1.

METODIKA NASTAVE TJELESNOG ODGOJA I SPORTA

Metodika nastave je naučna-stručna disciplina. Obuhvata metode, stilove rada, oblike rada, kao i
pedagoške principe.

Metodikom se razvija nastavničko vijeće.To jest ono podrazumijeva preduzimanje radnji na :

 planiranju časa
 pripremanju časa
 odabir i usklađivanje pedagoških ciljeva
 izbor nastavne jedinice
 izbor nastavnih sredstava i pomagala
 konkretoj izvedbi nastavnog sata
 uspjesnom uključivanju polaznika u rad
 vođenje časa na kvalitetan način(pažnja učenika)
 pozitivna motivacija i pozitivan ucenicki odnos prema nastavi.

Uvažavajući uzrasne kategorije metodiku možemo strukturirati prema sljedećem:

 Metodika nastave tjelesnog odgoja i sporta predškolskog uzrasta( od 3-6 godina)
 Metodika nastave tjelesnog odgoja i sporta mlađeg osnovnoškolskog uzrasta(od 1.do 4.
Razreda)
 Metodika nastave tjelesnog odgoja i sporta starijeg osnovnoškolskog uzrasta(od 5.do 9.
Razreda)
 Metodika nastave tjelesnog odgoja i sporta srednjoškolskog uzrasta (omladinski-
srednjoškolski uzrast)
 Metodika nastave tjelesnog odgoja i sporta u visokom obrazovanju (studentska populacija).

Metodika prema mjestu organizacije aktivnosti dijeli se na : ŠKOLSKE i VANŠKOLSKE

 školske: nastavne aktivnosti u tjelesnom odgoju i sportu
 školske: vannastavne aktivnosti u tjelesnom odgoju i sportu
 vanškolske: aktivnosti u tjelesnom odgoju i sportu.

Osnovni cilj metodike kao naučne discipline je pronalaziti, pratiti i proučavati zakonitosti, kategorije i
pojave u odgojno obrazovnom procesu. Unaprijediti postojeća znanja te utvrditi najbolje načine za
odgoj i obrazovanje učenika.

Osnovni cilj metodike kao stručne (nastavne) discipline jeste osposobiti studente, buduće profesore
za samostalno realizovanje i organizaciju svih oblika rada u tjelesnom odgoju i sportu, kao i
unaprjeđivanje znanja nastavnog kadra koji je već u nastavnom procesu.

PRINCIPI U NASTAVI TJELESNOG ODGOJA I SPORTA

1.princip primjerenosti i praktične primjenjivosti
2.pricnip očiglednosti i svjesne aktivnosti
3.princip sistematičnosti i postepenosti
4.princip svestranog harmoničkog razvoja
5.princip jasnoće i raznovrsnosti
6.pricnip trajnosti i progresije
7.princip zabave i razonode
8.princip individualizacije
9.princip jedinstvenog djelovanja
10.princip zdravstveno-odgojne usmjerenosti.
1. Primjerenost i praktična primjenjivosti : zasniva se na potrebi za uvažavanjem uzrasnih , razvojnih
i individualnih karakteristika pojedinca te na osnovu toga napravljenom izboru kretnih zadataka i
doziranog opterećenja.Praktična primjenjivost zasniva se na primjeni stečenih znanja u
svakodnevnom životu.

2. Očiglednost i svjesna aktivnost : sposobnost pedagoga da prezentira aktivnost, na način koji će

omogućiti da je polaznici lahko shvate i usvoje. Kretnje koje se ostvaruju vježbanjem moraju
uvažavati individualnost i osobenost pojednica ali i biti shvaćene , kako bi učenik mogao aktivno
učestvovati u cjelokupnom procesu i u njega unijeti svoju osobenost.

3. Postepenost i sistematičnost: obezbjeđuje uticaj na normalan rast i razvoj organizma uz

postepeno usvajanje motoričkih znanja. Sistematičnost podrazumjeva uvažavanje svih faktora koji
utiču na pojednica prilikom realizacije kretnih sadržaja, a postepenost se odnosi na progresivnom
povećanju broja i različitosti primjenjenih sadržaja, te opterećenja koje je planirano.

4. Svestran i harmoničan razvoj : podrazumjeva razvoj svih osobina i svojstava ličnosti bez kojih se
ista ne bi smatrala potpunom. Svestranost se odnosi na razvoj čovjekove ličnosti, a harmoničnost na
odgovarajući razvoj svih organa i organskih sistema.

5. Jasnoća i raznovrsnost : uvažava dvostranu komunikaciju uzmeđu pedagoga i učenika.

Obezbjeđuje jasnoću i otklanja sve nepoznanice u procesu, omogućava lakše sticanje znanja. Na isti ili
sličan rad organizam učenika se brzo navikava, te se razvijaju samo određeni organi ili sistemi. Zbog
toga je potrebno omogućiti raznovrstan i promjenjiv utjecaj putem primjene različitih nastavnih
sadržaja.

