenosti, koja
vo,li'prazne spo_
pera< s priiedlo{om oosim..ne bi smisao mnogo iasniii bio,'ier redne redenice i t. d,
i ,osim. ima desto isto znadenie,koie i priiedloS "do"1 po tome Ako se sad onorne malo naprijed redenome doda,
Sto pisac
bi osim pjesnidkoSa pera mo$lo znaliti, da se i pjesnidko pero nastavlia: uS drugijem rijelima: u
iedru stilu ni jedna rijej i ni
moZe kupiti, ali i to, da se sve dru$o moZe kupiti, ,sarno pi'e- jedna redenica nije zali5na.
Da se ne bi ko,me dudno dinilo,
snidko pero( ne moie. za Sto ja ovdie kudim razvudenost" (koja
nam je za sada barern
nepoz.nata.Bilie5kal kad se ona psno6i
Ve6 sam napriied re.kao, da se iz saveza moi,e tazabrati, ne protivi, neSo ie io5
pove6ava,reti 6a, da je u svakoj pravoj
Sto je pisac mislio, ali ako se redenica isirfne iz svoie cieline, i nepokvareno-jumjet-
nosti svaka zaliSnost pogrie5na po onome grdkom
onda je tesko smisao pogoditi, Tako se iz ovoSa primjera ne' pravilu:
Mqdb 'iyar'Kako nije pameino.trr"d bijera
naile znali, St'opisac misli, ali ia 6u ovdie navesti slidan primjer' dana u svijetioi sobi
zapallti svije6u, da bi se tobo,Zebolje vidjelo,
izkoiefa ee se vidleti, da istinu tvrdi'm, Taj primier $[asi: "Ne- i kako ntie pa-
 279
278
njali se idolima i kumirima, svuda je crni mrak i tama, Sto je
vikati onome' koii
metno ni pristoino u obidnom razSovoru lijepo i krasno, stra5no i uZasno,bivali su tupiji i glupiji,". ,,Ali
dobr"euieiobidnitihigovor:taironiudo'brustilunevalja u osudjivanju ovakijeh pleonazama, veli pisac, moramo biti na
rijedi ili redenice;
iasno6e pretierivati upotrebliavaiudi-zalisne oprezu i iSdupavaiu6i ko,rov ne valja i p5enicu da trgamo. Ima
looda u"li* i*"*o u ovome nastavku :uzoran primier za raz'
u narodnom jeziku nekoliko sveza sinonimnijeh rijedi, koje se
's drugiiem riiedima ' ' ' pa do:
vuden stil, ier se riiedima od giotovoi ne osje6ajukao dvije rijedi, ve6 kao jedna. Tako na pr.
za kolt se ne
zali5ne riiedi iti redeniceo ne razialniuie iedrina ' narod glovori: slika i prilika, tuga i Zalost, iad i demer, dast i
navodi nikaki Primjer, po5tenje,strah i trepet, puk i narod,bezkraia i konca, ni traXla
u ditavoi
Razvudenost je bolest pi5deva, kojoi se tra$- vidi ni glasa, crn i Zal'ostan,zlo i naopako,..
onda i kronidka' te ie
knjizi, Ako ie ta bolest p'ut", istinita, ie
Po ovome su dakle korov svezei nema sna6leni moii, duS-
je hiniena' onda 6e se
se pisac nikad ne 6e kurtalisati, ako li maninu i prosvjete, pogani i neznaboSci,mrak i tmina i t, d, a
bude Stampao kniigu na svoi tro5ak'
ie rije5iti o,noga6as'a,kako p5enica su; slika i prilika, tuga i Zalost, jad i demer, strah i
Protivno ie
t rriig. ee orrda iamadno za polovinu biti krala' trepet i t, d. i to samo zato, Sto narod tako govori, A otkud
",tifi.iiEf.oi iedrini, veli pisac, bijeli sniieg u primjeru: uPolia i
on znade, da narod ne govori: nema sna$e ni mo6i, duSmanin i
brda poktio i" Uii"ii iet je bijeli u samo'm znalenia neprijateli, mrak i tmina i t, d, Pa recimo, da narod take sveze
"'ij"gu, ne bismo smieli
imenice ve| sadrLano'Akole zbilia lako' onda ne poznaje, zar nie piscu dopu5tena analo'giia,zar je on priko-
t' d' Po- tome bi
te6i.nit larko sunce' zelena trava, crna zemlia i van samo za onake sinonime, kahe narod upotrebljava? Sveza
koii
bilo protivno stilistidkoi ledrini i to, ako'se deminutivima' mio i drag je dopu5tena,a tup i glup ne valja, a zaito? Zato, ier
pridiev mali, ali bu'
sami sobom Lnade nesio'maleno, dodaje
potodi6, mala ku6ica' ie prvu uzeo Vuk sasvijem prema duhu narodnoElEiovora,a dru-
du6i da vuk to vrlo rado dini na pr. mali ga ne valia zato, Sto iz Vukovih djela (za sada) nema potvrde
moZe dodati i mali'
or"lo ,"o"", i t, d,, dopuSta-" *odk"' da se pisac,
stil_iedrini.
mala i t, d, barem se nekai,e, da ie to protivno Upravo je smiie5no, kad p,isac na str, 663. preporuda, da
da se uz ptidieve sloZene
Tako isto, 6ini se, da drrpuSta, se rijedi neobidne u velikom dijelu naroda, kao Sto ie na pr,
koii znade svoistvo u umanienoi mieri' na
s prijedlogsp >>p'o<<s dajbudi, upotrijebe recimo na svakoj 20. strani, jer ditatelju
dosta' ier to
pr] poaob"ur, poi,tk".r,, smiiu metatt prilozi malo' smeta, kad na nju nailazi na svako,j drugoj ili tre6oi strani,
opet Vuk rado dini.
uslavni ie Gete
Mediu primierima na str, 660' ima i ove: -- . 0 0-'*---
),lit:i-, : ,.,.,. - . -!*---

