SADRAJ

SAETAK
1. UVOD............................................................................................................................3
2. ETIOLOGIJA I KLASIFIKACIJA BOLESTI........................................................4
3. SIMPTOMI I KLINIKA SLIKA BOLESTI..........................................................5
3.1. Simptomi cerebralne paralize.........................................................................5
3.2. Klinika slika....................................................................................................5
4. LIJEENJE I FIZIOTERAPIJSKI POSTUPCI......................................................6
4.1. Lijeenje i pristup.............................................................................................6
4.2. Fizioterapijski postupci....................................................................................6
4.2.1 Procjena...................................................................................................6
4.2.2. Tretman...................................................................................................7
4.2.3 Evaluacija.................................................................................................8
5. ZAKLJUAK...................................................................................................................9

SAETAK

Poto postoji vie definicija cerebralne paralize, teko je donjeti konkretnu definiciju iste, ali
sve upuuju da se radi o kompleksnom stanju koje utjee na sam razvoj djeteta, njegovu
funkcionalnu sposobnost te i sam stil ivota. Sama bolest uzrokovana je prenatalnim,
perinatalnim ili postnatalnim uzrocima, ponekad nastaje ak i u utrobi majke. Klasifikacija
bolesti je razliita, a najea je prema topografskoj rasporeenosti kljenuti, prema
neurolokim klinikim sindromima i prema teini oteenja. CP se vrlo lako primjeti kod
osoba u invalidskim kolicima, te iskrivljenom poloaju udova, vrata ili cijele kraljenice.
Lijekovi za lijeenje CP ne postoje, a najvaniji oblik lijeenja predstavlja svaki oblik
vjebanja kojim se dijete privikava na to prirodniji poloaj tijela pri svakodnevnim
kretnjama. Koristi se multidisciplinarni pristup, i svako dijete se gleda kao individua za sebe.
Terapeut koristi znanje o normalnom razvoju kako bi razumio mnoge i razliite naine razvoja
djetetovih vjetina. Budui da se tretira poremeaj pokreta, tretman je aktivni proces.

1. UVOD
2

Za uvoenje termina cerebralna paraliza smatra se odgovornim Sir William Ossler koji govori
o CP kao statikoj encefalopatiji, neprogresivnom i medicinski neizljeivom stanju
uzrokovanom oteenjem mozga. Cerebralna paraliza je najei uzrok teih neuromotornih
odstupanja kod djece. Cerebralna paraliza se esto vezuje i uz ime Williama Johna Littlea koji
1864.god. govori o moguem tetnom utjecaju nekih perinatalnih i ranih postnatalnih
imbenika na psihiki i fiziki razvoj djeteta. Postoji vie definicija cerebralne paralize, a sve
govore o kompleksnom stanju koje utjee na brojna razvojna podruja djeteta, njegovu
funkcionalnu sposobnost, a samim time i kvalitetu ivota. Prema Bobathu CP je poremeaj
posture i pokreta nastao uslijed oteenja ili anomalija razvoja nezrelog mozga. . Po Baxu,
cerebralna paraliza je neprogresivan, promjenljiv poremeaj kretanja i dranja, uzrokovan
ozljedom ili razvojnim poremeajem ivanoga sustava u rano, razvojno doba. sve definicije
upuuju na: prevladavanje motorikog zaostajanja i odstupanja u razvoju i funkcioniranju
djeteta, neprogresivnost oteenja SS, sazrijevanje SS-a u prisutnosti postojeeg oteenja,
promjenjivost i podlonost klinike slike djeteta brojnim imbenicima (aktivnost i nain
postupanja s djetetom, utjecaj razliitih terapijskih postupaka).

2. ETIOLOGIJA I KLASIFIKACIJA BOLESTI

3

Cerebralna paraliza je uzrokovana ozljedom mozga za vrijeme, prije ili neposredno nakon
roenja, a ponekad i u utrobi majke. Mogu biti problemi za vrijeme poroda, kao to je teak
porod kod kojeg dolazi do oteenja mozga, ali mogu se javiti i problemi nakon poroda (ako
je dijete roeno prerano.) Meu najvanije imbenike rizika za nastanak CP ubrajaju se: niska
poroajna teina i nedonoenost, vieplodna trudnoa (blizanci), komplikacije koje dovode
do produenog ili ubrzanog poroaja, pogreni postupci tijekom poroaja, genetski imbenici,
kemoterapija, dob majke, itd. Postoji vie klasifikacija. Najee su: prema topografskoj
rasporeenosti kljenuti, prema neurolokim klinikim sindromima i prema teini oteenja.
Klasifikacija prema topografskoj rasporeenosti kljenuti podrazumijeva simetrine i
asimetrine oblike poput: monoplegije, triplegije, diplegije, hemiplegije, tetraplegije,
bilateralne hemiplegije. Klasifikacija djece prema neurolokim klinikim sindromima
najcjelovitija je u fizioterapeutskom radu. Ona podrazumijeva podjelu na: umjereni i jaki
spasticitet, atetotine poremeaje, ataksine poremeaje, hipotonine poremeaje, mjeovite
poremeaje. Klasifikacija prema teini oteenja polazi od razine samostalnosti i funkcionalne
sposobnosti djeteta ili osobe s cerebralnom paralizom, a podrazumijeva stanja: lako,
umjereno, teko.