6. Trajnost i progresija : usvajanje sadržaja koji se prezentuju u igrama i upotrebu istih u

odgovarajućim prilikama.Podrazumijeva se da ti sadržaji postanu lična svojina. Osnovni ciljevi:
očuvanje stečenih znanja, korištenje stečenih znanja i prihvatanje i usvajanje novih znanja. Osobina
ljudskog organizma je da zahtijeva progresiju u svakom pogledu pa tako i u pogledu znanja.
Primjenom ovog principa treba usvaršavati npr; oblike kretanja, određene tehnike itd.

7. Zabava i razonoda : podrazumijeva da su zadovoljstvo i dobro raspoloženje prisutni tokom

realizacije različitih sadržaja. Pozitivne emocije su potrebne za dobro zdravlje i dugovječnost.
Primjena igara na času je odlična prilika da se utiče da emotivnu sferu te ostvarivanje pozitivnog
osjećaja i zadovoljstva.

8. Individualizacija : prilično je teško realizovati u nastavnom procesu.Obicno je potrebno zadovoljiti

više različitih pojedinaca koje su nekad nažalost i veoma različite. Ukoliko pedagog poznaje učenike
može izvršiti homogenizaciju te odrediti sadržaje koje odgovaraju jednoj od skupina.

9. Jedinstveno djelovanje : podrazumijeva usmjereno djelovanje svih aktera antropološkog razvoja

pojedinca primjenom kretnih sadržaja. Nesklad može dovesti do konflikta koji zbunjuje učenika ali i
uzrokuje smanjeni napredak ili čak zastoj u razvoju. Edukacijom i širenjem naučnih istina može se
obezbijediti ovaj princip.

10. Zdravstveno-odgojna usmjerenost : definiše se kroz naglašavanje značaja zdravlja za pojedinca i

društvo. Ovaj je značaj uvijek potrebno isticati, ali i očuvati i unaprijediti zdravlje. Konkretno
odgovarajućim opterećenjem se može ostvariti pozitivan utjecaj, ali i neodgovarajućim shvatanjem
određenih zakonitosti može se narušiti zdravlje učenika.
2. CILJEVI I ZADACI NASTAVE TZO

Glavni cilj nastave tzo se može definisati kao težnja ka omogućavanju razvoja biopsiho socijalne
ličnosti djeteta, koja shvata važnost tjelesnog vježbanja.
Dijete je osposobljeno da samostalno planira i realizuje sadržaje za unaprijeđenje vlastitog
antropološkog statusa ili motoričkog znanja.
Samo u ovakovom slučaju se mogu razviti sve dimenizije djeteta, budućeg čovjeka, koji se može
potvrditi kao zdrava i slobodna ličnost.

Zadaci u nastavi tzo sematski se mogu podijeliti na biološke i pedagoške.

Zadaci treba da su usklađeni sa ciljem i potrebama učenika ali se moraju uvažavati i potrebe drustva u
kojem zivimo.
Biološki zadaci smatraju se zdravstveno-higijenski utjecaj na organizam pri čemu se procesom
vježbanja ili treniranja stimulišu rast i razvoj djece. Pored uticaja na morfolosko motoricki prostor
razvijaju se i funkcionalne sposobnosti sto posredno utjece i na razvoj i uspostavljanje drugih
sistema i funkcija organizma.
Higijenski aspekt djelovanja moze se posmatrati u tri pravca higijena ishrane, higijena vjezbanja,
higijena opreme.
Pedagoški zadaci podrazumjevamo obrazovno vaspitne zadatke. Sticanje znanja iz oblasti
kineziologije u smislu usvajanja određenih motoričkih znanja uz razumjevanje utjecaja koje to znanje
proizvodi veoma je slozen proces. Osim motorickih znanja ucenici treba da usvajaju i određena
teoretska znanja narucito o mogucnosti primjene stecenih znanja u organizaciji samovjezbanja.

Osim periodičnih ciljeva imamo i ciljeve za časove ili dijelove časa tjelesnog odgoja i sporta, a koji su
takođe u funkciji kvalitetne transformacije.

SREDSTVA U NASTAVI TZO

Za različite tipove nastavnih sati, kao i različite dijelove časa primjenjuju se različite vrste kretnih
aktivnosti:
1. Prirodni oblici kretanja (bioticka motoricka znanja)
2. Monostrukturalne ciklične aktivnosti (trcanje,hodanje, plivanje, biciklizam)(stalno ponavlja)
3. Monostrukturalne aciklične-jedna kretna struktura( streljastvo, dizanje utega, bacanje koplja)
(povremeno ponavlja)
4. Polistrukturalne aciklične-kretne strukture acikličkog tipa( boks, macevanje, judo)(ne ponavlja isti
pokret, kontakt sa partnerom).

Polistrukturalne slozene aktivnosti ; veci broj struktura kretanja i izmjene ciklicnih i aciklicnih
sadrzaja. (kosarka, nogomet, odbojka). Cilj pogađanje određenog sadrzaja.
Polistrukturalne estetske aktivnosti; veci broj struktura kretanja i izmjene ciklicnih i aciklicnih
sadrzaja.(gimnastika, ples, klizanje).Cilj dostici neki estetski kriteriji.