Napoleon katkad u'ra- Lako6a,'

dodekao veliku starost.< oI glasoviti se
mu ukusne. odve6 Lakodu stilu definuje ili bolje da kaZenr op,isujepisa,covako:
et.r, pr"t"rio.., LT ovi'm primjerima niiesu
ne navodi pisac uOvo svojstvo dobra stiia iSte, da sklop rijedi u redenici i me-
obidne pridievne veze: slav"i, glasoviti' Zalto
alineie' koii glasi: dfusobni sklop reEenica ne bude trom, ve6 lak, t, j. da pa dita-
ukusniie pridieve? U prvom p'i*;"to ove
veli pi-
ulza 10 Sodina vrati se Jankovi6 u predragu domovin-uu telj ili slu5alac lako pregleda i uhvati. Dakle je netromost sklo-
Kad bismo smieli pa riiedi u redenici i medjusobno$asklopa redenica lakoda. Sad
sac, da ie pridjev "p,"a'"gu. sasvijem zaliSan'
'slavni i glasovitiu se neka oglasi, lko zna, Sto ie lakoda stila, Primjera za lakodu
po ovome zakliudivati, ooda su i pridjevi:
pridieva moralo znali' koii se nema, neEo samo za tromost,
lasviiem zalisni, .q. tiii se bez
dosta.liudi raztiE- Je I' to lak ili trom stil, kad pisac na str. 664, udit,Tromost
Gete misli, koii ti Napoleon, doklma iamaEno-
Ne bi li mopla na- ie u stilu i onda, lcad stoji jedan za drugiiem nekoliko, makar
noga staleZa, t oii-. i" ime Gete-,Napoleon'
stati nelasno6a,da nema tih pridieva? i razliEniieh padela, a pred svakim je kakav priiedlog,"
podnosi' veli olr'
Svezu dvaiu sinon ima za isti polam' ne
>nema snaSe ni mo6i' I Ovi komparativi ne idu ve6 po tcme u cti[stiku, Sto sr gramatitld
svaSda dobar stil. iako ne valia, t'"li'o"' neispravni mjesto tuplji i gluplji.
su i neznabo5ci' kla'
du5naninu i nepriiatelju prosvfete; pofani
280
Ja sam dtLao, da ie uiedan za dru:$iiem<Stamparska pogr-
tako,
ie5ka, ali sam se na str, b65. uvjerio, da pisac upravo ho6e
jer pi5e: je sti,l trom, ako dolazi ,jedna za drugomu ne-
"Dalje
koliko zavisnileh redenica, makar i nr jedna od njih ne bila
ukloniena, ved sve privezane iedna do dru$e."
U prvom i drugorn redenidkom sklo'pu niie oiedan za dtu-
Sijemu i njedna za druSomu na svom m'iestu,te dini, stil tromim'
Pomjestimo li uiedan za dru$ijemu na dru$o miesto, postat 6e
stil ,lak5i, ako i ne lak, na pr. Tromost ie u stilu i onda, kad
stoii nekoliko, makar i razlidnijeh padeZa, iedan za drugijem' a
pred svakim ie kakav prijedlo$' Sad se bar lakse moZe pre{le-
dati i uhvatiti. na Sto se "jeclan za dtusiiem" proteZe'
Za tromost navodi pisac nekoliko primiera, u koiina stoii
vise rijedi iste glrarnatidkekategotiie, a na str, 665' veli, da stil
lzlazi tehak i trom iz nepotrebna upotre ljava,nia apstraktrrih
imenica, Za prvt vrstu navodi ovai primier: "pr'o'ditao sam po-
detak drugoga poslavlja prve knjige istorije njemadke knii',ev-
nosti stariieSa vremena (5 genitiva!) - Za dru$u wstu ima
prirnj,ere: oNije nam poznat uzrok vaSeSa dest'o$ izostajania;
uvj,erili srno se o istinitosti pripovijedanoEJanam do$adiaia, radi
oko postignudaslo$e" i t, d.
N" odakle su mu ovi primleri, ali u Vuka funajuovaki
"**,
prinier? uda se okani terminol,ogijei svako$a izmisljavania no-
ui1"1,,i'"ei; podetak opisanija Srpskih manastiral u prevoleniu
svalre knjige; s pomo6u zna,niaTurshih obidaja i politike.u Je
li i to trom stil?
Padeon sam $rij'e5i protiv prve i druge vrste, kad o tome
govori: ,rTei,ak i trom stil izlazi iz nepotrebna upotrebljavania
po-
apstraktnijeh imenicat ,rTeZak i trom alazi stil, kad se bez
tre e upotrebliavaiu apstraktne inrenice'u
Istinitost,
O tome udi pi'sac ovo': 'Mi ve6 znarno, da stili'stika nema
za
posla 'sa sadrZaiem,vei sarno s nadinom, kako se 3lo iziEei
nije istovetna sa
io fe sasvim prirodno, Sto stiiistidka istinitost
ve6 sam'o
stvarnom, t. i, Sto stilistik ne lraLi i'stinitost u stvarii'
b'ez
u tzraz\ma. Ovo ie dvoie tako razlilrro, da ntoie iedno bili
neisti-
druSo$a l, i. moLe Sto$od sadrZavati najkrupniju slvaau
nu' a u svoiim izrazim-amoZe to biti sasvijem pravilno' da stilistik
?31
nema Sto zabaviti.I obr'uti je sludaj rno€u6: mo,Zebiti Sto na-
pisato lzrazima, za koje 6emo reii, da su stilistidki neistiniti, a
u stvari t. j. u glavnom sadrZaju bit 6e sve to istina, To
ie za lo,
jer ponajvi5e ditatelja o'bidno slabo mari za pojedine iizraze,
nii-
ma je dosta da uhvate Slavni smisao ono6la,Sto napisato, pa
ie
ako su trviereni, da io odgovara istini, oni su zadovoilni.u
Iz ovi,h se rijedi ne tmoi,eznafi, Sto ie piscu stilistidka is,tini-
tost, Sarno se vidi, da pisac rczlikrge dviie isti,nitosti i to; stili-
stidku i stvarnu, koje, kako veli, nijesu istovetne. SLilistiiar ne
traZi istinitosti u sivari, ve6 sam,oa izrazlmai on ne pita, Sto 6e
pisati, ved samo, kako 6e se pisati. Da je pisac naveo prirnjer
za stilistidku istinitost ili obrnuto, lako bi se moZda ditateli
domislio, Sto on misli pod stvarnonr istinito56u, I to je dudnova-
to, Sto pisac veli naprijed, da ie ,obrnuti sluEaj rnogud; moZe
"i
biti sto napisato izr,azima,za koje 6emo redi, da su stitistidrci
neistiniti, a u stvarr t, j, u glavn,omsadrZaiu,bit 6e sve to istina.*
Na str, 678. veli (dobar stilist) nastoji, da pi5e stilom, koii
"On
odgovara sadri,aju, Dakle ipak treba gledati na sadrZaj i to
ioSte na {lavni, makar stilisiika nerna posl,a sa sadri,ajem?l
Niie pravo, da pisac ne kaZe, Sto on misli pod istinitoS6u,
t, i, o,ovom dijelu svoje stilistihe, za kojl kai,e na str. 655. da'
