Pojam i vrste uenja

U naem svakodnevnom ivotu koristimo rije uenje u razliitim znaenjima

kako bismo opisali nae bogato i raznoliko iskustvo. Ako se opeemo o usijanu pe, mi
emo rei: Ovo me je nauilo da ne dodirujem usijanu pe. U ovoj situaciji uenje se
odnosi na formiranje (sticanje ili uenje) jednostavne asocijacije izmeu akcije i
posljedice. Mi takoe koristimo rije uenje kada je u pitanju formiranje nekih motornih
radnji, kao: Nauio sam da vozim bicikl. Ali rije uenje se moe odnositi i na naa
unutranja osjeanja kao: Nauio sam da se ne ljutim kad mi se kae da sam
pogrijeio, ili Dijete je nauilo da se ne plai mraka, itd.
Dakle, rije uenje se moe odnositi na razliite
stvari. Nekad se ono odnosi na promjene u naem
spolja vidljivom ponaanju, a nekad i na nae
unutranje psihike procese kao to su misli i
osjeanja (nae unutranje ponaanje). Izgleda da je
teko pronai neku aktivnost kod ljudi, a da ona
nije pored nasljea, proeta uenjem. Na primjer, za
ljudski govor je bitno ne samo nasljee, ve i
uenje, i td.
Za uenika koji ita neku lekciju i pokuava da razumije i zapamti, kaemo da ui. Ali
ovjek ne stie samo neka znanja, ve on i ui kako da ui (stie korisne radne navike i
efikasne metode uenja, ui se efikasnom pamenju, miljenju i rjeavanju problema).
Ljudska jedinka se ui ne samo korisnom i dobrom, ve i loem ponaanju i loim
navikama. Tako, na primjer, dijete moe da se naui ne samo dobrom ponaanju ve i da
bude lijeno, tvrdoglavo, agresivno i da te osobine zadri i kao odrasla osoba. Isto tako
uenik moe da stekne (naui) loe radne navike i neefikasne metode uenja, a ne samo
dobre.
Mnogi psiholozi smatraju da i najvei broj psihikih oboljenja i poremeaja u
stvari su nauena pogreni naini ponaanja. Lijeenje takvog ponaanja i takvih
poremeaja se sastoji i u uenju novih ali sada ispravnih naina ponaanja. Znai ljudska
jedinka ali i mnogi drugi ivi organizmi se mogu nauiti mnogim vrstama ponaanja ali i
oduiti od njih. Moe se slobodno rei da na skoro sve sposobnosti i osobine linosti
pored nasljea utie i uenje.
Iz tog razloga se uenje danas najee
definie kao relativno trajan promjena
ponaanja koja je rezultat prethodnog
iskustva i aktivnosti organizma, ili uenje
predstavlja veoma sloen psihiki proces
koji se oituje u sticanju znanja, vjetina i
navika, ali i proces u kome se formira
linost, a svo steeno iskustvo koristi.

