Professional Documents
Culture Documents
SVEUILITE U SPLITU
Specijalistiki diplomski studij kineziologije- usmjerenje Kineziterapija
Student:
Mentor:
Duan Todorovi
ZAHVALA:
Zahvaljujem se roditeljima koji su me usmjerili da postanem osoba kakva jesam.
Zahvaljujem se prijateljima na pruenoj podrci koji su uvijek stajali uz mene kad je
bilo najtee. Posebno se zahvaljujem svojoj mentorici Prof. dr.sc. Jeleni Paui koja je imala
izrazit utjecaj na mene ukazujui mi na profil modernog kineziterapeuta, kao i na pomoi pri
izradi zavrnog rada.
SAETAK
Rameni zglob je najpokretljiviji, a ujedno i najnestabilniji zglob ljudskog tijela.
Pokretljivost ramena omoguava obilata zglobna ahura te nesrazmjer izmeu veliine glave
nadlaktine kosti i aice lopatice. Dinamiku stabilnost ramenog zgloba ine miii posebice
miii rotatorne manete, dok pasivnu stabilizaciju vre ligamenti posebice glenohumeralni
ligamenti, labrum glenoidale. Rame moe biti nestabilno u bilo kojem smjeru, a najea je
prednja nestabilnost. Kod sportaa se najee javlja kao posljedica traume, prilikom pada na
ispruenu ruku, rame ili lakat te zbog udarca protivnikog igraa u kontaktnim sportovima.
esto se deava i kod sumacija mikrotrauma zbog nepravilnog rada ili optereivanja ramenog
zgloba kad se ruka nalazi iznad 90 elevacije.
Preventivno djelovanje je najvaniji faktor u postoperativnoj rehabilitaciji jer donosi
bre i bolje rezultate same rehabilitacije, te uvelike smanjuje mogunosti ponovne luksacije ili
subluksacije ramenog zgloba. Postoperativna rehabilitacija traje izmeu 4 i 6 mjeseci do
punog povratka na sportski teren.
Zbog sve veeg razvoja sporta, brzine i snage, potrebno je vie obratiti pozornosti na
preventivne vjebe kako ramena tako i ostalih dijelova tijela, jer bi u tom sluaju sporta imao
manju mogunost ozljede, vie mogunosti za razvoj vlastitih kapaciteta u vlastitom
kontinuiranom motorikom razvoju. Manje bi izbivao sa sportskih natjecanja, manje bi se
financijskih sredstava nepotrebno troilo na rehabilitaciju to ipak financijski nije zanemarivo.
Puno bre se oporavljaju ispitanici koji su imali manje ili neznatno oteenje, odnosno
manji broj luksacija ili subluksacija te oni ispitanici koji spadaju u mlau dobnu kategoriju.
Nekima je potrebno oko 5 mjeseci za potpuni povratak na sportski teren. Nasuprot njima, bilo
je ozljeenika kojima je bilo potrebno oko 6 8 mjeseci za povratak na sportski teren.
