PANEVROPSKI APEIRON UNIVERZITET

_________________________________________________________________________

Panevropski Apeiron univerzitet

Fakultet zdravstvenih nauka
Smjer: Laboratorijsko-medicinski inžinjering
Profesor: prof. Dr. Drago N. Nedić
Student: Armin Karić

SEMINARSKI RAD

Dijagnostika parazitarnih i gljivičnih infekcija

(uključujući tropske parazitoze)

Klinička mikrobiologija

Banja Luka, decembar 2018. godine

Parazitoze

Diljem svijeta infekcije parazitima su odgovorne za značajan pobol i smrtnost.

Prevladavaju u Središnjoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji. U Australiji, Kanadi, Europi,
Japanu, Novom Zelandu i SAD–u su puno rjeđe. Daleko najveći učinak imaju na
stanovnike područja u razvoju, no infekcije parazitima se susreću u useljenika u
industrijalizirane zemlje, i u putnika koji se vraćaju iz endemskih područja te, ponekad
i u stanovnika koji nisu nikamo putovali, osobito u onih s AIDS–om i drugim uzrocima
imunodeficijencije.

Mnoge se parazitske infekcije šire fekalnim zagađenjem hrane ili vode. One su
najčešće u siromašnim područjima gdje su sanitarne okolnosti i higijena loše. Neki
paraziti, poput kukičavaca, mogu ući kroz kožu tijekom dodira sa zagađenim tlom ili,
u slučaju shistosoma, sa zagađenom slatkom vodom. Druge, poput malarije prenose
člankonošci (artropodi). U rijetkim slučajevima, paraziti se mogu prenijeti
transfuzijama krvi ili zajedničkim iglama, ili s majke na plod.

Neki su paraziti u SAD–u i drugim industrijaliziranim zemljama endemski. Primjeri za

to su Enterobius vermicularis, Trichomonas vaginalis, toksoplazmoza i crijevni
paraziti poput Giardije lamblije i Cryptosporidium sp.

Taksonomski se paraziti mogu podijeliti u 2 glavne skupine; protozoe, što su

jednostanični organizmi koji se dijele jednostavnom diobom na dvije jedinke (vidi
Pogl. 185 i 186) i helminte ili crve, koji su višestanični te imaju složene organske
sustave. Helminti se dalje mogu podijeliti u obliće (nematode—vidi Pogl. 182) i
plosnate crve (platihelminte), u koje ubrajamo trakavice (cestode—vidi Pogl. 184) i
metilje (trematode— vidi Pogl. 183). Neki paraziti su se prilagodili životu u lumenu
crijeva gdje je sredina anaerobna: drugi žive u krvi ili tkivima.

Infekcije protozoima i helmintima se razlikuju po bitnim osobinama. Protozoi se mogu

razmnožavati u ljudima domaćinima, povećavajući svoj broj kako bi izazvali jaku
infekciju. Uz rijetke iznimke, infekcije protozoima ne uzrokuju eozinofiliju.

Nasuprot tome, helminti se ne razmnožavaju u ljudima, ali mogu izazvati odgovor

eozinofilima dok migriraju kroz tkivo. Većina helminata ima složene životne cikluse
tijekom kojih provode prilično vremena izvan ljudskih domaćina. Iznimke su
Strongyloides stercoralis, Capillaria philippinensis i Hymenolepis nana, čiji se broj
može povećavati uslijed autoinfekcije. Kod strongiloidoze, autoinfekcija može dovesti
do po život opasnih, diseminiranih hiperinfekcija u imunosuprimiranih osoba, osobito
u osoba koje uzimaju kortikosteroide.

Težina infekcije helmintima je obično povezana s količinom crva, no postoje iznimke

poput one kad jedan jedini migrirajući Ascaris izazove po život opasni pankreatitis,
začepljujući izvodni kanal gušterače. Količina crva ovisi o stupnju izlaganja u okolišu,
čimbenicima parazita i domaćinovim genski određenim imunosnim odgovorima. Ako
se osoba preseli iz endemskog područja, broj odraslih crva se tijekom vremena
smanjuje. Premda rijetki paraziti (npr. Clonorchis sinensis) mogu preživjeti
desetljećima, većini vrsta trajanje života iznosi samo nekoliko godina ili manje.