Vanost uenja
Kako vidimo, uenje je od ogromne vanosti za sve nas. Ono daje nadu i
optimizam da se ljudska jedinka moe mijenjati i usavravati.
Pri samom roenju, ljudska beba je bespomona da se sama odri u ivotu.
ivotinjske jedinke prilikom dolaska na svijet opremljene su izvjesnim uroenim
mehanizmima kao to su instinktivne radnje, koje im omoguuju da se odre u ivotu bez
ikakve ili sa vrlo malo vjebe i uenja. Ovo posebno vai za ivotinje nie ivotinjske
vrste. Sasvim je druga stvar sa ljudskom bebom. Njen opstanak i njena budunost e
zavisiti od onog to je nauila. Poto je sposobnost za uenje kod ljudi neograniena,
onda je razumljivo zato ljudska jedinka samo u prvih nekoliko godina ivota sa svojim
sposobnostima uenja prevazilazi sve druge vrste ivih bia. Ve do tree godine ono
moe da hoda, da govori, da ivi u zajednici sa drugima i td.
Uenje uslovljavanjem
Pojam i proces uslovljavanja
Svi mi znamo da se tek roena beba plai nekog jakog i iznenadnog zvuka, velike
buke, straha od pada i bola itd. Otprilike oko estog mjeseca po roenju ona poinje da se
plai i nepoznatih osoba i nepoznatih mjesta. Ovi prvi stahovi (od iznenadnog jakog
zvuka, iznenadne buke, bola, pada) su izgleda uroeni odgovori ljudske bebe na
potencijalne opasnosti i oni pomau bebi da se odri u ivotu. Pla bebe e vjerovatno
pokrenuti roditelje ukoliko do takve opasnosti doe. Sam in plaa je uroen odgovor i
dijete ne treba nikakvo uenje da bi poelo plakati. Beba je nauila kao i odrasli da je
plakanje signal ili poruka drugima (roditeljima i svima onima koji se bave njime) da je
ono zbog neega uznemireno. Dijete vrlo brzo naui da pomou plakanja moe privui
panju roditelja, bake i druge djece i tako rijeiti problem usamljenosti ili neeg drugog.
Dakle, dijete ne ui plakanje (to je uroeno), ali vrlo brzo naui kako da koristi
plakanje da dobije panju i njenost i da se nosi u naruju, miluje i grli. Istraivanja su
pokazala da djeca koja su odrasla u sirotitima ili su bila due vremena u bolnici manje
plau od djece koja su stalno rasla kod kue. To je i zbog toga to je u bolnici i sirotitu
bilo dosta djece, a osoblja nedovoljno da bi se svakim djetetom bavili ponaosob. Starija
djeca imaju mnogo vei repertoar strahova nego mlaa jer su imala vie vremena da
steknu nove strahove i da se boje razliitih vrsta opasnosti. Tako se starija djeca boje
mraka, smrti, provalnika, veeg broja ivotinja, vatre, vode, guenja,itd. Najvei broj
ovih stahova je nauen ili steen uslovljavanjem. Ali ta je proces uslovljavanja?
Dobro je poznat osnovni Pavlovljev ogled: psu koji se nalazio u izolovanoj sobi
istovremeno je izlagan zvuk metronoma i hrana. U poetku, zvuk metronoma nije
izazivao luenje pljuvake. Poslije izvjesnog broja ponavljanja, zvuk metronoma
neutralna dra, poela je da izaziva luenje pljuvake. Zato je hranu Pavlov nazvao
bezuslovna dra., a luenje pljuvake na hranu bezuslovna reakcija. Pod posebnim
uslovima (davanje u paru) neutralna dra poela je i sama da izaziva luenje pljuvake.
Zato je neutralnu dra Pavlov nazvao uslovna dra, a luenje pljuvake izazvano
uslovnom drai uslovna reakcija.

Bezuslovni (uroeni) refleks ili odgovor predstavlja vrstu odgovora (ponaanja)

koji je uroen, tj.ivo bie ih je donijelo sa sobom na svijet, te za njih nije potrebno
nikakvo uenje i zbog toga se zovu bezuslovni refleks.
Isto
tako
postoje
i
bezuslovne
drai
koje
automatski
izazivaju
bezuslovnu reakciju. Najvei
dio ponaanja kod ivotinja
je pod uticajem takvih
uroenih odgovora, kao to
su instinktivne radnje kod
ptica. Ljudi takoe posjeduju
uroene reflekse, kao to su
refleksi sisanja kod beba,
trzaj noge prilikom jaeg
udara ispod koljena itd. U
takvim refleksnim radnjama
nema nikakvog uenja niti je
ono potrebno i im ivo bie doe na svijetono je spremno za takvu vrstu ponaanja. Ali
osim bezuslovnog (uroenog ili prirodnog, tj. neeg to je nama dato roenjem) postoje u
uslovni ili naueni refleksi (naueno ponaanje).
Vano je istaknuti da uslovni (naueni) refleks koji je uroen (gotov) odgovor
organizma na prirodne (bezuslovne) drai. Naprimjer, priroda ili bezuslovna dra je hrana
u ustima, a prirodni ili bezuslovni odgovor je luenje pljuvake. Da bi se formirao
uslovni (naueni) refleks luenja pljuvake potrebno je uz prirodni ili uroeni refleks
luenja pljuvake na okus hrane u ustima davati i neku neutralnu dra, recimo zvuk
zvona, koja u poetku nema nikakvo znaenje ve e kroz proces vezanog ponavljanja sa
prirodnom drai (hranom) stei i sama sposobnost da izaziva luenje pljuvake u
ustima.
Dakle, zvuk zvona (u poetku neutralna dra) je kroz proces ponavljanja zajedno
sa prirodnom drai (hranom) stekla sposobnost da izaziva luenje pljuvake (uslovnog ili
nauenog refleksa) i bez prisustva prorodne drai.Ono to je Pavlov zakljueio jeste: da
zajedniko pojavljivanje prirodne drai sa nekom neutralnom drai vie puta,
tj.ponavljanjem, dovodi do pojave reakcije na samu neutralnu dra. Ta reakcija je
nauena i jednaka je onoj koju je prvobitno izazvala prirodna dra. Nauena reakcija je
dakle uslovna reakcija, odnosno uslovni odgovor.
Vladimir Behterov, ruski neurolog, ispitivao je kod pasa i ljudi formuranje tzv.
odbrambenih refleksa. Koristio je slinu tehniku kao i Pavlov. apa ivotinje (psa) vezana
je za izvor elektrine struje. Prvo se uje zvono, a zatim se ubrzo nakon nekoliko sekundi
daje elektrini ok. Pas koji je u poetku ogleda podizao apu samo na elektrini ok,
poslije nekoliko ponavljanja zvuk zvona zajedno sa elektrinim okom stvorila se veza
izmeu zvuka i oka i pas kasnije poinje povlaiti apu i na samo zvonjenje. Prirodni
refleks elektrini ok povlaenje ape sada je zamijenjen jednom novom vezom,
zvonjenje povlaenje ape. Vidjeli smo da je u poetku ogleda jedna neutralna dra
(neutralna zato to nije imala nikakvo znaenje za ivotinju)kroz proces ponavljanja
(zajedno sa prirodnom drai ok) i sama poela da izaziva istu reakciju (dizanje ape),

