KINEZIOLOŠKI FAKULTET U SPLITU

Mišićni testovi i Raspon pokreta

(MMT i ROM)

Hrvoje Kujundžić mag.cin.pred.

 H. Kujundžić

1. MANUALNI MIŠIĆNI TEST

UVOD U MANUALNI MIŠIĆNI TEST

Manualni mišićni test (MMT) danas je najprostraniji način ispitivanja snage pojedinih
mišićnih grupa, razlog tome je što se MMT izvodi poprilično jednostavno, bez posebne
opreme i aparature i može se primjenjivati u ambulantama, rehabilitacijskim centrima,
sportskim objektima, tj. svugdje. Ova metoda dozvoljava da se procjenjivanjem snage mišića
izvedu zaključci o stanju mišića i živčanog sustava, a najveću primjenu ima kod oštećenja
perifernog moto neurona.
Umjetnost mišićnog testiranja uključuje brigu u kojoj ozlijeđenim dijelom rukujemo -
pozicioniramo ga kako bi izbjegli neudobnost i bol. Potreba nježnosti pri testiranju veoma
slabih mišića i sposobnost apliciranja pritiska ili otpora na način da pacijent izvrši optimalni
odgovor vrlo je bitna u svakodnevnom provođenju MMT.
Dobiveni rezultati testiranjem imaju višestruki važnost. Kao prvo testirani rezultati u mnogim
slučajevima su dragocjeni za postavljanje precizne dijagnoze, a ako uzmemo u obzir i
dosadašnji tijek bolesti, kao i vrijeme koje je proteklo od početka oboljenja ili ozljede,
testirani rezultati mogu imati i prognostičku vrijednost. Zbog toga kao što i znanost zahtjeva
moramo obratiti rigoroznu pažnju na svaki detalj koji bi mogao utjecati na točnost mišićnog
testiranja. Pogreška pri uzimanju u obzir naočigled nebitnih faktora može utjecati na rezultat
samog testa. Rezultati su korisni samo onda ako su točni i pouzdani. Neprecizni rezultati testa
mogu zavesti i zbuniti i mogu voditi prema pogrešnoj dijagnozi sa ozbiljnim posljedicama.
Mišićno testiranje je procedura koja ovisi o znanju, vještinama i iskustvu ispitivača a koju ne
bi smio izdati manjak pažnje ili manjak vještina.
S druge strane dobivenim rezultatima MMT možemo napraviti kineziterapijski plan liječenja.
Ovisno o dobivenim rezultatima možemo detaljno odrediti kineziterapijske vježbe. Zbog toga
su nam važne ocjene koje se dodjeljuju mišiću ili mišićnoj grupi jer preko njih dobivamo
informaciju mišićne snage, npr. tako možemo razlikovati mišićnu snagu od 80% koja nam
govori da mišić je u stanju svladavati umjereni otpor, dok mišić 30 – 40% nije u stanju
svladati ni težinu vlastitog segmenta okomito antigravitacijski.
Tijekom kineziterapijskog tretmana liječenja možemo raditi periodična dodatna testiranja sa
ciljem dobivanja povratnih informacija o tijeku i uspjehu kineziterapijskog tretmana liječenja,
te nam ti dobiveni rezultati mogu poslužiti kao kontrola plana liječenja. Ovaj periodičan
(transverzalni) način testiranja omogućava nam kontrolu i korekciju liječenja, ovisno o

2
 H. Kujundžić

dobivenim rezultatima. Pa tako ovisno o dobivenim rezultatima možemo povećati ili smanjiti
intenzitet kineziterapijskih vježbi. Sve sa ciljem dobivanja pozitivnih rezultata i poboljšanja
stanja našeg bolesnika. Periodičnim testiranjem tijekom rehabilitacijskog tretmana možemo
ustvrditi pogreške napravljene od strane kineziterapeuta, samim time ako terapijski tretman ne
dovodi do željenih rezultata možemo ustvrditi da se vježbe ne provode pravilno ili nije
dozirano kvalitetno opterećenje, što nam govori da se periodičnim testiranjem može
kontrolirati rad terapeuta koji provodi liječenje.
Zaključeno je da je mišićno testiranje dio tjelesnog pregleda, koje nam daje informacije, koje
nisu dobivene drugim postupcima, a koje su nam korisne u različitim dijagnozama,
prognozama tretmana neuro-mišićnih i mišićno-koštanih poremećaja. Da bi uspješno izvodili
MMT moraju se poštovati određena pravila i načini izvođenja. Izvođenje MMT trebalo bi biti
u ugodno zagrijanim prostorijama jer bi ispitanik trebao biti oslobođen odjeće zbog
preciznijeg i točnijeg dobivanja testnih rezultata. Prije samog početka testiranja ispitanika se
treba postaviti u pravilan početni položaj koji mu je ugodan i iz kojeg ćemo dobiti
najpreciznije rezultate o stanju mišića ili mišićne grupe koje testiramo, te mu objasniti kakav
se pokret od njega traži. Sam terapeut trebao bi prilikom definiranja početnog položaja
odrediti koji segmenti se pokreću, a koji su fiksirani i koji su relaksirani, te uzeti u obzir da
pokret izvodi mišić kojeg se testira i da u što manjoj mjeri sudjeluju sinergisti, fiksatori kao i
trik pokreti. Samim time treba se uzeti u obzir težina dijela tijela koje ispitujemo, te voditi
računa o otporu podloge po kojoj dio tijela klizi prilikom testiranja.
Uz sve navedene načine i pravila izvođenja MMT postoji čitav niz faktora koji mogu utjecati
na rezultate MMT. Pa tako jedan od faktora je neadekvatni kontakt s ispitanikom, trebalo bi se
prilagoditi dobu i spolu, uzeti u obzir emocionalno stanje i motivaciju ispitanika, ako je
potrebno djelovati pozitivno na nju. Uz sve to na rezultat može djelovati i sam zamor
ispitanika. Osim ispitanika na rezultat može utjecati i sam terapeut, svojom nepreciznom
fiksacijom, neadekvatnim postavljanjem naprave za fiksaciju ili pomagala prilikom testiranja
u horizontalnom pokretu, te na rezultat može djelovati i fizička kondicija ispitivača i dr.
MMT zbog svoje praktičnosti je vrlo rasprostranjena metoda mjerenja mišićne snage, ali nije
idealna metoda. Postoje nedostaci MMT. Jedan od nedostataka je subjektivnost u
ocjenjivanju. Dobivene ocjene su od relativne vrijednosti jer se ispitivač u velikoj mjeri
tijekom ocjenjivanja oslanja na subjektivna zapažanja. Samim tim različiti ispitivači donose
različite ocjene što može dovesti do pogrešnog zaključka postojećeg poboljšanja ili
pogoršanja ne promijenjenog stanja. Ova činjenica se izbjegava na način da jedan ispitivač
uvijek testira iste ispitanike, jer ukoliko male greške i postoje, one se provlače kroz sva

3
 H. Kujundžić

testiranja te ne sprječavaju da se u međuvremenu na kraju poboljšanje dogodi. S druge strane

greške mogu nastati i zbog ne suradnje samog ispitanika koji zbog neznanja, zamora ili ne
kvalitetnog kontakta s ispitivačem ne surađuje prilikom testiranja te se dobivaju netočni
rezultati koji kasnije mogu utjecati na nekvalitetno isplaniran kineziterapijski tretman. Zbog
toga je jako bitna komunikacija između ispitanika i ispitivača i objašnjenje važnosti dobivanja
točnih rezultata tijekom mjerenja.
Uz navedene minuse MMT vrlo je korisna metoda. Uz sve njegove prednosti valja istaknuti
njegovu praktičnost, jer se lako izvodi. Pri tome je od opreme dovoljan smo jedan stol, jastuk,
glatka ploča malih dimenzija. Samo testiranje u velikim slučajevima može izvoditi jedna
stručna osoba bez ičije pomoći. Izuzetak potrebe asistenta tijekom mjerenja je kod odraslih,
vrlo teških i nepokretnih ispitanika. Prednost MMT je što testiranje ispitanika ne maltretira i
većina ispitanika podnosi testiranje bez ikakvih tegoba. Jedina nezgoda samog testa može biti
zamor i to jedino ako se između grupa testova ispitaniku ne dozvoli adekvatan potreban
odmor, koji je neophodan kod slabijih bolesnika, s ciljem da zamor ne dovede do smanjenja
snage samim time i do ocjena koje ne bi opisivale trenutno stanje mišića. S druge strane
rezultati dobiveni MMT pravi su izraz trenutnog stanja i na njih ne utječe proces
degeneracije, odnosno regeneracije, koje možemo susrest tikom drugih testiranja, te samo
testiranje možemo provoditi u kraćim ili dužim intervalima bez ikakve štete po ispitaniku.
MMT dobiva punu vrijednost jedino ako ispitivač i onako koji koristi i procjenjuje dobivene
rezultate poznaju funkcionalnu anatomiju, jer bez toga nismo u stanju razlikovati neuro-
mišićne poremećaje ili mišićno-koštana stanja, te povezati sve to u jednu cjelinu pomoću koje
bi dobili točnu informaciju što ispitanik može, odnosno što ispitanik ne može napraviti i u
kojoj mjeri.
Mnogi neuro-mišićni poremećaji su okarakterizirani mišićnom slabošću. Neki ukazuju na
definitivni uzrok mišićne angažiranosti; neki pokazuju na slabost bez vidljiva uzroka. U
nekim slučajevima slabost je simetrična a u nekim je asimetrična. Mjesto i razina periferne
lezije može biti određena zato što distalni mišići na strani lezije će pokazivati slabost ili
paralizu. Pažljivo testiranje i precizno bilježenje rezultata testa će otkriti karakteristične
nalaze i pomoći će pri uspostavi dijagnoze.
Mišićno-koštana stanja najčešće pokazuju obrasce mišićne slabosti. Neki obrasci su povezani
s nespretnošću, neki s načinom lošeg držanja (lošom posturom). Neki obrasci mišićne slabosti
a koja uvjetuje nepravilno tjelesno držanje (posturu) mogu biti rezultat svakodnevnog posla ili
rekreacijskih aktivnosti ili pak bavljenja određenim sportom u kojima se koriste određeni
mišići dok ne postoji adekvatna aktivacija suprotnih mišića. Takve aktivnosti, poslove ili

4
 H. Kujundžić

sportove zovemo asimetričnim te oni uvjetuju nastanak skoliotičnih tjelesnih držanja, te

mnogih bolnih posturalnih stanja.
Tehnika MMT u osnovi je ista kod osoba s nepravilnom posturom i u osoba s nekim od
neuro-mišičnih problema, ali raspon slabosti mišića koji se može utvrditi kod osoba s
nepravilnom posturom je manji zbog toga što ocjene ispod 3 su neuobičajene. Također broj
MMT koji se koristi kod osoba s nepravilnom posturom je manji u odnosu na osobe s nekim
od neuro-mišićnih problema.
Mišićna asimetrija i slabost pojedinih mišića i mišićnih skupina utječe na pojavu nepotrebnog
stresa i nepravilnosti u zglobovima, ligamentima i mišićima.
Dijagnoza mišićne snage, dužine mišića je veoma važna prije odabira tipova vježbi u
tretmanu zbog toga što svaka vježba ima za cilj istegnuti skraćene mišiće ili ojačati oslabljene
mišiće.
Testiranje mišićne duljine se koristi onda kad je dužina mišića ograničena ili prekomjerna
(istegnuta), odnosno kad je mišić kratak pa ne dopušta izvođenje normalnog raspona pokreta
ili je istegnut pa opušta izvođenje pokreta preko normalnog raspona.
Mišićni testovi snage koriste se kako bi se odredio kapacitet mišića ili mišićne grupe u
pokretu i kako bi se odredila njihova sposobnost osiguravanja stabilnosti i potpornja.
Mnogi faktori su uključeni u problemu slabosti mišića i povratu njihove snage. Slabost mišića
može nastati zbog živčanih vlakana, atrofije izazvane neupotrebom mišića, slabosti zbog
istegnutosti, boli ili povrede mišićnih vlakana. Povrat mišićne snage može biti posljedica
oporavka nakon bolesti, povrata živčanog impulsa, nakon traume i oporavka, hipertrofije
mišićnih vlakana, mišićnog oporavka nakon vježbanja kad odlazi do prevladavanja atrofije, ili
povrat snage nakon istegnuća.
Mišićna slabost mora se tretirati prema osnovnim uzrocima njihove slabosti. Ako postoji
manjak tjelesne aktivnosti tada treba vježbati; ako je slabost uzrokovana prekomjernom
tjelesnom aktivnošću i ozljedom, tada treba odmarati; ako je slabost uzorkovana istegnućem,
tada treba opustiti istegnuti mišić (skratit njegovu duljinu kako bi popustila napetost mišićnih
vlakana) prije nego pritisak dodatnih vježbi započne djelovati na oslabljen mišić u smislu
pucanja mišićnih vlakana.
Svaki mišić je osnovni pokretač u nekom određenom pokretu. Ne postoje dva mišića na tijelu
a koja imaju jednaku funkciju. Ako je bilo koji od mišića paraliziran, stabilnost tog dijela
tijela je narušena ili je određeni pokret izgubljen. Neki od najtežih oblika gubljenja mišićne
funkcije može se vidjeti kad uvidimo efekte gubitka sposobnosti kontrakcije paraliziranih

5
 H. Kujundžić

mišića ili isti efekt skraćenja mišića koju možemo vidjeti kod kontraktura a koje uvjetuju
deformitete mišićno-koštanog sustava.
Osnove MMT je provođenje i evaluacija mišićne snage i dužine. Kako bi postali sposobni
provoditi dijagnostičke postupke morate poznavati mišićnu funkciju, a koja mora uključivati
znanje o pokretima u zglobovima. Testovi dužine mišića i njihove snage su opisani putem
pokreta u zglobovima i pozicije istih. Također je potrebno znanje o pojmovima agonist i
antagonist i njihove uloge u fiksaciji i zamjeni uloga. Potrebna je sposobnost palpiranja
mišića i njihovih tetiva, kako bi mogli napraviti razliku između atrofirane i normalne konture,
te kako bi mogli utvrditi abnormalnosti u pozicijama ili pokretu.
Tko pozna gore navedene osnove sposoban je naučiti tehnike testiranje MMT. Iskustvom se
dalje stječe mogućnost da se palpiraju i osjete zamjenski pokreti a koji se pojavljuju onda kad
postoji slabost mišićne skupine ili pojedinog mišića. Ponavljanje testiranja (vježbanje
provedbe MMTova) je nužna kako bi dostigli razinu potrebnu za pravilno provođenje testova
i točnog ocjenjivanja mišićne snage.

OPĆI POJMOVI MIŠIĆNO-KOŠTANOG SUSTAVA

Mišićno-koštani sustav se sastoji od mišića, različitih tipova vezivnog tkiva i kostiju. Kosti
su povezane s ligamentima, koji su čvrsti, fleksibilni ali ne i preistezljivi. Neki ligamenti
limitiraju pokret u zglobu i čine ga nepokretnim, neki ligamenti dopuštaju slobodu pokreta.
Ligamenti sadrže žičane završetke a koji su bitni kod refleksnih mehanizama i u percepcijama
pokreta i položaja (proprioceptori).
Mišićna vlakna se dijele na Tip I (crvena spora vlakna) i Tip II (bijela brza vlakna). Obje
vrste vlakana nalaze se u većini mišića. Ipak jedan tip vlakana je uvijek dominantan. Vlakna
Tipa I izgleda da su dominantna kod nekih posturlanih mišića, kao što je m. erector spinae i
m.soleus. Vlakna Tipa II najčešće su dominantna kod mišića udova, gdje imamo brze i snažne
pokrete. Moguća je varijabilnost navedenog a ona ovisi o godinama starosti, područjima
življenja i sl. Skeletni mišići su 40% tjelesne težine čovjeka i oni su spojeni na kosti
aponeurozama, fascijama ili tetivama.
Aponeuroza je opnasta tvorevina sastavljena od poprečno ukrštenih vezivnih vlakana i
spljoštenih ćelija a koja služi kao omotač mišića i poveznica mišića ili kao vez s tetivama. Na
primjer m. external obliques i m.internal obliques su pripojeni na lineu albu pomoću
aponeuroze.

6
 H. Kujundžić

Fascija. Postoje dva tipa fascije: površinska fascija koja leži ispod kože i nedopušta slobodne
pokrete koži, i duboka fascija koja obavija i odvaja mišiće. Neke duboke fascije služe kao
hvatište za mišiće, pa tako iliotibijalna sveza je snažna duboka fascija na koju se veže m.
tensor fasciae latae na tibiju, a m. gluteus maximus na femur i tibiju.
Tetive su bijele, fibrozne sveze koje vezuju mišiće na kosti. One su veoma snažne ali su
neelastične i pružaju otpor istezanju. Unutar tetiva se nalazi Golgijev organ (tijelo, aparat).
Golgijev tetivni organ je učahureni osjetni receptor kroz koji prolazi mali snopić mišićnih
tetivnih vlakana. Golgijev se organ podražuje napetošću što uzrokuje taj mali snopić mišićnih
vlakana. Prema tome, glavna je razlika između funkcije Golgijevog tetivnog organa i
mišićnog vretena u tome što vreteno zamjećuje promjene dužine mišića, a tetivni organ
zamjećuje promjene mišićne napetosti. Postoji i Golgijev tetivni refleks koji omogućuje
negativnu povratnu spregu a koja onemogućuje razvijanje prevelike mišićne napetosti. Kod
ozljeda koje uključuju opetovano istezanje, mišić je povrijeđen a ponekad bude povrijeđeno
hvatište tetive na kost. Na primjer kad se dogodi ruptura Ahilove tetive nastaje spazam i
akutna bol kod m. gastrocnemiusa i m. soleusa.

TESTOVI SNAGE KLASA I – KLASA II: kod potpunog skraćenja mišića na

kraju potpunog raspona pokreta
KLASA I
Mišići preko jednog zgloba koji su aktivno skraćeni (koncentrična kontrakcija) kod završetka
potpunog raspon pokreta i reproduciraju maksimalnu jakost. Snažni i skraćeni.
Primjer: m. triceps brachii (medialna i lateralna glava), m. deltoideus, m. pectoralis major, tri
mišića placa preko jednog zgloba, m. gluteus maximus, m. ilipsoas, m. soleus.
KLASA II
Mišići preko dva zgloba i mišići preko više zglobova koji se ponašaju kao mišići preko jednog
zgloba a koji reproduciraju maksimalnu jakost. Snažni i skraćeni.
Primjer: m. saritorius, m. tibialis anterior i posterior, m. peroneus longus, brevis, tertius.

