SVEUILITE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
Socijalni rad

NENASILNA KOMUNIKACIJA
Seminarski rad iz kolegija: Suvremeni teorijski pristupi u socijalnom radu

Studentica: Kristina Joki

Mentor: dr.sc. Nino ganec, izv.prof.

Oraje, prosinac, 2014.

SADRAJ:
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Uvod.1
to je nasilje?...............................................................2
Oblici i vrste nasilja.3-4
Pojmovno odreenje komunikacije.4
Nenasilna komunikacija..5-12
Zakljuak.13
Literatura.14

1. UVOD
1.

2.

Danas je jako teko ostvariti uspjenu komunikaciju koja se bazira na

iskrenom i povjerljivom odnosu dvije osobe izmeu kojih vlada jedna doza harmonije
u kome ne postoji nikakav vid nasilja. Jer sve je vie djece onih porodica koje su
okruene mnotvom problema to negativno utie i odraava se na njihovu djecu. U
takvim porodicama djeca odrastaju uz neprekidnu viku, moralisanje, agresivnost,
nasilje i ovakve usvojene vidove nasilne komunikacije djeca sa sobom donose u kolu,
jer ne znaju za drugaiji i bolji vid komunikacije. Kod ovakve djece javlja se strah i
osjeanje ugroenosti od spoljanjeg svijeta, nemaju povjerenje u druge ljude i
drutvo, prati ih unutranja napetost i nesigurni su u sebe. Da bi prevazili svoje
strahove i da bi mogli lake ostvariti kontakte sa drugim ljudima, neophodno im je
posvetiti neizmjernu panju, ljubav, kao i pruiti adekvatnu pomo i podrku kroz
njihov dalji razvoj i kolovanje.
3.

Nenasilna komunikacija nas ui kako da dajemo od srca i inimo to

zbog radosti koja izvire kad god voljno obogatimo ivot druge osobe. Ova vrsta
davanja obogauje i onoga ko daje i onoga ko prima. Onaj ko prima uiva u daru ne
brinui o posljedicama koje prate darivanje iz straha, krivice, stida ili elje za
dobitkom. Onaj ko daje obogaen je uveanjem samopotovanja, do ega prirodno
dolazi kada vidimo da nai napori doprinose neijem blagostanju.
4.

Komunikacija je prijenos informacija od poiljatelja k primatelju uz

uvjet da primatelj razumije informaciju. Funkcija komunikacije je ujedinjavanje

organizirane aktivnosti. Ona je sredstvo modificiranja ponaanja, provoenja
promjena, postizanja proizvodnosti informacija i ostvarenja ciljeva. Prenoenje
informacija od jedne do druge osobe je nuan proces bilo da se govori o obitelji, crkvi,
poduzeu, timu, grupi ... Na komunikaciju moemo gledati kao na sredstvo
povezivanja ljudi u organizaciji na ostvarenju zajednike svrhe. Aktivnost unutar
skupine nije mogua bez komunikacije jer se ne mogu provesti koordinacija i
promjena. (K.K.Reardon,1998.)
5.

6.
3

2. TO JE NENASILJE?
7.

Nauiti rjeavati sukobe nenasilno jedna je od vanih vjetina koja nam

treba cijeli ivot.

8.

Sukobi su svugdje oko nas. U koli, obitelji, na ulici, na igralitima itd.

Sukob ne mora uvijek biti lo. Kroz sukob, odnosno kroz nain na koji emo rijeiti
sukob moemo puno saznati o samome sebi pa i o drugoj osobi. Mnogo je razliitih
rjeenja sukoba, a na nama je da ih pronaemo. Svaki sukob nam je prilika da
djelujemo nenasilno odabiremo razgovor,suradnju, trebalo bi istraiti zato je do
problema dolo, postaviti pitanja jedni drugima, tragati za rjeenjima. Prilikom uenja
nenasilnog rjeavanja sukoba, takoer uimo prepoznati vlastite vrijednosti. Bognar,
Uzelac, Bagi (1994, str. 7) smatraju kako je nenasilje svaki onaj postupak koji
pospjeuje prirodan rast i razvoj osobe, utjelovljuje ju i uzdie kao vrijednost sebe,
takoer nenasiljem smatraju svaki onaj postupak koji poiva na potivanju svakog
pojedinca i vrijednosti ivota kao takvog.
9.