Uticaj tzo moze se analizirati kroz aspekte:

 aspekti intelektualnog vaspitanja
 aspekti radnog vaspitanja
 aspekti etickog vaspitanja
 aspekti estetskog vaspitanja
 aspekti mentalnog zdravlja
 drugi aspekti i komponente povezanozsti tzo.
-Intelektualni aspekti u tjelesnom odgoju i sportu omogućavaju stvaralaštvo i angažovanje ličnosti.
Sistematsko vaspitanje iz oblasti nastave sporta, postavljeno na naučnim osnovama sa socijalnim
znanjima i sadržajima, predstavlja znacajnu komponentu pri utjecaju na intelekt ucenika.
-Aspekt radnog vaspitanja predstavljaju neraskidivu vezu sa tjelesnim odgojem i sportom. Nastavni
proces ima za cilj ostvariti opštu i neposrednu pripremu za radne aktivnosti. Značaj ovakvog pristupa
ogleda se u jačanju fizičkih i funkcionalnih sposobnosti, kao i pripremanju organizma za kontinuirani
rad bez većih oscilacija i poteškoća.

-Aspekti etickog vaspitanja ogledaju se u izgrađivanju i formiranju čovjeka stvaraoca koji je naviknut
na rad, a koji sadrži i elemente važne za širu društvenu zajednicu. Dijete koje se formira i vaspitava
uz etička saznanja i osjećanja i koje usvoji odgovarajuće norme ponašanja, predstavlja jedan od prvih
nosioca budućnosti šire društvene zajednice.

-Aspekti estetskog vaspitanja koje je usmjereno ka formiranju estetskih doživljaja, smisla za lijepo i
prijatno i osposobljavanje da se stvara i doživi lijepo, nalazi se u osnovi čovjekovog odnosa prema
životu i sebi samom. Kroz estetsko vaspitanje mladi se osposobljavaju i uče da vole i stvaraju lijepo,
da se dive onom što je uzvišeno, harmonično ili skladno.

-Aspekti mentalnog zdravlja takođe se unaprjeđuje utjecajima tjelesnog odgoja i sporta. Sistematski
pristup vježbanju umanjuje i otklanja emocionalnu napetost, agresivnost, nesigurnost, strahovanje,
malodušnost, apatiju i depresivnost. Vježbanjem i upražnjavanjem sportskih aktivnosti povećava se
samopouzdanje mladih, radni i životni optimizam, poverenje u sopstvene snage, koncentracija, te
tolerancija na agresiju.

-Drugi aspekti i komponente tzo ogledaju se u činjenici da čovjek dio prirode i ima svoje prirodne
potrebe, prije svega potrebu za kretanjem jer kretanjem obezbijeđuje fizičko zdravlje (mišići, kosti
zglobovi, unutrašnji organi). Čovjek je društveno biće i ima potrebu da učestvuje u svim segmentima
društvenih odnosa u kojima živi i deluje.
3.PRIPREMA NASTAVNIKA

Ciljevi učenja:
-Priprema nastavnika za rad je veoma značajan skup postupaka. Studenti trebaju spoznati značaj
kvalitetnog pripremanja za rad, te se upoznati sa vrstama i načinima pripreme za kvalitetnu
realizaciju nastave.
-Neposredno pripremanje za sat tzo podrazumjeva:
 TEORETSKO PIRPREMANJE
 METODICKO PRIPREMANJE
 ORGANIZACIJSKO PRIPREMANJE
 LICNO PRIPREMANJE
 PISMENO PRIPREMANJE.

-Teoretsko pripremanje da je usklađena sa aktivnostima na konkretnom satu.Potrebno je u

potpunosti vladati nastavnom jedinicom, teorijski poznavati nastavno gradivo i nastavne sadržaje,
vježbe, način izvođenja vježbi i elemenata, utjecaj na organizam, potrebne transformacije određenih
dimenzija antropološkog statusa, tehniku svakog elementa po sportovima, kao i pravila za određene
sportove koji se realizuju po ciklusima.

-Metodičko pripremanje potrebno je analizirati časove koji su se provodili u prethodnom periodu.

Na osnovu ovih informacija mogu se raditi korekcije za satove za koje se neposredno pripremamo.
Operativni cilj, odnosno cilj koji se želi ostvariti na određenom satu, proističe iz globalnog cilja.
Operativni cilj za razliku od globalnog, treba formulisati što konkretnije. Zbog toga, kako bi se mogli
otkloniti, sve ometajuće faktore treba zabilježiti neposredno nakon svakog časa. Nastavniku glavni
„A“ dio časa treba biti orijentir na osnovu kojeg se određuju sadržaji za druge dijelove sata.
Dio metodičkog pripremanja nastavnika za sat podrazumijeva i predviđanje primjene potrebnih
nastavnih pomagala, sprava kao i opterećenja za učenike/polaznike.