TESTOVI SNAGE KLASA III – KLASA IV

KLASA III
Mišići preko dva zgloba koji su skraćeni preko prvog zgloba dok su izduženi preko drugog
zgloba te na taj način odrađuju s maksimalnom kontrakcijom i snagom na sredini cjelokupne
dužine mišića.
Primjer: m. rectus femoris, mišići stražnje lože i m. gastrocnemius

7
 H. Kujundžić

KLASA IV
Mišići preko dva zgloba i mišići koji prelaze preko više zglobova koji fiziološki djeluju u
jednom smjeru ali ne mogu se skratiti preko mjere zbog akcije mišića sinergista.
Primjer: M. biceps brachii izvodi fleksiju u zglobu ramena i lakta. Ako odrađuje istovremeno
fleksiju u oba zgloba mišić bi se trebao preko mjere skratiti. Kako se to ne bi dogodilo mišići
sinergisti vrše ekstenziju u zglobu ramena, kako bi produžili m. biceps brachii preko zgloba
ramena dok izvodi potpunu fleksiju u zglobu lakta.
Kad bi mišići fleksori prstiju šake izvodili istovremeno i fleksiju šake u ručnom zglobu, mišići
bi postali skraćeni preko mjere te bi tada postali aktivno insuficijentni. Normalno da priroda
do ne dopušta. Fleksori prstiju se skraćuju preko zglobova prstiju dok skupljamo šaku (kao u
pripremi udaraca rukom u karateu) te prilikom formiranja šake sinergisti tog pokreta
ekstenzori u ručnom zglobu drži isti zglob u ravnini s podlakticom (nulti položaj) kako bi na
taj način mišići fleksori prstiju bili izduženi preko ručnog zgloba i ne bi došlo do prekomjerno
skraćivanja.
Redoslijed testiranja mišića je odabir svakog ponaosob. Ipak treba voditi brigu da ne dođe do
nepotrebnih promjena pozicija ispitanika. Treba voditi brigu da mišići koji se nalazi blizu i
imaju isto djelovanje testiraju u nizu. Glavno pravilo, testovi dužine mišića potom testovi
mišićne snage. Možemo predložiti slijedeći redoslijed testiranja:

Supinirani
mišići ležeći:prstiju stopala
ekstenzori
mišići fleksori prstiju stopala
m. tibialis anterior
m. tibialis posterior
m. peronealis
m. tensor fascie latae
m. saritorius
m. ilipsoas
abdominalni mišići
mišići fleksori vrata
mišići fleksori prstiju ruke
mišići ekstenzori prstiju ruke
mišići pokretaći palca
mišići fleksori šake
mišići ekstenzori šake
mišići supinatori
mišići pronatori
m. biceps brachii
m. brachiradialis
m. triceps (test u supinaciji)
m. pectoralis major (gornji pa
donji dio)
m. pectoralis minor
mišići medialni rotatori zgloba
ramena (u supinaciji)
m. teres minor i m. infraspinatus
mišići lateralni rotatori zgloba mišići lateralni rotatori ramenog
ramena
m. ( u supinaciji)
serratus anterior zgloba (položaj:
Sjedeći u pronaciji)
m. deltoideus (prednji dio . u m. quadriceps
uspinaciji) mišići medialni rotatori zgloba
Bočni ležeći položaj: kuka
m. gluteus medius mišići lateralni rotatori zgloba
m. gluteus minimus kuka
mišići aduktori natkoljenice mišići pregibači zgloba kuka
mišići lateralni abdominalni m. deltoideus (sva tri dijela)
Pronirani ležeći položaj: m. coracobrachialis
m. gastrocenemius i m. plantaris m. trapezius (gornji dio)
m. soleus m. serratus anterior
mišići stražnje lože Stojeći položaj:
m. gluteus maximus m. serratus anterior
mišići ekstenzori vratne kralješnice mišići plantarni fleksori (nožni
mišići ekstenzori kralješnice zglob)
m. quadratus lumborum
m. latissimus dorsi
m. trapezius ( donji dio)
m. trapezius (srednji dio)
m. rhomboideus
m. deltoideus ( stražnji dio)
m. triceps brachii
m. teres major
mišići medialni rotatori ramenog
zgloba (u pronaciji)

8
 H. Kujundžić

POJMOVI KOD TESTIRANJA MIŠIĆNE SNAGE

Glavni pojmovi koji će se pojavljivati kod testova mišićne snage su Pacijent, Fiksacija, Test i
Pritisak.

PACIJENT
U slijedećim dijelovima priručnika biti će opisivano postavljanje pacijenta u položaj za
testiranje. Navedeni položaj je bitan gledajući s dva aspekta: položaj tijela pacijenta mora
osigurati funkciju da se mišići mogu suprotstaviti sili gravitacije jer je ona kod testiranja
mišića faktor za dodjelu određene ocjene; tijelo mora biti postavljeno tako da dijelovi tijela
koji se ne testiraju moraju u tom položaju biti stabilni.

FIKSACIJA
Ona podrazumijeva postavljanje pacijenta i dijela tijela u stabilan položaj kako bi osigurali
precizno provođenje testa jednog mišića ili skupine. Stabilizacija, pridržavanje i
kontrapritisak su uključeni pod fiksacijom. Na fiksaciju utječe i čvrstoća stola, podloge na
kojoj testiramo pacijenta. Ocjenjivanje mišićnog testa neće biti pouzdano ako pacijent bude
ležao na mekoj podlozi na kojoj pritisak terapeuta neće biti adekvatan. Najbolju mogućnost
dobre fiksacije nude položaji ležeći supinirani, pronirani, na boku. Kod testiranja bitno je
osigurati da proksimalni dijelovi tijela od testiranog dijela tijela budu stabilni. Kod rotacijskih
testova terapeut treba upotrijebiti kontrapritisak kako bi osigurao valjano izvođenje testa (npr.
kao kod lateralne rotacije ramena).
Neki mišići mogu služiti kao fiksacijski mišići. Mišići koji stabiliziraju lopaticu dok izvodimo
pokrete u ramenom zglobu ili mišići stabilizatori zdjelice dok izvodimo pokrete donjim
udovima.
Mišići koji djeluju kao antagonisti podržavaju fiksaciju na način da onemogućavaju
prekomjerni pokret u testiranom zglobu.
Kada su fiksacijski mišići preslabi ili presnažni, terapeut može simulirati normalnu
stabilizaciju asistirajući ili onemogućavajući pokret kojeg testiramo. Terapeut mora moći
razlučiti što je normalna akcija testiranih mišića u fiksacijskom položaju a što je nepravilna
akcija testiranih mišića koja se pojavljuje kada neki drugi mišić preuzima pokret ili je prisutan
disbalans.

9
 H. Kujundžić

TESTOVI
Kod testiranja mišićne snage slabost mišića može se otkriti ako se u određenom zglobu ne
može izvesti puni raspon pokreta. Često, mišić ne može završiti normalni raspon pokreta.
Razlog tomu može biti što je mišić preslab kako bi završio pokret, ili može biti prisutnost
skraćenja mišića, kaspule ili ligamenata. Terapeut tada mora pasivno prenijeti dio tijela kroz
testirani pokret kako bi otkrio u kojem dijelu pokreta postoji ograničenje. Ako ne postoji
ograničenje pokreta u niti jednoj njegovoj fazi tada razlog ne mogućnosti zadržavanja pozicije
za testiranje od strane pacijenta može biti objašnjena oslabljenom funkcijom mišića poradi
prisutnosti laksiteta u globu ili tetivi mišića.
Ne mogućnost izvođenja punog raspona pokreta od strane testiranog mišića ne mora biti zbog
hipotonije mišića, već razlog može biti i skraćenje njegove tetive. Npr. m. quadriceps može
biti snažan ali pokret ekstenzije u zglobu kolje se ne može izvesti do pune ekstenzije. Razlog
tomu može biti skraćenje patelarne tetive ili tetive samog m. quadricepsa.

POZICIJA PRI TESTIRANJU

Pozicija dijela tijela kojeg terapeut postavlja u poziciju za testiranje a koju pacijent zadržava
sam (ako je moguće).
OPTIMALNA POZICIJA ZA TESTIRANJE je ona u kojoj se testirani mišić nađe pri
završetku punog raspona pokreta (mišići koji prolaze preko jednog zloba, mišići koji prolaze
preko dva i više zglobova a ponašaju se kao oni koji prolaze preko jednog zgloba). Za ostale
mišiće koji prolaze preko dva ili više zglobova optimalna pozicija za testiranje je na polovini
cjelokupnog raspona pokreta.
Početna pozicija testiranja služi terapeutu da odredi zamjenske pokrete. Kad postoji slabost
mišića (hipotonija), drugi mišići preuzimaju održavanje pozicije nalik onoj pravoj. Terapeut
mora moći uočiti prisutan odmak od prave pozicije.
Nakon postavljanja dijela tijela u početnu poziciju za testiranje možemo započeti s
ocjenjivanjem mišićne snage. Ako pacijent ne može održati početnu poziciju počinjemo s
testiranjem mišićne snage ispod ocjene 3, ako pacijent uspijeva održati početnu poziciju
terapeut počinje s apliciranjem pritiska kako bi mogao izvršiti ocjenjivanje poviše ocjene 3.

TESTNI POKRET
Testni pokret je pokret dijela tijela u specifičnom smjeru i s specifičnim lukom pokreta.
Mišićni testovi snage za one mišiće ekstremiteta koji su preslabi da bi se suprotstavili sili
gravitacije (ocjena 2) testiranje se izvodi po horizontalnoj površini.

10
 H. Kujundžić

PRITISAK I OTPOR
Pojam pritisak se koristi s ciljem da se opiše vanjska sila koju aplicira terapeut kako bi
odredio snagu mišića koji održavaju početnu poziciju (ocjena 3 i više).
Pojam otpora se koristi s ciljem da se opiše vanjska sila koja se suprotstavlja pokretu u
samom testu. Otpor može biti sila gravitacije ili sila koju proizvodi terapeut. Otpor može
varirati s obzirom na tjelesnu težinu pacijenta (test za ekstenzore leđa, test za donje
abdominalne mišiće).
Pozicioniranje, smjer i količina sile su važni faktori u testiranju mišićne snage poviše ocjene
3. Glavno pravilo za pozicioniranje pritiska terapeuta je njegovo apliciranje blizu distalnog
kraja dijela tijela na koji se testirani mišić hvata (hvatište). Npr. prilikom testa za m. biceps
brachii pritisak se aplicira na distalni kraj nadlaktice.
Veoma je važan odnos između dužine poluge i jačine pritiska kojeg terapeut aplicira.
Koristeći dužu polugu terapeut dobiva mehaničku prednost što mu dopušta veću osjetljivost
prilikom ocjenjivanja poviše ocjene 3.
Kada testiramo snažne mišiće kao npr. abduktore zgloba kuka, potrebo je koristiti dugu
polugu odnosno pozicionirati pritisak proksimalno do gležnja. Kada testiramo adduktore
zgloba kuka tada je potrebno koristiti kratke poluge te pozicionirati pritisak točno poviše
zgloba koljena a kako bi izbjegli naprezanje anteromedialnog dijela zgloba.
Kako bi odredili snagu mišića poviše ocjene 3, pritisak mora biti apliciran stupnjevito
(Tablica 1).

ZAMJENA MIŠIĆA
Zamjena uključuje pokušaj jednog ili više mišića da kompenziraju nedostatak snage testiranog
mišića. Ona je dobar indikator da testirani mišić je oslabljen, da nije aplicirana potrebna
fiksacija ili da se pacijentu nisu dale jasne upute za izvođenje testa. Mišići koji zajedno
normalno djeluju pri pokretu mogu izvesti zamjenu. To uključuje fiksacijske mišiće, agoniste
i antagoniste.

ZAMJENA FIKASIJSKIH MIŠIĆA

Uočava se u odnosima između pokreta u ramenom zglobu ili zglobu kuka. Mišići koji pokreću
lopaticu mogu izazvati sporedan pokret ramena ili mišići koji pokreću zdjelicu mogu izazvati
pokret natkoljenice.
Primjer zamjenskog pokreta može se evidentirati pri izvođenju testa mišiće abduktore zgloba
kuka. Ako su oni slabi tada zamjenu će izvršiti lateralni abdominalni mišići. Zdjelica će biti

11
 H. Kujundžić

podignuta lateralno, noge će se podignuti od stola ili tla ali abdukcija natkoljenice neće biti
prisutna.

ANTAGONISTI
Mišići koji izvode suprotan pokret. Mogu odraditi pokret isti kao testni pokret. Ako su slabi
fleksori prstiju, akcija ekstenzora šake može proizvesti pasivnu fleksiju prstiju zbog napetosti
tetiva mišića fleksora prstiju.

AGONISTI
Mišići koji izvode pokret te njihova zamjena... Zamjena mišića agonista dovest će do pokreta
dijela tijela u smjeru snažnijeg mišića agonista ili će doći do pomaka tijela u smjeru mišića
agonista. Npr. kod testiranja m. gluteusa mediusa u bočno ležećem položaju, natkoljenica će
imati tendenciju flektiranja ako m. tensor fasie latae pokušao zamijeniti testirani mišić ili bi se
trup rotirao prema nazad kako bi m. tensor fascie latae mogao održati početnu poziciju za
testiranje.
Nikakva zamjena mišića ne bi se smjela dogoditi. Cilj nam je napraviti točno i precizno
testiranje određenog mišića a ne njegovih pomagača. Terapeut koji ima iskustva moći će
uočiti sve prije navedene zamjene i pomake dijelova tijela od prave početne testne pozicije.

HIPOTONIJA MIŠIĆA, SKRAĆENJE MIŠIĆA I KONTRAKTURA

Hipotonija mišića ili nedostatak snage mišića se koristi kao opći termin za ocjenu mišićnog
testa od 0 u položaju bez utjecaja gravitacije do 3+ u položaju utjecaja gravitacije. Hipotonija
označava nedostatak snage a što rezultira nedostatkom pokretljivosti i nemogućnošću da se
mišić dovoljno kontrahira za pokretanje dijela tijela kroz dio ili cijeli raspon pokreta.
Kontraktura i skraćenje mišića rezultirat će gubitkom pokretljivosti ako mišić se ne može
izdužiti kroz cijeli raspon pokreta. Kontraktura podrazumijeva stupanj skraćenja koji dovodi
do značajnog gubitka raspona pokreta, dok skraćenje mišića podrazumijeva stupanj
skraćenosti koji dovodi do srednjeg gubitka raspona pokretljivosti.
Nastanak nekog deformiteta na sustavu za kretanje ne može nastati samo kao rezultat slabosti
odnosno manjka jakosti mišića ili mišićne skupine već nastaje onda kad se razviju i
kontrakture mišićnog i vezivnog tkiva nasuprotne strane. Na primjer u ručnom zglobu ne
može nastati deformitet kao rezultat slabosti mišića ekstenzora ručnog zgloba već će nastati
tada kad se razvije kontraktura opozicijskih fleksora ručnog zgloba koji održavaju flektiran
nepravilan položaj ručnog zgloba.

12
 H. Kujundžić

Mišićni disbalans nastaje kad je mišić slab a njegov antagonist snažan. Snažniji od ove dvije
komponente ima tendeciju skraćenja, a slabiji tendenciju izduživanja. Ili skraćenje ili
izduživanje mišića daje rezultat pogrešnog poravnanja tijela. Slabost mišića dopušta nastanak
deformiteta a skraćenje mišića oblikuje deformitet.
U nekim dijelovima tijela mogu nastati deformiteti kao rezultat slabosti mišića ili skupine
mišića iako opozicijski mišići nisu u kontrakturi. U tom slučaju sila gravitacije i tjelesna
težina čovjeka predstavljaju opozicijske sile. Primjer tome možemo pronaći u kifotičnom
držanju koje nastaje kao rezultat slabosti mišića gornjeg dijela leđa iako ne moraju uvijek
opozicijski mišići (prsni mišići) biti u kontrakturi ili skraćenju.
U stručnoj literaturi pisanoj na engleski jezik, a koja je i najraširenija imamo igru riječi
različitih termina. Svi gore navedeni izrazi imaju svoje nazive u engleskoj literaturi.
Hipotonija mišića – slabost mišića – weakness
Skraćenja mišića – shortness
Kontraktura mišića – contracture
Mišićni disbalans – mišićna neravnoteža – muscule imbalance
Zategnutst mišića – short, tight, taut

OCJENJIVANJE MIŠIĆNE SNAGE

Ocjenjivanje mišićne snage predstavlja procjenu snage ili hipotonije mišića ili mišićne grupe
od strane ispitivača (terapeuta). Kod manualnog mišićnog testa (MMT) ocjenjivanje je
postavljeno na sustavu u kojem sposobnost pacijenta da održi početnu poziciju testa
suprotstavljajući se sili gravitacije ocjenjuje se ocjenom 3 (ili nekom drugom oznakom ovisno
o simbolima koji se koriste – Tablica 1.). U tom slučaju sila gravitacije je konstantna sila pa
se stoga smatra da je objektivno koristiti srednju ocjenu u rasponu ocjenjivanja kao ekvivalent
za suprotstavljanje mišića sili gravitacije.
Ako mišić uspijeva održati prije spomenuti položaj pod navedenim uvjetima, ispitivač
(terapeut) aplicira pritisak, a kako bi pacijent dobio ocjenu poviše 3. Pritisak koji aplicira
ispitivač vrši s ciljem da se odredi maksimalni izvršeni napor pacijenta u izvođenju
izometričke kontrakcije. Pritisak se postepeno povećava do razine granice pacijenta. Ocjene
koje daju pacijentu su od 3+ do 4+.
Gravitacija je forma otpora koja je osnova u MMT-u i koristi se u testovima za mišiće trupa,
vrata i ekstremiteta. Ne koristi se u testovima za mišiće nožnih i ručnih prstiju zbog toga što je
težina tih dijelova tijela vrlo mala u odnosu na snagu mišića koji taj dio pokreću. Također sila
gravitacije se ne koristi u testovima supinacije i pronacije podlaktice te pokretima rotacije.
Testiranje mišića koji su vrlo slabi odradit ćemo na horizontalnim podupirujućim klizećim
površinama kako bi smanjili utjecaj gravitacije.