Ajdukovi, Penik (2002) tvrde da je sukob pojam koji oznaava

situaciju gdje postoje suprotna zbivanja, tendencije i ponaanja. esta je to i

univerzalna pojava, obino izmeu dvoje ili vie ljudi. Sukob nastaje zbog
nesuglasnosti ciljeva, elja i naina njihova ostvarenja.
10.

Nenasilno rijeiti sukob obuhvaa brojne aktivnosti, od onih koji su

vezani za odnos izmeu pojedinaca, do odnosa u svakodnevnim obiteljskim

situacijama i koli. Takoer ukljuuje upoznavanje ljudskih prava i sloboda i potie
razumijevanje i suradnju.
11.

U novije vrijeme se u kolama uvodi obrazovanje za nenasilno

rjeavanje sukoba. Time se eli postii eskalaciju nasilja ukoliko do sukoba doe.
Djecu se eli nauiti vjetinama koje e im omoguiti konstruktivno rjeavati problem.
Vrlo je vano stei samopouzdanje i razvijati vjetine komuniciranja te biti kreativan u
pronalasku rjeenja. Ponaati u skladu s nenasilnim normama, odnosno odabrati
nenasilan put u rjeavanju sukoba uinilo bi nas snanijima i mnogo sigurnijima tako
da ne bismo morali strahovati za budunost djece i drutva uope.
12.

13.
14.

3. OBLICI I VRSTE NASILJA

15.

Vjerojatno ne postoji osoba koja barem na jedan nain nije osjetila

otar ma nasilja na svome srcu. Ponekad je to bilo guranje u redu za uinu, nekada
podmetanje nogu na satima tjelesnog, a nekada nimalo manje bolno ruganje i
izoliranje iz drutva radi slabijeg imovinskog stanja ili naina odijevanja. kolski
hodnici i djeja igralita jo uvijek su mjesta gdje se dogaa veina nasilnih situacija.
Nasilnitvo ukljuuje ale, bolno zadirkivanje, neugodan govor tijela, guranje, zlobno
ogovaranje. Takoer se moe oitovati kroz rasistike primjedbe, iskljuivanje,
iznuivanje, zlouporabu telefona i interneta, spolno uznemiravanje, oteivanje stvari,
tjelesno nasilje, uporaba oruja, kaznena djela
16. Prema (UNICEF, 2004) nasilje je podijeljeno u sljedee skupine:
17. 1. VERBALNO dobacivanje, izrugivanje, zadirkivanje, omalovaavanje,
prijetnje
18. 2. PSIHOLOKO ucjenjivanje, oteivanje imovine, kraa i bacanje stvari,
prijetee pogledi, neprijateljsko praenje
19. 3. SOCIJALNO izbjegavanje, ignoriranje, iskljuivanje iz aktivnosti, ogovaranje
i irenje zlobnih traeva, pritisak na druge da se ne drue sa zlostavljanim
djetetom, izoliranje
20. 4. TJELESNO guranje, ruenje, udaranje, nanoenje boli, fiziko sputavanje,
zatvaranje u neki prostor
21.

Sesar (2010) tvrdi da iako se pokualo na razliite naine odrediti vrste

vrnjakog nasilja, kako se ono najee dijeli u dvije skupine: tjelesno i verbalno.
Tjelesno nasilje najuoljiviji je oblik nasilja, a pod njime se podrazumijeva guranje,
udaranje, tipanje i sl. Verbalno nasilje najee prati tjelesno, a ono ini vrijeanje,
irenje glasina, ogovaranje itd. Tjelesno i verbalno nasilje imaju etiri podvrste:
emocionalno nasilje, ignoriranje, kulturalno nasilje koje podrazumijeva vrijeanje na

religijskoj, rasnoj i nacionalnoj osnovi te ekonomsko nasilje koje ini otuivanje stvari
i iznuivanje novca.
22.

