13. svi 2014.

Ljubav vs Strah
"Ako traite sreu za sebe,
uvijek e vam uzmicati,
ako traite sreu za druge,
nai ete je i za sebe!"

Svjedoci smo dananjeg vremena u kome je Strah postao dominantna emocija i stvorio trku
za opstankom koja svoju materijalizaciju doivljava kroz ogromne i nepregledne trne
centre u kojima ljudi danonono pokuavaju pronai na policama neto to bi ih uinilo
zadovoljnim.
Nikada se nije posjedovalo vie odjee i obue, automobila, namjetaja, punih friidera i
lijepih graevina, a bilo manje zadovoljno i sretno. Gomilanje materije je obrnuto
proporcionalna vrijednost srei i duboko je vezano za opstanak ega. Ego je pronaao nain
da opstane, na raun ljubavi i paralie nau sposobnost za davanjem i primanjem ljubavi.
Ali, u pozadini tih materijalnih posjeda, stoji ogroman novani dug i kreditna zaduenja,
velika energetska rupa, jer troimo ono to nemamo i tako na opstanak zapravo predstavlja
la i fasadu, isto tako je oigledno kako je ego ustvari laan, kao to je lana i kompletna
predstava o nama koju prezentujemo prema svijetu. Ta predstava je mjehur od sapunice
koji stalno strahuje od pucanja. Svijet je pun tih mjehuria, trni centri, ulice, automobili.
Kada mjehuri pukne, ne ostane nita. A nae pravo JA je ono nita. Teko je pod pritiskom
ega priznati da smo nita, jer svako eli biti "neto". Ako bismo se pitali ta smo, kako bismo
definisali sebe? Uspjean ljekar, novinar, prodava, majka, domaica, supruga - mi nismo
nita od toga, to su samo definicije uma. Mi smo Bie koje je Ljubav, a koje je u definiciji
uma NITA, jer ne postoji u umu. im krenemo da definiemo ljubav, ona nestaje. Osho je
to lijepo opisao kroz uporeivanje sa cvijetom. Sutina cvijeta je miris, ako ga rastavimo na
dijelove da bismo otkrili kako funkcionie, unitiemo svu njegovu ljepotu. Ljubav
jednostavno znai jesam (biti), kao to svjetlo jednostavno jeste tamo gdje god mu je
dozvoljen prolaz, bez napora, tako je i ljubav svjetlost koja se bez prisile prostire tamo gdje
nema prepreka.
Ljudi su esto u dilemi, jer "od ljubavi se ne ivi", pa postaju kruti praktiari koji samo
vjeruju u ono to mogu vidjeti i opipati, "vole" samo one od kojih imaju interesa i kvalitet
ivota mjere steenim bogatstvom, kvalitet braka mjere godinama provedenim skupa,
obolijevaju u srednjoj ivotnoj dobi od visokog pritiska, srane aritmije i ostatak ivota
provedu na lijekovima. Vano im je da imaju dobro izgraenu kuu sa kovanom ogradom,
opasanu zidinama iza kojih e se izolovati od ostatka svijeta, na bankovnom raunu e
stajati pozamana suma koju se nikada nee usuditi da potroe i stalno e ivjeti u strahu za
svoj ivot i imovinu.
uveni njemaki psiholog, Ridiger Dalke, kae da ovjek kao dijete raste na tjelesnom nivou,
a kada tjelesno odraste, treba nastaviti da raste duhovno, no on nesvjesno zaustavlja svoj
program rasta (irenja) i javlja se bolest kao odgovor, poruka due.
Kada odrastemo, na izbor irenja obino pada na irenje i potvrivanje u materijalnom
smislu. injenica da postajemo netolerantni i ogranieni svojim fosiliziranim uvjerenjima

