Status introspekcije u suvremenim psihologijskim istrativanjimal V. Kolesarié, 2008. im predmetom i svojim metodama. Metode, dakako, ovise 0 predmetu istrazivanja, ili, totnije, moraju biti prilagodene predmetu promatranja. Opéa, univerzalna metoda znanosti jest opazanje. Svako znanstveno podrugje iz te opée metode derivira postupke i tehnike koje su prikladne za istraZivanje predmeta upravo tog podruija znanos| U psihologiji neposredni predmet opaanja su sve one nutamje ili: vanjske manifestacije Ijudskih aktivnosti 2a koje se moze utvrditi da imaju simptomatsko znatenje za neku ili neke psihiéke pojave. Kako bi se predmet opazanja Sto bolje istraZio u provedbi opazanja najéeSée se koriste razlititi uredaji i pomagala, poput, primjerice, onih za registriranje mozgovne i miSicne aktivnosti, So Gini opa%anje objektivnijim i totnijim, Ti su uredaji i pomagala to bolji, prociznjji, sofisticiraniji kao se razvija tehnologija opéenito (Kao Sto su. primjerice suvremeni tehnoloski postupci snimanja mozgovne aktivnosti). ‘Ali psihologija je tijekom svoje, istina relativno kratke povijesti, razvila i posebne, samo nijoj svojstvene postupke i tehnike, a medu najstarijima su psihofizicki postupei (primjerice, metoda granica i metoda konstantnih podraaja) Koji su nikli u istrazivanjima osjeta i percepeije, ali su kasnije u manje ili viSe prilagodenom obliku koristeni u gotovo svim podrudjima psihologije. U psihologiji postoji doista mnogo posebnih i specifiénih metoda, a za ilustraciju podsjetiti emo samo na poznate postupke za ispitivanje djelotvornosti véenja te ispitivanje paméenja i zaboravijanja, Razvijena su, takoder, razlitita specifiéna pomagala, tzv. psihologijski mjemi instrumenti: Ijestvice za ispitivanje stavova; upitnici i inventari za ispitivanje osobina liénosti i za ispitivanje ‘emocionalnih stanja ili odredivanje emocionalnog kvocijenta; testovi za ispitivanje zmanja; psihomotorni testovi i testovi za ispitivanje kognitivnih funkeija, a jedan od najéeS6e kori8tenih postupaka je dobro poznata anketa, Takoder, velo Sesto u razliéitim eksperimentima koriste se sasvim specifitni postupci prilagodeni nekom wem podrudju istrazivanja. Meet Sto je znanstvena metoda? Znanstvena metoda je skup pravila koja odreduju Kako treba postupiti pri prikupljanju informacija o nekom dobro definiranom Ovaj je tekst kompilacija sastavijena na temelju navedene literature i na temelju vlastitih predavanja uokvitu kolegija Uvod w metodologiju eksperimentaine psihologije. Vetinom se informacije i tyrdaje tu tazlititim tekstovima ponavljaju i preklapaju, pa stoga nije bilo moguée uvijek precizno navesti porijeklo neke informacije.izoliranom aspektu predmeta neke znanosti, Odredenom metodom, ili postupkom, ili tehnikom, propisan je slijed postupanja: najprije treba utiniti to ito, zatim to i to itd Tako, na primjer, ako je eksperimentator-psihofiziéar odludio Koristiti metodu granica pri mjerenju apsolutnog limena 2a suh mora slijediti ova pravila odnosno postupak: 1. odrediti niz podrazaja u kojemu ée podra2aj koji se nalazi otprilike u sredini niza biti u zoni apsolutnog limena, a intervali izmedu pojedinih podrazaja bit Ge jednaki? (to Ge uéiniti na temelju prethodnog znanja o pretpostavijenoj veligini Jimena ili ée napraviti predpokus u kojemu e dobiti provizome podatke 0 nizu podrazaja koje ée koristti); 2. ispitaniku ée podrobno objasniti njegovu zadacu (§. da 6 tuti zvuk odredene frekvencije i odredene jaéine, a on treba odgovoriti s «plus», ako ga je &uo ili s «minus» ako nije niita &uo; prije zadavanja podrazaja bit ée uvijek aktiviran svjetlosni znak upozorenja da slijedi zvuéni podrazaj); 3. eksperimentator 6 najprije nekoliko puta podrazaje razlitite jakosti kako bi se ispitanik upoznao i s vistom podrazaja i s razlikama u njihovom intenzitetu; pri tome se traZi od ispitanika da dade odgovor «plus» ili «minus», ovisno 0 jatini podrazaja, odnosno o tome je li podrazaj Suo ili nije); 4. stvamno