Svaki ovaj oblik nasilja za pojedino dijete predstavlja bolno iskustvo i

moe pridonijeti stvaranju osjeaja manje vrijednosti. I iako nam se moe initi kako
neke od navedenih vrsta i oblika nasilja ne predstavljaju uvijek ozbiljan problem, nita
od navedenog ne treba podcjenjivati. Nijedno dijete nije isto, svatko ima svoju
osobnost. Bilo da se radi o zadirkivanju, iskljuivanju iz drutva, vrijeanju obitelji ili
fizikom napadu, sve su to bolna iskustva koja mogu negativno djelovati na razvitak
djeteta ili mlade osobe.
23.

4. POJMOVNO ODREENJE KOMUNIKACIJE

24.

Da bismo razjasnili pojam nenasilne komunikacije, neophodno je da se

pozabavimo osnovnim pojmom komunikacija od koga sve polazi i bez koga nae
prouavanje ne bi bilo potpuno. Komunikacija svoje utemeljenje nalazi u koli, u
procesu vaspitanja i obrazovanja. Ona ima centralno mjesto i ulogu u ovjekovom
ivotu jer je osnov socijalizacije, integracije i ukljuivanja u drutvo svakog pojedinca.
Rije komunikacija (lat. communicatio) znai uiniti optim proces kojim se neto ini
zajedniko, meusobno povezivanje u zajednicu i meusobno saobraanje. U nauci je
prenoenje (davanje i primanje) poruke, vijesti, informacija. Osobe od kojih poruka
potie su davaoci poruke a oni koji ih primaju, primaoci poruke. Komunikacija
optenje, saobraaj. Pojam komunikacije shvata se, s jedne strane, saobraanje
materijalnih, ulno opaljivih stvari, a s druge strane optenje, razmena sadraja svesti
(misli, opaaja, itd.) meu dva subjekta (Pedagoki renik , 1967, str. 461). Bez
komunikacije ljudi ne bi mogli usklaivati svoje aktivnosti, a samim tim drutvo ne bi
moglo ni opstati. Komunikacija sve vie postaje klju za rjeenje najrazliitijih
problema i sukoba, a potrebe za drugim izjednauje se sa vrlinom pa biti ovjek,
znai biti dobar ovjek, biti zreo, oovjeen(Graorac,1995,str.115).
25.

Kao uvijet uspjene komunikacije bitni su raznovrsni initelji, a to su:

osobe koje usudjeluju u komunikaciji (njihove osobne osobine, uzrast, iskustvo,

uloge), zatim broj osoba, mjesto na kome se nalaze, vrijeme kojim raspolau, njihovi
motivi, itd. Mi komuniciramo s ciljem da uspostavimo i odrimo kontakt s drugima,
6

saoptimo nae razmiljanje, ideje i izrazimo emocije. elimo da neko drugi razumije
nae stajalite, da poslua ono to govorimo i da se kreemo ka razrjeenju problema.
Pa prema tome moglo bi se rei da komunikacija podrazumijeva razmjenu poruka
(verbalnih, gestovnih i dr.) izmeu dvije ili vie osoba unutar neke situacije koja bitno
utijee na njeno odvijanje.
26.
27.
28.