Dijagnoza

Parazitske infekcije treba razmotriti pri diferencijalnoj dijagnostici kliničkih sindroma

nastalih u stanovnika ili putnika u područja gdje su sanitarni uvjeti i higijena loši ili
gdje su bolesti koje prenose prijenosnici endemske. Primjerice, vrućica u putnika
povratnika može ukazivati na mogućnost malarije. Nedavna iskustva ukazuju kako su
u osobitoj opasnosti useljenici iz zemalja u razvoju u industrijalizirane zemlje, koji se
vraćaju kući u posjet prijateljima i rodbini. Oni često ne traže, ili si ne mogu priuštiti
savjetovanje prije putovanja u svezi prevencije bolesti, te je vjerojatnost njihovog
odlaska u opasni okoliš veća nego u turista koji se zadržavaju u turističkim
odredištima. Premda je rjeđa, mogućnost endemske ili uvezene parazitske infekcije
treba razmotriti u stanovnika industrijaliziranih zemalja s kliničkim sindromima koji na
nju ukazuju, čak i ako nisu nikamo putovali.

U mnogim velikim zdravstvenim centrima, bolnicama za putnike i ustanovama javnog

zdravstva, za savjetovanje postoje liječnici s iskustvom u parazitskim infekcijama i
tropskoj medicini. Podatci iz anamneze, tjelesni nalazi i laboratorijski podatci također
mogu ukazivati na specifičnu parazitsku infekciju. Primjerice, eozinofilija je česta za
vrijeme dok helminti migriraju kroz tkivo i ukazuje na parazitsku infekciju u useljenika
ili putnika povratnika.

Načini za postavljanje dijagnoze specifičnih parazitskih infekcija opisani su u

sljedećim poglavljima a sažeti u TBL. 181–1. “Laboratorijsko otkrivanje parazita
važnih za javno zdravstvo” pruža podrobne opise dijagnostičkih postupaka i dostupno
je u Centers for Disease Control and Prevention (CDC) (www.dpd.cdc.gov/dpdx).
Jajašca parazita ili protozoi koji zaraze probavni sustav u pravilu se izlučuju stolicom.
Za rutinsko otkrivanje potrebna je pretraga uzoraka stolice, najbolje 3, sakupljena
svakog drugog dana ili 3 dana zaredom, jer izlučivanje može biti sporadično.

Svježu stolicu nezagađenu mokraćom, vodom, prljavštinom ili dezinfekcijskim

sredstvima treba dostaviti u laboratorij u roku od 1 h; neformirana ili vodenasta stolica
najvjerojatnije sadrži pokretne trofozoite. Ako se ne pregledava odmah, stolicu treba
pohraniti u hladnjaku, ali ne smrznuti.

TABLICA 181–1

UZIMANJE UZORAKA ZA MIKROSKOPSKU DIJAGNOSTIKU PARAZITSKIH

INFEKCIJA I POSTUPANJE S NJIMA

NAJBOLJI PODROBNOSTI
UZORAK PARAZIT NAPOMENE
UZORAK O UZIMANJU
U akutnoj fazi Bojenje po Wrightu
bolesti uzeti više ili Giemsi
uzoraka
Razmaz i gusta
Predmetno stakalce
kap kapilarne krvi
Prije uzimanja treba biti izrazito
(npr. iz prsta ili
uzorka treba biti čisto
ušne resice,
siguran da je
uzete pomoću Ako postoji i
alkohol ili
Plasmodiu jednokratne najmanja sumnja o
Krv dezinficijens
m sp. lancete) ili 5 do mogućnosti izrade
ishlapio s
10 ml svježe dobrih preparata,
površine kože
antikoagulirane sakupiti
krvi Razmaze iz antikoaguliranu krv
kapilarne ili u epruvetu i poslati
Vidi popratni tekst
antikoaguliranekr u laboratorij za
vi pripremiti izradu preparata i
unutar 3 h od bojenje
 uzimanja

Polako osušiti u
pokrivenoj
posudici
Bojenje po Wrightu
ili Giemsi.