ali sada je to uslovna reakcija jer je izaziva uslovna dra zvuk zvona. Zvuk zvona je u
poetku bio neutralna dra ali je kroz proces uslovljavanja postala uslovna, jer sada
moe sama i bez prisustva elektrinog oka da izazove dizanje ape, sada uslovne
reakcije.
ZNAAJ USLOVLJAVANJA U SVAKODNEVNOM IVOTU KOD LJUDI
(EMOCIONALNO USLOVLJAVANJE KAKO SE STIU STAHOVI)
Ve smo kazali da su poznati psiholog Votson i Rejnerova (Wotson i Rayner) su
1920 gdoine u svojo psiholokoj laboratoriji demonstrirali kako se ue stahovi. Njihov
ispitanik je bio mali Albert koji je bio domsko dijete imao 11 mjeseci. Prije poetka
eksperimenta Votson i Rejnerova su ustanovili da mali Albert nema nikakvih stahova od
ivotinja (mi, zec ,pas), ali ima uroeni stah od snanog i iznenadnog zvuka, kao i svaka
beba.
Zatim su ispitivai izveli sljedei ogled: jednog dana se Albert igrao sa igrakama
u laboratoriji a oni su mu donijeli u koarici bijelog mia (neutralna dra) od kojeg dijete
nije imalo nikakvih stahova i samo ga je radoznalo posmatralo. U istom momentu kada je
on pokuao da ga dodirne rukom, iznenada iza djetiijih lea zauo se snaan udarac
nekim predmetom o gvozdenu reetku, to je proizvelo jak zvuk (bezuslovnu dra) koji
na bez uslovan (uroen) nain izaziva jaku emociju staha.
Albert se od straha snano trznuo i pao na pod. Kad je
prolo nekoliko minuta i djete se oslobodilo staha od
iznenadnog jakog zvuka, on je pokuao ponovo da
dodiruje bijelog mia i ista se situacija ponavlja, tj.
ponovo se zauo udarac eljeznih reetki koji je proizveo
iznenadni jaki zvuk i ponovo je Albert pao i poeo da
plae. Poslije ponavljanja iste situacije tri do etri puta
Albert poinje da pokazuje starh i od samog bijelog mia
i bez prisustva jakog i iznenadnog zvuka. I ne samo to
kroz proces generalizacije mali Albert se poeo da plai
svega onoga to ga podsjea na mia, kao to je prije
svega boja ( bijelog zeca, bijelog psa, pa i osoba koje su
nosile bijele mantile ili odjela, bijele dempere, bijelu
bundu i sl.). Ovaj ogled sa malim Albertom najbolje
ilustruje tri najvanije karakteristike emocionalnog
uslovljavanje, pa i proces uslovljavanja u cjelini.
-Prvo: emocionalano uslovljavanje se deava brzo, Albert je poeo da se boji
bijelgo mia ve poslije tri do pet ponavljnja sa zvukom. Tu je sada stvorena nova veza,
tj.veza izmeu bijelog mia (uslovna ili nauena dra)koja izaziva sada stah (naueni
odgovor). Nekada je dovoljan i samo jedan snaan doivljaj, kao to su veliki stresovi ili
jaki bolovi. Dovoljno se samo jednom opei na vatri pa da to vie nikada ne ponovimo.
-Nauene reakcije (nauene ili uslovljene emocije stahova) lako se generalizuju, tj. ire i
na druge sline situacije, pojave i predmete. Vidjeli smo da se Albert poeo plaiti ne
samo bijleog mia ve i bijelog psa, zeca i osoba koje su na sebi nosile bijelu odjeu.