5. NENASILNA KOMUNIKACIJA

29.
30. Nenasilna komunikacija je procesni jezik pri ijoj upotrebi se osjeamo mono
ali izvan koncepta dobitnik/gubitnik. To nije odustajanje od sebe i svojih potreba ve
zauzimanje za njih na neagresivan nain ! (V.Kresek, 2011)
31. Nenasilna komunikacija je primjenjiva na svim razinama : obitelj, kola,
prijateljstvo, partnerstvo, institucije, tvrtke, drave.
32. Da bi nenasilna komunikacija funkcionirala potrebno je osvijestiti komunikaciju
koja blokira
33. suosjeanje:
34. 1. MORALISTIKE PROSUDBE ( npr. etiketiranje, to se smije a to je
neprikladno naoj obitelji, rasi, vjeri )
35. 2. USPOREIVANJE ( sebe s drugima ili druge s drugima. Idealan nain da si
upropastite ivot )
36. 3. PORICANJE ODGOVORNOSTI ( uzrok za vlastite postupke pripisujemo
neodreenim silama, stanjima, tuim postupcima, naredbama autoriteta, pritisku
skupine, politici, porivima)
37. 4. ZAHTIJEVANJE ( direktno ili indirektno prijeti kaznom ili krivnjom ako ne
udovoljimo ) Najee poinje sa MORA i TREBA. Potjee od hijerarhijskih
drutava i odrava njihovo postojanje.
38. 5. GOVOR NASUPROT RAZGOVORU ( beskrajni monolozi koje uju samo
rtve ). (V.Kresek, 2011)
39.
40.
41.
MODELI NENASILNE KOMUNIKACIJE
42.
43.
1. OPAANJE

44. U svakoj situaciji koju osjeamo konfliktnom potrebno se upitati: to se dogaa?

Kako se osjeam? to mi je potrebno da se osjeam dobro? Koje moje potrebe nisu
zadovoljene ? Zato?
45. to vidimo, ujemo ili opaamo a utjee na na osjeaj blagostanja?
46. Temeljna prava svake osobe su:
47. 1. Ja postojim, ja jesam, imam pravo da me primijete
48. 2. Imam pravo na potovanje
49. 3. Imam pravo na mir i sigurnost
50. 4. Imam pravo biti u krivu
51. U ivotu smo esto suoeni sa situacijama u kojima se trebamo izboriti za svoja
prava. Openito moemo reagirati na tri naina:
52. 1. neasertivno
53. 2. agresivno
54. 3. asertivno (V.Kresek, 2011)
55.
56.
57.
NEASERTIVNOST je pasivni nain reagiranja na konflikt. Ne borimo
se za svoja prava i interese, ne izriemo svoje miljenje i osjeaje. U takvim
situacijama zapravo doputamo drugima da odluuju za nas to dovodi do niskog
samopotovanja, bespomonosti, nesigurnosti ali i prikrivene agresije, depresije i
psihosomatskih problema. Ako ne moemo osjetiti negativne osjeaje ne moemo
osjetiti ni pozitivne ( nada, ljubav, zadovoljstvo, radost).
58. Vie je uzroka za neasertivno ponaanje :
59. -strah da ne razoaramo ili razljutimo druge ljude
60. -strah od odbacivanja
61. -strah da ne povrijedimo druge
62. -nepoznavanje svojih prava ( osobnih i profesionalnih )
63. -stav da je zauzimanje za svoja prava agresivan i time neprihvatljiv
64. Vano je osvijesti da neasertivnost koristimo kada nas je strah da bi se odnos
mogao prekinuti ako se zdravo zauzmemo za sebe i posljedino ne bismo mogli ivjeti
sa osjeajem krivnje koji bi se tada javio. (V.Kresek, 2011)
65.
66.
67. AGRESIVNIM ponaanjem drugima jasno dajemo do znanja to mislimo,
osjeamo i trebamo, ono nam prua osjeaj moi, vanosti, kontrole. Agresijom
moemo postii to to elimo ali kod sugovornika stvaramo osjeaj manje vrijednosti,
straha i ponienja. Dakle, zadovoljavamo svoja prava ne potujui prava, osjeaje i
miljenja drugih ljudi. Iako kratkorono ovakvo ponaanje daje rezultate, dugorono
znatno naruava meuljudske odnose i stvara prikriveni osjeaj krivnje jer (gotovo)
svatko ima savjest. (V.Kresek, 2011)
68.
69.
8

70.