3. SIMPTOMI I KLINIKA SLIKA BOLESTI

4

3.1.

Simptomi cerebralne paralize

Slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca, prekomjerna napetost ili mlohavost miia,
nesposobnost sjedenja bez potpore od 8 mjeseca, upotreba samo jedne strane tijela, potekoe
hranjenja, jaka iritabilnost, odsutnost osmjeha neki su od simptoma cerebralne paralize.
Pojavljuju se prije 3. godine ivota, i vrlo esto roditelji ne posumnjaju da njihovo dijete ne
razvija motorike sposobnosti normalno. No, oteenje mozga kod dijeteta moe im ukazati
da neto nije u redu.
3.2.

Klinika slika

Cerebralnu paralizu moemo laiki vrlo lagano, gotovo svakodnevno primjetiti kod osoba u
invalidskim kolicima. Takve osobe imaju ruke, noge, vrat, ili ak cijelu kraljenicu u
neprirodnom poloaju. Oni ne moraju nuno ovisiti o drugim osobama, i kao takvi mogu
doivjeti duboku starost. U svim oblicima CP nalazimo promijenjeni miini tonus, a esto su
prisutni i primitivni refleksi. Radi poremeaja tonusa i dranja u kasnijem razvoju este su
kontrakture ili deformacije. U djece s lakim oblicima cerebralne paralize ogranienja mogu
biti manja od uobiajenog shvaanja cerebralne paralize. Ponekad je vrlo nejasna granica
izmeu jako nespretnog djeteta i blagog oblika cerebralne paralize. U teim sluajevima
mogu postojati razliiti problemi s hodanjem (epanje, oteano hodanje, hodanje s
pomagalima, npr. hodalicom ili u kolicima), sjedenjem (nemogunost posjedanja, nestabilno
sjedenje itd.), finom motorikom i u svim motorikim funkcijama openito. U najteim
sluajevima djeca (naravno kasnije odrasli) su u potpunosti ovisni o tuoj njezi i brizi 24 sata
na dan. Djeca s CP imaju mnoge probleme koji ukljuuju epilepsiju, mentalnu retardaciju,
probleme s uenjem, manjak koncentracije-hiperaktivnost i dr. Definitivnu dijagnozu CP-a
teko je sa sigurnou postaviti prije prve godine ivota, iako anamneza i dinamika razvoja
neurolokih poremeaja doputa sumnju na CP ve nakon 4. do 6. mjeseca ivota. Najee se
koriste: CT, MRI i EEG.

4. LIJEENJE I FIZIOTERAPIJSKI POSTUPCI

5

4.1.

Lijeenje i pristup

Lijekovi za lijeenje cerebralne paralize ne postoje. Postoje lijekovi koji pomau u