Morfologija slična

Razmaz i gusta prstenastim oblicima

Babesia sp. kap kao i za Kao za malariju Plasmodium sp. ali

malariju bez pigmenta i

gametocita. Tetrade
su dijagnostički
znak za za Babesia
sp.
Bojenje po Wrightu
ili Giemsi. Za
povećanje
Razmaz periferne
Razmaz na osjetljivosti na
Trypanoso krvi ili 5–6 ml
predmetnom afričku
ma sp. antikoagulirane
staklu tripanosomijazu
krvi
rabe se različiti
načini
koncentriranja.
Wuchereria
1 ml bancrofti i Brugia
antikoagulirane izvaditi Bojenje po Wrightu
malayi:
krvi; ako je 1. krv između 22 h i ili Giemsi, ili odmah
uzorak negativan, 2 h u noći ili, zbog veće
Filarije 1
sakupiti 5–10 ml osjetljivosti,
te koncentrirati Loa loa, nakonkoncentriranja

centrifugiranjem Dipetalonema .
ili filtracijom perstans i
Mansonella
 ozzardi: izvaditi
krv između 10 h i
18 he
Koštana srž ili druga retikuloendotelna tkiva
Aspirati koštane
srži, slezene, Razmaz na
Leishmania Bojenje po Wrightu
jetre ili limfnih predmetnom
sp. ili Giemsi
čvorova ili “buffy stakalcu
coat” razmazi
CNS
Pretraga svjetlosnim
ili fazno–kontrastnim
Naegleria
Uzimati pod
mikroskopom;
uvjetima asepse
Acanthamo paraziti se mogu
Svježi likvor
eba otkriti jer su
Pregledati uzorak
pokretni; mogu se
što prije
Balamuthia
uzgojiti ili fiksirati te
obojiti po Giemsi
Vlažni razmaz i
Trypanoso Svježa bojenje po Giemsi,
Uzimati pod
ma brucei cerebrospinalna odmah ili nakon
uvjetim a asepse
podvrsta tekućina koncentriranja
centrifugiranjem
Probavni susutav
Uzorak staviti u Pregledati Za optimalnu
Giardia
sterilnu posudu ili odmah ili fiksirati dijagnozu može biti
Aspiratduode
Cryptospori epruvetu s malo za patohistološku potrebno više
numa ili fiziološke otopine pretragu uzoraka; za
dium sp.
biopsija ili na predmetno podrobnosti vidi
jejunuma Isospora Fiksirati za
staklo te pokriti dolje i u tekstu
Biopsij patohistološku
pokrovnim
Cyclospora pretragu i Određivanje
arektuma stakalcem
pritisnuti dio uzročnika se
Microsporid
Za shistosome; uzorka između zasniva na
 a bioptički uzorak iz stakalaca zbog morfologiji jajašaca
područja povećanja
Strongyloid
dorzalnog nabora osjetljivosti
es
(Houstonova
valvula), oko 9
Schistosom
cm iznad anusa
a mansoni

Schistosom
a japonicum
Vlažni razmaz i
trajno obojeni
Pregledati preparati (npr.
neformirane ili trikromnom

Entamoeba 3 svježa uzorka proljevaste metodom);

histolytica stolice, uzorke unutar 15 koncentriranje za
min. nalaz cista
sakupljena
Entamoeba
Stolica tijekom
dispar Formirane Stolicu treba
prijepodneva
uzorke stolice do pregledati na
Ostale svakog drugog
pretrage adherencijski
amebe dana
pohraniti u lektinski antigen E.
hladnjaku (vidi histolytice,kakobijus
popratni tekst) emoglo razlikovati
od nepatogene E.
dispar
Ako je početni
Ako pretragu nije
niz od 3 uzorka
3 svježa uzorka moguće učiniti
negativan, treba
stolice, odmah, uzorak
pregledati još 3
sakupljena čuvati u polivinil
uzorka, 1 tj.
Giardia tijekom alkoholu.
kasnije
prijepodneva Pregledavati nativne
svakog drugog razmaze i
Ako je potrebno
dana koncentrirane
uzeti aspirate
uzorke na
duodenuma (vidi
 popratni tekst) postojanje cista i
trofozoita. Pretraga
na fekalne antigene
je osjetljivija
Pohraniti u
hladnjaku i
pregledati svježe
uzorke ili ih
fiksirati u 10%– Pregledati vlažne