SADRAJ
1. UVOD ........................................................................................................................... 6
2. CILJ RADA ................................................................................................................. 7
3. ANATOMSKA OBILJEJA ..................................................................................... 8
4. NESTABILNOST RAMENA ................................................................................... 13
4.1. Klasifikacija nestabilnosti ramena ................................................................... 13
4.1.1. Stupanj nestabilnosti ..................................................................................... 13
4.1.2. Smjer nestabilnosti ........................................................................................ 14
4.1.2.1. Prednja nestabilnost ramena ................................................................... 14
4.1.2.2. Stranja nestabilnost ramena .................................................................. 14
4.1.2.3. Donja (viesmjerna) nestabilnost ramena .............................................. 15
4.1.3. Uzrok nestabilnosti ........................................................................................ 15
4.1.4. Uestalost nestabilnosti ................................................................................. 15
4.2. Komplikacije .................................................................................................... 16
4.3. Dijagnostika ..................................................................................................... 16
4.3.1. Radioloka obrada ......................................................................................... 16
4.3.2. Ultrazvuk ....................................................................................................... 16
4.3.3. Magnetska rezonanca .................................................................................... 17
4.3.4. Kliniki pregled ............................................................................................. 17
4.3.5. Anamneza ...................................................................................................... 17
4.3.6. Testovi ........................................................................................................... 18
4.4. Planiranje i ciljevi terapije ................................................................................ 19
4.4.1. Ciljevi kineziterapije nestabilnog ramena ................................................. 19
4.4.2.Operativno lijeenje ................................................................................... 20
4.4.3.2. Konzervativno lijeenje.......................................................................... 20
4.5. Kineziterapija ..................................................................................................... 21
4.5.1. Pendularne vjebe .................................................................................... 22
4.5.2.Izometrike vjebe ..................................................................................... 23
4.5.3.Izotonike vjebe ........................................................................................ 26
4.5.4. Vjebe izdrljivosti ................................................................................... 29
4.5.5. Stabilizacijske vjebe ................................................................................ 31
4.5.6. Funkcionalne vjebe- suspenzijski trening ............................................... 34
5. ZAKLJUAK ............................................................................................................ 36
4
6. LITERATURA .......................................................................................................... 37
7. IVOTOPIS ............................................................................................................... 38
1. UVOD
Rameni zglob je najpokretljiviji, a ujedno i najnestabilniji zglob ljudskog tijela.
Pokretljivost ramena omoguava obilata zglobna ahura, te nesrazmjer izmeu veliine glave
nadlaktine kosti i aice lopatice.
Glava nadlaktine kosti je 3 puta vea od aice. Glenohumeralni ligamenti koji su
sastavni dio zglobne ahure glavni su stabilizatori ramena. Dodatnu stabilnost ramenu daje i
labrum glenoida (hrskavini rub koji okruuje aicu lopatice). Oteenje glenohumeralnih
ligamenata i labruma uzrokuje nestabilnost ramena. Rame moe biti nestabilno u bilo kojem
smjeru. Najei uzrok nestabilnosti ramena je trauma, pad na ispruenu ruku ili pad na rame
ili lakat. Kod sportaa koji se bave sportovima iznad glave esto dolazi do mikrotrauma te
oteenja ligamentno - lambralnog kompleksa ramena. Postoje i ozljede koje nastaju prilikom
izbaaja i hvatanja lopte bilo zbog loe tehnike kod samog sportaa, ili uslijed razliitih
neprimjerenih potezanja za ruku od strane protivnikog igraa, padova na ruku i rame. Takva
etiologija najee uvjetuje nastanak ozljede u ramenom obruu, koje mogu biti od ozljeda
tetiva, ligamenata, miia pa sve do subluksacija ili luksacija zglobova u ramenom obruu.
2. CILJ RADA
Cilj rada ove radnje bio je prezentirati postoperativne faze rehabilitacije nestabilnog
ramena s naglaskom na kineziterapijske tretmane, zatim kroz dosadanja istraivanja ukazati
na vanost preventivnog djelovanja, posebice kod osoba mlae ivotne dobi, te objasniti
najee vrste nestabilnosti ramenog zgloba.
3. ANATOMSKA OBILJEJA
Rameni je zglob spoj izmeu lopatice i nadlaktine kosti i oblikuje najpokretljiviji
kuglasti zglob u ljudskome tijelu. Okruen je snanim miiima i tetivama koji ga podupiru i
stabiliziraju. Zglob je zatien odozgo lukom koji ine korakoidni nastavak, akromion i
korakoakromijalni ligament. Rameni obru ine lopatica i kljuna kost koje meusobno
artikuliraju u akromioklavikuralnome zglobu.
