BIOMEHANIKA

služi za razumijevanje i
primjenu mehaničkih
zakonitosti na kretanje
 UVOD
 Kretanjeje govor tijela koji je
uvjetovan nizom složenih funkcija
koje se usklađuju i daju isti rezultat-
pokret.
 Biomehanika koristi zakone fizike
kako bi objasnila kretanje i pokrete
tijela

 Biomehanička analiza pokreta i

kretanja je osnova kineziterapije
 Kineziologija je oblast koja se bavi
proučavanjem pokreta ljudskog
tijela.

 Njen naziv je kovanica dvije riječi –

kinesis pokret i logos znanost.
 Mnogo nivoa na ljudskom tijelu mora
biti sačuvano kako bi kretanje bilo
ponovljeno na isti način.
 Obično o pokretima našeg tijela ne
razmišljamo mnogo, niti kako ga
izvodimo, niti kakva je složenost tog
izvođenja.
 Kad učimo dijete prvim pokretima
okretanja u krevetu, sjedenju,
stajanju ili kada počinje hodati-
radimo to po nekim ustaljenim,
naslijeđenim znanjima ne upuštajući
se u anatomiju, fiziologiju, funkciju
razvoja i rasta.
 Ali, ako pokret treba poslužiti kao
terapeutsko sredstvo pristup
proučavanju tog pokreta mora biti:
 zasnovan na znanstvenim
spoznajama,
 analiziran po pojedinim dijelovima
tijela i tijela u cjelini.
 Svi posjedujemo tijelo koje se kreće,
ali ako izgubimo sposobnost pokreta
u pojedinim dijelovima tijela ili
sposobnost kretanja tek tada
postajemo svjesni onog što smo
posjedovali ili izgubili.
 Precizna i gruba kontrola pokreta i
kretanja, svjesna i podsvjesna
prolazi kroz periferni živčani sustav
do središnjeg živčanog sustava, do
koštano - mišićnog sustava kao
izvršioca..
 Svaka promjena, fiziološka ili
patološka može dovesti do većih ili
manjih promjena u lancu pokreta
 Prirodnastanja u svakodnevnom
životu kao sanjivost, zamor, vrsta
odjeće, obuće mogu izmijeniti način
kretanja i ritam pokreta.
 Ozlijedeili bolesti mozga i
kralježnične moždine dovode do
djelomičnog ili potpunog gubitka
kretanja.

 Isto
vrijedi i za periferni živčani
sustav.
 Kosti, kao pasivni dio kretanja služe
kao poluge u našem tijelu i moraju
biti očuvane u svojoj:
 čvrstoći,

 dužini i

obimu kako bi omogućile pokret po

principima biomehanike.
 Mišićikao aktivni dio sustava za
kretanja moraju imati sposobnost
kontrahiranja tj. skupljanja i
istezanja,
 pokretanja kostiju kao poluga.
 Senzoreceptori u koži, tetivama,
mišićima i ovojnicama primaju i šalju
razne draži:
 mehaničke,

 električne i

 kemijske te pokreću niz akcija i

reakcija na neuromišićnom sustavu.
Orijentaciju u prostoru vidnu i slušnu,
sigurnost kretanja i položaja,
stabilnost ravnoteže i niz fizičkih
reakcija na okolinu određuju čula.
 Čula:vida, sluha, ravnoteže, osjeta
dodira, toplo, hladno imaju veoma
značajnu ulogu pri reguliranju
kretanja.
 Kardiovaskularnii respiratorni sustav
su neodvojiva cjelina čije fiziološko i
patološko stanje uvjetuje mehanizam
kretanja.
 Razmjena gasova i količina kisika u
metaboličkoj funkciji mišićnih akcija,
 prokrvljenost mišića,

 odstranjivanje toksičnih materija su

faktori koji imaju značajnu ulogu u
funkciji kretanja.
I konačno naša psiha uključuje se u
složenost kretanja kao rezultat
biološke stvarnosti i kulturnog
fenomena čovjeka.
 Kineziologija
proučava kretanje u
prirodnim uvjetima na osnovama
biomehanike.
 proučavanje utjecaja kretanja
usmjereno je u dva pravca:
filogenetski i
ontogenetski
 FILOGENEZA je proces povijesnog
razvoja tj. evolucije, sistematskih
skupina životinjskih i biljnih vrsta na
zemlji.
 Grčki phylo znači rod ili pleme

 FILOGENEZA – znanost koja

proučava taj razvoj
 Filogenezaproučava uzroke i putove
povijesnog razvoja čovjeka

 Razvojljudske vrste uvjetovan je

motoričkom aktivnošću i kretanjem
 Mišićnim radom čovjek je mijenjao
svijet koji ga okružuje i samoga sebe

 Mišićna aktivnost je jedina aktivna

sila koja omogućuje normalno
funkcioniranje svih organa i
organskih sustava
 Mišićnirad je prirodna potreba
čovjeka u sklopu ostalih temeljnih
potreba kao što su potreba za:
 kisikom

 snom

 tekućinom

 hranom
 čovjek prestaje funkcionirati prvo
bez kisika potom
 bez sna
 bez tekućine
 bez hrane
 bez kretanja
 Posljedice
nekretanja očitavaju se na
svim organskim sustavima a u prvom
redu na KVS i respiratorni sustav a
potom na sve ostale sustave
 kretanjei vježbanje su dnevna
potreba živog bića
 Ontogeneza proučava postanak i
razvoj pojedinačnog životinjskog ili
biljnog organizma od trenutka začeća
do pune zrelosti
 ontogeneza prati morfološki i
funkcionalni razvoj individualnog bića
 prati sva zbivanja u tijeku
individualne životne povijesti
 ontogenetski razvoj je razvoj jedinke
 ontogenetski pristup proučavanju
kretanja je proučavanje promjena
motoričkih sposobnosti gotovo od
stadija oplođenog jajeta do svršetka
individualnog života
 mišićnirad važan je za filogenetski
tj, evolutivni i ontogenetski razvoj
ljudske vrste
 mišićna aktivnost dominirala je
tijekom filogeneze – u prvim fazama
borbe za opstanak ljudske vrste,
tako je i tijekom ontogenetskog
razvoja mišićna aktivnost najvažnija
u ranom djetinjstvu i mladosti.
U djetinjstvu i mladosti mišićnim
radom se može bitno utjecati na
uspješan razvoj čovjeka
 Važnost mišićne aktivnosti ne
prestaje ni kasnije u životu, a
usmjerena je na održavanje
dostignutog stupnja motoričke
aktivnosti
 KOSTI
 Kosti
predstavljaju pasivni dio
aparata za kretanje zajedno sa
zglobovima i vezivnim elementima -
kapsulama i ligamentima.
 Promatrano kroz biomehaniku
pokreta kosti čine poluge na koje
djeluju dvije osnovne sile:
 sila mišića i sila zemljine teže.
 GRAĐA KOSTI
 Kost čini čvrsta koštana supstanca
raspoređena u obliku lamela ili ploča
u čiji sustav ulaze soli kalcijeva i
magnezijeva fosfata, kalcijeva
karbonata, kalcijeva fluorida kao
anorganski dio.
 Organski dio čine koštane stanice
osteoblasti /mlade/ i osteociti /zrele
stanice/ te kolagena vlakna - fibrile.
 Osteocitiimaju niz produžetaka,
nepravilnog su oblika i tim
produžecima jedna stanica dolazi u
blizinu druge, dodiruju se i mogu
predati hranjive materije jedna
drugoj što predstavlja proces difuzije
 Anorganski i organski dio čine kost
čvrstom ali joj daju i neki stupanj
elastičnosti.
 Koštana supstanca oblikovana je kao
 kompaktni dio /substantia compacta/

i
kao spužvasti dio /substantia
spongiosa/

od toga ovisi stupanj čvrstoće kosti.

 Kompaktni dio kosti čini vanjski dio
kosti dok je unutarnji dio pretežno
spongiozan.
 Koštane lamele, ploče ili gredice
kosti građene su od koštane
supstance u koju su umetnute
stanice osteoblasti odnosno osteociti.
 Raspored lamela ovisi
 od sila tlaka i

 sila istezanja koje djeluju na kost.

 Zbog toga su lamele raspoređene
lučno na epifizama dugih kostiju jer
se tako najbolje odupiru sili pritiska.

 Takavraspored je na primjer u glavi

femura.
 Lamele su na drugi način
raspoređene u obliku cilindra ili
valjka koji su umetnuti jedan u drugi
i raspoređeni su oko krvnih sudova
pa se ovaj sustav lamela zove
Haversov sustav lamela.
 Kružan raspored lamela je na
periferiji kosti kao i oko koštanog
kanala
 Kost se ishranjuje procesom difuzije.
 Hranjivematerije dolaze krvnim
sudovima kroz Volkmann-ove kanale
na kostima do Haversovih kanala i
predaju hranjive materije jednom
redu osteocita, ove narednom do
posljednjeg sustava lamela.
 Difuzioni
sustav ide od periferije
kosti prema centralnom odnosno
središnjem sustavu lamela i obratno.
 Spoljaje kost pokrivena
pokosnicom /periost/ koju čine dva
sloja.
 Vanjski,čvršći, deblji sačinjen od
fibroznih vlakana koja se ukrštaju u
svim pravcima i vežu periost za
kompaktni dio kosti
 Unutarnjisloj periosta čine stanice
vezivnog tipa, fibroblasti i fibrociti
između vezivnih vlakana.
 Fibroblasti
se mogu , na neke
poticaje u organizmu, pretvoriti u
osteoblaste i učestvovati u
formiranju kosti
 OSIFIKACIJA
 Proces stvaranja kosti naziva se
osifikacija.
 Može biti dvojaka:

 enhondralna ili intrakrtilaginozna

 periostalna ili intramembranozna

 Enhondralna ili intrakartilaginozna
osifikacija odvija se u hijalinoj
hrskavici gdje se formiraju
osifikacijske jezgre za rast kosti.
 Taj proces se odvija u nekoliko faza:
 stanice hijaline hrskavice,
/hondrociti,/ počinju se dijeliti i tako
umnožavati
 slažu se u redove, nizove i počinju rasti,
povećavaju se /hipertrofiraju/

 u taj sloj prodiru krvni sudovi i na svom

putu razaraju hipertrofične hondrocite

 krv donosi mlade koštane stanice

osteoblaste i slaže ih uz razorene rubove
hrskavice
 Ovom vrstom osifikacije kost raste u
duljinu.
 Kost se mora oblikovati u definitivni
oblik i u tome učestvuju džinovske
stanice /osteoklasti/ koje imaju
sposobnost fagocitoze, te na taj
način otklanjaju viškove stvorene
kosti i istovremeno modeliraju kost u
određeni oblik
 Osteoblasti imaju sposobnost lučenja
substancije osein koji ih opkoljava.

 U osein se talože mineralne materije

odnosno anorganske soli i stvaraju čvrsti
sloj - lamelu.

 Tako osteoblasti sami sebe ugrade u

koštane lamele, i stvara se Havers-ov
sustav lamela.
 Periostalna
ili intramembranozna ili
perihondralna osifikacija odvija se iz
unutrašnjeg sloja periosta gdje se
vezivne stanice fibroblasti pretvaraju
u osteoblaste koje stvaraju osein.
 Osein učestvuje u okoštavanju
taloženjem anaorganskih materija
/soli kalcijuma/ i stvara se koštana
lamela
 Tako
kost raste u širinu a
modeliranje vrše osteoklasti.

U patološkim uvjetima pri prijelomu

kosti, na ovaj način stvara se nova
kost što se naziva kalus /callus/.
 OBLIK KOSTI
 Kosti formiraju oblik prema funkciji,
odnosno oblikovanje kosti ovisi od
djelovanja sile pritiska i sile
istezanja.
 Mogu biti: kratke, duge i pljosnate.
 Kratkekosti ulaze u sastav šaka i
stopala te kralježničnog stuba
/carpus, tarsus, corpus vrtebrae/.
 Njihovauloga omogućava složene
pokrete šake i prstiju, amortiziraju
pokrete stopala i povećaju amplitudu
pokreta kralježničnog stuba.
 Duge kosti nalaze se u sastavu
ekstremiteta i koriste se kao poluge
u lancu pokreta /humerus, radius
ulna, femur, tibia, fibula/.
 Na epifizama tih kostiju površina je
značajno veća jer tu dolazi u dodir sa
drugom kosti, stvara se zglob a zbog
velike površine smanjuje se pritisak
u zglobu.
 Pritisak
u zglobu je indirektno
proporcionalan površini, što je veća
površina to je pritisak manji.
 Tada se smanjuje i trenje u zglobu
što olakšava pokrete.

 Jednom formiran oblik kosti nije

stalan.
 Poddjelovanjem sila može se
promijeniti oblik, položaj osovine
kosti, sastav kosti, izgled i raspored
lamela, odnos organske i anorganske
supstance.
 pokretii položaji ljudskog tijela
uvjetovani su djelovanjem vanjskih i
unutarnjih sila
 zato sveukupno djelovanje
lokomotornog sustava podliježe
zakonima mehanike
 Mehanikaje znanost o zakonima
ravnoteže i gibanju tijela

 mehanika proučava djelovanje sila

na tijela i gibanja koje te sile
prouzrokuju
 sila
je fizikalna veličina kojom se
opisuju međudjelovanja tijela
 Silaje vektorska veličina jer ima
određenu vrijednost F
 pravac djelovanja

 smjer djelovanja

 hvatište
 Pojedinačne sile nazivaju se
komponente

 sila
koja nastaje zajedničkim
djelovanjem više sila zove se
rezultanta
 Moment sile nazivamo djelovanje
neke sile kojom zakrećemo ili
pokrećemo tijelo oko osi

 Moment sile je umnožak sile i kraka

sile ( F=N x s)
 Kraksile je okomita udaljenost
hvatišta sile od osi

 zamoment sile koristi se i naziv

zakretni ili obrtni moment a jedinica
je Nm (njutnmetar)
 Polugesu tijela koja funkcioniraju na
načelima djelovanja momenta sila
suprotnog smjera djelovanja
 Akosu dva momenta sile po iznosu
jednaki poluga je u ravnoteži
F1s1 = F2s2

UPORABOM POLUGA OMOGUĆENO JE

MANJOM SILOM SVLADATI VEĆU
 sila i protusila
Kad jedno tijelo svojom silom djeluje
na drugo tijelo, a drugo istovremeno
djeluje na prvo, govori se o sili i
protusili ili o akciji i reakciji
 sila
i protusila djeluju na istom
pravcu, jednake su po vrijednosti
(veličini ), ali su suprotnog smjera pa
je njihova rezultanta nula
F1 = -F2 = 0
 Temeljnajednadžba gibanja ili
Newtonov zakon je osnovna
jednadžba gibanja:
SILA JE UMNOŽAK MASE I
AKCELERACIJE (ubrzanja)
F=mxa
 značenje jednadžbe Newtonovog
zakona
 osnovno svojstvo materije je gibanje
pa se ovom jednadžbom objašnjava
stanje MIROVANJA i stanje GIBANJA
tijela
 Kad je ukupna sila koja djeluje na
tijelo jednaka nuli, tijelo koje miruje
ostaje u miru a tijelo koje se giba
nastavlja jednolikim gibanjem po
pravcu
 Tijelo će promijeniti stanje mirovanja
ili gibanja tek kad sveukupna sila
koja djeluje na njega više nije
jednaka nuli
 Ravnoteža sila je fizikalni pojam o
kojem se govori ukoliko je rezultanta
svih sila koje djeluju na tijelo
jednaka nuli
 Ravnoteža tijela je stanje tijela kod
kojeg se sve sile i svi momenti sile
što djeluju na tijelo međusobno
poništavaju
 rad i snaga
 Energija je jedno od osnovnih
svojstava materije a karakterizira je
niz promjena
 Pojedini oblici energije mogu se
pretvarati u drugi oblik
 mijenjati se

 prenositi

 pohraniti
 Pretvorbuenergije prate vrlo različite
promjene stoga je njeno mjerenje
dosta složeno.