tnompuferizirano razmaze svjetlosnim

m formalinu, mikroskopom,
formalinu diferencijalnom

zakiseljenim s interferencijskom
aceto–acetičnom mikroskopijom i
Više svježih
kiselinom ili u imunofluorencencijs
uzoraka stolice
suspenziji s kom mikroskopijom
Cryptospori sakupljenih
2,5%–tnim K
dium sp. tijekom nekoliko Obojiti uzorke
dikromatom
dana ili svaki modificiranom

drugi dan Rukovati pažljivo; acidorezistentnom

svježa i u metodom ili

dikromatususpen modificiranim
dirana stolica je safraninom.
zarazna Pretrage na fekalne
antigene su
Ako su uzorci osjetljivije
stolice negativni,
uzetiaspirat
duodenuma ili
jejunuma
Više svježih Oociste se mogu
Postupci
uzoraka stolice vidjeti u vlažnim
koncentriranja
Isospora sakupljenih razmazima u
povećavaju
tijekom nekoliko svijetlom polju
osjetljivost
dana ili svaki pomoću
 drugi dan diferencijalnog
interferencijskog
kontrasta ili
epifluorescentne
mikroskopije. Obojiti
fiksirane uzorke
modificiranim
acidorezistentnim
bojenjem
Pregledavati vlažne
razmaze svjetlosnim
mikroskopom,
diferencijalnim
interferencijskim
Uzorke treba
kontrastnim
pohraniti u
mikroskopom i UV
hladnjaku ili
Više svježih fluorescentnom
fiksirati u 10%–
uzoraka stolice mikroskopijom.
tnom formalinu ili
sakupljenih Oociste su u UV
Cyclospora 2,5%–tnom K
tijekom nekoliko svjetlu
dikromatu.
dana ili svaki autofluorescentne.
Postupci
drugi dan Fiksirani uzorci se
koncentriranja
mogu
povećavaju
obojitimodificiranim
osjetljivost
acidorezistentnim
bojenjemili
modificiranim
bojenjem
safraninom
Više uzoraka Ako su stolice Najviše se rabi
stolice negativne, može bojanje uzoraka
Microsporid
sakupljenih biti potrebno kromotropnim
a
tijekom nekoliko učiniti biopsiju metodama. Za brzo
dana ili svakidrugi tankog crijeva otkrivanje se mogu
 dan rabiti
kemofluorescentne
tvari poput
Kalkofluor bjelila.
Elektronska je
mikroskopija
standard i rabe se
za određivanje vrste
uzročnika
Ako je potrebno,
uzorak pohraniti
Kod infekcije
Trichuris u hladnjaku
Strongyloidesom
Ascaris Pretraga nalaze se aktivne
neposredno po larve, kod infekcije
Kukičavci Do 3 uzorka
uzimanju uzorka ostalima, jajašca. Za
stolice
nije od kritične otkrivanje
Strongyloid sakupljenasvakod
važnosti, no larve Strongyloidesa je
es nevno
iz jaja kukičavaca pretraga na hranjivoj
Trakavice se u staroj stolici podlozi osjetljivija
mogu zamijeniti s nego pretraga na
Metilji
onima jajašca i parazite

Strongyloidesa
Sakupiti s
Jajašca se ponekad
područja oko
Enterobius vide u uzorku
Jajašca na anusa tijekom
stoliceili razmazu
ljepljivoj traci prijepodneva,
Taenia sp. rodnice obojenima
prije obavljanja
po Papanicolaou
nužde ili kupanja
Entamoeba Svježi ostružci Pregledati uzorak Stolicu pregledati na
Sigmoidoskop
histolytica sakupljeni kiretom odmah ili ga antigen E.
ija
Entamoeba ili Volkmannovom pohraniti za histolytice kako bi ju
(rektoskopija)
dispar Volkmannovom kasniju se razlikovalo od
 žlicom, komadić pretraguet apatogene E. dispar
sluznice uzet
kirurškim
instrumentom ili
aspirat iz
promjene uzet
pomoću
serološke pipete
s gumenim vrhom
zapremnine 1 ml

