Sadraj :

Uvod 2 Etika u sportu ..3 Informirana suglasnost u sportu .3,4 Sport kolijevka moralnih vrijednosti 4,5 Politizacija sporta. 5,6 Zakljuak 7 Literatura 8

UVOD

Etika je znanost o moralu. Pod pojmom morala najee se razumijeva sustav normi ili pravila ljudskog ponaanja.Vezano uz sport, najblii je pojam autonomija morala.Rije je o moralnim principima tolerancije, humanostite potovanja potreba drugih. Kada se spominju termini etika i sport ili etinost dananjeg sporta, najuestalije je promiljanje o negativnim, neetinim aspektima sporta poput dopinga, mita, korupcije i velikih materijalnih zarada voenih iskljuivo idejom uspjeha i pobjede. Suvremeni je sport na vjetrometini stalnog etikoga propitivanja i iskuenja ponajprije zbog utilitaristikog pristupa. Sport ukljuuje razne rizike poput gospodarstvenogupletanja i postizanja uspjeha pod svaku cijenu, aistovremeno je sredstvo propagande u meunarodnojpolitici. Potvruju to brojna zbivanja povezana s dobivanjem domainstva svjetskih prvenstava, olimpijada,paraolimpijada i sl. Sportai tako postaju borci za presti svoje drave-nacije i jednostavno ne smiju biti bolesni, odnosno nezdravi, pa makar pod cijenu vlastita zdravlja i unato savjetu sportskih lijenika.Informirana suglasnost (informed consent) upuena ozlijeenom sportau radi njegova izbora terapije, postaje upitna i uvelike balansira izmeu izbora kvalitetnoga medicinskog oporavka i onog brzog koji ga za to kraevrijeme vraa na teren. Razmiljajui o naslovu i definiciji etike u sportu,openito se moe rei da je to apliciranje ope poznatih moralnih vrijednosti na same situacije u sportu I sport u cjelini1.Podsjetimo se da je etika filozofska grana koja se razvila iz tzv. praktine filozofije u koju se, uz etiku, ubrajala i estetika. Definira se kao znanost o moralu, a pod pojmom moral najee se razumijeva sustav normi ili pravila ljudskog ponaanja. U praksi pojam moral podrazumijeva to je dobro, a to nije dobro (neispravno, zlo), prije svega s aspekta meuljudskih odnosa i odnosa pojedinca prema drutvu kao cjelini. Vezano uza sport, najblii je pojam autonomija morala, koji podrazumijeva prihvaanje drutveno-moralnih normi koje se provode iz znanja i razumijevanja da nam je to ljudska dunost, da izlazi iz nas samih, da usvajamo ljudsko jer pripadamo ljudskoj vrsti kao takvoj, jer smo ljudi. Podrazumijeva i uvaavanje moralnih principa tolerancije, humanosti, potovanje potreba drugih. Autonomno postojanje moralnih normi znak je razvijene, zrele moralnosti. Takav bi oblik moralnosti trebao biti nuklues svakog sportaa sveukupnoga sportskogdjelovanja.

ETIKA U SPORTU Definicija sporta nije nimalo jednostavna. Ograniena, ali vrlo zdravstvena definicija sporta glasila bi ovako: to je tjelesna aktivnost koja znaajno poboljava fizioloke karakteristike pojedinca. Nadopunimo li fizioloke karakteristike psihosocijalnim, velik segment ovog socijalnog aspekta zasigurno bi pripadao etici.Kada se spomenu i poveu termini etika i sport, tonije etika u sportu ili etinost dananjeg sporta, najee se promilja o negativnim (neetinim)aspektima sporta. Svjedoci smo brojnih neetinih elemenata vezanih uza sport, primjerice: doping,mito i korupcija, prodane utakmice i prije negoto se odigraju, kupnja i prodaja vrhunskih igraa iji su vrtoglavi iznosi transfera dosegnuli i po nekoliko milijuna eura, dominantnost pojedinih sportova i istovremeno nedovoljno ulaganje u one manje atraktivne (itajmo: manje profitabilne), vrijeanje po razliitim osnovama (nacionalnoj, spolnoj, vjerskoj...) Navedena problematika postoji unato definiranim tokama Etikog kodeksa meunarodnog Olimpijskog odbora, u kojem se preko sedam skupina pravila dostojanstvo, integritet, novana sredstva, kandidature, odnos s dravama, tajnost I provoenje, odreuju moralne norme Olimpijskih igara kao krune sportskih zbivanja. Pod pojmom dostojanstva, izneseno je pet toaka: Ouvanje dostojanstva pojedinca temeljan je zahtjev olimpizma. Nema diskriminacije sudionika na osnovi rase, spola, etnikog porijekla, vjere, filozofskog ili politikog miljenja, branog statusa ili na drugim osnovama. Ne tolerira se praksa koja tvori bilo koji oblik fizike ili mentalne povrede sudionika. Strogo je zabranjen doping na svim razinama. Strogo e se potovati odredbe protiv dopinga iz Kodeksa olimpijskog pokreta protiv dopinga. Zabranjuju se svi oblici zlostavljanja sudionika,bilo da se radi o tjelesnom, psihikom, profesionalnom ili seksualnom zlostavljanju. Olimpijske strane jame portaima sigurnost,blagostanje i zdravstvenu zatitu koja pogoduje njihovoj fizikoj i psihikoj ravnotei. Te se toke mogu generalizirati i primijeniti na svakog sportaa, sportska drutva, odnosno cjelokupno djelovanje u sportu. INFORMIRANA SUGLASNOST U SPORTU Informirana suglasnost definira se kao izjava pacijenta ili ispitanika jedne znanstvene studije, koja lijenika ili medicinskog istraivaa opunomouje da provede odreene mjere, terapiju ili da ukljui ispitanika u istraivaki protokol. Rije je o punomoi djelovanja lijenika prema pacijentu ili prema ispitaniku. Informirana suglasnost u sportu znaila bi informiranje ozlijeenog (bolesnog) sportaa od stranelijenika o vrstama tretmana i terapije te preporuka koji je od tih tretmana optimalan i zdravstveno najopravdaniji, a na sportau je da izabere koju e od