neke stilistike ne E:ovoregotovo ni5ta o onome, Sto u nje,govu
nacrtu sad.injavaIL dio (a to je: istinitost) i t, d,
Iz onoga dijela ove gilave,koja Sovori o pogrje5karnaprotiv
stilistidke istinitcsti, vidi se, da pisac pod stilistidkom istinito5du
misli onu zlatna riieEt reci bobu bob, a popu pop,
Prva mu je poSrje5ka, Sto je stilistidka istinitost osudjuje,
zali5no upotrebljavanje superlatisa i izraza svojim znadenjern
slidnijeh superlativima, ,Ima dosta pisaca, kofi se ni malo ne
ustrudavaju napisati na pr, naia prezasluZna Matica izdala ie
ove godine 8 prekrasniieh knjiga (kao da nije dosta za oMaticu,.
ako je zaslu1nai ako su njezine knjige krasne) i t, d, - nOvo,
Sto velimo o superlativirna, nastavlja pisac ne tide se titula kao:
premilostivi, preuzvi5eni, predasni i dr, One se molgu upotreb-
ljavati i u naiistinitijem stiiu, jer od dugotrajne i svakida5nje
porabe postali su ti superlativi po svojem znad,enjujednaki po-
zittrvima, pade j,o5 i manii, kako dokazuie ovo: Mi govorimo i
pi5emol preuzvi5eni Sospodinministar, ali kad vladaoca ho6emo
osobito da podastimo, onda velimo; uzvi5eni na5 vladalac
(kralj); tako isto 6emo reii: svijetli car; sviietla kruna, a ve,li-
 283
282
Za vele udeni veli pisac, da je u nas titula ljudi, koji su
koga Zupana, koii ie mno$o manjr od vladara' zovemo presvi- desto sasvijem disti 'od prave udenosti, Zar se t'o samo moZe
jetl-im gospodinoml obidno zupniku ili kanoniku ili proti velimo reti za ovu titulu? Zar nije bilo gospode i presvijetle i predasne
nobidnoo stavimo pred
tne bi li rtilirtieki botie bilo, da prislov i velemoZne,kojirna nijesu ti epiteti lidno pripadali, ve6 kao
uvelimon?)predasni, a Sto je mno$o svetiie i uzvi5enije od svi- ilanovima slaleia, u koji su se brojili? Zaito je ba5 titulu vele
veliino: dasni krst, i smi-
ieh Zupnika i kanonika i prota tome udeni izabrao, da joj pri5ije onu ne ba5 lijepu zakrpa? Ta mo-
proli5e krv. Veleudeni je u
!"Srro6i bilo re6i: za predasni krst gao je ostati kod svoje titule vele moZni, koji moie jedino to,
nas titula za liude, koji su desto sasviiem disti od prave u6eno' da baci kandidata na ispitu i to samo, ako kandidal ne zna
slii za to Sovore6i o kakvom pravom i velikom naudenjaku svoje stvari,
velimo samo udeni; na pr' udeni Mommsen' udeni Darwin i t' d'" Ima istina ljudi u svakom staleZu, koji trai,e od niZih, da
'$la-
A niie li to neukusno, ako ie neukusno re'6iuslavni Gete"' im daju titulu, koja im, kako kaZu, po dinu pripada. Dakako da
soviti Napoleonu? ima kad5to i smije5nih prlzora kod toga, Tako 6e se jamadno
Stilistika dakle traLi, veli pisac, da se bez potrebe ne upo- sje6ati f, pisac - ta bio ie nazodan - kako je iedan njemu
trebljavaiu drali, iztazi, ni odve6 iaki ni odve6 slabi, ve6 taki' vrlo dobro poznati druS, koji je vet bio doktor i imao titulu'
koji se s istinom sloZiti mo$u, a s istinom se sloZiti mo$u' drLim' uprofesoru,kako ie, rekoh, poricao tu fadnu titulu udeniu
giovor'
sarno taki izrazi, koji predmetu ili svojstvu, o koiem ie "vele
druSu za godinu mladjemu,jer jo5te nije bio doktor, niti je imao
pripadaju. Stilisti6ka ie dakle istinitost u tome, da se izrazL titulu ,profes,or.., Kad se s njirne sastane, neka {a pita, lcako
fir"i" prema predmetu, Za lo ia ne vidim nikakve pretieranosti, danas o toj tituli sudi?
a po tome ni neistinitosti, u tome, ako pisac u pravom rodoliub- Medju po$reSkama protiv istinitosti stila spominie pisac
je
nom osiecaiu napi3e o ,Maticio da ie ptezasluZnai t' d'' koja i tu, >koju dine mno$i pisci (drZeii se ponajvi5e novinarsko{a
za 10 godina daia narodu za nikake gotovo novce Eitavu knii1' stila), te liovore o sebi u mnoZini, na pr, lalimo, Sto smo bili
nicu izabranih dfela izabranih pisaca' zaprijeleni posjetiti izloZba i t. d, Ovako pisati zna6l bez po-
,Osobito su neukusni, veli on, superlativi od pridieva' koji trebe Sepiriti se. Dobri pisci uzimaju mnoZinu za sebe samo
pr' pre-
ve6 u L stepenu znade Sto vrlo veliko i vrlo malo' na onda, kad misle sa sobom i ditatelje i t, d.n
se
ogroman, predragocjen, predivan ' preaeztalan i t' d' ali ovo Kad u novinama ditamo ovakovu mnoZinu, svatko zna, da
kao: premilostivi, preuzvi5eni' pre'
,rI tid", veli nadalie; tiiula pisac ne giovori u svoje ime ve6 u ime uredni5tva, tu dakle o
iasni i dr,, koje se mogu upotrebllavati i u najistinitiiem stilu, kakovu >Sepirenju<ne rnoZe Elovora biti (rado blh znao ide li
jer od dugotrajne i svatidasrrie porabe postali su ti superlativi izraz ,,Sepiriti se" medju stilistidki istinite ili neistinite, ili pak,
pozitivima, pade joS i manii i t' d'u
- svojem znaleniu iedr,aki
po kako se na str. 678, za take izraze veli, mediu neskiladne, tri-
preoSro-
Po ovim riiedima dtli pisac pridieve, kao Sto su: vijalne?). Ako Slagol >6iizdavo stupati kao
za superlative; ovaki su su- "Sepiriti se< znadi
man, premilostiv, preuzvi5en i t. d' puran(<,onda grije5i pisac, kad na pr, odviSe istide sebe govo-
jednaki pozi'
perlativi kao tituie, postali po svojem znadenju' reli ovaj moj nacrt; da bi ova knjiga moja bila Sto potpunija;
i naiisti-
L.ri*a, paEe io5 i manli, orpoko", zrtamo sada da ima kao Sto je ova moja gramatika; trivijalno bi bilo, da sam ja u
nitiii stil. uvodu ove svoje stilistihe naveo i t, d,
preuz-