-Tree: jednom steena uslovna reakcija veoma se teko gasi. Mali Albert je
nastavio da se boji bijelog mia iako mu se on pokazao bezbroj puta bez ikakvih
posljedica.
Emocionalno uslovljavanje je od velike vanosti za svakodnevni ivot ljudi.
Vezivanje emocija za razliite objekte, situacije ili osobe vri se na najveim dijelom na
bazi procesa klasinog ili Pavlovljevog uslovljavanja. U svakodnevnim ivotnim
situacijama, bezbrojne neutralne drai koje su prisutne u trenutku javljanja neke emocije
se asociraju (vezuju) za tu emociju. Kad se nekom kasnijom prilikom ponovo jave te iste
drai u slopu neke druge situacije, one tee da izazovu prvobitno asociraju emociju. Te
neutralne drai iz sredine mogu biti bezbrojne i raznovrsne, kao to su razliiti predmeti,
situacije, razliiti dogaaji, razliiti simboli. Naprimjer, istraivanja su pokazala da
odreena politika uvjerenja i parolom (uslovni odgovori) bre i lake se ue ako se
prezentuju zajedno sa nekom prijatnom radnjom ili emocijom kod ljudi, kao to je npr.uz
jedenje neke prijatne hrane (bezuslovna dra), slino je i sa mnogobrojnim reklamama
raznih proizvoda uz koje obino idu lijepe emocije, kao to su sretna lica djece, odraslih
itd., kako bi se ti proizvodi asocirali (vezali) za prijatan dogaaj sretne djece i sretnih
ljudi i tako omoguili bolju prodaju tih proizvoda.
Ali ue se i mnogobrojni neprijatni dogaaji kao to je sluaj sa malim Albertom,
tj. ue se i mnogobrojne fobije i stahovi kojih se kasnije teko oslobaamo, jer se proces
uslovljavanja odvija bez prisustva svjesnih procesa, pa tako i nije naom svjesnom
kontrolom. Dakle, i pozitivne i negativne emocije se mogu uiti klasinim
uslovljavanjem. Tako se nastanak emocije simpatije i antipatije moe takoe objanjavati
procesom uslovljavanja.
Naprimjer, za izvjesne spoljanje karakteristike osobe koju smo nekada poznavali
(izgled lica, nain govora, boja kose, boja glasa, nain gestikulacije, odjea,itd.)veu se
(asociraju) pozitivne ili negativne emocije koje smo gajili prema toj osobi. Pomenute
spoljanje karakteristike su u stvari bile prvobitne drai, za koje su se asocirale nae
emocije i simpatije ili antipatije.
Kad kasnije sretnemo prvi put neku osobu koja ima neku od svojih spoljnih
karakteristika slinu prvobitnoj osobi (recimo, boja glasa) izazvae pri prvom susretu ve
asocirane emocije antipatije i simpatije. Takoe i ogledi sa malom djecom pokazali su da
ona vrlo brzo stiu uslovne reflekse. Ako bebi od nekoliko mjeseci pred sam poetak
hranjenja uvijek pustimo neku tihu muziku, beba e poslije nekoliko dana prestati da
plae i ako je gladna im ponovo uje muziku i initi pokrete sisanja.
Isto je i kod odraslih ljudi. Znamo da ruak ili kad se priprema neko jelo koje je
ukusno izaziva redovno luenje pljuvake u ustima, iako se hrana jo ne konzumira.
UENJE PUTEM POKUAJA I POGRAAKA
Otprilike kada je Pavlov poeo da izuava proces klasinog uslovljavanja u Rusiji
ameriki psiholog Edvard Li Toridajk (Edvard Lee Thorndike) je takoe
eksperimentisao sa ivotinjama (kokoke, psi, make) stavljajui ih u razliite vrste
problema. Za razliku od klasinog Pavlovljevog uslovljavanja koje je Skiner nazvao
respodentnim (respons odgovor) i gdje je organizam pasivan i samo se ponaa reaktivno
na drai spoljne sredine - u operativnom ili instumentalnom uenju (uenju putem
pokuaja i pogreaka) organizam sam vri odreene radnje (operacije) u cilju
zadovoljavanja neke potrebe (glad, e, itd.). Ovo ponaanje je, dakle motivisano

