Medicinsko Pravo 2013 Prvi Dio PDF

Farmaceutsko zdravstveni fakultet
Medicinsko pravo - I dio

2013. godina
Opi pravni okvir

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima usvojena i proglaena na Opoj skuptini
Ujedinjenih naroda, 10. decembra 1948. godine u Parizu
lan 3. Svako ima pravo na ivot, slobodu i linu sigurnost.
lan 25. stav (1) Svako ima pravo na ivotni standard koji odgovara zdravlju
i dobrobiti njega samoga i njegove porodice, ukljuujui prehranu, odjeu,
stanovanje, ljekarsku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na
sigurnost u sluaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovitva, starosti ili
nekog drugog nedostatka sredstava za ivot u uslovima koji su izvan njegove
kontrole.
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je inkorporirana u Ustav BiH, u lanu
II Ljudska prava te koliku vanost ima vidi se po pozicioniranju na samom
poetku teksta Ustava.
ZAKONI KOJI SU NA SNAZI IZ OBLASTI ZDRAVSTVA U FEDERACIJI BIH

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
Zakon o zdravstvenoj zatiti (u daljem tekstu ZZZ FBiH) ("Slubene novine Federacije BiH", broj 46/10);
Zakon o zdravstvenom osiguranju (u daljem tekstu ZZO FBiH) ("Slubene novine Federacije BiH", br. 30/97, 7/02,
70/08 i 48/11);
Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata (u daljem tekstu ZPOOP FBiH) ("Slubene novine
Federacije BiH", broj 40/10);
Zakon o krvi i krvnim sastojcima ("Slubene novine Federacije BiH", broj 9/10);
Zakon o transplantaciji organa i tkiva u svrhu lijeenja, (Slubene novine Federacije BiH, broj 75/09);
Zakon o stomatolokoj djelatnosti (Slubene novine Federacije BiH, broj 37/12);
Zakon o sestrinstvu i primaljstvu (Slubene novine Federacije BiH, broj 43/13)
Zakon o lijenitvu (Slubene novine Federacije BiH, broj 56/13)
Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva (Slubene novine Federacije BiH, broj 37/12);
Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima (Slubeni glasnik BiH, broj 58/08);
Zakon o lijekovima (Slubene novine Federacije BiH, broj 109/12)
Zakon o apotekarskoj djelatnosti ("Slubene novine Federacije BiH", broj 40/10);
Zakon o zatiti stanovnitva od zaraznih bolesti ("Slubene novine Federacije BiH", broj 29/05);
Zakon o zatiti osoba s duevnim smetnjama ("Slubene novine Federacije BiH", br. 37/01, 40/02, 52/11 i 14/13);
Zakon o sistemu poboljanja kvalitete, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu ("Slubene novine Federacije BiH", br.
59/05 i 52/11);
Zakon o ogranienoj upotrebi duhanskih preraevina ("Slubene novine Federacije BiH", br. 6/98, 35/98, 11/99 i
50/11);
Zakon o zdravstvenoj ispravnosti ivenih namirnica i predmeta ope upotrebe ("Slubeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94);
Zakon o prometu otrova ("Slubeni list RBiH", br. 2/92 i 13/94);
Zakon o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini (Slubeni glasnik BiH, broj 88/07);
Zakon o sprjeavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga (Slubeni glasnik BiH, broj 8/06).
NAPOMENA:
Zakoni navedeni pod ta.16. i 17, kao i podzakonski akti donijeti na temelju tih zakona ostaju u primjeni u skladu sa
lanom IX 5.(1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, do donoenja novih federalnih propisa iz ove oblasti.
ZAKONI KOJI SU NA SNAZI IZ OBLASTI ZDRAVSTVA U REPUBLICI SRPSKOJ

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
Zakon o zdravstvenom osiguranju (u daljem tekstu ZZO RS) (Slubeni glasnik Republike
Srpske, br. 18/99, 51/01, 70/01, 51/03, 17/08 i 1/09);
Zakon o zdravstvenoj zatiti (u daljem tekstu ZZZ RS) (Slubeni glasnik Republike
Srpske, broj 106/09);
Zakon o predmetima opte upotrebe ("Slubeni glasnik Republike Srpske", broj 50/10);
Zakon o apotekarskoj djelatnosti ("Slubeni glasnik Republike Srpske", br. 119/08 i 1/12);
Zakon o hemikalijama ("Slubeni glasnik Republike Srpske," broj 25/09);
Zakon o biocidima ("Slubeni glasnik Republike Srpske," broj 37/09);
Zakon o zatititi od nejonizujuih zraenja ("Slubeni glasnik Republike Srpske", broj
2/05);
Zakon o socijalnoj zatiti (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 5/93,15/96,110/03 i
33/08);
Zakon o djeijoj zatiti (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 4/02, 17/08 i 1/09);
Porodini zakon (Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 54/02, 41/08);
Zakon profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapoljavanju invalida (Slubeni
glasnik Republike Srpske, broj: 98/04);
Zakon o zatiti lica sa mentalnim poremeajem (Slubeni glasnik Republike Srpske,
broj: 46/04);
Zakon o evidencijama i statistikim istraivanjima u oblasti zdravstvene zatite (Slubeni
glasnik Republike Srpske, broj 53/07).
UDRUENJA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Komora doktora stomatologije Federacije BiH;

Komora doktora stomatologije RS;
Fond zdravstvenog osiguranja Federacije BiH;
Fond zdravstvenog osiguranja RS;
Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH;
Projekat porodine medicine u BiH;
Udruenje ljekara Federacije BiH;
Farmaceutsko drutvo Federacije BiH;
Farmaceutska komora RS.
Pojam, izvori i znaaj medicinskog prava

Pojam i naziv
Medicinsko ili Ljekarsko pravo (u objektivnom smislu) ini skup pravnih
pravila kojima se ureuje medicinska djelatnost, utvruju svojstva lica to tu
djelatnost obavljaju i njihov odnos sa korisnicima njihovih usluga. Pored toga,
medicinsko pravo u irem smislu obuhvata i pravne norme koje se tiu lijekova,
medicinskih sredstava, prikupljanja i transfuzije ljudske krvi. Radi se, dakle, o
predmetno ogranienoj oblasti prava, slino kao bankarsko, saobraajno i pravo
o osiguranju. Ono se tie pripadnika medicinske profesije i graana, koji, kao
pacijenti ili kao zdravi ljudi, koriste njihove usluge. Medicinsko pravo valja
razlikovati od sudske medicine, koja se bavi medicinskim razjanjavanjem
odreenih injenica koje su pravno relevantne. Prvo podrazumijeva pravo u
medicini, a drugo - medicinu u pravu. S druge strane, medicinsko pravo je dio
jedne ire oblasti, koja se naziva zdravstveno pravo, i koja podrazumijeva sve
pravne propise u interesu zdravlja ljudi.
Za medicinsko pravo u uem smislu koristi se i izraz Ljekarsko pravo, jer
su ljekari glavni nosioci medicinske djelatnosti, ali u stvari, Medicinskom pravu je
cilj, a ujedno i bit zatita pacijenata. Sa lingvistikog aspekta, naziv medicinsko
pravo jednostavniji je a samim tim i lake primjenjiv od naziva ,Ljekarsko
pravo, jer i nazivi drugih pravnih disciplina ukazuju na djelatnosti kojima se on
bave, a ne na djelatnike.
Izvori medicinskog prava

Medicinsko pravo ne postoji kao zaokruen sistem pravnih normi, sabranih u
jednom ili u vie zakonodavnih akata namenjenih iskljuivo medicinskom
zanimanju. Samo jedan dio njegovih pravila nalazi se u pravnim propisima koji su
posveeni specijalno medicinskoj djelatnosti i njenim uposlenicima. Drugi njegov
dio raspren je po mnogim zakonskim tekstovima, koji pripadaju raznim oblastima
prava. Ipak, veina pravnih pravila mjerodavnh za probleme iz domena
medicinske djelatnosti ima svoje mjesto u graanskom i krivinom pravu. Ti se
problemi rjeavaju, veinom, pomou optevaeih normi, ali kad se te norme
primjene na odnos ljekar-pacijent, one dobijaju osobeno znaenje, uslovljeno
svojevrsnom prirodom ovog odnosa. U sudskoj praksi i pravnoj teoriji medicinskog
prava, izgraene su kategorije tzv. ljekarske dunosti panje (u smislu
profesionalnog standarda) i ljekarske greke, a u parnicama protiv ljekara i
zdravstvenih ustanova i opta pravila o teretu dokazivanja pretrpila su znatnu
promjenu. Jednom rjeju, pravila medicinskog prava imaju izvjesnu osobenost i u
sluaju kad ne potpadaju pod lex specialis.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Pravni propisi koji ureuju iskljuivo medicinsku djelatnost su:

Zakon o zdravstvenoj zatiti;
Zakon o zdravstvenom osiguranju;
Zakon o zatiti stanovnitva od zaraznih bolesti;
Zakon o postupku prekida trudnoe u zdravstvenoj ustanovi;
Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima;
Zakon o komorama zdravstvenih radnika;
Pravilnik o uslovima i nainu klinikog ispitivanja lijeka, postupku i sadraju
dokumentacije za odobrenje klinikog ispitivanja lijeka.
Staleko pravo i ljekarska etika

Medicinsko pravo ne ine samo odgovarajui dravni propisi nego i propisi
koje donose profesionalna udruenja medicinskih uposlenika, tj. ljekarske,
stomatoloke i farmaceutske komore. Ti propisi ine tzv. staleko pravo, koje je izraz
samostalnosti pripadnika medicinskog zanimanja, ali koje podlijee odobrenju
nadlenog Ministarstva. Staleko pravo medicinara ine, u prvom redu, statuti
komore i pravila odgovarajue medicinske profesije. Norme stalekog prava reguliu,
obino, ponaanje medicinara prilikom obavljanja svog zanimanja, kolegijalnost
lanova stalea, odnos prema pacijentima, profesionalnu komunikaciju sa javnou,
odnos prema drutvu, et cetera.
Pored nacionalnog, postoji i meunarodno pravo ljekarskog stalea, u obliku
deklaracija koje je donio Svjetski savez ljekara. Takve su, na primjer, Helsinka
deklaracija o etikim naelima za medicinsko istraivanje na ovjeku (iz 2000.
godine) i Revidirana Lisabonska deklaracija o pravima pacijenata (iz 1995. godine).
Komore ljekara i stomatologa koji obavljaju privatnu praksu nisu udruenja javnog
prava, jer poivaju na privatnoj autonomiji i dobrovoljnom lanstvu.
Staleko pravo i ljekarska etika

Medicinsko pravo zanima naroito odnos izmeu ljekara i pacijenta povodom
pruanja medicinske usluge. Taj odnos ne odvija se jedino prema pravnim pravilima, nego i
prema normama tzv. medicinske ili ljekarske etike.
Jer ako bi etiki osnovi medicinske struke bili potisnuti pravom ili ekonomijom,
medicina bi postala bezduna radionica za mehanike opravke. Tada ona ne bi bila
plemenita pomo ovjeka ovjeku.
Ukratko, medicinska etika je veoma znaajan izvor medicinskog prava.
Najstariji pisani zbornik naela ljekarske etike predstavlja Hipokratova zakletva, koja
je djelo starogrkog ljekara i lozofa Hipokrata. Nju je Svjetska zdravstvena organizacija,
svojom enevskom deklaracijom od 1948. godine, preformulisala i prilagodila savremenim
uslovima. U tako revidiranom i modernizovanom obliku, ona danas predstavlja simbol
humanosti medicinske profesije i slui kao zavjet medicinskih uposlenika, koji oni daju
prilikom prijema diplome o zavrnom kolovanju ili prilikom zasnivanja radnog odnosa.
Sudska praksa
Pravni propisi o medicinskoj djelatnosti pokazuju da postupci medicinskih
uposlenika ne podlijeu samo unutranjoj (strunoj) nego i spoljanjoj (pravnoj)
kontroli od strane suda, makar da se ta kontrola vri uz pomo medicinskih
vjetaka, na osnovu medicinskih kriterija/standarda. Meutim, sudska kontrola
nema za cilj da sputava slobodu medicinskih uposlenika koja je u interesu
pacijenata, nego da ih natjera da se dre vaeeg kriterija/standarda svoje
struke te da postupaju sa potrebnom panjom.
U Zapadnoj Evropi i u SAD otvoreno se govori da je medicinsko pravo u
velikoj mjeri, djelo sudske prakse. To je naroito sluaj sa pravilima koja se tiu
odgovornosti. Tumaei opta pravna pravila i prilagoavajui ih svojevrsnom
odnosu ljekar-pacijent, sudovi su, tokom vremena, izgradili moderne sisteme i
mehanizme odgovornosti medicinskih uposlenika.
Znaaj medicinskog prava

Medicinsko pravo je grana prava koja se tie jednog veoma vanog
podruja ivota i duhovne kulture savremenog ovjeka. Ono obuhvata pravne
odnose u koje ljudi stupaju vrlo esto, radi ouvanja svoga ivota i zdravlja, tj. da
bi opstali. A ivot i zdravlje predstavljaju, nesumnjivo, vrijednosti prvog reda,
prema kojima se mjere sve druge ljudske vrijednosti.
U nekim dravama Zapadne Evrope i SAD, mnogi advokati su prihvatili
medicinsko pravo kao svoju specijalizaciju. U viim sudovima tih zemalja postoje
specijalna sudska vijea za suenje sporova iz oblasti medicinskog prava. Jer
praksa je pokazala da pravilno rjeavanje takvih sporova (koji su inae esti)
pretpostavlja specijalna znanja i sudija i advokata. Takva znanja stiu se
izuavanjem medicinskog prava kao zasebne pravne nauke.
Historija medicine, medicinska djelatnost, medicinski uposlenici