-Organizacijsko pripremanje obavezno je da učenici učestvuju u donošenju i odnošenju, postavljanju

i pospremanju sprava i pomagala. Ukoliko je u toku časa predviđeno korištenje određenih tehničkih
pomagala. Preporučljivo je da nastavnik/profesor educira što veći broj učenika za rukovanje svim
sredstvima i potrebnom tehnikom. Organizacijsku pripremu nastavnika za sat podrazumijeva i način
odijevanja, jer je praktično nemoguće da nastavnik zahtijeva od učenika donošenje odgovarajuće
opreme, kao i higijenski tretman iste ukoliko on sam svom oblačenju ne posvećuje odgovarajuću
pažnju.

-Lično pripremanje u principu je poželjno da se tokom radno-životnog vijeka održava dobra opće
tjelesna sprema. Osim fizičke i psihička priprema je važna za uspješno provođenje nastave. Da bi
nastava prošla u ugodnoj radnoj atmosferi, jedan od osnovnih uslova je da nastavnik bude motivisan
za rad, raspoložen, spreman za dvosmjernu komunikaciju.

-Pismeno pripremanje obrazac na kojem se priprema piše ima mnogo rubrika koje je potrebno
popuniti a za to je naravno neophodno određeno predznanje. Svaka je rubrika naravno napisana je
kako bi ono što ste zamislili u teoriji, lakše mogli realizovati u praksi. (TABELE POPUNITI).

Dijelovi casa :
1.uvodni dio
2.pripremni dio
3.glavni dio ( a i b )
4.završni dio
 1. Uvodni dio

Uvodni dio sata koji traje oko 10% ukupnog vremena za čas. Dakle ako čas traje 45 minuta, 10% će
iznositi 4,5 minuta.
Za to vrijeme nastavnik treba da izvrši higijensku smotru, prebrojavanje učenika, usmeno provjeri
zdravstveno stanje i raspoloženje učenika te ih upozna sa sadržajima koji će se realizovati.
Osnovni operativni cilj ovog dijela sata je izvršiti kardio-vaskularnu i respiratornu pripremu učenika
za rad.
Aktivnosti koje se realizuju u toku ovog dijela sata mogu biti različiti prirodni oblici kretanja, ciklične
monostrukturalne aktivnosti ili igre za učenike koje su od ranije već poznate.

2. Pripremni dio časa

Pripremni dio časa traje do 20% vremena ukupnog trajanja sata, odnosno 9 minuta.
Za tih 9 minuta moramo ostvariti operativni cilj ovog dijela časa ili izvršiti mišićnu pripremu učenika
za dalji rad. Mišićna priprema se vrši primjenom vježbi “oblikovanja” (trebaju da učine preventivni,
korektivni ili kompenzacijski utjecaj na učenika).
Vježbe moraju da budu tako raspoređene da obuhvataju mišićne grupe “odozgo prema dolje” ili pak
“odozdo prema gore”.
Nastavnik nakon uvodnog dijela sata, treba da napravi jednostavan i brz prelaz u pripremni dio sata
što će mu biti moguće ukoliko je unaprijed odredio formaciju za vježbe oblikovanja. Svakom učeniku
mora omogućiti dovoljno prostora za.
Pokreti koji se realizuju u okviru vježbi oblikovanja mogu biti: stavovi i položaji iz kojih se kreće u
realizaciju vježbi oblikovanja, zatim poskoci, okreti i kretnje, gibanja i izdržaji.
Dužina trajanja primjene jedne serije vježbi u prosjeku je do 2,5 mjeseci. Nastavnik određuje ritam i
tempo vježbanja, kontroliše kvalitet vježbanja, dozira opterećenje i motiviše i stimuliše rad učenika.

3. Glavni dio

Glavni dio časa treba biti u skladu sa posrednim planom nastavnika - planom koji se izrađuje na
početku školske godine.
Ono što je nastavnik planirao za realizaciju tokom školske godine, upravo to treba da se realizuje u
glavnom “A” dijelu za konkretan čas. Tu možemo da realizujemo nove sadržaje, ponavljamo već
prethodno obrađeno gradivo, usavršavamo određena motorička znanja ili vršimo provjeru
naučenog, ili da provjeravamo dostignuti nivo motoričkih sposobnosti učenika.

Glavi dio A

U glavnom “A” dijelu časa obično obrađujemo polistrukturalne aciklične aktivnosti, a u određenim
segmentima i sadržaje estetskog karaktera (ples, ritmičko sportsku gimnastiku i slično). Glavni “A”
dio sata direktno utiče na sadržaje uvodnog pripremnog, glavnog “B” dijela i završnog dijela sata.

Glavio dio B

Neka od kombinacija mogu biti da se naprave četiri ekipe po 5 učenika koje će istovremeni igrati
“mini” nogomet. Dobro bi bilo da uvijek igre ili takmičenja imaju konkretnu vezu sa “A” dijelom časa.
Kriva intenziteta fizičko fiziološkog opterećenja u ovom dijelu trebala bi da dosegne maksimum.
 4. Završni dio

Završni dio sata je predviđen za smirivanje psiho-fizičkih procesa u organizmu. Možemo osim fizičkih
aktivnosti planirati i određene teorijske sadržaje. U principu završni dio časa može da se provede na
dva načina.