13
 H. Kujundžić

PRECIZNOST OCJENJIVANJA
Preciznost ocjenjivanja ovisi o mnogim faktorima: stabilna pozicija pacijenta, fiksacija
proksimalnog dijela testiranog segmenta, točnost početne pozicije testa, smjer i jačina
pritiska. Jakost pritiska ovisi o godinama i veličini pacijenta, dijela tijela kojeg testiramo i
poluge. Ispitivač može koristiti za usporedbu jakost ekstremitet koji ima normalnu snagu i
nije ozlijeđen.
Preporuka je da se vrši testiranje velikog broja individua s različitim problemima od lošeg
držanja do ozljeda, bolesti i paraliza. Na taj način ispitivač dobiva osjećaj količine pritiska
kojeg mora aplicirati. Isto tako djeca su posebna kategorija u provođenju MMT-a. Mlađa
djeca ne mogu surađivati u provođenju testa jer im je teško objasniti što moraju učiniti, kako
postaviti tijelo i kako zadržati ga u početnom položaju. Slijedeći problem je apliciranje
pritiska za ocjenjivanje preko 3. Nešto starija djeca, pred pubertet, surađuju u provođenju
testova ali postoji problem pri konačnom ocjenjivanju s ocjenom 5, normalna mišićna snaga.

OCJENJIVANJE PREKO OCJENE 3

Standardizacija tehnika testiranja mišićne snage s obzirom na ocjenjivanje preko ocjene 3
podrazumijeva posebnu pažnju na luk pokreta dok testirani dio tijela pridržava ispitivač i na
njega aplicira pritisak.
Mišića snaga nije konstantna tijekom cijelog raspona pokreta i kod MMT-a nije praktično
ocjenjivati mišićnu snagu tijekom cijelog pokreta, već u određenoj točci tog pokreta.
Sposobnost održavanja testiranog dijela tijela u početnoj poziciji ili dovođenje tog dijela tijela
u naveden položaj pri tom suprotstavljajući se razinama pritiska, ocjenjujemo s ocjenom
poviše 3.

OCJENA 5 – NORMAL
Mišić može održati testiranu poziciju suprotstavljajući se jakom pritisku. Ova ocjena ne mora
značiti da je to maksimalna snaga pacijenta, ali ovisno o jačini pritiska kojeg postavlja
ispitivač možemo govoriti i nekoj vrsti maksimalne snage. Ipak bolje je govoriti o tome da
ocjena 5 predstavlja snagu mišića koje je adekvatna za svakodnevne aktivnosti pacijenta.
Kako bi ispitivač sio sposoban odrediti da li se radi o maksimalnoj snazi treba prikupiti
iskustvo testirajući mnoge dobne, težinske i spolne skupine.

OCJENA 4 - GOOD
Mišić može održati testnu poziciju suprotstavljajući se umjerenom pritisku.

14
 H. Kujundžić

OCJENA 3 – FAIR
Mišić može održati testnu poziciju suprotstavljajući se sili gravitacije ali ne može održati isti
položaj čim se aplicira i mali pritisak.
Glavno pravilo glasi da se testirani pokret može izvesti tako da se održava početni testirani
položaj. Postoje i iznimke tog pravila ali su rijetke.
U nekim mišićnim testovima kost na kojoj je hvatište mišića pokreće se iz pozicije suspenzije
u vertikalnoj ravnini prema horizontalnoj ravnini. Npr. m. quadriceps i m. deltoideus testirani
u sjedećem položaju.

OCJENA 2 – POOR
Sposobnost da pacijent djelomično obavi pokret u njegovoj putanji kroz horizontalnu ravninu
se ocjenjuje s ocjenom 2-. Ocjena 2 podrazumijeva da je mišić sposoban završiti puni raspon
pokreta kroz horizontalnu ravninu. Dok ocjena 2+ se daje onom pacijentu koji može izvršiti
prethodno uz apliciranje otpora od strane terapeuta. Što također podrazumijeva da će ispitanik
moći djelomično odraditi pokret u antigravitacijskom položaju.
Raspon snage mišića koji se događa kod ocjene 2 dovoljno je značajan da se napravi gore
prikazana podklasifikacija ocjena. Nije isto odraditi pokret u punom rasponu pokreta u
horizontalnoj ravnini te puni raspon pokreta u antigravitacijskom položaju. Apliciranje
pritiska kod izvođenja pokreta u horizontalnoj ravnini dovodi do pripreme mišića na utjecaj
sile gravitacije kod izvođenja pokreta u antigravitacijskom položaju.
Veoma je bitno provoditi postupno ocjenjivanje kod ocjene 2 (2-,2,2+) kako bi precizno
pratili promjene u mišićnoj snazi pacijenta u njegovom oporavku. Ovako definirane fine
odnosno preciznije promjene u snazi mišića veoma su bitne kod praćenja opravaka pacijenata
s nekim neuro-mišićnim problemima. Također bilježenje ovako definiranih pomaka mišićne
snage djeluje motivirajuće terapeutu i pacijentu.

OCJENA 1 – TRACE
Ocjena 1 podrazumijeva nepostojanje pokreta dok palpacijom osjećamo kontrakciju mišićnih
vlakana ili napinjanje tetive mišića kojeg testiramo. Mišić za ovu ocjenu možemo testirati u
bilo kojem početnom položaju. Kad terapeut testira slabi mišić treba pasivno provesti cijeli
raspon pokreta kako bi oštećenom mišiću omogućio da osjeti pokret i pokuša dati odgovor
kontrakcijom.

OCJENA 0 – ZERO
Ocjena 0 daje se mišiću koji ne izvodi pokret i na kojem se palpacijom ne osjeća naprezanje
niti mišićnih vlakana niti tetiva.

15
 H. Kujundžić

funkcija mišića ocjena

Nema pokreta Ne osjeća se i ne vidi kontrakcija mišića 0

Tetive se napinju i osjeća se kontrakcija mišića 1
bez pomicanja i pokreta
Test na podlozi u Pokret kroz djelomičan raspon pokreta 2-
horizontalnoj ravnini Pokret kroz popuni raspon pokreta 2
Pokret kroz puni raspon pokreta uz otpor 2+
Test u antigravitacijskom Pokret kroz djelomičan raspon pokreta 2+
položaju Popuštanje u održavanju testne pozicije 3-
Održavanje testne pozicije (bez apliciranja 3
pritiska)
Održavanje testne pozicije s apliciranjem laganog 3+
pritiska
Održavanje testne pozicije s apliciranjem laganog 4-
do umjerenog pritiska
Održavanje testne pozicije s apliciranjem 4
umjerenog pritiska
Održavanje testne pozicije s apliciranjem 4+
umjerenog do jakog pritiska
Održavanje testne pozicije s apliciranjem jakog 5
pritiska

ocjenom 3 (50% snage) ocjenjujemo mišić ukoliko je u stanju svladati težinu vlastitog
segmenta u okomitom položaju, antigravitacijski, kroz pun opseg pokreta;

ocjenom 4 (75% snage) ocjenjujemo mišić ukoliko svlada slabiji manualni otpor
antigravitacijski u punom opsegu pokreta;

ocjenom 5 (100% snage) ocjenjujemo mišić ukoliko svlada jak manualni otpor
antigravitacijski u punom opsegu pokreta;

16
 H. Kujundžić

ocjenom 2 (25% snage) ocjenjujemo mišić ako je u stanju svladati težinu vlastitog segmenta u
horizontalnom, rasterećenom položaju u punom opsegu pokreta;

ocjenom 1 (10% snage) ocjenjujemo mišić kada nije u stanju izvest pokret, ali se pri pokušaju
izvođenja pokreta može vizualno ili palpacijom evidentirati kontrakcija;

ocjena 0 ocjenjujemo mišić kada se pri pokušaju izvođenja pokreta ne mogu vizualno ni
palpacijski ustanoviti tragovi kontrakcije.

17
 H. Kujundžić

2. MIŠIĆNI TESTOVI I OPSEZI POKRETA

GORNJI EKSTREMITETI

RAMENI ZGLOB I RAMENI OBRUČ

ANTEFLEKSIJA (FLEKSIJA) NADLAKTICE (90 - 180º)

Agonist: m. deltoideus (prednja vlakna), m. coracobrachialis

Goniometar:
Početni položaj je ležeći, supiniran. Nadlaktica je aducirana uz toraks. Goniometar je
postavljen sa lateralne strane nadlaktice i to na način da: vrh goniometra prolazi kroz glavicu
humerusa i processus acromion scapule, dok je fiksni krak goniometra smješten na ruci duž
srednje axilarne linije trupa i u liniji je sa velikim trohanterom femura; istovremeno je
pokretni krak goniometra smješten na ruci duž lateralne longitudinalne srednje linije
humerusa i u liniji je sa lateralnim epikondilom humerusa. Ispitaniku se izvede pasivni pokret
i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Potrebno je izbjegavati
hiperekstenziju lumbalne kralježnice, abdukciju nadlaktice i elevaciju scapule, a lakatni zglob
postaviti u položaj ekstenzije kao prevenciju postojećeg istezanja duge glave tricepsa.

MMT
Za ocjenu 3 početni položaj ispitanika je sjedeći. Rameni zglob je fiksiran, a nadlaktica
aducirana uz trup. Ispitanik izvede pokret antefleksije antigravitacijski u punom opsegu
pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža iznad lakta u smjeru adukcije i
retrofleksije.

18
 H. Kujundžić

Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je ležeći bočni, na suprotnoj strani od ruke koju
testiramo. Ruka ispitanika je u adukciji oslonjena na suspenzijsku dasku ili na ruku terapeuta.
Ispitanik izvodi pokret antefleksije u rasterećenom položaju, u punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta na prednjoj strani glenohumeralnog zgloba vršimo
palpaciju prednjih vlakana m. deltoideusa. M.coracobrachialis, kao tanki mišić palpira se teže
u aduciranom položaju nadlaktice, ali ga se sa sigurnošću može palpirati pri elevaciji i
eksternoj rotaciji nadlaktice koja je pronirana iznad glave. U tom položaju tetiva
m.coracobrachialisa nalazi se uz aksilarni dio nadlaktice, medijalno od kratke glave m.bicepsa
brachii.

Ukoliko nema tragova kontrakcije, mišiće ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod testa antefleksije rameni zglob mora biti fiksiran, a podlaktica relaksirana da bi se
isključili trik pokreti i djelovanje mišića sinergista.

RETROFLEKSIJA (HIPEREKSTENZIJA) NADLAKTICE (O - 50º)

Agonisti: m latissimus dorsi, m deltoideus (stražnji dio)

Goniometar:
Početni položaj je ležeći, proniran. Nadlaktica je aducirana uz toraks, a rame je fiksirano.
Goniometar se postavlja na lateralnu stranu nadlaktice i to na način da: je fiksni krak smješten
duž axilarne linije trupa u liniji sa velikim trohanterom femura, dok je pokretni krak

19
 H. Kujundžić

goniometra smješten na ruci duž lateralne longitudinalne srednje linije humerusa i u liniji je sa
lateralnim epikondilom humerusa, a vrh goniometra prolazi kroz glavicu humerusa. Ispitaniku
se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju
treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta clavicule, scapule i kralježnice
koji mogu prividno prikazati krive rezultate mjerenog opsega pokreta. Izbjegavati thorakalnu
fleksiju kralježnice, abdukciju u zglobu ramena, adukciju scapule, te držati lakat blago
flektiran kako bi se preveniralo početno istezanje biceps brachii-a.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu. Rame je fiksirano, a nadlaktica aducirana
uz trup. Ispitanik izvodi pokret retrofeksije antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području lakta u smjeru
antefleksije.
Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je ležeći bočni i to na suprotnom boku od ruke koju
testiramo. Testirani ekstremitet položimo na suspenzijsku dasku ili na ruke ispitivača i to u
srednjem položaju; između antefleksije i retrofleksije. Ispitanik izvede pokret retrofleksije u
rasterećenom položaju kroz puni opseg pokreta.

Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta na stražnjoj strani glenohumeralnog zgloba

vršimo palpaciju stražnjih vlakana m. deltoideusa; dok se gornji površni dio m. latissimusa

20
 H. Kujundžić

dorsi može palpirati na lateralnoj strani grudnog koša ispod axille, pri pokušaju pokreta
retrofleksije s internom rotacijom. Kontrakcija mišića je vidljiva uz opterećenje kod pokreta.
Donji dio m. latissimusa dorsi je smješten dublje i teško se palpira.

Ukoliko nema tragova kontrakcije, mišiće ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod testa retrofleksije rameni zglob mora biti fiksiran, a podlaktica relaksirana da bi se
isključili trik pokreti i djelovanje mišića sinergista.

ABDUKCIJA NADLAKTICE (90 - 180º)

Agonist: m. deltoideus, m. supraspinatus

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran. Nadlaktica je anatomskom položaju, podlaktica
je ekstendirana. Goniometar se postavlja na anteriorni dio nadlaktice i to na način da: vrh
goniometra postavimo na anteriorni dio procesusa acromiona scapule kroz glavicu humerusa,
a fiksni krak je smješten duž lateralnog djela anteriorne površine grudnog koša paralelno sa
linijom sternuma, dok je pokretni krak smješten tako da zahvaća anteriornu površinu ruke
paralelno sa središnjom linijom humerusa. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se
dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi
došlo do dodatnih pokreta scapule (elevacija), te vanjske rotacije nadlaktice.

21
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći s gornji ekstremitetima aduciranim uz trup. Ramena
su fiksirana. Ispitanik izvede pokret abdukcije antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području donje četvrtine
nadlaktice u smjeru adukcije.

Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je ležeći na leđima. Gornji ekstremiteti su aducirani uz

trup, ramena fiksirana, a ispitanik izvodi pokret abdukcije klizeći po podlozi u rasterećenom
položaju.

Za ocjenu 1 ispitanik je u ležećem položaju na leđima. Pri pokušaju pokreta palpira se prednji
deltoideus na prednjoj strani ramenog zgloba, srednji na srednjoj, a stražnji na stražnjoj strani.
M. supraspinatus se palpira otežano ispod m. trapeziusa u vertikalnom položaju. Ako
ispitanika postavimo u sagitalni pronirani položaj, u kojem je m. trapezius relaksiran, uz
rasterećenu scapulu pri pokušaju aktivne abdukcije m. supraspinatus se s lakoćom palpira.

Ukoliko nema tragova kontrakcije, mišiće ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova abdukcije ramena moraju biti fiksirana kako bi izbjegli trik pokrete
devijacije trupa pomoću kojih se naizgled može djelomično abducirati nadlaktica. Podlaktica
mora biti relaksirana, jer se akcijom bicepsa može izvesti djelomična abdukcija. Iz tog razloga
gornji ekstremitet mora biti u srednjem položaju između supinacije i pronacije.

22
 H. Kujundžić

HORIZONTALNA ABDUKCIJA NADLAKTICE (30º)

Agonist: m. deltoideus (stražnja vlakna)

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, proniran. Nadlaktica je abducirana do 90° u neutralnoj
rotaciji na podlozi, a podlaktica je flektirana preko podloge. Goniometar se postavlja
superiorno od procesusa acromiona na glavu humerusa, a nepokretni i pokretni krak
goniometra su položeni duž humerusa u liniji sa lateralnim epicondilom humerusa. Ispitaniku
se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju
treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do rotacije trupa. Fiksacijom obuhvaćamo rameni
obruč i pazimo kako ne bi došlo do dodatnih pokreta scapule i trupa.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu. Rame je fiksirano; nadlaktica je abducirana
na podlozi do 90º, a podlaktica je flektirana preko podloge. Ispitanik izvede pokret
horizontalne abdukcije antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području stražnje strane
nadlaktice, neposredno iznad lakta u smjeru horizontalne adukcije.

Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je sjedeći, nadlaktica je abduckciji do 90º i naslonjena

je na podlogu ili na ruku ispitivača. Iz tog položaja ispitanik izvede pokret u rasterećenom
položaju u punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta na prednjoj strani glenohumeralnog zgloba vršimo
palpaciju stražnjih vlakana m. deltoideusa.
Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.
NAPOMENA:
Kod svih testova za horizontalnu abdukciju nadlaktice rame mora biti fiksirano, a podlaktica
relaksirana; u položaju između pronacije i supinacije.

23
 H. Kujundžić

HORIZONTALNA ADUKCIJA NADLAKTICE (20 - 30º)

Agonist: m. pectoralis maior

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran. Nadlaktica je abducirana do 90° u neutralnoj
rotaciji na podlozi, a podlaktica je flektirana do 90°. Goniometar se postavlja superiorno od
procesusa acromiona na glavu humerusa i to na način da: nepokretni i pokretni krak
goniometra postavimo duž humerusa u liniji sa lateralnim epicondilom humerusa. Ispitaniku
se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju
treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do rotacije trupa i podizanja scapule od podloge.
Fiksacijom obuhvaćamo rameni obruč i pazimo kako ne bi došlo do dodatnih pokreta scapule
i trupa.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na leđima. Rame je fiksirano. Nadlaktica je
abducirana na podlozi do 90º, a podlaktica flektirana. Ispitanik izvede pokret horizontalne
adukcije antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području podlaktice iznad lakta u
smjeru horizontalne abdukcije.

Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je sjedeći, a ekstremitet se nalazi na podlozi ili na ruci
ispitivača. Pokret horizontalne adukcije izvodi se u rasterećenom položaju.
Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta palpira se tetiva m. pectoralisa maiora se ispred
axille.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova za horizontalnu adukciju rame mora biti fiksirano, a podlaktica relaksirana.