Historija medicine
Primitivni ljudi iz drevne prolosti vjerovali su da im bolest i smrt donose
zli duhovi. Zato su i prvi ljekari bili arobnjaci, vrai koji znaju da opte sa zlim
duhovima, da ih privole, te da u konanici magijom istjeraju zle duhove iz
oboljelog ovjeka. Lijeenje je, dakle, faktiki predstavljalo odbranu bolesnika od
zlih duhova.
Prvobitni ljekari bavili su se i praenjem kretanja zvjezda, astrologijom,
koja je vremenom izrasla u vjerovanje da zvjezde i planete utiu na ljudska i
zemaljska zbivanja. Astrologija je u ljudsku psihu duboko usadila niz pojmova iz
primitivne mistine prolosti, koji stoje u vezi sa ljudskom sudbinom, bolestima,
starou i smru.
Medicinska djelatnost
Medicinska djelatnost je jedna od najstarijih ljudskih djelatnosti. Ona je
prvobitno podrazumjevala iskljuivo lijeenje ili ublaavanje bolesti, tjelesnih
oteenja ili patnji (tzv. terapija). Tako je i nastao izraz ljekar, koji oznaava
lice koje tu djelatnost obavlja. Lijeenje je i danas osnovni sastojak medicinske
djelatnosti, ali se ona u njemu ne iscrpljuje nego obuhvata i druge mjere. To
su, najprije, sve one radnje i postupci kojima je cilj da se otkriju i prepoznaju
bolesti kod odreenih ljudi, a potom i sam in njihovog prepoznavanja (tzv.
dijagnoza). Na dijagnozu se nadovezuje i prognoza, tj. predvianje daljeg
razvoja i krajnjeg ishoda bolesti. Pored toga, i zatita ili sprijeavanje bolesti
(tzv. prevencija) spada, takoer, u medicinsku djelatnost. Tako se smatra da
savremena medicina ima etiri zadatka: 1) lijeenje i suzbijanje bolesti; 2)
omoguavanje bolesnicima da se vrate u normalan ivot; 3) sprijeavanje
pojave bolesti; 4) i poboljanje zdravlja zdravih osoba (a to je propisano i ZZZ
FBiH i ZZZ RS lanom 2.). No, medicinska djelatnost obuhvata i radnje
medicinara kojima nije cilj nijedan od navedenih zadataka, koje se izvode na
zdravim ljudima. Tu spadaju: kozmetika ili estetska operacija, sterilizacija,
vjetako oploivanje, prekid trudnoe bez medicinske indikacije, nauni
medicinski eksperimenti na ovjeku.
Medicinski uposlenici
Pojam medicinski uposlenik obuhvata sva fizika i pravna lica koja se
bave medicinskom djelatnou kao svojim stalnim zanimanjem, tj. profesionalno.
U medicinske uposlenike ne spadaju, meutim, svi koji se staraju o zatiti
zdravlja graana na bilo koji nain, nego jedino oni koji tu zatitu obavljaju
medicinskim sredstvima i neposredno. Stoga dravne institucije koje se bave
organizacijom medicinske slube, kao to su, na primjer, Ministarstvo zdravlja,
Zavod za zdravstveno osiguranje, sekretarijati za zdravstvo i socijalnu politiku, i
sl. ne spadaju u medicinske uposlenike.
Prema tome, pojam medicinski uposlenik odnosi se na sva fizika i
pravna lica koja ZZZ naziva zdravstvenim radnicima i zdravstvenim
ustanovama.
Vrste zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika

Medicinska djelatnost pretpostavlja posebna znanja iz oblasti medicine. Nju mogu
obavljati samo lica koja su za to struno osposobljena i koja ispunjavaju odreene
zakonske uslove. Stoga u skladu sa ZZZ FBiH i ZZZ RS zdravstvenu zatitu, u okviru
zdravstvenih ustanova i privatnih praksi, pruaju zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici,
primjenom savremenih medicinskih postupaka i tehnologija, te praenjem dostignua u
razvoju medicinske nauke.
U skladu sa tim zakonima, zdravstveni radnici su lica koja imaju obrazovanje
zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pruaju zdravstvenu zatitu
stanovnitvu, uz obavezno potovanje moralnih i etikih naela zdravstvene struke.
Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, stomatolokom, farmaceutskom ili
farmaceutsko-biohemijskom fakultetu, fakultetu zdravstvenih studija i srednjim kolama
zdravstvenog usmjerenja. Zdravstveni saradnici su lica koja nisu zavrila obrazovanje
zdravstvenog usmjerenja, naime to je lice sa steenim visokim i srednjim obrazovanjem
drugih struka a rade u zdravstvenim ustanovama i uestvuju u dijelu zdravstvene zatite.
(l. 137. i 141. ZZZ FBiH i l. 83. i 84. ZZZ RS)
Dakle u zavisnosti od stepena strune spreme, postoje dva reda zdravstvenih
radnika. Prvi red ine: doktori medicine, doktori stomatologije, diplomirani farmaceuti i
diplomirani farmaceuti medicinski biohemiari - sa zavrenim odgovarajuim fakultetom
zdravstvene struke. Drugi red sainjavaju drugi zdravstveni radnici - sa zavrenom
odgovarajuom visokom, viom, odnosno srednjom kolom zdravstvene struke.
Struno usavravanje
1.
2.
Zdravstveni radnik moe samostalno (bez neposrednog tueg nadzora)

obavljati poslove zdravstvene zatite pod sljedeim uslovima:
Ako je obavio pripravniki sta i poloio struni ispit;
Ako je upisan u imenik odgovarajue komore i dobio dozvolu za samostalan rad
(tzv. licencu), odnosno ako je dozvolu obnovio.
Pripravniki sta za zdravstvene radnike i zdravstvene saradnike sa visokom
struom spremom traje 6 mjeseci kako je to ureeno ZZZ FBiH, te u skladu sa ZZZ
RS zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici obavljaju pripravniki sta u trajanju
12 mjeseci za visoku strunu spremu, a 6 mjeseci za srednju strunu spremu.
Izuzetno od navedenog, doktori medicine, doktori stomatologije, magistri farmacije i
lica sa zavrenim fakultetom zdravstvenih studija koji su studij medicine, studij
stomatologije, studij farmacije i zdravstveni studij obavili po bolonjskom procesu, ne
obavljaju pripravniki sta u FBiH. Pripravniki sta se izvodi po odobrenom
programu, kroz praktini rad i pod neposrednim nadzorom ovlaenog zdravstvenog
radnika, odnosno zdravstvenog saradnika koji je proveo najmanje tri godine u struci
(l. 86. st. (2) ZZZ RS). Pripravniki sta obavlja se u zdravstvenim ustanovama i
privatnoj praksi koje ispunjavaju uslove prostora, opreme i kadra. Pripravniki sta ili
njegov dio zdravstveni radnici mogu obavljati kod zdravstvenog radnika visoke
strune spreme koji obavlja privatnu praksu najmanje pet godina, prema kriterijima
koje e odrediti federalni ministar, te takoer moe se obavljati u obliku volontiranja
u skladu sa zakonom. (l. 143., 144. ZZZ FBiH).
Struno usavravanje
ZZZ FBiH propisuje da zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici nakon obavljenog pripravnikog
staa zdravstveni radnici koji su zavrili fakultet zdravstvenog usmjerenja polau struni ispit pred ispitnom
komisijom Federalnog ministarstva, a zdravstveni radnici koji su zavrili srednju kolu zdravstvenog usmjerenja
pred ispitnom komisijom kantonalnog ministarstva. Izuzetno od ovoga, zdravstveni radnici koji su zavrili
fakultet zdravstvenog usmjerenja po bolonjskom procesu, odmah nakon zavrenog obrazovanja mogu
pristupiti polaganju strunog ispita pred ispitnom komisijom Federalnog ministarstva. U RS-u po isteku
pripravnikog staa, zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik obavezan je poloiti struni ispit u roku od tri
mjeseca.
Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici imaju pravo i dunost da u toku rada stalno prate razvoj
medicinske, stomatoloke i farmaceutske nauke, kao i drugih odgovarajuih nauka, i da se struno usavravaju
radi odravanja i unapreivanja kvaliteta svog rada. Njihovo struno usavravanje je uslov za dobijanje ili
obnavljanje licence. Zdravstvena ustanova je obavezna da obezbijedi kontinuirano usavravanje zdravstvenih
radnika i zdravstvenih saradnika.
Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici sa visokom strunom spremom mogu se specijalizovati u
odreenoj grani zdravstvene djelatnosti, te odreenim granama subspecijalizacije. Grane specijalizacije,
trajanje i program specijalizacija i subspecijalizacija utvruje pravilnikom entitetski ministar. Specijalizacija
zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika sa visokim obrazovanjem je poseban vid strunog
usavravanja koji se organizuje u cilju osposobljavanja za obavljanje specijalistikih poslova u odreenoj
oblasti zdravstvene zatite. Supspecijalizacija zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika sa poloenim
specijalistikim ispitom je poseban vid strunog usavravanja koji se organizuje u cilju osposobljavanja za
obavljanje supspecijalistikih poslova u odreenoj oblasti zdravstvene zatite.
Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici struno se usavravaju i putem uea na strunim i
naunim skupovima, seminarima, okruglim stolovima i kursevima.
Izdavanje, obnavljanje i oduzimanje dozvole za samostalan rad

Nakon uspjeno zavrenog specijalistikog, odnosno subspecijalistikog staa
kandidat polae specijalistiki odnosno subspecijalistiki ispit pred ispitnom komisijom
i stie pravo na naziv specijaliste odreene specijalnosti, odnosno naziv
subspecijaliste odreene subspecijalizacije.
Zdravstveni radnici se, nakon poloenog strunog ispita, obavezno upisuju kod
nadlene komore u registar zdravstvenih radnika i time stiu pravo na izdavanje
licence. Licenca je javna isprava koju izdaje nadlena komora, nakon dobijanja
uvjerenja o poloenom strunom ispitu, sa rokom vaenja od est godina i obnavlja
se u skladu sa ZZZ-om. Licencom zdravstveni radnik stie pravo samostalnog
obavljanja poslova u svojoj struci. Nadlena komora oduzima zdravstvenom radniku
licencu, ako: kandidat ne zadovoljava prilikom obnavljanja licence; nadlena komora
odredi tu mjeru kao najstrou kaznu zbog krenja etikih principa struke; dopunski
rad obavlja suprotno odredbama zakona.
Dopunski rad zdravstvenih radnika
1.
2.
3.
ZZZ FBiH propisuje da u skladu sa propisima o radu, zdravstveni radnik zaposlen u

zdravstvenoj ustanovi u stalnom radnom odnosu, koji ispunjava uslove propisane pravilnikom
federalnog ministra, po pribavljenom miljenju nadlene komore i uz prethodnu saglasnost
poslodavca zdravstvene ustanove u kojoj je zaposlen u stalnom radnom odnosu, moe
obavljati poslove svoje struke dopunskim radom, ali ne due od jedne treine punog radnog
vremena, i to:
u javnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj je uposlen u stalnom radnom odnosu;
u drugoj zdravstvenoj ustanovi, u svim oblicima svojine;
kod zdravstvenog radnika iste specijalnosti koji obavlja registrovanu privatnu praksu.
Obavljanje dopunskog rada u navedenim sluajevima, odobrava se samo ako su ispunjeni
sljedei uslovi: ako je zbog ogranienih kapaciteta u korienju raspoloive medicinskotehnike opreme i/ili ogranienog broja zdravstvenih radnika odreene struke, oteano
ostvarivanje zdravstvene zatite u javno zdravstvenoj ustanovi, pri provoenju dijagnostikih,
terapijskih i rehabilitacijskih postupaka koji se finansiraju iz sredstava obaveznog zdravstvenog
osiguranja; ako dopunski rad ne utie na organizaciju rada pojedinih djelatnosti ili zdravstvene
ustanove kao cjeline u kojoj je zdravstveni radn zaposlen u stalnom radnom odnosu. U RS-u
ZZZ ne sadri odredbe koji se tiu dopunskog rada, meutim Zakonom o radu RS odreeno je
lanom 53. i lanom 113. da radnik koji je zaljuio ugovor o radu s punim radnim vremenom
moe, sa saglasnosti poslodavca, zakljuiti ugovor o radu sa jo jednim poslodavcem za rad
do polovine punog radnog vremena, pod uslovom da se radno vrijeme radnika kod tih
poslodavaca vremenski ne podudara.
Kvalitet zdravstvenih usluga, kontrola kvaliteta strunog rada i akreditacija

Kvalitet zdravstvenih usluga i kontrola strunog rada
1.
2.
Pod kvalitetom se obino podrazumijeva ukupnost osobina i vrijednosti nekog

proizvoda ili usluge, koje se tiu njegove podesnosti za postizanje utvrenog ili
pretpostavljenog rezultata. Kad je rije o zdravstvenim uslugama, one moraju biti
zasnovane na naunim dokazima, bezbjedne, sigurne, efikasne i u skladu sa naelima
profesionalne medicinske etike.
Imajui u vidu znaaj kontrole kvaliteta zdravstvenih usluga, ZZZ posebno ureuje
provjeru kvaliteta strunog rada zdravstvenih ustanova, privatne prakse, zdravstvenih
radnika i zdravstvenih saradnika. Po njemu, postoji unutranja i spoljna provjera
kvaliteta strunog rada.
U skladu sa ZZZ FBiH nadzor nad radom zdravstvenih ustanova, zdravstvenih
radnika u zdravstvenim ustanovama, te privatnih zdravstvenih radnika obuhvata:
unutranji nadzor;
zdravstveno-inspekcijski nadzor.
.