 Najjednostavniji
način da se mjeri
energija je pomoću rada
 RAD je proces promjena ili pretvorbe
energijskog stanja tijela a ovisi o
vrijednosti ili veličini sile i duljine
puta na kojem sila djeluje pokrećući
tijelo
 Radje umnožak sile i puta
W = Fs, uz uvjet da je smjer sile i
puta isti
 PUT je pomak tijela zbog djelovanja
sile

 Jedinica za rad je Džul (J)

U koliko djelovanje sile i puta nije u
istom smjeru, tj. kad sila djeluje
ukoso pod nekim kutom na smjer
puta, rad se izračunava pomoću
funkcije kuta – trigonometrijskih
funkcija
 Fizikalni
pojam snaga koristi se u
svrhu procjene izvršenja rada

 Snagom se iskazuje sposobnost

izvršavanja rada u jedinici vremena
 Snaga je fizikalna veličina P kojom se
iskazuje omjer rada i vremena t u
kojem je taj rad obavljen
P = W/t
 mjerna jedinica za snagu je Vat (W)
a izvedena je iz jedinice energije ili
rada J i jedinice vremena sekunda
W=J/S
 Nije svejedno obavlja li se rad za
kraće ii dulje vrijeme zato se snagom
iskazuje kako tijelo ili neki uređaj
radi
 Ljudi koji obave neki rad za kraće
vrijeme imaju veću snagu (isto se
odnosi na uređaje)
 Iz definicije snage može se izraziti
rad kao umnožak snage i vremena
W=Pt
tada je jedinica za rad umnožak
jedinice snage i vremena,
J=Ws(vatsekunda)
U svakodnevnom životu koristi se
veća jedinica za rad i energiju-kWh,
kilovatsat
 Brzina
 Svako tijelo koje se giba tijekom vremena
mijenja svoj položaj odnosno prelazi
određeni put

 Ako se zna dužina puta i vremena u kojem

je taj put prijeđen, može se odrediti
prosječna brzina kojom se tijelo giba jer
se fizikalnim pojmom brzine iskazuje
prijeđeni put u jedinici vremena
 Srednjaili prosječna brzina je omjer
prijeđenog puta i određenog
vremena u kojem je taj put prijeđen
v=s/t
mjerna jedinica je m/s, Km/h
 tlak i sila
 kad neka sila okomito djeluje na
podlogu tj. na određenu površinu
kaže se da je tlači.
 Tlak je omjer sile i ploštine
(određene površine) p=F/A
 Jedinicaza tlak je paskal (Pa) a
izvedena je iz jedinice sile i jedinice
ploštine
Pa=N/m četvorni
U praksi se koristi jedinica bar za tlak
koja iznosi 100 000Pa
 Što je sila veća, a površina podloge
na koju sila djeluje manja, tlak je
veći
 Pri
mirovanju, manjem opterećenju
kosti /imobilizacija gipsom, dugo
ležanje zbog bolesti/ kosti postaju
porozne, gube mineralni sadržaj,
stanjene /osteoporoza/.
 Pri
velikom i neravnomjernom
opterećenju kut u vratu bedrene
kosti mijenja veličinu ili kosti
zadebljaju /hipertrofija/.
 Pljosnatekosti imaju zaštitnu
ulogu /kosti glave i zdjelice, lopatica/
štite mozak i organe u maloj i velikoj
zdjelici.
 Ujedno imaju i potpornu ulogu, dok
lopatica povezuje u lancu pokreta
rameno područje, rameni zglob i
kralješnični stub.
 ZGLOBOVI
 Susretom dvije kosti između sebe
formiraju zglob koji je spojen
vezivnim omotačem, učvršćen
ligamentima i aktiviran kroz mišićnu
funkciju
 Prema mogućnostima obima
pokreta zglobovi se dijele na:

 nepokretne zglobove - synarthroses

 - predstavljaju zglobove koji su vezani

fibroznim vezivom, ulaze jedna u drugu i
takve su suturae na kostima glave ili su
vezani hrskavicom - synchondrosis
/symphysis/ kako su vezane preponske
kosti /pubis/.
 polupokretni zglobovi - amphiarthroses -
hrskavica prekriva površinu zgloba,
zglobna tijela su vezana ligamentima i
kapsulom, imaju malu amplitudu pokreta
i imaju ulogu absorbiranja udaraca.

 Takvi su mali zglobovi šaka /carpus/,

stopala /tarsus/, intervertebralni discusi.
 pokretni zglobovi - diarthroses –

ili synovijalni zglobovi koji imaju

zglobna tijela, zglobnu šupljinu i
zglobnu kapsulu.
 Velikiobim pokreta im omogućavaju
oblik zglobnih tijela, kapsula i
ligamenti.

 Nalazese u sastavu gornjih i donjih

ekstremitela /rame, lakat, kuk,
koljeno.
 GRADJA ZGLOBA
 Oblikzglobnih tijela ovisi od funkcije
koju obavlja mada i oblik uvjetuje
funkciju.
 Funkcija i oblik u tijeku stvaranja
zgloba usko su povezani.

 Sile pritiska i istezanja kao i

opterećenje zgloba značajno utiču na
oblik i funkciju.
 Površinazglobnih tijela pokrivena je
hijalinom hrskavicom jer ona
najbolje podnosi pritisak i trenje u
zglobu.
 Zglobna šupljina nalazi se između
zglobnih tijela, veća je ili manja,
ispunjena sinovijalnom tekućinom
koja umanjuje trenje u zglobu i
omogućava ishranu.
 Svako opterećenje zgloba uvjetuje
stvaranje veće količine sinovijalne
tekućine.
 Zglobna kapsula ili omotač obuhvaća
zglobno tijelo i u svom sastavu ima dva
sloja:
 vanjski fibrozni građen od fibroznih
vlakana koja su na površini
postavljena uzdužno, a u dubljem
sloju popriječno.

 Ovim dijelom kapsula se fiksira za

periost kosti i pravi džep sa ostalim
dijelom kapsule.
 ,
 Unutarnjisloj - sinovijalni - pored
vezivnih vlakana, krvnih kapilara i
živaca na površini ima sloj stanica
koje luče sinovijalnu tekućinu .
 Kodpokretnih zglobova postoje i
zglobne veze - ligamenti - koji
učvršćuju kapsulu i zglob.
Pravac pružanja ligamenata,
raspored vlakana i kut fiksacije za
kost utječu na dinamiku zgloba, obim
pokreta, pravac pokreta.
Ligamenti su postavljeni

periartikularno kao na primjer

ligamentum collaterale tibiale i
fibulare ili

intraartikularno kao ligamenta

cruciata kod koljenog zgloba
 Kod drugih zglobova unutar zgloba mogu
se naći i

 okrugle ploče /discus articulares/,

 polumjesečaste tvorevine /meniscusi/,

 prstenaste /labrum/ čija je uloga

ublažavanje prevelikog pritiska u zglobu,
kontroliraju pokret ili dopunjavaju pokret
u zglobu.
 VRSTE ZGLOBOVA PREMA
OBLIKU ZGLOBNIH TIJELA

 Naosnovu oblika zglobnih površina

zglobovi se mogu podijeliti na :
 Loptasti ili sferični zglob - articulatio
spheroidea
 jedno zglobno tijelo je u obliku
polulopte a drugo je udubljeno
/jama/
 To je najpokretljiviji zglob
 pokreti se odvijaju u svim ravnima i
osovinama
 primjer zglob ramena i kuka
 Jajasti ili eliptični zglob - articulatio
ellipsoidea
 zglobna tijela su jajolika – izbočenje
i udubljenje
 ili u obliku sedla - articulatio sellaris
 pokreti se odvijaju u dvije ravni i
osovine
 primjer zglob lakta i zglob palca
 Valjkasti zglob - ginglymus
 Jedna površina je u obliku valjka a
druga u obliku usjeka
 pokreti se odvijaju u jednoj ravni i
jednoj osovini
 primjer mali zglobovi prstiju
 VRSTE ZGLOBOVA PREMA
RAVNIMA I OSOVINAMA
 Pravac kretanja u jednom zglobu
ovisi od ravni u kojoj leži i od
osovine oko koje se odvija pokret.
 Ravan je površina u kojoj se
odigrava kretanje

 osovina je linija koja stoji okomito na

ravan i oko koje se odvija kretanje.
 Sagitalna ravan na kojoj okomito
stoji frontalna osa dijeli tijelo na
lijevu /sinister/ i desnu /dexter/
stranu.
 Kretnje se odvijaju u sagitalnoj ravni
oko frontalne ose.
 Pokreti su: savijanje /flexio/ i
ispružanje /extensio/.
 Postoje tri ravni i tri osovine:
 Frontalna ravan na kojoj okomito
stoji sagitalna osovina dijeli tijelo
na
 prednju /ventralnu, anteriornu i

 stražnju /dorzalnu, posteriornu/

stranu.
 Kretnje koje se odvijaju u frontalnoj
ravni i oko sagitalne ose su:

 odmicanje /abductio/ i primicanje

/adductio/
 Horizontalna /transverzalna/ ravan
sa vertikalnom osom dijeli tijelo na

 gornju /cranialno, proximalno/ i

 donju /caudalno, distalno/ polovinu

tijela.
 Kretnjese odvijaju u horizontalnoj
ravni oko vertikalne ose i to su:

 unutarnjarotacija /interna,
medijalna/ i

 vanjska rotacija /externa, lateralna/

Ako se posmatra kretanje prema osovinama
onda se zglobovi mogu uvrstiti u:
 jednoosovinske zglobove, to su
cilindrični zglobovi u kojima se
izvode samo dva pokreta: flexio i
extensio.

 Primjer su: interphalangialni

zglobovi prstiju.
 dvoosovinski zglobovi, to su jajasti i
sedlasti u kojima se izvode četiri
vrste pokreta:
 flexio-extensio, još dva pokreta
koja imaju poseban naziv ovisno od
vrste zgloba..
 Tipičan
primjer dvoosovinskih
zglobova su lakatni i ručni zglob u
kome se odvija

 supinatio et pronatio, te

 ulnarna i radijalna devijacija

 troosovinski zglobovi, to su loptasti,
sferični zglobovi sa šest vrsta
pokreta:
 flexio-extensio,
 abductio-adductio,
 rotatio interna et externa.
 Tipičan primjer su zglobovi kuka i
ramena.
 VRSTE OSNOVNIH POKRETA U
ZGLOBU
U sastav zgloba obično ulaze dvije
kosti, gornja ili proximalna i donja
distalna, pa prema tome zglob ima
dva segmenta:
 proximalni i distalni.

 Zglobna tijela imaju oblik ovisan od

funkcije koju obavljaju.
U sastav zgloba obično ulaze dvije
kosti, gornja ili proximalna i donja
distalna, pa prema tome zglob ima
dva segmenta: proximalni i distalni.

 Zglobna tijela imaju oblik ovisan od

funkcije koju obavljaju.
 Flexio - savijanje je vrsta pokreta gdje se

 distalni segment primiče proximalnom,

 gdje se smanjuje kut izmedju segmenata,

 gdje je proximalni segment nepokretan a

distalni pokretan, pokret gdje se hvatišta
mišića približavaju.
 Extensio - ispružanje je pokret gdje
se

 distalni segment udaljava od

proximalnog,

 kut između segmenata se povećava,

hvatišta mišića se udaljavaju.
 Adductio - primicanje ka medijalnoj
liniji tijela koja prolazi kroz sredinu
tijela i podudara se sa vertikalnom
osom tijela.

 Za pokrete prstiju ta medijalna linija

je srednji prst kome se primiču ostali
prsti odnosno adduciraju.
 Abductio - odmicanje od srednje
linije tijela ili srednjeg prsta.
 Rotatio
interna i externa - je pokret
okretanja oko osovine zgloba i
osovine kosti koje se u tom trenutku
poklapaju.
 Pronatio - uvrtanje gdje se jedna
kost okreće oko druge.

 Primjer je radius i ulna podlaktice

gdje radius prelazi preko ulne.

U poziciji pronacije palac je usmjeren

medijalno a dlan okrenut prema
dole.
 Opositio
- suprotstavljanje palca
drugim prstima, varijacija addukcije.
 Repositio- odmicanje palca od
drugih prstiju, varijacija abdukcije.
 Circumductio – kruženje, je pokret u
kome su kombinirani svi pokreti u
nekom zglobu: rotacije, fleksije,
ekstenzije, addukcije i abdukcije.

 Linija kretanja tada opisuje kupu.