Lopatica (scapula) je trokutasta kost koja ima tri ruba i to medijalni (margo medijalis),
lateralni (margo medialis) i gornji (margo superior), svi ti rubovi odijeljeni su jedni od drugih
uglovima i to: gornji (angulus superior), donji (angulus inferior), te lateralni (angulus
lateralis). Na angulusu lateralisu nalazi se zglobna ploha (cavitas glenodalis), koja zajedno s
nadlaktinom kosti (humerus) ini rameni zglob (articulatio humeri ili articulatio
glenohumorale). Iznad cavitas glenoidalis nastavlja se vrat lopatice (collum scapulae), a iznad
se nalazi kljunasti nastavak (processus coracoideus). Lopatica ima i dvije plotine. Jedna je
okrenuta prema rebrima i zove se (facies costalis), a druga koja je okrenuta prema van zove se
(facies dorsalis scapulae). Facies dorsalis scapulae spina scapulae dijeli na dva dijela. Gornji
dio je manji i zove se (fossa supraspinata) i donji vei dio koji se naziva (fossa infraspinata).
Spina scapulae poinje medijalno trokutastim poljem (trigonum spinae) i ide lateralno i gore
te zavrava zavretkom koji se naziva (acromion). U blizini lateralnog ruba akromiona nalazi
se zglobna ploha za spoj s kljunom kosti (facies articularis acromialis).
Druga kost ramenog obrua je kljuna kost ili clavicula. Oblik ove kosti je poput slova
S. Klavikula se sastoji od trupa (corpus claviculae), na kojem se nalazi (sulcus m.
subclavii). Trup se nalazi izmeu dva dijela kosti od kojih je jedan okrenut prema prsnoj kosti
(extremitas sternalis) i masivniji je od dijela koji je okrenut prema lopatici (extremitas
acromialis). Na kraju koji je okrenut prema prsnoj kosti nalazi se zglobna plotina (facies
articularis sternalis), koja zajedno s prsnom kost (sternum) ini zglob (articulato
sternoclavicularis). Dio kljune kosti koji je okrenut prema lopatici takoer ima zglobnu
plotinu (facies articularis acromialis), koja s akromionom lopatice tvori zglob (articulato
acromioclavicularis).
Rameni obru ima tri zgloba koja su ve spomenuta od toga su dva manja (articulatio
sternoclaviculare i articulatio acromioclaviculare) i jedan veliki ili sam zglob ramena
(articulatio humeri).
Sternoklavikularni zglob (articulatio sternoclavicularis) je spoj izmeu sternuma i
klavikule, ali taj spoj nije direktan ve se izmeu nalazi disk (discus articularis) koji dijeli
8
zglobnu upljinu na dva dijela. Sam diskus je vezan s gornje strane za kljunu kost, a s donje
strane na prsnu kost. Preko samoga zgloba prelazi zglobna ahura koja je debela i mlohava, a
pojaavaju je prednji i stranji ligamenti (ligamentum sternoclaviculare anterius et posterius).
Obje klavikule meusobno su povezane ligamentom (ligamentum interclaviculare), postoji
jo i ligament koji je razapet izmeu prvog rebra i kljune kosti (ligamentum
costoclaviculare). Unutar ovog zgloba mogue su kretnje u tri ravnine.
Akromioklavikularni zglob (articulatio acromioclaviculare) obloen je zglobnom
ahurom koja je pojaana s gornje strane ligamentom (lig. Acromioclaviculare).
Izmeu
kljune
kosti
kljunastog
nastavka
razapinje
se
ligament
(lig.
M. supraspinatus
2.
M. infraspinatus
3.
M. teres minor
4.
M. deltoideus
9
5.
M. subscapularis
6.
M. teres major
7.
M. latissimus dorsi
M. coracobrahialis
2.
3.
M. pectoralis major
M. rhomboideus major
2.
M. rhomboideus minor
3.
M. levator scapulae
4.
M. serratus anterior
M. subclavius
2.
M. omohyoideus
M. trapesius
2.
M. sternocleidomastoideus
10
deltoideus
ima
tri
dijela
pars
acromialis,
pars
clavicularis
subscapularis
polazi
iz
fosse
subscapularis
vee
se
na
11
od prvih osam
ili devet rebara i hvata se od gornjeg do donjeg ugla i zahvaa cijeli medijalni rub
(margo medialis ) lopatice. Na osnovi insercijskih plotina mii dijelimo na pars
superior, koji se vee u blizini gornjeg ruba lopatice, pars intermedia koji se vee
uzdu medijalnog ruba lopatice i pars inferior koji se vee u blizini ili na samom
rubu donjeg ruba lopatice.