Obrisci uzeti
vatenim štapićem
nisu
zadovoljavajući
Dišni sustav
Pregledati uzorak
Sputum, što je prije Mogu biti nužni
Paragonimu
aspiratitraheje Svježi sputum moguće ili ga postupci
s sp.
, bronha pohraniti za koncentriranja
kasniju pretragu
Sputum; bilo koji U vlažnim
Pregledati uzorak
Strongyloid aspiri razmazima se mogu
što je prije
es ranimaterijal; vidjeti aktivne larve
moguće ili ga
(hiperinfekci također materijal ili se uzorci mogu
pohraniti za
ja) dobiven fiksirati i obojiti po
kasniju pretragu
drenažom Giemsi
Otvorena biopsija
pluća
Sakupiti i staviti u Ako se dobije metilj,
Paragonimu sterilnu posudu, biopsijom se može
Biopsija pluća Perkutana
s sp. u sterilnu utvrditi o kojoj se
biopsija
fiziološku otopinu vrsti radi
podnadzorom
fluoroskopaili CT–
 a
Koža
Prilikom
uzimanja
uzoraka kože
Kod bolesnika
dezinficirati kožu
zaraženih u Africi,
alkoholom, uvesti
uzeti uzorke kože
iglu veličine 25
s bedra,
neposredno
stražnjice, kriste Ne bi trebalo doći
ispod
ilijake do krvarenja
epidermisa,
Onchocerca
odignuti ga i
Kod bolesnika Pregledavati uzorak
odrezati mali
zaraženih u iz fiziološke otopine
komadić tkiva
Latinskoj Americi
pomoću skalpela,
uzeti uzorke kože
britve ili
s glave, lopatica,
instrumenta za
stražnjice
bioptiranje
rožnice i
bjeloočnice
Kod lišmenioze,
Rabiti otisak obojen
tragati za
po Wrightu ili otiske
Biopsija ruba amastigotima u
Leishmania kože obojene po
vrijeda ili tanki pripravcima
sp. Giemsi,
ostružci otisaka
patohistologiju i
promjene/stijenk
uzgoj u kulturi
e vrijeda
Mokraćno–spolni sustav

Reći Otkivanje pokretnih

1 sterilni razmaz
Sekret da uzročnika u vlažnom
bolesnicama
u epruvetu s
rodnice, Trichomona ne ispiru rodnicu razmazu je najbrže;
malom količinom
mokraćne s sp. 3–4 dana prije DFA na parazite je
sterilne fiziološke
cijevi ili uzimanja uzorka osjetljivije; uzgoj u
otopine
kulturi je
 Poslati uzorak u najosjetljiviji ali traje
laboratorij što je 3–7 dana
prije moguće
Schistosom
a Preporučeno
Svježa mokraća
Mokraća ili haematobiu vrijeme za Vlažni razmaz
ili biopsija iz
biopsija m, ponekad uzimanje uzorka koncentriran
područja oko
mjehura mokraće; između centrifugiranjem
trigonuma
S. podneva i 15 h
japonicum

UV = ultraljubieasto; DFA = direktno fluorescentno protutijelo.

Zasnovano na CDC–ovom “Laboratory Identification of Parasites of Public Health

Concern” (www.dpd.cdc.gov/dpdx).

TABLICA 181–2

SEROLOŠKE I MOLEKULARNE PRETRAGE NA PARAZITOZE

PARAZIT, INFEKCIJA PROTUTIJELO ANTIGEN ILI DNK/RNK,/b>

Protozoi

Afrieka bolest spavanja CATT

Amebijaza EIA EIA, PCR

Babezioza IFA PCR

Chagasova bolest IFA, EIA

Kriptosporidioza IFA, EIA, DFA, PCR

Ciklosporijaza PCR

Lamblijaza EIA, DFA, PCR

Lišmenioza IFA, EIA

Malarija (sve vrste) IFA PCR

Mikrosporidioza PCR, IIF

Toksoplazmoza IFA, EIA (IgG I IgM)

Oblići
Filarioza EIA, PCR

Strongiloidoza EIA

Trihineloza EIA

Toksokaroza EIA

Metilji

Paragonimioza IB, EIA

Shistosomoza EIA, IB

Trakavice

Cisticerkoza IB, EIA

Ehinokokoza IB, EIA, IHA

CATT = card aglutinacijska pretraga na tripanosomijazu koju uzrokuje T. b.

gambiense; DFA = direktno fluorescentno protutijelo; EIA = enzimska imunopretraga;
IB = imunoblot; IFA = pretraga indirektnim fluorescentnim protutijelima; IHA =
indirektna hemaglutinacijska pretraga; IIF = imunofluorescentna pretraga; PCR =
lančana reakcija polimeraze.