unutranjim stanjem organizma ivotinje i ona eli doi do cilja, to je najee hrana ili
voda. Zato je ovo uenje i usmjereno ka cilju (svrsishodno i namjerno), to nije sluaj
sa klasinim uslovljavanjem.
Dakle, ovdje ivotinja proizvodi mnogobrojne pokuaje i pogreke (odgovore) kako bi
dola do cilja.
Naprimjer, u jednom takvom ogledu Torndajk je zatvarao gladne make u jedan
kavez, a isped kaveza je stavljao pare svjeeg mesa i najee je to bilo pare ribe, ali
dovoljno daleko da ga ivotinja ne moe dosegnuti apom. Vrata kaveza bila su zatvorena
obinom rezom na kojoj je visio privreni kanap. Povlaenjem kanapa reza bi se dizala
i vrat bi se otvarala. U navedenom ogledu Torndajk je zapazio da ivotinja pravi bezbroj
neuspjelih pokuaja (greaka) kao: pokuaj da apom privue komadi ribe ili da se
provue kroz reetke kaveza, to takoe nije bilo mogue. Sve su to bili neuspjeli
pokuaji, i to je izgleda ivotinju ljutilo, te bi ona poela da pokazuje znake
agresivnosti i bijesa, grizla je, grebala i udarala o reetke kaveza. Nakon toga bi opet
poela da iznova i bez ikakvog sistema ponovo ini greke. Navedeno ponaanje
ivotinje Torndajk je nazvao uenje putem pokuaja i pogreaka, a Skiner ga zove
operativno
ponaanje
ili
instrumentalno uenje.
Kako vidimo, za razliku od klasinog
uslovljavanja, ije su uslovne reakcije
nestabilne i podlone gaenju, kod
instrumentalnog
uenja
nema
nedostataka te vrste, jer se ono odlikuje
jo i namjernou (svrhovitou) i
velikom aktivnou i motivisanou
organizma da doe do cilja. Ta njena
motivacija dolazi do samog odgovora
koji zadovoljava jednu potrebu, a klasinim uslovljavanjem se ne zadovoljava nikakva
potreba i organizam je potpuno pasivan.
Bitna karakteristika instrumentalnog uenja je aktivnost organizma radi zadovoljenja
neke potrebe.
Tu se proizvode mnogobrojni pokuaji i pokreti u traganju za tanim odgovorom,
i ako samo jedan od tih pokreta, makar i sluajno, dovode do cilja i zadovolji
potrebu,onda se ta radnja postepeno uvruje. Ipak, to nije inteligentno uenje, ve
uenje putem pokuaja i pogreaka, gdje se postepeno eliminiu ne tani odgovori i
uvruju tani. To tzv. uenje na bazi zakona efekata ili zakona posljedica. Upravo zakon
efekata i zakon posljedica je osnovni princip instrumentalnog uenja.
Zakon efekta: Organizam bre ui ako je vea vjerovatnoa da e zadovoljiti
svoju potrebu i biti nagraen za obavljenu radnju ili pozitivan, taan odgovor.
Organizam, dakle, ui zahvaljujui posljedicama, a radnja koja dovede do
zadovoljenja potrebe postaje automatski utisnuta ili uvrena. Ostale radnje, koje
ne donesu zadovoljenje bivaju eliminisane.

