Tehnike psiholokog istraivanja Dok se metode istraivanja o kojima smo govorili odnose na opti nain cjelokupne organizacije istraivanja,

tehnike predstavljaju posebne postupke koji se koriste u pojedinim fazama istraivanja, a prije svega za prikupljanje podataka i njihovu obradu. Intervju.- je pripremljen razgovor sa nekom osobom u cilju dobijanja informacija vanih za problem istraivanja. Intervjuom se potrebne informacije stiu iz prve ruke jer se razgovor vodi licem u lice. Ovdje je veoma vano uspostaviti dobar kontakt sa ispitanikom (osobom koju intervjuiemo) i stei njegovo povjerenje. Potrebno je predvidjeti i vrijeme, mjesto gdje e se voditi razgovor. Razlikujemo tri vrste intervjua: a) nesistematski intervju kod koga ispitiva nema odreeno podruje o emu e voditi razgovot, nema plana i utvrenih pitanja. Pita to mu padne na pamet, ili to misli da je vano. Vrijednost dobijenih podataka ovdje vie zavisi od sluaja i sposobnosti intervjuera. Ova vrsta intervjua je najlaka, ali i najslabija. b) sistematski intervju u ovoj vrsti intervjua je odreeno podruje iz kojeg e se voditi razgovor. Npr.odredimo da sa ispitanikom razgovaramo o njegovom prolom iskustvu, obrazovanju, ponaanju, drutvenosti i td. S obzirom da pitanja nisu unaprijed pripremljena, ovaj intervju zahtjeva vee sposobnosti intervjuera. c) standardizirani.- Kod ove vrste intervjua unaprijed je odreeno i podruje i pitanja za svako podruje. Praktikuje se da se pored pitanja odrede i odgovori od kojih ispitanik bira jedan ili vie. Tako intervjuer ita pitanja i nudi odgovore, a intervjuisani bira odgovore, tj.one s kojima se najvie slae. Standardizirani intervjui imaju niz prednosti. Lako se primjenjuju, ne zahtijeva se velika strunost i obuenost intervjuera. No sistematski se intervju smatra kao najbolji, jer ne ograniava ispitivaa u voenju razgovora, pa moe iskoristiti trenutak ako se pojavi neto bitno i postaviti dodatna pitanja, ali ima i okvir te se ne moe suvie udaljiti od teme. Intervju se vodi po odreenoj proceduri i koristi se u dijagnostike i terapijske svrhe. Upitnik.- je za razliku od intervjua tehnika gdje se odgovori na postavljena pitanja daju pisanim putem. Zato neki autori upitnik nazivaju i pisanim intervjuom. Upitnik se sastoji od upitnog ili anketnog lista na kome se nalazi niz razliitih pitanja o problemu koji se ispituje i tu se odgovori daju pismenim putem. Prednost upitnika je to se istovremeno i brzo mogu prikupiti podaci velikog broja osoba o psiholokom problemu koji istraujemo. Upitnikom se obino prikupljaju podaci o stavovima i miljenjima pojedinaca ili grupa o pojedinim pitanjima javnog mnijenja. Upitnikom se mogu ispitivati i osobine linosti (optimizam-pesimizam, introverzijaekstroverzija...). Ovakve vrste upitnika se obino zovu inventari linosti i mogu da sadre vei broj pitanja. Kad upitnik ili intervju primjenjujemo na sasvim odreenom i izabranom uzorku stanovnitva da bismo saznali njihove stavove i miljenja o odreenim pitanjima