Ja ne drhim, da su pridievi: preogroman, premilostiv' Ori sam grije5i pro,tiv istinitosti stilistidke, jer ie Sotovo di-
apsolutnom ili
vi5eni superlativi, makar stoie i prema latinskom tava kniiga njeSova pisana tahom mnoZinom, hoie ne 6e oprav-
prislovom
relativnom superlativu, ne$o su pozitivi poiadani dati ni biljeSkom na str. 667, >Dobri pisci uzimaiu nrnolimt za
>pre<<,Sto i pisac p"tuta;";J, kad veli, da su kao titule.postali sebe samo onda, kad misle i ditatelje.<
Novo
po svojem znaeeniijednakipozitivima, paEe io5 i manii'(!) To ie ton, kojim se u Skoli radi, gdje se uditeli spusta na
naiistinitiii stil' onda
ie, da istinit i-" t o-ptt""i;", pak ako ima niveau udenikov, pa kao otac s niima toboZe zaiedno obradjuje
ima bez sumnje i istinitiji stil,
 285
2U
srce di56e je u pritnorskom zdravom kr5u saduva'no,neSodru-
predmet. Ali kniige se ovako ne piSu, a po $otovo se ne pi5u
tako knjige na neobralene liude! Sdje. ,Primorske Sa bure prodi5cavaju i tvrdim dine, morski ga
uzdu,h osvieZava, a majdino mlijeko ulijeva u nj onaj uzvi5eni
Stilistidki neistinito ie po nauku pi'Sdevu, ako se $la$ol
sveti plamen, koji se tek sa smr6u dovjedjom rnoZe posve utr-
urnoratiu upotrehliav a, gdie ni za liiek sile nerna' Tako na pr'
nuti,<
nije dobroi po5to sam ov'o raz)oZio, kako ie bilo, moram io6
Galirnatija je dakle piscu trpanac goliieh nle[i bez potrebe
dodati. . ."
i smisla; po ovoj definiciji ne ide ovaj primjer ',-ikako ovamo,
Po ovorne bi doviek sudio, d^apisac dtZi, da se pod >morati<
Gdje tu ima Aoliieh riied,ibez potrebe i bez srnisla? Zar je to
taatmiieva sarno fizidka sila, A kako je ondie, {die $lafola
stilisti'dki neistinito? Zar Eehdnorodoljublje pri,mordevo ne za-
toga'niti ne poznait? U dobrom narodnom iezil<u, vel'i pisac'
gligol iesam . infinitino* znaEi motanje' (Za5to se ovdie dobro sluZuje neito ki6eniji stil?
Po Guizotovu rjedniku, koji citira a'kademidki rjedni'k: ule
r;"tu--s inf,u rdiavim ,'znali' moranieo tumadi? Kakvo ie to
galimatias est un d:iscours embrouille et confus qui sernble dire
moranie? Nil aSit exemplum litem quod lite resolvitl
je'sam quelque chose et ne dit rien, . . Le Sali,rnatias renferme une
Koia ie ,^ililku lzmedfi m'ora' valia, treba i Sla$ola
's obscurite profonde et n'a de soi-m€me nul sens raisonnableu,
infinitivom? Kad se koie od njih upotrebliava?
po tom ie dakle galimatija govor zamr5en i srneten, koii bi,
,Afektacija je sva$da, veli pisac, IaZliiva, jer 6ovjek afek-
dini se, htio ne5to refli, a ne kai,e niSta. Galimatija sadrZaie u
t]riajuli ho6e druSe da prevari, kao da sto misli i 6uti' sto mu
pro- se'binedokudljivu nerazuml,jivo,sti t. d, Je li taka nerazurnljivost
doista nije ni u parneti ni u srcu, za lo se svaka afekta,ciia
u naprijed naveden'omprimjeru? Nipo5to!Pa i sam^aprida o po"
tivi istini u op6e, pa i stilistidkoi istinitosti'*
stanju ovoga naziva (galimatija) potvrdjuje, da ima naprij,ed spo-
Po M. Guizot-ovu Dictionnaire universel des synonymes de
menuto znalenie, Pripovijeda se naitne, d:aje u Francuskoj ied-
la lanSue frangaise, Paris, 1861. pred'met zu afektaciie: misli'
po'ur nom bio predmet parnice kokot nekakoga Matije (galus Mat-
duvstva i ukus, dime se ho6e da se kicosi (l' affectation a
faire thiae): odvjetnik - koji je zastupao toga Matiju, ponovno je
obiet les pens6es,les sentiments et le $oit dont on veut
tvrfio, da je kokot Matiiin (gallus Matthiae), dok se u Zestini
parade,
ne zareEe galli Matthias (kokotov Matija) i od toga postade
L'affectation est souvent contraire d la sincerit6: alors alle
galimatijas,Bolie bi bilo, da je postanje te rijedi protumadio ne-
travaille d d6cevoir,)
Dakle|eafektacijadesto,arresva$'dasuprotnaistiniilika- {o Sto govo,ri ono o Juvenaiovoi >mens sana in corpo,re sano<<
prevari' u bili, na str, 679, koje onamo pristaie kao Saka na ok'o,
ko pisac lrili 'l"ztllua<, i samo u tom sludaju ho6e da
da se svaka afektaciia protivi
oo i"*" niie dakle ni to istina, LogiEnost.
istini.
,,Afektaciia se moZe pokazivati i u poiedinim rijedi'rna' veli O tonie sam ve6 govorio u "Kri6anskoj* 5ko1i navedavSi
piesni- dva primjera one nelogidnosti. Smije li, rekao sam ondje, o nor-
pisac, i to, kada tko upotrebliavabez potrebe riietke ili
malnoi glavi govoriti onaj, koji u vel. svojoj Sramatici pod nat-
eke rijedi i svezeina pr' pastiier (mi' pastir) i t'4':'
na pisom >Logidnost< str, 670 veli:
Protiv toga ogrijeiio se pisac sam, kad 6 redaka nazad "Dobar
stilist pazi, da se Sto
i tur- ne napi5e, Sto ,se kosi s logikom ili sa zdravim ljudskirn razu-
str, 668., gdie govori baS o afektaciii upotrebliava.riietku
ne moLe mom. Rekao bi dovjek, da se ovaj zahtjev sam po sebi razusiie,
sku rijed ,r*.diero bez potrebe, koioi se na tom miestu
pogoditi znaEenle, ali pisci ga desto prestupaju s toga, jer prebrzo misle i piSu, ,a
veli onda kao primjer navodi, da treba re6i miesto:
Od svih do sad navedenih po{rje5aka naiprotivniie ie'
' a na Cuo sam, da puSka nije pukla, - Nijesam duo,,da j,e pu5ka
pisac, stilistidkoi istinitosti i dobrom ukusu bombast "
t, i' ttpa' pukla; a mjesto: Vidjeli smo, da Petrovi6 niie Jovano,vi6audario
,tr. ozo, nastavlj,a: ,S bo,mbastomie u svezi falimatija,
srnisla' Na pr' uPo$teno hrvatsko - da treba rclLnijes'rno vi'djeli, M ie.. .
nac goliieh riiefiibe)potrebe i