Završni dio 1

Prvi OBLIK je organizacija igre u duhu i sadržaju koji su približni glavnom “A” dijelu sata. Osim igara
preciznosti mogu se realizovati igre opažanja, orjentacije u prostoru, šaljive igre, igre laganog hodanja
uz muziku, igre sa elementima plesa i druge igre čiji sastavni dio čini sadržaje približne glavnom „A“
dijelu časa.
Ovaj dio časa traje oko 4,5 minuta (10%).

Završni dio 2

Drugi OBLIK organizacije završnog dijela časa jeste uz primjenu vježbi istezanja (strečing). Takođe
sadržaji strečinga trebaju u velikoj mjeri odgovarati i sadržajima glavnog “A” dijela časa.
Svakom učeniku mora omogućiti dovoljno prostora za strečing, a iste treba realizovati uz uvažavanje
fizioloških zahtjevnosti organizma.
Pokreti koji se realizuju u okviru vježbi oblikovanja u završnom dijelu sata statičkog su karaktera,
uglavnom izdržaji (istegnuti položaj) do granice bola i ugodnog osjećaja, usmjereni da istegnu
muskulaturu prenapregnutu tokom časa.
 4.NASTAVNE METODE I METODE RADA

Izbor metoda koje de se primijeniti u radu sa polaznicima/učenicima, zavisi od cijelog niza faktora
(npr. individualne i uzrasne kategorije polaznika, sadržaja koji se primjenjuju, ciljeva sata).
Svaka metoda može biti u jednom slučaju veoma efikasna dok u dugom ta efikasnost može biti
smanjena ili čak kontraproduktivna. Najbolje je kada se određene metode, koje su međusobno
kompatibilne, primjenjuju kombinovanjem/nadopunjavanjem, a u zavisnosti od samog sata koji se
provodi.

NASTAVNI METOD DEMONSTRACIJE-POKAZIVANJA

U primjeni je možemo podijeliti na neposrednu/direktnu i posrednu/indirektnu demonstraciju.

U slučaju kada se radi o neposrednoj demonstraciji, onda se ovaj metod zasniva na pokazivanju
tehnike elementa, od strane pedagoga ili demonstratora, a što se obično čini na samom početku.
Mogu se pokazivati jednostavnije ili složenije strukture kretanja.

Pri pokazivanju, potebno je voditi računa o tome da se informacije o igri prikupljaju i drugim čulima
(neprovjereni podaci definišu da se čulom vida prihvata oko 83% informacija, 11% slušanjem, 3,5%
opipom, 1,5% mirisom, 1% okusom ). Doživljavanje aktivnosti od strane učenika ima uticaja na to
kako će se aktivnost kasnije u praksi realizovati. Nastavnik ne mora biti demonstrator. Pri realizaciji
metode demonstracije potrebno je da nastavnik objašnjava metodski niz kretne strukture.

Pri realizaciji metode demonstracije potrebno je pridržavati se sljedećih napomena:

 Mjesto za demonstraciju mora biti takvo da svi polaznici jasno i iz potrebnih uglova vide
pedagoga.
 Ako je za demonstraciju neophodno savladati određenu dionicu (npr. štafetna igra ili poligon)
onda ta dionica mora biti vidljiva cijelom dužinom za sve polaznike.
 Pokazivanje kretne strukture ne smije biti ometano nekim drugim događajem koji se odvija u
blizini i koji odvlači pažnju polaznicima.
 Tehnike elemenata moraju biti izvedene “školskim tehnikama”.

U određenim slučajevima, koji su nešto rijeđi u nastavnom procesu (nastavnici ih nerado organizuju)
zbog toga jer je „teško“ obezbijediti laptop, projektor, makete, crteže, šeme ili drugo neophodno za
prmjenu ove metode, primjenjuje se posredna demonstracija.

Organizuje se i primjenjuje najčešde u četri podoblika:

 Prikaz putem šema, crteža ili fotografija,
 Prikaz uz pomod makete ili modela (ljudskog tijela ili igrališta),
 Prikaz putem video ili drugih snimaka,
 Prikaz usmjerenim participiranjem pri kretanju uz pomod posebnih trenažera.
NASTAVNI METOD USMENOG IZLAGANJA

Metod usmenog izlaganja (metod verbalne komunikacije) je osnovna veza, kada je u pitanju
prenošenje informacija sa nastavnika ili pedagoga na djete/učenika. Metoda usmenog izlaganja je i
inače jedan od najstarijih metoda prenošenja znanja.

Mora se napomenuti i da je mali broj istraživanja koja analiziraju kvalitet utjecaja tokom primjene
ove metode u praksi tjelesnog odgoja. Po jednoj grupi autora, pojavni oblici metode usmenog
izlaganja mogu se razvrstati na:
• Opisivanje,
• Dopunjavanje,
• Objašnjavanje i
• Pripovijedanje.