 MEHANIČKE OSOBINE ZGLOBA
 Dva osnovna svojstva u mehaničkim
osobinama zgloba su:
 čvrstina i

 pokretljivost.
 Čvrstina zgloba postiže se pomoću
aktivnih i pasivnih stabilizatora
zgloba.
 Pasivniučvrščivači zgloba su:
 zglobna kapsula,

 ligamenti bilo van zgloba ili u

unutrašnjosti.
 Sve te veze moraju posjedovati
određenu
 elastičnost,

 dužinu i

 sigurnost hvatišta da bi zglob bio

čvrst i stabilan.
 Aktivni
stabilizatori zgloba su mišići i
njihove tetive.
 Mišići moraju imati
 fiziološki tonus,

 očuvanu trofiku,

 posjedovati snagu da bi zglob mogao

održati fiziološki raspon pokreta.
 Pokretljivost zgloba uvjetovana je
 oblikom zglobnih tijela,

 položajem u ravnima,

 dužinom i jačinom aktivnih i pasivnih

stabilizatora zgloba
 aktivnošću svakodnevnog života,

 sportskim i rekreativnim
aktivnostima.
 Pokretljivost može biti:
 fiziološka pokretljivost –
 kada amplituda pokreta u pojedinim
zglobovima odgovara vrsti pokreta
u određenom zglobu:
 fleksija, ekstenzija, abdukcija,
addukcija, rotacije.
 funkcionalna pokretljivost –
 kada se odvija amplituda pokreta
koja nam je potrebna za
svakodnevne aktivnosti,
 obično su manjeg obima pokreta,
manje opterećuju zglob, manji
zahtjevi su za stabilizatore zgloba i
aktivne i pasivne.
 rezervna pokretljivost –
 je veći obim pokreta na koji mora
biti pripremljen zglob i koji mora
«očekivati» u nekom trenutku
kretanja.
 To su pokreti koji se odvijaju u
nepredviđenim situacijama i uvjetima: po
neravnom i strmom terenu, klizavim
površinama, naglom kretanju, uvjetima
gužve i guranja,

 kada nije dovoljna funkcionalna

pokretljivost nego se od zgloba traži još za
izvođenje pokreta a da pri tome ne
nastanu ozljede mišića, ligamenata,
kapsula i koštanih segmenata.
 Krozvježbanje i održavanje
aktivnosti pokreta postiže se
čvrstoća i pokretljivost zglobova.
 MIŠIĆI
GRAĐA MIŠIĆA
 Mišići
predstavljaju aktivni dio
sustava za kretanje,

 to
su poprečno-prugasti, skeletni
mišići čija je osnovna jedinica
mišićno vlakno.
 Mišićno vlakno sastoji se od:


 vanjskog mišićnog omotača koji se

naziva sarkolema ispod koje leže
jedra u sarkoplazmi
 Sarkoplazma izgleda popriječno
isprugana, smjenjuju se tamne i
svijetle pruge na nježnim vlaknima
koje se nazivaju miofibrile .
 Sarkolema je lipoproteinskog sastava
od toga 70% su proteini a ostalo
otpada na fosfolipide.

 Sarkolema provodi akcione

potencijale propuštajući kalijeve
soli..
 Sarkoplazma - citoplazma mišićnog
vlakna sadrži:
 miofibrile

 tubularni sustav kao sarkoplazmatski

retikulum koji učestvuje u
mehanizmu kontrakcije
 mitohondrije –sarkozome- se nalaze u
sarkoplazmi,

 Mitohondrije su nosioci energije za

oksidativne procese, aerobne biokemijske
procese gdje se stvaraju visoko energetski
spojevi organskih fosfata
 nosioci su i enzima za anaerobne procese
glikolize
 Miofibrile
su osnovni nosioci
kontrakcije mišića.
 Običnom svjetlosnom mikroskopijom one
se vide kao poprečna ispruganost zbog
smjene svijetlih i tamnih pruga koje
nastaju zbog jednostrukog i dvostrukog
loma svjetla.
 Svijetla ili izotropna pruga /I pruga/ je
uža.
 Tamna pruga ili anizotropna /A pruga/ je
nešto šira.
 Posmatrano elektronskom
mikroskopijom otkriva se da su
miofibrile proteinskog sastava.

 Svijetla,
izotropna, I pruga se sastoji
od tropozina i troponina.

 Tamna, anizotropna, A pruga se

sastoji od miozina.
 Između aktina i miozina postoji
bliska veza, aktin se nalazi u
vanjskom dijelu miofibrile a miozin u
unutarnjem.
 Miozinformira izdanke, kao mostiće
kojima se spaja sa aktinom
stvarajući aktinomiozin.
U trenutku spoja aktina i miozina
nastaje mišićna kontrakcija, a
njihovim razdvajanjem dolazi do
relaksacije mišića.
 Osnovna jedinica za kontrakciju je
sarkomera koju čine miofilamenti
aktin i miozin .
 Aktin
i miozin se nalaze između dvije
Z pruge koje leže u svijetlom dijelu I
pruge i vežu za sarkolemu.
 Najsitnija
jedinica mišića su
miofilameti /aktin i miozin/ koji ulaze
u sastav miofibrila, miofibrile su u
mišićnom vlaknu.
 Mišićnavlakna se udružuju i
održavaju u cjelini pomoću vezivnog
tkiva što čini omotač nazvan
endomysium.
 Daljnjimudruživanjem stvaraju se
veći snopovi koje opet obuhvaća
vezivno tkivo kao omotač
perimysium, daljnjim udruživanjem
snopova dobiva se novi omotač
epimysium.
 Konačno sve to zajedno drži u jednoj
cjelini omotač koji se naziva fascija i
koji je vidljiv okom dok se svi ostali
omotači mikroskopski uočavaju.
 MORFOLOGIJA MIŠIĆA
 Mišićii vezivno tkivo na krajevima i
hvatištima za kost prelaze u tetive
fiksirajući se za periost.
 Na osnovu broja tetiva i položaja
mišićnih vlakana mišići mogu biti:
 vretenasti

 perasti
 Vretenastimišići kako i samo ime
kaže, vretenastog su oblika sa
trbušastim zadebljanjem u sredini i
na krajevima tetive.
 Prema tome koliko ima trupova može
biti biceps, triceps ili quadriceps.
 Na centralnom hvatištu se nalazi
jedna, dvije, tri ili četiri tetive dok je
na perifernom dijelu uvijek jedna
tetiva.
 Perasti mišići imaju izgled ptičijeg
pera pa prema rasporedu vlakana
mogu biti
 unipenatusi, bipenatusi ili

 ako tetiva dijeli mišić na segmente_

segmentalna forma /rectus
abdominis/ ili
 su nazubljene forme /serratusi/.
 Oblikmišića, pravac pružanja
vlakana, hvatište na kostima, prijelaz
preko jednog ili više zglobova
uvjetuju vrstu pokreta koji mišić
može izvesti.
 HVATIŠTA MIŠIĆA
 Svakiskeletni mišić ima dva
hvatišta.

 Hvatište--
odakle mišić polazi i drugo
gdje završava.

 Nazivi
ovih hvatišta, prema raznim
autorima mogu biti:
 hvatište odakle mišić polazi kao:
origo ili
 početno ili
 fiksno ili
 nepokretno ili
 centralno hvatište
 hvatište gdje mišić završava kao:
insertio ili
 završno ili
 mobilno ili
 pokretno ili
 periferno hvatište
 Ovakva podjela je praktična kada se
analizira funkcija mišića u njegovoj
osnovnoj funkciji ali pri kretanju i
pojedinim pokretima, pri raznim
položajima tijela hvatišta mijenjaju
ulogu pa na primjer mobilno može da
postane fiksno i obratno.
 Tetivnavlakna prodiru kroz periost
lepezasto i tako povećavaju površinu
hvatišta.

 Vlakna, znači, ulaze koso pa se zbog

toga tetivna vlakna različito
opterećuju pri kontrakciji mišića.
 Snaga mišićne kontrakcije prenosi se
svom jačinom na tetivna vlakna koja
su u istom pravcu sa mišićnim
vlaknima.

 Kodvretenastih mišića taj prijenos

snage je veći nego kod perastih
mišića ili serratusa
 Mišići
sa kosim hvatištem tetiva vrše
jako skraćivanje, imaju snažnu
kontrakciju i brze pokrete.

 Tosu mišići na gornjim i donjim

ekstremitetima.
 Kod perastih mišića pokreti su mali,
spori ali mogu izdržati dugo
opterećenje.
 To su mišići trupa.
 Snaga djelovanja mišića može se
matematički izračunati na osnovu
slaganja sila.
 Većina mišića se kontrahira kao
cjelina i izvode pokrete određenog
pravca.
 Neki mišići koji su sastavljeni iz više
dijelova ili segmenata na primjer:
m.deltoideus, m.trapesius,
m.pectoralis major mogu se
kontrahirati kao više funkcionalnih
jedinica pa vrše pokrete različitih
pravaca
 Mišići
koji se pružaju od origa do
insercije ako prelaze samo preko
jednog zgloba onda utječu na
pokrete u tom zglobu /jednozglobni
mišići/
 primjer jednozglobnih mišića

 m.brachialis je fleksor u lakatnom

zglobu.
 Ako mišić prelazi preko više zglobova
onda utječe na pokrete u svim tim
zglobovima /višezglobni mišić/ na
primjer
 m.extensor digitorum, extenzor je
prstiju i u ručnom zglobu ali je
pomoćni fleksor u lakatnom zglobu.
 FUNKCIJA MIŠIĆA
 Popriječnoprugasti mišići imaju
sposobnost kontrakcije /skraćivanja/
i relaksacije /opuštanja/.
 Kontrakcija može biti dvojaka:

 statička ili izometrijska kontrakcija

 dinamička ili izotonična kontrakcija

 Statička ili izometrijska kontrakcija
/izo - jednak, metros-dužina/ je ona
vrsta kontrakcije gdje nema
pomjeranja hvatišta, trup mišića se
kontrahira, povećava obim, postaje
napet.
 Rezultatje relativno mirovanje,
utrošak energije je velik a rad mali.
 Statička
kontrakcija koristi se pri
održavanju položaja zglobova,
stavova tijela, pri odupiranju sili i pri
promjeni položaja i kretanja.

 Naprimjer vojnički stav mirno je za

većinu mišića statička kontrakcija.
 Dinamička ili izotonična kontrakcija
/izo - jednak, tonus - napetost/ je
vrsta kontrakcije gdje dolazi do
skraćivanja mišića uz približavanje ili
udaljavanje hvatišta.
 Rezultat je kretanje.

 Rad je veliki.
 Zamor je mali kod dinamičke
kontrakcije.

 Ova vrsta kontrakcije događa se pri

svim vidovima kretanja: hodanju,
trčanju, ustajanju, sjedanju.
 Uvijek se smjenjuju statička i
dinamička kontrakcija,
 statičkom počinje kretanje prelazi u
dinamičku kontrakciju i završava
statičkom.
 Ove dvije vrste kontrakcija stalno se
smjenjuju i kombiniraju.
 Koncentrična kontrakcija je kada se
hvatišta približavaju pri kontrakciji a

 ekscentričnakada se udaljavaju
hvatišta pa kontrakcija ne dozvoljava
potpuno udaljavanje pod
djelovanjem neke druge sile
 Skraćivanje mišića u dužinu u tijeku
kontrakcije može biti za jednu
trećinu (1/3 ) njegove normalne
napetosti kao i izduživanje može biti
samo za jednu trećinu ( 1/3 )
njegove normalne napetosti.
 Efikasnost
kontrakcije biće
maksimalna ako se mišić kontrahira
umjerenom brzinom, niti prebrzo niti
presporo.
 Efeikasnostje najveća ako je
kontrakcija jedna trećina
maksimalne.
 Različiti
mišići imaju različitu brzinu
kontrakcije, tako se očni mišići vrlo
brzo kontrahiraju /manje od jedne
stotinke sekunde/ što odgovara
njihovoj funkciji.
 Mišićistražnje lože potkoljenice
/m.triceps surae/ kontrahira se
prilično brzo /tridesetinka sekunde/
ali samo njegovi pojedini dijelovi kao
m gastrocnemius i m soleus
 /m.gastrocnemius/ kontrhira se brzo
jer je potreban za brzo hodanje,
skakanje, trčanje dok njegov drugi
dio m soleus
 /m.soleus/ sporije se kontrahira jer
je značajan za održavanje uspravnog
stava i ne dozvoljava padanje tijela
prema naprijed
 Brzinakontrakcije ovisi i od tipova
mišićnih vlakana , dva osnovna tipa
su poznata:

 1.vlakna ST /slow twitch/, spora,

tonična vlakna, vlakna tip I, crvena

 2.vlakna FT /fast twitch/, brza,

fazična vlakna, vlakna tip II, bijela
 Razlika
između ovih vlakana
zasnovana je na molekularnoj građi
miozina.
 Tosu genetski faktori koji su
podložni utjecaju okoline.

 Procentualnoučešće pojedinih tipova

vlakana je genetsko ali se teškim
treninzima u vrhunskim sportovima
može odnos vlakana izmijeniti.
 Mnogo faktora utječe na brzinu
kontrakcije:
 neurogena stimulacija,

 zamor,

 zagrijanost mišića,

 utreniranost,

 vrsta mišića i tip.

 Oblikmišića i pravac pružanja
njegovih vlakana su bazični princip
za njegovo djelovanje i oba ovise od
kuta pod kojim su postavljena i pri
tome važe dva principa:
 maksimalnistupanj skraćenja je
proporcionalan dužini mišićnih
vlakana

 maksimalna snaga mišića je

proporcionalna broju mišićnih
vlakana
 . ULOGA MIŠIĆA U SLOŽENOM
POKRETU
 Svaki zglob nalazi se u mišićnoj
«klopki» pa ovisno od ravni u kojoj
leži te osovine oko koje se odvija
pokret mišić će obavljati određenu
funkciju.
 Jedan mišić je

 odgovoran za osnovni pokret u tom

zglobu, drugi se

 suprotstavljaju toj funkciji a treći

 pomaže nekom mišiću.

 Na osnovu uloge koju neki mišić
obavlja u zglobu mišići se dijele
na:
 1.agoniste - mišiće koji nose
osnovnu funkciju u jednom zglobu,
 odgovorni su za izvođenje tog
pokreta i
 kad nastane gubitak njihove funkcije
određeni pokret se ne može izvesti.
 Ulogu agoniste može imati jedan
mišić ali i više mišića odnosno grupe
mišića.

 Na primjer: m.brachialis ima ulogu

fleksora u lakatnom zglobu ali istu tu
ulogu ima i m.biceps brachii što znači
da su oba fleksori u lakatnom zglobu.
 2. antagonisti - mišići koji leže na
suprotnoj strani od agoniste, po
funkciji su suprotnog pravca
djelovanje od agoniste.