olakavanju boli ili disanja kod osoba s cerebralnom paralizom, ali takva vrsta lijeenja je
simptomatska i ne lijei uzrok. Najvaniji oblik lijeenja predstavlja svaki oblik vjebanja
kojim se dijete privikava na to prirodniji poloaj tijela pri svakodnevnim kretnjama.
Provoenje ranog uenja normalnog funkcioniranja smanjuje invalidnost, pa je od velike
vanosti rano otkrivanje odstupanja od normalnog neurolokog razvoja. Za rano otkrivanje
neurolokih odstupanja klinikim pregledom, potrebno je dobro poznavanje neurolokog
razvoja od strane lijenika. lanovi tima za lijeenje i habilitaciju su: pedijatar, neurolog,
ortoped, fizijatar i fizioterapeut. Oni koriste interdisicplinarni ili multidisciplinarni pristup.
Osim njih, vanu ulogu imaju i: psiholog, logoped, defektolog, radni terapeut, socijalni
radnik. Pristup bolesniku bi trebao biti individualan, te je vrlo vano to ranije zapoeti s
habilitacijom. Jako je vano da dijete to prije zapone s vjebanjem pod nadzorom
fizioterapeuta, ali i kod kue uz pomo roditelja, uz povremene kontrole lijenika. Vjebati se
moe uz svakodnevne aktivnosti i igru, i tada se najbolje moe primjetiti napredak kako u
funkcionalnom, tako i u razvojnom smislu. Samo se takvim multidisciplinarnim pristupom
moe oekivati napredak u razvoju djeteta.
4. 2. Fizioterapijski postupci
Fizioterapijski postupci odnose se na procjenu, evaluaciju i tretman.
4. 2. 1. Procjena
Dijete se procjenjuje kao jedinstvena osoba koja zivi u specifinoj obitelji s jedinstvenim
potrebama. Razmatra se djetetov sadanji i budui ivot u planiranju ciljeva tretmana.Cilj
tretmana je poveanje funkcionalnih vjetina. Provodi se promatranjem djeteta kroz
funkcionalne aktivnosti. Postoje parametri koji olakavaju procjenu, a ine ih: procjena
pokretljivosti, procjena miinog tonusa, procjena refleksnih aktivnosti, asocirane reakcije,
procjena senzorike i procjena posturalnih obrazaca.
4. 2. 2. Tretman
Terapeut koristi znanje o normalnom razvoju kako bi razumio mnoge i razliite naine razvoja
djetetovih vjetina. Budui da se tretira poremeaj pokreta, tretman je aktivni proces. Motorne
vjetine zahtjevaju integraciju mnogih tjelesnih sustava. Identificiraju se problemi koje dijete
ima s pokretima i kako ti problemi utjeu na funkciju. Tretman je timski jer ni jedan
profesionalac ili lan porodice ili struna osoba ne mogu vidjeti sva mogua
oteenja,funkcionalna ogranienja ili nesposobnosti prisutne u djece sa CP. Fizioterapijski
tretman se bazira na: koordinaciji obrazaca pokreta, odnosima izmeu pokreta, poloaja i
posturalnog tonusa, automatskom i voljnom kretanju, aktivnom sudjelovanju, varijabilnosti
motorikih obrazaca, facilitaciji, inhibiciji i stimulaciji, individualnosti programa, prijenosu
tretmana u svakodnevnom ivotu. Obuhvaa razvoj komunikacije i socijalizacije, razvoj
senzorike i psihomotorike, razvoj koncentracije pozornosti, razvoj fine i grube motorike,
razvoj pomou terapijskog jahanja, razvoj terapije igrom, razvoj radne terapije, razvoj
pomou fizikalne terapije. Uinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o teini oteenja mozga i o
6

postojanju drugih oteenja, a krajnji cilj terapije je poveati samostalnost osobe u

