Model krune emocionalne reakcije Emocije se uvijek javljaju kao izraz bia u njegovom odnosu prema svijetu.

Takav pristup koji ne razmatra izolovanu emociju, kao neto to postoji samo po sebi, ve uvaava i one procese koji joj prethode, kao i one procese koji joj slijede, dovodi nas do zakljuka da je svaka emocija dio jednog kompleksnog mehanizma, koji smo nazvali kruna emocionalna reakcija ili KER. Rije je o rekonstrukciji dogaaja koji dovode do samog osjeanja, i koji se prirodno nastavljaju na samo osjeanje. U ovom lancu dogaaja mogue je izdvojiti nekoliko kljunih segmenata: stimulusna situacija opaanje stimulusne situacije pripisivanje znaenja stimulusu pripisivanje znaaja stimulusu tjelesna obrada znaajne informacije spremnost na akciju miljenje i biranje ponaanja samo ponaanje, tj.akcija usmjerena ka stimulusnoj situaciji. Emocija je meusegment ovog lanca dogaaja koji poinje opaanjem stimulusne situacije, a zavrava se nekom akcijom koja je usmjerena ka stimulusnoj situaciji. Emocija je reakcija na znaajnu promjenu u spoljanjem svijetu, a ona motivie osobu na ono ponaanje koje e znaiti adaptaciju na datu promjenu. Kada je osjeanje prijatno, tada se adaptacija sastoji u tome da se potkrijepi i pojaa promjena koja je u skladu sa ovjekovim eljama, a kada je osjeanje neprijatno, ponaanje je usmjereno na promjenu stimulusne situacije. Stimulusna situacija Stimulusna situacija je uvijek nekakva promjena u spoljanjem svijetu. Poto u istovjetnoj stimulusnoj situaciji jedna osoba moe reagovati jernim osjeanjem, druga osoba nekim drugim, a trea moe ostati potpuno indiferentna, jasno je da ne moemo postaviti nekakve objektivne kriterijume na osnovu kojih bismo definisali one stimuluse koji izazivaju osjeanja. Percepcija stimulusne situacije Da bi osoba mogla da reaguje an neku promjenu u spoljanjem svijetu, ona je prvo mora registrovati svjesnim opaanjem. Dakle, odreena promjena u spoljanjem svijetu se putem ula mentalno reprezentuje. Pripisivanje znaenja apercepcija Mentalna reprezentacija neke stimulusne situacije sama po sebi ne znai nita, jer je potrebno da je ovjek shvati, odnosno da odredi njeno znaenje. Pripisivanje vanosti valorizacija Ova znaenja je potrebno hijerarhijski organizovati kako bi se odredila vrijednost ili znaaj koji imaju za ovjeka, tako da na scenu stupa proces vrednovanja ili valorizacija. Tek kada se neko znaenje stimulusa procijeni kao vano, bitno ili znaajno, tada nastaje emocija. Valorizacija je kritini momenat u procesu obrade informacija o stimulusu jer samo od nje zavisi da li e nastati ili nee nastati osjeanje. Emocionalna tjelesna reakcija Kada ovjek procijeni neko znaenje stimulusa znaajnim, aktiviraju se specifini bioloki programi koji se doivljavaju kao osjeanje u uem smislu. Osnovna svrha ovih

programa je da pripreme dijelo za adaptivno ponaanje, tako da veoma brzo dolazi do promjena kako u visceralnim funkcijama (autonomni nervni sistem i endokrini sistem), tako i u motornim. Smisao ovih promjena je u tome da je organizam u stanju da veoma brzo pree s jednog nivoa u funkcionisanju na drugi, daleko vii nivo. Spremnost na akciju Tjelesne promjene kod doivljavanja odreene emocije nisu sluajne. Sve one vode ka zajednikom cilju, a to je specifina akcija. Time se postie da je osoba trenutno motivisana za odreenu vrstu ponaanja. To se subjektivno doivljava kao unutranji podsticaj, nagon ili impuls za akciju, a objektivno se ozraava kroz zauzimanje specifinog poloaja tijela i kroz specifian izraz lica. Miljenje i mentalne operacije Doivljavanje neke emocije je podatak da se dogaa neto veoma vano, a to dovodi do postavljanja prioritetnog cilja cjelokupnom mentalnom aparatu, tako da se on reorganizuje kako bi se ostvario glavni cilj. Na primjer, doivljena emocija je iskustvo koje aktivira i stimulie miljenje. Osnovni cilj ovog miljenja je biranje onog ponaanja koje e biti najbolji odgovor na procjenjenu stimulusnu situaciju. Tako strah aktivira miljenje koje je usmjereno ka pronalaenju najboljeg rjeenja za izbjegavanje ugroavajue situacije. Ljubomora aktivira ono miljenje koje je povezano sa sprjeavanjem gubitka ljubavi. Adaptivno ponaanje Adaptivno ponaanje je ono koje omoguuje ovjeku da se ponaa u skladu sa znaenjem i znaajem koje je pripisao stimulusnoj situaciji. Kada adaptivno ponaanje proistie iz neke neprijatne situacije, tada je ovjekov cilj da promijeni situaciju kako bi se ponovo uspostavio sklad izmeu njegovih elja i vrijednosti i spoljanjeg svijeta. To praktino znai da subjekt moe da aktivno utie na samu situaciju kako bi je promijenio, ili da je, pak napusti i izbjegava. Ukoliko su ovi manevri bili uspjeni, tada prestaju razlozi za osjeanje neprijatnog osjeanja i nastupa osjeanje olakanja. U navedenom modelu polazimo od pretpostavke da se stimulusna situacija moe promijeniti. Meutim, postoje i takve problematine situacije koje se ne mogu promijeniti (npr.ne moe se oivjeti umrla osoba). U takvim situacijama jedini nain je da prestane osjeanje i da se subjekt readaptira tako to e doi do promjene znaaja i znaenja same situacije. Ta promjena nastaje u samom ovjeku. Ukoliko stimulusnu situaciju koja dovodi do neprijatnih osjeanja oznaimo kao problem, onda je adaptivna aktivnost ono ponaanje koje dovodi do rjeenja rjeivog problema ili mentalne operacije koje dovode do prihvatanja nerjeivog problema.