 Antagonista

 regulira funkciju agoniste,

 kontrolira agoniste i

 uskladjuju pokret.

 Na primjer: m.triceps brachii je

antagonista m.biceps brachii, prvi je
extenzor u lakatnom zglobu a drugi
fleksor u lakatnom zglobu.
 3. sinergisti –
 su grupe mišića koje zajednički rade, saradjuju i
pomažu u izvodjenju nekog pokreta.

 Na primjer: m.supraspinatus je abduktor u

ramenom zglobu, on počinje abdukciju
nadlaktice, izvodi je do odredjenog stupnja /30
stupnjeva/ a onda se pridružuje m.deltoideus koji
abdukciju izvodi do kraja i punog obima.
 Sinergisti
su istovremeno i agonisti
za određeni pokret i imaju isti odnos
prema antagonistima.
 Za odnos agonista i sinergista prema
antagonistima važi zakon
Sherringtona o recipročnoj inhibiciji,
a to znači kada se agonisti i sinergisti
nalaze u kontrakciji antagonisti se
relaksiraju.
 Inačebi istovremena kontrakcija
agonista i antagonista zakočila
pokret.

 Ovako, jedni se kontrahiraju drugi

relaksiraju i pokret postaje
odmjeren, usklađen i ujednačen.
 4.fiksatori ili stabilizatori zgloba su
mišići koji svojim tetivama prelaze
preko zgloba i doprinose stabilnosti i
čvrstini toga zgloba ali ne samo
tetivama nego i snagom i tonusom
svojih vlakana.
 Jednozglobniili višezglobni mišići
pored toga što doprinose stabilnosti
zgloba utječu i na pokrete jednog ili
više zglobova odnosno poluga i
ponašaju se pri kontrakciji prema
Weber-Fick-ovom zakonu.
 Jednozglobni mišić uvijek je u stanju
kontrakciju izvesti do kraja i da
ostatak kontrakcije iskoristi za
fiksacjju zgloba.
 Viešezglobni
mišići su dugački i ne
mogu dati maksimalnu kontrakciju
na svim zglobovima.
 Oni postaju nemoćni , insuficijentni
ali to je aktivna insuficijencija.

 Onisu prekratki za pokret suprotnog

smjera tako da njihovi antagonisti
također mogu izvesti samo dio
pokreta - to je pasivna
insuficijencija.
 Na primjer: mišići stražnje lože
natkoljenice - ischiocruralna
muskulatura - ima funkciju fleksora
koljenom zglobu a funkciju
ekstenzora u zglobu kuka.
 Kada se koljeno ispruži onda fleksija
u kuku ide samo do 90 stupnjeva jer
se mišići stražnje lože natkoljenice
ne mogu više istegnuti, prekratki su
- pasivna insuficljencija.
 Ali
kada se koljeno savije, hvatišta
mišića stražnje lože se približe, mišići
se olabave i tada se fleksija u kuku
može izvesti do 130 stupnjeva
 ELEKTRIČNE
KARAKTERISTIKE
NEUROMIŠIĆNE
KONTRAKCIJE
 Membrana stanice je lipoproteinskog
sastava i ima svojstvo propuštanja
molekula i iona koji se nalaze u
ekstracelularnoj tekućini.
 Membrana je polupropusna -
semipermeabilna - pa broj negativnih
i pozitivnih iona nije jednak sa obje
strane membrane.
 Sa vanjske strane je više pozitivnih
iona a sa unutarnje više negativnih
te se tako stvara razlika
membranskog potencijala.
 Tarazlika mora postojati uvijek ako
je membrana semipermeabilna i kod
nervne stanice ta razlika iznosi -
85mV.
 Ionikoji su u igri membranskog
potencijala su natrijum /Na/ i kalijum
/K/.
 Kalijumlako prolazi kroz membranu
dok natrijum mnogo teže.

 Zbogizlazka kalijuma membrana

postaje spolja pozitivna a sa
unutarnje strane negativna.
 Stanična membrana može se
podražiti na nekoliko načina:
 kemijskim,

 mehaničkim i

 električnim impulsima.
 Draženjem dolazi do promjene
membranskog potencijala, u jednom
trenutku on pada na nulu odnosno
vanjska strana postane negativna a
unutarnja pozitivna, taj pad kratko
traje i ponovno dolazi do
normaliziranja
 To je momenat stvaranja akcionog
potencijala na živčanom vlaknu.
 Akcioni potencijal ima dvije faze:

 1. depolarizaciju

 2. repolarizaciju
 Potom slijedi faza refrakternosti
 Depolarizacijaje gubitak potencijala,
ioni Na ulaze u stanicu, povećava se
permeabilnost membrane za ione Na,
sa vanjske strane stanice je
negativni naboj sa unutarnje
pozitivan.
 Repolarizacijaje proces ponovnog
uspostavljanja membranskog
potencijala u kome K izlazi iz stanice
i sa lakoćom prolazi kroz membranu.
 Kemijskipodražaj za nastanak
akcionog potencijala je svaka
materija koja omogućava prolazak
iona Na.
 Jedna od takvih supstanci je
acetilkolin koji se luči na sinapsama
ili motoričkim pločama te pokreće
stvaranje akcionog potencijala.
 Mehaničko stimuliranje je draž na
primjer ubod igle koji može dovesti
do prolaza Na iona.
 Električno
stimuliranje znači da se
određenom vrstom električnih
impulsa može izazvati stvaranje
akcionog potencijala ali je za to
potreban izbor
 oblika impulsa/trougli i pravougaoni/,

 određena jačina struje /reobaza/, i

 odredjeno vrijeme /kronaksija/ da bi

se postiglo stvaranje akcionog
potencijala i njegovo provođenje sa
živca na mišić.
 Neuromišićno vlakno ima sposobnost

 akomodacije -što znači da može

podnijeti veću draž struje ako se ona
uvodi polagano, postupno do
određene jakosti
 Pridraženju postoji i period
refrakternosti što znači da u tijeku
depolarizacije ne može doći do
stvaranja novog akcionog
potencijala.
 Potrebno je sačekati da se završi
repolarizacija da bi se dobio novi
akcioni potencijal, mada jači
stimulusi mogu dovesti do stvaranja
akcionog potencijala i prije završetka
repolarizacije - to je relativni period
refrakternosti
 Akcioni
potencijal se širi u oba
pravca od točke nastanka na
membrani duž podraženog vlakna
dok se ne depolarizira.
 Ako se dva impulsa sretnu dolazi do
njihovog poništavanja jer oba imaju
iza sebe period refrakternosti.
 PRIJENOS IMPULSA U MIŠIĆNO
VLAKNO
 Svestanice u našem organizmu
imaju membranski potencijal ali
samo živčana i mišićna stanica imaju
sposobnost podražljivosti
/ekscitacije/ i vidljivu reakciju kao
neuromišićna kontrakcija.
 Podražljivostmišićnih stanica
odnosno vlakana zasniva se na istim
principima kao za živčanu stanicu a
provodljivost se odvija sa
kvantitativnom razlikom.
 Akcioni potencijal živčane stanice:
- traje
0.5-1,0 milisec
 - broj impulsa
2000/sec
 - latentni period

3 - 5 milisec
 Akcioni potencijal mišićnog vlakna:
- traje
5 - l0milisec
 - broj impulsa

100 - 250/sec
 - latentni period

5 - 45 milisec
 Akcioni potencijal živčanog vlakna
prethodi akcionom potencijalu
mišićnog vlakna i to vrijeme iznosi 3
- 5 msec i naziva se vrijeme latencije
ili latentni period
 Prijenos impulsa sa živca na mišić
vrši se na mjestu koje čini motorička
ploča.
 Na motoričkoj ploči oslobađa se
acetilkolin kao supstanca koji prenosi
podražaj.
 Ako bi se draženje izvodilo dugo sa
velikom frekvencom električnih
impulsa /većom od 50msec/ moglo
bi doći do zamora motoričke ploče i
smanjenja lučenja acetilkolina pa
prema tome i mogućnosti prijenosa
podražaja sa živca na mišić.
 Zamor živčanih vlakana nije poznat.
 Akcionipotencijal živčanog vlakna
pobuđuje sarkomeru odnosno Z
membranu gdje se uz pomoć iona
kalcijuma i magnezijuma izaziva
stvaranje aktinomiozinskog
kompleksa da bi došlo do
kontrakcije.
 ENERGETSKE POTREBE
KONTRAKCIJE
 Zamišićnu kontrakciju, za stvaranje
aktinomiozinskog kompleksa
potrebna je energija.
 Glavniizvor energije je
adenozintrifosfat /ATP/ koji je bogat
energijom, ima 7.000 cal/mol što je
mnogo više nego drugi izvori
energije.
 Za oslobađanje energije potrebni su:

 ioni kalcijuma i magnezijuma koji

aktiviraju
 enzim adenozintrifosfatazu koja
 otcjepljuje radikal fosforne kiselina
pri čemu se stvara
 adenozindifosfat i u tom momentu se
stvara velika količina energije.
 Resintezom fosforni radikal sa
adenozindifosfatom ponovno stvara
adenozintrifosfat /ATP/.

 Taj se proces stalno ponavlja.

 To je brzi način dobivanja energije za
kontrakciju.
ATP se može stvoriti procesima:
 1.glikolize - glukoza se pretvara u
pirogroždjanu kiselinu i pri tome
oslobađa energiju koja se koristi za
stvaranje ATP – anaerobna faza.
 glukoza je monosaharid
 produkt je probave ugljikohidrata

 cirkulira u krvi

 kada je stanici potrebna energija za

sintezu ATP-a, glukoza mora što brže
ući u stanicu a to joj omogućava
hormon inzulin iz gušterače
 Inzulinsmanjuje koncentraciju
glukoze u krvi jer je transportira u
stanicu

 kad inzulina nema dovoljno,

povećava se koncentracija glukoze u
krvi što je uzrok šećernoj bolesti a
stanica nema dovoljno glukoze za
sintezu ATP_a
 Poulasku u stanicu glukoza prvo
biva fosforilirana, uz enzim
heksokinazu ili glukokinazu uz ATP
postaje glukoza-6-fosfat a ATP
postaje ADP
 glukoza +ATP uz djelovanje
heksokinaze,glukokinaze=glukoza 6-
fosfat +ADP
 bez ove pretvorbe glukoza ne može
ući u druge kemijske procese
 fosforilirana
glukoza u stanici se
odmah može koristiti kao izvor
energije u procesu glikolize ili se
može pohraniti kao pričuva- u depo-
u obliku glikogena procesom
glikogeneze
 glikogeneza je niz kemijskih procesa
u kojima iz viška glukoze nastaje
glikogen
 Glikogen nastaje samo onda ako su
zadovoljene sve potrebe organizma
za ATP i energijom u tijelu
 kad u organizmu nema dovoljno
glukoze onda se procesom
glikogenolize iz glikogena ponovno
oslobađa glukoza
 glikoliza
je najvažnija kemijska
reakcija iz koje mišićno vlakno
osigurava potrebne količine ATP
 Potpuna glikoliza je metabolički put
razgradnje glukoze sve do ugljik
dioksida, vodika i ATP a uključuje i
Krebsov ciklus
 od jedne molekule glukoze nastaje

 38 molekula ATP-a

 8 molekula vode

 4 molekule ugljik dioksida

 ATP se stvara iz glukoze
 u prvoj fazi glikolize nastaje iz jedne
molekule glukoze:
 2 molekule piruvata

 4 iona vodika

 2 molekule ATP_a
 ATP se stvara 30%
 ostalih 70% energije pretvara se u
toplinu
 zasve kemijske reakcije razgradnje
glukoze do piruvata nije potreban
kisik pa se govori o ANAEROBNOJ
GLIKOLIZI
 nastanak laktata- mliječne kiseline

 kadau stanici nema kisika ili ga

nema dovoljno, ne može se odvijati
Krebsov ciklus i oksidativni procesi,
zbog toga piruvat koji je nastao od
glukoze uz djelovanje određenih
enzima postaje mliječna kiselina
 nakupljanjem laktata u stanicama
nastaje pomak acidobazne ravnoteže
ka kiselom području kada je PH
manji od 7,3 što izaziva acidozu,jako
štetnu za organizam
 acidoza u mišićni vlaknima izaziva
bol što je posebno uočljivo nakon
intenzivnog mišićnog rada ako nema
dovoljno kisika
 živčane stanice a posebno one u
mozgu vrlo su osjetljive na promjenu
PH vrijednosti
 pri padu PH od 7,3 na 7,0 nastaje
besvjesno stanje već nakon 10 do 15
sek a nakon 60 sek gubi se svaka
aktivnost moždanih stanica što
uzrokuje komatozno stanje
 BITNO_tijekom nastanka mliječne
kiseline dolazi do stvaranja manje
količine ATP-a što osigurava energiju
stanici za njeno funkcioniranje za još
oko 3 do 4 min-nakon toga mora se
davati kisik jer je nastala anoksija-
nedostatak kisika
 Anoksija u kori velikog mozga u
trajanju od 3 do 4 min može izazvati
definitivna oštećenja tih živčanih
stanica
 kada u stanicu dođe kisik, kemijska
reakcija u kojoj je nastala mliječna
kiselina krene u suprotnom smjeru
pa od laktata uz djelovanje enzima
ponovno nastaje piruvat koji dijelom
ulazi u krebsov cilus i razgradi se do
CO2,vode i ATP_
 glukoneogeneza
 iz organskih spojeva kao što su laktat,
piruvat, glicerol, u krajnjoj nuždi i iz
većine aminokiselina de novo nastaje
glukoza
 proces se aktivira tek onda kada u stanici
više nema glikogena i kada je pala
koncentracija glukoze u krvi a i dalje
postoji potreba organizma za glukozom-
obično pri dugotrajnom mišićnom radu
 processe odvija u jetrenim i
mišićnim stanicama
 novonastala glukoza iz jetrenih
stanica odlazi u krv a zatim u tkiva
gdje se koristi

 novonastalaglukoza iz mišićnih
stanica može se koristiti samo u
mišićnim stanicama
 bez dovoljne količine ATP-a mišićno
vlakno ne može se kontrahirati
 temeljna funkcija mišićnog vlakna je
kontraktibilnost
 mišićnakontrakcija započinje
prijenosom impulsa sa motričkog
živčanog vlakna na mišićno vlakno

potom se aktivira enzim adenozin

trifosfataza koja cijepa ATP na ADP i
fosfat
 kreatin fosfat daje energiju za
sintezu ATP u mišićnom vlaknu
 njegova fiziološka koncentracija
dovoljna je za nekoliko minuta
izvođenja kontrakcije a i intenzivnim
kontrakcijama dovoljno ga je za 1
minut.
 kreatin fosfat +ADP=ATP + kreatin
 mišićno vlakno u tu svrhu prvo
koristi energiju iz ugljenih hidrata,
masti a iznimno iz proteina
 sinteza ATp iz ugljenih hidrata-
glukoze je prikazana
 kada su potrebe organizma za
energijom zadovoljene, višak
unešenih hranljivih tvari pohranjuju
se kao depoi-pričuvne tvari:
 glikogen

 trigliceridi
 pohranjivanje triglicerida odvija se u
masnom tkivu, nakuplja se veliki broj
triglicerida u citoplazmi pri čemu se
oblikuju masne kapljice- salo

 ako se učestalo unosi više hranljivih

tvari u organizam nego što je
potrebno za obavljanje fizioloških
funkcija, osoba se deblja
 ako osoba dulje gladuje jer ne unosi
dovoljno hranjivih tvari tijekom
nekoliko tjedana, prvo se iscrpe
depoi glikogena potom masti-
trigliceida a potom proteina
 proteini su strukturni ili građevni
elementi stanica, tkiva i organa
 aktiviranjem proteina za dobivanje
energije pogoršavaju se funkcije
stanice što može biti stanje po život
opsano
 osnovna građa organizma su proteini
 sastoje se od 100 i mnogo više
molekula aminokiselina koje su
vezane peptidskim vezama
 razlikuju se po tome koje ih
aminokiseline grade,u kom su
redoslijedu poredane,koji se drugi
spojevi vežu za proteine
 proteini se dijele na jednostavne i
složene
 jednostavni su građeni samo od
aminokiselina a složeni imaju i neke
druge spojeve
 prema obliku proteini se dijele na
 nitaste ili fibrilarne i na proteine

 kuglastog ili ovalnog oblika tzv.