24
 H. Kujundžić

EKSTERNA ROTACIJA NADLAKTICE (80 - 90º)

Agonisti: m. infraspinatus, m. teres minor

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran. Nadlaktica je abducirana do 90° u neutralnoj
rotaciji na podlozi, a podlaktica flektirana do 90°između supinacije i pronacije na rubu stola.
Goniometar se postavlja na načinu da: vrh goniometra postavimo na olecranon i prolazi duž
humerusa prema glavi humerusa, a nepokretni i pokretni krak goniometra se postavljaju duž
ularnog shifta direktno prema procesusu stiloideusu ulne. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i
očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost
kako ne bi došlo do dodatnih pokreta u ramenom zglobu, ekstenziji trupa i ekstenziji lakta.
Fiksiramo distalni kraj humerusa kroz cijeli opseg pokreta, a scapulu i toraks pri krajnjem
opsegu pokreta.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu. Nadlaktica je abducirana do 90º, a
podlaktica flektirana također do 90º, ali na podlozi u internoj rotaciji. Ispitanik izvede pokret
eksterne rotacije antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području iznad radiokarpalnog
zgloba u smjeru interne rotacije.

Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je isti. Cijeli gornji ekstremitet visi preko ruba podloge.
Ispitanik izvede pokret eksterne rotacije u rasterećenom položaju ali pri izvođenju treba paziti
da se ne zamjeni s pokretom supinacije.

25
 H. Kujundžić

Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta palpiraju se m. infraspinatus i m. teres minor na

stražnjoj strani axilarnog predjela u proniranom položaju kada je m. deltoideus relaksiran.
Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Eksternu rotaciju nadlaktice može naizgled izvesti supinator s m. bicepsom brachii. Zato kod
testova eksterne rotacije nadlaktice iznad 50% snage podlaktica mora biti fiksirana i to u
srednjem položaju; između supinacije i pronacije. Kod ispitanika sa slabijom mišićnom
snagom potrebno se palpacijom uvjeriti da se kod izvođenja pokreta pokreće humerus.
Rameni zglob mora biti fiksiran kako bi se spriječili trik pokreti.

INTERNA ROTACIJA NADLAKTICE (80 - 90º)

Agonist: m. subscapularis, m. teres maior

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran. Nadlaktica je abducirana do 90° u neutralnoj
rotaciji na podlozi, a podlaktica flektirana do 90° između supinacije i pronacije, na rubu stola.
Goniometar se postavlja na način da: vrh goniometra postavljamo na olecranon i prolazi duž
humerusa prema glavi humerusa, a nepokretni i pokretni krak goniometra postavimo duž
ularnog shifta direktno prema procesusu stiloideusu ulne. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i
očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost
kako ne bi došlo do dodatnih pokreta u ramenom zglobu, fleksiji trupa i ekstenziji lakta.
Fiksiramo distalni kraj humerusa kroz cijeli opseg pokreta, a scapulu i toraks pri krajnjem
opsegu pokreta.

26
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuh. Nadlaktica je abducirana do 90º na podlozi,
dok je podlaktica flektirana preko podloge. Rame je fiksirano. Ispitanik izvede pokret interne
rotacije antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području iznad radiocarpalnog
zgloba u smjeru eksterne rotacije.

Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je isti, ali tako da cijeli gornji ekstremitet visi preko
ruba podloge. Rame je fiksirano, a pokret interne rotacije izvodi se u rasterećenom položaju
pri čemu je potrebno paziti da se rotira humerus, a ne podlaktica.

Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta palpiraju se interni rotatori duboko u axili.
Povoljniji položaj za palpaciju m. subscapularisa je pritiskom prstiju u axillu u pravcu rebara
kada je položaj ispitanika potpuno sagnut sa zarotiranom podlakticom prema unutra. Tetiva
m. subscapularisa nalazi se ispred tetive m. latissimusa dorsi-a.
Ako nema tragova kontrakcije, mišići se ocjenjuju ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova interne rotacije nadlaktice treba paziti da ne dođe do akcije pronatora i do
trik pokreta ramena.

27
 H. Kujundžić

ZGLOB LAKTA I PODLAKTICA

FLEKSIJA PODLAKTICE (120 - 140º)

Agonisti: m biceps brachii, m. brachialis, m. brachioradialis

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran. Gornji ekstremitet je paralelan sa srednjom
linijom trupa, a podlaktica se nalazi u supiniranom položaju. Goniometar se postavlja na način
da: vrh goniometra postavljamo na lateralni epiconidyl humerusa. Nepokretni krak duž
lateralne linije humerusa u liniji sa processusom acromion scapule, dok pokretni postavljamo
duž lateralne strane radiusa u liniji sa procesusom styloideusom radiusa. Ispitaniku se izvede
pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Distalni kraj humerusa
fiksiran je kroz cijeli opseg pokreta. Prije uzimanja mjera možemo napraviti 2 do 3 forsirana
pasivna pokreta.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći ili stojeći. Nadlaktica je fiksirana uz trup. Šaka i prsti
su relaksirani. Ispitanik izvodi pokret fleksije podlaktice antigravitacijski u punom opsegu
pokreta.

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području iznad radiokarpalnog
zgloba u smjeru ekstenzije.

28
 H. Kujundžić

Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je ležeći na leđima s podlaktica ekstendiranom na

podlozi. Iz tog položaja podlakticu flektira po podlozi u rasterećenom položaju u punom
opsegu pokreta. Ukoliko je vanjska rotacija nadlaktice ograničena, početni položaj je ležeći na
boku, a ekstremitet se ekstendira uz tijelo, a fleksija se izvodi po suspenzijskoj dasci ili uz
asistenciju ispitivača.

Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta tragovi kontrakcije mogu se primijetiti vizualno u
predjelu trbušnih mišića ili palpatorno na prednjoj strani lakta.
Ako nema tragova kontrakcije, mišiće ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod testa fleksije podlaktice možemo izolirati svaki mišić zasebno i to na način da pri
testiranju m. bicepsa brachii podlaktica je supinirana tijekom pokreta; pri testiranju m.
brachialisa podlaktica je pronirana tijekom pokreta a pri testiranju m. brachioradialisa
podlaktica je u srednjem položaju tijekom pokreta; između supinacije i pronacije.

EKSTENZIJA PODLAKTICE

Agonisti: m. triceps brachii

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran. Gornji ekstremitet je paralelan sa srednjom
linijom trupa, a podlaktica se nalazi u supiniranom položaju. Goniometar se postavlja na način
da: vrh goniometra postavljamo na lateralni epiconidyl humerusa. Nepokretni krak postavimo
duž lateralne linije humerusa u liniji sa procesusom acromion scapule, dok pokretni krak
postavljamo duž lateralne strane radiusa u liniji sa procesusom styloideusom radii. Ispitaniku
se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Distalni kraj
humerusa je fiksiran kroz cijeli opseg pokreta.

29
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu. Nadlaktica je abducirana na podlozi od 90º,
a podlaktica je flektirana preko podloge. Ispitanik izvodi pokret ekstenzije podlaktice
antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području iznad radiokarpalnog
zgloba u suprotnom smjeru od smjera pokreta; odnosno u smjeru fleksije podlaktice.
Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je ležeći u supiniranom položaju. Nadlaktica je
abducirana na podlozi do 90º, a podlaktica flektirana iznad glave. Iz tog položaja podlaktica
se ekstendira u rasterećenom položaju kroz puni opseg pokreta. Ukoliko je vanjska rotacija
ograničena test se izvodi na boku uz pomoć suspenzione daske ili ruke terapeuta.

Za ocjenu 1 nadlakticu abduciramo na podlozi do 90º, a podlaktica ostavimo u blagoj fleksiji.

Pri pokušaju pokreta mogu se primijetiti tragovi kontrakcije vizualno u predjelu trbuha, ili
palpatorno iznad tetive na stražnjoj strani lakta.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svakog testa pokreta ekstenzije podlaktice nadlaktica mora biti fiksirana, a podlaktica
zajedno s prstima relaksirana kako bi se isključilo djelovanje sinergista i trik pokreta.

30
 H. Kujundžić

SUPINACIJA PODLAKTICE (80 - 90º)

Agonisti: m supinator, m. biceps brachii

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći. Nadlaktica je položena uz toraks, podlaktica je flektirana
do 90°u srednjem položaju; između pronacije i supinacije. Prsti šake su flektirani, a palac je
abduciran ili u šaci držimo olovku koja nam služi kao smjernica pri mjerenju opsega pokreta.
Goniometar se postavlja na način da: vrh goniometra postavljamo na prvu falangu trećeg prsta
i prolazi zamišljenom linijom duž treće metakarpalne kosti i duž središnje linije podlaktice.
Pokretni i nepokretni krak postavljaju se okomito prateći abducirani palac ili olovku koju
ispitanik drži u ruci kao smjernicu pri mjerenju opsega pokreta. Ispitaniku se izvede pasivni
pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti
pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta u ramenom zglobu (vanjska rotacija,
abdukcija i antefleksija), lateralna fleksija trupa na istu stranu. Duž cijelog opsega pokreta
fiksiramo humerus na distalnom kraju; nastojimo da ispitanik drži lakat blizu trupa.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći. Nadlaktica je aducirana uz toraks, a podlaktica je
flektirana do 90º i leži na dlanu ispitivača u proniranom položaju. Ispitanik izvodi pokret
supinacije podlaktice antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

31
 H. Kujundžić

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području iznad radiokarpalnog
zgloba u smjeru pronacije.
Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je sjedeći. Podlaktica se nalazi na dlanu ispitivača.
Ispitanik mora pokušati djelomično izvesti pokret. Ispitanik također može biti i u ležećem
položaju na trbuhu s nadlakticom abduciranom do 90º, a podlakticom flektiranom preko ruba
podloge. Podlaktica se postavi u srednji položaj i tada ispitanik izvodi pokret supinacije
podlaktice u rasterećenom visećem položaju.
Za ocjenu 1 ispitanik sjedi, nadlaktica je aducirana uz toraks, a podlaktica flektirana do 90º,
oslonjena na dlan ispitivača. Pri pokušaju pokreta palpira se m. supinator na gornjoj četvrtini
radialne strane radiusa, a m. biceps brachii na prednjoj strani lakta.

Ako nema tragova kontrakcije, mišiće ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svakog testa pokreta supinacije podlaktice nadlaktica mora biti fiksirana uz trup kako ne
bi došlo do pokreta eksterne rotacije nadlaktice, a time i do prividne supinacije. Šaka i prsti
moraju biti relaksirani.

PRONACIJA PODLAKTICE (80 - 90º)

Agonisti: m. pronator teres, m. pronator quadratus

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći. Nadlaktica je postavljena uz toraks. Podlaktica je
flektirana do 90° u srednjem položaju; između pronacije i supinacije. Prsti šake su flektirani, a
palac je abduciran ili u šaci držimo olovku koja nam služi kao smjernica pri mjerenju opsega
pokreta. Goniometar se postavlja na način da: vrh goniometra postavljamo na prvu falangu
trećeg prsta i prolazi zamišljenom linijom duž treće metacarpalne kosti i duž središnje linije
podlaktice. Pokretni i nepokretni krak postavljaju se okomito prateći abducirani palac ili
olovku koju ispitanik drži u ruci kao smjernicu pri mjerenju opsega pokreta. Ispitaniku se
izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju

32
 H. Kujundžić

treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta u ramenom zglobu (unutarnja
rotacija, abdukcija), lateralna fleksija trupa na suprotnu stranu. Duž cijelog opsega pokreta
fiksiramo humerus na distalnom kraju; nastojimo da ispitanik drži lakat blizu trupa.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći. Nadlaktica je aducirana uz toraks, a podlaktica
flektirana do 90º i leži na dlanu ispitivača u supiniranom položaju. Ispitanik izvodi pokret
pronacije podlaktice antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području iznad radiokarpalnog
zgloba u smjeru supinacije.
Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je ležeći u proniranom položaju. Nadlaktica je
abducirana do 90º na podlozi, a podlaktice je flektirana preko ruba podloge u srednjem
položaju. Ispitanik izvodi pokret pronacije podlaktice u rasterećenom visećem položaju.
Ispitanik također može biti testiran i u sjedećem položaju tako da se podlaktica nalazi na
dlanu ispitivača, a ispitanik mora pokušati djelomično izvesti pokret.

Za ocjenu 1 ispitanik je u sjedećem položaju. Nadlaktica je aducirane uz toraks, a podlaktica

je flektirana do 90º u srednjem položaju i oslonjena na dlan ispitivača. Pri pokušaju izvođenja
pokreta pronacije podlaktice palpira se m. pronator teres na dijagonalnoj liniji koja spaja
medijalni epicondil humerusa i tuberositas pronatoria na radiusu. M. pronator quadratus se
teže palpira.

33
 H. Kujundžić

Ako nema tragova kontrakciji, mišiće ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svakog testa pokreta pronacije podlaktice potrebno je fiksirati nadlakticu uz toraks, kako
ne bi došlo do pokreta interne rotacije, a time i do prividne pronacije. Šaka i prsti moraju biti
relaksirani kako bi se isključili sinergisti.

RUČNI ZGLOB

FLEKSIJA ŠAKE (80-90º)

Agonisti: m. flexor carpi radialis, m. flexor carpi ulnaris

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa flektiranim laktom do oko 90º na podlozi, dok je šaka
postavljena preko ruba podloge sa ekstendiranim prstima. Vrh goniometra se postavljamo na
procesus stiloideus ulnae. Nepokretni krak goniometra je smješten preko lateralne linije ulnae
u liniji sa proceususom olcranonom, a pokretni krak goniometra postavljamo duž lateralne
linije pete metacarpalne kosti. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene
vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do
dodatnih pokreta radijalne ili ularne devijacije u ručnom zglobu. Tijekom mjerenja prsti šake
su relaksirani, a podlaktica fiksirana.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći. Podlaktica je na podlozi supinirana, a šaka se nalazi
izvan podloge. Ispitanik izvede pokret fleksije šake antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

34
 H. Kujundžić

Kod izoliranog testa za m. flexor carpi radialis treba izvesti fleksiju šake sa radijalnom
devijacijom. Kod testa za m. flexor carpi ulnaris treba izvesti fleksiju šake s ulnarnom
devijacijom. Oba pokreta se izvode antigravitacijski u punom opsegu.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području volarne strani
metacarpusa u smjeru ekstenzije.

Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je sjedeći. Podlaktica je položena na podlogu na

ulnarnoj strani. Ispitanik izvodi pokret fleksije šake u rasterećenom položaju po podlozi kroz
puni opseg pokreta.

Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta palpiraju se tetive m. fleksora carpi radialisa na
volarnoj i radijalnoj strani podlaktice iznad radiokarpalnog zgloba; kao i tetive m. fleksora
carpi ulnarisa na volarnoj i ulnarnoj strani iznad radiokarpalnog zgloba.

Ako nema kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svakog testa pokreta fleksije šake podlaktica mora biti fiksirana, a prsti relaksirani ili
ekstendirani.

35
 H. Kujundžić

EKSTENZIJA ŠAKE (80-90º)

Agonisti: m. extensor carpi radialis longus, m.extensor carpi radialis brevis, m.extensor carpi
ulnaris

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa flektiranim laktom oko 90º na podlozi i šakom
postavljenom preko ruba podloge sa ekstendiranim prstima. Vrh goniometra postavljamo na
procesus stiloideus ulnae. Nepokretni krak goniometra postavljamo preko lateralne linije ulne
u liniji sa proceususom olcranon,a pokretni krak goniometra postavljamo duž lateralne linije
pete metacarpalne kosti. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti
izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih
pokreta radijalne ili ularne devijacije u ručnom zglobu. Tijekom mjerenja prsti šake su
relaksirani, a podlaktica fiksirana.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći. Podlaktica je položena u proniranom položaju na
podlozi. Ispitanik izvede pokret ekstenzije šake antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 4 i 5 položaj ispitanika je isti međutim možemo izolirano testirati pojedine

ekstenzore. Kod izoliranog testa za m. extensor carpi radialis longus i m.extensor carpi
radialis brevis podlaktica je u položaju između pronacije i srednjeg položaja i iz te pozicije
ispitanik izvodi pokret ekstenzije šake s radijalnom devijacijom antigravitacijski u punom
opsegu pokreta uz slabiji odnosno jači otpor na radijalnoj strani metacarpusa.
Kod izoliranog testa za m.extensor carpi ulnaris podlaktica se nalazi u položaju pronacije s
odignutom ulnarnom stranom, a iz te pozicije ispitanik izvodi pokret ekstenzije šake s

36
 H. Kujundžić

ulnarnom devijacijom antigravitacijski u punom opsegu pokreta uz slabiji odnosno jači otpor
u području pete metacarpalne kosti.
Za ocjenu 2 početni položaj ispitanika je sjedeći. Podlaktica je položena na podlogu u
srednjem položaju na ulnarnoj strani. Pokret ekstenzije šake izvodi se u rasterećenom
položaju kroz puni opseg pokreta.
Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta radijalni ekstenzori palpiraju se radijalno i
dorzalno na području iznad radiokarpalnog zgloba dok se ulnarni ekstenzori palpiraju ulnarno
i dorzalno na području iznad radiokarpalnog zgloba.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svakog testa pokreta ekstenzije šake prsti su relaksirani i ispruženi a podlaktica mora biti
fiksirana.

RADIJALNA DEVIJACIJA (abdukcija) (25º)

Agonisti: m.extensor carpi radialis, m.flexor carpi radialis

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa flektiranim zglobom lakta i proniranom podlakticom
na podlozi; ručni zglob je u neutralnoj poziciji. Vrh goniometra postavljamo na dorzalnu
površinu ručnog zgloba preko os capitatum. Nepokretni krak postavljamo duž dorzalne
površine srednje linije podlaktice, a pomični krak postavljamo na dorzalnu površinu treće
metacarpalne kosti. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti
izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih
pokreta fleksije i ekstenzije u ručnom zglobu, paziti na pronaciju i supinaciju podlaktice, te ne
koristiti treći prst kao referentnu točku. Podlaktica je fiksirana.

37
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći. Podlaktica je položena na podlozi i oslonjena na
ulnarnu stranu, dok je šaka izvan ruba podloge. Ispitanik izvede pokret radijalne devijacije
šake antigravitacijski kroz puni opseg.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području druge metacarpalne
kosti u smjeru ularne devijacije.
Za ocjenu 2 položaj ispitanika je sjedeći, a šaka je položena na podlozi u proniranom
položaju. Ispitanik izvodi pokret radijalne devijacije po podlozi, u rasterećenom položaju.
Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta palpiraju se m.extensor carpi radialis i m.flexor
carpi radialis dorzalnoj i volarnoj strani radijalnog djela ručnog zgloba.
Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta radijalne devijacije šake podlaktica mora biti fiksirana.