ponuenih terapija odabrati. Svojim potpisom dokumenta kojim se potvruje da je lijenik informirao pacijenta (sportaa) o tijeku i nuspojavama terapije, sporta potvruje svoju suglasnost s terapijom,tj. lijeenjem.No dananji je sport mainerija u kojoj su bolesni,ozljeeni, iscrpljeni oni koji vie nisu profitabilni.Postaju sportai drugog reda. Upravo se tu javljavelik etiki problem. Lijenik (sportski, klupski)zasigurno e, u skladu s Hipokratovom zakletvom, dati najbolju moguu terapiju ozlijeenom sportau i odrediti trajanje rehabilitacije radi njegova to boljeg oporavka. Postavlja se, meutim, pitanje hoe li sporta doista izabrati najbolju terapiju za svoj oporavak i osigurati si tako siguran i zdrav povratak treninzima i natjecanjima ili e pak prednost dati brzom oporavku koji ga za to krae vrijeme vraa na teren i u status profitabilnog sportaa. Jedno je sigurno: ozljeda stvara nemir u sportskom(etinom) miru. S jedne strane postoji bolestan sporta, a s druge lijenik koji mora donijeti odluku o njegovu nainu lijeenja. Lijenika struka ima definirane terapijske pristupe sukladno tipu i vrsti ozljede, kao i vremenski tijek oporavka s kojim se esto ne slau treneri, menaderi, a nerijetko i sam sporta. U nekim od profesionalnih sportova poput profesionalnog nogometa, baseballa, koarke na svjetskoj razini, vrte se milijuni eura od kojih sportski lijenici dotinog kluba zarauju pozamane iznose. Spomenut u godinji izvjetaj njujorkih prvoligakih baseball timova Yankeesa i Metsa, u kojem se navodi da njihovi slubeni klupski lijenici godinje zarauju 1,5 milijuna dolara. Ozljeda najboljeg sportaa u takvim timovimadonosi velike gubitke, prije svega materijalne. Klupskilijenik ima tada veliku odgovornost. Mora donijeti odluku o najkvalitetnijem pristupu lijeenja i terapiji, svjestan da oporavak moe, ovisno o ozljedi, trajati danima, mjesecima ili pak zabraniti sportau daljnje bavljenje sportom, a istovremeno podlijee velikom pritisku vodstva i uprave kluba, kao i samog sportaa, koji trae to bri povratak na teren. Svjesni da ivimo u materijalnom svijetu koji je, prihvaali mi to ili ne, uvelike uao i na vrata sporta, moralno je da se lijenika odluka potuje kao condition sine qua non, sukladno mnogobrojnim etikim kodeksima. Jedan je od njih i Kodeks medicinske etike Amerikoga lijenikog zbora punog naziva The American Medical Association (AMA) Code of Medical Ethics4, koji kae da je profesionalna odgovornost lijenika odgovornog za sportaa zatita njegova zdravlja i dobra stanja. elja navijaa, organizatora natjecanja, trenera, menadera ili pak ozlijeenog sportaa da pod bilo koju cijenu nastavi natjecanje i ne napusti teren nedopustiva je. Lijenika odluka mora biti voena iskljuivo medicinskim motivima. SPORT KOLIJEVKA MORALNIH VRIJEDNOSTI Openito je prihvaeno da nas sport ui vrijednostima i sadraju tih vrijednosti; stoga je veoma vano kako se te vrijednosti prakticiraju, odnosno hoe li biti pozitivne ili negativne. Humana crta sportaa i sportske borbe ogleda se u nastojanju sportaa da se oslobodi slijepe ovisnosti o prirodi i da oovjeuje vlastitu prirodu (upozna I spozna to sve moe njegovo tijelo). Sportska borba mora postati plemenito nadmetanje koje nije usmjereno protiv drugog sportaa, ve je to borba s vlastitom prirodom kako bi ovjek ovladao prirodnim silama i koristio ih za usavravanje svojih motornih sposobnosti. Ako sporta prihvaa i doivljava sportsko natjecanje kao jedno od mogunosti da u njemu provjeri i potvrdi razinu i kvalitetu ostvarenih potencijalnih sposobnosti i humanih