potvruje da smo zaustavili tok duhovnog rasta. Visok pritisak je reakcija centra (srca) koji
poruuje da ivimo pod pritiskom i da trebamo neto popustiti, olabaviti, da smo
emocionalno blokirani, no mi odlazimo ljekaru koji samo gasi kontrolnu lampicu koja
upozorava na problem, ali ne otklanja glavni kvar. Rak, kao poast novog doba, je vezan za
destruktivan odnos prema sebi i razvijanje programa samounitenja, on je moda
najdestruktivni odgovor na zaustavljanje duhovnog rasta. Bubrezi i drugi parni organi su
vezani za ravnoteu i odnose sa drugima, vjetinu balansiranja izmeu dvije krajnosti. Mnogi
od nas nemaju razvijenu svijest o potrebama drugih i kroz odnose su voeni egom, potrebom
da neto dobiju, a manje potrebom da daju. Ovo je posebno izraeno kroz konzumaciju
seksa na nain da se "objektu" prilazi sa ciljem da se dobije zadovoljstvo, a zanemaruju se
drugi aspekti. Osoba koja pristaje na neki kompenzacijski odnos, ja tebi seks, ti meni novac
(tzv. sponzorue), imaju razvijen program samounitenja, isto kao i osobe koje ulaze u
komplikovane, paralelne ljubavne veze sa zauzetim osobama. Svaka blokada jeste poruka
kontrolne lampice da postoji kvar na aparatu i ne smijemo je ignorisati. Naa dua
konstantno reaguje na razliite naine. Loe i nerazjanjene ljubavne veze mogu biti
posljedica razliitih uvjerenja o samom sebi, od uvjerenja da nismo vrijedni ljubavi do
nesposobnosti da se bezuslovno voli i daje, straha da emo biti odbaeni i sl., i predstavljaju
impuls, potrebu za otvaranjem i duhovnim irenjem. Alternativne veze u kojima te upljine
kompenzujemo seksom, poklonima i sl., su katastrofalni izlazi, gubici energije i najbolji
nain koroziranja duha, sa optim osjeajem nezadovoljstva. ene esto biraju alternativne
odnose i postaju ljubavnice oenjenim mukarcima, jer sebe pogreno vrednuju, kroz neko
destruktivno uvjerenje stvoreno na osnovu neuspjenog odnosa ili se vue iz ranog
djetinjstva, do te mjere da poinje vjerovati da ne zasluuje bolje od toga da bude
alternativa oenjenom mukarcu. Na boanskom nivou, ne postoji bezvrijedna dua, Bog se
ne bavi stvaranjem besmislenih pojava. ovjek koji u sebi ne vidi neki smisao, je velika tuga
za Boga. I kada smisao svog postojanja prebaci na jednu osobu, stvar, novac i sl., on postaje
izgubljen i rezultat je patnja.
Patnja je odraz neznanja (avidye). Ako uzmemo Boga kao referentnu taku, (ne kao neku
natprirodnu pojavu), kao centar svog Bia, mi u svakom trenutku moemo znati da li smo na
ispravnom putu, kroz refleksiju boanskog u nama. Ako mi patimo, pati i Bog, ako se
smijemo, i on se smije. Mi smo odvojeni nedostatkom svijesti, paravanom neznanja, od
onoga to je oduvijek u nama i za ime tragamo na pogrenom mjestu. Zato pogreno
vrednujemo sebe: u odnosu na ono to imamo, u odnosu na kvalitet veze, u odnosu na
spoljanje faktore, umjesto da zagrebemo prema unutra i pustimo bljesak koji e da sagori
sva ta uvjerenja.
Nekima je prosto nezamislivo da se osjeaju sretno ili ispunjeno bez partnera i stvaraju
duboki jaz straha unutar sebe, jer ive u stalnom strahu da ga nee pronai ili ako ga
pronau da bi mogli ostati bez njega. Ljudi svaku priliku doivljavaju kao potencijalni
gubitak i zato ne mogu da uivaju u sadanjem trenutku, jer im Strah to ne dozvoljava. Taj
gubitniki stav se stalno multiplicira na milion razliitih adresa, na nae elije i s vremenom
vodi ka materijalizaciji kroz bolest, nezadovoljstvo, neispunjenost i sl.
Ideja duhovnog rasta je za mnoge odbojna, jer podrazumijeva reprogramiranje odnosa
prema ivotu, uivanjima, novcu i sl. i zato nije tako masovna pojava. Meutim, to je samo
zamka, iluzija Ega koji eli zadrati vlast. Ideja duhovnog rasta prije svega podrazumijeva
reprogramiranje odnosa prema glavnom autoritetu, a to je prebacivanje teita sa Straha na
Ljubav. Jer, dokle god Strah ima dominaciju, mi emo svijet posmatrati kroz aspekt tijela i
grabeljivog skupljanja, prisvajanja i nastojati da grevito zadrimo za sebe sve ega se
dokopamo. Kako je na osnovni program "zadravanje" tako nismo u stanju otpustiti nita, pa
ni ono to nam nanosi tetu. S druge strane, Ljubav djeluje kroz prizmu otputanja, davanja,
irenja, kroz nju je nemogue biti surovo bolestan, pohlepan, zavidan, netolerantan i
ogranien. Pitanje je zato veina ljudi ivi pod programom Straha? Zato to Strah djeluje
kroz mehanizam Uma. On ne moe ui u srce. Anahata (srana akra) u prevodu znai
"netaknuto", nju ne dodiruje ni strah ni mrnja, niti ikakvo zlo. Svo zlo je rezultat Uma, Ega i
Straha. Veina ljudi ivi u ogromnom strahu zato to je otcijepljena svojom nesvjesnou
(neznanjem) od vlasitog Centra (srca) i tako zarobljena Umom, koji je pun programa. Um je
podloan svakojakim programima kojima smo izloeni na globalnom nivou, od onih koji
vladaju svijetom. Ali, ljudi Srca nisu podloni takvim programima, i ovaj svijet opstaje
zahvaljujui malom broju ljudi koji su Ljubav u ljudskom obliju.