ASERTIVNIM

ponaanjem

dugorono

osiguravamo

kvalitetne

meuljudske odnose i nema tetnih nuspojava. Ono ukljuuje sljedee sposobnosti:

71. -traiti usluge i postavljati zahtjeve
72. -izraavati pozitivne i negativne osjeaje
73. -rei ne nerazumnim zahtjevima. (V.Kresek, 2011)
74.
Ovakvim izborom ponaanja borimo se za svoja prava jasnim, mirnim
izraavanjem miljenja, izraavanjem emocija i potreba te odbijanjem nerazumnih
zahtjeva bez osjeaja krivnje ili straha. Posljedica je da nas nee svi voljeti no svakako
e nas potivati. Ako mislimo da je ovakav nain neprihvatljiv naem karakteru, naim
crtama linost, valja rei da je asertivnost ponaanje i moe se nauiti.
75. Kada nam je upuena negativna poruka ( npr. Ti si najsebinija osoba koju
poznajem! ) imamo sljedei izbor:
76. 1. uzmiemo, branimo se, opravdavamo ( neasertivno ponaanje )
77. 2. napadamo, uzvraamo ( agresivno ponaanje )
78. 3. pitamo se to se krije iza te izjave ( asertivno ponaanje ) (V.Kresek, 2011)
79.
80.
81. OPAANJE/PROCJENA
82.
Vano je razlikovati opaanje od procjene. Veini nas teko je opaati
ljude i njihova ponaanja bez prosuivanja, kritiziranja ili analize. To i nije nuno. No,
dobro je pratiti da li smo u stanju razluiti opaanje od procjene jer kada
procjenjujemo drugi uju kritiku ili nau negativnu ocjenu pa je ivotno logino da
pruaju otpor. Opaanje se uvijek odnosi na tono odreeno vrijeme i kontekst dok je
prosudba uopavanje usmjereno na osobu a ne na specifino ponaanje. (V.Kresek,
2011)
83.
84.
85.

2.OSJEAJI
Izraavanje osjeaja nerijetko se smatra nepoeljnim, nepristojnim,

neprimjerenim, gubitkom kontrole. U nekim kulturama to je imperativ ( azijske zemlje

).
86. Tijekom odgoja i kolovanja trenirani smo biti upravljani izvana a ne povezani
sa samima sobom. Vei dio vremena smo u glavi ( to drugi oekuju da trebam
rei, uiniti ?) Sustavima takvo ponaanje odgovara jer tako lake upravljaju nama i
koriste nas za ostvarenje svojih interesa. (V.Kresek, 2011)
87. Mi sami esto brkamo nae misli od osjeaja. Npr moemo rei: Osjeam se
kao da ivim sa zidom! To nije izraavanje osjeaja ve bi to bilo kada bismo rekli:
Osjeam bijes kada ne reagira na ono to govorim! (V.Kresek, 2011)
88.
89.
POTREBE
90.
Kada primimo negativnu poruku mi:
91. - krivimo sebe ( prihvaamo prosudbu druge osobe )
9

92. - krivimo drugoga ( prihvaamo i vraamo poruku-praeno ljutnjom )