mjerenje zapoéet Ge eksperimentator s, recimo, ésilaznom serijom», t. zadat Ge najprije izrazito supraliminalni podrazaj, za kojega je siguran da ée ga ispitanik éuti; zatim ée zadati prvi sljedeéi podrazaj slabiji po javini, zatim sljede€i i tako redom sve dok ispitanik ne kaZe «minus»; kad je ispitanik prvi puta rekao caminusy silazna serija zavréava; 5. slijedi «uzlazna serija koja potinje s izazito subliminalnim podrazajem, iza Kojega se redom zadaju sve jadi i jati podrazaji, sve dok ispitanik ne kaze uplusn; 6. i dalje, naizmjence slijede silazna i uzlazna serija, svaka onoliko puta koliko eksperimentator smatra potrebnim (to je, svakako, desetak i vige puta za svaku od njih). ‘Na temelju tako dobivenih podataka eksperimentator ée izraéunati apsolutni limen, najprije samo za silazne serije (u svakoj seriji se uzima vrijednost podrazaja koja se nalazi izmedu zadnjeg plusa i prvog minusa), onda za uzlazne serije (vtijednost po sredini izmedu zadnje podrazajna vrijednost s odgovorom minus i prve $ odgovorom plus); konaéna vrijednost apsolutnog limena je prosjek izmedu dvije tako dobivene vrijednosti (uz uyjet da je jednaki broj silaznih i uzlaznih serija). ‘Svaka znanstvena metoda ima svojih prednosti i nedostataka (pogreska koja se vee uz metodu). Vazno je da je ta pogreska, vezana wz metodu, poznata i da ju je moguée kvantificirati, Tako, na primjer, na jednu od pogreSaka koja se moze javiti kod metode granica ukazivat ée razlika izmedu apsolutnih limena dobivenih silaznim serijama i onih dobivenih uzlaznim serijama. O&ckuje se, naravno, da e ta dva Jimena biti jednaka, ili barem dovoljno sligna, ali ako postoji veta ili velika razlika ona ée pokazivati na uéinjene pogreske pri primjeni ove metode. ‘No, za razliku od svih drugih znanstvenih podrudja, psihologija raspolaze s jo8 jednom metodom: introspekcijom. 2 Jednakost intenzitetnog intervala u nizu podrazaja nije nuzna; no, nejednakost intervala éini ragunanje limena nesto slozenijim,Jedan od izrazito rijetkih tekstova (ne samo uw Hevatskoj) w podrudju psihologije koji polovicom 20. stoljeéa eksplicitno navodi introspekeiju kao psihologijsku metodu jest knjiga Ramira i Zorana Bujasa Dobivanje psihologijskih ‘podataka i njihovo raéunsko obradivanje iz. 1942. godine. U poglavlju Dobivanje psihologijskih podataka autori doslovno pisu ovako: «Prvi i najjednostavniji postupak je samoopa%anje subjekta, Taj se postupak osniva na ‘nutamjem' zamjesivanju, po kojemu se davno prije svake psihologije znalo da postoji podrudje Pojava, koje su ofite samo onome, koji ih doZivijava. Ali takvo slutajno zamjetivanje, koje bismo mogli nazvati introvizijom, nije joS metoda. Za tu svrhu je potrebno aktivno opazanje ili opservacija svog dozivljaja uz neke stalne prilike i sa zenstvenim ciljem. Na taj natin mjesto slutajne introvizije imamo namjernu introspekeiju ili samoopazanje, Introspekeija je osnovna pretpostavka 2a svako psihologijsko ‘istraZivanje. Ipak ona moze udovoljiti zahtjevima psihologijske zmanosti samo uz poscbne mjere opreznosti i uz Kontrolu» Rijeé introspekejja dolaci od latinskog introspicere, Sto znavi gledati u, gledati unutra, ili od introspectare, Sto znavi odr7avati pogled unutra. Izrazom introspekcija u psibologiji oznatava se metodu opazanja viastitih dotivijaja, Ponekad se ovoj definiciji dodaje: .. i izvjestavanje o njima (Encyclopedia Britannica). Pojam dozivljaj ,u psihologiji oznatuje jednostavan ili slozen psihiéki proces dostupan subjektivnom uvidu, opaZanju pa i prosudbi'* (Kolesarié, 2005). Teraz introspekcija koristi se i u drugim kontekstima, u filozofiji i psihijatrji ‘kao iu knjievnosti. Uvijek se odnosi na promatranje i analizu viestitih dozivljaja kkao sredstva kojim Zovjek moze upoznati sebe, svoje misli i emocije, svoje skrivene Yelje i porive itd, Katkada se preporutuje i kao postupak ili natin upravijanja - vlastitim mislima i vlastitim ponaSanjem. Moze, dakle, imati smisao kontemplacije, promisljanja