286
Prvi primier: >duo sam, da pu5ka niie puklau moie,lo-Si6no
*rno orr"l re61, koii nije bio nazodan' ne$o ie 6uo od druSih
pripovijedati: po tome taine moLe reliz niiesam duo, kad ie duo
je pukla, mot'e teli ikoii
iptipouii"aafi), a niiesam duo, da puSka
je nazodan bio; prvi po pripoviiedanit'
ilie- nazo'd,unb'io i koii
po svoiem znaniu,
drugi
-D*gt
primier: ovidieli smo, da Petrovi6 nije Jovanovida
je i t' d'
udariou i"a"ut primieru: niiesmo vidieli, da
"ii" nije krivac, pa 6e sa sud riieSiti'
Po prvorn obliku Petrovi6
moZe Petrovi6
ako su sviedoci vierodostoini; po druSom obliku
biti kriv, a i nekriv; t, j' u prvom ie sludaiu sigurno, da Petrovi6
uda'
nije udario Jovanovi6a, a u drugom moile biti, da Sa niie
rio, ali moZe biti, da $a je udario, ali mi nijesmo vidieli' Ovdie
6u potpuniti ovu $lavu s nekoliko primjera' Mediu primierima'
poie'
u koiima se moZe po pi5devu mniieniu povriiediti loSika
je,
dinijem rijedima, imaju i ovi: Na pr, PoSubno pade dudnovato'
ako uditelj u svom Slcolshomradu zavisi o milosti op6insko$a
zastupstva (riiedca pade sluZi, da se koli poiam u ve6-oi mieri
izreti, veli pisac, a dudnovato ie manie od poSubno), ako -se ri-
onda ova bilie5ka ne
iedcom pali izriEe poiam u ve6oi mjeri,
valja, jer su poimovi dudnovat i po$uban disparatni te po tome
nema miesta poredienju, Neumjestan ie i primjer: 'Raz$ovarao
sam se o tijem poimovima s jednim visim, ali poStenim dinovni-
komu, poimovi vi5i i po5teni ne moraju biti protivni, ali mo$u
biti, pa se time kale, da su visi dinovni,ci neposteni, izmeditt
koji se izuzima onaj kao p'o5ten, s lcoiim sarn se ia raz{ovarao'
- Ne vidim nelogiinosti u primieru: uOb zimru dolazi k'nama
na ru6ak g. uditelj obidno svakoSa detvrtka'u Smisao le teEe'
nice moZe biti, d^auEiteli dolazi na rudak k nama i drugi koii
dan, ne samo u detvrtak, ali obidno svaki detvrtak'
narod
U prirnieru: ,Nikad i sto puta nikad ne 6e i ne stoZe
neso p'oia-
to dopustitio niie sto puta nikad nikaka nelo$idnost,
dena nefaciia,
p(F
U ptimi"tt: ,Ti su putnici otkrili zetrflie, na kojirna' se
liudsica noga (liud'
rafi njihove pustoSnosti nikad ne 6e naseliti
ve€
slra se noga i ne mole nigdie da naseli), >nema nel'o$i6nosti'
obidna, miesto: 6oviek'
ie tu ,nogau kao sinegdJha aho i manie
281
Liepota"
,Jasno6u i istinitost u stilu traZi stilistik nalaiuii; t. i, on
veli: StoSodpi5e5, neka je jasno i istinito; zahtiev pak njegov,
koji se tide ljepote stila, nije nalog, ve| zabrana, i. I. on ne kaie:
Stogod piSe5,neka je ltjepo, ne{o lraLl Sto$od pi6e5, neka ne
bude neskladno, Ovu razliku u z.ahtjevima lako ie nzunjetii
jer da nije tako, ,ondane bi upravo moSu6ebilo plsati, ili bi do-
vjek rnorao silom u svakoj redenici upotrebiti koji lijep govorni
nakit; ali to bi bilo odv6 trai,enoi odve6 usilovano, i tako bi pi-
sac, trai,eli ljepotu, grijeiio protiv nie.u
Ovako govori pisac o liepoti stila. Zna li se sada, u demu ie
ljepota sti.a? Znade. U Cemu ie dakle? U zabrani: ne pi5i ne-
sklapno! Jasno6u i istinitost u stilu stilistik traZi nalaZuli, a
zahtjev njegov, koji se tide ljepote stila, niie nalog, vet zabra-
na. . , ovu razliku u zahtievima lako je razumjeti, jer da niie
.tako, onda ne bi upravo mogu6ebili pisati itd,
Priznaiem skruSeno, da ja te razlike u tim zahtjevtma rn-
kako nerazumijem.To je naprijed navedeni discours smbrouille
et confus, qui semble dire quelque chose et ne dit rien. A Sto 6e
re6i nesklapno pisati? To i opet pisac ne kazuje. Iz pfimiera,
Sto ih pisac navod'i, razabfta se, da je neshlap,no i neistinito
iedno. Pisac navodi istina i dva pojedina sludaja neslclapnosti i
to:1) nesklapno je,kad poredba nema >tertium comparationis<
ili nikakav ili takav, da mu se teSko domisliti i 2) nesklapno je,
kad se kojom Lrazom izred,e Sto nemoguie, ali to nijesu defi-
nicije.
Pisac se vara, kad misli, da je tirn poglavliemneito osobito
stvo,rio. Samo onai pisac pi5e liiepo, lrako ve6 riapriied rekoh,
koji pi5e gra,rnatidki pravilno, jas;ro, prema predmetu, o koiem
pi5e i prema ditateliu, za kolia pi!e.
Zallo je primjer ovaj nesklapan ili za5to se prctivi osje6a-
niu ljepote:
,Kad sam vidio i du,o poStene ove i razumne seliake, po-
rnislirhu sebi: ,u opancima je narodna na5a budu6nostn,Ja tu
ne vidim nikake nesklapnosti,paie ja drZim, da ie metafora ur
opancirna" z6iodna,dakle lijepa,
288
289
Toinost, Skladnost.
Nadpis o,vorneodsieku ie to'5nost, ali pi'sac ne misli u tom ,Ne 6u rczvriafr, veli pisac, op6e
istine, kaho ie
odsieku govoriti o todnosti, ved >o maliiem netodnostimau kod liudma-skladprijatan, tr".krud't ut -poznate
o im ie protivan, za to se
koiih ditately moZeipak pisca pravc shvatiti i kod kojih, s{ro$o "
neslcladadobar stilist Cuva. On nastoji, da piie stilom, hoji od_
uzev5i, nije povriiediena istina ni logika, U primieru: uKad stu- tlovara sadrZaiu.,
pismo u Zalosni dom (gdie ie pokoinik lelao)i, nadjosmo tu liiep fz ovih se riieEi ne vidi, Stoje piscu
skladno,Sto Ii nesklad_
cvijet doma6e inteligencije (mjesto cvijet treba ov:[je redi broj)' no. Malo niZe nastavliapisac: ,N"rLl"doo
ili triviialno bi bilo,
- Ja drZirn, da cviiet na svo,mpravom miestu, ier se misli inte- kad bi se u njemu (u ozbiilnom'i trl"oo-
dlanku) naraz,e ,,ie'i
ligencija po kvalitetu' a ne misli se na k'rantitetu, kao; raskokodahatise
fuj. Zivaino se prepirati) i t. d..
U primjeru: ,euvaite se to$a pisca, ier cn rotrov sijeu,Ako tome ie dakle neshladnoi trivijalno
679. veliz iedno, ali na str.
se moZe vjetar sijati i bura \eti, za6to se ne bi smio i >'otrov "Trivijalno ie i neskladnou ozbilinom At"rrt,r-i orro,
sijatin o,sobito,ako se pornisli, da ima i otrovnih s,ienrenaka, Stoie odve6obidno.oTriviialno i neskradno
dakre
"ri" o. """*e
iedno. Pa i sam izra.z triviialan nije zgod.an,;",
Na str. 676. vell "Osobito treba paziti na. svezu pridjcva ," pod niim
razumijevajuriiedi.naiprostiievrste, Sto
s imenicama, ier ne pristaje sva'ki pridiev u svaku svezu, Mo'le se i,,a.Eezovi uliinja-