vrijednosti svoje linosti, onda u partneru (protivniku) ne vidi prepreku koja ga sprjeava u ostvarenju istinskih potreba za ostvarenjem cilja, za slobodom, ve mu protivnik postaje mjerilo za realnu procjenu vlastitih dostignua. Sporta koji tako shvaa sport i sportsku borbu, ne raduje se pobjedi samo zato to je svladao protivnika, ve i zato to je stekao nova saznanja o vlastitim mogunostima, to je otkrio nove vrijednosti ne samo tehnike, ve i etike naravi. Uvaavati i pridravati se pravila te potovati fair play, znai biti dobar sporta5. Dobar sporta cijeni sport, cijeni igru, dri se pravila i igra poteno, prepoznajui da je to jedini put za dobro odigranu utakmicu ili nastup te jamstvo za zadovoljstvo nakon utakmice. Neupitno je da sport izgrauje karakter. ini to preko odgovornosti prema treningu (dolazak na trening u odreeno vrijeme, na vrijeme), potivanja trenera i sportskih kolega te napornih treninga, odricanja, psihikih i fizikih napora. Najvredniji je doprinos sporta karakteru prihvaanje poraza. Prihvaanje poraza u sportu osigurava nam pobjedu u rjeavanju i noenju s problemima u ivotu.

POLITIZIRANJE SPORTA Suvremeni je sport na vjetrometini stalnog etikoga propitivanja i iskuenja te utilitaristikog pristupa. Sport predstavlja razne rizike poput gospodarskog upletanja te postizanje pobjede pod svaku cijenu. Svaka zemlja vodi odreenu politiku prema podruju drutvenih djelatnosti, pa tako i prema sportu, tj. sportskoj (fizikoj) kulturi. Miroljubiva aktivna egzistencija, promjena politikih sustava, konkurencija, nacionalna, religiozna i rasna diskriminacija, bez sumnje, pitanja su politike koja se nuno odraavaju i na sport. Zbivanja u sportu, u svijetu i u nas, to potvruju. Danas je sport postao sredstvo propagande u meunarodnoj politici. Pokazuju to brojna zbivanja vezano uz domainstva svjetskih prvenstava, olimpijada, paraolimpijada i sl. Olimpijci, kao i sportai openito, postali su borci za presti svoje dravenacije. Sport je postao probni poligon za odmjeravanje snaga blokova svijeta. Sportski je svijet podijeljen na sportske velesile I male zemlje. Da bi osigurali presti svojoj dravi, sportai se izlau vrlo zahtjevnim, napornim i esto jedva izdrljivim treninzima. Oko sebe sakupljaju cijeli tim strunjaka raznih profesija kao to su kineziolozi, nutricionisti, psiholozi ne bi li ostvarili zadane norme i doli do toliko eljenog cilja prvoga mjesta. Katkad taj cilj ima i svoju cijenu. Vrhunski sport, navodi novinarka Romana Eibl, nije ni human ni zdrav ni etian. Svi vrhunski sportai plaaju danak uspjesima vlastitim zdravljem. Postavlja se pitanje je li etino da propagiramo bavljenje sportom kako bi bili zdraviji i kako nam djeca ne bi bila na ulici, a istovremeno one najuspjenije i najzdravije bacamo u rvanj u kojem glavni cilj postaju rekordi, promocija, reklame, odnosno trite i zarada. Vrhunski sportai postaju s vremenom ranjivi i bolesni moderni gladijatori.