ULARNA DEVIJACIJA (addukcija) (35º)

Agonisti: m.extensor carpi ulnaris, m.flexor carpi ulnaris

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa flektiranim zglobom lakta i proniranom podlakticom
na podlozi; ručni zglob je u neutralnoj poziciji. Vrh goniometra se postavlja na dorzalnu
površinu ručnog zgloba preko os capitatum. Nepokretni krak postavljamo duž dorzalne
površine srednje linije podlaktice, a pomični krak postavljamo na dorzalnu površinu treće
metacarpalne kosti. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti

38
 H. Kujundžić

izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih
pokreta fleksije i ekstenzije u ručnom zglobu; paziti na pronaciju i supinaciju podlaktice, te ne
koristiti treći prst kao referentnu točku. Podlaktica je fiksirana.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći. Podlaktica je položena na podlozi i oslonjena na
radijalnu stranu, dok se šaka nalazi izvan ruba podloge. Ispitanik izvede pokret ularne
devijacije šake antigravitacijski kroz puni opseg.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području pete metacarpalne kosti
u smjeru radijalne devijacije.
Za ocjenu 2 ispitanik je u istom početnom položaju a šaka je položena na podlozi u
proniranom položaju. Ispitanik izvodi pokret ularne devijacije po podlozi, u rasterećenom
položaju.
Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta palpiraju se radijalni m.extensor carpi ulnaris i
m.flexor carpi ulnaris na dorzalnoj i volarnoj strani ulnarnog djela ručnog zgloba.
Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta ulnarne devijacije šake podlaktica mora biti fiksirana.

39
 H. Kujundžić

ŠAKA

FLEKSIJA PRVE FALANGE ZADNJA ČETIRI PRSTA (90º)

Agonisti: mm.lumbricales

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa flektiranim laktom do 90º u srednjoj poziciji, a ručni
zglob i prsti postavljeni su u anatomski položaj. Vrh goniometra postavljamo na dorzalnu
površinu metacarpofalangealnog zgloba (MCP). Nepokretni krak se postavlja na srednju
dorzalnu površinu metacarpalnih kostiju, a pomični krak se postavlja ne srednju površinu
proksimalne falange zgloba koji se mjeri. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se
dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi
došlo do dodatnih pokreta abdukcije i adukcije u MCP zglobu, te zadržati prste u laganoj
extenziji. Tijekom pokreta metacarpus je fiksiran.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći s podlakticom na podlozi u supiniranom položaju.
Metakarpus je fiksiran. Ispitanik izvodi pokret fleksije prvih falangi za svaki prst posebno,
antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 podlaktica i šaka su u istom položaju, ali ispitanik svladava slabiji odnosno
jači otpor, koji se primjenjuje u području volarne strane prvih falangi u smjeru ekstenzije.

40
 H. Kujundžić

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je sjedeći a podlaktica je zajedno sa šakom na podlozi na

ulnarnoj strani; u srednjem položaju. Metakarpus je fiksiran, a pokret fleksije prvih falangi
odvija se u rasterećenom položaju na podlozi.

Za ocjenu 1 palpacija m. lumbricalesa nije moguća, pa stoga vizualno pratimo tragove pokreta
na dorzalnoj strani šake.

Ako nema tragova pokreta, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svakog testa pokreta fleksije I. falangi zadnja 4 prsta metakarpus mora biti fiksiran, a II. i
III. falange relaksirane da bi se isključilo djelovanje sinergista.

FLEKSIJA DRUGIH I TREĆIH FALANGI ZADNJIH ČETIRI PRSTA ( 90º)

Agonisti: m. flexor digitorum superficialis, m. flexor digitorum profundus

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa fleksijom u laktu i podlakticom položenom na podlogu
u srednjem položaju; između pokreta supinacije i pronacije. Ručni zglob je blago ekstendiran.
Vrh goniometra postavljamo preko dorzalnog djela proksimalnog interfalangealnog zgloba
(PIP). Pomični krak postavljamo preko djela dorzalne srednje linije proksimalne falange, a
pomični krak ide duž dorzalne srednje linije srednje falange. Ispitaniku se izvede pasivni
pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Tijekom izvođenja pokreta
proksimalna falanga je fiksirana.

41
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći. Podlaktica i šaka s prvim falangama fiksirane su na
podlozi. Kod testa za m. flexor digitorum superficialis ispitanik flektira II. falangu
antigravitacijski u punom opsegu pokreta. Kod testa za m. flexor digitorum profundus fiksira
se II. falanga, dok ispitanik flektira III. falangu antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 podlaktica se nalazi u istom položaju. Kod testa za m. flexor digitorum
superficialis fiksira se I. falanga, a slabiji odnosno jači otpor primjenjuje na području volarne
strane II. falange u smjeru ekstenzije. Kod testa za m. fleksor digitorum profundus fiksira se
II. falanga,a slabiji odnosno jači otpor primjenjuje se na području volarne strane III. falange u
smjeru ekstenzije.

Za ocjenu 2 početni položaj šake je isti. Kod testa za m. flexor digitorum superficialis fiksira
se I. falanga, a ispitanik treba napraviti djelomičnu fleksiju II. falange. Kod testa za m. flexor
digitorum profundus fiksira se II. falanga, a ispitanik treba djelomično napraviti fleksiju III.
falange.
Za ocjenu 1 kod testa za m. flexor digitorum superficialis pri pokušaju pokreta vizualno
pratimo tragove pokreta; dok kod testa za m. flexor digitorum profundus pri pokušaju pokreta
palpiramo mišićna u području volarne strane II. falange.
Ako nema tragova kontrakcija mišiće ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta fleksije II. i III. falangi zadnja četiri prsta proksimalni dijelovi
moraju biti fiksirani, dok distalni trebaju biti relaksirani ili u ekstenziji.

42
 H. Kujundžić

EKSTENZIJA PRVIH FALANGI ZADNJA ČETIRI PRSTA (30º)

Agonisti: m. extenzor digitorum communis, m. extensor indicis proprius, m. extensor digiti

quinti

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa flektiranim laktom do 90º u srednjoj poziciji; a ručni
zglob i prsti su u anatomskom položaju. Vrh goniometra smješten je na dorzalnu površinu
MCP zglobova. Nepokretni krak se postavlja na srednju dorzalnu površinu matacarpalnih
kostiju, a pomični krak se postavlja na srednju površinu proksimalne falange zgloba koji se
mjeri. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u
stupnjevima. Treba obratiti pozornost pri mjerenju da ne dolazi do abdukcije i adukcije u
MCP zglobu, te zadržati prste u laganoj extenziji. Fiksira se metacarpus.

MMT
Za ocjenu 3 ispitanik je u sjedećem položaju, a šaka je na podlozi pronirana i fiksirana, dok su
prsti izvan ruba podloge i flektirani. Ispitanik izvede pokret ekstenzije I. falangi
antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 šaka i prsti su u istom položaju. Pri izvođenju pokreta ispitanik svladava
slabiji odnosno jači otpor koji se primjenjuje na dorzalnim stranama I. falangi zadnja četiri
prsta u smjeru fleksije.

Za ocjenu 2 podlaktica i šaka s prstima leže na podlozi na ulnarnoj strani. Ispitanik izvede
pokret ekstenzije prvih falangi u rasterećenom položaju u punom opsegu pokreta.

43
 H. Kujundžić

Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta palpiraju se tetive svih ekstenzora u području
dorzalne strane metacarpusa.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta ekstenzije II. i III. falangi zadnja četiri prsta metacarpus mora biti
fiksiran, II. i III. falange moraju biti relaksirane ili flektirane.

ABDUKCIJA PRSTIJU (20-30º)

Agonisti: mm. interossei dorsales, m.abductor digiti quinti

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa flektiranim zglobom lakta i ručnim zglobom u
neutralnoj poziciji. Podlaktica i šaka su položeni na stol i u proniranom položaju. Vrh
goniometra postavljamo preko dorzalne površine MCP zgloba. Nepomični krak goniometra se
postavlja preko dorzalne srednje linije matacarpalne kosti prsta kojeg se mjeri, a pokretni krak
goniometra postavlja se na dorzalnu srednju liniju proximalne falange testiranog zgloba.
Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima.
Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta u ručnom zglobu i
fleksije u MCP zglobu. Tijekom izvođenja pokreta fiksira se metacarpus.

44
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći. kod testa za I. i II. mm. interossei dorsales šaka je
fiksirana na podlozi na ulnarnoj strani, a prsi su izvan ruba podloge. Ispitanik abducira svaki
prst posebno antigravitacijski u punom opsegu pokreta. Kod testa za III. i IV. mm. interossei
dorsales i m.abductor digiti quinti postupak mjerenja je isti, osim što ispitanik ima šaku na
podlozi na radijalnoj strani i abducira IV. i V. prst.
Za ocjenu 4 i 5 test je istovjetan s prethodnim testom uz to što ispitanik svladava slabiji
odnosno jači otpor koji se primjenjuje u području srednjih falangi u smjeru adukcije.

Za ocjenu 2 podlaktica i prsti su smješteni na podlozi u proniranom položaju, a pokret

abdukcije odvija se u rasterećenom položaju po podlozi u punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 1 šaka i prsti su istom položaju. Pri pokušaju pokreta mm. interossei dorsales se
teže palpiraju na dorazalnoj strani šake duboko između metacarpalnih kostiju. Lako se palpira
jedino I. mm. interossei dorsales.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta abdukcije prstiju metacarpus mora biti dovoljno fiksiran, a sve
falange relaksirane u srednjem položaju između fleksije i ekstenzije da bi se isključilo
djelovanje sinergista i trik pokreta.

45
 H. Kujundžić

ADUKCIJA PRSTIJU (20º)

Agonisti: mm. interossei volares

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa flektiranim zglobom lakta i ručnim zglobom u
neutralnoj poziciji. Podlaktica i šaka su položeni na stol i u proniranom položaju. Vrh
goniometra postavljamo preko dorzalne površine MCP zgloba. Nepomični krak goniometra se
postavlja preko dorzalne srednje linije matacarpalne kosti prsta kojeg se mjeri, a pokretni krak
goniometra postavlja se na dorzalnu srednju liniju proximalne falange testiranog zgloba.
Tijekom izvođenja pokreta fiksira se metacarpus.

MMT
Za ocjenu 3 početni položaj ispitanika je sjedeći. Šaka je na podlozi u srednjem položaju na
ulnarnoj strani, a prsti su abducirani izvan podloge. Ispitanik aducira IV. i V. prst
antigravitacijski u punom opsegu pokreta. Kod testa za I. mm. interossei volares šaka je na
podlozi na radijalnoj strani, a prsti su izvan podloge abducirani. Ispitanik aducira drugi prst
antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 test je istovjetan kao i prethodni uz to što ispitanik svladava slabiji odnosno
jači otpor koji se primjenjuje u području srednjih falangi u smjeru abdukcije.

Za ocjenu 2 šaka je na podlozi u proniranom položaju. Prsti su također na podlozi abducirani.

Ispitanik izvodi pokret adukcije prstiju u rasterećenom položaju u punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 1 palpacija mm. interossei volares nije moguća, već pri pokušaju pokreta
promatramo tragove pokreta.
Ako nema tragova, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

46
 H. Kujundžić

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta adukcije prstiju metacarpus mora biti fiksiran, a prsti u srednjem
položaju da bi se isključili sinergisti i trik pokreti.

FLEKSIJA PRVE I DRUGE FALANGE PALCA (90º)

Agonisti: m. flexor pollicis brevis, m. flexor pollicis longus

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa flektiranim laktom i podlakticom supiniranom na
podlozi. Ručni zglob, prsti i zglob palca su u anatomskom položaju. Vrh goniometra
postavljamo preko dorzalnog djela MCP zgloba. Nepokretni krak se postavlja preko dorzalne
srednje linije metacarpalne linije; pomični krak se postavlja preko površine dorzalnog djela
proksimalne falange. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti
izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih
pokreta fleksije i opozicije u MCP zglobovima i pokreta u ručnom zglobu. Tijekom izvođenja
pokreta fiksiraju se metacarpalne kosti.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći. Šaka je na podlozi supinirana, a I. metacarpalna kost
je fiksirana. Ispitanik flektira I. i II. falangu palca antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

47
 H. Kujundžić

Za ocjenu 4 i 5 položaj šake je isti samo što ispitanik svladava slabiji odnosno jači otpor koji
se primjenjuje odvojeno na I. i odvojeno na II. falangu palca s volarne strane u smjeru
ekstenzije. Ako želimo izolirano testirati dugi fleksor, fiksira se I. falanga palca, a pokret se
odvija u interfalangealnom zglobu, uz jači odnosno slabiji otpor.

Za ocjenu 2 položaj šake i fiksaciju primjenjujemo na isti način samo što ispitanik izvodi
samo djelomičan pokret.
Za ocjenu 1 m. flexor pollicis brevis palpira se na volarnoj strani tenara, dok se tetiva m.
flexor pollicis longusa palpira na volarnoj strani interfalangealnog zgloba palca.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta fleksije prve i druge falange palca treba isključiti pomoć aduktora i
oponensa pa se pri pokretu fiksacije palac nalazi u položaju između adukcije i opozicije.

EKSTENZIJA PRVE I DRUGE FALANGE PALCA (10º)

Agonisti: m. extensor pollicis longus, m. extensor pollicis brevis

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa flektiranim laktom i podlakticom supiniranom na
podlozi. Ručni zglob, prsti i zglob palca su u anatomskom položaju. Vrh goniometra
postavljamo preko dorzalnog djela MCP zgloba. Nepokretni krak se postavlja preko dorzalne
srednje linije metacarpalne kosti, a pomični krak se postavlja preko površine dorzalnog djela
proksimalne falange. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti
izražene u stupnjevima. Tijekom izvođenja pokreta fiksiraju se metacarpalne kosti.

48
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 početni položaj ispitanika je sjedeći, a šaka je na podlozi pronirana s fiksiranom I.
metacarpalnom kosti. Ispitanik ekstendira I. falangu palca antigravitacijski u punom opsegu
pokreta. Kod testa dugog ekstenzora potrebno je fiksirati I. falangu, dok ispitanik ekstendira
II. falangu antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 postupak je isti kao kod testa za ocjenu 3 samo što ispitanik svladava slabiji
odnosno jači otpor koji se primjenjuje na dorzalnoj strani I. falange, a zatim i II. falange u
smjeru fleksije.

Za ocjenu 2 položaj šake i cijeli postupak testa je isti, a ispitanik pokret izvodi djelomično.
Za ocjenu 1 pri pokušaju pokreta palpiramo tetivu m. extensor pollicis brevisa na dorzalnoj
strani I. metakarpalne kosti, a tetivu m. extensor pollicis longusa na dorzalnoj strani I. falange
palca.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta ekstenzije I. i II. falange palca treba iz akcije isključiti abdukciju
palca.

ABDUKCIJA PALCA (60-70º)

Agonisti: m. abductor pollicis longus, m.abductor pollicis brevis

Goniometar:
Ispitanik je u početnom sjedećem položaju sa flektiranim laktom i podlakticom u srednjem
položaju; između supinacije i pronacije, na podlozi oslonjenoj na ulnarni rub. Ručni zglob i
prsti su u anatomskoj poziciji. Vrh goniometra je smješten između I. i II. carpometacarpalnog

49
 H. Kujundžić

(CMC) zgloba na dorzalnoj površini. Nepomični krak goniometra postavljamo na dorzalnu

površinu I. metacarpalne kosti, a pomični krak postavljamo na lateralnu srednju površinu II.
metacarpalne kosti. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti
izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih
pokreta u ručnom zglobu, fleksije i ekstenzije palca. Tijekom izvođenja pokreta fiksira se
carpus i druga metacarpalna kost.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći, a šaka je položena na podlogu na ulnarnoj strani.
Metacarpus je fiksiran, a palac aduciran. Ispitanik izvodi pokret abdukcije palca
antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 šaka i palac su u istom položaju kao i u prethodnom testu samo što ispitanik
svladava slabiji odnosno jači otpor, koji se primjenjuje na području radijalne strane palca u
smjeru addukcije.

Za ocjenu 2 šaka je na podlozi u proniranom položaju, tako da ispitanik izvodi pokret

abdukcije palca u rasterećenom položaju.

Za ocjenu 1 tetive m. abductor pollicis longusa i m.abductor pollicis brevisa palpiraju se pri
pokušaju pokreta iznad radijalne strane baze I. metacarpalne kosti i srednjeg radijalnog dijela
tenara.
Ukoliko nema tragova kontrakcije mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta abdukcije palca podlaktica mora biti fiksirana, a palac aduciran u
položaju između fleksije i ekstenzije da bi se izolirali sinergisti.

50
 H. Kujundžić

ADUKCIJA PALCA

Agonisti: m. adductor pollicis

Goniometar:
Ispitanik je sjedećem početnom položaju sa flektiranim laktom i podlakticom u srednjem
položaju; između supinacije i pronacije, na podlozi oslonjenoj na ulnarni rub. Ručni zglob i
prsti su u anatomskoj poziciji. Vrh goniometra postavljamo između I. i II.
carpometacarpalnog (CMC) zgloba na dorzalnoj površini. Nepomični krak goniometra
postavljamo na dorzalnu površinu I. metacarpalne kosti, a pomični krak postavljamo na
lateralnu srednju površinu druge metacarpalne kosti. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i
očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost
kako ne bi došlo do dodatnih pokreta u ručnom zglobu, fleksije i extenzije palca. Prilikom
izvođenja pokreta fiksira se carpus i druga metacarpalna kost.

MMT
Za ocjenu 3 ispitanik je u sjedećem početnom položaju. Podlaktica je položena na podlozi i
oslonjena na radijalnu stranu, a šaka je izvan podloge. Metacarpus je fiksiran, a palac
abduciran. Ispitanik izvede pokret adukcije palca antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 položaj šake je isti kao i u prethodnom testu samo što ispitanik svladava slabiji
odnosno jači otpor koji se primjenjuje na ulnarnoj strani palca u smjeru abdukcije.

Za ocjenu 2 šaka je na podlozi u proniranom položaju. Metacarpus je fiksiran, a palac

abduciran. Ispitanik izvede pokret adukcije palca u rasterećenom položaju.