ireg drutvenog interesa onda govorimo o anketiranju. Anketiranje se esto primjenjuje pri ispitivanju javnog mnjijenja. Pomou ankete, kao objektivnog metoda, dobijamo podatke o stavovima i miljenjima ljudi o nizu pitanja kao to su ekonomska, politika, socijalna, kulturna, i td. Slabosti ove tehnike su u tome to sa njom saznajemo samo ono to nam pojedinci mogu i ele rei. Problem je u tome to ljudi imaju stavove i miljenje i o problemu kojeg malo ili nikako ne prepoznaju. Mnogi autori dre da su anketa i upitnik sinonimi, dok drugi govore da se upitnicima ispituje psihike pojave i osobine linosti, a anketa se sprovodi kada se ele doznati miljenja i stavovi ljudi. Konstrukcija ankete/upitnika moe biti takva da je ine pitanja zatvorenog tipa (gdje se ispitaniku nudi odreeni niz opcija, od kojih se on treba opredijeliti za jednu ili vie njih, ovisno o uslovima koje ispitiva postavi), otvorenog tipa (gdje se ispitaniku otvara mogunost da se ispitanik vlastitim rijeima izrazi u vezi sa pitanjem koje mu se postavlja) i poluzatvorenog (poluotvorenog tipa). Testovi.- Psiholoki testovi su vrlo korisne tehnike za prikupljanje podataka o sposobnostima i osobinama linosti, njenim osjeanjima, stavovima, interesovanjima i td. Rije test je engleskog porijekla i znai ispit, probu, pokuaj. Dakle, primjenom nekog testa ili testiranjem se stavljaju na probu ili ispit one osobine ispitanika koje su predmet mjerenja, tj. koje odreeni test mjeri. Dakle, test je mjerni instrument koji se sastoji iz nizova zadataka objektivnog tipa kod kojih su unaprijed odreeni odgovori i bodovi za odgovore. Razlikujemo testove znanja, testove sposobnosti i testove linosti. Testovi znanja mjere nivo znanja iz odreene (odreenih) oblasti. Najvie se koriste u kolskoj praksi za utvrivanje nivoa znanja uenika i objektivno ocjenjivanje. Test znanja se sastoji od veeg broja zadataka kojima se utvruje kako je gradivo naueno i do kog nivoa. Pitanja u dobrom testu ne smiju biti dvosmislena, sugestivna, dugaka. Pored toga trebaju da ostvare 3 cilja: da uvide da li uenik poznaje osnovna pravila i principe, da li je uenik shvatio znaenje pojmova, pravila i principa i da li je to to je nauio sposoban primijeniti u odreenim praktinim prilikama, da li zna rijeiti neki problem, nai vlastite primjere na osnovu injenica koje je nauio i shvatio u predmetu. Zadaci u testu znanja mogu biti razliitog oblika. Najee su to zadaci otvorenog i zatvorenog tipa. Za provjeravanje znanja uenika u koli esto se koriste zadaci i testovi znanja koji nisu izraeni prema svim pravilima za izradu testova. Takvi nizovi zadataka koji nemaju karakteristike pravog testa se nazivaju neformalnim testom. Takvi neformalni testovi se mogu koristiti u nastavi ako su struno i paljivo pripremljeni. Testovi sposobnosti. Dok se testom znanja mjeri rezultat uenja i vjebanja, testom sposobnosti se mjere preduslovi od kojih zavisi mogunosti uenja i vjebanja. Ti preduslovi su sposobnosti kao osobine koje ovjeku omoguuju sticanje znanja i vjetina.