UENJE PO MODELU
Uenje po modelu je jedan od najvanijih vidova socijalnog uenja. Mnogi vidovi naeg
ponaanja nastali su na bazi posmatranja i imitacije drugih (vrnjaka, roditelja, brae,
sestara, nastavnika, vaspitaa, sportskih i filmskih zvijezda, tv junaka, likova iz literarure
itd.). Ameriki psiholog Albert Bandura uveo je pojam uenja po modelu ili uenje
posmatranjem. On je izvodio niz eksperimenata iz ovog podruja, a jedna od
eksperimentalnih situacija i zgleda ovako:
Predkolsko dijete crta, dok je odrasla osoba (roditelj) u drugom dijelu sobe radei neto
sa njegovim igrakama. Roditelj onda ustaje i neprestano deset minuta urlie, udara sve
oko sebe i baca veliku Bobo litku po sobi i
istovremeno se dere govorei rijei popput:
Udari ga u nos; ubij ga, zgazi ga.
Nakon posmatranja ovog ispada, dijete se
odvoji do druge sobe u kojoj se nalazi
mnogo privlanih igraaka. Kada se dijete
zaigra sa novim igrakama, odrasli prekida
djetetovu igru, i govori mu da e se te dobre
igrake sauvati za drugu djecu, i
razoarano dijete odvodi u susjednu sobu u
kojoj je nekoliko igraaka, ukljuujui i
lutku Bobo. Ostavljeno samo, dijete poinje da se iivljava na Bobo lutku i u svom
iivljavanju imitira same akte koje je posmatralo, kao i iste rijei koje je ulo!
Prema Rotu i Radonjiu da bi uenje po modelu bilo efikasnije moraju se zadovoljiti
slijedei uslovi:
1.) Potrebno je da postoji osoba koja slui kao model (uzor) za neku drugu osobu;
2.) Druga osoba (osoba koja ui posmatrajui model) mora paljivo posmatrati i
pratiti karakteristike ponaanja modela koji posmatra;
3.) Osoba koja ui (osoba koja posmatra uzor ili model) je zainteresovana ili
motivisana da izgleda i da se ponaa kao model ili uzor;
4.) Osoba koja posmatra ili ui model mora da posjeduje odreene opaajne i
motorne sposobnosti potrebne za oponaanje ili imitaciju modela;
5.) Osoba koja ui ponaanje od svog uzora ( modela) na kraju treba da se ponaa kao
i njen uzor, tj. ona usvaja sistem vrijednosti svog modela i pokuava da izgleda
kao on.
Iz svakodnevnog ivota i iskustva znamo da su najei uzori ili modeli za uenje novog
ponaanja znaajni likovi iz literature, filmova, tv serija, vrnjaci, sportske i filmske
zvijezde, istaknuti javni i kulturni radnici itd.To mogu biti istaknute osobe vrijedne
panje i ponaanja iz svakodnevnog ivota. Posebno je jak uticaj uzora koji se posmatraju
ili imitiraju u doba djetinjstva i mladosti. lanovi porodice (roditelji, braa, sestre) su
obino prvi i najzanajniji uzori, a kasniej to postaju i osobe van porodinog kruga:
vrnjaci, drugovi i popularni likovi iz filmova, tv serija, literature itd. Za vaspitno
obrazovnu teoriju i praksu je od izuzetne vanosti da se dobro poznaju psiholoki procesi

posmatranja, imitacije i modeliranja kako bi mogli efikasno uticati na izbor poeljnih

modela koji znaajno utiu na oblikovanje ponaanja djece i mladih. Razliiti modeli ili
uzori svakodnevno utiu na nae ponaanje a da mi toga i nemoramo biti svijesni. U
vaspitno obrazovnoj praksi uenje po modelu ima vanu ulogu. Tu se obino istiu i
navode kao primjeri zanajne linosti i tu se opisuje njihovo ponaanje i ivot sa ciljem
da oni postanu uzor za ponaanje uenika. U literaturi za djecu i mlade esto nailazimo na
likove sa dobrim ili loim i ravim ponaanjem. Pozitivni likovi treba da poslue kao
uzor koji treba podravati i imitirati to ne vai za likove koji manifestuju agresivno i
druge vidove loeg ponaanja. I preko jednih i preko drugih dolaze do izraaja socijalne
norme koje se usvajaju kroz posebne vrste socijalnog uenja, kao to je uenje po
modelu. ak i kad ne postoji namjera da nam neije ponaanje bude uzor ili model, ono
eto postaje takav model. To je sluaj kada gledamo neke popularne tv i filmske likove,
sportske zvijezde, likove iz zabavnog i kulturnog ivota, itd.
UENJE PUTEM RIJEAVANJA PROBLEMA UVIANJEM