Opisivanje se najčešće koristi prije demonstracije ili prikaza tehnike ili igre. Obično se dodaje
određena informacija u toku realizacije igre te pojašnjavaju neki dijelovi realiziranih sadržaja koji
mogu uzrokovati zabunu kod učenika/djeteta.

Objašnjavanje je nešto šireg obima u odnosu na opisivanje. Možemo ga primijeniti kada želimo
naglasiti značaj igre, značaj sportske tehnike, značaj vježbe ili drugih sadržaja. Objašnjavanjem
možemo pojasniti kretanje, pokrete zavaravanja, taktiku, pojasniti pravila ako u nekom dijelu nisu
dovoljno precizna.

Dopunjavanje je obično jasno i koncizno. Kratko traje i u odnosu na opisivanje i objašnjavanje je

jednostavnije. Definiše se kroz kratke poruke koje imaju za cilj ostvarivanje pravovremenog utjecaja
na tok realizacije elemenata ili tehnike sportova ili igre.

Pripovijedanje je složen verbalni proces koji zahtijeva od pedagoga određenu govorničku vještinu ali i
iskustvo. Može se koristiti kod djece predškolskog ali i mlađeg školskog uzrasta. Cilj mu je da potakne
maštu i uživljavanje u igri.

Prema drugoj grupi autora, formativna, korektivna, verifikativna i stimulativna uloga riječi ostvaruje
se primjenom nešto drugačijih vidova verbalnog komuniciranja, koji se mogu definisati kao:
• Opisivanje,
• Objašnjavanje,
• Razgovor,
• Ukazivanje,
• Ocjenjivanje,
• Komandovanje,
• Taktiranje i
• Verbalni impuls

Opisivanje i objašnjavanje su ved razrađeni i isti su kao i kod prethodne grupe autora.

Razgovor se može primijeniti i kod usavršavanja, kada se putem razgovora i anliziranja bitnih, često
skrivenih kretnji ili uticaja u vježbi, spozna pravi značaj vježbe ili odgovarajudi momenat za
pravovremeno reagovanje.

Ukazivanje se obično primjenjuje kada se kod učenika primjete određene greške pri izvođenju vježbe
ili tehnike.
Ocjenjivanje podrazumijeva vrlo složen ali i vrlo opipljiv proces koj se obavlja na unaprijed
dogovoreni način (kriteriji su obično unaprijed poznati). Ocjenjivanje može biti tranzitivno, periodično
i finalno (zaključna ocjena).

Komandovanje je u procesu primjene i organizacije nastavnih sadržaja neophodno. Može se

realizovati na manje ili više autoritativan način. Realizuje se riječima „tišina“, „pazi ovamo“, „spremi
se“, „sad“ ili drugim riječima.

Taktiranje je takođe veoma značajno u radu sa učenicima. Postoje različite igre koje se realizuju uz
pjevanje, zatim rugalice ili brojalice koje takođe mogu zahtijevati taktiranje.

Verbalni impuls ili verbalna stimulacija su takođe potrebni u radu sa polaznicima. Riječima „vidiš da
možeš“, „pokušaj još jedanput“, „bravo“, „sad“, „hop“, „tako“ i slično može se utjecati na tačnost,
intenzivnost, energičnost ili mekodu pokreta kod polaznika.

Pri realizaciji metode usmenog izlaganja potrebno je pridržavati se određenih napomena:

• Pojmovi koje koristimo kako bi formirali smisao riječi moraju biti razumljivi za populaciju za
koju organizujemo nastavni proces (predškolski, osnovoškolski, srednješkolski uzrast).
• Rječnik koji se koristi mora biti oslobođen pogrešno upotrebljenih padeža, stranih i
nerazumljivih riječi ili čak ponekad korištenih pogrdnih izraza.
• Govor mora biti dovoljno glasan, prilagođen otvorenom ili zatvorenom prostoru, ne pretih
niti preglasan.
• Intonacija kod govora treba da bude usaglašena sa doživljajem koji polaznik treba da osjeti.
• Brzina izlaganja u praksi zavisi od vremena koje imamo na raspolaganju.

Dakle između nastavnika i učenika u nastavnom procesu mogu da se jave određene barijere ili
zapreke koje onemogudavaju ili umanjuju kvalitet realizacije nastavnog procesa. Barijere možemo
definisati u različitim pojavnim oblicima :

• Najčešća barijera nastaje kao rezultat „jezičkih nesporazuma” između nastavnika i učenika
• Drugi oblik barijere koja spriječava uspostavljanje normalne međusobne saradnje jesu
„Predrasude“
• „Okolišne barijere“ ili barijere utjecaja sredine mogu se pojaviti u slučaju pogrešnog izvora
informacija
• Neformalne komunikacijske barijere“ nazivaju se još i tračarenjem.
• „Organizacione i ili organizacijske barijere“ ili prepreke mogu ometati komunikaciju i
kontakte a da ne budu uzrokovane namjernim ponašanjem nastavnika ili učenika.
• Prezauzetost kao barijera nastaje zbog previše poslova koji mogu da u potpunosti okupiraju
pedagoga.