93. - usmjeravamo se na vlastite osjeaje i potrebe ( JA izjave )
94. - usmjeravamo se na osjeaje i potrebe sugovornika (V.Kresek, 2011)
95. Prosuivanje drugih su otueni iskazi vlastitih nezadovoljenih potreba. Npr:
Nikada te nema kod kue, vaniji ti je posao od mene zapravo je izraz nezadovoljene
potrebe za bliskou.
96. Kada potrebu izraavamo posredno drugi e uti kritiku i adekvatno tome
odgovoriti pa je sukob neizbjean. Stoga, to izravnije uspijemo povezati osjeaje s
potrebama to e drugi lake odgovoriti suosjeajno. ( Npr: elim provoditi vrijeme s
tobom no, kada se vratim s posla trebam nekoliko minuta samo za sebe da se potpuno
iskljuim od obveza na poslu i vratim energiju. ) (V.Kresek, 2011)
97. Ovako izraena potreba u poetku prakticiranja NK zvui neprirodno no s
vjebanjem i zainjeno s malo humora postat e prirodno i lako. Potrebno se to ee
pitati: to mi treba? to elim zatraiti od drugoga? Budite svjesni svoga straha/ljutnje
ako odgovor bude negativan. (V.Kresek, 2011)
98. Ako je potreba drugoga upuena vama a niste je spremni ispuniti recite to
jasno, bez optuivanja i objasnite zato vam je to neprihvatljivo.
99. Ako je va sugovornik agresivan mirno pitajte: to ja to radim a vas tako
uznemiruje?
100.Svakako premjestite teite sa to nije u redu sa drugom osobom na: to mi je
potrebno? / to je potrebno mom sugovorniku. Drei se predmeta a ne rasprave kakva
je tko osoba otkrit ete neoekivane rasplete situacija koje bi inae prerasle u svau.
(V.Kresek, 2011)
101.
102.
103.
104.
105.
106. OD ROPSTVA DO EMOTIVNOG OSLOBOENJA
107.
108.
Ako sami ne cijenimo ono to nam treba nee to cijeniti ni drugi. U
emotivnom ropstvu smatramo se odgovornima za tue osjeaje i potrebe.
109. U fazi odbojnosti ne elimo vie tu odgovornost.
110.U fazi emotivnog oslobaanja preuzimamo punu odgovornost za vlastite
potrebe. U toj fazi takoer na tue potrebe odgovaramo iz empatije a nikada iz
osjeaja straha, dunosti ili krivnje. To je odgovornost za druge koja nas ne porobljuje.
Kada ponemo izlaziti iz faze emotivnog ropstva moe nam se dogoditi da za sobom
nosimo ostatke straha i krivnje to uope imamo vlastite potrebe. Nenasilna
komunikacija jasno iskazujemo to nam treba na nain da sugovorniku bude jasno da
nam je jednako stalo da i on zadovolji svoje potrebe. (V.Kresek, 2011)
10

111.
112.
113. MOLBA
114.Trebala bi biti pozitivna, dakle izrazimo to elimo a ne to ne elimo i jasna tj.
traimo to konkretnije ponaanje ili reakciju. (V.Kresek, 2011)
115.Zamolite da sugovornik ponovi ono to ste ga zamolili. Objasnite mu da na taj
nain ne provjeravate da li dobro uje nego da li ste se dovoljno jasno izrazili, da li je
primljena poruka kakvu ste odaslali. Postoji niz umova u kanalu i sugovornici
najee uju ono to ele uti a ne ono to ste doista rekli ili mislili. Na ovom mjestu
neemo detaljnije obrazlagati razloge za to no, dovoljno je znati da primatelj
informacije poruku oboji trenutnim emotivnim stanjem. Ako sugovornik ne eli
ponoviti sadraj poruke budite empatini, imajte i za to razumijevanja. Svakako od
sugovornika zatraite iskrenost nakon to ste uputili molbu. Ako odgovor ne bude po
vaoj volji time ste se na neki nain pripremili da odbijanje preivite. (V.Kresek,
2011)
116. Promatrajte to e osoba uiniti nakon upuivanja molbe: ako se pobuni,
kritizira, osuuje ili se podini, nismo uputili molbu ve zahtjev. Ako pokae empatiju
uputili smo molbu. Osim iskrenosti od sugovornika traimo dobrovoljnost. (V.Kresek,
2011)
117.
118.
119.
120.
121. CILJ NENASILNE KOMUNIKACIJE
122.
123. Cilj je uspostava odnosa utemeljenih na iskrenosti i empatiji. Nakon nekog
vremena vjebanja ovakvog ponaanja mnogi vai odnosi mogu biti dovedeni u
pitanje. To moe uplaiti ako nismo skloni promjenama no, oni koji ostanu bili su toga
vrijedni. (V.Kresek, 2011)
124.
125. EMPATIJA
126.
Za empatiju se esto kae da je sluanje srcem. To je zapravo
potovanje onoga to drugi osjea. Intelektualno razumijevanje blokira empatiju.
Evo nekoliko situacija koje blokiraju empatino povezivanje sa drugima:
127. - davanje savjeta ( trebao bi, mora)
128. - nadigravanje ( nije to nita, da zna to se meni dogodilo)
129. - pouavanje ( kada bi ti uinila.to bi moglo biti pozitivno iskustvo)
130. - tjeenje ( nisi ti kriv!) Tako drugoga udaljavamo od preuzimanja odgovornosti
za vlastiti ivot i od pouka koje moe izvui.