Unutranji nadzor po ZZZ FBiH
Zdravstvena ustanova obavezno provodi unutranji nadzor nad radom svojih
organizacionih jedinica i zdravstvenih radnika. Unutranji nadzor provodi se na osnovu
opteg akta zdravstvene ustanove, i godinjeg plana i programa provoenja unutranjeg
nadzora. Unutranji nadzor podrazumijeva i uspostavu, razvijanje i odravanje sistema
poboljanja kvaliteta i bezbjednosti zdravstvenih usluga, u skladu sa propisima o sistemu
poboljanja kvaliteta, bezbjednosti i o akreditaciji u zdravstvu.
Zdravstveno-inspekcijski nadzor po ZZZ FBiH
Zdravstveno-inspekcijski nadzor nad primjenom i izvravanjem zakona, drugih
propisa i optih akata u djelatnosti zdravstva, kao i nadzor nad strunim radom
zdravstvenih ustanova, zdravstvenih radnika, te privatnih zdravstvenih radnika obavlja
nadlena uprava za inspekcije. Poslove zdravstvenog inspektora obavljaju radnici sa
visokom strunom spremom zdravstvenog usmjerenja, poloenim strunim upravnim
ispitom predvienim za dravne slubenike, odnosno poloenim ispitom opteg znanja
predvienim za dravne slubenike organa uprave u Federaciji ili javnim ispitom
predvienim za dravne slubenike institucija Bosne i Hercegovine i poloenim strunim
inspektorskim ispitom i najmanje tri godine radnog staa nakon zavrenog fakulteta
zdravstvenog usmjerenja.
1.
2.
3.
4.
Zdravstvena inspekcija, pored poslova utvrenih propisom o inspekcijama

u Federaciji Bosne i Hercegovine, obavlja i sljedee:
prati i prouava obavljanje zdravstvene djelatnosti i preduzima mjere za njeno
kvalitetno obavljanje;
nadzire zakonitost rada zdravstvenih ustanova i zdravstvenih radnika u
obavljanju zdravstvene djelatnosti;
razmatra podneske pravnih i fizikih lica koji se odnose na nadzor iz utvrene
nadlenosti i o preduzetim radnjama i mjerama pismeno obavjetava
podnosioca;
preduzima preventivne aktivnosti u cilju spreavanja nastupanja tetnih
posljedica zbog nedostataka i nepravilnosti u provoenju zakona i propisa
donijetih na osnovu ovog zakona koje se nalau rjeenjem.
U obavljanju inspekcijskih poslova zdravstveni inspektor obavlja poslove i
zadatke utvrene za sanitarno-zdravstveno-farmaceutsku inspekciju
propisom o inspekcijama u Federaciji Bosne i Hercegovine
1.
2.
3.
4.
5.
6.
U obavljanju inspekcijskih poslova, zdravstvena inspekcija, pored nadlenosti utvrenih

propisom o inspekcijama u Federaciji Bosne i Hercegovine, ima pravo i obavezu zabraniti rad
zdravstvenoj ustanovi ako:
ne ispunjava uslove propisane zakonom u pogledu prostora, opreme i kadra;
obavlja zdravstvenu djelatnost koja nije utvrena rjeenjem za poetak obavljanja zdravstvene
djelatnosti;
u postupku provjere strunog rada, odnosno obavljanja nadzora nad radom zdravstvene ustanove,
bude izreena jedna od mjera utvrenih ovim zakonom;
ne obezbijedi bezbjednost i standardni sadraj zdravstvenih usluga;
istakne naziv, odnosno obiljei zdravstvenu ustanovu suprotno rjeenju za poetak obavljanja
zdravstvene djelatnosti;
narediti preduzimanje drugih mjera za koje je nadlean u skladu sa ZZZ-om i drugim propisima.
Ako zdravstveni inspektor prilikom vrenja inspekcijskog nadzora uoi nepravilnosti, odnosno
povrede propisa, a nije nadlean direktno postupati, obavezan je obavijestiti nadleni organ uprave o
uoenim nepravilnostima, odnosno povredama propisa, te traiti pokretanje postupka i preduzimanje
propisanih mjera. Zdravstveni inspektor o utvrenim injenicama donosi rjeenje o zabrani rada
zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika, dok se uoeni nedostaci ne otklone.
Odredbe ovog lana ZZZ-a shodno se primjenjuju i na privatnu praksu.
1.
2.
Zdravstveni inspektor moe prilikom obavljanja inspekcijskih poslova izdati i

usmeno rjeenje za izvrenje odreenih mjera obezbjeenja:
kada opasnost za zdravlje ili ivot ljudi zahtijeva da se odreena mjera obezbjeenja
poduzme odmah, bez odgaanja;
kada postoji opasnost od prikrivanja, zamjene ili unitenja dokaza, ako se mjera
obezbjeenja ne preduzme odmah.
Zdravstveni inspektor moe narediti izvrenje usmenog rjeenja odmah.
Protiv rjeenja zdravstvenog inspektora doputena je alba u roku od osam
dana od dana prijema rjeenja.
Ako zdravstveni inspektor osnovano posumnja da je povredom propisa uinjen
prekraj ili krivino djelo, uz rjeenje za ije je donoenje nadlean, obavezan je bez
odgaanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana zavretka zdravstvenoinspekcijskog nadzora s utvrenim injenicama odlunim za preduzimanje mjera,
podnijeti zahtjev za pokretanje prekrajnog postupka, odnosno prijavu za pokretanje
postupka zbog krivinog djela.

U RS-u ZZZ nadzor nad radom zdravstvenih ustanova obuhvata:
1.
2.
3.
4.
unutranji nadzor;
struni nadzor;
nadzor nad zakonitou rada i akata;
inspekcijski nadzor.
Unutranji nadzor po ZZZ RS
Zdravstvena ustanova obavezno provodi unutranji nadzor, te sama propisuje
nain obavljanja unutranjeg nadzora optim aktom. Takoer Poseban oblik
unutranjeg nadzora zakona se ostvaruje putem jedinice za kontinuirano
unapreenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvenih usluga u zdravstvenoj ustanovi.

Struni nadzor o ZZZ RS
Struni nadzor se obavlja redovno i kontinuirano, a vanredni struni nadzor
ako za to postoje posebni razlozi. Ministarstvo obavlja struni nadzor preko komisija
ili pojedinaca sa liste eksperata. Po obavljenom strunom nadzoru, pojedinac ili
Komisija podnosi izvjetaj o naenom stanju i predlae mjere koje treba preduzeti
ako takvo stanje nije zadovoljavajue. Ministar moe privremeno zabraniti rad
zdravstvene ustanove, odnosno dijela zdravstvene ustanove, ukoliko u predvienom
roku ne provede naloene mjere.
Nadzor nad zakonitou rada i akata po ZZZ RS
Nadzor nad zakonitou rada i akata zdravstvene ustanove obavlja
Ministarstvo preko komisija koje imenuje ministar iz reda dravnih slubenika, u
skladu sa zakonom.
Inspekcijski nadzor po ZZZ RS
Inspekcijski nadzor u obavljanju zdravstvene djelatnosti se vri u skladu sa
Zakonom o inspekcijama Republike Srpske.

Akreditacija
Pored provjere kvaliteta strunog rada, mogua je i tzv. akreditacija, tj. postupak
ocjenjivanja kvaliteta rada zdravstvene ustanove, na osnovu primjene optimalnog nivoa
utvrenih standarda rada zdravstvene ustanove u odreenoj oblasti zatite zdravlja,
odnosno grani medicine. Akreditaciju u FBiH vri Agencija za kvalitet i akreditaciju u
zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine, dok u RS tu funciju obavlja Agencija za
sertifikaciju, akreditaciju i unapreenje kvaliteta zdravstvene zatite Republike Srpske.
Agencija obavlja strune, regulatorne i razvojne poslove. AKAZ je duan definisati sistem
bezbjednosnih standarda u zdravstvenim ustanovama, te obavljati kontinuirano praenje i
procjenu bezbjednosnih standarda u zdravstvenim ustanovama, to ukljuuje i izdavanje
sertifikata o zadovoljenju standarda bezbjednosti.
Akreditacija je dobrovoljna i vri se na zahtjev zdravstvene ustanove.
Komora kao oblik udruenja zdravstvenih radnika

Meu zdravstvenim radnicima ljekari i stomatolozi zauzimaju posebno
mjesto, jer je i njihova uloga u obavljanju medicinske djelatnosti najvanija.
Ljekarske komore su nastale u 19. vijeku, kao jedinstvena staleka
udruenja ljekara, priznata od strane drave.
Pojam i znaaj komore zdravstvenih radnika

Komora je udruenje zdravstvenih radnika koji, u vidu zanimanja,
obavljaju neposredno poslove zdravstvene djelatnosti u zdravstvenim
ustanovama, u privatnoj praksi ili kod nekog drugog poslodavca. Svi zdravstveni
radnici obavezno su ulanjeni u odgovarajuu komoru. Dobrovoljni lanovi
komore mogu biti zdravstveni radnici ije se zanimanje ne sastoji iz poslova koje
spadaju u zdravstvenu djelatnost. Osim toga, komora moe imati poasne
lanove i lanove donatore.
Drava je na komoru prenijela dio svojih javnih zadataka, zato to smatra
da e komora bolje i lake kontrolisati strune usluge koje njeni lanovi pruaju
graanima. Komora kao udruenje javnog prava ima, s jedne strane, obaveze
prema svojim lanovima, a s druge strane, i prema dravi.
Zadaci komore
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
Zadaci komore:
Izdavanje uvjerenja (licence) za obavljanje profesionalne djelatnosti;

Provjeravanje znanja i kompetentnosti lanova da se bave svojom profesijom;
Voenje imenika lanova Komora;
Donoenje i usavravanje deonolokog i etikog kodeksa;
Kontrolisanje deontolokog i etikog nivoa lanova;
Organizovanje suda asti i utvrivanje disciplinske odgovornosti lanova;
Unapreenje kvaliteta zdravstvene zatite
Unapreenje cijena zdravstvenih usluga ravnopravno sa Fondom zdravstvenog osiguranja
Pokretanje inicijative za doneenje ili imjenu zakona i drugih propisa iz oblasti zdravstvene zatite
Davanje miljenja na nacrte i prijedloge zakona i drugih propisa iz oblasti zdravstvene zatite;
Davnje miljenja nadlenom organu na : plan i program specijalizacija, plan i program pripravnikog
staa i strunog ispita, plan upisa studenata odgovarajuih fakulteta, plan mree zdravstvenih
ustanova, kratkorone i dugorone planove razvoja zdravstevne zatite;
Izgradnju sistema nadzora nad strunim i etikim radom lanova; odnosno osiguranje sistema
kvaliteta rada;
Davanje prijedloga za dobijanje zvanja primarius;
Zatitu profesionalnih i materijalnih interesa svojih lanova, zatitu ugleda i dostojanstva profesije,
pruanje strune pomoi i zatite korisnicima zdravstvenih usluga;
Saradnju sa ministrom za poslove zdravlja, zdravstvenom inspekrijom, fondom zdravstvenog
osiguranja, udruenjima zdravstevnih radnika i slino;
Izdavaku djelatnost;
Obavljanju drugih poslova u skladu sa zakonom i statutom.
Organi komore
Organe komore ine:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Skuptina;
Upravni odbor;
Predsjednik i potpredsjednici Komore;
Nadzorni odbor;
Sud asti i Visoki sud asti;
Tuilac Komore;
Branilac Komore;
Komisija za saradnju sa ostalim komorama iz oblasti
zdravstva;
Komisija za kadrovska i kandidaciona pitanja.
Obaveze i prava lanova komore

Odnos lanova komore prema komori ureen je zakonom, statutom i
ostalim optim aktima komore. Bitno je da komora nastupa kao organ vlasti,
jer su lanovi duni da se odazivaju njenim pozivima i da se pridravaju
njenim odlukama. Odluke komore imaju karakter upravnih akata, protiv kojih
se moe voditi upravni spor.
lanovi komore imaju sljedee obaveze:
5.
potovanja i provodjenja Kodeksa medicinske etike i deontologije, Statuta

Komore, drugih akata donijetih na osnovu Statuta , te odluka i zakljuaka organa
Komore;
redovno dostavljanje svih podataka koje trai Komora u skladu sa svojim
propisima;
dostavljanje informacija koje ukazuju na nepravilnost u radu lanova Komore , a
koje bitno utiu na zdravstvenu djelatnost;
odazivanja na pozive Komore i njenih organa, te odgovaranja na njihove upite;
redovno plaanje lanarine i drugih davanja koje utvrdi Komora;
6.
permanentno edukovanje u cilju sticanja novih saznanja u medicini.
1.
2.
3.
4.
Obaveze i prava lanova komore

Prava lanove komore su ureene statum odreene ljekarske komore.
lanovi Ljekarske komore imaju sljedea prava:
1.
2.
3.
4.
5.
da biraju i budu birani u organe Komore;

na usluge Komore koje proizlaze iz Statuta;
sudjelovanja na strukovnim susretima, seminarima, kongresima i drugim oblicima strunog
usavravanja koje organizuje Komora;
na interesno organizovanje u sekcije i struna Udruenja;
druga prava koja proizilaze iz ovog Statuta, akata donijetih na osnovu Statuta, kao i odluka i
zakljuaka organa Komore .
Odnos komore prema dravnim organima
Ureivanje medicinske djelatnosti drava nije u cjelosti prepustila

komorama. Drava je zadrala sebi pravo da sama propisuje norme koje se tiu
statusa, tj. uslova koje moraju ispunjavati svi zdravstveni radnici, kao i njihove
specijalnosti. Osim toga, zakonodavac je utvrdio zadatke i ovlatenja komore,
ostavljajui joj mogunost da ih ona konkretizuje i dopuni vlastitim propisima.
Stoga je nuno da drava, preko svojih organa, kontrolie rad komore.
Zdravstvene ustanove i drugi nosioci medicinske djelatnosti

Zdravstvene ustanove
a) Osnivanje i vrste zdravstvenih ustanova
Zdravstvenu ustanovu moe osnovati Drava, autonomna pokrajina, lokalna
samouprava, pravno ili fiziko lice. One se osnivaju sredstvima u dravnoj ili u
privatnoj svojini. Postoje dravne i privatne zdravstvene ustanove. Dravne
zdravstvene ustanove, u zavisnosti od vrste, osnivaju Drava, autonomna pokrajina,
optina, odnosno grad, u skladu sa Planom mree zdravstvenih ustanova koji donosi
Vlada. Te ustanove su jedino ovlatene da obavljaju hitnu medicinsku pomo,
snabdjevanje krvlju i krvnim derivatima, uzimanje, uvanje i presaivanje organa i
ostalih dijelova ljudskog tijela, proizvodnju seruma i vakcina i patoanatomskoobdukcijsku djelatnost, kao i zdravstvenu djelatnost iz oblasti javnog zdravlja.
Nezavisno od toga ko je njen vlasnik, zdravstvena ustanova moe otpoeti sa radom
tek nakon to je rjeenjem Ministarstva zdravlja utvreno da ispunjava zakonom
propisane uslove i ako je upisana u registar kod nadlenog suda. S druge strane,
ustanova moe obavljati samo onu zdravstvenu djelatnost za koju je rjeenjem
Ministarstva zdravlja utvreno da ispunjava potrebne uslove. To znai da zdravstvene
ustanove imaju ogranienu radnu sposobnost, koja zavisi od njihovih kadrovskih i
materijalnih mogunosti (oprema, prostorije, lijekovi).

Postoje sljedee vrste zdravstvenih ustanova po ZZZ FBiH:
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)
9)
10)
11)
12)
13)
14)
dom zdravlja;
ambulanta porodine medicine;
centar za mentalno zdravlje u zajednici;
centar za fizikalnu rehabilitaciju;
ustanova za hitnu medicinsku pomo;
ustanova za zdravstvenu njegu u kui;
apoteka;
ustanova za palijativnu njegu;
poliklinika;
centar za dijalizu ;
bolnica (opta i specijalna);
ljeilite;
zavod;
zdravstvene ustanove tercijarne zdravstvene zatite.
Zadaci svake od ovih vrsta zdravstvenih ustanova detaljno su utvreni

zakonom.