O sposobnostima ovjeka zakljuujemo po uspjehu u nekim aktivnostima. Ljudi se meusobno veoma razlikuju po uspjehu u razliitim aktivnostima. Ljudi se nadalje veoma mnogo razlikuju i po uspjehu u istoj aktivnosti. Tako e se razlikovati u sposobnostima uenja muzike, matematike, stranih jezika, u sposobnosti savlaivanja raznih tehnikih pravila i principa, itd. To govori da jedni bre i lake ue neke poslove i radnje za koje posjeduju u veem stepenu sposobnosti koja je potrebna da bi se taj posao ili radnja bre i lake uila. Dakle, da bi se neto znalo potrebno je ne samo znanje, jer kvalitet, kvanititet i sposobnost primjene tog znanja zavisi od sposobnosti, koje su raznovrsne i razliito razvijene od ovjeka do ovjeka. Psihologiju zanima zbog ega se ljudi razlikuju po sposobnostima i koje sve sposobnosti imaju ljudi. Neke psiholoke teorije pripisuju razlike u sposobnostima nasljednim faktorima, neke druge razlikama u odgoju i obrazovanju, dok tree s pravom uzimaju kao znaajne kako faktore nasljea tako i faktore sredine. Razlikujemo senzorne, psihomotorne i mentalne sposobnosti, pa u vezi sa tim i testove senzornih sposobnosti, testove psihomotornih sposobnosti i testove mentalnih sposobnosti. - Senzorne sposobnosti ovise od anatomsko fiziolokih i funkcionalnih karakteristika osjetnih organa (ulnih organa): ulo vida, sluha, mirisa, ... Tako su za ulo vida vezane sposobnosti otrine vida, razlikovanje boja, brzine uoavanja predmeta u prostoru, odnosa u prostoru. irina vidnog polja zavisi od sposobnosti ula vida (prostor kojeg moemo vidjeti sa oba oka). Pomou ula sluha razlikujemo visinu, jainu, trajanje i boju zvuka, Ako bi kod ljudi ispitivali senzorne sposobnosti, samo kod ula vida i sluha bi naili na velike razlike. Te razlike bi bile vee i izmeu mlaih i starijih. Senzorne sposobnosti su od velikog znaaja za obavljanje niza praktinih poslova. One su vane u radu sa preciznim mainama, u oitovanju brojeva, posebno su vane kod vozaa automobila, autobusa i td. Za ispitivanje senzornih sposobnosti slue razni testovi-aparati, kao to je aparat orthorater za ispitivanje trine vida. tinglove tablice za ispitivanje raznih boja. Pomou audiometra provjeravamo otrinu sluha, razlikovanje visine tonova. - Psihomotorne sposobnosti sastoje se u sposobnostima za izvoenje spretnih, brzih i meusobno povezanih pokreta. To su faktori rune spretnosti prstiju, izvoenje brzih i preciznih pokreta pod vidnom kontrolom, brzina reakcije, itd. Postoje brojni testovi za ispitivanje spretnosti prstiju. Tako okonorov test slui za ispitivanje spretnosti prstiju. Omega i turnerov aparat slue za ispitivanje spretnosti ruku i koordinacije rada oko-ruka i td.

Mentalne sposobnosti Sposobnosti imaju svoje prisustvo u svim djelatnostima koje ovjek obavlja; bilo to u najjednostavnijim praktinim poslovima do onih najapstraktnijih gdje su visoko razvijene mentalne sposobnosti, osnovni preduslov je da ih neko uspjeno obavlja. Jedan od najpopularnijih primjera za testove sposobnosti su testovi inteligencije. Danas u upotrebi postoji veliki broj testova inteligencije. Razlikujemo dvije vrste testova inteligencije: verbalne i neverbalne. Kada su verbalni testovi u pitanju, za rjeavanje zadataka u ovim testovima je potrebna upotreba rijei. U neverbalnim testovima inteligencije nije potrebna nikakva upotreba rijei, nego se zadaci u tim testovima sastoje od raznih crtea, likova. Obino je zadatak ispitanika da iz grupe likove izdvoji onaj koji se razlikuje od ostalih, ili da prepozna lik sa lijeve strane u seriji likova sa desne strane, ili da rijei neki problem uviajui veze i odnose koji postoje meu datim elementima.