Miii trupa kojima je hvatite na ramenom obruu (prednja skupina)
1. M. subclavius polazi sa granice izmeu kosti i hrskavice prvog rebra i vee se
na sulcus musculi subclavii na donjoj plotini kljune kosti
2. M. omohyoideus je dvotrbuni mii koji polazi donjim trbuhom (venter inferior)
s gornjeg ruba lopatice i gornjim trbuhom (venter superior) vee se na unutranju
plotinu jezine kosti os hyoideum
Miii glave kojima je hvatite na ramenom obruu
1. M. trapezius ima pars descendes koji polazi sa linea nuchae
superior, s
12
4. NESTABILNOST RAMENA
Nestabilnost ramena najee se javlja na ramenom obruu. Zglobna aica (glenoid) tri
do etiri puta je manja od glave humerusa. Primarna funkcija ramenog zgloba je mobilnost, a
sekundarna stabilnost. Glenohumeralni zglob osobito je izloen ozljedama zbog ogromnog
stresa na njegov stabilizirajui mehanizam koji sainjavaju statiki stabilizatori (ligamentarno
labralni kompleks) i dinamiki stabilizatori (miii rotatorne manete). Miii rotatori lopatice
(trapezius, romboideus, seratus anterior) dovode glenoid u optimalnu poziciju za aktivnost
koja se izvodi. Miii rotatorne manete (subskapularis, supraspinatus, infraspinatus, teres
minor) centriraju glavu humerusa u fosi glenoidalis u najstabilniju poziciju. Ligamentarno
labralni kompleks (osobito donji glenohumeralni ligament) sprjeava prekomjernu translaciju
glave humerusa. Kod nestabilnosti ramena remeti se sinkroni mehanizam izmeu rotatora
lopatice i miia.
Nastanak nestabilnosti ramenog obrua najee se javlja nakon traume, prilikom pada
na ekstendiranu ruku u vanjskoj rotaciji, pada na rame ili lakat ili kod udarca protivnog igraa
kad se ruka nalazi u abdukciji i vanjskoj rotaciji. esto se dogaa u rukometu zbog
dinaminosti same igre.
Nestabilnost ramena moe biti u bilo kojem smjeru, a najee je prednja nestabilnost.
13
mirovanju posebno prilikom pokuaja izvoenja aktivnog ili pasivnog pokreta, a najbolniji je
pokuaj izvoenja vanjske rotacije koja je gotovo nemogua.
Glava humerusa isklie posteriorno, te u izrazitim sluajevima moe doi u poloaj
ispod spine skapule. Radi izrazite bolnosti dolazi do gubitka funkcije u ramenom obruu,
takoer se iz profila vidi prednji gubitak punoe ramena.
15
4.2. Komplikacije
Kod prednje nestabilnosti esta je komplikacija tkz. Bankartova lezija, pri emu dolazi
do lezije prednjeg ruba labruma i odvajanje ahure od prednjeg ruba glenoida.
esta je Hill- Sachsova lezija, kao sekundarni znak lezije koja nastaje pri prednjem
iaenju ramena kada se glava humerusa nabije na prednji rub glenoidne udubine, prilikom
ega nastaje defekt posterolateralnog dijela glave humerusa. Obje ove komplikacije nastaju u
vie od 80% sluajeva.
4.3. Dijagnostika
Dijagnostiki postupci
magnetsku rezonancu, a bitno je uzeti i pravilnu anamnezu ozljede koja nam daje informacije
o nastanku nestabilnosti.
4.3.2. Ultrazvuk
Ultrazvuk omoguava dinamiko ispitivanje nestabilnosti ramena, izvrsnu vizualizaciju
glave humerusa, tako da se mogu uoiti i najmanje nepravilnosti. Najpouzdanija je metoda za
otkrivanje Hill- Sachsove lezije. Translacije glave humerusa prema naprijed i straga u odnosu
na dorzalni rub glenoida ultrazvuno je vidljiva i mjerljiva. Takoer je vidljiv pomak glave
humerusa distalno u odnosu na akromion.