Napomena: Neki su kitovi za otkrivanje antigena i parazita dostupni na tržištu. Drugi

su dostupni u CDC–u i drugim referentnim laboratorijima.

Zasnovano na CDC–ovom “Laboratory Identification of

Parasites of Public Health Concern” (www.dpd.cdc.gov/dpdx).

Dijelovi svježe stolice bi se također trebali emulzificirati u fiksativu kako bi se očuvali

probavni protozoi. Za poboljšanje osjetljivosti pretrage mogu se rabiti postupci
koncentriranja. Analnim otiscima ljepljivom trakom ili obriscima mogu se prikazati
jajašca glista ili trakavice. Ako se sumnja na strongiloidozu, treba učiniti razmaz
svježe stolice na hranjivoj podlozi, za pronalaženje larvi. Antibiotici, rendgenski
kontrasti, purgativi i antacidi mogu odgoditi otkrivanje jajašaca ili parazita za nekoliko
tjedana. Pri postavljanju dijagnoze mogu pomoći serološke pretrage, pretrage za
otkrivanje antigena (npr. Giardije lamblije ili Cryptosporidiuma) ili PCR (vidi TBL.
181–2). Bez obzira na to, laboratorijske pretrage imaju dovoljno nisku osjetljivost da
se, kad postoji klinička sumnja, može primijeniti empirijsko liječenje.

Sigmoidoskopija ili kolonoskopija dolaze u obzir kad su rutinske pretrage stolice

negativne u bolesnika s trajnim probavnim simptomima, kod kojih se sumnja na
amebijazu. Uzorci se pri sigmoidoskopiji trebaju uzeti kiretom ili žličicom (vateni
štapići nisu pogodni) i odmah obraditi za pretragu mikroskopom. Za dijagnozu
infekcija poput kriptosporoze i mikrosporoze mogu biti potrebni spirati duodenuma ili
biopsije tankog crijeva.

Liječenje

Savjete za liječenje parazitskih infekcija se može dobiti od stručnjaka u velikim

zdravstvenim i javno zdravstvenim ustanovama i bolnicama za putnike, iz udžbenika
o zaraznim bolestima i tropskoj medicini te u sažetom obliku iz The Medical Letter on
Drugs and Therapeutics (www.medletter.org, August 2004 issue). Lijekovi za rijetke
parazitske infekcije mogu se nabaviti od proizvođača ili iz Službe za lijekove CDC–a.

Prevencija

Usprkos značajnom ulaganju i istraživanju, još uvijek ne postoje cjepiva za

sprječavanje parazitskih infekcija u ljudi. Prevencija se zasniva na mjerama
izbjegavanja.

Higijensko obavljanje nužde i dostupnost pročišćene vode mogu spriječiti širenje

većine crijevnih parazita. Za međunarodne putnike najbolji je savjet “skuhaj, prokuhaj
ili zaboravi na jelo”. Kada ih se pridržava, ove mjere znakovito smanjuju opasnost od
infekcija crijevnim parazitima, kao i od bakterijskih i virusnih gastroenteritisa. Meso,
osobito svinjetinu, te ri bu, osobito slatkovodnu, treba prije konzumiranja dobro
skuhati. Druge mjere sigurnosti uključuju odstranjenje mačjih nužnika s mjesta na
kojima se priprema hrana, za izbjegavanje toksoplazmoze. U područjima gdje je
shistosomoza endemska ne bi trebalo plivati u slatkovodnim jezerima, potocima niti
rijekama, kao niti hodati bosonog u područjima u kojima se nalaze kukičavci.