Testovi linosti. Testovima linosti ispitujemo pojedine aspekte linosti, kao to su motivacija, temeprament, interesi, stavovi, vrijednosti, ali i introverziju-ekstroverziju, neurotinost, optimizam-pesimizam, agresivnost, halapljivost, depresivnost, anksioznost, dominantnost, emocionalnu strukturu i td. Obino se jo zovu i inventari linosti. Mogu da sadre vei broj pitanja koji se odnose na osobinu koja se ispituje i mjeri. Na primjer, sljedeim tvrdnjama se moe vie doznati o tome koliko je kod neke osobe razvijen motiv radoznalosti: - Volim da znam kako stvari funkcioniu - esto istraujem nepoznate predjele - Volim da itam knjige o velikim dogaajima i avanturama. Test kao mjerni instrument mora da bude izraen na odreen nain, tj standardizovan kako bi imao one mjerne karakteristike koje ga ine mjernim instrumentom. Te karakteristike testa kao mjernog instrumenta su valjanost, badarenost, pouzdanost, osjetljivost, objektivnost i primjerenost.

Test je valjan (validan) kad mjeri tano ono emu je namijenjen. Recimo da testom mjerimo znanje iz odreene lekcije koju je uenik uio, a ne njegovi inteligenciju ili karakter. Test je pouzdan ili dosljedan kada pri ponovnoj primjeni daje iste rezultate kod istih ispitanika. Ukoliko bi se na istoj vagi izmjerili 2 puta, a vaga nam pokazuje 2 razliite vrijednosti, to znai da vaga nije pouzdana, odnosno da informacije koje nam saoptava (o naoj tjelesnoj masi) nisu dosljedne jedna drugoj. Ista stvar je i sa psiholokim testovima. Ukoliko isti test primijenimo na istim ispitanicima, a oni daju razliite rezultate u odnosu na prethodno(a) mjerenja, test nije dovoljno pouzdan. esto se postavlja pitanje da li se radi o dosljednosti testa ili dosljednosti odgovora ispitanika, jer je ispitanik onaj faktor koji ispunjava test, te od njega samog zavise odgovori. Na provjeru pouzdanosti moe uticati vie faktora ukoliko ponovno testiranje sprovedemo u kratkom vremenskom intervalu, pamenje moe biti ometajui faktor na osnovu koga dajemo odgovore na testu, a ne realno stanje (npr.aha, proli put sam zaokruio na ovo pitanje DA, znai da je DA i sl.). No ukoliko testiranje sprovedemo puno kasnije, sticanje novih iskustava i posljedice izazvane rastom i razvojem linosti mogu promijeniti odgovor, te iz tog razloga odgovori na drugom testiranju nisu dosljedni onom prvom. Osjetljivost ili diskriminativnost testa postie se onda kada njim moemo da utvrdimo i male razlike ispitanika u osobini koju mjerimo. Iz ovog slijedi logian zakljuak da je osjetljiviji onaj test koji ima vie pitanja. Dobar primjer je skala kolskih ocjena. Naime, ona se sastoji iz 5 nivoa u kojih trebamo strpati itavo odjeljenje. Iako postoje kriteriji koje znanje je potrebno da se dobije ocjena 5, 4 ili neka druga, ipak skala kolskih ocjena nije dovoljno diskriminativna da pravi razlike meu odlinim uenicima. Ili meu vrlo dobrim i td. Test je objektivan kada rezultati mjerenja koji su dobiveni njegovom primjenom ovise samo o onome to smo mjerili, a ne o onome ko je te rezultate ocjenjivao. TO znai da tu moe da postoji i vie ocjenjivaa, ali oni se nee razlikovati u svojoj ocjeni postignua na testu. Badarenost ili normiranost podrazumijeva svoenje rezultata na jedinstvenu mjernu ljestvicu. Tako je metar jedinica mjere koja je jednaka u svim dijelovima svijeta. to se psiholokih testova tie, IQ je dobar primjer bez obzira koji test inteligencije da primjenjujemo, znamo da je 100 centralni rezultat, te da se iznad ovog skora nalazi 50% populacije, a isti procenat i ispod. Isto tako test treba da bude primjeren ispitanicima, tj.ne bi trebalo da bude ni preteak ni prelagan i mora biti zadan tako da ga svi ispitanici mogu razumjeti.