16
4.3.5. Anamneza
Anamneza je izuzetno korisna, ozlijeeni sporta e nam dati podatke o nainu nastanka
same ozljede. Od velike je vanosti kod uspostavljanja dijagnoze, kod ega moemo direktno
doznati kod kojih pokreta rukom je osjetio bolove, kakvi su bolovi bili, jesu li stalni ili
povremeni, povezanost boli uz aktivnost ili mirovanje. esto doznajemo da je "osjetio kako
je rame na brzinu iskoilo, te se odmah vratilo natrag. U intervjuu sa sportaem procjenjujemo
njegovu suradnju, dobivamo potrebne informacije o njegovoj motivaciji i ciljevima koje emo
poslije koristiti u naem radu. Naruena tjelesna postura i miini disbalans tijela, uz
nedovoljan odmor zbog natjecateljskog ritma, te moguih trauma, jedni su od razloga iscrpne
uzimanja anamneze. Nakon uzimanja ope anamneze slijede pitanja koja se postavljaju za
procjenu nestabilnosti ramena:
1. Da li vam je rame u potpunost iskoilo van ili ste imali osjeaj da e vam ruka
iskliznuti van iz ramena?
2. Koliko ste ve prije imali ozljeda ramena?
3. Kada se javila sadanja ozljeda ramena?
4. Koji je bio poloaj ruke prilikom samog nastanka ozlijede?
17
4.3.6. Testovi
U dijagnostici nestabilnosti ramenog obrua koriste se i razliiti testovi koji
omoguavaju lake uspostavljanje pravilne dijagnoze, te razlikovanje od ostalih ozljeda
ramenog obrua (Tablica 1.).
18
VRSTA
NESTABILNOSTI
KARAKTERISTIKE
NESTABILNOSTI
TO SE MOE VIDJETI
PRILIKOM PREGLEDA
ANTERIORNA
NESTABILNOST
POSTERIORNA
NESTABILNOST
DONJA
VIESMJERNA
NESTABILNOST
4.4.3.Konzervativno lijeenje
U konzervativnom lijeenju koriste se razliite metode i postupci u svrhu rehabilitacije,
kao to su elektroterapija: magnetoterapija, TENS, diadinamske struje, interferentne struje,
laser, ultrazvuk, zatim hidroterapija i kineziterapija.
Postoje 4 faze rehabilitacije kod nestabilnog ramena:
1. FAZA
odmor i imobilizacija stabilizacijskom ortozom za rame
krioterapija, analgetici i antiupalni lijekovi
aktivna mobilizacija ake i prstiju
aktivne vjebe podlaktice
pendularne vjebe (bez optereenja u aci)
abdukcija < 40 (potrebe oblaenja i higijene)
izometrike vjebe stabilizatora lopatice
vanjska rotacija nije dozvoljena kod prednje nestabilnosti
20
4.5. Kineziterapija
Kineziterapija se bavi prouavanjem i primjenom pokreta pojedinih dijelova tijela ili
cijelog tijela radi lijeenja oboljelih ili ozlijeenih osoba. Koristi se kao preventivna metoda
ili kao lijeenje oboljelog ili ozlijeenog dijela tijela. Najee se kombinira s drugim
oblicima fizikalne terapije. Osnova kineziterapije je pokret jer ukljuuje voljnu suradnju i daje
kontrolu stupnja oteenja. Naglasak kineziterapije je na preventivnim vjebama jaanja
pojedine muskulature.
U kineziterapiji sportaa s nestabilnim ramenom koriste se razliite vrste vjebi, ovisno
o uzroku, opsenosti same ozljede, uestalosti i procjeni stanja ozlijeenog ramenog zgloba.