51
 H. Kujundžić

Za ocjenu 1 pri pokušaju izvođenja pokreta palpira se kontrakcija m. adductor pollicisa na

području između prve i druge metacarpalne kosti.
Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta adukcije palca treba isključiti djelovanje fleksora i oponensa palca.

OPOZICIJA PALCA I PETOG PRSTA

Agonisti: m. oponens pollicis, m. oponens digiti quinti

Opseg pokreta: podrazumijeva razmak između vrha petog prsta i palca. Ispitanik je u
sjedećem položaju sa flektiranim laktom i podlakticom supiniranom na podlozi. Ručni zglob i
prsti su u anatomskom položaju. Kada je pokret ograničen ravnalo se stavi između vrha petog
prsta i placa, te se mjeri njihova udaljenost. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi
došlo do fleksije u ručnom zglobu. Tijekom izvođenja pokreta fiksira se metacarpus i prsti.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći, a šaka je supinirana na podlozi. III. i IV.
metakarpalna kost su fiksirane. Ispitanik izvede pokret opozicije palca i V. prsta
antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 položaj i fiksacija su isti kao i kod prethodnog testa samo što ispitanik
svladava slabiji odnosno jači otpor koji se primjenjuje u području I. i V. metacarpalne kosti u
suprotnom smjeru pokreta.

Za ocjenu 2 položaj šake i fiksacije su isti kao i kod prethodnih testova samo što ispitanik
pokret izvodi djelomično.
Za ocjenu 1 palpiraju se kontrakcije mišića i to na način da: m. oponens pollicis u području
radijalne strane tenara, a m. oponens digiti quinti u području ulnarne strane hipotenara pri
pokušaju pokreta.
Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

52
 H. Kujundžić

DONJI EKSTREMITETI

ZGLOB KUKA

FLEKSIJA NATKOLJENICE (flektirana potkoljenica 120º, ekstendirana potkoljenica

90°)

Agonisti: m. psoas maior, m. iliacus

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran. Donji ekstremiteti su ekstendirani na podlozi.
Goniometar postavljamo na lateralnu stranu natkoljenice i to na način da: vrh goniometra
postavljamo blizu velikog trochantera na femuru; nepomični krak postavljamo paralelno sa
dugom osi trupa u liniji sa velikim trochanterom na femuru, a pomični krak je postavljen duž
lateralne središnje linije na femuru prema lateralnom epicondylu. Ispitaniku se izvede pasivni
pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti
pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta u lumbalnom djelu kralježnice i pokreta
zdjelice. Tijekom izvođenja pokreta fiksiramo zdjelicu.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći s flektiranom natkoljenicom preko ruba podloge, a
rukama se pridržava za podlogu. Zdjelica je fiksirana, a ispitanik izvede pokret fleksije
natkoljenice antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području natkoljenice neposredno
iznad koljena.

53
 H. Kujundžić

Za ocjenu 2 ispitanik leži na boku; na strani noge koje testiramo, a suprotnu nogu pridržava
ispitivač. Ispitanik izvodi pokret fleksije natkoljenice u rasterećenom položaju po podlozi.

Za ocjenu 1 ispitanik je u ležećem položaju na leđima. Ispitivač pridržava natkoljenicu u

laganoj fleksiji. Pri pokušaju izvođenja pokreta palpira se tetiva m. iliopsoasa u medijalnom
ingvinalnom predjelu.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta fleksije natkoljenice bitno je da sama natkoljenica bude u srednjem
položaju; između interne i eksterne rotacije i između abdukcije i adukcije. Pokret fleksije
natkoljenice djelomično može izvesti m. sartorius.

EKSTENZIJA NATKOLJENICE (20 - 30º)

Agonisti: m. gluteus maximus, m. biceps femoris, m. semitendinosus, m. semimembranosus

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, proniran. Donji ekstremiteti su ekstendirani na podlozi.
Goniometar postavljamo na lateralnu stranu natkoljenice i to na način da: vrh goniometra
postavljamo blizu velikog trochantera na femuru; nepomični krak postavljamo paralelno sa
dugom osi trupa u liniji sa velikim trochanterom na femuru, a pomični krak postavljamo duž
lateralne središnje linije na femuru prema lateralnom epicondylu. Ispitaniku se izvede pasivni
pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti
pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta u lumbalnom djelu kralježnice i pokreta
zdjelice; zadržavati koljeno u ekstenziji kako bi spriječili istezanje m. rectus femorisa.
Tijekom izvođenja pokreta fiksiramo zdjelicu i lumbalni dio kralježnice.

54
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu. Ukoliko testiramo sve mišiće koji sudjeluju
u pokretu ekstenzije natkoljenice - potkoljenica je ekstendirana; dok je kod izoliranog testa za
m. gluteus maximus potkoljenica flektirana. Tijekom izvođenja pokreta fiksiramo zdjelicu.
Ispitanik izvede pokret ekstenzije natkoljenice antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području stražnje strani
natkoljenice iznad koljena u smjeru fleksije. Kod testa svih mišića ekstenzora potkoljenica je
ekstendirana, dok je kod izoliranog testa za m. gluteus maximus potkoljenica flektirana do
90º.

Za ocjenu 2 ispitanik je u ležećem položaju na boku; na strani noge koja se testira. Suprotnu
nogu u abduciranom položaju pridržava ispitivač i istovremeno fiksira zdjelicu. Natkoljenica
koju testiramo je u flektiranom položaju. Iz tog položaja ispitanik je ekstendira po podlozi u
rasterećenom položaju. Navedeni položaj povoljan je zbog potpune fiksacije zdjelice, ali
može postavljati i nepovoljnu testnu situaciju u kojoj slab m. gluteus maximus mora svladati
otpor podloge. Kod slabog m. gluteus maximusa i ostalih ekstenzora povoljnije je testirati
pokret ekstenzije natkoljenice na suspenzijskoj podlozi, kad ispitanik leži na suprotnom boku
od noge koju testiramo uz fiksaciju zdjelice.
Za ocjenu 1 ispitanik je u ležećem položaju na trbuhu. Pri pokušaju izvođenja pokreta palpira
se m. gluteus maximus u predjelu trbuha mišića ili se promatra suženje intragleutealne brazde.

55
 H. Kujundžić

Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testiranja pokreta ekstenzije natkoljenice donji ekstremiteti moraju biti u srednjem
položaju; između interne i eksterne rotacije. Tijekom izvođenja pokreta zdjelica mora biti
fiksirana, a potkoljenica relaksirana.

ABDUKCIJA NATKOLJENICE (40 - 45º)

Agonist: m. gluteus medius

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran. Donji ekstremiteti su ekstendirani na podlozi.
Goniometar je smješten na prednjoj strani zgloba kuka u liniji s velikim trochanterom na
femuru gdje ujedno postavljamo i vrh goniometra. Nepokretni krak goniometra postavljamo
paralelno i između spina iliaca anterior superior oba kuka. Pokretni krak postavljamo na
prednjoj površini natkoljenice uzduž središnje linije femura prema medijalnoj liniji patele.
Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima.
Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta lateralne rotacije
zgloba kuka. Tijekom izvođenja pokreta fiksiramo zdjelicu.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći, na suprotnom boku od noge koju testiramo. Noga na
kojoj ispitanik leži je u flektiranom položaju. Zdjelicu fiksiramo. Ispitanik izvede pokret
abdukcije natkoljenice antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

56
 H. Kujundžić

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području lateralne strane
natkoljenice iznad koljena u smjeru adukcije.
Za ocjenu 2 ispitanik je u ležećem položaju na leđima s ekstremitetima ekstendiranima na
podlozi. Zdjelicu fiksiramo. Ispitanik izvode pokret abdukcije natkoljenice u rasterećenom
položaju na podlozi.

Za ocjenu 1 ispitanik je u istom položaju samo što pri pokušaju izvođenja pokreta palpiramo
m. gluteus medius na lateralnoj strani kuka iznad trochantera maior.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod testova pokreta abdukcije natkoljenica mora biti u srednjem položaju; između fleksije i
ekstenzije, interne i eksterne rotacije. Tijekom izvođenja pokreta zdjelica je fiksirana.

ADUKCIJA NATKOLJENICE (20 - 30°)

Agonisti: m.adductor magnus, m. adductor brevis, m. adductor longus, m. pectineus, m.

gracilis

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran. Donji ekstremiteti su ekstendirani na podlozi.
Goniometar je smješten na prednjoj strani zgloba kuka u liniji s velikim trochanterom na
femuru gdje postavljamo i vrh goniometra. Nepokretni krak goniometra postavljamo
paralelno i između spina iliaca anterior superior oba kuka, a pokretni krak postavljamo na
prednjoj površini natkoljenice uzduž središnje linije femura prema medijalnoj liniji patele.

57
 H. Kujundžić

Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima.

Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta medijalne rotacije
zgloba kuka. Tijekom izvođenja pokreta fiksiramo zdjelicu.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na boku noge koja se testira, dok drugu nogu
pridržava ispitivač u abduciranom položaju. Ispitanik se pridržava za podlogu i izvede pokret
adukcije natkoljenice antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području medijalne strani
natkoljenice u smjeru abdukcije.
Za ocjenu 2 ispitanik je u ležećem položaju na leđima s natkoljenicama u abduciranom
položaju. Zdjelicu fiksiramo. Ispitanik izvodi pokret adukcije natkoljenice u rasterećenom
položaju na podlozi.

Za ocjenu 1 ispitanik je u istom položaju samo što pri pokušaju izvođenja pokreta palpiramo
aduktore na medijalnoj strani natkoljenice.

58
 H. Kujundžić

Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta adukcije natkoljenice zdjelica mora biti fiksirana, a natkoljenica
mora biti u srednjem položaju; između fleksije i ekstenzije, interne i eksterne rotacije.

INTERNA ROTACIJA NATKOLJENICE (40 - 45º)

Agonisti: m gluteus minimus

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran ili sjedeći. Koljeno noge koju testiramo je
flektirano do 90° preko ruba podloge. Goniometar postavljamo na prednju stranu koljena i
potkoljenice i to na način: da vrh goniometra postavljamo na prednju stranu preko medijalne
linije patele tako da je u istoj ravnini s glavom femura. Nepokretni i pokretni krak
postavljamo duž grebena tibie do točke koja se nalazi u sredini između oba maleolusa.
Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima.
Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta rotacije zdjelice u
suprotnu stranu, fleksije i adukcije kukova. Tijekom izvođenja pokreta fiksiramo distalni kraj
natkoljenice.

59
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći. Potkoljenice su flektirane preko ruba podloge, a
natkoljenice su fiksirane. Suprotni ekstremitet je flektiran na podlozi. Ispitanik izvede pokret
interne rotacije natkoljenice, pomicanjem potkoljenice lateralno, antigravitacijski u punom
opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području lateralne strane
potkoljenice iznad skočnog zgloba u suprotnom smjeru.

Za ocjenu 2 ispitanik je u ležećem položaju na leđima sa ekstendiranim ekstremitetima na

podlozi u laganoj abdukciji. Ispitanik izvodi pokret interne rotacije natkoljenice prema unutra
u rasterećenom položaju.

Za ocjenu 1 položaj ispitanika je isti samo što pri pokušaju izvođenja pokreta palpiramo m.
gluteus minimus na prednjoj strani koksofemoralnog zgloba.
Ako nema kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta interne rotacije natkoljenice zdjelica mora biti fiksirana ili
relaksirana. Natkoljenica se fiksira ali ne presnažno; tako da se mogu vršiti pokreti rotacije.

EKSTERNA ROTACIJA NATKOLJENICE (30 - 45º)

Agonisti: m. obturator externus, m. obturator internus, m. quadratus femoris, m. piriformis, m.

gemellus superior, m. gemellus inferior

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran ili sjedeći. Koljeno noge koju testiramo je
flektirano do 90° preko ruba podloge. Goniometar se postavlja na prednju stranu koljena i
potkoljenice i to na način da: vrh goniometra postavljamo na prednju stranu preko medijalne
linije patele tako da je u istoj ravnini s glavom femura. Nepokretni i pokretni krak

60
 H. Kujundžić

postavljamo duž grebena tibie do točke koja se nalazi u sredini između oba maleolusa.
Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima.
Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta podizanja zdjelice
od podloge i adukcije u zglobu kuka. Tijekom izvođenja pokreta fiksiramo distalni kraj
natkoljenice.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na leđima ili sjedeći. Natkoljenica je fiksirana, a
potkoljenica flektirana preko ruba podloge. Suprotni je ekstremitet flektiran na podlozi.
Ispitanik izvede pokret eksterne rotacije natkoljenice, pomiče potkoljenicu prema medijalnoj
liniji, antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području iznad skočnog zgloba u
suprotnom smjeru.

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je ležeći na leđima sa ekstendiranim ekstremitetima na podlozi.

Zdjelicu fiksiramo. Ispitanik izvede pokret eksterne rotacije natkoljenice u rasterećenom
položaju na podlozi.

61
 H. Kujundžić

Za ocjenu 1 ispitanik je u istom položaju samo što pri pokušaju pokreta palpiramo se vanjske
rotatore iznad velikog trohantera.
Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta eksterne rotacije natkoljenice zdjelica mora biti fiksirana;
natkoljenica također, ali tako da se pokreti rotacije mogu slobodno odvijati. Kod mišića
slabije snage treba paziti da pokreti everzije i inverzije stopala ne prouzroče prividne (lažne)
pokrete natkoljenice. Za ocjenu 2 vanjski i unutarnji rotatori natkoljenice mogu biti testirani i
u stojećem položaju na suprotnoj nozi; odnosno kada se ekstremitet kojeg testiramo također
nalazi u rasterećenom visećem položaju.

ELEVACIJA NATKOLJENICE

Agonisti: m. quadratus lumborum

Goniometar:
Mjerenje goniometrom kod pokreta elevacije natkoljenice nije moguće. Opseg pokreta se
mjeri se u centimetrima pri odizanju stopala od podloge kada se donji ekstremitet nalazi u
položaju između fleksije i ekstenzije.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je u stojeći. Toraks fiksiramo, a ispitanik podiže čitav donji
ekstremitet od podloge i time elevira zdjelicu. Pokret se izvodi antigravitacijski.
Za ocjenu 4 i 5 položaj ispitanika je ležeći na leđima. Toraks fiksiramo. Pri izvođenju pokreta
elevacije natkoljenice ispitivač pruža slabiji odnosno jači otpor u području nožnog zgloba
povlačeći ekstremitet u suprotnom smjeru.

62
 H. Kujundžić

Za ocjenu 2 ispitanik je u istom položaju. Toraks fiksiramo. Ispitanik povlači ekstremitet po

podlozi u rasterećenom položaju u smjeru elevacije.

Za ocjenu 1 ispitanik je u istom položaju samo što pri pokušaju izvođenja pokreta palpira se
m. quadratus lumborum, paravertebralno u lumbalnom dijelu.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta elevacije natkoljenice toraks mora biti fiksiran. Donji ekstremitet
mora biti srednjem položaju u odnosu na sve pokrete s relaksiranom potkoljenicom i
stopalom. Trup se također mora nalaziti u srednjem položaju kako bi se isključilo djelovanje
sinergista.

63
 H. Kujundžić

ZGLOB KOLJENA

FLEKSIJA POTKOLJENICE (130º)

Agonisti: m. biceps femoris, m. semitendinosus, m. semimembranosus

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, proniran. Goniometar postavljamo na lateralnu stranu
donjeg ekstremiteta. Vrh goniometra postavljamo preko lateralnog epicondila femura.
Nepokretni krak postavljamo preko srednje linije femura na lateralnoj strani od lateralnog
epicondila do velikog trochantera, a pokretni krak postavljamo paralelno uz središnju liniju na
lateralnoj strani fibule u smjeru prema lateralnom maleolu. Ispitaniku se izvede pasivni pokret
i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Prilikom izvođenja pokreta fiksiramo
natkoljenicu.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu. Ekstremitet je ekstendiranna podlozi, a
natkoljenicu fiksiramo. Kod testa za m.biceps femoris ispitanik izvede antigravitacijski pokret
fleksije potkoljenice s vanjskom rotacijom, dok kod testa za m. semitendinosus i m.
semimembranosus ispitanik izvodi pokret fleksije i interne rotaciju potkoljenice. Oba se
pokreta izvode u punom opsegu.

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području stražnje strane
potkoljenice iznad skočnog zgloba. Za m. biceps femoris otpor pružamo u smjeru ekstenzije i

64
 H. Kujundžić

interne rotacije potkoljenice, a za m. semitendinosus i m. semimembranosus u smjeru

ekstenzije i eksterne rotacije potkoljenice.

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je ležeći na boku noge koja se testira. Suprotnu nogu pridržava
ispitivač koji također fiksira natkoljenicu noge koju testira. Ispitanik izvede pokret fleksije
potkoljenice u rasterećenom položaju po podlozi u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 1 položaj ispitanika je ležeći, proniran; pri pokušaju izvođenja pokreta palpiramo:
m. biceps femoris na lateralnoj stražnjoj strani koljena, a m. semitendinosus i m.
semimembranosus palpiramo na medijalnoj stražnjoj strani koljena.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta fleksije potkoljenice natkoljenica mora biti fiksirana, a stopalo
relaksirano.

EKSTENZIJA POTKOLJENICE (0º)

Agonisti: mm. Quadriceps (m. rectus femoris, m. castus intermedius, m. vastus medialis, m.
vastus lateralis)

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, proniran. Goniometar postavljamo na lateralnu stranu
donjeg ekstremiteta. Vrh goniometra postavljamo preko lateralnog epicondila femura.
Nepokretni krak postavljamo preko srednje linije femura na lateralnoj strani od lateralnog
epicondila do velikog trochantera, a pokretni krak postavljamo paralelno uz središnju liniju na
lateralnoj strani fibule u smjeru prema lateralnom maleolu. Ispitaniku se izvede pasivni pokret
iz fleksije u ekstenziju i očitaju se dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Tijekom
izvođenja pokreta natkoljenica je fiksirana.

65
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na leđima, a potkoljenice su flektirane preko ruba
podloge, dok je suprotna noga u flektiranom položaju na podlozi. Natkoljenica je fiksirana.
Pokret ekstenzije izvodi se antigravitacijski u punom opsegu pokreta. Ukoliko želimo
isključiti djelovanje m. rectusa femorisa te testirati samo mišiće vastuse, ispitanik se postavlja
u sjedeći početni položaj prilikom izvođenja testa.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području neposredno iznad
stopala u smjeru fleksije. Ukoliko želimo izolirano testirati samo mišiće vastuse, ispitanik je u
sjedećem položaju tijekom izvođenja testa.