o sebi i svojim dozivijajima. Takva, svakodneyna introspekcija, koja je ‘vtlo esto interpretativna i moze biti vrlo sloZena, naziva se naivaom introspekeijom. U suvremenoj se psibologiji, medutim, izraz introspekcija odnosi samo na metodu, postupak dobivanja informacija opazanjem viastitih dozivijaja. U hrvaiskom se jeziku katkada upotrebljava i rije’ samoopazanje. Taj izraz, medutim, ima Sire a katkada i drugo znaéenje, tj. moZe se odnositi ili se odnosi na opaianje viastitog ponaSanja i djelovanja, a ne samo na opaanje viasttih dodivljaja pa ga treba upotrebljavati s du%nim oprezom. U dualistigkoj filozofiji koja oStro dijeli predmet materijalnog svijeta (u koji spada i Ijudsko tijelo) od sadriaja svijesti, introspekcija je glavna metoda spoznaje, ili toénije bila je (a poneki put je joS i danas) glavna metoda psihologije kao. sastavnice filozofije. Medu filozofima, Kojima je introspekcija imala temeljnu ‘vainost bili su primjerice Thomas Hobbes, John Lacke, George Berkeley, David Hume, James Mill, John Stuart Mill, koji, naravno, nisu nezasluzni za razvitak psihologije. Bitna je dinjenica da su filozofi na pitanja koja su si postavijali| ‘odgovarali na temelju introspekeije, bez pokutaja empirijske provjere, nalazedi potvrdu svog misljenja samo u viastitom iskustvu (Marx & Cronan_Hillix, 1987). Krajem 19. i potetkom 20. stoljeéa introspekeiju su koristili kao najvazniju metodu pioniri eksperimentalne psihologije, na prvom mjestu Wilhelm Wundt te Edward Titchener, strukturalisti, te Oswald Killpe pri istrazivanju mifljenja u poznatoj Wiirzburskoj 8koli, osobito tzv. mislienja bez slika. U svom strukturalizmu Titchener je smatrao da introspekcija treba biti samo ijesti, a uzroci, zavisnost, razvitak, to je stvar zakljutivanja. Titchener je predlozio da se opis temelji na senzorim Komponentama misljenja zato Sto je, kao i ‘Wundt, mislio da sva mentalna stanja i do¥ivijaji mogu biti opisani kao njihove senzome i predodzbene sastavnice. Potrebno je opisati svaki sastavni element u potpunosti tako da je nepoznati predmet moguée rekonstruirati iz verbalnog opisa CTitchener je rekao da «opis mora biti fotografski togan»). Zbog toga je ta introspekcija nazvana analitickom introspekcijom (katkada se naziva i klasi¢nom introspekcijom), a strukturalizam introspekcionizmom (Marx & Cronan-Hillix, 1987). Wundtova i Titchenerova Skola nazvana je strukturalizmom (Titchener je uveo taj naziv) 2bog pokuSaja utvrdivanja strukture psihiékih pojava, kao Sto se to Ginilo u kemiji toga doba, a introspekcionizmom zbog iskljudivog kori8tenja metode introspekcije. Ingtrospekeija ukljuéuje 1. induciranje dozZivljaja pomoéu nekih podrazajnib sredstava; 2. opisivanje tako izazvanog psihitkog stanja Sto je moguée prociznije i 3. potragu za do%ivijainim pojavama koje prate ili slijede ili idu zajedno s opisivanim doBivijajem (Kukla & Walmsley, 2006). Titchener se uglavnom oslanjao na introspektivne izyjeStaje dane nakon zavretka procesa (sluzio se, dakle, retrospekcijom ili retrogradnom introspekeijom). Introspektivni izvjestaj koji je trazio Titchener bio je vrlo razliit od fenomenoloskog ptikaza dobivenog naivnom introspekeijom. Od subjekata se zahtijevala ckstenzivna vjesba kako bi se prekinuo uobiéajen, spontani nagin opazanja viastitih dovivijaja. ‘Smatra se da je Wund! traZio od ispitanika i do 10000 ponavijanja nadzirane vjezbe prije sudjelovanja u stvarnim eksperimentima. Ofito je, dakle, da je introspekcija smatrana vjestinom koju je te8ko svladati i koja zahtijeva posebno vjezbanje, NajéeSéa pogreska koju dine neuvjezbani opazati je pogreska podrazaja. Kad se trazi od naivnog opazata da opie svoj dozivljaj on redovito opisuje podrazaj koji je izazvao njegov dotivijaj, a ne sam dozivljaj.Na primjer, istra%ivatka zadaéa introspekcionista moze biti utvrdivanje je li okus limunade sastavijen od okusa slatkog i okusa kisclog, Ako bi opazat odgovorio da limunada ima okus Seéera i okus limuna