globularni proteini
 jednostavni fibrilarni proteini
 kolagen

 elastin

 keratin

 aktin i miozin
 fibrinogen
 kolagen
 osnova su kolagenih vlakana koja su
otporna na mehaničke utjecaje
 nalaze se u kostima

 hrskavicama

 koži

 tetivama

 ligamentima
 elastin
 osnova je elastičnih vlakana koja pod
utjecajem neke sile mogu ovećati
svoju duljinu za 100 do 150%
 nakon prestanka djelovanja sile
vraćaju se na svoju početnu duljinu
 nalaze se u tetivama, arterijama i
općenito u vezivnom tkivu
 keratin
 strukturni protein u
 dlakama
 kosi

 noktima

 otporan na kemijske i fizikalne

utjecaje
 aktin i miozin
 kontraktibilna struktura mišićnog
vlakna
 fibrinogen
 nalazi se u plazmi
 sudjeluje u procesima koagulacije
krvi
 tijekom koagulacije nastaje fibrin i
tvori fibrinsku mrežicu u koju se
ulažu krvne stanice i čine tromb ili
ugrušak koji zaustavlja krvarenje
 globularni proteini
 jednostavni

 složeni

 to su albumini i globulini-obavljaju
na tisuće raznih funkcija u organizmu
 nalaze se u plazmi

 sudjeluju u održavanju acido bazne

ravnoteže( normalna PH vrijednost je
od 7,3 do 7,5)
 učestvuju u zaštitnim funkcijama kao
protutijela invazivnim organizmima –
bakterije-za ovu funkciju posebno su
značajni imunoglobulini
 složeniproteini pored aminokiselina
imaju i druge tvari
 metaloproteini-u molekuli sadrže
metal, željezo, bakar,cink
 glikoproteini-sadrže ugljikohidrate,
nalaze se u tkivnim
tekućinama ,probavnim
sokovima(slina, želučani sok, žuč) u
svim tkivima
 kromoproteiniu svojim molekulama
sadrže neki obojeni spoj kao:

 hemoglobin za transport kisika

 mioglobin koji veže kisik u mišiću

 lipoproteini-sadrže
lipidenpr.trigliceridi
 fiziološka uloga je transport lipida
krvotokom do tkiva ili organa bilo
zbog nastavljanja metabolizma ili
deponiranja
 nukleoproteini-u molekuli sadrže
nukleinske kiseline a glavni su
sastojci gena
 geni sudjeluju u prijenosu nasljednih
osobina-uputa
 upravljaju doslovno svim funkcijama
stanice
 nukleoproteini određuju strukturu
stanice,
 strukturu kemijskih spojeva

 enzima

 svih kemijskih reakcija

 probava proteina odvija se u
probavnom traktu i završava
oslobađanjem aminokiselina
 aminokiseline odlaze u krv i mogu se
transportirati u sve stanice tijela
 ovisno o potrebama tijela
aminokiseline se mogu sintetizirati u
proteine onda kad neko tkivo treba
proteine za vlastitu izgradnju ili
zamjenu za razgrađene ili izgubljene
proteine,
 isto tako proteini se mogu brzo
razgraditi na aminokiseline ako su
one potrebne stanici
 sinteza proteina je temelj života
 11 važnih aminokiselina za tjelesne
potrebe ne mogu nastati u ljudskom
organizmu
 to su esencijalne ili nenadoknadive
aminokiseline koje se MORAJU
unositi hranom
 esencijalneili nenadoknadive
aminokiseline mogu se mijenjati u
neesencijalne ili nadoknadive
 za stvaranje energije tijelo koristi
skoro isključivo ugljene hidrate i
lipide sve dok ih ima na
raspologanaju
 tek kada se njihove zalihe potroše
tijelo počinje koristiti proteine
odnosno aminokiseline za stvaranje
energije najviše u jetri i mišićima
 2.oksidacijom pirogroždjane kiselina
i mliječne kiseline oslobađa se
ogromna količina energije za
resintezu ATP, dobiva se deset puta
više energije nego procesima
glikolize – aerobna faza.
 3.fosfokreatinin koji je deponovan u
mišićnim stanicama može se koristiti
za resintezu ATP.
U svim fazama kontrakcije, njenoj
aktivaciji, održavanju kontrakcije,
skraćivanju ili istezanju , relaksaciji i
fazi oporavka dolazi do stvaranja
toplote.
 stvorena toplota je mjerilo kemijskih
procesa u tijeku mišićne kontrakcije.
 Efikasnost mišićne kontrakcije ovisi
od energije koja se u nju uloži.
 Energijakoja se unosi hranom
/ugljeni hidrati, masti i bjelančevine/
koja se pretvara u rad kroz mišićnu
kontrakciju iznosi najviše 20 - 25 %
sve ostalo se pretvara u toplotu.
 Zbog toga je najpovoljnije da se
mišić kontrahira umjereno, ni
prebrzo ni presporo.
 Ako se kontrahira sporo velika je
potrošnja energije za održavanje
kontrakcije, ili
 ako se kontrahira prebrzo velika
količina energije se troši na trenje
unutar mišića
 Zagrijavanje mišića je neophodno
naročito kroz aktivnost mišića jer se
pri tome povećava brzina kontrakcije
i relaksacija.
 Rad se odvija kroz dvije faze:
 1. aerobna

 2. anaerobna faza
 Za aerobnu fazu potreban je kisik
dok za anaerobnu nije potreban.
 Aerobna faza odvija se putem ciklusa
limunske kiselina /Krebs-ov ciklus/
do stvaranja mliječne kiseline koja se
može razgraditi samo u prisutvu
kisika do ugljen dioksida i vode.
.
 Akonema dovoljno kisika
nerazgrađena mliječna kiselina
dovodi do znakova zamora mišića.

 Energijastvorena razaranjem
mliječne kiselina je mnogo veća nego
ona u tijeku glikolize
 Anaerobna faza koja odgovara
procesu glikolize samo 25% energije
se koristi za resintezu ATP-a a 75%
odlazi u toplotu.

 Primarno mišići su anaerobna mašina

ali opravak je oksidativne odnosno
aerobne prirode.
ŠTA JE POTREBNO ZA MIŠIĆNU
KONTRAKCIJU?
 1. mišićno vlakno sa miofilametima /aktin
i miozin/
 2. ioni kalcijuma /Ca/, natrijuina /Na/ i
kalijuma /K/
 3. receptori - mišićno vreteno, Golgi-jevo
tijelo
 4. motorička ploča - acetilholin -
kolinesteraza
 5. centralni i periferni živčani sustav
 6. energija - ATP
 mišići se mogu podržati fiziološki
preko motoričkog živca ili umjetno:
 mehaničkim

 električnim

 termičkim

 kemijskim podražajima
 izoliranimišić reagira na mehanički
podražaj jednostavnom naglom
kontrakcijom odnosno mišićnim
trzajem koji traje oko 0,1 sek i
pokazuje tri faze
 faza latencije

 faza kontrakcije

 faza relaksacije
 faza latencije
 vremenski period koji protekne od
pojave impulsa na sarkolemi do
početka skraćivanja mišićnog vlakna
prosječno traje oko 1 milisek.

 dolazi
do hidrolitičke razgradnje ATP
pri čemu se oslobađa kemijska
energija
 faza kontrakcije
 period skraćivanja mišićnih vlakana
tj.klizanje aktinskih niti između
miozinskih

 traje
različito a ovisno o vrsti
mišićnih vlakana
 bijelavlakna kontrahiraju se vrlo
brzo oko 8 do 10 milisekundi.
 neka crvena vlakna kontrahiraju se
desetinku sekunde
 kemijska energija prelazi djelomično
u mehaničku što se očitava kao
kontrakcija tijekom koje se razvija
sila mišića
 oko 40 % kemijske energije pretvori
se u mehaničku a 60% pretvara se u
toplinsku energiju ( 1 molekula
glukoze daje oko 7oo ooo kalorija
energije a 38 molekula ATP-a koji
nastaje tijekom glikolize daju oko
300 000 kalorija koje koristi mišić a
ostalo prelazi u toplinu)
 faza relaksacije je period u kome se
mišić vraća na početnu duljinu
 pasivan je proces i temelji se na
svojstvu elastičnosti mišića
 traje nešto duže od faze konrtrakcije
 na mišićnu kontrakciju utječu:
 temperatura

 opterećenje

 umor

 zagrijanimišić ima skraćeno vrijeme

latencije i povećanu brzinu
kontrakcije i relaksacije
 zbog
toga se koristi toplina kao
uvodna procedura za kineziterapiju

 opterećenje i umor mišića produljuju

latenciju mišića
 kemijske reakcije u kojima se
oslobađa energija bez utroška kisika
daju anaerobnu energiju
 mišić je dobije jedino iz ugljenih
hidrata a koristi je u prvim minutama
kontrakcije
 preko potrošnje kisika pri određenim
fizičkim aktivnostima može se
procijeniti funkcionalno stanje
respiratornog i KVS sustava
 činjenica
je da postoji utjecaj
mišićnog sustava na druge
funkcionalne sustave i utjecaj drugih
sustava na mišićni
 NEUROMUSKULARNA VEZA
 Živčana i mišićna vlakna moraju biti
povezana da bi se mogla dogoditi
kontrakcija, da bi mogla početi i
završiti.
Isredišnji živčani sustav /SŽS/ i
periferni živčani sustav /PŽS/ imaju
određeni udio u mišićnoj kontrakciji,
svaki na specifičan način i sa
određenim obilježjima.
 PERIFERNI ŽIVČANI SUSTAV
/PŽS/

 Periferni
živčani sustav čine živčane
stanice /neuroni/ sa produžecima
dvojakog izgleda.
 Tijeloživčane stanice je nepravilno
sa neuroplazmom koja u sebi sadrži
sve elemente jedne stanice:
 jedro,

 mitohondrije,

 endoplazmatski retikulum i

 nježna vlakanca neurofibrile.

 Kraći produžeci dendriti su
razgranati, brojni, dužine do 1 mm. i
samo jedan produžetak čija dužina
može biti do 1 m. koji se zove akson
ili neurit.
 Neurofibrile
ulaze i u dendrite i u
akson i imaju sposobnost prijenosa
podražaja
 Nizoviživčanih stanica vežu se
između sebe tako da neurit jedne
stanice dolazi u blizinu dendrita
druge živčane stanice.
 Dakle, dendriti primaju podražaj i
putem neurofibrila prenose ga na
tijelo živčane stanice i ponovo preko
neurofibrila kroz akson do slijedećeg
neurona odnosno njegovih dendrita.
 Mjesto gdje neurit i dendriti dolaze u
blizinu naziva se sinapsa
 Na tim mjestima luče se tvari koje
omogućavaju prijenos draži tzv.
transmiteri a to su:
 acetilkolin,

 5-hidroksitriptamin,

 noradrenalin,

 biogeini amini.
 Tijela
živčanih stanica smještena su
u sivoj tvari živčanog sustava /kora
velikog mozga i siva tvari
kralježnične moždine/ dok produžeci
se nalaze u bijeloj tvari
 Dakle, dendriti primaju podražaj i
putem neurofibrila prenose ga na
tijelo živčane stanice i ponovo preko
neurofibrila kroz akson do slijedećeg
neurona odnosno njegovih dendrita.
 Kada se posmatra presjek aksona
onda se uočavaju slojevi:
 spolja aksolema koja opkoljkava
aksoplazmu u kojoj se nalaze
neurofibrile
 kada akson dobije omotače mijelinski
i Schwann-ov onda postaje živčano
vlakno
 Na osnovu toga živčana vlakna se
dijele na:
 mijelinska i amijelinska.
 Mijelinskovlakno omotavajući akson
prekida se na mjestima tzv. Ranvier-
ovih suženja i na tim mjestima ioni
lako prolaze dok se ne mogu probiti
kroz mijelinski omotač
 Dražse zbog toga duž živčanog
vlakna prenosi skokovito /saltatorno/
od jednog do drugog Ranvier-ovog
suženja.
 Prekomijelinskog omotača leže
Schwann-ove stanice koje stvaraju i
održavaju mijelinski omotač.
 Amijelinska vlakna imaju veoma
tanak sloj mijelina, skoro
zanemarljiv, ali je kontinuiran, nema
prekida i prekrivaju ga Schwann-ove
stanice.
 Prijenos draži je kontinuiran
/translatoran/.
 Živčanavlakna su okružena vezivnim
tkivom koja oko vlakana stvaraju
omotač endoneurium, udruživanjem
više snopova živčanih vlakana
učvršćuju se novim vezivnim
omotačem perineurium u još veće
grupe novim vezivom epineurium
 Perifernaživčana vlakna mogu biti
senzitivna i motorna.
 Klasifikacijaperifernih živaca
izvršena je na osnovu brzine
provođenja, anatomskih osobina i
trajanja depolarizacije na tri grupe:
 A, B, C vlakna.
A - živčana vlakna imaju podgrupe
koje se nazivaju alfa, beta, gama,
delta. To su mijelinska vlakna pri
čemu su A alfa vlakna motorna sa
brzinom provodljivosti 70 - 120
m/sec. Pružaju se od prednjih rogova
kralježnične moždine do mišića.
A vlakna beta, gama i delta su
mijelinska i senzorna i pružaju se od
senzoreceptora u mišićima i tetivama
do prednjih rogova kralježnične
moždine.
 Brzina provodljivosti kreće se od 5 -
70 m/sec.
B vlakna čini autonomni živčani
sustav.
C vlakna su amijelinska, pripadaju
autonomno živčanom sustavu i
prenose draž malom brzinoni od 0,5
- 2 m/sec.
 MOTORIČKA PLOČA
 Vezaizmeđu perifernog živca i mišića
zove se motorička ploča odnosno
neuromuskularna veza.
 Periferni
živac kad ulazi u mišić prvo
gubi mijelinski i Schwann-ov omotač,
ostaje «gol» , ostaje samo akson sa
svojim sastavnim dijelovima
 Akson se grana u čitav niz
produžetaka, kao nožice amebe, i
ponire u mišićno vlakno potiskujući
sarkolemu
 Mišićno vlakno prati produžetke živčanog
vlakna i između njih postoji prostor.