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je ležeći na boku noge koja se testira. Suprotnu nogu pridržava
ispitivač, koji također fiksira natkoljenicu noge koja se testira. Ispitanik izvodi pokret
ekstenzije potkoljenice po podlozi u rasterećenom položaju. Ukoliko želimo izolirano testirati
samo mišiće vastuse, natkoljenica mora biti flektirana.

Za ocjenu 1 položaj ispitanika je ležeći na leđima. Potkoljenica je lagano flektirana i pri

pokušaju izvođenja pokreta ili pritiska koljena o podlogu palpira se kontrakcija distalnog
hvatišta m. quadricepsa.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

66
 H. Kujundžić

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta ekstenzije natkoljenica mora biti fiksirana u srednjem položaju;
između vanjske i unutarnje rotacije.

ZGLOB GLEŽNJA I STOPALO

FLEKSIJA STOPALA (sa ekstendiranim koljenom) (30 - 50º)

Agonist: m. gastrocnemius

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je ležeći, supiniran. Kukovi i koljena su ekstendirani na podlozi, a
stopalo je izvan podloge u srednjem položaju; između fleksije i ekstenzije. Goniometar
postavljamo na lateralnu stranu maleolusa uz fibulu. Nepomični krak postavljamo paralelno s
lateralnom srednjom linijom prema fibularnoj glavi (duž lateralne strane potkoljenice).
Pomični krak postavljamo paralelno s lateralnom srednjom linijom calcaneusa (dužina od
calcaneusa do malog prsta na stopalu). Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se
dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi
došlo do dodatnih pokreta everzije i inverzije stopala, te rotacije u kuku. Potkoljenicu
fiksiramo.
(alternativni položaj je sjedeći sa flektiranim koljenima i stopalom u anatomskom položaju
preko ruba podloge)

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika može biti stojeći. Ispitanik stoji na nozi koju testiramo, dok je
druga odignuta od podloge. Ispitanik se pridržava jednom rukom za ruku ispitivača. Nakon
toga se podigne na prste u maksimalno mogućem opsegu pokreta, u tri navrata.

67
 H. Kujundžić

Ukoliko ispitanik može ponoviti pokret iz prethodnog testa 4-5 puta uz osjećaj zamora, mišić
ocjenjujemo ocjenom 4. Ukoliko ispitanik isti pokret izvodi bez osjećaja zamora, mišić
ocjenjujemo ocjenom 5.
U slučaju da ispitanik nije u mogućnosti stajati, za ocjenu 3 položaj ispitanika može biti i
ležeći. Tada ispitanik leži na trbuhu sa stopalima u srednjem položaju preko ruba podloge.
Ispitanik izvede pokret fleksije stopala antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području calcaneusa u smjeru
ekstenzije stopala.
Za ocjenu 2 položaj ispitanika je ležeći na boku tako da je potkoljenica položena na podlogu
sa stopalom na lateralnoj strani. Pokret fleksije stopala izvodi se u rasterećenom položaju po
podlozi.

Za ocjenu 1 položaj ispitanika je ležeći na leđima samo što pri pokušaju izvođenja pokreta
palpiramo trbuh mišića na lateralnoj i medijalnoj strani potkoljenice, a tetivu palpiramo iznad
calcaneusa.
Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova fleksije stopala (sa ekstendiranom potkoljenicom) koljeno mora biti
ekstendirano, a potkoljenica fiksirana u ležećem položaju. Prsti stopala moraju biti relaksirani
ili ekstendirani.

68
 H. Kujundžić

FLEKSIJA STOPALA (sa flektiranim koljenom) (30 - 50º)

Agonist: m. soleus

Goniometar:
Mjerenje goniometrom za pokret fleksije stopala (sa flektiranim koljenom) izvodimo na isti
način kao i kod mjerenja fleksije stopala sa ekstendiranim koljenom.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je stojeći. Ekstremitet kojeg testiramo je fleksiran u koljenu
oko 30 stupnjeva, a ispitanik se oslanja čvrsto na stopalo. Suprotni ekstremitet odignut je od
podloge. Ispitanik se uz flektirano koljeno odigne na prste 3 puta u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 ispitanik izvodi isti pokret i odiže se na prste 4 - 5 puta uz osjećaj zamora.
Za ocjenu 5 ispitanik izvodi isti pokret i odiže se na prste bez osjećaja zamora, mišić
ocjenjujemo ocjenom 5.

U slučaju da ispitanik nije u stanju stajati; za ocjene 3, 4 i 5 test se može izvesti i u ležećem
položaju.
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu sa flektiranim potkoljenicama do 90º.
Potkoljenicu fiksiramo iznad skočnog zgloba. Ispitanik izvede pokret fleksije stopala
antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području stopala u smjeru
ekstenzije.
Za ocjenu 2 položaj ispitanika je ležeći na boku tako da je potkoljenica na položena na
podlozi i flektirana, sa stopalom na lateralnoj strani. Pokret fleksije stopala izvodi se u
rasterećenom položaju po podlozi.
Za ocjenu 1 ispitanik je u istom položaju samo što pri pokušaju izvođenja pokreta palpiramo
Ahilova tetiva, iznad pete.

69
 H. Kujundžić

Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova potkoljenica mora biti flektirana i fiksirana iznad skočnog zgloba, a prsti
relaksirani ili u ekstenziji.

EKSTENZIJA I INVERZIJA STOPALA (45-50º)

Agonisti: m. tibialis anterior

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći, a potkoljenica je flektirana preko ruba podloge.
Stopalo je u srednjem položaju. Iz tog početnog položaja ispitanik izvede pokret inverzije
stopala antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta ispitanik
svladava slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području
metatarzofalangealnih zglobova u smjeru everzije.
Za ocjenu 2 ispitanik drži potkoljenicu položenu na podlozi na lateralnoj strani. Iz tog
položaja ispitanik izvodi pokret inverzije stopala u rasterećenom položaju.

Za ocjenu 1 početni položaj je ležeći na leđima, potkoljenica je položena na podlozi oslonjenu

na stražnju stranu. Pri pokušaju izvođenja pokreta palpiramo tetiva m. tibialisa anteriora na
anteromedijalnoj strani nožnog zgloba. Zbog površinske lokalizacije m. tibialis anterior može
biti palpiran u cijelosti od proksimalnog do distalnog hvatišta.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

70
 H. Kujundžić

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta ekstenzije s inverzijom stopala potkoljenica treba biti fiksirana iznad
nožnog zgloba, a prsti relaksirani ili flektirani.

INVERZIJA I FLEKSIJA STOPALA (30º)

Agonisti: m. tibialis posterior

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći, a potkoljenica je flektirana preko ruba podloge sa
stopalom u srednjem položaju. Goniometar postavljamo preko dorzalne površine stopala, dok
vrh goniometra se nalazi na sredini između dva maleola. Nepokretni krak postavljamo duž
prednje površine preko vrha tibie u liniji sa tuberositas tibie. Pokretni krak se postavlja duž
dorzalne površine II. metatarzalne kosti. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se
dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi
došlo do dodatnih pokreta medijalne rotacije i ekstenzije u koljenom zglobu. Isto tako treba
omogućiti pokret plantarne fleksije stopala. Tijekom izvođenja pokreta fiksiramo
potkoljenicu.

MMT
Za ocjenu 3 ispitanik drži potkoljenicu položenu i fiksiranu na podlozi na lateralnoj strani, a
stopalo je izvan ruba podloge. Ispitanik izvode pokret inverzije iz položaja fleksije
antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

71
 H. Kujundžić

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta ispitanik
svladava slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području
metatarzofalangealnih zglobova u smjeru everzije.

Za ocjenu 2 ispitanik potkoljenicu drži položenu na podlozi i leži na stražnjoj strani. Iz tog
položaja ispitanik izvodi pokret inverzije u rasterećenom položaju.
Za ocjenu 1 položaj ispitanik drži potkoljenicu u istom položaju i pri pokušaju pokreta palpira
se tetiva m. tibialisa posteriora iznad medijalnog maleola gdje se nalaze i tetive dugih fleksora
prstiju i palca, pa je radi identifikacije tetive potrebna relaksacija ili ekstenzija prstiju i palca.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta inverzije stopala s fleksijom potkoljenica treba biti fiksirana, a prsti
relaksirani. Stopalo mora biti u srednjem položaju u odnosu na pokrete inverzije i everzije.

EVERZIJA STOPALA (25°)

Agonisti: m. fibularis longus (m. peroneus longus) , m. fibularis brevis (m.peroneus brevis)

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa potkoljenicom flektiranom preko ruba podloge, a
stopalom u srednjem položaju. Goniometar postavljamo preko dorzalne površine stopala, dok
vrh goniometra se nalazi na sredini između dva maleola. Nepokretni krak postavljamo duž

72
 H. Kujundžić

prednje površine preko vrha tibie u liniji sa tuberositas tibie. Pokretni krak postavljamo duž
dorzalne površine druge metatarzalne kosti. Ispitaniku se izvede pasivni pokret i očitaju se
dobivene vrijednosti izražene u stupnjevima. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi
došlo do dodatnih pokreta lateralne rotacije u koljenu. Isto tako treba omogućiti pokret
dorzalne fleksije stopala. Tijekom izvođenja pokreta fiksiramo potkoljenicu.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći sa potkoljenicom položenom na podlozi na medijalnoj
strani. Stopalo je izvan ruba podloge u srednjem položaju. Potkoljenicu fiksiramo. Ispitanik
izvede pokret everzije antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta ispitanik
svladava slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža na području
metatarzofalangealnih zglobova u smjeru inverzije.

Za ocjenu 2 ispitanik je u istom položaju, a pokret everzije izvodi se djelomično.

Za ocjenu 1 ispitanik je u istom položaju. Tetive m. fibularis longusa i m. fibularis brevisa
palpiraju se proksimalno od baze V. metatarzalne kosti. Palpacija m. peroneusa longusa
(fibularisa longusa) moguća je na lateralnom djelu capituluma fibule. U donjem djelu fibule,
iza i poviše lateralnog maleola, palpiraju se oba fibularisa pri pokušaju ili pokretu everzije.
Tetiva kratkog peroneusa je površnija, a tetiva m. peroneusa longusa nalazi se dublje.

73
 H. Kujundžić

Ako nema tragova kontrakcije, mišiće ocjenjujemo ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta everzije stopala potkoljenica mora biti fiksirana, a prsti relaksirani.

TRUP I KRALJEŠNICA

FLEKSIJA GLAVE (40-45º)

Agonist: M. Sternocleidomastoideus

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći. Trup fiksiramo, vrat se nalazi u anatomskoj poziciji, ruke
su opuštene uz tijelo s ramenima u relaksiranom položaju. Vrh goniometra postavljamo preko
vanjskog djela ušne školjke. Nepokretni krak goniometra postavljamo paralelno sa podlogom,
a pokretni krak postavljamo paralelno duž linije inferiornog ruba nosa. Pri mjerenju treba
obratiti pozornost kako ne bi došlo do dodatnih pokreta fleksije trupa te rotacije i devijacije
vrata.

74
 H. Kujundžić

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na leđima, sa glavom na podlozi i fiksiranim
ramenima. Ispitanik izvede pokret fleksije glave antigravitacijski u punom opsegu pokreta.
Za ocjenu 4 i 5 položaj ispitanika je ležeći na leđima sa glavom na podlozi u srednjem
položaju i fiksiranih ramena. Prilikom izvođenja pokreta fleksije glave, ispitanik svladava
slabiji odnosno jači manualni otpor kojeg ispitivač pruža u području frontalne kosti u smjeru
ekstenzije.

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je ležeći na boku. Glava ispitanika je u srednjem položaju i

položena na ruke ispitivača ili je u suspenzijskoj napravi. Ispitanik izvodi pokret fleksije glave
u rasterećenom položaju.

Za ocjenu 1 položaj ispitanika je ležeći na leđima sa glavom u srednjem položaju i fiksiranim

ramena. Pri pokušaju izvođenja pokreta palpira se m. sternocleidomastoideus na lateralnim
stranama vrata.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta fleksije glave ramena moraju biti fiksirana, a glava na podlozi u
srednjem položaju; između fleksije i ekstenzije, rotacije ulijevo i udesno.

75
 H. Kujundžić

EKSTENZIJA GLAVE (30 - 45º)

Agonist: m. trapezius (gornja vlakna), m. semispinalis capitis, m. splenius capitis, m. splenius

cervicis, m. sacrospinalis, m. longissimus capitis, m. longissimus cervicis, m. spinalis
cervicis, m. spinalis capitis, m. semispinalis cervicis

Goniometar:
Početni položaj ispitanika je sjedeći. Trup je fiksiran, a vrat se nalazi u anatomskom položaju;
ruke su opuštene uz tijelo, a ramena su u relaksiranom položaju. Vrh goniometra postavljamo
preko vanjskog djela ušne školjke. Nepokretni krak goniometra postavljamo paralelno sa
podlogom, a pokretni krak postavljamo paralelno duž linije inferiornog ruba nosa.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu sa glavom iznad podloge. Ramena su
fiksirana. Ispitanik izvede pokret ekstenzije glave antigravitacijki u punom opsegu pokreta

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom početnom položaju, ali pri izvođenju pokreta svladava
slabiji odnosno jači otpor kojeg ispitivač pruža u području okcipitalne kosti u smjeru fleksije.

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je ležeći na boku. Glava je položena na ruke ispitivača ili se
nalazi u suspenzijskoj napravi. Ispitanik izvede pokret ekstenzije glave u rasterećenom
položaju.

76
 H. Kujundžić

Za ocjenu 1 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu. Pri pokušaju izvođenja pokreta palpiraju se
mišići ekstenzori na stražnjoj strani vrata.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

NAPOMENA:
Kod svih testova ekstenzije glave ramena moraju biti fiksirana, a gornji ekstremiteti
relaksirani.

FLEKSIJA TRUPA (80 - 90º)

Agonist: m. rectus abdominis

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na leđima sa ekstendiranim donjim ekstremitetima na
podlozi i rukama relaksiranih uz tijelo. Iz tog položaja ispitanik antigravitacijski flektira trup
do 45º.

Za ocjenu 4 položaj ispitanika je ležeći, ali ispruženih potkoljenica i natkoljenica sa rukama

na potiljku. Iz tog položaja ispitanik izvede pokret fleksije trupa antigravitacijski u punom
opsegu pokreta. Za ocjenu 4 manualni test se može izvesti i na način da se fleksijom
natkoljenice izoliraju sinergisti; m. iliopsoas i m. rectus femoris.

Za ocjenu 5 ispitanik je u istom položaju kao i kod prethodnog testa sam što osim fleksije
natkoljenice i gornji ekstremiteti su flektirani i na potiljku. Ispitanik izvede fleksiju trupa
antigravitacijski u punom opsegu pokreta.

77
 H. Kujundžić

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je ležeći i iz tog položaja treba izvesti djelomičan pokret
fleksije trupa, tako da odigne samo scapule od podloge.
Za ocjenu 1 ispitanik je u istom položaju kao i kod prethodnog testa samo što pri pokušaju
izvođenja pokreta palpiramo se m. rectus abdominis u predjelu umbilicusa. Ako nije moguć
pokret, zahtijevamo da se ispitanik nakašlje ili da duboko diše ili da se nasmije i tada se
vršimo palpaciju.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

EKSTENZIJA TRUPA (20 - 30º)

Agonisti: m. sacrospinalis (m.iliocostalis dorsi, m. longissimus dorsi, m. spinalis dorsi, m.

iliocostalis lumborum)

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu. Zdjelicu fiksiramo, a gornji ekstremiteti su
relaksirani. Ispitanik izvede pokret ekstenzije trupa antigravitacijski.

Za ocjenu 4 i 5 ispitanik je u istom položaju kao i kod prethodnog testa samo što pri pokušaju
izvođenja pokreta svladava slabiji odnosno jači otpor koji se pruža na području ispod scapula
u suprotnom smjeru pokreta.
Za ocjenu 2 položaj ispitanika je isti kao i kod prethodnog testa. Ispitanik izvede pokret
ekstenzije trupa samo djelomično.
Za ocjenu 1 položaj ispitanika je isti kao i kod prethodnog testa samo što pri pokušaju
izvođenja pokreta u paravertebralnom području palpiramo kontrakciju mišića ekstenzora.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić se ocjenjuje ocjenom 0.

78
 H. Kujundžić

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta ekstenzije trupa zdjelica mora biti fiksirana, a glava u srednjem
položaju; između fleksije i ekstenzije. Gornji ekstremiteti moraju biti relaksirani i položeni uz
tijelo. Budući da je nemoguće izolirati mišiće ekstenzore gornjeg i donjeg djela trupa pri
pokretu ekstenzije, izolirani test nema smisla.

ROTACIJA TRUPA (30 - 45º)

Agonisti: m. obliquus abdominis externus, m.obliquus abdominis internus

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći sa flektiranim rukama preko grudnog koša. Iz tog
položaja ispitanik zakreće trup zasebno u lijevu, a potom i u desnu stranu antigravitacijski u
punom opsegu pokreta.

Za ocjenu 4 položaj ispitanika je ležeći s rukama flektiranim na potiljku. Tada ispitanik izvede
pokret fleksije i rotacije trupa u lijevu i u desnu stranu.
Za ocjenu 5 položaj ispitanika je ležeći s flektiranim natkoljenicama i rukama flektiranim na
potiljku. Ispitanik izvede antigravitacijski pokret fleksije i rotacije trupa u punom opsegu
pokreta.
Za ocjenu 2 položaj ispitanika je ležeći na leđima sa ekstendiranim donjim ekstremitetima i
rukama položenim uz tijelo. Iz tog položaja ispitanik pokušava sa suprotnom rukom dohvatiti
suprotno koljeno i na taj način ispitanik vrši pokret rotacije i fleksije trupa.

Za ocjenu 1 položaj ispitanika je isti kao i kod prethodnog testa samo što se pri pokušaju
izvođenju pokreta palpiraju mišići m. obliquus abdominis externus et internus na lateralnim
stranama abdomena.

79
 H. Kujundžić

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta rotacije trupa treba paziti da ispitanik ne rotira trup uz pomoć
ekstremiteta.