napravio bi pogresku podrazaja, jer se limunada objektivno sastoji od Seéera i limunovog soka, Pitanje na koje treba introspekcijom odgovoriti nije sastav limunade nego sastav okusnog dozivijaja (u kojemu moda nije moguée razluéiti ove dvije komponente, slatko i kiselo (Kukla & ‘Walmsley, 2006).Strukturalisti su sadréaj introspekcije smatrali &injenicom ili podatkom. Uskoro su, medutim, zaredali Zestoki i velo Zestoki napadi na strukturalistisku introspekciju. Poéelo je s neslaganjem medu istrazivasima koji su koristili introspekciju: nisu se mogli usuglasiti oko podataka dobivenih introspekeijom. Svaki je introspekcionist imao svoj popis dozivijainih clemenata ili atoma. Tako je, primjerice, nastala velika svada o misijenju bez slika na kojemu je nakon niza introspektivnih istraZivanja inzistirao O. Kiilpe smatrajuéi da se taj element moze pridodati trima Wundtovim clementima. Prema Wundtu svi dozivijajni elementi ‘mogu se skupiti pod tri pojma: osjeti, emocije, predodzbe. Titchener se nije slagao s Kilpeom i tako je nastala Zutna rasprava u kojoj nitko nije popustac (Kukla & Walmsley, 2006). Tako su introspekcionisti neizravno sami diskreditirali introspekeiju. Introspekcioniste su, medutim, Zestoko napali i psihoanalitiari i goStaltisti i bihevioristi Prema psihoanalitiarima dometi introspekeije kao metode su mali ili nikakvi pa time i nedostatni da bi se neSto' moglo zakljutivati o psihiékim procesima i njihovoj strukturi jer se introspekcija bavi samo svjesnim dozivljajima, a to je prema njima samo manji dio psihiénog. GeStaltisti zakjudill su da mnogi aspekti svijesti ne mogu biti reducirani na senzome i predodzbene sastavnice i da je, dosljedno tome, metoda analiticke introspekeije neadekvatna i treba biti zamijenjena fenomenoloskim izvje8tajem jer su inzirstirali na cjelovitosti dozivijaja i psihiGkih pojava uopéc. Bihevioristi su reagirali na izravno opazanje svijesti i uvjeravali da samo opazljivo ponaSanje moe biti kori8teno kao dinjenica ili podatak. Opazanje (eksploracija) nutarnjih dozivijaja (nutamjeg iskustva) jednostavno nije moguée; na primjer, subjelti su testo kao wzroénika svog ponaianja navodili svoje mentalno stanje koje je ustvari bilo wzrokovano izvana, Watson je isticao nedostatak reproducibilnosti rezultata dobivenih analitigkom introspekeijom u razligitim laboratorijima. Istina, Watson nije svoju kritiku upuéivao prema.svim koriStenjima verbalnih izvjeStaja kao podataka, nego posebno protiv analifi¢kih metoda i rezultata klasignih introspekcionista, Pitao se, Kako mozemo biti sigumi da introspektivni opazat koristi isti jezik kao eksperimentator Koji interpretira? Problem je, dakle, u osiguravanju opéih refereniénih okvira za opadata i cksperimentatora. Watson je napravio jasnu distinkciju izmedu analitiéke klasitne introspekcije, verbalnog izvjeséa subjekta i metode glasnog misljenja, No bihevioristi su istedobno priznavali pouzdanost i robustnost rezultata dobivenih introspekeijom u psihofizici. Odito je, dakle, da tesko¢e s analititkom introspekcijom. nisu sprijetile bihevioriste da prihvate primjenu introspekeije i priznaju pouzdanost rezultata dobivenih introspekeijom u psihofiziékim studijama (Marx & Cronan-Hillix, 1987)«Zahwaljujuéey na prvom mjestu biheviorizmu, ali i drugim psihologijskim praveima u 20. stoljeéu, psiholozi su rijetko istradivali introspekeiju i raspravijali o njoj: Mogle su se Suti samo manje-vige nekriti¢ke primjedbe i ponavljana stajalista biheviorista, U relativno malobrojnim istrazivanjima moze se naéi sljedeéa kritika verbalnog izvjeSéa nastalog na temelju introspekeije: (a) verbalni izyjeitaj je nekompletan, a vazne bihevioralne i promjene uéinka se ne reflektiraju u njima; (b) mijenja kognitivni proces zbog upute koje dobije ispitanik; (c) verbalni izvjeStaj nije Konzistentan s drugim opailjivim aspektima ponaSanja; (d) verbalni izvjeStaji su nepouzdani i idiosinkratini i ne nose nikakve informacije koje bi se mogle