Postoje sljedee vrste zdravstvenih ustanova po ZZZ RS:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
ambulanta porodine medicine;

stomatoloka ambulanta;
dom zdravlja;
apoteka;
specijalistika ambulanta;
specijalistiki centar;
bolnica;
zavod;
institut za javno zdravstvo;
dom za zdravstvenu njegu;
laboratorija;
banka biolokog materijala;
banka matinih elija.

b) Organi upravljanja zdravstvenom ustanovom
Organe upravljanja zdravstvenom ustanovom ine:
1.
2.
3.
4.
direktor;
upravni odbori;
nadzorni odbor (samo u FBiH);
struno vijee (samo u FBiH).
Struna tijela zdravstvene ustanove su:
1.
2.
kolegijum;
etiki odbor.

Po ZZZ FBiH direktor zdravstvene ustanove imenuje se na osnovu javnog oglasa u skladu sa
zakonom. Direktora zdravstvene ustanove imenuje i razrjeava upravni odbor. Direktora zdravstvenih
ustanova iji je osniva odnosno suosniva Federacija imenuje upravni odbor zdravstvene ustanove, uz
prethodnu saglasnost federalnog ministra. Direktora zdravstvene ustanove iji je osniva kanton, imenuje
upravni odbor zdravstvene ustanove, uz prethodnu saglasnost kantonalnog ministra. Direktora zdravstvene
ustanove iji je osniva optina, imenuje upravni odbor zdravstvene ustanove, uz prethodnu saglasnost
optinskog naelnika.
Predsjednika i lanove upravnog odbora zdravstvene ustanove u svojini Federacije ili jednog ili vie
kantona i Federacija imenuje i razrjeava Vlada Federacije BiH, na prijedlog federalnog ministra.
Predsjednika i lanove upravnog odbora zdravstvene ustanove u svojini kantona iz imenuje i razrjeava vlada
kantona, na prijedlog kantonalnog ministra. Predsjednika i lanove upravnog odbora zdravstvene ustanove u
svojini optine imenuje i razrjeava optinsko vijee, na prijedlog optinskog naelnika.
Na osnovu ZZZ RS Direktora i upravni odbor ustanove imenuje i razrjeava osniva zdravstvene
ustanove, uskladu sa zakonom i statutom, uz zastupljenost oba pola.
Posebno je znaajna uloga direktora zdravstvene ustanove. Direktor organizuje i vodi poslovanje,
predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada, podnosi upravnom odboru
pismeni izvjetaj o cjelokupnom poslovanju zdravstvene ustanove jednom tromjeseno, uestvuje u radu
upravnog odbora bez prava odluivanja.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Kolegijum je struno tijelo koje razmatra sutinska pitanja u vezi primjene doktrinarnih
stavova iz djelatnosti zdravstvene ustanove.
Etiki komitet zdravstvene ustanove je organ koji obezbjeuje obavljanje djelatnosti
ustanove na naelima etike i medicinske deontologije. Naime to je struno tijelo koje prati
pruanje i provoenje zdravstvene zatite nanaelima profesionalne etike i deontologije. Etiki
komitet imenuje upravni odbor zdravstvene ustanove i sainjava ga najmanje devet lanova, uz
ravnopravnu zastupljenost oba pola, s tim da najmanje jedan lan etikog komiteta treba biti
predstavnik nemedicinskih struka i najmanje dva lana koji nisu radnici zdravstvene ustanove.
Upravni odbor imenuje i zamjenike lanova etikog komiteta.
Etiki komitet zdravstvene ustanove:
prati primjenu etike i medicinske deontologije u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove;
daje saglasnost za provoenje medicinskih i naunih ispitivanja, kao i klinikih ispitivanja
lijekova i medicinskih sredstava u zdravstvenoj ustanovi, koja se smatra prethodnim postupkom
u okviru odobravanja tih ispitivanja od strane nadlenog organa;
bavi se analizom i prijedlozima propisa iz oblasti zdravstva sa aspekta etike i medicinske
deontologije;
prati povrede prava pacijenata i sistemski radi na unapreenju stanja u ovoj oblasti u skladu sa
propisima o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata;
sarauje sa nadlenim komorama iz oblasti zdravstva;
rjeava i druga etika pitanja u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove.
Privatna praksa
Rije praksa potie iz grkog jezika, koja u originalu glasi prxis, a
znai radnja, dijelo. U naem jeziku ona znai poslovanje, vrenje nekog
posla, a posebno nekog strunog posla, na primjer, ljekarskog. ZZZ koristi
izraz privatna praksa u smislu privatnog obavljanja medicinske ili
zdravstvene djelatnosti. Kratko reeno, privatna praksa oznaava privatnu
zdravstvenu djelatnost ma koje vrste. Najprikladniji naziv za to bio bi privatna
zdravstvena praksa ili privatna medicinska praksa.
Privatna praksa moe imati vie razliitih oblika, a to su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
ordinacija ljekara ili stomatologa (opta ili specijalistika);

poliklinika;
laboratorija (za medicinsku ili kliniku biohemiju,
patohistologiju);
apoteka;
ambulanta (za zdravstvenu njegu i za rehabilitaciju);
laboratorija za zubnu tehniku.
mikrobiologiju,
Privatna praksa
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Privatnu praksu moe samostalno obavljati zdravstveni radnik sa visokom strunom

spremom pod sljedeim uslovima:
da ima odgovarajue obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, poloen struni ispit, a za
specijalistike ordinacije i odgovarajui specijalistiki ispit, te licencu izdatu od nadlene
komore;
da je dravljanin Bosne i Hercegovine sa prebivalitem na teritoriji Federacije;
da je radno sposoban za obavljanje privatne prakse;
da je potpuno poslovno sposoban;
da mu pravosnanom sudskom presudom ili odlukom drugoga nadlenog organa nije izreena
mjera bezbjednosti ili zatitna mjera zabrane obavljanja zdravstvene zatite, odnosno zatitna
mjera udaljenja, dok te mjere traju;
da nije u radnom odnosu, odnosno da ne obavlja drugu samostalnu djelatnost;
da raspolae odgovarajuim prostorom;
da raspolae odgovarajuom medicinsko-tehnikom opremom;
da pribavi pozitivno miljenje nadlene komore o opravdanosti osnivanja privatne prakse.
Privatna praksa
Obaveza privatne prakse
ZZZ obavezuje privatnu praksu na vrenje sljedeih poslova:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
pruati hitnu medicinsku pomo svim licima u sklopu svoje strune spreme;
uestvovati na poziv nadlenog organa u radu na spreavanju i suzbijanju zaraznih bolesti kao
i na zatiti i spaavanju stanovnitva u sluaju katastrofe;
voditi zdravstvenu dokumentaciju i drugu evidenciju o licima kojim pruaju zdravstvenu zatitu i
podnositi izvjetaj o tome nadlenoj zdravstvenoj ustanovi u skladu sa propisima o
evidencijama u djelatnosti zdravstva;
vriti redovnu kontrolu sterilizacije i voditi evidenciju o tome;
posjedovati anafilaktiki set sa ampulama ispravnog roka valjanosti;
voditi redovnu kontrolu valjanosti lijekova i medicinskih sredstava koje primjenjuju u privatnoj
praksi;
davati podatke o svom radu na zahtjev nadlenog organa;
dostavljati izvjetaje o obraunu ukupnih sredstava u privatnoj praksi, na zahtjev kantonalnog
ministarstva, a u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju
Nadzor nad radom zdravstvenih ustanova i privatnih praksi

Prema ZZZ nadzor nad radom zdravstvenih ustanova i privatnih praksi vri se kako je ve
spomenuto putem unutranjeg nadzora, i zdravstveno-inspekcijskog nadzora.
Obje te vrste nadzora vri Ministarstvo zdravlja, preko zdravstvenih inspektora i inspektora
nadlenih za oblast lijekova i medicinskih sredstava, koji se, skraeno, nazivaju farmaceutski
inspektori.
U FBiH Poslove zdravstveno-inspekcijskog nadzora obavljaju federalni i kantonalni
zdravstveni inspektori. Federalni zdravstveni inspektor obavlja zdravstveno-inspekcijski nadzor u
zdravstvenim ustanovama iji je osniva, odnosno suosniva Federacija, a kantonalni zdravstveni
inspektor u zdravstvenim ustanovama iji je osniva kanton,optina, odnosno pravno ili fiziko
lice, kao i u privatnoj praksi. On je duan da postupa savjesno i nepristrasno u vrenju poslova
nadzora, zatim da uva kao slubenu tajnu podatke do kojih doe u toku vrenja nadzora, a
posebno podatke koji spadaju u medicinsku dokumentaciju pacijenta.
Zdravstvene ustanove i privatne prakse dune su da zdravstvenom inspektoru omogue
neometano obavljanje poslova nadzora. Vrei zdravstveni nadzor inspektor je ovlaten: 1) da
pregleda opte i pojedinane akte zdravstvene ustanove i privatne prakse, i da izvri uvid u
zdravstvenu i drugu dokumentaciju koja je bitna za donoenje odluke u sprovoenju nadzora; 2)
da saslua i uzme izjave odgovornog lica, odnosno zdravstvenog radnika i saradnika; 3) da
pregleda prostor i opremu; 4) da izvri uvid u dokumentaciju na osnovu koje se ostvaruje
zdravstvena zatita graana, kao i neposredan uvid u ostvarivanje zdravstvene zatite u
zdravstvenoj ustanovi i privatnoj praksi;

5) da izvri neposredan uvid u sprovoenju mjera izreenih u postupku provjere
kvaliteta strunog rada u zdravstvenoj ustanovi i privatnoj praksi; 6) da razmatra
predstavke pravnih i fizikih lica koje se odnose na rad zdravstvene ustanove i
privatne prakse.
O izvrenom inspekcijskom pregledu u postupku nadzora, zdravstveni
inspektor je duan da saini zapisnik, na osnovu kojeg donosi rjeenje kojim nalae
zdravstvenoj ustanovi ili privatnoj praksi da u odreenom roku preduzme odreene
mjere ili izvri radnje. Ako zdravstveni inspektor ocjeni da je postupanjem ili
nepostupanjem zdravstvene ustanove ili privatne prakse uinjeno krivino djelo,
privredni prestup ili prekraj, duan je da bez odlaganja nadlenom organu podnese
prijavu za uinjeno krivino djelo ili privredni prestup, odnosno zahtjev za pokretanje
prekrajnog postupka.
1.
2.
3.
4.
5.
Kad inspektor ustvrdi da subjekt nadzora ne postupa ili postupa nepravilno ili
nepotpuno prema obvezama koje su mu odreene propisima, obvezan je prema
ustvrenom injeninom stanju u zapisniku o obavljenom inspekcijskom pregledu,
naloiti odgovarajue upravne mjere i to:
narediti da se utvreni nedostatci, nepravilnosti otkolone na nain i u roku kako je
odreene zakonom i propisima na koje se odnosi inspekcijski nadzor;
zabraniti ili privremeno zabraniti djelatnost kad je to odreeno zakonm ili posebnim
propisima ije provoenje nadzire inspekcija;
privremeno oduzeti i unititi robu za koju ustvrdi da je protupravno nastala ili slui
prometu ili izvrenju radnji i poslova koji su u oprenosti sa propisima;
narediti poduzimanje odgovarajuih upravnih radnji koje je gospodarski subjekt i druga
pravna osoba, institucija koja ima javne ovlasti, odnosno organ uprave obvezan
poduzeti;
prisilno provesti izvrenje odreene upravne mjere kad je subjekt nadzora sam ne izvri;
izrei globu i globiti na licu mjesta, kad je izriito ovlaten propisom na koji se odnosi
inspekcijski nadzor
podnijeti prijavu protuv subjekta i odgovone osobe za poinjeni prekraj ili krivino djelo;
odrediti i druge mjere i obaviti radnje koje su odreene zakonom i posebnim propisima.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
U obavljanju inspekcijskih poslova iz lana 194. ovog zakona, zdravstveni inspektor,

pored nadlenosti utvrenih propisom o inspekcijama u Federaciji Bosne i Hercegovine,
ima pravo i obavezu:
zabraniti rad zdravstvenom radniku koji nema licencu izdatu od nadlene komore;
zabraniti rad zdravstvenom radniku koji ne obezbijedi bezbjednost i standardni sadraj
zdravstvenih usluga;
predloiti nadlenoj komori provoenje postupka u cilju utvrenja potrebe dodatnog
strunog usavravanja zdravstvenog radnika, odnosno potrebu ponavljanja provjere
strune osposobljenosti;
zabraniti rad i predloiti komori oduzimanje licence zdravstvenom radniku;
uputiti zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika na pregled radi ocjene
zdravstvene sposobnosti u sluaju sumnje na gubitak zdravstvene sposobnosti za
obavljanje zdravstvene djelatnosti;
narediti preduzimanje drugih mjera za koje je nadlean u skladu sa ovim zakonom i
drugim propisima.
Ako zdravstveni inspektor prilikom vrenja inspekcijskog nadzora uoi nepravilnosti,
odnosno povrede propisa, a nije nadlean direktno postupati, obavezan je obavijestiti
nadleni organ uprave o uoenim nepravilnostima, odnosno povredama propisa, te traiti
pokretanje postupka i preduzimanje propisanih mjera.
Ove odredbe shodno se primjenjuju i na privatnu praksu.
Zatita ovjekovog zdravlja

Zdravlje i njegov znaaj
U obinom govoru pod zdravljem se podrazumjeva stanje organizma pri kojem
pravilno, normalno rade svi njegovi organi, i u kojem se ne osjeaju nikakvi bolovi.
Bolest se, ipak, poima kao neto to je suprotno zdravlju: nezdravo, poremeeno,
nenormalno stanje organizma. Meutim, granice izmeu ova dva pojma nisu vrste,
jer veina zdravih raspolae samo relativnim zdravljem: subjektivno ga doivljava, ne
opaajui svoju bolest. Postoji ak miljenje da je moderna medicina dostigla ve
takav napredak da nikoga ne moe smatrati zdravim. Onaj ko se danas osjea
zdravim, taj samo pokazuje da nije jo dovoljno temeljno ispitan. Tim prije to se
smatra da e pojam ,bolest, u bliskoj budunosti, biti proiren, jer e u njegovu
sadrinu biti ukljueno i psihiko rastrojstvo, nenormalno ponaanje i tekoe
optenja s ljudima. Zdravlje se nee odreivati naprosto kao odsustvo bolesti ili
trauma, nego kao cjelokupno dobro funkcionisanje.
Pravo na zatitu zdravlja

