Professional Documents
Culture Documents
UNIVERZITET U TRAVNIKU
Seminarski rad
Medicinska etika
Travnik,
SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................3
4. SOCIJALNO-MEDICINSKI RAD...................................................................................11
ZAKLJUČAK.........................................................................................................................14
LITERATURA.........................................................................................................................15
2
UVOD
Gotovo sve stručne discipline imaju svoju profesionalnu etiku. To posebno važi za one
koje se na bilo koji način bave ljudima. Među njima, zbog specifičnosti svog poziva,
medicina zauzima posebno mjesto. Etika sadrži načela koja reguliraju rad pripadnika struke,
tj. njihov odnos sa korisnicima usluga kao i aktivnosti koje oni sprovode. Etička načela
predstavljaju postignutu suglasnost unutar struke o ponašanju koje je obvezujuće za sve njene
pripadnike. Ona odražavaju, između ostalog, i stručna i naučna dostignuća profesije, ali
uzimaju u obzir i zahtjeve društvene zajednice, pa se stoga nužno mijenjaju tokom vremena.
Svojom etikom stručne discipline uspostavljaju unutrašnju kontrolu nad radom svojih
pripadnika. One na taj način osiguravaju svoj identitet i štite svoje područje angažiranja kao i
sve što se u njoj poduzima.
Medicinska etika predstavlja ustvari, skup načela odnosno pravila ponašanja kojima
medicinski radnik mora da se rukovodi kada donosi odluke što je ispravno a šta pogrešno, šta
je dozvoljeno a šta zabranjeno, šta je dobro a šta loše za pacijenta, ali i za društvenu
zajednicu. Medicinska etika proučava dužnosti medicinskog osoblja prema pacijentu, prema
samom sebi i kolegama, te prema društvenoj zajednici. U ovom radu će biti detaljno govora o
dužnostima medicinskog osoblja prema društvenoj zajednici.
Rad se sastoji iz četiri glavna dijela. U prvom dijelu će biti govora o medicinskoj etici te
dužnostima medicinskog osoblja prema društvenoj zajednici. Naredna tri poglavlja koncizno
govore o pojedinim dužnostima istih. Tako u drugom dijelu obrađujemo unapređenje
narodnog zdravlja. Treći nam dio govori o suzbijanju zaraznih bolesti i zaštiti čovjekove
okoline, te nas četvrti dio uvodi u socijalno- medicinski rad.
Želimo dobiti bolje zdravlje – kako ga ostvariti? Svraha je ovog rada dati vam barem dio
odgovora, prikazati kako se to usprkos negativnim utjecajima makro-okruženja uvažavanjem
zdravlja u procesu političkog odlučivanja, razvijanjem mreža, unapređenjem komunikacije,
poštivanjem regionalnih različitosti, učenjem na bogatoj tradiciji i iskustvu javnog zdravstva,
te poticanjem saradnje i koordinacijom djelovanja na tri razine – lokalne zajednice, regije i
nacionalno, može unaprijediti zdravlje.
3
1. MEDICINSKA ETIKA I DUŽNOSTI MEDICINSKOG OSOBLJA
PREMA DRUŠTVENOJ ZAJEDNICI
Pojam etika seže u daleku prošlost, još u vrijeme Hipokrata, grčkog liječnika i
medicinskog pisca iz četvrtog stoljeća prije naše ere.
Hipokratu je pri liječenju vrhovni princip: "koristiti ili barem ne škoditi"!
Taj princip je temelj visoke etike koja se odražava u Hipokratovom odnosu prema njegovim
bolesnicima. Interes i dobrobit bolesnika mu je prvenstveni i glavni cilj svega liječničkog rada
i njegovih nastojanja. Neprolazna je Hipokratova zasluga što je položio temelje liječničkoj
etici koja je gotovo neizmijenjena zadržala svoje značenje i svoje vrijednosti do današnjeg
dana. On je prvi odredio i kodificirao etičke principe kojima se mora liječnik rukovoditi u
vršenju svoga zvanja te je dao ne samo moralne zakone kojima je podvrgnut liječnik u svom
radu, nego je detaljno opisao i način ponašanja s bolesnikom, uključujući i način razgovora i
odijevanja. Najljepše su ti etički principi formulirani u slavnoj Hipokratovoj zakletvi.
Medicinska etika prućava skup načela i pravila prema kojima se ocjenjuju postupci liječnika i
drugih zdravstvenih radnika.
Medicinska etika predstavlja u stvari, skup načela odnosno pravila ponašanja kojima
medicinski radnik mora da se rukovodi kada donosi odluke šta je ispravno a šta pogrešno, šta
je dozvoljeno a šta zabranjeno, šta je dobro a šta loše za pacijenta, ali i za društvenu
zajednicu. Donošenje ovih odluka često nije lako. Ima etičkih načela koji mogu doći u
koliziju, što dovodi do etičkih dilema, koje se ponekad teško razrješavaju. Uzmimo na primjer
obavezu liječnika da vodi računa o interesima pacijenta i da čuva njegovu liječničku tajnu.