generalizirati ili koje omogueéuju bolje razumijevanje uéinka (Marx & Cronan-Hillix, 1987). Introspekeija, opéenito se tvrdilo, moze biti korisna za otktivanje psiholoskih procesa, ali je bezvrijedna za verifikaciju rezultata. Odbacivanje dualizma u modernoj eksperimentalnoj psihologiji dovelo je do napuStanja rijegi introspekeija, ali ne i njezinog odbacivanja kao metode. Opéa metoda (ne Klasiéna introspekeija) Koristi se bez spominjanja naziva metode pri fenomenoloskoj deksripciji kao Sto su je koristili ge¥taltisti — a koristi se pri deskripciji dozivijaja u proutavanjima percepeije. Introspekcija se takoder koristi u psihofizici, gdje se. utvrduju odnosi svjesnih zbivanja, obiéno senzome naravi, za odredivanje razlititih atributa podrazaja, najéeSée njegovog intenziteta, osobito pri odredivanju senzornih limena i senzornih skala, Koristi se takoder u izvjestajima pacijenata kad opisuju svoja svjesna stanja psihijatrima i psihoanalitigarima kod slobodnih asocijacija (Marx & Cronan-Hillix, 1987). Htio to netko ili ne, introspkecija je unatoé znatnim metodoloskim nedostatcima, nezaobilazna u psihologijskim istradivanjima (ali i praksi), jer ima podataka koje je jedino moguée dobiti tom metodom (npr. kvalitetu emocionahiog dozivljaja neke osobe moguée je saznati jedino upotrebom introspekeije). No, todno je i ovo: buduéi da znanost te2i opéem, tj. utvrdivanju onoga Sto je opée i zajednitko, te kvantificiranju predmeta mjerenja, kori8tenje introspekeije u tim nastojanjima izaziva znatne teskoce. Pomoéu introspekeije neposredno upoznajemo kvalitativne, kvantitativne i vremenske atribute te dinamiku (oscilacije u kvaliteti, intenzitetu, testini i sl.) psihitkih procesa koje nazivamo dozivljajima, Sto izravno slu2i za interpretaciju i viastitog ponaSanja kao i ponafanja drugih Ijudi. Osim toga, kad god se radi o detekciji, komparaciji ili deskripeiji psihitkog procesa moramo se sluziti introspekeijom. Ima jo8 specifiénijih prilika u psihologiji u kojima je introspekcija nezaobilazna kao Sto je, primjerice, tzv. metoda glasnog miljenja pri konstrukeiji testova inteligenciji ili drugih psihologijskih mjernih instrumenata, Mote se govoriti o simultanoj introspekeiji i retrogradnoj introspe retrospekciji). Simultana introspekcija je opa%anje viastitih dozivijajanjihovog zbivanja, dakle, istodobno s odvijanjem do%ivijaja. Retrogradna introspekcija je izvjeStavanje o viastitom dozivijaju naknadno, nakon Sto se on 2bio. Slabe strane introspekeije kao znanstvene metode mo2emo ponovo navesti malo drugatije i malo detaljnije’: interferencija procesa introspekcije i predmeta opazanja; upotrcba simultane introspekcije moze alterirati opazani dovivijaj (npr. ako se ljuta, bijesna osoba samoopaza to moze smanjiti intenzitet tog emocionalnog dodivljaja), a posljedica upotrebe retrogradne introspekcije moze, zbog nuinog oslanjanja na paméenje, rezultirati gubitkom informacija_ i (nenamjernim) iskrivljavanjem stvamnih introspektivnih podatakas nepreciznost i nejednoznatnost verbalnog izvjeStaja; tu se zapravo radi o problemu kodiranja doZivijaja u verbalne simbole te dekodiranja koje Gini druga osoba (eksperimentator), a najve¢i problem je semantitko bogatstvo Jezika i velike individualne razlike u kori8tenju jezika; velike moguénosti namjernog ili, 6e3¢e, nenamjernog iskivljavanja dozivijaja pri izvjeStavanju (sukladno procjeni 0 podobnosti izvjeStaja, njegovoj prihvatljivosti itd.) Sto wopée nije moguée kontrolirati; postoje individualne razlike u sklonosti ili sposobnosti samoopazanja. Pouzdanost podataka dobivenih introspekcijom ovisi znaajno i o visti zadatka pred koji je stavijen ispitanik, fj. radi li se 0 detekeiji, rekogniciji, komparaciji ili deskripciji dozivljaja. Najveéa pouzdanost je pri detekeiji, a najmanja pri deskripeiji. Da bi podaci dobiveni introspekcijom bili znanstveno upotrebljivi moraju biti zadovoljeni ovi uvjet podaci moraju biti objektivizirani, tj. irazeni