Ve iz nae prethodne rasprave o instrumentalnom uenju moe se vidjeti da je

pojam rjeavanja problema iri pojam od pojma rjeavanje problema uvianjem, pa je tu
razliku potrebno i istai. Naime, problemi se mogu rjeavati na razne naine, a uvianje
je samo jedan od njih. Vidjeli smo da osim rjeavanja problema uvianjem postoji i
rijeavanje problema putem slijepih pokuaja i pogreaka kao u opisanom Torndajkovom
ogledu. Make su se takoe nale pred problemom sa kojim se nikad ranije nisu srele i
stari obracsi ponaanja nisu mogli dovesti do cilja. ivotinje su nasumice i bez ikakvog
plana, putem slijepih pokuaja i pogreaka ponekad nalazile odgovarajue rjeenje. Takvo
rjeavanje problema je bez uvianja, to se moe vidjeti i na osnovu postupnosti u uenju.
Tek kad se ogled ponovi vie puta broj pogrenih reakcija se postepeno smanjuje a taan
odgovor se izvodi sve bolje i sve bre. Dakle, postupnost, kao bitna karakteristika uenja
putem pokuaja i pogreaka je dokaz da to uenje nije smisaono i nije inteligentno
uenje. Suprotno takvom nainu uenja i rjeavanju problema je uenje uvianjem ili
uenje putem rjeavanja problema uvianjem. Ono se odlikuje naglou, a ne
postupnou, tj. tu ne postoji proces ponavljanja, lutanja i pravljenja greaka. Meutim i
neke ivotinje koje su na ljestvici filogenetskog razvoja blizu ovjeku (kao neke vrste
antropoidnim majmuna) takoe imaju sposobnost uvianja ili intelektualnog ponaanja.
Pojam uvianje u psihologiju je uveo Volfgang Keler (W. Kohler) da bi njime opisao
nain rijeavanja problema kod antopoidnih majmuna. On je smatrao da je to vrsta
majmuna sposobna da rijeava probleme sa razumijevanjem i inteligentno. Kod niih
ivotinja kao to su pacovi, make, psi itd., nalaze se samo zaetci saznanja tj.zaetci
kognicije. Prema Rotu i Radonjiu ono to ini sutinu uvianja jesu odnosi u datoj
situaciji kao naprimjer odnosi izmeu sredstava i cilja. Upravo to uvianje odnosa,
njihovo shvatanje i razumjevanje predstavlja osnovnu karakteristiku stvaralakog
rijeavanja problema osnovnu karakteristiku miljenja i inteligencije. Kognitivne teorije
uenja upravo preferiraju te principe uenja i vie oblike uenja nasuprot bihejvioristima
koji istiu znaaj niih oblika uenja (uslovljavanje, pokuaji i pogreke).

U klasinom Kelerovom
opitu ipanza se nalazi u
kavezu ispred koga je
stavljena banana koju
ipanza nemoe dohvatiti.
Ali u kavez u se nalazi
jedan tap pomou kog se
banana moe privui do
kaveza. Keler je zapazio
da kad se ipanza prvi put
nae
u
takvoj
problemskoj situaciji, on takoe pokazuje pokuaje i pogreke kao i Torndajkove make.
Ali, uskoro se kod ipanze poinje zapaati novina u ponaanju, koja ima slijedee
objektivne znake koji su uvjetno i objektivni znaci uvianja. Nakon prvih neuspjelih
pokuaja ipanza se povlai i sjeda u kut kaveza i ostavlja problem koji je rijeavao.
Odjednom se poslije takvog mirnog perioda, lice majmuna naglo ozari (slino ovjeku
kome je sinula dobra ideja) i ivotinja sa jasno usmjerenim pokretima (bez ponavljanja)
ide pravo ka tapu i njime odmah dohvata bananu. Tu se vidi da je ivotinja prvo na
mentalnom (misaonom) nivou rijeila problem, tj. pogledom na tap i bananu ona je
integrisala obje te komponente u sebi, pa je tek onda i na lokomotornom planu pokuala
ostvariti zamisao. Kad se ponovo nae u situaciji ivotinja ne ponavlja pogrene radnje,
ve odmah koristi tano rijeenje. Upravo, ta naglost u rjeavanju problema uzima se kao
znak razumjevanja i uea miljenja i inteligencije. Takoe je uoeno da kad se ipanza
stavi u slinu (nepotpuno istu) situaciju on brzo poinje da koristi isti princip rjeenja.
Naprimjer, ipanza je u stanju da otkine granu sa drveta ako je ona u njegovom vidnom
polju i njome privue bananu. Ovaj nivo uvianja je vii nego u prethodnom sluajum jer
postoji transfer principa- to ponaanje ini zantno efikasnijim i primjenjivijim u veem
broju razliitih situacija. Ali, ovjekoliki majmuni su u stanju da rijee i znatno tee
probleme, nego naprijed opisani. ipanza je u stanju da kraim tapom koji se nalazi u
kavezu, dohvati dui tap koji se nalazi izvan kaveza, pa onda ovim duim da dohvati
bananu. Isto tako on je u stanju da stavi nekoliko sanduka jedan na drugi, da se popne na
njih i da dohvati bananu koja visi sa plafona. Jedan ipanza je uspio da spoji dvije
bambusove trske da bi doao do dovoljno dugog sredstva za dosezanje eljenog cilja.
Dakle, u ovom sluaju imamo stvaranje sredstava, a ne samo koritenje onog to je pri
ruci gotovo da bi se ostvario cilj. Svi naprijed opisani ogledi idu u prilog tvrdnji da
sposobnost rijeavanja problema putem uvianja zavisi od filigenetskog stupnja razvoja
organizma. Takozvani misaoni eksperimenti sa ivotinjama na viem stupnju
filogenetskog razvoja kao to su (antopoidni majmuni), prividno su izbrisali kvalitetne
razlike izmeu ivotinjskog i ljudskog naian rijeavanja problema. Ali, ako i neke
ivotinje mogu da rijeavaju probleme inteligentno i sa razumjevanjem, tj. uvianjem u
situaciju, u emu se one onda razlikuju od ljudi u pogledu kognitivnih procesa.
Raspravljajui o tom problemu Pejak (1981 godine) kae da ovjek koristi apstraktne
simbole i da je zato ovjekovo uvianje drugaije negoli uvianje majmuna. I zaista, iz
opisanih ogleda moglo se vidjeti da je ivotinja, ipak prosto zarobljena u konkretnoj
okolini koja i odreuje njeno ponaanje (majmun se prihvata tapa samo ako je on u
njegovom vidnom polju, ali mu u najveem broju sluajeva i ne pada na um da ga