Cki, a to pisac ovdje iamadnone m,isli.
se na pr, re6i: j'u,nadkosrce Petrovi6ev.: --' ili junadka niegiova
desnica; ali niie dobro: funadke kosti Petrovi6eve podivaiu
izvan domovine<. ct"dio6",
Zaito niie dobro: iunadke kosti, to pisac ne veli, ne$o samo >. . . . stilistika traii, da namieStai
fiieEi bude gladak, Dobar
udi, d,apridfev ujunadki. pristaje k imenicama: srce i desnica, stilist osje6a,da je hrapavost u na-iest"y.,
riieei m-ain"ti"arrut o
ali k imenici ukostio ne pristaie. U akademidkom se pak rfe6ni- neu{odna i onome, koii govori, i onome,
koii sluSa,,u io ." o" i
duva te mahne*,
ku pod ,,junadkin navodi primier: leZi voda do koliena, a iunadke
kosti do ramena. Vuk N, pi. 2'245i pade se navode i'o5ri dru$e Tko zna iz ovi,h riie,Ei,Sto
ie stil gladak, Sto li hrapa v? Iz
niesovih nekoliko sasviiem
svezet kao Sto su; I iunadka rnesa naraniol uze mene lz 1xtw ;asnlh i odiedienir p"i"ilu-i"
-ii ,tili-
j,unadke, a pokraj njih sve junadki brcil a od pare konjske i stidku fladko6u vidi.se samo Sto je ohrapav"rt.,
l l" n*_
junadke, pavosti protivna gladkoda,
Hrapav ie biti stil: 1) ako riiedi, Sto
Pisac veli na str. 676, "lJ ovakovoj porabi adjektiva treba iedna do druge stoie
iT:il isti broi sloSova;r. pi. sadbar sveto ,".
ii t,
:":
svakofa da vodi dobro ieziEno osiecanie, d.; 2)kad se s istijemslo!9mledna,ii;A,""S;,",'] "ls a""g
Ovarkiiehpogrie5aka, veli pisac, ima i u Vuka: 'ovai je ma- neposredno'za
ilrgr."
niom podinie, Nu p", pruZi svoiu staru
nastir u neiskazanoi vrleti i tieskobi: odovud se nadnii'ele nad ruku; ove
riiedi 6ine bunu u narodu; na3a tieiesna
snagla; dobra bra6a,
njega stijene Kablarske, d odo'nud ispreko Morave Ovdarske; osta
_staracsam; [ovo har nije hrapavo, vee bi pri;" _ogL f,iU
a i od ozdo i od ozso tako su se stiiene ovi dviiu planina sklo- neprijatna gladkor6a),3) 'gradak ,til
,r" trpi srikd iri sroka<,
pile, da se nista ne vidi (kao da ie naprljed redg,notstijeareKa- kao sto_ie na pr. Imao sam veliku
brig;, ;;'k .;;-".n*", .""
blara i stilene Ovdara)". kniigu' Meni se dini, da su ove redenilce gradke,
ari neumjesne
Ja u lom primieru ne vidim po$rje5ke s net'o'6nosti;ako bi za prozu, Ako bi se ipah t!-o€od nasao,
dulko ito
se ve6 moglo Sto .zabaviti torme,to bi priie bila opravdana p'o- 6e preskoditi u hrapav stil l_"aunSi posliie "rpls";'f"f.o
rijedi ,knji1uu z4:
grje5ka s pleonazma, ali ovdie o'n ni malo ne Skodi iasno'6i'neSo rnj.,rr-ieu ,sv,oju.., kola ee onda glasit-i,
aot sam napisao ovrl
se jo5 i pove6ava i za onoSa,koii ne zna, da su Kablar i Ovdar kniigu svoiu.
planine, te ie po tome todnriji, "Dobar stili,st, veli,pimc, neka pazi, da mu, namieitaiud,i ri_
l9
 291
290
Je li adjektiv prema duhu hrvatskoga iezika
"doistoridanu
preglatko' Kad dovjek pi5e
jedi, ne izidie stih, ier ie \o za prozlt miLesto,predhistoridan" ili je nepotrebit ,rusizamo?
ako ie samo
it*.irtr ili srpski, vrl'o mu lako izlazi deseterac' SlaZe li se Alagol unafinjatiu s prijedlo$om >na<(ili ,kn ili
i t' 'd'u ie bolie s prijedlogonr ,,premau?
iedannnle Pogrie5ka Sto i treba'
Ovako ude niemadki stilistidari za heksarnetre' Ima li od glagola >opiinjavatiu o,blik ,opdiniuju< ili iana po-
rmjerilo' dok i'e de'seterac mierilo red i oblik ropdinjivati"?
ier heksatnetar niie ,t"'odto "opdinjavatiu
prripoviiedaiu' 'pak se tesko Smiie li 'se upotrebljavati pnidrjev uzali5arn"mjesto ,suvi-
za epsku piesmu, u koioi se dogadfaii
recimo ne bi valia- Sanu?ili, da budem jasniji, ima li pridjev,zaliSanu ono znadenje,
i ra obidnom gorro* ot"ti toi pJgr;eici'Z'sto
u nedieliu' zasukala u kojem ,ga pisac upotrebliava? Ja drlim, da se pod "zali5anu
lo: Uranila foro.'f." il""olt", Jraoila rano
bijele rukave i t. d. misli ostatak nedega,5to ie tu; ali se ne upotrebljava, dok ,su-
pisac veli' gramatidka vi5anu znadi nepotrebit viSak neiega, Sto se kome daj,e preko
Budu6i da se od stitriste tra'Zi' kako i
dopu5teno'.da upitam za mjere.
i t"t .itt" pravilnost, neka mi bude
Tako pisac piSe: ova' Piscu je "bliutavo i protivno zdravocne ukusu Sovoriti kru-
neke stvariu toj knjizi, koj'e mi smetaju' -
i ovakovi' Ja sam istina Sovi u sludajevima kao; u dja6kiiem krugovirna i,ale za niim
kova rada, . to-. mu ie led' ovaki
da oidu po sklanianiu tai r:,am glas dolazi iz dinovnidkijeh kruSova mjesto; dlaci tale,
na5ao u S 200. nje[ove"'n"i' g"n*"tike'
koi'ima se nom' ied' taj Slas pronose neki dinovnici i t. d. Ovo ie za. to rdiavo, veli
odred,lenih pridlev"a one (zamienice)'
-i ot'i, u koiima se svr(uiu-na -av ili on, jer kad se Sovori o djacima, o iinovnicima i t. d, nitko pa-
muSkogiaroda svrsuie je.pravilo'
"u metan ne misli ni na kakve krufove, ve6 ili na sve one liude ili
-ov, one s" ukl"'r{"|,l kao neod're'dienipridievi' Ovo
pr' u samo na neke; za Eto dakle da se upotrebljava riied, koioi u
ali se desto i ovi olfici miie5aiu; tako na $en' iedn'.moZe
i t"ko""' ne garno takva ve6 i takvo$a urrnuni5ta ne odgovara? Osim toga su ti okrugoviu za to bliu'
biti ne samo takovo!"
""e nom' ovakr' a tavi, jer ih svaki dan preko mjere upotrebliavaju novine i nje-
i t. d... Niie li moZ-<logen' ovakova od s{aroga
pisati? madke i hrvatskeu.
takow? Smiie ti p'i."".tuk" oblike u uzornoj framatici
upremda Vuk jedno Zaita bi ova rije'd bila bliutava i zdravomu uku:su protivna,
Pisac sam'sudi o tome u $ 12' ovako: ja
a zadrlimo Pra- to ttn ovih rijedi razabratt ne moEu. Da narod te riieEi u tom
i drugo piSe, mi valfa da odbacimo nepravilan '
da se prijedlo( znalenju ne uportrebljava, to ie istina, ali,su iel<nj'Zevnici uveli
vilarn obtrik, Grarnatik ne 6e moii ni to odobriti, u knjigu, te se upotrebljava za francuski ucercleo kao i Nijemci
ovima' sa na5ima'
." -i"rto s piSe kad ie ko$a volia, na Pq' sa
i Vuk pi5eu' Sto upotrebliavaiu prema niqi rijei ,Kreisu, a rnisle pod tirn uza'
sa volom, sa ku6e itd. premda tako i narod Sovori
priiedloSo'rn iednicu lfudi, priiateljau, na pr. cercle d'amis. Ako dakle ta