U teoriji i praksi susreu se tri razliita naziva za istu stvar: pravo na
zdravlje, pravo na zdravstvenu zatitu i pravo na zatitu zdravlja. Prvi naziv
je, oigledno, nepodesan zbog njegove neloginosti, jer je pravo na zdravlje
neostvarivo. Nijedan dravni organ nije, naime, u stanju da garantuje ovjeku
normalno odvijanje svih njegovih tjelesnih funkcija. Zato se ne moe govoriti o
pravu da se bude i ostane zdrav, tj. o nekakvoj pravnoj zatiti zdravlja; moe
biti govora samo o pravu na dostupnost adekvatne medicinske pomoi, na
odgovarajue zbrinjavanje u sluaju bolesti ili nesrenog sluaja. Drugim
rijeima, u pitanju je pravo da se, radi zatite i unapreenja vlastitog zdravlja,
zahtjevaju od drugog izvjesne radnje kojima on raspolae, koje stoje u njegovoj
moi. Tom ovlatenju primjeren je jedino naziv pravo na zatitu zdravlja.
Izraz pravo na zdravstvenu zatitu, koji koriste nai pravni propisi, nije
nelogian ali nije ni besprijekoran. Od njega je razumljiviji i jasniji izraz pravo na
zatitu zdravlja. Umjesto Zakon o zdravstvenoj zatiti, ispravnije bi bilo rei
Zakon o zatiti zdravlja.
Meunarodne proklamacije o zatiti zdravlja

Podrka ovjekovom pravu na zatitu zdravlja odavno je prevazila
nacionalne granice i postala sastavni dio meunarodnih ugovora i deklaracija. U
tom pogledu naroito je znaajan Statut Svjetske zdravstvene organizacije, u
kome je zapisano da je njen trajan zadatak dostizanje najvieg standarda
zdravlja svih naroda. U njemu se, prvi put, zdravlje proglaava jednim od
osnovnih i neotuivih prava svakog ovjeka, bez obzira na razlike u rasi, religiji,
politikom ubjeenju, ekonomskom i drutvenom poloaju. Ovaj Statut sadri i
odredbu da ,vlade snose odgovornost za zdravlje svojih naroda, i da ta
odgovornost iziskuje donoenje odgovarajuih mjera socijalnog karaktera u
oblasti zatite zdravlja.
Sline ideje o zdravlju sadri i Opta deklaracija Ujedinjenih nacija o
ljudskim pravima. U njoj stoji da svaki ovjek ima pravo na standard ivota koji
podrazumjeva hranu, odjeu, stan, medicinsku pomo i odgovarajue socijalne
usluge neophodne za odravanje zdravlja i blagostanja, njega lino i njegove
porodice. Dok Rezolucija Svjetske zdravstvene organizacije, usvojena na 23.
skuptini, 1970. godine, proklamuje da je pravo na zdravlje osnovno ljudsko
pravo.
Zdravstveno osiguranje
Ve je reeno da zatita ljudskog zdravlja nije vie lina, privatna stvar
svakog pojedinca, nego je stvar drave i drutva. U tenji ka kolektivnom
staranju o zdravlju nastalo je i osiguranje za sluaj bolesti, koje se naziva
zdravstvenim osiguranjem. U sutini, radi se o osiguranju od finansijskih
posljedica bolesti. Ali, zdravstveno osiguranje ne iskljuuje potrebu da osigurani
graani brinu i sami o vlastitom zdravlju, da vode zdrav nain ivota i da budu
odgovorni za svoje zdravlje.
Zdravstveno osiguranje postoji danas u svim razvijenim zemljama svijeta,
i to u obliku javnog, privatnog ili mjeovitog osiguranja. Ono je ili obavezno
(zakonsko) ili dobrovoljno (ugovorno). Ali u nekim zemljama postoji samo
dobrovoljno osiguranje. Takav je, na primjer, sluaj u SAD. Evropske zemlje
imaju, meutim, i obavezno i dobrovoljno osiguranje. Obavezno zdravstveno
osiguranje je javno, i ono je pretenije od privatnog. Njime se podmiruju trokovi
medicinskih usluga znatno veeg dijela stanovnitva, pa su te usluge tako
postale dostupne i pojedincima koji ne bi bili u stanju da ih sami plate. Obavezno
ili zakonsko osiguranje poiva na principu solidarnosti, tako da visina doprinosa
ne zavisi od individualnih faktora rizika; dok nosioci privatnog osiguranja svoje
premije odmjeravaju prema individualnom zdravstvenom riziku osiguranog lica.
Obavezno zdravsteno osiguranje

Ovo osiguranje obuhvata gotovo sve graane Bosne i Hercegovine, ali ono,
ipak, nije jedinstveno nego se odnosi na dvije razliite grupe osiguranika. Prvu grupu
ine lica koja svojstvo osiguranika stiu na osnovu sopstvenog radnog odnosa ili
sopstvene djelatnosti, ukoliko svojim novanim sredstvima uplauju doprinos za
obavezno zdravstveno osiguranje. Osim toga, dio doprinosa za njihovo osiguranje
uplauje i poslodavac ili drugi obveznik. Drugu grupu osiguranika ine lica koja
nemaju sopstvene prihode, odnosno koja ne obavljaju djelatnost na osnovu koje stiu
prihode; njima se svojstvo osiguranika obezbjeuje na osnovu uplate doprinosa iz
budeta drave. Radi se o licima koja pripadaju grupaciji stanovnitva koja je izloena
poveanom riziku oboljevanja, ali i licima ija je zdravstvena zatita potrebna u vezi
sa sprijeavanjem, suzbijanjem, ranim otkrivanjem i lijeenjem bolesti od veeg
socijalno-medicinskog znaaja.

Prema zakonu o zdravstvenom osiguranju FBiH osiguranici su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
lica koja su u radnom odnosu u preduzeima, ustanovama, zadrugama i drugim oblicima

organiziranja, kod radnika koji samostalno obavljaju djelatnost linim radom, sredstvima
u svojini graana, kod radnika koji linim radom, samostalno u vidu zanimanja, obavljaju
profesionalnu djelatnost nateritoriji Federacije;
lica u radnom odnosu kod pravnog ili fizikog lica sa sjeditem na teritoriji Federacije,
upuena na rad ili struno usavravanje u inozemstvu, te lica na radu u domainstvima
osiguranika koji se nalaze na radu u inozemstvu, ako su dravljani Federacije Bosne i
Hercegovine;
lica koja su izabrana ili imenovana na stalne dunosti uodreenim organima dravne ili
sudske uprave u Federaciji ili kantonu, ako za taj rad primaju plau,
dravljani Federacije Bosne i Hercegovine, zaposleni u stranim ili meunarodnim
organizacijama i ustanovama, stranim konzularnim i diplomatskim predstavnitvima sa
sjeditem na teritoriji Federacije;
lica s prebivalitem na teritoriji Federacije zaposlena u inozemstvu kod inozemnog
poslodavca koja nemaju zdravstveno osiguranje inozemne ustanove, odnosno tijela u
ijoj je nadlenosti provoenje zdravstvenog osiguranja;
lica koja se nakon zavrenog obrazovanja nalaze na obaveznom praktinom radu, ako
rade s punim radnim vremenom;
lica koja na teritoriji Federacij obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost linim radom;
lica koja su vlasnici privatnih preduzea sa sjeditem na teritoriji Federacije, ako nisu
zdravstveno osigurani po drugom osnovu;

9.
10.
11.
12.
zemljoradnici koji se na teritoriji Federacije bave zemljoradnjom kao jedinim ili glavnim
zanimanjem, zemljoradnici koji su svoje poljoprivredno zemljite dali u zakup i lica koja
su uzela poljoprivredno zemljite u zakup, ako nisu zdravstveno osigurana po drugom
osnovu;
korisnici penzija i korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju i zapoljavanje po
propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije,
korisnici penzija i invalidnina s prebivalitem na teritoriji Federacije koji to pravo ostvaruju
iskljuivo od inozemnog nosioca penzijskog i invalidskog osiguranja, ako meunarodnim
ugovorom nije drugaije odreeno;
nezaposlena lica koja su prijavljena zavodu za zapoljavanje ako su: se prijavila u roku
od 30 dana nakon prestanka radnog odnosa, obavljanja djelatnosti ili nakon prestanka
primanja naknade plaa na koju imaju pravo prema ovom zakonu ili prema propisima
donesenim na osnovu ovog zakona, se prijavila u roku od 30 dana nakon sluenja
vojnog rok ili nakon prestanka nesposobnosti za rad zbog koje su otputena s te vojne
slube, - se prijavila u roku od 30 dana nakon otputanja iz ustanove za izvrenje
kaznenih i prekrajnih sanmkcija, iz zdravstvene ili druge spacijalizirane ustanove, ako je
bila primijenjena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja u zdravstvenoj
ustanovi ili obaveznog lijeenj alkoholiara i narkomana, na strunom osposobljavanju ili
prekvalifikaciji koje organizira zavod za zapoljavanje, se prijavila u roku od 30 dana, po
povratku iz inozemstv i ako su prije odlaska u inozemstvo bila zdravstveno osigurana, se
prijavila u roku od 90 dana nakon zavretka kolsk godine u kojoj su zavrila redovna
kolovanja, odnosno od dana poloenog ispita ako su prije toga izgubila pravo na
zdravstvenu zatitu, se prijavila u roku od 90 dana nakon sluenja vojnog rok odnosno
od dana prestanka nesposobnosti zbog bolesti radi koje su otputena s te vojne slube,
ako su na sluenju vojnog roka stupila u roku od 60 dana odod dana zavrenog
kolovanja u odgovarajuoj ustanovi;

13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
djeca koja su navrila 15 godina ivota, a nisu zavrila osnovno kolovanje ili se po
zavretku osnovnog kolovanja nisu zaposlila, ako se u roku od 30 dana od dana
navrenih 15 godina ivota, odnosno od dana zavretka kolske godine prijave Zavodu
za zapoljavanje;
lica koja su prema propisima o kolovanju izgubila status uenika, odnosno redovnog
studenta ili su prekinula redovno kolovanje, zadravaju pravo na zdravstvenu zatitu u
trajanju od jedne godine od dana prekida kolovanja ako su se prijavila Zavodu za
zapoljavanje u roku od 30 dana od dana prekida kolovanja i ako pravo na zdravstvenu
zatitu ne mogu ostvariti po drugom osnovu;
lica s prebivalitem na teritoriji Federacije kojima je priznato svojstvo ratnog,
mirnodopskog i civilnog invalida rata, odnosno status korisnika porodone invalidnine
saglasno pozitivnim propisima, ako nisu zdravstveno osigurana po drugom osnovu,
pripadnici Vojske Federacije ukljuujui i lica na redovnom odsluenju vojnog roka i
pripadnici Federalnog ministarstva unutarnjih poslova;
pripadnici kantonalne policije;
lica koja su prekinula rad zbog toga to ih je pravno lice uputilo na struno obrazovanje ili
postdiplomski studij;
lica koja je pravno lice prije stupanja u radni odnos uputilo kao svoje stipendiste na
praktian rad ili u drugo pravno lice radi strunog osposobljavanja ili usavravanja;
lica upuena u inozemstvo u sklopu meunarodne prosvjetne tehnike i kulturne
saradnje;
vrhunski sportisti ako nisu osigurani po drugom osnovu.
Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja
1.
2.
3.
Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja (kao i iz dobrovoljnog) ne mogu

se prenositi drugome niti nasleivati. Meutim, novane nadoknade koje su
dospijele za isplatu ali su ostale neisplaene usled smrti osiguranika, mogu se
nasljeivati.
Po osnovu obaveznog zdravstvenog osiguranja osiguranici imaju sljedea
prava:
zdravstvena zatita;
naknada plata;
naknada putnih trokova u vezi sa koritenjem zdravstvene zatite.
Pravo osiguranika na slobodan izbor ljekara i zdravstvene usluge

Revidirana Lisabonska deklaracija Svjetskog saveza ljekara o pravima
pacijenata odreuje pravo pacijenta da slobodno izabere i promjeni ljekara, bolnicu ili
neku drugu medicinsku ustanovu, bez obzira na to da li se radi o javnim ili o privatnim
ustanovama. Pacijent ima pravo da u svako vrijeme pribavi miljenje i drugog ljekara.
U ZZZ ona ima karakter opteg pravnog pravila: Svaki pacijent ima pravo na
slobodan izbor doktora medicine, odnosno doktora stomatologije i zdravstvene
ustanove.... Meutim, ZZO prilagoava to pravilo osiguranim pacijentima: Pri
ostvarivanju prava na zdravstvenu zatitu, iz obaveznog zdravstvenog osiguranja
prema odredbama zakona, osigurano lice ima pravo na slobodan izbor doktora
medicine i doktora stomatologije primarne zdravstvene zatite. .
Osim toga, treba imati u vidu da pacijent ne moe birati ljekara za svaku oblast
medicine. Tanije, izabrani ljekar moe biti: 1) doktor medicine ili specijalista za
oblast opte medicine, odnosno specijalista medicine rada; 2) ljekar-specijalista
pedijatrije; 3) ljekar-specijalista ginekologije; 4) doktor stomatologije. Osigurano lice
moe imati samo jednog izabranog ljekara iz navedenih grana medicine. Osigurano
lice bira doktora medicine i doktora stomatologije primarne zdravstvene zatite na
period od najmanje godinu dana(ZZO FBiH).
Dobrovoljno zdravstveno osiguranje