objektivnim, konvencionalnim znakovima (svoditi izvjestaj na Sto manje Sto jasnijih verbalnih iskaza ili Koristiti kodirane znakove ili pokrete); opazeno treba neposredno zabiljeziti, copazeno .treba odrazavati dozivijaj Sto vjernije (nikako ne u, primjerice, terminima zakljutaka, tzv. intencionalnih relacija, kao Sto je «u ovoj sobi je yruéen, umjesto «meni je vruée» ili u obliku vrijednosnih sudova); ispitanike ~ kad se radi o laboratorijskim eksperimentima ~ treba uyjeZbavati u samoopazanju; introspekeiju provoditi u dobro definiranim i kontroliranim prilikama; prikupiti. Sto vie nezavisnih podataka u vezi s predmetom opazanja (0 neposrednoj situacifi u kojoj se odvija samoopa%anje, o drugim reakcijama ispitanika, o reakeijama drugih ispitanika itd.); najéeSée je bolje prikriti hipotezu istraZivanja, jer ispitanik mo%e spontano prilagoditi svoje izvjeS¢e hipotezi. > Prema biljeSkama s prodavanja Z. Bujasa sedamdesetih godina proslog stoljeée.Opéi temelj koristenja introspekcije kao znanstvene metode i upotrebljivosti podataka dobivenih introspekcijom lez u generalnoj dinjenici da sliéno ustrojene strukture slitno funkeioniraju i reagiraju, pa to znaéajno umanjuje problem izrazite subjektivnosti introspekeije. Koristenje introspekcije u psihologiji znati, zapravo, koristenje dozivljaia i verbalnih. izvjeStaja temeljenih na tim dozivijajima - ipak se mora priznati da su dozivijaji, svidalo se to nekome ili ne, vazni za psihologiju pa tako i za znanstvena istrazivanja! U relativno novije vrijeme — zadnjih 20-30 godina ~ psiholozi su ponovno poteli razmatrati i prihvaéali tu svoju specifiénu metodu, tognije reeno njezine poboljSane inadice. Mote li se, dakle, introspekeija koristiti kao znanstvena metoda? Temeljno je da gledamo na verbalno pona¥anje kao na tip ponaSanja koje se mote registrirati, koje se moze opadati i analizirati poput svakog drugog ponaSanje. Kognitivni procesi koji generiraju verbalizaciju podskup su kognitivnih procesa koji generiraju bilo koju vista odgovora ili ponasanja koji se moze registrirati. Stoge, potrazit Gemo istu vrstu «mehanitkuy i potpunu deskripeiju procesa verbalnog ponaSanja kao i svakog drugog ponaanja. Je li netko moe i treba prihvatati ispitanikov verbalni izyjeitaj nije stvar vjerovanja nego empirijsko pitanje, jednako kao Sto je to kod, na primjer, fiksacije pogleda ili nekog motornog ponaganja. Pojedinatni nevaljani verbalni izvjettaj ne treba nas prisiljavati da diskreditiramo analizu verbalnog izyje8a opéenito. Poznato je da su slozene procjene osjetljive na otekivanja i na subjektivne pogreSke opataga. Naprotiv, jednostavne perceptivne prosudbe temeljene na senzornim kvalitetama, poput boja, veligine, udaljenosti itd., invarijantne su kod radli8itih opaata i, u nagelu, nezavisne od takvih pogre’aka kao 3to su razlike u zanju i ranijem iskustva, Nema ozbiljnih razloga zbog kojih ova tvrdnja ne bi ‘ijedila i za introspekeiju odnosno in trospektivni izvjestaj. Neki promatranje do2ivijaja nazivaju izravnim (direkinim) metodama, za razliku od opazanja ponaSanja koje je neizravno, jer se indircktno preko ponaSanja zakljuéuje o psihitkom. U. ispitivanju mi8ijenja odnosno rjeSavanja problema takay izravan metodolo8ki pristup naziva se analiza protokola verbalnog izvjeséa. Istradivate u tom podrudju zanima kako netko rjesava problem. Postoji vise nagina da se dobiju verbalna izvjeSéa: izravaim ispitivanjem, trazenjem izvje8éa 0 mentalnim procesima i traZenjem govora ili mi8ljenja na glas. Postoji Konkurentni (istodobni) postupak (odnosno protokoli tako dobiveni) i retrospektivni postupak (zapisuje se nepostedno nakon rjeSavanja problema). Valjanost metode analize protokola temelji se na teariji glasnog mislienja koju su razvili joS osamdesetih godina proslog stoljeca Ericsson i Simon (1999). Osnovna je pretpostavka teorije da je proces koji gencrira verbalna izvjeSéa podskupprocesa Koji generira sveukupno ponaSanje koje je dostupno opazanju te je na taj