11

131.

- prianje pria ( to me podsjetilo na.) Tako oduzimamo sugovorniku

glavnu ulogu i pokazujemo nepotovanje

132. - zatakavanje ( razvedri se ) Ne moemo se nositi sa osjeajima druge osobe i
opet smo mi u glavnoj ulozi
133. - saalijevanje ( oh, jadan ti )
134. - ispitivanje ( kada si to primjetio? ) Ovdje se radi o intelektualnom
razumijevanju
135. - pravdanje ( ba sam te mislila nazvati ) Neiskreni smo i drugi to osjea
136.- ispravljanje ( nije bilo tako ) Opet primjer nepotovanja i intelektualnog
razumijevanja. (V.Kresek, 2011)
137.
138. PREKID ODNOSA
139.Asertivno ili neagresivno komuniciranje usmjereno je na razumijevanje druge
osobe u cjelini. To ne znai da se moramo uvijek slagati sa sugovornikom. No, ima
situacija koje se ne mogu uspjeno rijeiti ni neagresivnom komunikacijom niti
zdravim postavljanjem granica. Takve odnose bolje je prekinuti jer smo sprijeili
drugoga i sebe da se dalje povreujemo. (V.Kresek, 2011)
140.
141. PROMJENA
142. Najopasnije od svih ponaanja je kada inimo ono to se od nas
oekuje. Ovo se dakako odnosi na konfliktne a nikako na sve situacije u naem ivotu.
143. Najznaajnija korist od nenasilna komunikacija je bolje razumijevanje sebe, to
nas motivira, pokree, to nam treba, postajemo suosjeajni prema sebi. elimo da
nai postupci budu potaknuti eljom da doprinesemo ivotu, obitelji, zajednici,
drutvu u cjelini.
144.Vano je osvijestiti to nas pokree na djelovanje. To moe biti: novac,
odobravanje, izbjegavanje kazne ili osjeaja krivnje i dunost. Na ti smo sa sobom.
(V.Kresek, 2011)
145.
146.
147. LJUTNJA
148. Oslobodite druge odgovornosti za ljutnju koju osjeate. Drugi vas ne
mogu razljutiti. Ponaanje drugih moe biti poticaj za nae osjeaje ali ne i
uzrok. Rekli smo ve da nas ljuti tumaenje koje mi dajemo pojedinim dogaajima i
okolnostima u ivotu. Stoga ljutnja slui samospoznaji, to nam treba i zato.
149. Izraavanje ljutnje: stanite, svjesno diite, prepoznajte osuujue misli i
namjere, poveite se sa svojim potrebama, izrazite osjeaje konstruktivno. (V.Kresek,
2011)
150.
151.