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje moe organizovati i sprovesti Zavod i
pravna lica koja obavljaju djelatnost osiguranja, u skladu sa zakonom kojim se
ureuje osiguranje. Ovu vrstu osiguranja mogu organizovati i sprovoditi i investicioni
fondovi za dobrovoljno zdravstveno osiguranje, u skladu sa posebnim zakonom.
Meutim, dobrovoljno zdravstveno osiguranje moe se uvesti tek poto Vlada BiH, na
prijedlog Ministra zdravlja, uredi svojim aktom vrste dobrovoljnog osiguranja, uslove,
nain i postupak njegovog organizovanja i sprovoenja. Ali ako je dobrovoljno
zdravstveno osiguranje na drugaiji nain ureeno drugim zakonom, tada se
primjenjuju odredbe tog zakona i propisi doneseni za sprovoenje istog. Iz toga se
vidi da ZZO nije potpun pravni osnov za uspostavljanje sistema dobrovoljnog
zdravstvenog osiguranja.
Iz odredbi ZZO moe se stei samo opta slika o tome ta dobrovoljno
osiguranje znai i ko se njime moe koristiti. Nesumnjivo je da njega mogu koristiti
graani koji nisu obavezno zdravstveno osigurani niti ukljueni u obavezno
zdravstveno osiguranje. Pored toga, njime se mogu koristiti i obavezno osigurana lica
koja ele da sebi obezbjede vei obim i standard i druge vrste prava iz zdravstvenog
osiguranja (dopunsko osiguranje). Naime u skladu sa ZZO graani-osiguranici mogu
za sebe i za svoje lanove porodice dobrovoljnim zdravstvenim osiguranjem osigurati
dodatna prava iz zdravstvene zatite koja nisu obuhvaala obaveznim zdravstvenim
osiguranjem.Jedva da je i potrebno rei da dobrovoljno osiguranje plaaju u cjelosti
sami osiguranici, ali zato oni nemaju obavezu da plaaju participaciju.
Odnos izmeu ljekara i pacijenta

Ljekarove obaveze prema pacijentu nisu jednake nego razliite naravi.
One su, naime, po svojoj prirodi trojake: profesionalne ili strune, moralne i
pravne. Ali, granice meu njima nisu tako vrste i jasne.
Profesionalne obaveze su, na primjer, u isti mah i moralne, i obratno:
moralne dunosti uslovljene su medicinskom profesijom, te iziskuju savjesno i
odgovorno izvravanje profesionalnih dunosti. U odnosu ljekar-pacijent prepliu
se osobito moralno i pravno, znatno vie nego to je to sluaj u ostalim
odnosima meu ljudima. Moralne i pravne dunosti ljekara tako su se stopile da
ih je, u pojedinostima, gotovo nemogue razluiti.
Izvjesne obaveze to ih nalae medicinska etika toliko su se uvrstile u
svijesti ljekara i pacijenata da ih oni doivljavaju kao pravne. Meutim, valja imati
na umu da se moralne dunosti ljekara ne poklapaju u svemu sa pravnim nego
ih nadilaze.
Etiki sastojci odnosa izmeu ljekara i pacijenta
Humanost kao sutina ljekarske etike

Samo dobar ovjek moe biti dobar ljekar.
Povjerenje u ljekara kao temelj odnosa.
Ljekar ne lijei bolest nego bolesnika.
Pravni sastojci odnosa izmeu ljekara i pacijenta
1.
2.
3.
4.
5.
Pacijentova prava
Propisivanjem dunosti ljekara prema pacijentu i dunosti koje se tiu kvaliteta
medicinskih usluga, umanjena je donekle asimetrinost odnosa izmedu ljekara i
pacijenta. Iz pojedinih ljekarevih dunosti bivaju posredno izvedena i odgovarajua
pacijentova prava. Meutim, pacijenti nisu u stanju da u propisanim dunostima
ljekara prepoznaju sva vlastita prava. Stoga se, u novije vrijeme, dolo na ideju da
pacijentova prava treba eksplicitno utvrditi i kodikovati, a ne da se o njima govori
samo indirektno, preko propisa o dunostima ljekara i zdravstvenih ustanova.
Posljednjih godina dvadesetog vijeka, ta je kodikacija izvrena u vie evropskih
zemalja, ali na razliite naine.
Pacijentova prava utvrena su odredbama ZZZ ovim redom:
pravo na dostupnost zdravstvene zatite, ukljuujui i pravo na hitnu medicinsku
pomo;
pravo na informacije;
pravo na obavijetenost i uestvovanje u postupku lijeenja;
pravo na slobodan izbor;
pravo na samoodluivanje i pristanak, ukljuujui i zatitu prava pacijenta koji nije
sposoban dati pristanak.
Pravni sastojci odnosa izmeu ljekara i pacijenta

Pacijentova prava
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
pravo na povjerljivost informacija i privatnost;

pravo na tajnost podataka;
pravo na lino dostojanstvo;
pravo na spreavanja i olakavanje patnji i bola;
pravo na potovanje pacijentovog vremena;
pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju;
pravo na samovoljno naputanje zdravstvene ustanove;
pravo pacijenta nad kojim se vri medicinsko istraivanje;
pravo na preventivne mjere i informisanje o ouvanju zdravlja;
pravo na prigovor;
pravo na naknadu tete;
pravo na prehranu u skladu sa svjetonazorom;
pravo na odravanje linih kontakata;
pravo na obavljanje vjerskih obreda.
Obaveze ljekara
Obaveze ljekara prema pacijentu zavise od konkretnog oboljenja i od
indikovanih medicinskih mjera koje je nuno preduzeti. U sutini, osnovna je
dunost ljekara da pacijenta lijei, a sve ostale njegove obaveze slue tome cilju.
ta i kako ljekar treba da radi - to se uopteno moe predstaviti samo u glavnim
crtama:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
obaveza da medicinsku uslugu izvri lino;

obaveza da uzme podatke za anamnezu;
obaveza da izvri pregled, odnosno ispitivanje pacijenta;
obaveza da postavi dijagnozu;
obaveza da postavi indikaciju;
obaveza da lijei pacijenta;
obaveza da se stara o pacijentu;
obaveza da postupa prema pravilima struke kao i paljivo i
ostale obaveze ljekara u koje spadaju: obaveza da vodi i uva medicinsku
dokumentaciju; obaveza da pacijenta obavijesti o odreenim injenicama; obaveza
da uva pacijentove tajne.
Obaveze i odgovornosti pacijenta

1.
2.
3.
4.
Obaveze i odgovornosti pacijenta, u kontekstu odredbi Zakona o pravima, obavezama i

odgovornostima pacijenata FBiH (ZPOOP FBiH), odnose se na:
lino zdravlje;
druge korisnike zdravstvenih usluga;
zdravstvene radnike i zdravstvene saradnike koji obezbjeuju i omoguuju zdravstvene usluge;
iru drutvenu zajednicu.
Odgovornost pacijenata za lino zdravlje
Pacijent je obavezan odgovorno se odnositi prema svom zdravlju, te aktivno uestvovati pri
zatiti, ouvanju i unapreenju svoga zdravlja, te je obavezan pri ostvarivanju zdravstvene zatite
pridravati se uputstava i preduzetih mjera propisane terapije od strane nadlenog zdravstvenog
radnika.
Odgovornost pacijenata prema drugim korisnicima zdravstvenih usluga
Svaki pacijent je obavezan potivati ljudska prava, te prava pacijenata odreena ovim
zakonom,na nain da drugim pacijentima namjerno ne onemoguava koritenja istih prava.
Obaveze i odgovornosti pacijenta

Odgovornost pacijenata prema zdravstvenim radnicima i drugim licima koja obezbjeuju i
omoguuju zdravstvene usluge
Pacijent je obavezan u potpunosti informisati nadlenog zdravstvenog radnika i dati istinite
podatke o svom zdravstvenom stanju, promjeni adrese i telefonskog broja, te jeobavezan informisati
nadlenu zdravstvenu ustanovu odnosno privatnu praksu o otkazivanju termina za naruene preglede i
mmedicinske postupke.
Pacijent je obavezan potivati kuni red zdravstvene ustanove regulisan optim aktima
zdravstvene ustanove o uslovima boravka i ponaanja u njoj, i duan uvaavati obaveze zdravstvenog
osoblja prema drugim pacijentima, tako da ne ometa njihov rad, izbjegavajui na taj nain da ih dovodi u
situacije da poine profesionalnu greku za koju mogu odgovarati saglasno posebnom zakonu.
Odgovornost pacijenata prema iroj drutvenoj zajednici

Ukoliko pacijent boluje od bolesti koja moe uticati na zdravlje i ivot drugih ljudi ne smije niti
jednim svojim postupkom izazvati opasnost po zdravlje i ivot drugih ljudi u iroj drutvenoj zajednici.
Pristanak pacijenta na medicinsku intervenciju i obavjetenje

Pristanak pacijenta
Ljekari su i ovlateni i duni da lijee bolesnike. Meutim, iz toga ne proizilazi
njihovo ovlatenje za lijeenje odreenih lica, jer ono predstavlja svojevrsno
djelovanje na ljudski organizam. Ljekar je, naime, duan da vodi rauna o dobru
pacijentovom, ali i o autonomiji njegove linosti, uostalom prema Jaspers-u, ovjek
se ne lijei onako kao to se lijei ivotinja. Lijeenje mora zavisiti od volje onoga
koga se tie. Bez prethodne pacijentove saglasnosti ljekar ne smije zapoeti lijeenje
ak i kad je ono vitalno indikovano i hitno potrebno, jer je pravo ovjeka da bude
svoga tijela gospodar. To je danas vrst pravni princip, prihvaen u svim
civilizovanim zemljama svijeta. On je utvren i Zakonom o zdravstvenoj zatiti, a
glasi: Pacijent ima pravo da slobodno odluuje o svemu to se tie njegovog ivota i
zdravlja, osim u sluajevima kada to direktno ugroava ivot i zdravlje drugih lica. Bez
pristanka pacijenta ne smije se, po pravilu, nad njim preduzeti nikakva medicinska
mjera..., osim u izuzetnim sluajevima koji su utvreni zakonom i koji su u skladu sa
ljekarskom etikom.
Pristanak na medicinsku intervenciju izraz je ovjekovog prava
samoodreenja u odnosu na vlastito tijelo, koje ima svoje utemeljenje u ustavnoj
garanciji neprikosnovenosti ljudske linosti. Pristanak je punovaan ako ga je dao
pacijent koji je sposoban da se saglasi sa predloenom medicinskom mjerom.
1.
2.
3.
Postoje situacije u kojima pristanak pacijenta na odreenu medicinsku mjeru nije

mogue dobiti, zato to je on u besvjesnom stanju ili je poslovno nesposoban a njegov
zakonski zastupnik nije dostupan. Ako je u pitanju medicinska mjera koju bi trebalo
hitno preduzeti, odugovlaenjem se moe ugroziti ivot pacijentov ili usloviti teko
tjelesno oteenje. Imajui u vidu takvu opasnost, ZPOOP FBiH odreuje: Nad
pacijentom koji je bez svijesti ili iz drugih razloga nije u stanju da saopti svoj pristanak,
hitna medicinska mjera moe se preduzeti i bez njegove saglasnosti odnosno
saglasnosti staratelja ili zakonskog zastupnika, ukoliko bi nepreduzimanje takve mjere
dodatno ugrozilo ili otetilo zdravlje pacijenta odnosno ugrozilo njegov ivot. . Takoer
ako se tokom invanzivnog operativnog zahvata pojavi potreba za proirenjem
operativnog zahvata koji se nije mogao pretpostaviti, u nedostatku pacijentovog
pristanka odnosno pristanka roditelja, zakonskog zastupnika ili staratelja na obavljanje
tog proirenog operativnog zahvata, proireni operativni zahvat se moe obaviti ako:
to zahtjeva hitnost stanja pacijenta;
bi njegovo neobavljanje dovelo do trajnog oteenja zdravlja odnosno znailo akutnu
prijetnju ivotu pacijenta;
bi njegovo neobavljanje na pacijentu imalo dalje mogue zdravstvene probleme kojima
bi se pacijent mogao izvrgnuti, u sluaju nepreduzimanja neke za njega, u tom trenutku
korisne medicinske procedure.

Pristanak na medicinsku intervenciju ne izvodi se iz samog ugovora o
ljekarskim uslugama, nego pretpostavlja zasebnu izjavu volje. Ta se izjava moe
dati u bilo kojoj formi, izriito ili radnjama iz kojih se moe zakljuiti da postoji
odgovarajua volja. U bolnicama i klinikama je uobiajno da se od pacijenta trai
pismena saglasnost sa operacijom, tj. da pacijent potpie pripremljeni formular.
Mnogi ljekari su miljenja da ovakva procedura negativno utie na psihu
bolesnika, jer kod njega potencira osjeaj da je pristao na mogui kobni ishod
operacije.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
Obavjetenje kao pretpostavka pristanka

Obavjetenje pacijenta, odnosno zakonskog zastupnika treba da obuhvati sve injenice koje
su bitne za njegovu odluku da na predloenu medicinsku mjeru pristane. Obavjetenje iz treba da
obuhvati:
dijagnozu i prognozu bolesti;
kratak opis, cilj i korist od predloene medicinske mjere, njezin termin izvoenja;
vrstu i vjerovatnou moguih rizika, bolne i druge sporedne ili trajne posljedice;
za operativne i druge medicinske zahvate povezane sa veim rizikom ili veim optereenjem,
pacijentu se daju usmena i pisana objanjenja na razumljiv nain, i to lijenik koji e obaviti zahvat,
a ako to nije mogue drugi lijenik koji je osposobljen za taj zahvat;
mogue promjene pacijentovog stanja poslije preduzimanja predloene medicinske mjere, kao i
mogue nune promjene u nainu ivota pacijenta;
alternativne metode lijeenja sa opisom koristi i rizika svake od alternativnih metoda, ukljuujui i
efekt nelijeenja;
dejstvo lijekova i mogue nuspojave tog dejstva;
dalji tok pruanja zdravstvene zatite koji ukljuuje druge medicinske mjere i ostalim uslugama
koje su na raspolaganju pacijentu, a ne pripadaju iskljuivo medicinskim mjerama;
pravo na odluivanje o preporuenoj medicinskoj mjeri;
informacije pri otpustu iz bolnice ili druge stacionarne zdravstvene ustanove to ukljuuje otpusno
pismo sa dijagnozom, opisom naina lijeenja i zdravstvene njege, te uputama za dalje lijeenje i
rehabilitaciju.