aktivnostima samozbrinjavanja i slobodnog vremena, te poboljati kvalitetu ivota. Neki od
najeih postupaka su terapija po Bobathu, Vojti, i Peto.
Bobath, odnosno neurorazvojna terapija se temelji na savladavanju problema, a djetetu se
prilazi kao cjelini. Terapija se odnosi na aktivno sudjelovanje djeteta, a proces pridonosi
poveanoj individualnoj neovisnosti i pojaava kvalitetu ivota. Cilj terapije je postizanje to
vee mogue samostalnosti uz kvalitetu ivljenja. Za djecu s cerebralnom paralizom to znai
ostvariti najvei mogui stupanj neovisnosti. Postupak bi trebao poeti u prvih 18 mjeseci
starosti djeteta jer je u tom razdoblju prisutan najvei potencijal za uenje. Uspjeh terapije
ovisi o pravilnom izvoenju terapije, kontinuiranom djelovanju roditelja i fizioterapeuta.
Terapija po Vojti se temelji na refleksnome kretanju i razvoju plasticiteta mozga. Za vrijeme
terapije se aktivira cjelokupna muskulatura. Aktivacijom se djeluje na razliite strukture SS.
Stvaranje novih neurolokih putova postie se provociranjem, umjetnim izvanjskim
odravanjem miine izometrike kontrakcije, s ciljem izazivanja ire i koordinirane
aktivnosti SS. Primjenom terapije po Vojti se utjee na kontrolu disanja, poveavanje
vitalnoga kapaciteta, postie se kontrola neurovegetativnih reakcija i omoguuje harmonian
rast lokomotornoga sustava te se sprjeava razvoj kontraktura. Ovakva vrsta terapije se treba
provoditi kontinuirano da bi dijete moglo primijeniti novonastale sposobnosti. I u ovoj terapiji
vrlo vanu ulogu imaju roditelji.
Peto, odnosno konduktivna edukacija prvenstveno je proces uenja, a ne terapijski pristup.
Temelji se na ideji da se djeca s motorikim problemima razvijaju i ue na isti nain kao i
ostali njihovi vrnjaci. Djeca ue funkcioniranje integrirajui kognitivne, emocionalne,
socijalne, senzomotorne i komunikacijske vjetine u smislenu cjelinu. Naglasak je na
sudjelovanju i razvoju neovisnosti bez komplicirane opreme za facilitaciju motorike kontrole
i stabilnosti. Koriste se samo klupe, stolci s naslonom kao ljestve i jednostavne ortoze.
Konduktivna edukacija provodi se u grupi sa kolskom djecom, no postoji mogunost i rane
intervencije u vidu grupa majka-dijete, a edukaciju treba zapoeti to je ranije mogue.
Od klasinih fizioterapeutskih postupaka koristi se pasivno razgibavanje zglobova, kojim se
pokuava odrati puni opseg pokreta u zglobovima, posebno onima koji su rizini za
nastajanje kontraktura (kukovi, glenjevi). Sprjeavanje nastajanja kontraktura vano je radi
bolje funkcionalnosti i smanjenja bolova. Biofeedback, povratna sprega, je metoda koja
koristi elektrinu stimulaciju, uz ostale podraaje (vidne i slune) koji se javljaju na ekranu
stimulatora, kako bi dijete bolje usvojilo kontrolu pokreta, pokuavajui postii isti sluni ili
vidni efekt koji je imalo uz stimulaciju.
Osim fizikalne terapije primjenjuje se radna terapija, govorna terapija, sluna terapija, ona
terapija, ortopedska kirurgija, i medikametozna terapija miinih relaksatora i antikonvulzivna
terapija. Suvremeni lijek kojemu je glavna indikacija botulinim toxin(Botox), koji se daje u
mii da oslabi spasticitet. Danas za djecu s CP postoje vrtii tipa Montessori vrtia koji
takoer ima vrlo dobar uinak na razvoj vjetina i aktivnosti svakodnevnog ivota te samim
tim poboljanje kvalitete ivota dijeteta I socijalizaciju.
Radna terapija je zasnovana na vjerovanju da pojedinac svojim rukama uz volju moe utjecati
na svoje zdravlje. Terapeut radi na poboljanju upotrebe odreenih dijelova tijela: ruke, noge.
Ue djecu usvojiti bolje i lake putove kod pisanja, crtanja, rezanja karama, te obavljanje
svakodnevne higijene, pranje zubi, kupanje, oblaenje, samostalno hranjenje. Kroz ciljane
aktivnosti i aktivno sudjelovanje djeteta i roditelja, radni terapeut nastoji poboljati vjetine
koje su neophodne za to samostalnije funkcioniranje osobe. Krajnji cilj radne terapije je
poveati samostalnost osobe u aktivnostima samozbrinjavanja, produktivnosti i slobodnog
vremena a s time i kvalitetu ivota.
Terapijsko jahanje uz osposobljenoga hipoterapeuta ima veliku ulogu jer ima fizikalni,
socijalni i psihiki utjecaj. U pokretu na konju postie se znatno bolji poloaj kraljenice i
7

kukova, a kretanje zajedno s konjem djetetu omoguuje stjecanje osjeaja kontrole tijela u
pokretu, smanjenje spastinost te se postiu pokreti inklinacije i reklinacije zdjelice, koji su
kod djece s cerebralnom paralizom jedva prisutni.

4. 2. 3. Evaluacija
Koristi se kako bi ukazala na rezultate i korist fizioterapije za odreeno dijete. Kada se uoi
napredak u miinom tonusu, poboljanju motorike i boljem zadravanju panje, tada
moemo zakljuiti da su fizioterapijski postupci i tretmani bili uspjeni.

5. ZAKLJUAK
8

Cerebralna paraliza nije progresivna bolest, ona je stanje koje traje doivotno, ne moe se
lijeiti, ali se moe postii napredak kontinuiranim lijeenjem. Jako je vano da dijete to
prije zapone s vjebanjem pod nadzorom fizioterapeuta, ali i kod kue uz pomo roditelja,
uz povremene kontrole lijenika. Vjebati se moe uz svakodnevne aktivnosti i igru, i tada se
najbolje moe primjetiti napredak kako u funkcionalnom, tako i u razvojnom smislu. Samo se
takvim multidisciplinarnim pristupom moe oekivati napredak u razvoju djeteta.

LITERATURA

Pospi M. - Cerebralna paraliza multidisciplinarni pristup, Zagreb, Savez za cerebralnu i

djeju paralizu Hrvatske, 1996.
http://www.cdp-ri.hr/cerebralna-paraliza.htm#oblici
http://www.skole.hr/roditelji/savjeti?news_id=5222
http://www.fizioterapeut.org/neurologija/cerebralna-paraliza-cp.html
http://www.zdravlje.hr/

10