Pisac konstruira $la$ol uzadovoliavati se" s rijed ima ovo zna6enje, mole li se onda govoriti o kru$ovima
,su i pridie., ,""do.'oliol i.to tako'-Ima li pravo pisac ili oni'
diadkim, dinovnidkirn i t, d.? Ja mislim da moi,q Svatko zna'
koji te rijedi slaZu s instrumentalom bez pfiiedloga? da su dj,aci sveudiliSni podijelieni na koiekake zaiednice po raz'
ah
(Ja znam, da i,rna i iz Vuka takih prirnjera u ovoi knitzi' lidnirn razlozima, po fakultetu, po strukama, po vieri i p'o na-
prijedlo$ 'xan miesto
ako grarnatik ne 6e rno6i odobriti, da se r'odnosti i t, d. Svakomu ie poznalo, da ima desto prilika, u
da
o"n piS", kad ie ko$a volia, onda 6e io5te manie od'obravati' kojima se djaci ne slaiu, da, reci,mo,ne la\e sve zajedrr-ice,ako
osu)'
se uzadovoliavatiu konstruira s priiedlogo'm na pr. profesor ostavlja sveudiliStei t. d, Ho6e li biti onda bliu-
u
Ima li kaka razlik a izmediu opopuniati" i "potpuniati" tavo i zdravom ukusu protivno redi: u djaikirn se kru'fovfuna
))za(<>na(< dru$u"
znaEenit? Kai,e li se uprivezat! jed:nu redenicu ne Zaltrza njim?
ili'iednudodru,geo?MoZelisekazati"dastilistiknemaSto einovnici 6ine istina jedno tijelo, pa se opet razlikuiu po
zabaviti. ili samo "da stilistik nema demu zabaviti"? strukama vladini od financiialnih, sudbenih, Zu,paniiskih,po5tan'
svoiem
SlaZe li se $lagol 'prionutio u pravom znaEenitt skih i od gradskih i t, d., koie veZe druSi druStveni duh u oso-
s prijedlogom >>za<< ili s priiedlo$om "uz<?
 n3
292 'upiu6rqarr,
U iuskorir zr'eiEi
"rpiod4rrrr iriloziti'na.ir,-
l<omu spisu Stogod; pade u ivezi roro
ka,
bite zajednice, a s drusim zaiednicama ni u kakoi svezi niiesu, upio6ulnr; A"amixr-iafat
znaEi pfiEestiti kosa, zapravo udiniti koga dionihom Svetih
Smije li se tu Sovoriti o Eirirovnidkimkru$ovima, ili ie to bliu:
Tajnau,
tavo i protrvno zdravomu razujnu? U tom znadeniti upotrebljava
tu riiel i Dani6i6 u Radu 9. str. 197 izvie16'iudi: "Sto se pak A izraz za pojam, Sto Sa nama treba, Slasi; ooo6qar,
tide unuirasnje vriednosti te iadnie (naime kniiZevne iusosla- coo,6rqrrr a to znaliz ,kazati, dati na znanje, javiti.. bez obzira je
venske akademijef, osim giliasova,koji po inostranih "kru$ovih" li to uvriiedno znati onomu, komu ho6emo Sto da kai,emo i t, d...
visoko cienj,enih radniu ju$oslavenske akademiie s pohvalom Ako nam dahle ve6 treba za to osobit izraz, onda 6emo
spominiu i t, d,u U Radu 13. str. 169, veli Danidi6: uda 6e po- uzeti Slagol u obliku: >saopditi..,a ne u obliku uprioprjiti... Na-
mo6u one naSrade (DraSkovi6eve) do skora izali na sviet (tO rod u torn sludaiu upotrebliava Slapo,l:,kazatiu,
dielo) I obogatitl naSu knjiZevnost namienienu Sirim ukru€o: A sad neka svaki prosudi, da li se sam domislio, da se u
vom(. Je I'po tome opravdana tako o6tra osuda ove rijedi? ovome primieru aoristom priopduie Stogod, Sto
ie bilo: "koie
Tako ve6 Ciceron upotrebliav a riieE 'circuluso u tom zna- ova recenziia, koie g. Pavle Solari€ podbuniSe me i natjera5e,
6enju orat, pro Balbo 26, Morc hominum invident, in conviviis da dodam k ovc'me riedniku io6 i gramatiku; ia sam ioS od en
rodunt, in circulis vellicant, sastavljao koie5ta za glramatiku i mislio sarn malo docnije, da je
izd.am, a evo me sad redeni dogadiai natiera5e, te evo ovu
U S 2% a) male Skolske frainatike udi se: uI' predjadnje
malu skrpih koj,ekako".
vrijeme tzima se 6esto, kad se kome priop6uie Stogod' Sto ie
pripo- Ovo ie znai,enie aorista tako jasno, da je pisac u bilie5ci
bilo,., U biliesci 2) veli se: uPriopdavanieu niie isto, sto
kazuie'rn proile do- 1) prinudjen kazatiz uOvo pisac Sovori (priop6uie) svoiim dita-
vij'edanie: kad kome 5to pripoviiedam, ooada
gaa;a;e'po redu; kako su se dogodili, te ne pitam ie li to vriiedno teliima<. Zar bi vrijednost ovih riiedi bila manja, da se miesto
da ie to "priop6uje" metne "kazuje"?
f potr"bto znati onorne, home fovorim, ako li drlim'
*i"-o vriiedno i potrebno znati, pa mu to kaletn' onda ie to Napoko,n nije ukusno, da se prvi originalni polius nacrta
priop6ivanieu, stilistike podinje s kmpnim germanizmom: uOvdje nam se na-
me6u najprije pitanja: ,Hier drdngt sich uns vor allem die FraSe
Pisacdopu5tanastr,63l,vel'svoieframatikevele6i:ulma
su tek ti aufu, tft. D,
i takvi,ieh riieei, froie se'dobro osje6aiu kao tudje' ier
ili nikakve ili bar
novija vremena luzete, aE za njih nema iezik Dodatak. U broiu 32. od 8. veljaEe o. g. doniiele su Nar. No-
potrebne' te stilistik
ne dobre zamiene,za to su takve tudiice vine ovu obznanu: ,eihmo u na,jnoviiernbroju oOesterrr Ve-
niib
ne ee udarati, dogod ne umiie preporu€iti zp rordnunSsblatta fiir den Dientsbereich des Ministeriums fiir
"i.". "1it
dobre doma6e zamieneu,.- . Cultus und Unterrichtu, da je bedko ministarstvo za bogo5tovie
i priop6i' i nastavu uvelo pred nekoliko dana l{areti6evu ,Hrvatsku gra-
Mediu ovake -rijedi'idu bez sumnie: priop6ivanie
Ovake bi riieEi matiku" kao udevnu knjigu u sve srednje Skole u Dalmaciji.
vati, koie.t pr"kroi"n.-^tzete iz.rusko$a'iezrka'
nema nieilL
trebalo da su ,an1.u^ za onake,'za kaie ienk Taj ministarski o'tpis od, 21. sijednja 1901. br. 3O. 4N. iz
za' koii recimo 1900. glasi po istom listu: Lehrbuch wird zum Unter-
Kad se i5te u tudiem iezik:u tiiel za poiam' "Dieses
irru,^, otit" 6e se iamadno uzeti taka' koia u richtsgebrauch am Mittelschulen mit serbo-hroatischer Unter-
i";k ;"il pr' aemamo richtsprache allgemein zu(elasse,nu.
""u lma znadenie,koje nam treba' Mi na
to*'i"rit
nlemu Ako nallgernein zulassen( zna6i ',uvesti< onda je o'naj, koji
"
glagola, koiim bi'smo 'iazaTio kornu, >Sto dLrZimo' da ie'
paie za to-uzeo €la- je tu obznanu dao u N. N. rekao istinu, ako li to ne znadi, onda
vrijedno i potreUno',nuil*,kilto g''M' udi;
gol priopdiv.ti i i*"J"t glagolsku priopdivnnje iz ruskoSa; Ima ce to zove Sljeparstvo, kojim se ni kniizi, ni piscu ne dini pri-
ii tri gt"Eol u rusko'm ovo znadenie? Nema'
294