Istovremeno, međutim on mora da se brine i o interesima zajednice odnosno drugih osoba.
Ima slučajeva kada bi zdravlje, pa i život tih drugih osoba mogli biti ugroženi bez otkrivanja
liječničke tajne. Medicinska etika pomaže razrješavanju ovakvih i sličnih dilema.
Pored općih etičkih načela na kojima počivaju sve profesionalne etike, medicinska se etika
zasniva i na etičkim načelima specifičnim za medicinske radnike. Ova su načela sadržana u
medicinskom etičkom kodeksu za liječnike i druge stručnjake angažirane u ovom
odgovornom poslu.
4
Medicinska etika proučava:
Svaka od navedene tri tačke obuhvata široko područje proučavanja, a u nastavku ćemo više
pažnju posvetiti dužnostima medicinskog osoblja prema društvenoj zajednici.
5
istraživanja govore upravo u prilog tome da su intervencije dizajnirane s ciljem direktnog
djelovanja na pojedinačno rizično ponašanje manje učinkovite od intervencija kojima se
ciljaju socijalni i okolinski faktori, čija promjena dovodi i do promjene zdravstvenog stanja i
ponašanja pojedinca.
Slika 1: Priznanje načelniku općine centar Bećirović Dž. za pomoć unapređenju narodnog zdravlja u
periodu 1992 – 2010. godine.1
Strategije promicanja zdravlja mogu biti usmjerene na jačanje faktora koji unapređuju ili
podržavaju zdravlje i na smanjivanje ili slabljenje faktora koji uzrokuju ili pogoduju
uzrokovanju bolesti. Strategije unapređenja zdravlja stvorene su kako bi proizvele promjene u
fizikalnom, socijalnom i političkom okruženju, kao i promjene na razini pojedinca.
1
http://www.centar.ba
6
I krovna agencija za zdravlje Ujedinjenih naroda, Svjetska zdravstvena organizacija,
prihvata akademsku spoznaju da na ponašanje u velikoj mjeri utječe okruženje u kojem ljudi
žive. Tokom devedesetih idejni okvir socio-ekološkog koncepta zdravlja SZO uobličava kroz
bazične dokumente unapređenja zdravlja i Strategije «Zdravlja za sve za 21. stoljeće».
Najznačajniji i najčešće spominjan termin ovih dokumenata “equity” pravilno preveden znači
pravičnost i solidarnost tj. obavezu da se najveća pažnja treba obratiti onima koji imaju
najveće potrebe, onima koji nose breme bolesti, te onima koji primaju neadekvatnu
zdravstvenu zaštitu ili su ugroženi siromaštvom. Svi ljudi trebaju imati jednaku mogućnost da
razviju i održavaju svoje zdravlje, što bi im mogao omogućiti pošten i pravičan pristup
resursima za zdravlje.
Želimo dobiti bolje zdravlje – kako ga ostvariti? Svima nam je jasno da se na ovo pitanje
ne može dati niti kratak niti jednostavan odgovor. Svraha je ovog rada dati vam barem dio
odgovora, prikazati kako se to usprkos negativnim utjecajima makro-okruženja uvažavanjem
zdravlja u procesu političkog odlučivanja, razvijanjem mreža, unapređenjem komunikacije,
poštivanjem regionalnih različitosti, učenjem na bogatoj tradiciji i iskustvu javnog zdravstva,
te poticanjem saradnje i koordinacijom djelovanja na tri razine – lokalne zajednice, regije i
nacionalno, ipak može ostvariti pozitivan efekat na očuvanje i unapređenje zdravlja
zajednice.
7
- KOMARCI - Epidemiološki značaj: prijenosnici malarije, žute groznice, denge,
arbovirusnih groznica i filarijoza
- NEVIDI - Epidemiološki značaj: prijenosnici “papatači groznice” te kožne i
visceralne lišmanijaze
- MUHE - Epidemiološki značaj: mehanički prijenosnici salmoneloza, šigeloza,
enterovirusa, hepatitisa A, jajašaca crijevnih parazita
- BUHE - Epidemiološki značaj: prijenosnici ruralne i urbane kuge, murinog pjegavca,
tularemije, alergijskog dermatitisa ljudi (i životinja)
8
Slika 2: mjere zaštite protiv prijenosnika zaraznih bolesti2
2
http://www.vjesnik.hr
9
njihovih aktivnosti i cijeniti važnost u skladu s politikama zaštite okoliša;
3. Osigurati dobru praksu upravljanja i pregleda redovito kako bi provjerili njihovu
učinkovitost i valjanost u postizanju ciljeva zaštite okoliša;
4. Minimiziranje korištenja energije i resursa
5. Uključivanje upravljanja zaštitom okoliša u programe obuke za osoblje čija radna mjesta
imaju značajan utjecaj na okoliš.