Metode rada:
 Praktično vježbanje – kod učenja ili ponavljanja
 Analitička metoda – kod učenja
 Sintetička metoda – kod učenja
 Metoda standardnog ponavljajućeg vježbanja – kod ponavljanja
 Metod promjenljivog vježbanja – kod ponavljanja i usavršavanja
 Situacioni metod – kod usavršavanja
5.TIPOVI NASTAVNIH SATI U NASTAVI TJELESNOG ODGOJA I SPORTA

OSNOVNA PODJELA
• Tip sata edukacije sportske tehnike
• Opći tip sata tjelesnog odgoja i sporta
• Tip sata sportskog treninga

TIP SATA EDUKACIJE SPORTSKE TEHNIKE

U savremenoj nastavi tjelesnog odgoja ovaj tip sata se primjenjuje u obliku sportski usmjerene
organizacije sata sa sportsko-tehničkim sadržajima u kojima je dominantno obučavanje, ponavljanje,
usavršavanje ili provjeravanje elementa tehnike ili individualne taktike koja je u skladu sa tehnikom
koja se obučava.
Pored općih sredstava ovaj tip sata uključuje i upotrebu specijalnih sredstava tjelesne pripreme koja
doprinosi razvoju primarnih kvaliteta za uspješnije izvođenje elemenata i složenih struktura
specifičnih motornih sposobnosti.
Na primjer, prva polovina sata može se iskoristiti za obučavanje elemenata tehnike nekog sporta, dok
se drugi dio sata može iskoristiti za usavršavanje tehnike tog sporta.
Obučavanje se vrši postepenim metodskim nizovima, dakle uz postepeno uvođenje učenika u rad.

Ciljevi i zadaci sata i dijelova sata

Ciljeve časa, bez obzira o kojem se nastavnom tipu časa govori, možemo podeliti na:
• Direktne (neposredne) ciljeve: utjecaj na morfološke, funkcionalne i motoričke sposobnosti,
formiranje motoričkog znanja, usvajanje teorijskih znanja iz oblasti tjelesnog odgoja i sporta i
• Indirektne (posredne) ciljeve: različiti vaspitni efekti, formiranje navika, formiranje stavova,
unaprjeđenje zdravlja, utjecanje na razvoj pozitivnih crta ličnosti, njegovanje i razvoj pozitivnih
emocija.
Zadaci se u suštini dijele na pedagoške i biološke.

Postavljanje pedagoških zadataka podrazumijeva utjecaj na:

• formiranje motoričkih znanja primjenom smislenih aktivnosti,
• vaspitanje-jačanje volje, karaktera i svjesne discipline,
• stvaranje pozitivnog odnosa prema radu,
• disciplinovan odnos prema kolektivu (timski rad),
• formiranje interesa i potreba za sistematskim vježbanjem,
• sticanje elementarnih znanja o vlastitom organizmu,
• sticanje teoretskih znanja iz oblasti tjelesnog odgoja i sporta i slično.

Postavljanje bioloških zadataka se čini po principu:

• omogućavanja svestranog rasta i razvoja kako cjelokupnog organizma tako svih organa i
organskih sistema,
• obezbjeđenja zadovoljenja biološke potrebe za kretanjem kroz socijalno organizovane i
optimalno dozirane fizičke aktivnosti,
• održavanje normalnog stanja lokomotornog aparata (zglobovi, kosti, mišići),
• formiranje i održavanje pravilnog držanja tijela i jačanje organizma u smislu stvaranja
otpornosti na lošije vremenske uslove ili otpornosti na određene bolesti,
• korištenje fizičkih aktivnosti kao faktora aktivnog odmora,
• stvaranje higijenskih navika i drugo.

Cilj uvodnog dijela časa

Cilj uvodnog dijela časa (uvodni dio uobičajeno traje do 10% ukupnog vremena za čas) je usmjeren ka
podizanju kardiovaskularne i respiratorne funkcije organizma na viši nivo.
Osim obavljene fiziološke pripreme, potrebno je disciplinovati učenike i psihološki ili emotivno ih
pripremiti za cjelokupan sat.

Zadaci uvodnog dijela časa

Antropološki zadatak podrazumijeva obezbjeđivanje dotok krvi u organe i organske sisteme, te

povedavamo snabdijevanje kiseonikom, ali i eliminaciju štetnih materija iz organizma.
Obrazovni zadatak ostvarujemo na način da učenike podsjetimo na jednostavne igre, te ponavljamo i
usavršavamo prirodne oblike kretanja.
Odgojni zadatak se može usmjeriti u pravcu stvaranja ugodnog raspoloženja za rad što se naravno
odražava na stvaranje pozitivne emocionalnosti i motiviranosti za vježbanje.

Sredstva uvodnog dijela

Sredstva uvodnog dijela/faze možemo definisati kao hodanja, trčanja, trčanja sa zadacima,
pretrčavanja, poskoke, gibanja, elementarne igre ili timske igre sa vrlo jednostavnim pravilima i bez
velikog ograničenja aktivnosti pravilima ili velikog učešda nastavnika/profesora.