nadin dostupan i analizi obrade informacija. Teorjja u svom polazists uwzima i postojanje dugoroénog i kratkorofnog paméenja. Kratkorofno paméenje je ‘ogranigeno i informacije u njega ulaze serijski. Konaéna je pretpostavka da se FjeSavanje problema odvija u problemskom prostoru. Kijuéna karakteristika ove teorije jest da sudionici mogu davati izvjeSéa samo o sadraju kratkoroénog paméenja. ‘Ta se metoda razlikuju od introspekcije kako su je Koristili strukturalisti i kako je koriste psihofiziGari, ali predstavija varijantu ili inaticu introspekeije, Vazna je u ispitivanju rjeSavanja problema i inteligencije opéenito, osobito zato 30 “omoguéuje prikupljanje vremenskih podataka dovoljne gustoée da se testiraju modeli koji objaSnjavaju inteligentno pona’anje. Tim se postupkom mode, dakle, tim postupkom doéi do opisa (deskripcije) mentalnih procesa kojima se netko koristi pri rjeSavanju problema. Posebno je vaZno dobiti uvid u mentalne procese onih k dobro rjeSavaju i onih koji slabo rjeSavaju probleme. ‘Verbalna izvje8éa na isto} su metodoloskoj razini kao i motome reakeije, poput pritisak prstom na tipku, fiksacije oka ili sekvence pokreta ruku, Primjenu ove metode detaljno je opisao P. Valerjev (2006) u svojoj doktorskoj disertaciji, jer ju je koristio u svojim eksperimentima. Spomenimo jo8 dva rada koji rehabilitiraju introspekeiju i njihovi autori smatraju da tu metodu treba vise koristiti u psihologijskim istrazivanjima. Hurbburt i Heavey (2001) predlaZu ovakvu primjenu introspekeije. Prilikom, ispitivanja 0 emu Ijudi misle tijekom dana dali su svojim sudionicima pozivnike (beeper) koji su se javljali po sluéaju. Kad god bi se pozivnik javio njihova je zadaéa bila da sasvim kratko zabiljee o emu su u tom trenutku mislili, Nakon odredenog vremenskog perioda prikupljanja takvih zabiljeSki u opSimom interyjuu govorili su istrazivatima o tim svojim zabiljeSkama detaljnije i opSimije. Autori su zakljutili da eksploracija nutamjeg iskustva (dozivljaja) nije nemoguéa iako nije trivijalno Inka. Njihovo istrazivanje pokazalo je da neki pojedinci imaju pretezno Vidne predodzbe s nikakvim verbalnim sadréajem; drugi testo imaju nutarnji govor s nikokvim slikama; drugi, pak, imaju kognitivne dodivljaje koji ne sadrZe ni slike ni rijeti, a jo8 neki imaju dozivijaje koji skoro nikada ne ukljuéuju neki oblik syjesnih dozivijaja. Autori zakljutuju da ti podaci sigumo mogu koristiti kognitivnim ‘znanstyenicima koji se, npr. bave paméenjem i misljenjem. Jack i Roepstorff (2002) ka%u: introspektivno opavanje nije samo glavna erta naSeg osobnog Zivota. Kognitivni znanstvenici Koriste taj izvor podatak kako bi se obavijestili o'svakoj fazi svoga rada Predladu metodoloSku triangulaciju: objektivno mijerenje ponaSanja, registriranje aktivnosti mozga i introspckeiju. Jedino takvo prikupljanje podataka moze dati cjelovitu sliku 0 psihiékom fenomemu koji se prougava. Objektivno mjerenje, dakle fenomenoloski podaci ne govore o njilovom psihitkom uzroku, moguée ih je samo povezati s podrazajnom situacijom i tako zakljutivati o psihiékom procesu. Snimanje mozga kaze nam koji dio mozga je prinekoj aktivnosti bio pretezno u funkeiji, ali ne znamo Sto se zapravo zbiva osim da aktivnost postoji u odredenom mozgovnom podrugju. Tek kad osobu pitamo i ona nam na temelju svoje introspekcije kaze o Semu se radi moZemo sve te podatke povezati u interpretativnu cjelinu. Buduéi da svako istrazivanje mora zapoteti s deskripeijom nekog fenomena — recimo, sto ovjek dozivijava kad je Zrtva nasilja, kakva je to (auma i stres za njega — treba podeti od introspekeije. Jedino introspekcijom moze saznati o kakvim se doivijajima radi, a nakon toga se poduzimaju dalja istrazivanja objektivne naravi. ‘oS jedan primer koristenja introspekeije. Iskra Pejié, studentica psihologije u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu obranila je vrlo uspjeSno ove (2007.) godine svoj diplomski rad s naslovom «Sadréaj zlostavljanja