potrai ili napravi ). Pa ak, i kad ini jedan korak dalje u svom vlastitom rijeavanju
problema (sastavlja dva tapa da bi dobio dui tap) i to predstavlja odsjaj okoline koja ga
okruuje kae Pejak. Rijeavnje problema je tu rezultat kombinacije na predstavnom
nivou gdje je jo uvijek dominira konkretnost i ivotinja zato nemoe da napravi dva ili
vie koraka naprijed. Kao ovjek koji se slui simbolikim procesima. ivotinja
naprimjer, nemoe od kamena napraviti no. Jer nije tu u pitanju nerazvijenost motornih
organa, posebno ruku, ve je i postojei sistem reprezentacije nedovoljan i nedostaju joj
govor i jezik kao osnovni uslovi za vie koraka unaprijed.
VERBALNO UENJE
Najoptije reeno, verbalno uenje je uenje verbalnog gradiva. Postoje razliite vrste
verbalnog gradiva, pa i razliite vrste uenja verbalnog gradiva. Osnovne vrste takvog
uenja su:
-uenje napamet ili memorisanje;
-uenje sa razumjevanjem, odnosno uenje uvianjem razmiljanjem.
UENJE NAPAMET, ILI MEMORISANJE
Ovaj oblik uenja naziva se popularno (odnosno ne popularno) bubanje tj.trebanje.
Ovim izrazom se obino istie da pri uenju nema razmiljanja i razumjevanja. Uenici
uglavnom ue smisaono gradivo (i smisaone zadatke), koje se najbolje savlauje uz
pomo razmiljanja i osmiljavanja. No, postoji gradivo koje je smisaono ili se lako moe
osmisliti, ali koje se mora doslovno, od rijei do rijei nauiti. Takav je sluaj sa
pjesmama, istorijskim imenima, datumima, razliitim brojevima itd. Ni takvo gradivo se
ne mora uiti potpuno mehaniki, napamet, mada to neki uenici ponekad ine.
Osmiljavanje pomae uenje i takvog gradiva, a ono to se na taj nain naui, due s
pamti. Izuavanjem mehanikog uenja otkrivene su brojne zakonitosti uenja i
pamenja. Meutim, za nas su interesantne zakonitosti i pravila uenja smisaonog
gradiva, jer uenici najvie imaju takvo gradivo. Posebno nas intersuju postupci i inioci
od kojih zavisi uspjenost uenja smisaonog gradiva. Problemi u vezi sa usavravanjem
procesa uenja spadaju u iru oblast koja se obino naziva racionalizacija procesa uenja.
Tom praktinom problemu uenja bie posveeno posebno poglavlje.