Obavjetavanje pacijenta treba da je dovoljno tano, obuhvatno i blagovremeno.
.
1.
2.
3.
4.
Tanost obavjetavanja zasniva se na spoznatim medicinskim i drugim

injenicama tokom pregleda i lijeenja pacijenta.
Obuhvatnost obavjetavanja cijeni se u svakom posebnom sluaju prema
mogunosti da pacijent nadlenom zdravstvenom radniku moe postavljati pitanja
nakon ili u toku obavjetavanja i na njih dobivati njemu razumljive odgovore.
Blagovremenost obavjetenja definie se kao obavjetavanje pacijenta o klinikim
nalazima i predloenim medicinskim mjerama, ostavljajui pacijentu najmanje 24 asa
od davanja obavjetenja, da moe razmisliti o svojoj odluci, izuzev u hitnim
sluajevima.
Sluajevi u kojima obavjetenje nije potrebno:
Kad je ve pacijent obavjeten;
Kad se pacijent odrekne prava na obavjetenje;
Kad postoji medicinska kontraindikacija(ako nadleni zdravstveni radnik ocijeni da bi s
obzirom na okolnosti takva obavijest prouzrokovala ozbiljnu tetu po zdravlje
pacijenta);
Kad se zahvat obavlja na osnovu pretpostavljenog pristanka.
Posebni medicinski zahvati i pravni problemi

Sterilizacija
Sterilizacija je hirurki zahvat kojim se presjeca sjemevod kod mukarca
ili jajovod kod ene, da bi se sprijeilo spajanje sjemene i jajne elije, tj. da bi se
onemoguilo zaee, odnosno sposobnost zaea. Za razliku od kastracije,
sterilizacija ne unitava libido i sposobnost seksualnog optenja. Uprkos tome,
zbog mogue trajne nesposobnosti rasploavanja, sterilizacija se tretira kao
jedan od tekih zahvata u tjelesni integritet ovjeka i u ukupno voenje ivota.
Stoga je ona ranije kvalifikovana kao teka telesna povreda, ak i kad je
dobrovoljna; dok danas vai opti stav da je sterilizacija, sa stanovita i
dravnog i stalekog prava, dopustiva, iz medicinskih, socijalnih i genetskih
razloga. Medicinska indikacija za sterilizaciju postoji u sluaju kad bi roenje
sljedeeg djeteta dovelo do znatnog psihikog i fizikog koenja zdravlju ene.
Genetska ili eugenska indikacija podrazumjeva nasljednu bolest konkretnog
lica, koja doputa mogunost da njegovi potomci imaju uroena znatna tjelesna
ili duevna oteenja ili da nee biti sposobni za ivot. Sporna je donekle jedino
sterilizacija sa socijalnom indikacijom, tj. zbog ekonomske nude i velikog broja
djece, ali se i ona, veinom, odobrava. Sudska praksa je, na primjer, potvrdila
da ljekar koji obavi sterilizaciju 34-godinje ene koja ima troje dece ne postupa
protivpravno.

Poseban pravni problem predstavlja sterilizacija nad licima koja nemaju pravno
relevantnu volju, osobito nad maloljetnicima i enama koje pate od duevne bolesti.
Novelirani tekst Njemakog graanskog zakonika sadri dvije odredbe o istom:
Roditelji ne mogu pristati na sterilizaciju djeteta. Ni samo djete ne moe
pristati na sterilizaciju.
1.
2.
3.
4.
5.
Ako se medicinski zahvat svodi na sterilizaciju lica pod starateljstvom na koju ono
ne moe pristati, tada staratelj moe pristati samo:
ako sterilizacija ne protivrijei volji lica pod starateljstvom;
ako e lice pod starateljstvom ostati trajno nesposobno da pristane;
ako se moe smatrati da bi bez sterilizacije dolo do trudnoe;
ako bi u sluaju trudnoe trebalo oekivati opasnost po ivot ili opasnost tekog
koenja tjelesnom ili duevnom stanju zdravlja trudnice, koje se ne bi moglo otkloniti
na oekivan nain;
ako se trudnoa ne bi mogla sprijeiti nekim drugim oekivanim sredstvom.

Kastracija
Kastracija podrazumijeva potpuno i namjerno odstranjivanje polnih lijezda ili
namjerno trajno unitenje funkcionalne sposobnosti neodstranjenih polnih lijezda
mukarca ili ene. Ona je radikalniji zahvat od sterilizacije. Pored operativnog
odstranjivanja polnih ljezda, kod mukarca je mogue izazvati njihovu trajnu
nesposobnost i putem zraenja. Kastracija se moe postii i drugim medicinskim
metodama, kao to je, na primjer, medikamentozni tretman pomou estrogena ili
antiandrogenom.
Obavljanje kastracije na ljudima doputeno je samo izuzetno, u dva sluaja: iz
isto medicinskih razloga i radi obuzdavanja nenormalnog polnog nagona. Medicinski
razlozi doputaju kastraciju i mukarca i ene, u cilju izljeenja ili ublaavanja tekog
oboljenja sjemenika ili jajnika.
Dobrovoljna kastracija je mogua i kao mjera protiv ispoljavanja nenormalno
jakog polnog nagona. Lice koje se kastrira mora, po pravilu, imati najmanje 25 godina
starosti, mora biti sposobno da pristane na kastraciju, i mora biti dovoljno obavjeteno
o zahvatu i njegovim rizicima. Ako je ono nesposobno, pristanak na medicinski
indikovanu kastraciju moe dati njegov staralac, uz odobrenje starateljskog suda.
Prinudna kastracija je zabranjena, jer se smatra da vrijea ustavno pravo na
ljudsko dostojanstvo i tjelesni integritet.

Sredstva za sprijeavanje zaea
Sredstva za sprijeavanje zaea su dvojaka: mehanika i hemijska,
odnosno medikamentozna (pilule za kontracepciju). Mada trudnoa nije bolest,
sredstva za kontracepciju ubrajaju se u lijekove, jer se njihovom primjenom
moe spasti ivot i sprijeiti bolest i psihike traume mladih ena koje nastaju
kao posljedica pobaaja.
Ljekar je slobodan da eni propie sredstvo za kontracepciju po svome
nahoenju, isto onako kao to propisuje i ostale lijekove, ali je duan da ukae
na kontraindikacije i neeljena dejstva. S druge strane, ena je slobodna da
sama odlui o upotrebi kontraceptivnog sredstva, ne traei za to saglasnost
mua ili seksualnog partnera. To je znak njene stvarne emancipacije.
Upotrebu sredstva za kontracepciju ljekar moe propisati i maloljetnoj eni
koja je sposobna da shvati njegovu sutinu. On ne mora za to traiti pristanak
roditelja, odnosno staratelja maloljetnice, jer i ogranieno poslovno sposobna
lica mogu samostalno da odluuju o svojim strogo linim pravima. ta vie,
ljekar ima obavezu da uva profesionalnu tajnu i od roditelja, odnosno staratelja
lica koga se tajna tie.

Prekid trudnoe
Treba praviti razliku izmedu dozvoljenog i zabranjenog prekida trudnoe.
Zabranjenim se smatra prekid trudnoe koji nije u skladu sa vaeim pravnim
propisima, i on ima karakter krivinog djela. Dozvoljeni prekid trudnoe ureen je
Zakonom o postupku prekida trudnoe u zdravstvenim ustanovama. Prekidanje
trudnoe ija starost ne prelazi deset nedjelja naelno je doputeno, osim ako se
utvrdi da bi se njime tee naruilo zdravlje ili ugrozio ivot trudnice. ena koja eli da
prekine svoju trudnou treba da se usmenim zahtjevom obrati ljekaru specijalisti
akuerstva i ginekologije u odgovarajuoj zdravstvenoj ustanovi. Ljekar specijalista
kome se ona obrati ini slijedee: 1) utvruje starost trudnoe; 2) pribavlja podatke o
krvnoj grupi trudnice, RH faktoru i anamnestike podatke o ranijim bolestima; 3)
samostalno, a po potrebi i uz konsultaciju ljekara specijalista iz drugih grana
medicine, utvruje da li postoji opasnost da se zbog prekida trudnoe narui
zdravstveno stanje trudnice; 4) ukazuje trudnici na opasnost i posljedice prekida
trudnoe; i 5) upoznaje enu sa drugim metodama i sredstvima zatite od neeljene
trudnoe . Posljednji uslov za prekid trudnoe jeste pismena saglasnost ene o ijoj
je trudnoi rije. Trudnoa do deset nedjelja starosti moe se prekinuti u domu
zdravlja, odnosno u ljekarskoj ordinaciji ljekara specijaliste iz ginekologije i
akuerstva, koji ima obezbjeenu zdravstvenu zatitu ena i hitnu medicinsku pomo.
Prekidanje trudnoe koja je starija od deset nedjelja u naelu je zabranjeno, osim
izuzetno u sluajevima koji su utvreni zakonom.

Vjetako oploenje
1.
2.
3.
4.
Vjetako oploenje je svako oploenje koje nije prirodno, koje nije

rezultat polnog optenja, nego se obavlja uz pomo ljekara i izvjesnih
tehnikih sredstava. U strunoj literaturi ono se naziva asistirana
reprodukcija ili medicinski potpomognuto oploenje. Ve je reeno da se
vjetako oploenje moe obaviti u samom eninom tijelu ili izvan eninog
tijela. Postoji, dakle, unutartjelesno i vantjelesno vjetako oploenje.
Izazivanje trudnoe vjetakim putem moe se postii jednom od ove
etiri metode:
unoenjem sjemenih elija u polne organe ene;
spajanjem jajnih elija sa sjemenim elijama izvan eninog tijela;
unoenjem jajnih elija sposobnih za razvoj (oploenih) u matericu ili u
jajovod ene;
unoenjem jajnih elija ili jajnih sa sjemenim elijama u matericu ili u jajovod
ene.

Transseksualizam
Postoje lica iji se polni razvoj ne odvija normalno i jednoznano, kod
kojih polno diferenciranje nije izvreno konano ili potpuno. Tada moe biti u
pitanju interseksualizam ili transseksualizam. Interseksualizam oznaava
okolnost da jedan organizam ima i enske i muke polne odlike. Po
medicinskom shvatanju on postoji kod ljudi koji se ne mogu svrstati ni u jedan ni
u drugi pol, jer oni kao interseksualci ili hermafroditi stoje izmeu oba pola.
Transseksualizam se definie kao potpuna psihika identifikacija sa
drugim polom koji je suprotan vlastitom tijelu. U tjelesnom (somatskom) smislu
transseksualci su nesumnjivo mukog ili enskog pola, ali se psihiki u svakom
pogledu osjeaju kao pripadnici drugog pola. Transseksualac ima oseaj da ivi
u pogrenom tijelu i da ima pogrene dokumente o svome linom statusu. Taj
osjeaj raa u njemu jaku elju za promjenom pola putem odgovarajue hirurke
intervencije tj. kastracije njegovih polnih organa i ugraivanja polnih organa
suprotnog pola. Na to se nadovezuje i negova elja za promjenom imena.

Presaivanje dijelova ljudskog tijela drugome: pravna pitanja
Presaivanje dijelova ljudskog tijela sa jednog lica na drugo otpoelo je jo
krajem 19. vijeka, sa transplantacijom ronjae. U drugoj polovini 20. stoljea,
transplantacija je postala iroko prihvaen oblik specijalistikog lijeenja. Zahvaljujui
napretku medicine, danas je mogue presaivanje gotovo svakog ljudskog organa,
zatim tkiva i elija. Transplantacija jetre, plua, srca, pankreasa, bubrega i kotane
sri odavno je prerasla stadij eksperimenta i klinikog ispitivanja.
Potreba i vanost transplantacije dijelova ljudskog tijela drugome imaju i
odgovarajuu pravnu podrku. Ta podrka nije bezgranina, nego i tu vai stanovite
da medicina ne smije sve to moe. Za razliku od ostalih medicinskih postupaka, kod
transplantacije valja voditi rauna ne samo o pravima i interesima pacijenata i
ordinirajueg ljekara, nego i davaoca organa drugome. Davalac mora uivati posebnu
pravnu zatitu jer je rije o tekom i neindikovanom zahvatu u njegovo tijelo. Njegov
poloaj ne moe se izraziti pojmovima obligacionog i stvarnog prava. On svoje
organe niti prodaje niti poklanja, nego ih daje kao svoj dobrovoljni prilog bolesnom
ovjeku, kome je zamjena organa jedini nain lijeenja. To je isto kao i dobrovoljno
davanje krvi drugome. Radi se o jednom uzvienom inu milosra. Ni bolesnik ne
pribavlja tue organe kao to pribavlja druga dobra, nego ih prima kao milosrdnu
pomo, i to najee od lica iji mu je identitet nepoznat. Sta vie, propisi o
transplantaciji zahtjevaju da podaci o davaocima i primaocima dijelova tueg tijela
budu profesionalna tajna.

Savremeni evropski zakonodavci polaze od shvatanja da uzimanje dijelova tijela od
ivih davalaca ima supsidiaran (drugorazredni) znaaj u odnosu na uzimanje dijelova
tijela od umrlih lica. Stoga je ono doputeno samo pod strogo utvrenim uslovima. Jer
u pitanju je zahvat koji ne samo to nije medicinski indikovan, nego moe i da ugrozi
ivot i zdravlje davaoca.
Lice od kojeg se uzimaju dijelovi tijela radi presaivanja mora biti punoljetno,
duevno zdravo i poslovno sposobno, a njegov ivot time ne smije biti doveden u
opasnost niti njegovo zdravlje izloeno riziku trajnog ili teeg oteenja. Ono mora
iskazati pismeni pristanak na davanje dijela svoga tijela, koji se moe opozvati sve dok
ne otpone hirurki zahvat.
Lice koje je poslovno nesposobno ne moe biti davalac dijelova svoga tijela
drugome.
Opti je stav da uzimanje organa od umrlih ima vei praktini znaaj nego li
uzimanje organa od ivih davalaca. Stoga zakoni o transplantaciji sadre, manje-vie,
detaljne odredbe o uslovima pod kojima je ono doputeno. Tu su od naroitog znaaja
dva pitanja:
1.
2.
odreivanje trenutka smrti potencijalnog davaoca;

potivanje njegovog prava na samoodreenje.