 U produžecima aksona postoji niz

vezikula /mjehurića/ koji predstavljaju
acetilkolin /transmiter/ koji je neophodan
za prijenos podražaja sa živčanog vlakna
na mišić.
 Jedna motorna stanica /neuron/ čije
je tijelo smješteno u prednjim
rogovima kralježnične moždine
svojim aksonom pokriva odnosno
inervira veliki broj mišićnih vlakana.
 Taj broj može biti do 2000 mišićnih
vlakana.
 Ova cjelina, neuron - mišić, naziva
se motorička jedinica
 Motorička jedinica radi po zakonu
«sve ili ništa» a ne cijeli mišić.
Podražaj sa neurona ili putuje ili ne
putuje, mišić se kontrahira ili se ne
kontrahira. Kontrakcija cijelog mišića
zavisi od broja podraženih motoričkih
jedinica .
 zakon sve ili ništa
 svežive stanice imaju osobinu
podražljivosti ili ekscitabilnosti a
posebno živčane i mišićne stanice
 podražljivostje sposobnost reakcije
žive stanice na promjene stanja u
njezinoj okolini
 promjene okoline nazivaju se
podražaji ili stimulusi a izazivaju ih
različiti oblici energije
 vrsta podražaja ovisi o obliku
energije koja ga izaziva pa nastaju:
 mehanički

 termički

 kemijski

 elektromagnetski podražaji
 reakcijamišića na podraživanje ili
stimuliranje je njegova kontrakcija
 za izolirano skeletno vlakno vrijedi
zakon”sve ili ništa “:
 MIŠIĆNO VLAKNO UVIJEK REAGIRA
MAKSIMALNOM KONTRAKCIJOM NA
PODRAŽAJ KOJI JE DOSEGNUO
NJEGOV PRAG PODRAŽLJIVOSTI
 mišićno vlakno nema sposobnost da
se jače ili slabije kontrahira na jači ili
slabiji podražaj
 mišićno vlakno se uvijek kontrahira
ili se ne kontrahira
 pojačavanje podražaja iznad praga
podražljivosti nema utjecaja na
jačinu njegove kontrakcije
 na jačinu kontrakcije djeluju:
 broj miofibrila

 toplina

 hranjive tvari

 kemijski spojevi
 za skeletni mišić kao cjelinu ne
vrijedi zakon sve ili ništa

 mišićse može kontrahirati različitim

jačinama kontrakcije
 razlog je što pojedina vlakna imaju
različit prag podražljivosti pa na slab
podražaj reagiraju samo ona vlakna
koja imaju niski prag podražljivosti a
to znači da će kontrakcija cijeloga
mišića biti slaba
 daljepojačavanje podražaja
omogućava da se dosegne prag
podražljivosti za sve veći broj
mišićnih vlakana koja reagiraju
kontrakcijom i zato je kontrakcija
cijeloga mišića sve veća
 najjača kontrakcija dobije se izrazito
jakim podražajima na koje reagiraju
sva mišićna vlakna u tom mišiću

 cijeli
se mišić kontrahira kada se
optereti nekom jakom vanjskom
silom, utegom ili manualno
 silapredstavlja jak mehanički
podražaj koji može doseći prag
podražljivosti svih mišićnih vlakana,
cijeli mišić je maksimalno
kontrahiran
 međutim, cijeli mišić ne može održati
dulje vrijeme maksimalnu
kontrakciju te ona počinje postupno
slabiti
 mišić se nalazi u novom stanju u
stanju zamora mišića
 PROPRIOCEPTIVNI OSJETI -
KINESTETIČNI REFLEKSI
 Osjetna tijela - receptori - koji se
nalaze u tetivama, ligamentima,
kapsulama, mišićima nazivaju se
proprioreceptori i oni imaju ulogu da
obavještavaju o:
 - pokretima i položajima zgloba

 - napetostima tetiva i mišića

 - položaju tijela
 Zbog toga što raspoznaju položaj
tijela, odnos pojedinih dijelova tijela
prema drugima, brzinu pokreta,
dovode do usklađenosti kontrakcije,
tonusa mišića, učestvuju u ravnoteži
tijela nazivaju se kinestetični osjeti i
učestvuju u kinestetičnim refleksima
 Tiproprioreceptori nisu ništa drugo
nego:
 Golgijevo tijelo,

 mišićno vreteno,

 osjetna tijela u kapsulama.

.
 Stimulacija proprioreceptora dolazi
od različitih pokreta pri fleksiji i
ekstenziji u zglobu i ovisan je od
stupnja kuta pri tim pokretima.

 Jedanbroj receptora se stimulira pri

kutu od 180 stupnjeva a drugi pri
kutu od 140 stupnjeva
 Podražajikao informacija stalno
napadaju proprioreceptore i preko
medule spinalis dolaze do središnjeg
živčanog sustava, od stražnjih
rogova do prednjih rogova
kralježnične moždine i ponovo do
receptora.
.
 Kinestetičneinformacije prenose A
vlakna beta, gama i delta tipa pri
čemu

 beta vlakna informiraju o pokretu a

 gamai delta o stanju zgloba u

mirovanju
 4.5. REFLEKSNA FUNKCIJA
ŽIVČANOG SUSTAVA
 Živčni sustav kontrolira sve funkcije
pa prema tome i živčanomišićnu
aktivnost od brzine kontrakcije do
položaja tijela.
 Prima na tisuče informacija ali od
toga odmjerava potrebni broj da bi
došlo do odredjenih reakcija. Sva ta
kontrola odvija se preko refleksa.
 Baza refleksnog sustava je refleksni
luk koji ima tri osnovna elementa:
 - receptor - proprioreceptori

 - provodni sustav - A vlakna alfa,

beta, gama i delta tipa
 - efektor- popriječno prugasti mišić
 Najjednostavniji primjer je refleks
istezanja ili miotatički refleks koji
počinje na mišićnom vretenu:
istezanjem vretena podražaj se
prenosi na ganglion spinale preko
stražnjih rogova kičmene moždine na
motoričke stanice prednjih rogova
zatim na motoričku ploču i dolazi do
kontrakcije mišića /slika 25/.
 Kontrolamišićne kontrakcije i
napetosti mišića regulira se takodjer
preko mišićnog vretena i gama
vlaknima koja polaze sa krajeva
mišićnog vretena.
 To je inhibicijska uloga regulacije
skraćivanja mišića. To su zaštitni
refleksi koji se pojavljuju kada naglo
dodje do istezanja mišića i naziva se
fazički refleks istezanja.
 Ako je istezanje mišića sporo,
kontinuirano se dobiva slabi odgovor
refleksa i to se zove statički refleks
istezanja.
 Toničkidio kontrakcije uglavnom je
kontroliran gama sustavom
odgovoran je za položaj tijela i
svrsishodne pokrete.
 Veliki mozak istovremeno dobiva
inforamcije i o gama i o alfa sustavu
i drži pod kontrolom oba sustava.
 Istovremeno kada se podraže
agonisti dolazi do podražaja i
antagonista kao inhibicijskog
karaktera te se tako osigurava
efikasnija kontrakcija
 Recipročna inervacija znači podražaj
jedne grupe mišića često je vezana
za inhibiciju druge grupe mišića.
 Najčešće je to odnos agonisti -
antagonisti i to se naziva recipročna
inhibicija.
 Takav je odnos fleksora prema
ekstenrorima, adduktora prema
abduktorima.
 Refleks fleksora nastaje ako se bolno
podraži koža šake ili podlaktice ili
stopala, doći će do podražaja
fleksora podlaktice odnosno
nadlaktice ili natkoljenice i do
uklanjanja ruke ili noge zbog
osjećaja bola odnosno stvara se
refleks fleksora ili refleks uklanjanja.
 Ovisno od mjesta podražaja i
intenziteta draži rekacija uklanjanja
biće različita, kod većeg intenziteta
osim reakcije fleksora može se desiti
i reakcija abdukcije i addukcije
nadlaktice i natkoljenice.
 Ukršteni refleks ekstensora nastaje
ako se izazove refleks fleksora na
jednoj strani, jednoj ruci ili nozi
nakon pola sekunde dolazi do
ekstenzije na drugoj ruci ili nozi što
je zaštitni ukršteni refleks
ekstenzora.
4.6. POSTURALNI ILI POLOŽAJNI
REFLEKSI
 Održavanje položaja tijela u miru ili
kretanju, cijelog tijela ili dijelova
tijela se bazira na refleksima,
toničnim i fazičnim potićući od
proprioreceptora položaj tijela
održavaju mišići suprostavljajući se
nekoj sili koja dolazi spolja ili sili
gravitacije
 Teškoća održavanja stava tijela i
kretanja otežana je uspravnim
stavom tijela i hodom na dvije noge
 Odražavanje ravnoteže i sigurnosnog
položaja ovisi ne samo od postiralnih
refleksa nego i od segmenata iznad
kičmene moždine - kore velikog
mozga
 Impulsikoji su odgovorni za
održavanje posturalnih refleksa
dolaze iz mišića vrata, trupa,
zglobnih struktura, mišića očnih
jabučica i vestibularnog aparata uha.
 Refleksi koji potiću iz vratnog dijela
nazivaju se tonični refleksi vrata. Oni
praktično ne postoje kod odrasle osobe,
zadržavaju se u tijeku motoričkog razvoja
djeteta jedno vrijeme i zatim se gube ali
kod odraslih mogu da «otkoće» kod
oštećenja središnjeg živčanog sustava.
 Mogu biti dvojaki
 simetrični tonični refleks vrata
 asimterični tonični refleks vrata
 Kod simetričnog toničnog refleksa
vrata pri fleksiji glave i vrata nastaje
pojačanje refleksa fleksora na
rukama i ekstensora na nogama.
 Pri ekstenziji glave i vrata slika je
obrnuta dolazi do pojačanog refleksa
extenzora ruku a fleksora nogu /slika
26 a/.
 Kod asimterično toničnog refleksa
vrata reakcija se pojavljuje pri
rotaciji ili laterofleksiji glave i vrata.
Pri tome na istoj strani pojačava se
tonus ekstenzora ruke i noge a na
suprotnoj strani fleksora ruke i
noge /slika 26b/.
 Posturalnirefleksi spadaju u grupu
složenih refleksa, imaju više
neurona, reakcija na draži se
modificira, širi se i na druge mišiće.
 Asocirana ili konsenzualna reakcija
su pokreti ili reakcija koja se javlja
na mišićima kao simetrična reakcija
na mišićima na drugoj strani tijela ili
udaljenim mišićima.
 Na primjer: ako se da jak otpor na
fleksore podlaktice doći će do fleksije i na
drugoj strani, ili ako se predmet jako
stisne u jednoj šaci doći će do jakog stiska
i na drugoj ili pri podizanju teškog tereta
često nastane i snažna kontrakcija mišića
lica.
 Ove asocirane radnje jasnije su uočljive u
patološkim stanjima kod hemiplegija,
paraplegija.
 Refleksilabirinta - vestibularna uloga
značajni su kod održavanja
ravnoteže tijela, položaja tijela ili
dijelova tijela uz uključivanje
proprioreceptora vrata, trupa, ruku i
nogu
 Impulsiili signali iz ovih područja
obavještavaju središnji živčani
sustav o djelovanju gravitacije i
drugih sila pa se na osnovu toga
mijenja mišićni tonus na odredjenim
dijelovima tijela
 Vestibularni
aparat koji se nalazi u
uhu i njegovi dijelovi utriculus i
semicirkularni kanali imaju važnu
ulogu u održavanje ravnotežnog
položaja.
 Osjetilne stanice koje se nalaze u
utriculusu preko vestibularnog živca
prenose informaciju u središnji živčani
sustav.
 Semicircularni kanali leže u tri ravni:
sagitalna, frontalna i horizontalna, takodje
sadrže osjetilne stanice koje preko
vestibularnog živca vežu središnji živčani
sustav u reguliranju položaja glave prema
gravitaciji
 Utriculus kontrolira linearno kretanje
a semicirkularni kanali rotacije na
osnovu položaja glave.
 Sve se ovo odvija uz pomoć i
vizualnih informacija o položaju
objekata oko nas /slika 2 7/.
4.7. ULOGA SŽS-A U KRETANJU
 Najviši nivo središnjeg živčanog
sustava je korteks, siva tvar u kojoj
su smještene dvije trećine neurona.
 Tu se nalazi i motorička i senzorna
područja, mehanizmi pamčenja,
svijest, voljno upravljanje
motoričkim funkcijama, intelektualna
i emocionalna zbivanja.
 Najniži
nivo je kičmena moždina na
kome se odvijaju refleksne reakcije i
automatizam hoda.
 Između toga se nalaze dijelovi:
rhombencephalon, mesencephalon,
diencephalon, /medulla oblongata,
pons, cerebellum, hipotalamus,
bazalna ganglije/.
 Tu se odigravaju mnoge vitalne
funkcije zatim nesvjesna kontrola
ravnoteže, kordinacija kretanja glave
i vrata, očiju i trupa.
 Odatle odlaze impulsi za odražavanje
budnosti
 Koravelikoga mozga, siva tvar,
naborana, vijugava, izdjeljena u
režnjeve /frontali, parijetalni,
pkcipitalni, temporalni/ a prema
Brodmann­u podijeljena na niz polja
koja čine funkcionalne jedinice za
razna motorička i senzorna zbivanja.
 Tu se odvija kontrola izvodjenja
složenih pokreta, sjedinjavanja draži
i stvaranja svijesti, te razumijevanja
i zakjučivanja svega što se odvija.
 Mišići
i mišićne grupe smještene su u
motoričkom dijelu /gyrus centralis i
paecentralis/ sa različitim stupnjem
zastupljenosti pokreta.
 Čovjek je postavljen naglavačke,
najveće područje obuhvača glava i
šaka.
 Na ovom mjestu počinje centralni
motorički neuron piramidalnog puta
tractus corticospinalis ili alfa put koji
veže korteks sa prednjim rogovima
kičmene moždine.
 Jasno je da između moraju postojati
posrednički neuroni /intrenuncijski/
koji povezuju pojedine dijelove
sustava.
 Tu se reguliraju ritmički pokreti fine
mišićne kontrakcije
 Uz piramidni put postoji veza sa
korteksom ili subkortikalnim ganglijama
koji formiraju extrapiramidni puta ili
motorički sustav koji upravlja hodom,
svim vrstama kretanja, pisanjem,
kordinacijom pokreta, položaj tijela i voljni
pokreti mnoga jezgra /corpus striatum,
globus palidus, nucleus amigdale,
subtalamicus, ruber, substantia nigra/
utiču na nevoljne i emotivne pokrete.
 Somatosenzorno područje smješteno
u gyrus postcentralis vezano je sa
motoričkim poljem, funkcionalno su
povezani i imaju značajnu ulogu u
kontroli motoričke aktivnosti.
 Tu se stvaraju područja upamćivanja
sheme kretanja zasnovane na
sistemu povratne veze - biofeedback
- proprioreceptori preko senzornih
putova do medulle spinalis do kore
velikog mozga i od kore velikog
mozga do medulle spinalis i
proprioreceptora
 Čitavniz posredničkih putova i veza
omogućava stvaranje obrazaca
kretanja /engrame/ koji su utisnuti,
zapisani i koji se prema potrebi
izvlače i koriste. Na ovim putovima
zasniva se i povratak izgubljenih
funkcija.
 Sukortikalna ganglija čiji neuroni imaju
motoričku, senzornu i asocijativnu funkciju
imaju značajnu ulogu u održavanju
statičke dinamičke ravnoteže te orjentacije
u prostoru.
 Vezani su za proprioreceptore, vestibularni
aparat čije se informacije preradjuju u
subkortikalnim ganglijama i malom mozgu
i reguliraju ravnotežni položaj.
 Mali mozak /cerebellum/ je jako važan za
kontrolu brzih mišićnih aktivnosti, trčanje,
sviranje, govor.
 On ima nevjerojatnu mogućnost brze
obrade podataka, impulsa i njhovo
odašiljanje.
 Nazivaju ga kontrolorom pogreške,
regulira naredbe korteksa, usmjerava ih
tamo gdje su potrebne, na pravo mjesto i
u pravi trenutak.
 Inhibitor je refleksa istezanja.
MOZAKNE ZNA ZA MIŠIĆ
ON ZNA ZA KRETANJE.
 4.8. TONUS MIŠIĆA
 Mišići
u svome sastavu imaju:
mišićna vlakna, vezivne omotače sa
kolagenim i elastičnim vlaknima,
krvne i limfne sudove, nervna vlakna
 Mišić u stanju mirovanja ima
odredjenu čvrstinu, napetost - tonus.
 Ti isti mišići nalaze se stalno pod
utjecajem sile zemljine teže, stalno
se lagano odupiru toj sili i zbog toga
je mišić stalno u stanju izvjesne
napetosti - ­tonusu.
U ovom održavanju tonusa učestvuju
senzoreceptori, proprioreceptori koji
preko refleksnog luka održavaju
tonus mišića.
 Tonični refleksi vrata tako učestvuju
u održavanju tonusa.
 Središnji živčani sustav kao i
periferni živčani sustav su u stalnoj
vezi u održavanju tonusa mišića
 Ako se izgubi kontrola središnjeg
živčanog sustava mišići imaju
pojačan tonus /spazam, hipertonija/
 ako se izgubi kontrola perifernog
živčanog sustava mišići gube tonus
/flaccidni/, mlitavi ili hipotonični.
 Mirovanje u fiziološkim uvjetima
snižava tonus mišića fizičke
aktivnosti ga održavaju i povećavaju.
 5.0. OSNOVNA PRAVILA
BIOMEHANIKE
 Duge cijevaste kosti imaju pasivnu
ulogu u kretanju i djeluju na principu
poluge.
 Mišić predstavlja aktivni dio kretanja
i ponašaju se kao sila, sila mišića
koja se stalno suprostavlja sili
zemljine teže ili gravitaciji.
 5.1. POLUGA
 Poluga je štap čija težina nije značajna,
zanemarljiva je. Ona može biti učvršćena
u jednoj točci i oko te točke može da se
okreće. Ta točka se može nazvati: točka
oslonca /0/ ili obrtna točka /0/ ili aksis
/A/.
 Pored točke oslonca svaka poluga ima i
krak /d/, duži ili kraći, što je ­zapravo
dužina štapa. Njegova dužina se izražava
u centimetrima /cm/ /slika 28/.
 5.2. SILA
 Sila je uzrok promijene stanja
kretanja ili mirovanja tijela.
 To je vektorska veličina što znači da
je odredjena jačinom i pravcem
djelovanja.
 Djeluje na polugu u jednoj točci i ona
se zove napadna točka linije sila /n/.
 Krak sile je rastojanje od točke
oslonca do točke napadne linije sile
U čovjećijem organizmu poluge su
kosti i na njih djeluju dvije sile:
 1. sila mišića /F/