Podsjetimo se samo nekih od vrhunskih hrvatskih sportaa suoenih sa zdravstvenim tegobama: Janica Kosteli (hipertireoza), Blanka Vlai (hipertireoza), Nika Fleiss (mononukleoza),Velimir Perasovi (problemi sa srcem), Ivan Klasni (bolest bubrega), Igor Tudor (tajnovita bakterija u glenju), Dean Raunica (srana mana) ...Zastraujua dilema etiko-socijalnog karaktera ogleda se u trenutku kada vrhunski sporta silazi s trona rekorderstva. Najedanput i to brutalno njegov se drutveni, a time i psiholoki poloaj potpuno mijenja: prestaje biti boanstvo sportskih terena, nije vie feti popularnosti. Gubi se zanimanje njegove vlastite sredine za njega, a on sam potpuno mijenja nain ivota: odjednom se nae pred obinom svakodnevicom. To je trostruki preobraaj: najprije se smanjuje vanost i opseg njegova fizikog ivota i aktivnosti bez intenzivnih napora, potom mu se mijenja duhovni svijet dovodei do krize identiteta (postaje normalna, privatna osoba koja vie nije pod lupom javnosti) i u konanici ga eka promjena radne sredine koja sada trai neku drugu vrstu aktivacije. Dolazi do transpozicije autoriteta. Najvei napad na dobroinstvo, kao jedan od etiri etika principa, u sportu je problem koji se ogleda u tome to su sportske organizacije, klubovi, drutva i udruge iskljuivo usmjerene na podizanje sportaa do najveih uspjeha, do rekorda, pobjede, a istovremeno potpuno nespremne za rukovanje u mekom prizemljenju rekordera u svakodnevicu. Stvarnost pedagokog rada u klubovima jednostrana je i utilitaristiki okrenuta rezultatima. Dilema rekorder heroj ili rtva, nedopustiva je u 21. stoljeu. Pojava rekordera-rtava predstavlja znanstvenu nepismenost i moralnu neodgovornost odgovornih u sportu.

ZAKLJUAK Silovit napredak tehnologije, elja za nadmoi I jedino pravilo ponaanja dananjeg bivanja biti prvi na tritu zavladala je i svijetom sporta. Napredovanje, modernizacija gotovo sveukupne industrije i njezine tehnologije, tzv. high-techa, brz ritam i tempo ivota, paleta proizvoda iz svih domena ljudske djelatnosti, jednostavno veliko obilje ponueno dananjem ovjeanstvu, doveli su do njegovih velikih mijena. Mijenja se i napreduje sve. Stagnacija donosi gubitak, nezadovoljstvo, neuspjeh. Istovremeno, svjedoci smo da je ovjek kao takav ostao anatomski nepromijenjen. Imamo isti broj miia, tetiva i jo uvijek jedan mozak (ne ulazei udubinu neuroanatomskih pojedinosti). I tu se raa teko premostiv problem u sportu i meu sportaima, jer je tijelo njihov jedini alat za djelovanje. Sportaijedino mogu pomicati granice tjelesne izdrljivosti. No to ako je tijelo postiglo maksimum koji nam moe dati, a taj maksimum nije dovoljan? Ako smo moralni, problem je nepremostiv, a ako ruimo i ne potujemo etike principe i pravila, rjeenja su jednostavno ostvariva uzimanjem dopinga, potkupljivanjem sudaca, sprjeavanjem napredovanja boljima namjernim ozljeivanjem, nepotizmom, vezama I poznanstvima te slinim nemoralnostima. Ostati na tronu znai biti najbolji, donositi profit svomeklubu, zajednici, naciji, sebi samome, a to nikako ne podrazumijeva biti bolestan, ozlijeen i nemoan. Danas gotovo da nema sportskog kluba bez svoga sportskog lijenika i fizioterapeuta. Uz lijenika postoje, barem u bogatijim klubovima, psiholozi, sociolozi, nutricionisti. Postoje timovi strunjaka u slubi sportaa kako bi ostvarili to bolje rezultate I osigurali pobjedu sebi (pojedinani sportovi) ili pak svom timu, klubu (grupni sportovi). Osobno smatram da je dolo vrijeme kada ideja vodilja Pierrea de Coubertaina vano je sudjelovati, vie nije spiritus movens dananjeg sporta.

LITERATURA 1. Ceraj S. Etika i port. port je za osobu, a ne obrnuto. Olimp 2005;22-3. 2. Mari J. Etika kao filozofska disciplina. U: Medicinska etika. XIV dopunjeno i preraeno izdanje. Beograd: Megraf 2005;23-8. 3. URL: http://www.hoo.hr/dokumenti/wordpdf/sport_ %20etika/eticki_kodex. 4. Dunn WR, George M, Churchill L, Spindler KP. Ethics in Sport Medicine. American Journal of Sports Medicine 2007;35(5):840-4 5. Butcher R, Schneider A. Fair play As Respect for the Game. U: Morgan WJ. Ethics in Sport 1998;131-6. 6. URL: http://www.24.sata.hr/vrhunski sportai u bolnikim krevetima/M. Brkljai ETIKA I SPORT Medicina 2007;43:230-233 233