Organizacija uvodnog dijela

• Po pitanju organizacije za realizaciju ovog dijela časa učenike možemo odgovarajućim

znakom pozvati na postrojavanje.
• Tom prilikom potrebno je pregledati opremu učenika.
• Nastavnik se može na početku časa pozdraviti sa učenicima.
• Nastavnik takođe u kratkim crtama izlaže sadržaje koji de se realizovati.
• Najčešde se primjenjuje frontalni oblik rada prilikom kojeg se svi učenici „drže na oku“.

Pripremi dio sata

Cilj pripremnog dijela sata (uobičajeno traje do 20% ukupnog vremena za čas) je usmjeren ka
pripremi lokomotornog aparata za rad. U suštini treba da bude organizovan kao logičan nastavak
uvodnog dijela časa.

Antropološki zadatak ovog dijela sata ostvarujemo primjenom vježbi „oblikovanja“ (opdeprihvadeni
naziv) kojima obuhvatamo sve mišiće i zglobove tijela. Tačnije pripremamo ih za rad na način da se
spriječi povreda, poveća dotok krvi u mišiće kao i da se ojača sami mišić.

Odgojni zadatak je veoma složeno realizovati, obzirom da u pravilu učenici „ne vole“ ovaj dio časa.

Obrazovni zadatak podrazumijeva sticanje saznanja o vježbama „oblikovanja“ koje učenici trebaju
zapamtiti i mogu primijeniti u samostalnom vježbanju.

Sredstva pripremnog dijela/faze časa su vježbe „oblikovanja“ ili jednostavni gimnastički elementi
koje u suštini možemo nazvati monostrukturalnim acikličnim aktivnostima (preciznija podjela vježbi je
navedena u poglavlju pismena priprema za čas).

Organizacija rada se može nazvati frontalnom. Tom prilikom kontroliše pojavu tipičnih ili
pojedinačnih greški koje je obavezan ispravljati. Veoma je važno da se načini jednostavan i brz prelaz
između realizacije sadržaja uvodnog i pripremnog dijela sata.

Vježbe se mogu realizovati uz brojanje nastavnika ili se za realizaciju istih može odrediti vremenska
komponenta.
Glavni dio sata

Cilj glavnog dijela sata (uobičajeno traje do 60% ukupnog vremena za čas) postavljen je u pravcu
ugrađivanja malog kamenčića u cjelokupni mozaik plana i programa nastavnika-za određenu školu i
razred.
U skladu sa navedenim može biti usmjeren na: učenje, ponavljanje, usavršavanje ili provjeravanje
određenog motoričkog znanja, može biti usmjeren u pravcu razvoja motoričkih ili funkcionalnih
sposobnosti ili istovremeno može ostvarivati više različitih ciljeva.

Antropološki zadatak je poticanje mišićnog razvoja, poticanje smanjenja potkožnog masnog tkiva,
povećavanje aerobne sposobnosti i uticanje na pravilno držanje tijela.

Obrazovni zadatak nastoji da učenici steknu znanja koja su im potrebna za svakodnevne aktivnosti.

Odgojni zadatak treba biti postavljen u pravcu razvoja moralnosti/etičnosti učenika, razvoja pozitivne
emocionalnosti, razvoja optimizma, upornosti i istrajnosti, razvoja discipline kod izvršavanja zadataka,
razvoja zdravog odnosa prema kolektivu, timskog rada, poštovanja pri pobjedi i porazu, kao i razvoja
navike za samostalnim vježbanjem i promovisanjem značaja vježbanja za zdrav život.

Sredstva glavnog dijela časa su predviđena planom i programom načinjenom na početku školske
godine.

Završni dio časa

Završni dio časa (uobičajeno traje do 10% ukupnog vremena za čas) je posljednji dio sata koji
trebamo realizovati.

Cilj je spustiti sve funkcije organizma na nivo što bliži početnom (nivo na početku časa).

Antropološki zadatak je postavljen u smislu smanjenja funkcionalnog i motoričkog opterećenja

učenika.

Obrazovni zadatak treba biti postavljen tako da svaki učenik shvati značaj i potrebu smirivanja
nastale ekscitacije organizma i isto primjenjuje kod samostalnog vježbanja.

Odgojni zadatak postavljen je na način da učenici razvijaju urednost raspremajudi nastavna pomaga
ili vradajudi sprave.

Sredstva kao i za svaki drugi dio sata proizilaze i vezana su za postavljene ciljeve i zadatke časa.
U obzir dakle dolaze:
 razgovori o času,
 ponavljanje pravila igre,
 ponavljanje pravila ponašanja učenika, skretanje pažnje na nedisciplinovanost tokom časa,
 pohvaljivanje određenih učenika, zahtjev i insistiranje na provođenju higijenskih mjera,
 strečing vježbe (labavljenje, istezanje, samomasaža),
 elementarne igre dominantno statičkog karaktera
 plesni koraci (malog kretanja i niskog intenziteta).

Cjelokupna ogranizacija ovog dijela časa treba da bude orijentisana u pravcu smirivanja tjelesnih
aktivosti.