jateljstvo, ier svatko, koi,i ie od to$a p'osla, zna, da u cislitaviii

,r"*" u,Bticherzwanfa<pa da su 5lotovo sve nase srednioikolske
knjise ovom klauaulom uwird allgemein zu$eslassen" u Ve'
,oidnungsblattu tako,o$la5ene, a do uditeliskih ie zborova, ho'6e
li koiu od tih kniiiga uvesti ili ne 6e,

(>Vi'enac zabaui i pouci<, Tetai XXXIII' God'

1901.)

SADRZAJ:

Strana
Mjesto predgovora c

I(njiZevni iivot

KnjiZevnidko drurZtvo 9
OpnoStaj s gosp. Gjalskim Il
>Zivot<, t. j, smrt hrvatskog preporoda?
lB
I. Povjest >Kluba hrvatskih knjiZevnika<.
lb
Gjalski t?
IL Otci i djeca zg
III. S,lrrrt hrvatskih prepor.odni,h ideja? 29

>Matici lfrvatskoj<

Izvje!6a tajnikova 3H3

Rezolucij a hrvatskih kn jiievnika 83
Izjave odbora >Matice Hrvatske<
64
>Matica Hrvatska<
68
Iz >Glasa Matice Hrvatske<
83-265
Glavna,skupitjna >Matice Hrvatske< 266
Literarna debata
267

Mareti6eva ptilistika

Mareti6eva stilistika