ABDUKCIJA SCAPULAE

Agonist: m. serratus anterior

Opseg pokreta:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa rukom abduciranom u ramenom zglobu i fleksijom od
90º u lakatnom zglobu. Centimetarska traka se drži horizontalno od razine spine scapule i
thorahalnog dijela kralježnice. Mjeri se razlika između početne i krajne točke pokreta slijedeći
horizontalnu abdukciju u ramenom zglobu. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi
došlo do dodatnih pokreta rotacije u ramenom zglobu i trupu. Prilikom izvođenja pokreta
fiksiran je trup.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na leđima nadlakticom u antefleksiji i sasa
ekstendiranom podlakticom. Iz tog položaja ispitanik podiže cijeli gornji ekstremitet prema
gore, i na taj način povlači scapulu antigravitacijski.

Za ocjenu 4 i 5 položaj ispitanika je sjedeći sa nadlakticom u antefleksiji, flektiranom

podlakticom i šakom proniranom na ramenu. Toraks je fiksiran. Ispitanik povlači gornji
ekstremitet prema naprijed, dok ispitivač pruža slabiji odnosno jači otpor u predjelu lakta, u
suprotnom smjeru pokreta.

80
 H. Kujundžić

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je isti kao i kod prethodnog testa samo što je gornji ekstremitet
položen na podlogu u položaju antefleksije. Povlačenjem ekstremiteta prema naprijed izvodi
se pokret abdukcije scapulae u rasterećenom položaju.

Za ocjenu 1 položaj ispitanika je isti kao i kod prethodnog testa samo što se pri pokušaju
izvođenja pokreta palpira se m. serratus anterior na stražnje lateralnoj površini toraksa.
Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

ADUKCIJA SCAPULAE

Agonist: m. trapezius (srednja vlakna), m. romboideus maior i minor

Opseg pokreta:
Početni položaj ispitanika je sjedeći sa rukom abduciranom u ramenom zglobu i fleksijom od
90º u lakatnom zglobu. Centimetarska traka se drži horizontalno od razine spine scapule i
thorahalne kralježnice. Mjeri se razlika između početne i krajne točke pokreta slijedeći
horizontalnu addukciju u ramenom zglobu. Pri mjerenju treba obratiti pozornost kako ne bi
došlo do dodatnih pokreta rotacije u ramenom zglobu i trupu. Prilikom izvođenja pokreta
fiksira se trup.

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu sa nadlakticom abduciranom do 90º i
podlakticom flektiranom na podlozi. Adukcija scapulae izvodi se antigravitacijski u punom
opsegu pokreta. Prilikom izvođenja pokreta moramo obratiti pažnju da se pokret ne smije
odvijati u glenohumeralnom zglobu.

81
 H. Kujundžić

Za ocjenu 4 i 5 položaj ispitanika je isti kao i kod prethodnog testa samo što pri izvođenju
pokreta svladava slabiji odnosno jači otpor koji se primjenjuje u predjelu spine scapulae u
smjeru abdukcije.

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je sjedeći sa rukom položenom na podlozi. Ispitanik izvodi

pokret adukcije scapulae u rasterećenom položaju.

Za ocjenu 2 položaj ispitanika može biti testiran i na sljedeći način: ruke su relaksirane uz
tijelo, a pokret adukcije scapulae odvija se na taj način u rasterećenom položaju.

Za ocjenu 1 položaj ispitanika je sjedeći sa rukama položenim na podlozi. Pri pokušaju

izvođenja pokreta palpiraju se m. trapezius (srednja vlakna), m. romboideus maior i minor
između vertebralnog ruba scapulae i kralježnice.

NAPOMENA:
Kod svih testova pokreta adukcije scapulae treba paziti da se u glenohumeralnom zglobu ne
izvede pokret horizontalne abdukcije.

82
 H. Kujundžić

ELEVACIJA SCAPULAE

Agonisti: m.levator scapulae, m. trapezius (gornja vlakna)

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je sjedeći sa rukama relaksiranim uz tijelo. Ispitanik
antigravitacijski izvodi pokret elevacije u punom opsegu.
Za ocjenu 4 i 5 položaj ispitanika je isti kao i kod prethodnog testa samo što ispitanik
svladava slabiji odnosno jači otpor koji ispitivač pruža u području ramenog zgloba u
suprotnom smjeru od pokreta elevacije.

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu. Ramena su oslonjena na ruke ispitivača.

Pokret elevacije izvodi se u rasterećenom položaju.

Za ocjenu 1 položaj ispitanika je isti kao i kod prethodnog testa samo što se pri izvođenju
pokreta m. levator scapulae, m. trapezius (gornja vlakna) palpiraju paravertebralno u
cervikalnom dijelu.
Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

DEPRESIJA SCAPULAE

Agonisti: m. trapezius (donja vlakna)

MMT
Za ocjenu 3 položaj ispitanika je ležeći na trbuhu. Nadlaktica je elevirana, a toraks fiksiran pri
izvođenju pokreta. Pokret depresije scapulae izvodi se antigravitacijski u punom opsegu.

83
 H. Kujundžić

Za ocjenu 4 i 5 položaj ispitanika je isti kao i kod prethodnog testa samo što pri izvođenju
pokreta ispitanik svladava slabiji odnosno jači otpor koji ispitivač primjenjuje u području
acromiona scapulae, u suprotnom smjeru od pokreta depresije.

Za ocjenu 2 položaj ispitanika je isti kao i kod prethodnog testa. Pokret depresije scapulae
odvija se djelomičnim odizanjem nadlaktice od podloge.
Za ocjenu 1 ispitanik je u istom položaju kao i kod prethodnog testa samo što se pri pokušaju
izvođenja pokreta palpira m. trapezius (donja vlakna) paravertebralno između angulusa
caudalisa i kralježnice.

Ako nema tragova kontrakcije, mišić ocjenjujemo ocjenom 0.

84
 H. Kujundžić

2. TEST ZA DONJE ABDOMINALNE MIŠIĆE

Test se fokusira na sposobnost donjih abdominalnih mišića u flektiranju lumbalne kralježnice

na način da izravnaju donji dio kralježnice uz podlogu i zadržava u tom položaju protiv sila
koje na njih djeluju od mišićne snage nogu.
Ispitanik: ispitanik leži na leđima na tvrdoj podlozi, ruke su prekrižene na prsima da bi se
onemogućilo opiranje laktovima od podlogu izbjegavati podizanje ruku iznad glave ili
savijanje ruku na potiljku.
Fiksacija: fiksacija se ne bi trebala primijeniti jer ovaj test određuje sposobnost abdominalnih
mišića da fiksiraju zdjelicu u odnosu na trup protiv otpora pruženog tijekom spuštanja donjih
ekstremiteta iz vertikalnog položaja na podlogu.
Izvođenje testa: ispitivač pomaže pacijentu pri podizanju donjih ekstremiteta u vertikalni
položaj ili ispitivač može zatražiti od ispitanika da podiže jednu pa drugu nogu vertikalno,
držeći protom cijeli ekstremitet u potpunoj ekstenziji. Ispitanik bi kontrakcijom abdominalnih
mišića trebao pridržati donji dio leđa čvrsto uz podlogu dok se ekstremiteti spuštaju iz
vertikalnog položaja. Ispitanik ne bi trebao podizati glavu ili ramena tijekom izvođenja testa.
Ocjena izvođenja testa: snaga se mišića ocjenjuje na temelju sposobnosti da se donji dio leđa
održi uz podlogu tijekom spuštanja donjih ekstremiteta na podlogu. Kut između ekstendiranih
ekstremiteta i podloge se zabilježi u trenutku kada donji dio leđa se podignu od podloge. Pri
tome nam može pomoći ako ispitivač postavi jednu ruku pokraj donjih leđa, a palac druge
ruke na spina iliaca anterior superior. Ako se testira pacijent sa slabošću ili bolnošću donjeg
predjela leđa treba se postaviti palac ruke odmah ispod spine anterior superior a druga ruka bi
trebala biti slobodna da podupre donje ekstremitete u trenutku kada se donji dio leđa podigne
od podloge.

Ovaj test nije primjenjiv kod mlađe djece jer njihova težina nogu je manja u odnosu na trup i
donji dio leđa se ne odiže od podloge prilikom spuštanja donjih ekstremiteta na podlogu. U
dobi 8-10 godina u većine djece je moguće izvesti ovaj test. Kako se adolescencija približava

85
 H. Kujundžić

noge više rastu u odnosu na trup te sad se odnosi mijenjaju za razliku u mlađoj dobi. U ovoj
dobi ocjene (fair ili good) (slika 1.) smatraju se normalne za dob u većine djece poglavito kod
djece koja naglo izrastu. Poslije 14-16 god. muški bi trebali biti ocjenjeni (normal), a žene s
ocjenom (good). Zbog distribucije tjelesne težine muškarci imaju prednost prilikom izvođenja
ovog testa u odnosu na žene.

Slika 1. ocjene za izvođenje testa donjih abdominalnih mišića

86
 H. Kujundžić

3. ANALIZA TESTA PODIZANJA TRUPA

Prije izvođenja ovog testa potrebno je ispitati fleksibilnost kralježnice tako da se ograničenje
pokreta ne protumači kao mišića slabost. Podizanje trupa kada se ispravno izvodi kao test
sastoji se od dva dijela: fleksija kralježnice (savijanje trupa) zbog kontrakcije trbušnih mišića i
fleksije u kuku zbog kontrakcije fleksora u kuku.
U fazi fleksije kralježnice abdominalni mišići se kontrahiraju i skraćuju, te tako flektiraju
kralježnicu. Gornji dio kralježnice se savija a donji dio ostaje ravan, a zdjelica se pomiče
prema natrag. Tijekom ove faze stopala (pete) bi trebale ostati u kontaktu s podlogom.
Faza fleksije kuka: tijekom te faze dolazi do kontrakcije u kuku te se podiže trup s podlogom.
Prilikom tog pokreta zdjelica se pomiče prema naprijed. Abdominalni mišići ne pomažu u
ovoj fazi. Kritična faza ovog testa je trenutak kada dolazi do fleksije u zglobu kuka. Tada
stopala nekih ispitanika mogu se početi odizati od podloge te ih ispitivač fiksira na podlogu
ako se to dogodi. Ako stopala ostanu na podlozi pažnja se mora preusmjerit na trup jeli ostao
savijen, jer fleksori kuka mogu nadvladati sposobnost abdominalnih mišića da zadrže
kralježnicu u flektiranom položaju. Ako se to dogodi zdjelica će se brzo nagnuti prema
naprijed a ispitanik će nastaviti fleksiju kuka sa stopalom na podlozi.
Test podizanja trupa je jako vrijedan test ako se pravilno izvodi.
BIT TESTA JE DA ISPITANIK TIJEKOM ČITAVOG TESTA NE PODIŽE STOPALA OD
PODLOGE. ISPITANIK RADI FLEKSIJU TRUPA OKO 70º NE PREKO JER U TOM
TRENUTKU FLEKSIJU TRUPA RADE MIŠIĆI FLEKSORI KUKA.

87
 H. Kujundžić

4. TEST FLEKSORA KUKA

Zategnutost mišića jednog zgloba će ograničiti opseg pokreta suprotan smjeru. Mišići koji
prelaze 2 ili više zgloba mogu dovesti do zategnutosti samo jednog od zglobova ako je drugi
zglob (ili zglobovi), zadržan u položaju normalne duljine mišića

Ispitanik leži na leđima sa abduciranim nogama, donji dio leđa je pričvršćen uz podlogu.
Zdjelica je u stražnjem nagibu i zglob kuka je ekstendiran. Nema vidljivog skraćenja fleksora
kuka.

Noge su u neutralnom položaju niti abducirane ni aducirane. donji dio leđa nije više
priljubljen uz podlogu zdjelica je u prednjem nagibu. Zbog prednjeg nagiba zdjelice zglob
kuka je u fleksiji.

Ispitanik kleči s koljenima fleksiranim oko 90º s abduciranim natkoljenicama. Zdjelica i

femur su u dobrom međuodnosu.

88
 H. Kujundžić

Ispitanik kleči s natkoljenicama u neutralnom položaju (ni abducirano ni aducirano).

Ekstenzija u donjem djelu leđa se povećala te tako pruža dokaz o zategnutosti fleksora kuka.

Zaključak: zategnutost je u mišićima koji rade i fleksiju i abdukciju u zglobu kuka to se

najviše odnosi na m.tenzor fascie latae.

4.1. TEST ZA DULJINU FLEKSORA KUKA POTVRĐUJE SKRAĆENJE TIH

MIŠIĆA

Hamstrinksi se čine skraćeni. Ovaj test nije točan zbog toga što donji dio leđa nije pričvršćen
uz podlogu. Skraćenje fleksora kuka na strani ekstendirane noge drži leđa u hiperekstenziji.
(pogrešno izvođenje)

89
 H. Kujundžić

Za prilagodbu kod skraćenih fleksora kuka da se dopusti donjem djelu leđa mogućnost
priljubljena uz podlogu koljeno se pasivno flektira tako što se postavi jastuk ispod koljena,
koljeno ne flektira aktivno sam ispitanik. Kada su donji dio leđa priljubljen uz podlogu test
precizno pokazuje da su hamstrinksi normalne duljine.

U testiranju duljine hamstrinksa i prilikom istezanja skraćenog hamstrinksa treba izbjegavati

postavljanje kuka i koljena u fleksiji prilikom dizanja drugog ekstremiteta, u suprotnom
fleksibilnost donjeg djela leđa se dodaje rasponu fleksije u kuku čineći hamstinks duljim nego
što zapravo jesu. Ne tako rijetko ispitanik ima pojačanu fleksibilnost u leđima zajedno s
skraćenim hamstirnksima (pogrešno izvođenje)

Fleksija kuka čini se normalnom prilikom pretklona trupa. Zbog toga što su oba zgloba kuka u
fleksiji prilikom tog pokreta. Skraćenje fleksora kuka ne interferira u pokretu zdjelice prema
natkoljenici kao što se događa kad je jedna noga ekstendirana u supiniranom položaju.

Lordoza u stojećem položaju je dokaz skraćenja u jednom od fleksora kuka u ovog ispitanika

90
 H. Kujundžić

5. PODIZANJE EKSTENDIRANOG DONJEG EKSTREMITETA

Oprema za test: stol, strunjača, pod, skupljen pokrivač, goniometar za mjerenje kuta između
odignute noge i podloge. Jastuk, savijeni ručnik (u slučaju skraćenja fleksora kuka). Tablica
za unos rezultata mjerenja.
Izvođenje testa: početni položaj je ležeći na leđima, donjim dio leđa i sakrumom čvrsto su
oduprijeti od podloge. Od ispitanika se zatraži da podigne jedan donji ekstremitet ekstendiran
u koljenu sa opuštenim stopalom, dok se drugi donji ekstremitet čvrsto odupire od podloge.
Stopalo je relaksirano jer na taj način isključujemo utjecaj m.gastrocnemius na koljeno (ako je
gastrocnemius kontrahiran u dorzalnu fleksiju stopala uzrokuje fleksiju koljena te se tako
interferira u testiranje hamstriksa). Ako se koljeno počne flektirati ispitanik bi trebao lagano
spustiti nogu i ponovo ekstendirati u koljenu, te tada izvesti fleksiju natkoljenice dok se ne
osjeti otpor i laganu neugodu.

Kut između stola i podignute noge koji iznosi 80º se smatra normalnim.

91
 H. Kujundžić

6. SKRAĆENI HAMSTRINKS

Kada je fleksija u zglobu kuka dosegnula limit duljine hamstrinksa u testu podizanja
ekstendiranog donjeg ekstremiteta hamstrinks povlači sjednu kost prema gore u smjeru
stražnjeg nagiba zdjelice. Za prevenirati povećani stražnji nagib zdjelice i pojačanu fleksiju
kralježnice stabilizira se zdjelica tako da se donji dio leđa pričvrsti uz podlogu tako što se
suprotna noga čvrsto fiksira uz podlogu (ako je prisutno skraćenje fleksora kuka tada se jastuk
ili rolani ručnik mora postaviti ispod koljena da bi se postiglo priljubljenost donjeg djela leđa
uz podlogu, tada jedna noga se mora fiksirati čvrsto na jastuk da se spriječi pojačan stražnji
nagib zdjelice.

92
 H. Kujundžić

7. OBER TEST

Oberov test koristiti se za procjenu stezanja iliotibialnog trakta (lateralna strana natkoljenice
koja je tetivno pojačanje m.tenzor fascia latae). Početni položaj testa je da ispitanik leži na
boku ekstremiteta kojeg ne testiramo, ekstremiteti su flektirani u kuku i koljenu po kutom od
90º. Ispitivač fiksira zdjelicu, zatim radi abdukciju natkoljenice, te ekstenziju natkoljenice do
nultog položaja (natkoljenica izravnana sa lateralnom stranom trupa) sa flektiranim koljenom
pod 90º, potom se radi adukcija natkoljenice. Ako je iliotibialni trak u normalnoj dužinu i
nepromijenjen, ispitanik će napraviti adukciju bez pojave boli ili osjećaja zategnutosti u
lateralnoj strani koljena, ako je iliotibijalni takt zategnut noga će ostati u abdukciji i ispitanik
može osjetiti bol u lateralnoj strani koljena.
Najčešću pojavu boli iliotibilanog trakta tijekom ober testa susrećemo kod trkaća, biciklista,
planinara koji naglo povećaju stupanj napora pri treningu.

93
 H. Kujundžić

8. STANDING TEST

Početni položaj je stojeći bez fiksacije.

Test izvodimo na način da je ispitanik okrenut prema zidu rukama u antefleksiji oslonjenima
na zid pod kutom od 90º i više. U početku testa je dopušteno da se trup nagne prema naprijed
tako da lopatice dođu u poziciju adukcije. Od ispitanika zatražimo da se odupire snažno od
zid, pomicajući toraks prema natrag, te tako dovodi lopatice u položaj abdukcije.
Toraks čini otpor u ovom testu. Fiksacijom ruku i ekstenzijom u laktovima lopatice postaju
relativno fikisrane i anterolateralni dio prsnog koša povućen prema lopaticama. Ovim testom
se dijagnosticira odignuta lopatica (scapula alata) koja najčešće nastaje zbog slabosti
m.serratus anterior.

94