PREMA DIJALOGU
12

152. to vie ujemo drugoga to vie e on uti nas. Drugi nee uti nau potrebu
ako misle da su za neto krivi. Vjebajte prevoenje svakog prosuivanja u
nezadovoljenu potrebu. (V.Kresek, 2011)
153.
154.
155. KADA JE SILA NEIZBJENA
156. Potrebno je razlikovati primjenu sile radi zatite ili radi nasilja.
157. Kada se bojimo kazne pozornost usmjeravamo na posljedice a ne na
vlastite vrijednosti. Strah od kazne obrnuto je proporcionalan dobroj volji.
158. Pitanja koja je vrijedno postavljati:
159. to elim da osoba uini a to je razliito od onoga to trenutno ini?
160. to elim da budu razlozi zbog kojih e osoba uiniti to to od nje traim?
161. to ova osoba osjea? Koje su njene potrebe?
162.Koji postupak bih zatraila od te osobe vjerujui da e joj to omoguiti da ivi
sretnije? (V.Kresek, 2011)
163.
164.
165. ISKAZIVANJE ZAHVALNOSTI
166. Kod iskazivanja zahvalnosti lijepo je rei hvala no, ne i dovoljno. Recite
sugovorniku koji su njegovi konkretni postupci pridonijeli Vaem blagostanju, koje su
Vae potrebe time zadovoljene i osjeaj zadovoljstva potaknut ispunjenjem tih potreba.
Npr. Hvala ti keri to si danas pospremila svoju sobu, puno mi znai tvoja pomo u
kuanstvu, osjeam se odlino jer imamo vremena za odlazak u kino. Kod izraavanja
zahvalnosti klonite se manipulacije i laskanja. Npr. nemojte rei: Samo ti moe tako
dobro oprati auto !. sugovornik osjea neiskrenost i na pretjerivanje reagira
negativno. (V.Kresek, 2011)
167.
168.
169.
170.
171.
172.
173.
174.
175.
176.
177.
178.
179.
180.
181.
182.
183.
13

184.
185.
186.
187.

6. ZAKLJUAK
188.
189.

Ako je 20 st. Bilo stoljee informatizacije 21.je zasigurno

stoljee komunikacije. No, kako uspjeno komunicirati? elimo da nas drugi

razumiju, a takoer elimo razumjeti druge.
190. Komunikacija se odvija svuda: u obitelji, s partnerom, s djecom, s
prijateljima, kolegama,poslovnim partnerima, klijentima, kupcima i dr. Sve
poslovne namjere i potencijale mogue je realizirati iskljuivo komunikacijom.
191.
Uinkovita i pravovaljana komunikacija efikasno rjeava
probleme. Slaba komunikacija je izvor meuljudskih sukoba.
192.
Komunikacija mora ukljuivati prijenos i

razumijevanje

znaenja, mora se razumjeti, nije samo puko davanje znaenja. Savrena

komunikacijska misao ili ideja prenesena na nain daje svjesna slika koju je primatelj
percipirao istovjetna slici koju je zamislio.
193.Eksperti smo za to to sa drugima nije uredu dok se malo tko odluuje raditi na
sebi i otkrivati svoja pogrena uvjerenja, njihovo porijeklo i transformirati ih u slubi
kvalitetnog i kreativnog ivota, kako za nas tako i za druge. Zarobljenici smo
subjektivne percepcije i izrazito smo vjeti u kreiranju vlastite verzije stvarnosti. Mi
meutim ne reagiramo na ono to drugi govore ili ine ve na nae tumaenje onoga
to smo uli.
194.
195.
196.
197.
198.
199.
200.
201.
202.
203.
14

204.
205.

7. LITERATURA
206.
207.

Ajdukovi, M. i Penik, N. (2002). Nenasilno rjeavanje sukoba. Zagreb:

Alineja
208.

Bogner, L. i Uzelac, M. i Bagi, A. (1994). Budimo prijatelji. Zagreb: Mali

korak
209.

Graorac, I. (1995). Vaspitanje i komunikacija. Novi Sad: Matica srpska.

210.

Kresek,V. (2011) Konflikt i nenasilna komunikacija

211.

https://osobnisvemir.wordpress.com/2011/07/20/konflikt-i-nenasilna-

komunikacija/ (10.12.2014.)
212.

Pedagoki renik 1 (1967). Beograd: Zavod za izdavanje udbenika SRS.

213.

Reardon, K. K. (1998). Interpersonalna komunikacija: gdje se misli susreu.

Zagreb: Alineja.
214.

Sesar, K. (2011). Obiljeja vrnjakog nasilja. Ljetopis socijalnog rada 18(3),

497-526
215.

UNICEF prirunik (2003-2005). Stop nasilju meu djecom. Zagreb: UNICEF

216.
217.

15