Osoblje se treba truditi poboljšati zaštitu okoliša performanse pri obavljanju svakodnevne
aktivnosti za pružanje prve pomoći i kvaliteti dodatne hitne zdravstvene usluge za ljude .
Trebaju biti svjesni mogućeg utjecaja na okoliš zbog njihovih aktivnosti i operacija.
Za svaku od tih područja treba identificirati potencijalne utjecaje na okoliš i utvrđene mjere
kontrole na adresu povezana pitanja. Posebno treba definirati 6 područja zaštite okoliša
kontrola, uključujući:
1. Pravne usklađenosti;
2. opća potrošnje materijala i gospodarenja otpadom;
3. Klinička upravljanje otpadom;
4. očuvanje energije za upravljanje voznim parkom
5. Poboljšanje zaštite okoliša znanja i svijesti.
Osim toga treba imati određeno specifično osoblje koje će biti odgovorno za osiguravanje
odgovarajuće mjere za zaštitu okoliša.
10
Klinički otpad uglavnom uključuje kontaminirani brisevi, zavoje i slične tvari ili
proizvode. Treba imati odvojeni klinički otpad iz komunalnog otpada za posebnu zbirku,
rukovanje i odlaganje u skladu s Kodeksom za upravljanje Kliničkim otpadom. Treba
nastojali zadržati pune usklađenosti s Kodeksom u svim operacijama.
4. SOCIJALNO-MEDICINSKI RAD
3
http://www.mic.org.rs
11
Socijalni sistem zajednice relevantan za zdravlje sastoji se od najmanje tri elementa:
fizikalne strukture, socijalne strukture i socijalne kohezije. Fizikalna struktura zajednice,
određena urbanim dizajnom naselja ima utjecaj na zdravlje kroz izravnu izloženost riziku
neadekvatnog stanovanja, zagađenja zraka, buke kroz stvaranje ili zanemarivanje stvaranja
fizikalnog okoliša koji podržava zdravlje. Socijalna struktura zajednice odražava se u
stvarima kao što su postojanje mjesta za susretanje, mogućnost interakcije i izmjene iskustva
žitelja, postojanje mehanizama preraspodjele dohotka i slično. Ona također ima neposredan
efekat na zdravlje stvaranjem bazičnih preduvjeta za zdravlje i indirektni, kroz facilitiranje
zajedničkog rješavanja problema ili putem formiranja zajedničkog identiteta. Socijalna
kohezija je proizvod adekvatne fizikalne i socijalne strukture zajednice.
12
Slika 4: Nastavnici i saradnici na katedrama preventivne medicine u ex-Jugoslaviji 1983. godine 4
ZAKLJUČAK
Medicinska etika je dakle neizostavan dio u svim segmentima medicine. Kroz razradu
teme ovog rada dalo se uočiti da u radu medicinskog osoblja postoje mnoge dileme. Uzmimo
na primjer obavezu liječnika da vodi računa o interesima pacijenta i da čuva njegovu
liječničku tajnu. Istovremeno, međutim, on mora da se brine i o interesima zajednice odnosno
4
Socijalna medicina, Izet Mašić, Selim Toromanović, Arif Smajkić, Avicena Sarajevo 2009, str 21
13
drugih osoba. Ima slučajeva kada bi zdravlje, pa i život tih drugih osoba mogli biti ugroženi
bez otkrivanja liječničke tajne. Medicinska etika pomaže razrješavanju ovakvih i sličnih
dilema. Ovdje su naravno integrisane i dužnosti medicinskog osoblja prema društvenoj
zajednici.
Možemo zaključiti da je socijalno zdrava zajednica ona koja dodatno ulaže u skup socijalnih
jedinica koje omogućavaju participaciju, odnosno ona koja je sposobna oformiti ili ojačati
strukturalne mogućnosti socijalne participacije svojih članova.
LITERATURA
14
2. Dovijanić P, Janjanin M, Gajić I, Radonjić V, Đorđević S, Borjanović S. Socijalna
medicina sa higijenom i epidemiologijom, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd,
1995.
3. Mašić Izet, Smajkić Arif, Toromanović Selim, Socijalna medicina, Avicena Sarajevo 2009.
3. Savić D, Jakovljević Đ. Socijalna medicina sa organizacijom zdravstvene zaštite, Institut
za stručno usavršavanje i specijalizaciju zdravstvenih radnika Beograd, 1998.
5. Narodne novine 55/08, Kodeks medicinske etike i deontologije
6. Narodne novine 121/03, Zakon o liječništvu
7. www.psihijatrija.com/psihijatrija/Medicinska%20ETIKA.htm
8. www.wma.net/e/ethicsunit/pdf/manual/ethics_manual. pdf
9. http://www.mic.org.rs
10. http://www.vjesnik.hr
11. http://www.centar.ba
15