Opasnost od malarije i mnogih drugih bolesti koje prenose prijenosnici se može

smanjiti nošenjem odjeće dugih rukava i dugih hlača te nanošenjem repelenata koji
sadrže N, N–dietilmetatoluamid (DEET) na izloženu kožu ili permetrina na odjeću.
Mreže za prozore, klima uređaji i zaštitne mreže protiv komaraca natopljene
permetrinom ili drugim insekticidima pružaju dodatnu zaštitu. Osim toga, osobe koje
putuju u endemska područja trebaju profilaktički uzimati antimalarike.

Putnici u ruralna područja Latinske Amerike ne bi trebali spavati u nastambama od

nepečene cigle gdje kukci mogu prenijeti Chagasovu bolest. U Africi, putnici bi trebali
izbjegavati nošenje odjeće žarkih boja te nositi odjeću dugih rukava i duge hlače,
kako bi izbjegli ubode ce– ce muha u područjima u kojima postoji Afrička bolest
spavanja.

Dijagnostika gljivičnih infekcija

Mikroskopija ili citologija se koristi u mikologiji za otkrivanje elemenata gljiva u

uzorcima bolesničkog materijala (DMP), koristeći moć uveličanja mikroskopa, kao i
različite metode osvetljavanja.

Mikroskopijom se vrši i fenotipska identifikaciju jednoćelijskih ili višećelijskih gljiva.

Kultivisanje značajno povećava senzitivnost dijagnostičkih laboratorijskih metoda u

odnosu na DMP, a nalaz može biti pozitivan i u slučajevima kada je DMP negativan.
Primena većeg broja različitih podloga i njihova inkubacija na različitim
temperaturama povećava mogućnost pozitivnog nalaza. Takođe, izolovane sojeve je
moguće precizno fenotipski i genotipski identifikovati, biohemijski ispitati, utvrditi
faktore virulencije ili dokazati produkciju toksina.

Kultivisanje se koristi za izolaciju najvećeg broja rodova gljiva. Izolacija je od

posebnog značaja jer omogućava i ispitivanje osetljivosti na antimikrobne agense.
Pored mogućnosti morfološke identifikacije (makroskopske i mikroskopske), moguća
je i druga vrsta karakterizacije: enzimotipizaciju, rezistotipizaciju, sekvenciranje
genoma i primena molekularnih tehnika, ključnih za savremena epidemiološka
istraživanja.

Imunološke metode (tradicionalno „serologija“ jer se rade iz seruma) su od značaja

za dokazivanje biomarkera.
Biomarkeri gljiva se oslobađaju tokom razmnožavanja gljiva (Ag) i dokazaju se kao
solubilni molekuli u telesnim tečnostima.

Biomarkeri pacijenata su posledica specifičnog humoralnog imunskog odgovora i

nastaju kao odbrana od infekcije gljivama (At).

Kod sumnje na IGI, savremena dijagnostika danas podrazumeva dokazivanje

biomarkera gljiva: GM,
MN, BDG u serumu, BAL-u, likvoru. Rani laboratorijski biomarkeri
(„nonculture“ metode) su značajni za dijagnozu IGI izazvanih rodovima Candida,
Aspergillus i Cryptococcus (metode lateks aglutinacije i ELISA).

Molekularne metode u dijagnostičkoj mikologiji imaju značaja za dijagnozu IGI i

značajno skraćuju vreme potrebno za postavljanje dijagnoze, što je važno kod
infekcija koje ugrožavaju život pacijenata. Ove metode su visoko senzitivne, ali imaju
ograničenja u široj primeni, jer nedostaje standardizacija, visoka je mogućnost
kontaminacije uzoraka i reagenasa i postoje problemi u interpretaciji rezultata.

Molekularne metode za identifikaciju gljiva su od značaja u istraživanjima.

Omogućavaju najprecizniji novo identifikacije (gena, vrsta, varijeteta); savremena
epidemiološka praćenja i istraživanja; genotipizaciju uzročniku; otkrivanje izvora
epidemija; bolji uvid u molekularne mehanizme odnosa patogen-domaćin i
razumevanje mehanizama rezistencije na antifungalne i antiparazitske agense,
detekcijom gena za rezistenciju.