 2. sila gravitacije /G/.

 Sila mišića djeluje na odredjenom
rastojanju od točke oslonca pa je
odredjena jačinom sile i njenim krakom.
 Ovo se definira kao momenat sile /M/ ili
obrtni momenat sile /OMS/ i definira se
kao proizvod sile i njenog kraka.

M=Fxd
 Kada se poluge preslikaju na
zglobove, mišiće i kosti onda je točka
oslonca centar zgloba, točka
napadne linije sila mjesto insercije
mišića a dužina kraka od točke
oslonca do insercije odnosno
djelovanja sile /slika 29/
 Da bi se analizirao sustav poluga u tijelu
mora se poznavati:

 1. insercija mišića

 2. rastojanje od točke oslonca - dužina

kraka poluge

 3. položaj poluge
 Sila gravitacije ja zapravo težina
tijela ili dijelova tijela koja uvijek
djeluje vertikalno naniže i neovisna
je od položaja tijela
 Ona se uvijek suprostavlja
održavanju položaja tijela kao i
pojedinih dijelova kao pojedinim
pokretima i kretanju.
 Njena efikasnost se mijenja sa
veličinom obrtnog momenta sile
 5.3. VRSTE POLUGA
 Poluge mogu imati pravi i ugaoni
oblik.
 Prave poluge su one gdje se točka
oslonca i napadna točka linije sila
nalaze na istom nivou.
 Ugaone poluge su one gdje se te
točke nalaze na različitim nivoima.
 Ovakve poluge se najčešće nalaze u
ljudskom tijelu zbog spina, tubercula,
crista na kostima
 Najveći obrtni momenat sile se dobiva
kada se poluga dovede u pravi oblik
praktično kada se zglob dovede pod ugao
od 90 stupnjeva
 izračunavanje obrtnog momenta sile
dobiva se pomoću sinusa ugla.
 Ugao se nalazi između linije sile mišića i
poluge odnosno izmedju rezultante
kretanja i kraka poluge /slika 34/.
 Od ovog ugla odnosno njegove
veličine ovisi djelovanje sila na zglob
prema pravilima slaganja sila ako je
ugao veći od 90 stupnjeva
pojačavaju se sile izvalačenja ako je
manji od pravog kuta pojačavuje se
sile pritiska na zglob dok je njegova
vrijednsot od 90 stupnjeva
najpovoljnija za obrtni momenat sile
i momenat kretanja.
 Poluge se djjele na:

 1. dvokrake

 2. jednokrake
 Dvokrake poluge su one gdje sile
djeluju u istom pravcu a nalaze se na
suprotnim stranama točke oslonca.
 To su poluge I reda.

Primjer takve poluge je glava i

vrat /slika 35/.
 Jednokraka poluga je ona gdje sile
djeluju u suprotnim pravcima a
nalaze se sa iste točke oslonca.
 Bliža sila aksisu je veća udaljena sila
je manja. Obično sila mišića djeluje
prema gore a sila gravitacije prema
dolje
 Jednokrake poluge mogu biti:

 1.
poluga brzine ili poluga II reda
ako je sila mišića bliža aksisu

 2.poluga snage ili poluga III reda

ako je sila gravitacije bliža aksisu
/slika 36/.
 Karakter poluga nije definitivan, on
se mijenja od pravih do ugaonih, od
dvokrakih do jednokrakih, od poluge
brzine u polugu snage što ovisi od
položaja tijela, položaja ruke ili noge,
opterećenja i sve to omogućava
složena kretanja i veliki broj složenih
kretanja.
 5.4. KINETIČKI LANCI ILI LANCI
POKRETA
 Pokreti čovječijeg tijela ili dijelova
tijela mogu biti prosti i složeni.
 Pri izvodjenju prostog pokreta često
učestvuje više mišića rijetko samo
jedan.
 Tako na primjer: fleicsiju u lakatnom
zglobu izvodi m.brachialis, biceps
brachii, brachioradialis.
 Pokret reguliraju antagonisti.
 Složeni pokreti ili koordinirani pokreti
preovladavaju u kretanju i odvijaju
se u više zglobova.
 U tome učestvuju mišićne grupe ili
čitavi mišićni sustavi.
 Pri tome se razlikuju:

 1. kinetičke mišićne vijuge

 2. kinetički mišićni lanci

 Kinetičke vijuge su dva mišića po
funkciji antagonisti a vezani su
zglobom ili fibroznom vezom
 Takva je lopatična mišićna vijuga
m.romboideus te m.serratus
anterior.
 Oba fiksiraju donji ugao skapule i
unutarnji rub uz grudni koš dok
romboideus primiće skapulu
kičmenom stubu dotle serratus
udaljava
 Kinetički lanci ili lanci pokreta
formiraju mišići sinergisti koji preko
kostiju ili fibroznih veza se
nadovezuju jedan na drugi
 Oni su parni, mogu biti dugi i kratki
ovisno da li se pružaju na pojedinim
dijelovima tijela ili duž cijelog tijela.
 Lance formiraju i antagonisti po
principu kontrole pokreta
 Složenostpokreta odvija se refleksno
uz učešće kortikalnih i subkortikalnih
struktura svjesno i podsvjesno.
 Analiza kinetičkih lanaca je
komplicirana jer je potrebno odrediti
koji su mišići glavni nosioci pokreta i
kakva je njiliova uloga na početku, u
tijeku i na kraju pokreta.
 Njihovo poznavanje je važno u
kineziterapiji da bi se pravilno i točno
razvijao izgubljeni pokret i
uspostavio novi
 Kinetički lanci mogu biti:

 1. zatvoreni kinetički lanac

 2. otvoreni kinetički lanac

 Zatvoreni kinetički lanac pojavljuje
se na regijama tijela gdje su oba
kraja lanca fiksirana.
 Odvija se specifičan niz pokreta u
kome je na jednom zglobu osnovni
pokret koji za sobom vuće pokrete u
ostalim zglobovima.
 Na primjer: kada čovjek sjedi sa stopalima
na podlozi tako da su koljena i kukovi pod
kutom od 90 stupnjeva.
 Ako osloni stopala na prste to izvodi
m.triceps surae ali istovrerneno dolazi do
fleksije u koljenima i kukovima.
 Hvatišta mišića se približavaju i povuku
koljena i kukove. /slika 37/.
 Otvoreni kinetički lanac čine dijelovi
tijela gdje je jedan kraj fiksiran a
drugi slobodan na, primjer ruka koja
slobodno visi uz tijelo ili noga u
zamahu pri hodanju, noge podignute
u vis u ležećem položaju.
 Pri podizanju nogu u vis u ležećem položaju
savijanje u kukovima obavlja m.iliopsoas
izotoničnom kontrakcijom.
 Noge u tom položaju drži m.iliopsoas
izometrijskorn kontrakcijom.
 Ako sada osoba u tom položaju počinje duboko
disati dolazi do pomjeranja nogu gore dole, jer se
trbušni mišići jednim svojim krajem vezani za
rebra a drugim za zdjelicu.
 Svako pomjeranje rebara pri udisanju i izdisanju
pomjeraće i noge. To su veze mišića u kinetičkim
lancima
 Drugi primjer: ako čovjek sjedi na stolu i
noge slobodno vise u otvorenom
kinetičkom lancu.
 Ako naglo ispruži noge u koljenima doći će
do zabacivanja trupa prema nazad. Razlog
leži u tome što se hvatišta mišića stražnje
lože natkoljenice na potkoljenici udaljavaju
od hvatišta na zdjelici i da bi se to izbjeglo
povlači trup prema nazad odnosno
približava hvatišta /slika 38/.
 5.5. RAVNOTEŽA TIJELA
 Naše tijelo se stalno nalazi između
djelovanja sila mišića i sile zemljine
teže uz mogućnost djelovanja i nekih
drugih spoljnih sila: guranja, naglih
udara
 Kretanje je rezultat sile mišića i
gravitacije uz prisustvo osnovnog
tonusa
 Održavanje ravnoteže podrazumijeva
stanje kada sve te sile djeluju a tijelo
ostaje u stanju mirovanja
 Sila zemljine teže djeluje vertikalno
prema dolje u vidu paralelnih linija
sila teže.
 One su okomite na težište tijela.
 Napadna točka linije sila gravitaclje
je težište tijela.
 Određivanje težišta tijela za svaki
položaj je matematički problem.
 težište čovječijeg tijela nalazi se na
visini drugog sakralnog kralješka
/S2/
 Konstitucija tijela utjeće na visinu težišta.
 Kod muškaraca i dijece težište je više
nego kod žena.
 Kod osoba sa velikim trbuhom i trudnica
težište se pomjera prema gornjoj polovici
tijela.
 Direktni oslonac na težište kod čovjeka
nije moguć jer se mijenja sa položajem i
stavom tijela.
 Ravnoteža može biti:

- labilna

- stabilna

- indiferentna
 Stabilna ravoteža je kada sile koje
djeluju na tijelo koje miruje pomjere
ga iz položaja mirovanja a ono se
ponovno vrati u prvobitni položaj.
 Uvjeti za stabilnu ravotežu su da je
težište niže, linije sila bliže centru
oslonca.
 Labilna ravnoteža je kada tijelo iz
nekog početnog položaja mirovanja
zbog djelovanja neke sile ne može da
održi tijelo u prvobitnom položaju.
 Težište tijela je više, linije sila dalje
od tačke oslonca.
 Indiferentna ravnoteža pojavljuje se kada
je težište tijela van čovjekova, tijela pa se
težište tijela i tačka oslonca poklapaju.
 Ovakva ravoteža se pojavljuje u sportskim
aktivnostima pri vježbanju na spravama.
 Sigurnost ravnotežnog položaja se može
povećavati ili smanjivati sa: površinom
oslonca, visinom težišta i kutom
sigurnosti.
 5.6. POVRŠINA OSLONCA
 Površina oslonca je ona površina kojom se
tijelo oslanja na podlogu.
 Njena veličina je oivičena rubovima toga
tijela. na primjer: kod kocke to je veličina
plohe na koju se oslanja, kod stolice to je
površina koju obuhvačaju noge stolice,
 pri ležanju to je cijela površina tijela,
 pri stajanju to je površina koju pokrivaju
stopala,
 ako stojimo na prstima to je samo mala
površina oslonca /slika 38/.
 Ravnoteža je sigurnija što je
površina oslonca veća pa dodatak
štapa, štaka, hodalica povećava
površinu oslonca i sigurnost
ravnotežnog položaja.
 Kut sigurnosti dobiva se povlačenjem
linije iz težišta tijela i linije koja spaja
spoljne točke površine oslonca.
 Dobiva se kut koji što je veći
ravnoteža je sigurnija /slika 39/.
 ZGLOBOVI
 Postoje 3 vrste zglobova
 Diatroze ili labilni zglobovi dugih
kostiju
 Sinatroze ili fiksirani zglobovi – spoj
hrskavice i dvije kosti bez zglobne
kapsule, n.p. Spoj tibae i fibulae
 Treća skupina su polupokretni
zglobovi
U sastav zgloba ulaze:
- epifiza dvije kosti
- zglobna kapsula
- ligamentarni tetivni aparat
- zglobna hrskavica
 Hrskavica je klatko tkivo i prekriva
epifize
 Najdeblja je tamo, gdje je tlačenje
najveće
 Na periferiji prelazi u zglobnu
kapsulu odnosno njen unutarnji list ili
sinoviju
 Prijelaz je sastavljen od vili
sinoviales
 Hrskavica je čvrsto vezana za kost, a
ispod je subhondralna kost
 Hrskavično tkivo je male biološke
aktivnosti, slabe vitalnosti osim u
periodu razvoja. Služi kao amortizer
teretu, t.j. tlaku i omogućuje pokret
u zglobu
 Ovo potpomaže sinovijalna tekućina
– zglobna tekućina
 U koljenu hrskavica izdržava tlak od
350 kg/m2
 Pri tlačenju hrskavica se slegne, a
kada tlačenje popusti, hrskavica se
vraća u početno stanje
 Prehrana hrskavice odvija se natapanjem
iz zglobne tekućine – tako se ishranjuje
subhondralna kost
 Hrskavica skoro da nema regenerativnu
sposobnost – svaka promjena na hrskavici
zamjenjuje se vezivnim tkivom
 Tijekom funkcije ovo vezivo prelazi u
hrskavično tkivo, ali ne tako savršeno kao
prvobitno
 Pri
imobilizaciji zgloba – zglob nije u
funkciji – hrskavica se pretvara u
vezivno tkivo - ISTO PRI FUNKCIJI
ZGLOBA IZ VEZIVNOG STVARA SE
HRSKAVIČNO TKIVO
 GRAĐA ZGLOBA
Kapsula
 U sastav zgloba ulaze: kapsula, ligamenti,
okolne tetive i mišići
 Kapsula – sastavljena iz dva sloja –
unutarnji sloj ili sinovija i vezivni spoljašnji
sloj
 Kapsula je elastična, puna krvnih žila i
živčanih vlakana, ishranjuje zglob, reagira
na svako patološko stanje, upala ili
trauma
 Stvara zglobnu tekućinu
 Sinovija ima jako razvijenu moć reparacije

 Sinoviektomija – to je kirurško ostranjenje

sinovijalne membrane
 Primjer: TBC proces se razvija u sinoviji,
kod reumatskih oboljenja sinoviektomija
je nekada jedini način izlječenja – kod tih
procesa može biti toliko zadebljala, da
ispuni čitav zglobni prostor
 Kod vježbi cirkulacija se povećava, a
kod mirovanja slabi
 Sinovijalna tekućina je dijalizat krvne
plazme, žućkaste je boje, njen
sastav se mjenja u ovisnosti od
aktivnosti zgloba (miruje li, ili je
pokretan)
 Mucin se sastoji od bjelančevina ili
polisaharida
 Uloga je zgloba je mehanička ili
nutritivna
 Postoji jedan fenomen paradoksalne
reakcije: hladnoća, duhan i stres
izazivaju suženje krvnih žila kože, a
proširenje u sinoviji, ako zagrijavamo
kožu, sinovija se hladi
 FIZIOLOŠKI POLOŽAJ ZGLOBA
 Toje onaj položaj u kome su svi
mišići koji učestvuju u pokretima
zgloba, kao i ostale zglobne strukture
(zglobna kapsula, ligamenti)
kompletno olabavljeni
 FUNKCIONALNI POLOŽAJ
ZGLOBOVA
 Fiziološki položaji su najudobniji, ali nisu
uvjek i najučinkovitiji za slučajevu gdje je
neophodno uraditi artrodezu, gipsanu
imobilizaciju, koja će dugo trajati
 U tim slučajevima zglobove postavljamo u
funkcionalne položaje, koji će kasnije
omogućiti maksimalan funkcijski učinak
onesposobljene osobe
 Funkcionalni položaji zglobova ovise
od uzrasta, zanimanja i spola, i uvjek
se mora individualno određivati koji
je funkcionalni položaj za osobu i
kliničko stanje pšacijenta
najoptimalniji
 POLUGE
 Koštano zglobni sustav sa mišićima i
živčanim sustavom funkcionira u
osnovi svakog pokreta, po sistemu
poluga (prostih strojeva)
 U čovječijem tijelu poluge se dijele
na tri grupe:
– Poluge prvog reda ili poluge ravnoteže
– Poluge drugog reda ili poluge snage
– Poluge trećeg reda ili poluge brzine
 Kod poluge prvog reda (poluge ravnoteže)
zglob je kao točka osovine pokretljivosti u
sredini, a teret i sila su na različitim
stranama i sa jednakom dužinom kraka
 Poluge drugog reda (poluge snage) –
primjer je pokretanje u nonžnom zglobu
pri pokretanju tijela na nožne prste
 Poluge trećeg (poluge brzine) – najbolji
primjer je fleksija u lakatnom zglobu, gdje
je krak sile manji od kraka tereta, čak 10
puta, ali zato se dobije na brzini pokreta
 MIŠIĆNA KONTRAKCIJA
 Mišići su građeni od bijelih i crvenih
mišićnih vlakana – to ovisi od količine
mioglobina u mišićima
 CRVENA MIŠIĆNA VLAKNA:
- bogata su citpoplazmom
- sporo reagiraju
- daleko su izdržljivija
To su uglavnom posturalni mišići koji
održavaju stav čovjeka. Vrijeme
kontrakciji im je duže i sporije, imaju malu
sposobnost brzog ponavljanja kontrakcija.
 Mišićna snaga ovisi od poprječnog
promjera mišića
 Mišićna snaga je veća ako je mišić
izdužen
 Prema starosti, najveća snaga je u
trećoj deceniji života
 Muškarci imaju veću mišićnu snagu u
odnosu na žene
 Prijenos impulsa sa živca na mišić
obavlja se preko motoričke ploče –
kao medijator se acetilkolin
 Kontrakcija mišića razlikuje se po
broju aktiviranih motornih jedinica
 Svaka motorička jedinica, koja je
aktivirana preko živčanog stimulsa,
kontrahira se po zakonu “sve ili
ništa”
 Brzinamišićne kontrakcije ovisi od
duljine mišića, t.j. Od njegove
izduženosti prije kontrakcije i sile
opterećenja koju mišić svladava
 MIŠIĆNI KINETIČKI LANAC
 Zglob pretstavlja spoj dvije kosti
koje na taj način dobiju mogućnost
međusobnog kretanja preko mišićne
sile i to u kineziologiji zovemo
“kinetički dvojac”
 Kombiniranjem nekoliko kinetičkih
dvojaca dobije se kintetički lanac
složenih pokreta
U ovisnosti je li fiksiran pripoj na
samo jednom ili na oba kraja
kinetičkog lance, oni se dijele na:
- otvoreni kinetički lanac
- zatvoreni kinetički lanac
 Otvoreni kinetički lanac je onaj, gdje
je posljednji zglob, koji učestvuje u
pokretu, slobodan. U ovom lancu
moguć je pokret usvakom zglobu,
koji pripada ovom kinetičkom lancu.
Mahanje rukom, fleksija potkoljenice,
gdje je gornji pripoj fiksiran, a donji
slobodan.
 Zatvoreni
kinetički lanac učvršćen je
na oba svoja kraja
- Ovde pokreti izoliranih zglobova nisu
mogući, nego pokret u jednom zglobu
dovodi do pokreta u svim zglobovima
tog kinetičkog lanca. Kada sjedimo na
stolici i podignemo petu od podloge,
dolazi do fleksije u koljenu i kuku na
poseban način, a kroz aktivnost
plantarnih fleksora u nožnim
zglobovima.
 Ocjenjivanje funkcionalne
vrijednosti lokomotornog sustava
 Zaocjene funkcionalne vrijednosti LS
potrebno je rasjasniti:
- snagu
- izdržljivost
- brzinu
mišića.
 Snaga mišića je njegova sposobnost da
svoje tetivne pripoje približi centru
mišićnog tijela.
 Snaga mišića je veća ako se tetivni pripoji
približavaju protiv većeg otpora.
 Kod mišića u mirovanju – živčani sustav je
intaktan – snaga mišića ovisi direktno od
poprječnog presjeka mišića
 Smatra se da svaki kvadratni
centimetar fiziološkog poprječnog
presjeka razvija silu (snagu) od 3 – 6
kg.
 Kod voljnih kontrakcija čovjek izvodi
samo submaksimalne mišićne
kontrakcije.
 Apsolutna mišićna snaga predstavlja
veličinu sile, koju mišić razvija pri
povlačenju koštanih poluga na
kojima se pripaja – tada su sve
motoričke jedinice uključene u tijeku
kontrakcije.
 Relativna snaga mišića je veličina
koju dobijemo kad se poslije
svladavanja otpora u tijeku mišićne
kontrakcije oduzmu svi otpori od
maksimalne – apsolutne mišićne
snage, rezultanta koja se dobije je
relativna snaga mišićne kontrakcije
određenog mišića.
 Maksimalna snaga izražava se
maksimalnim teretom koji mišić
može da podigne. Ona je ponekad
prema veličini mišića
neproporcionalna – sitni mišići
stopala pored težine tijela mogu
održavati i dodatni teret.
 Submaksimalna mišićna snaga je
snaga obavljanja svakodnevnih
zahtjeva lokomocije, a koja još
uvijek ne stvara zamor.
 Mirovanje i mišićna snaga
 Inaktivitet je nefizološko stanje.
Uvjetovano je imobiliziranjem
uglavnom kod posttraumatskih
stanja ili kod paraliza – gibanje nije
moguće. Posljedice nepokretnosti
odražavaju se prvenstveno na
lokomotornom, kardiovaskularnom i
respiratnom sustavu i procesima
metabolizma.
 Neuromišićni sustav
 Kinestetički impulsi se neformiraju u
stanju mirovanja, jer nema
aktivnosti – odsutne su aferencija i
facilitacija SŽS, pa to uvjetuje
gašenje engrama i gubitak
koordinacije i automatizma pri
kretanju. Dolazi do atrofije mišića.
Kod gipsane imobilizacije mišić
dnevno propada od 1,5 – 3 % ili 10 –
20 % tjedno.
 Pri inaktivitetu kod kardiovaskularnog
sustava osnovni poremećaj je zastoj
venske krvi u donjim ekstremitetima.
 Dolazi do zastoja limfnog optoka, dolazi do
ekstravazacije plazme, što uvjetuje
nastanak edema, koji kasnije putem
procesa fibroze i sklerozacije dovodi do
tvrdog, i za liječenje vrlo nezahvalnog
stanja.
 Ortostatska hipotenzija je posljedica
dugog ležanja – kod dužeg ležanja
gubi se sposobnost vazomotornog
prilagođavanja na promjenu položaja
tijela, smanjuje se srčani minutni i
udarni volumen, smanjuje se
cirkuliranje krvi.
 Pri
mirovanju dolazi do staze u
bazalnim dijelovima pluća – kod
ležećih bolesnika dosta česta bazalna
pneumonija – respiracije su pliće i
sporije, što u uvjetuje pad
oksigenacije krvi.
 Kraćiinaktivitet uvjetuje negativan
bilans metabolizma, a to dovodi do
gojaznosti.
 Duži inaktivitet dovodi do negativnog
bilanca dušika i kalcija, dolazi do
mršavljenja, dolazi do destrukcije tkiva,
osobito kostiju, apetit se gubi, a to
uvjetuje sve veći gubitak natrija pa dolazi
do dehidracije. U urinu se povećava
koncentracija kalcija i soli urata. To
uvjetuje posebna oštećenja zbog razvoja
konkremenata u urinarnom sustavu. Na
koži na mjestima pritiska, dolazi do pojave
trofičikih ulceracija i promjena –
dekubitisi.