Zabrana trgovine ljudskim organima
Savremeni zakoni o transplantaciji redovno sadre odredbe kojima se, na
razne naine, zabranjuje trgovina organa namijenjenih lijeenju. Ta se zabrana
sankcionie i kaznenim mjerama. Sticanje materijalne koristi blagodarei neijoj
bolesti koja ugroava njegov ivot, smatra se duboko nemoralnim inom. Postoji
uvjerenje da bi materijalna korist mogla biti podsticaj potencijalnim davaocima
organa da sami tete svome zdravlju, koje predstavlja opte dobro. Trgovinom
organima umrlog lica vrijea se opet njegovo ljudsko dostojanstvo. Zdravlje,
dakle, ne smije postati dobro koje se kupuje i prodaje. Ta je ideja
nedvosmisleno iskazana i u naem pravu: Za davanje dijelova ljudskog tijela
radi presaivanja ne moe se uzimati nikakva novana ili imovinska naknada.
Pod naknadom se podrazumijeva i pruanje usluga ili davanje bilo kakvih
pogodnosti. Ali u zemljama Evropske unije doputenom se smatra naknada
trokova uslovljenih uzimanjem dijelova ljudskog tijela, njihovim konzerviranjem i
daljom prepravkom, ukljuujui i trokove vezane za mjere zatite od infekcije,
trokove prevoza i uvanja. Naknadom tih trokova ili izgubljene zarade ne vri
se komercijalizacija dijelova ljudskog tijela niti se inu davanja organa drugome
oduzima njegov milosrdni karakter.
Hitna medicinska pomo

Hitna medicinska pomo nije potrebna svakom bolesniku, nego jedino onom
koji je zapao u nevolju iz koje ga treba odmah spaavati. To su obino lica koja su se
iznenada razboljela ili se njihova bolest naglo pogorala, zatim lica nastradala u
nekom nesretnom sluaju ili pri pokuaju da izvre samoubistvo. Zakonodavci nastoje
da lica kojima je hitna pomo potrebna blie odrede, ali pri tome postupaju donekle
razliito.
Obaveza ljekara da ukae hitnu medicinsku pomo pretpostavlja njegovo
saznanje da odreenom licu prijeti neposredna opasnost po ivot. Sasvim je
svejedno da li je on do tog saznanja doao neposredno ili preko drugoga. im dozna
za neije stanje opasnosti po ivot, duan je da pomogne, ne ekajui na poziv za
pomo.
Eutanazija
U doba starih Grka i Rimljana, eutanazija (euthanasia) je podrazumijevala
iskljuivo laku i bezbolnu smrt, ali je kasnije njeno prvobitno znaenje dvojako
dopunjeno: ublaavanje smrtnih bolova davanjem bolesniku narkotinih sredstava,
i usmrenje neizljeivih bolesnika radi prekraenja njihovih muka. Savremena
nauka otila je jo dalje i razvila vie razliitih podjela eutanazije prema odreenim
kriterijima.
Oblici eutanazije:
1.
2.
3.
4.
5.
Opti pogled;
Direktna aktivna eutanazija;
Indirektna aktivna eutanazija;
Nepreduzimanje ili obustavljanje mjera kojima se produava ivot umirueg
pacijenta;
Nepreduzimanje ili obustavljanje mjera kojima se produava ivot pacijenta sa
zlokobnom prognozom.
Smrt i vrijeme smrti

U medicini je dugo vremena vladalo shvatanje prema kojem smrt oznaava
konaan prestanak krvotoka i disanja. Sa prekidom krvotoka i prestankom otkucaja
srca, smatralo se da je ivot ugaen. Zbog svoje jasnoe i praktinosti, taj klasini
pojam smrti bio je prihvaen u svim naukama. Meutim, pomou moderne aparatske
medicine, a naroito pomou infuzija, respiratornih ureaja i aparata srce/plua,
ljekari su danas u stanju da spontani prekid disanja i rada srca uine reverzibilnim, tj.
da ga preokrenu i denitivnu smrt organizma odloe za due vrieme. Stoga je klasini
pojam smrti postao prevazien. Od smrti srca prelo se na smrt mozga. Prve
preciznije kriterije modane smrti utvrdio je ad hoc Komitet Medicinskog fakulteta
pri Harvardskom univerzitetu, 1968. godine. Rije je o kriterijima za nastupanje
smrti kao ishoda neprolazne kome, koja je rezultat trajnog oteenja mozga.
Pregled lea
1.
2.
Ljekarski pregled ljudskog lea vri se radi utvrivanja smrti, trenutka smrti,
uzroka smrti i vrste smrti. Pregled moe biti spoljni i unutranji.
Spoljni pregled podrazumijeva razgledanje lea i utvrivanje sigurnih znakova i
uzroka smrti.
Unutranji pregled lea ili Obdukcija oznaava otvaranje upljina tijela i
sijeenje organa, po izvjesnim pravilima i odreenom redu, u cilju utvrivanja
patolokih i drugih karakteristinih promjena i uzroka smrti. Najee dolazi do
otvaranja unutranjosti glave, grudnog koa i trbuha, a po potrebi i drugih upljina.
Obdukcija moe obuhvatati i uzimanje i ispitivanje dijelova tkiva i organa umrlih
lica. U medicinskoj literaturi i praksi razlikuju se dvije vrste obdukcije:
klinika obdukcija;
sudsko medicinska obdukcija.
Cilj klinike obdukcije je nauno istraivaki. Ona slui kontroli postavljene
dijagnoze i obavljene terapije, rasvjetljavanju osnovne bolesti, propratnih oboljenja
i uzroka smrti, te poboljanju lijeenja.
Sudsko-medicinska obdukcija se obavlja u okviru vjetaenja u krivinom
postupku. Vre je odgovarajue zdravstvene ustanove, kao to su institut ili zavodi
za sudsku medicinu i sl.
Profesionalna tajna medicinskih uposlenika

Pojam profesionalne tajne, kao uostalom i svakog drugog oblika diskrecije
vezane za profesiju, poima se danas iroko. Opseg zatite profesionalne tajne ne
odreuje se iskljuivo prema specijalnim zakonskim normama, nego i prema
domaaju opteg prava linosti. Meutim, pravo linosti i ljudsko dostojanstvo
pojedinaca dolaze, ponekad, u meusobnu koliziju, koja ne doputa njihovo ukupno
potivanje. Naprotiv, kolizija iziskuje odmjeravanje vrijednosti sukobljenih interesa i
rtvovanje slabijih u korist nadmonijih. Pravo pacijenta na privatnost i ljudsko
dostojanstvo biva, naime, esto potisnuto nekim jaim pravom i vrijednijim interesom,
njegovim ili nekog treeg. Ono je prinueno na povlaenje iz razloga koji se,
najee, daju podvesti pod stanje krajnje nude.
Dunost uvanja profesionalne tajne oslabljena je optim drutvenim
napretkom i napretkom same medicinske djelatnosti. to je zdravstveno i socijalno
osiguranje masovnije i podjela rada u medicini potpunija, sve je vie ugroena
privatna sfera pacijenta. Obavezno zdravstveno osiguranje preobratilo je dvostrani
odnos ljekar-pacijent u trostrani odnos. Time je dunost uvanja profesionalne tajne
znatno relativizovana. Jer zdravstveno osiguranje i javno staranje o zdravlju graana
iziskuju rigoroznu evidenciju bolesti i bolesnika, sistematsko prijavljivanje i
obavjetavanje. Slubenici zdravstvenog i socijalnog osiguranja imaju obavezu da
podatke o bolesniku dre u tajnosti, a koriste se esto i tzv. ifrirane dijagnoze i
saoptenja. Elektronska obrada podataka i medicinska dokumentacija ine ozbiljne
prepreke obavezi uvanja profesionalne tajne. Ugroena na mnoge naine, ta se
obaveza, ipak, donekle odrava i traje.
Medicinska dokumentacija i njen pravni znaaj

Rije dokumentacija upotrebljava se u mnogim oblastima ivota i vezuje se za
potpuno razliite stvari. Dokumentacija podrazumijeva sastavljenje, sakupljanje,
sreivanje, iskoritavanje i uvanje dokumenata i jezikog materijala svake vrste.
Njen je cilj da se prati i utvrdi tok nekog dogaaja, da se spozna njegov razvojni put i
zavretak. Kod medicinske dokumentacije radi se o toku bolesti i toku lijeenja
oboljelog lica, koji se odnosi na faze u kojima su odreeni ljekari ili odreene
medicinske ustanove odgovorni za posmatranje i lijeenje konkretnog pacijenta.
Ljekari obino defniu medicinsku dokumentaciju, najee, kao zapis koji sadri
podatke o stanju zdravlja osobe kojoj je pruena zdravstvena zatita, kao i o nainu
rada na mjestu pruanja te zatite.
Svrha medicinske dokumentacije je viestruka, ali joj je prvenstveni zadatak da
omogui pravilno lijeenje odreenog pacijenta i nauna istraivanja. Svaki ljekar koji
sudjeluje u lijeenju odreenog pacijenta ili ga lijei mora, u svako vrijeme, biti u
stanju da na osnovu dokumentacije, obavijesti o poduzetim dijagnostikim i
terapisjkim mjerama. Dokumentacija slui ispunjenju ljekarove obaveze da informie
pacijentu o svome radu.
Ljekari i zdravstvene ustanove imaju optu dunost voenja medicinske
dokumentacije.
Dokumentacija treba da bude blagovremena, da je vodi ljekar koji je za nju
odgovoran, da ima odgovarajuu formu i da se dovoljno dugo uva.
Profesionalna tajna medicinskih uposlenika

Pacijentovo pravo uvida u svoju medicinsku dokumentaciju podlijee odreenim
ogranienjima. Tu spadaju subjektivne ocjene ljekara, izlaganja linih utisaka o pacijentu
i njegovim srodnicima, privremene sumnjive dijagnoze koje su odbaene kao pogrene,
napomene koje se odnose na neopravdane primjedbe pacijenta za vrijeme lijeenja, kao
i ostale line napomene ljekara emocionalne prirode. Ogranienje prava na uvid u
medicinsku dokumentaciju naroito se odnosi na pacijente koji su lijeeni od duevnih
bolesti. Pravo pacijenta na uvid u svoju medicinsku dokumentaciju je strogo lino pravo,
jer se tie podataka o njegovoj linosti. I poslije njegove smrti njegova dokumentacija ne
moe biti dostupna treim licima, nego se mora uvati kao profesionalna tajna. Od ovog
pravila odstupalo bi se u korist bliskih srodnika i nasljednika umrlog pacijenta. Na njih
prelazi pacijentovo pravo uvida u medicinsku dokumentaciju, to moe doi u koliziju sa
ljekarskom obavezom uvanja tajne koja postoji i prema umrlom pacijentu.
HVALA NA PANJI

Medicinsko Pravo 2013 Prvi Dio PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Medicinsko Pravo 2013 Prvi Dio PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Farmaceutsko zdravstveni fakultet

Medicinsko pravo - I dio

Opi pravni okvir

ZAKONI KOJI SU NA SNAZI IZ OBLASTI ZDRAVSTVA U FEDERACIJI BIH

ZAKONI KOJI SU NA SNAZI IZ OBLASTI ZDRAVSTVA U REPUBLICI SRPSKOJ

Komora doktora stomatologije Federacije BiH;

Pojam, izvori i znaaj medicinskog prava

Izvori medicinskog prava

Pravni propisi koji ureuju iskljuivo medicinsku djelatnost su:

Staleko pravo i ljekarska etika

Staleko pravo i ljekarska etika

Znaaj medicinskog prava

Historija medicine, medicinska djelatnost, medicinski uposlenici

Vrste zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika

Zdravstveni radnik moe samostalno (bez neposrednog tueg nadzora)

Izdavanje, obnavljanje i oduzimanje dozvole za samostalan rad

Dopunski rad zdravstvenih radnika

ZZZ FBiH propisuje da u skladu sa propisima o radu, zdravstveni radnik zaposlen u

Kvalitet zdravstvenih usluga, kontrola kvaliteta strunog rada i akreditacija

Pod kvalitetom se obino podrazumijeva ukupnost osobina i vrijednosti nekog

Kvalitet zdravstvenih usluga, kontrola kvaliteta strunog rada i akreditacija

Kvalitet zdravstvenih usluga, kontrola kvaliteta strunog rada i akreditacija

Zdravstvena inspekcija, pored poslova utvrenih propisom o inspekcijama

Kvalitet zdravstvenih usluga, kontrola kvaliteta strunog rada i akreditacija

U obavljanju inspekcijskih poslova, zdravstvena inspekcija, pored nadlenosti utvrenih

Kvalitet zdravstvenih usluga, kontrola kvaliteta strunog rada i akreditacija

Zdravstveni inspektor moe prilikom obavljanja inspekcijskih poslova izdati i

Kvalitet zdravstvenih usluga, kontrola kvaliteta strunog rada i akreditacija

Kvalitet zdravstvenih usluga, kontrola kvaliteta strunog rada i akreditacija

Kvalitet zdravstvenih usluga, kontrola kvaliteta strunog rada i akreditacija

Komora kao oblik udruenja zdravstvenih radnika

Pojam i znaaj komore zdravstvenih radnika

Izdavanje uvjerenja (licence) za obavljanje profesionalne djelatnosti;

Obaveze i prava lanova komore

potovanja i provodjenja Kodeksa medicinske etike i deontologije, Statuta

permanentno edukovanje u cilju sticanja novih saznanja u medicini.

Obaveze i prava lanova komore

da biraju i budu birani u organe Komore;

Odnos komore prema dravnim organima

Ureivanje medicinske djelatnosti drava nije u cjelosti prepustila

Zdravstvene ustanove i drugi nosioci medicinske djelatnosti

Zdravstvene ustanove i drugi nosioci medicinske djelatnosti

Zadaci svake od ovih vrsta zdravstvenih ustanova detaljno su utvreni

Zdravstvene ustanove i drugi nosioci medicinske djelatnosti

ambulanta porodine medicine;

Zdravstvene ustanove i drugi nosioci medicinske djelatnosti

Zdravstvene ustanove i drugi nosioci medicinske djelatnosti

Zdravstvene ustanove i drugi nosioci medicinske djelatnosti

ordinacija ljekara ili stomatologa (opta ili specijalistika);

Privatnu praksu moe samostalno obavljati zdravstveni radnik sa visokom strunom

Nadzor nad radom zdravstvenih ustanova i privatnih praksi

Nadzor nad radom zdravstvenih ustanova i privatnih praksi

Nadzor nad radom zdravstvenih ustanova i privatnih praksi

Nadzor nad radom zdravstvenih ustanova i privatnih praksi

U obavljanju inspekcijskih poslova iz lana 194. ovog zakona, zdravstveni inspektor,

Zatita ovjekovog zdravlja

Pravo na zatitu zdravlja

Meunarodne proklamacije o zatiti zdravlja

Obavezno zdravsteno osiguranje

Obavezno zdravsteno osiguranje

lica koja su u radnom odnosu u preduzeima, ustanovama, zadrugama i drugim oblicima

Obavezno zdravsteno osiguranje

Obavezno zdravsteno osiguranje