Vjebe poinju pasivnim pokretima pri emu se pomie zglob ramena, bez optereenja miia
ime se sprjeava mogua kontraktura nakon imobilizacije. Aktivna kineziterapija poinje 3 4 tjedna nakon operacije. Najprije se provode izometrike vjebe jaanja pri emu se ne
ozljeuje tkivo koje cijeli. Nakon 6 tjedana zapoinje se aktivnijim vjebama jaanja miia
21
rotatorne manete, deltoideusa i miia stabilizatora lopatice. Oko 10- tog tjedna jaanje
miia se intenzivira dodatnim vjebama protiv otpora pri emu se mogu koristiti elastine
gume, sprave u fitnes centrima ili uz pomo terapeuta odnosno manualni otpor. Nakon tri
mjeseca rehabilitacije postepeno poinje povratak sportskim aktivnostima to ukljuuje i
ostale vjebe za poboljanje ope snage i kondicije cijelog tijela. Izmeu 4.- tog i 6.- tog
mjeseca, nakon uspjeno provedene rehabilitacije i postizanja zadovoljavajue stabilnosti
ramenog zgloba, te ope tjelesne kondicije, mogu je potpuni povratak u natjecateljski sport.
U kineziterapiji nestabilnog ramena primjenjuju se slijedee vrste vjebi:
1. vjebe za poveanje pokretljivosti (pendularne vjebe)
2. vjebe za jaanje miine snage
a) izometrike vjebe;
b) izotonike vjebe
3. vjebe izdrljivosti za potpuni povratak na sportski teren
Kineziterapijski programi obino kreu izometrikim vjebama sa koncentrinim
kontrakcijama miia i na kraju se ukljuuju ekscentrine kontrakcije kao priprema za
povratak u potpuni trenani proces. Meutim, uvijek treba imati u vidu da je ekscentrina
kontrakcija veoma jako optereenje za mii sa visokim rizikom za oteenje miia i uvodi
se samo kada je mii potpuno rehabilitiran i ojaan.
22
23
24
25
29
30
Slika
20.a) i
b) Stabilizacijske vjebe
Ozljeenik je proniranom poloaju. Nadlaktica je u antefleksiji pod 900, sa
ekstendiranim laktom i rukom na pilates lopti, druga ruka je ispruena. Ozljeenik zadrava
takav poloaj 10 - 15 sekundi, nakon ega mijenja ruke te se na taj nain poveava miina
31
napetost u ramenu i cijelom tijelu, slijedi pauza od par sekundi. Napraviti 10 -15 ponavljanja,
nekoliko puta dnevno.
.
pod 900, sa
flektiranim laktovima i oslonjenima na pilates lopti. Ozljeenik zadrava takav poloaj 10 15 sekundi, poveava miina napetost u ramenima i cijelom tijelu, slijedi pauza od par
sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja, nekoliko puta dnevno
32
33
poveava miina napetost u ramenom pojasu i stabiliziraju miii lopatica, slijedi pauza od
par sekundi. Napraviti 10 - 15 ponavljanja, nekoliko puta dnevno.
34
Slika
27. a) i
b)
5. ZAKLJUAK
Kod sportaa s nestabilnou ramena postoje razne funkcionalne potekoe kao to su
slabost miia i ligamenata ramenog obrua, mogunost nastanka subluskacija odnosno
luksacija ramenog zgloba. Svi navedeni primjeri mogu aktivnog sportaa udaljiti od sportske
35
6. LITERATURA
1. Werner Platzer Priruni anatomski atlas, 7. izdanje, Medicinska naklada Zagreb 2003.
2. Peina M. i suradnici, portska medicina, Zagreb, Medicinska naklada, 2003.
36
7. IVOTOPIS
37
OSOBNI PODACI:
Ime i prezime:
Duan Todorovi
Adresa:
Mobitel:
+38591/781-7234
OBRAZOVANJE:
1981.-1989. zavrio O u Metkoviu
1989.-1994. zavrio kolu za primalje i masere, smjer: Maser-kupeljar, Zagreb
1995.-1996. zavrio Zdravstvenu kolu u Zagrebu, smjer: Fizioterapeutski tehniar
2002.-2007. zavrio Smjer fizikalna terapija na Odjelu strunog studija Sveuilita u Splitu
38