na radu iz perspektive Zrtavan. Cilj njezinog istrazivanja bio je «Opisati i kategorizin: manifestacije zlostavijanja na radu iz perspektive 2rtava koristeéi polustrukturirani interyju i analiza sadrZaja», U polustrukturiranom interyjuu od sudionika-Zrtava se, izmedu ostalog, trazilo da govore 0 samom zlostavijanju: tko, na koji natin, kojim sredstvima, kako je zapotelo, kako se razvijalo, koliko je trajalo, koliko esto, tko je sve bio ukljuéen, koja je bila najteza pojedinost, je li postojala namjera zlostavljanja. Travilo se, takoder, izvje36e 0 osjeéajima i efektima: kako su-se osjeéali, kako je to utjecalo na njihov profesionalni i obiteljski Zivot, Sudionici-2rtve pitani suo zadiranju u njihova privatnost, 0 njihovoj percepeiji bespomocnosti, 0 percepeiji namjere i razloga zlostavijanja. Zaito je ovo i ovakvo istrazivanje vazno? I. Pejié daje odgovor na to pitanje. ‘Temeljna prednost ovakvog pristupa jest obilje podataka koje se dobije analiziranjem neke pojave, Sto je narovito korisno kad 0 nekoj pojavi nemamo dovoljno spoznaja. Cesto se prije postavijanja hipoteza u eksperimentalnim istrazivanjima provede istraZivanje koje ée omogusiti opis i razumijevanje tog predmeta istrazivanja te generirati ideje za kasnija eksplanatorna istraZivanja. Tek nakon ovakvog istrazivanja treba sastavijati upitnike Kojima ée se dobiti podaci na velikom broju osoba Sto ée omoguéiti statistitku analizu odnosa veéeg broja varijabli. Cesto puta, naime, psiholozi bez temeljite prethodne pripreme i definiranja predmeta mjerenja konstruiraju upitnike za koje se onda ne zna Sto u stvari ispituju. Moze li sc, na kraju, introspekcija smatrati metodom koja udovoljava kriterijima znanstvene metode? 1. Unnckim podrudjima psihologije introspekeija se stalno, iako preSutno koristi. To je podrudje psihofizitkog sudenja (prosudba o intenzitetu nekog podra%aja ili 0 razlici u intenzitetu podrazaja moze se donijeti samo na temelju introspekcije) te podrugje primjene upitnika i skala za ispitivanje razlivitih dimenzija lignosti i stavova (npr. ekstraverzija, neurotizam itd.) — osoba ‘odgovara na postavijena pitanja na temelju opazanja svojih dozivijaja i psihologkih stanja. 2. Verbalni izvjeStaj o tijeku rjeSavanja misaonih problema i o sliénim aktivnostima, ako se koristi prema dobro utvrdenoj proceduri, predstavljapodatak nagelno jednak svakom drugom podatku u_ psihologijskim mijerenjima. 3. Podaci prikupljeni na temelju introspektivnih izyjeStaja o nckim dozivijajima i stanjima, 0 kojima se relativao malo zna sluze kao temelj za daljnja kvantitativna analitiéka istrazivanja. Literatura Bujas R. i Bujas, Z. (1942). Dobivanje psihologijskih podataka i njihowo raéunsko obradivanje. Zagreb: Hrvatska drZavna tiskara. Ericsson, K.A. & Simon, HA. (1999). Protocol analysis: Vernal reporis as a data. Cambridge, MA: A Bradford Book. Hurlburt, R-T. & Heavey, CH. (2001). Telling what we know: describing inner experience. Trends in Cognitive Sciences, 5(9), 400-403. Introspection. (2008). Ecyclopaedia Britannica, Encyelopeedia Britannica 2008 Ultimate Reference Suite. Chicago: Encyclopaedia Britannica. Jack, Al. & Roepstorff, A. (2002). Introspection and cognitive brain mapping: from stimuliss-response to script-report. . Trends in Cognitive Sciences, 6(8), 333- 338. Kolesarié, V. (2005). Dotivliaj. U: B. Petz i sur. Psihologijski rjecnik. Jastrebarsko: ‘Nakiada Slap. Kukla, A. & Walmsley, J. (2006). Mind. Indianapolis: Hacket Publishing Company. Marx, M.H. & Cronan-Hillix, W.A. (1987). Systems and theories in psychology. ‘New York: McGraw-Hill Book Company. Pejig, L (2007). SadrZaj zlostavljanja na radu iz perspektive Zrtava. Zagreb: Diplomski rad u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta. (Neobjavijeno) Valesjev, P. (2007). Kognitivne strategije pri feSavanju dobro definiranih nerjesivih problema. Zagreb: Doktorska disertacija u Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta, (Neobjavijeno) i