Metodologija eksperimentalne psihologije

Vježba br. 1

ISPITIVANJE MULLER – LYER- ove OPTIČKE VARKE

Student I godine Odsjeka za psihologiju:

Sarajevo, 11.05.2018 Miran Kositć

 Abstrakt:
Pozadina: Percepcija je složeni proces koji predstavlja aktivno organiziranje, te interpretiranje
primljenih osjetnih informacija tvoreći smislenu cjelinu. Iluzije predstavljaju krivo percipirane
pojave. Muller-Lyer-ova optička iluzija, kao jedna od najpoznatijih optičkih iluzija predstavlja
grešku u procjenjivanju dužine linije u 3 uvjeta (kraci okrenuti prema vani, okrenuti prema unutra
i okomito posavljeni naspram linije)

Metode: 24 ispitanika je procjenjivalo dužinu standardne linije prilagođavanjem dužine

varijabilne linije na laptopu mjerenim u pikselima. Za prilagodbu dužine varijebilne linije koristili
su lijevi i desni kursor na tastaturi računara. Kao mjera je korištena apsolutna pogreška od
fiksirane linije izmjerena u pikselima

Rezultati: Pogreška procjene je bila statistički značajna u usporedbi kracima okrenutim prema
vani i kontrolnog uvjeta, ali ne kod kontrolnog uvjeta u usporedbi sa kracima okrenutim prema
unutra.

Konkluzija: Percepcija je osobna stvar, svako percepira drugačije različite vrste podražaja. U
našoj studiji su dobiveni veoma zanimljivi rezultati koji mogu ukazivati na to da na percepciju
može utjecati prethodno iskustvo

Ključne riječi: Muller-Lyer-ova optička iluzija, percepcija, iluzija, teorija percepcije

1. Uvod

Percepcija je složeni proces koji predstavlja aktivno organiziranje, te interpretiranje

primljenih osjetnih informacija tvoreći smislenu cjelinu. Dok osjeti predstavljaju detekciju
prisutnosti podražaja, percepcija je proces višeg reda koji obuhvata integraciju,
prepoznavanje i interpretaciju složenih osjetnih sklopova. Uz pojam percepcije se uvijek
nadovezuje pojam perceptivnih varki. Samo postojanje perceptivnih varki upućuje na to da
ono što zahvaćamo osjetima nije nužno ono što percipiramo. Naš um preuzima dostupne
senzorne informacije i na neki način manipulira tim informacijama da bi stovrio mentalne
reprezentacije objekata, svojstava i prostornih odnosa u našoj okolini. Osim toga, način
kako reprezentiramo te objekte ovisit će djelimično o našem gledištu u percepciji tih
objekata. Iluzije predstavljaju krivo percipirane pojave. A pošto je ovo istraživanje
usmjereno ka Muller-Lyer-ovoj optičkoj varki, pri definisanju pojma perceptivnih varki
fokus se stavlja na optičke varke. Optičke iluzije uključuju samo pojave koje percipiraju
oči, dok cjelokupan pojam perceptivnih varki obuhvata sve pojave koje percipiramo na bilo
koji način. Karakteristično je za geometrijsko-optičke varke da opažač percepira dužinu,
smjer. Veličinu i oblik određenih crta i likova u takvim razmjerima i odnosima koji ne
odgovaraju stvarnom stanju. Do iluzija tog tipa dolazi zbog utjecaja određene podražajne
strukture na dijelove koji su u tu strukturu uključeni. Zahvaćajuči sliku kao cjelinu, opažač
pogrešno percipira neke njezine dijelove zato što oni u strukturi u kojoj se nalaze imaju
drugačija funkcionalna obilježja nego kad su izolirani. Među najizrazitije geometrijsko-
optičke varke spada Muller-Lyerova iluzija. Ta iluzija se sastoji u pogrešnom
procjenjivanju dužine tri pravca kada su oni omeđeni različito položenim krakovima. Pri
gledanju tri pravaca objektivno jednake dužine, od kojih jedan ima na krajevima prema
vani položene krakove, drugi je omeđen sa krakovima prema unutra, a treći ima okomito
položene krakove. Optičke iluzije mogu biti zanimljive i interesantne, ali one takođe služe
kao važan alat za istraživače. Gledajući kako doživljavamo ove iluzije, možemo saznati
više o tome kako funkcioniše naš mozak i možemo razumjeti cjelokupan perceptivni
proces. Međutim, stručnjaci se ne slažu uvijek o tome šta uzrokuje optičke iluzije, kao što
je to slučaj i sa Muller-Lyer-ovom optičkom varkom; postoji više teorija koje objašnjavaju
geometrijske iluzije:

 Objašnjenje veličine konstante

Prema psihologu Richardu Gregory-u, ova iluzija se javlja zbog pogrešne primjene
skaliranja konstantnih veličina. U većini slučajeva, konstantnost veličine omogućava
nam da percipiramo objekte na stabilan način uzimajući u obzir udaljenost. U
trodimenzionalnom svijetu, ovaj princip dozvoljava nam da vidimo visoku osobu
visoku bez obzira stoji li on pored nas ili je u daljini. Kada primenjujemo ovaj isti
princip na dvodimenzionalne objekte, Gregory sugeriše, da može doći do grešaka.
Drugi istraživači tvrde da Gregoryovo objašnjenje u dovoljnoj mjeri ne objašnjava ovu
iluziju. Na primjer, druge verzije iluzije Muller-Lyer koriste dva kruga na kraju
osovine. Dok nema dubinskih znakova, iluzija se i dalje javlja. Takođe je pokazano da
iluzija može čak doći i pri gledanju trodimenzionalnih objekata.

 Objašnjenje dubine

Dubina igra važnu ulogu u našoj sposobnosti da procenjujemo rastojanje. Jedno

objašnjenje iluzije Muller-Lyer-a je da naši mozgovi percipiraju dubine dvije osovine
zasnovane na dubinskim znacima. Kada se kraci usmeravaju ka unutrašnjosti linije, mi
krake doživljavamo nagnute poput ugla zgrade. Taj dubinski znak nas vodi da vidimo
tu liniju što dalje, a time i kraće. Kad se kraci usmeravaju ka spoljašnjoj strani linije,
više izgleda kao ugao sobe koja se nagne prema gledaocu. Ovaj dubinski znak nas vodi
ka tome da verujemo da je ova linija bliža i stoga duže.
  Objašnjenje konfliktnih znakova

Alternativno objašnjenje koje je predložio R. H. Day ukazuje na to da se iluzija Muller-

Lyer-a javlja zbog konfliktnih znakova. Naša sposobnost da shvatimo dužinu linija
zavisi od stvarne dužine same linije i ukupne dužine obrisa. S obzirom na to da je
ukupna dužina jednog obrisa duža od dužine samih linija, ona prouzrokuje da linija sa
spoljašnjim kracima bude vidljiva kao duža. Istraživači sa Univerziteta u Londonu
sugerišu da iluzija pokazuje kako mozak refleksivno sudi informacijama o dužini i
veličini prije bilo čega drugog. "Mnoge vizuelne iluzije mogu biti tako efektne jer se
koriste u tome kako ljudski mozak refleksivno obrađuje informacije. Ako iluzija može
privući pažnju na ovaj način, onda to ukazuje na to da mozak brzo i nesvjesno obrađuje
ove vizuelne tragove. iluzije predstavljaju ono što naši mozgovi vole vidjeti ",
objašnjava istraživač dr Michael Proulx.

 Teorija pokreta očiju

Pretpostavlja se da se osjećaj dubine javlja usljed praćenja pravca linije Struktura u

kojoj su krakovi oko centralne linije okrenuti prema unutrašnjosti podstiču opažanje
te linije kraćom zbog toga što se pogled usmjeri ka središtu pravca. U suprotnom,
odnosno onda kada su krakovi oko centralne (standardne) linije okrenuti prema van,
opažanje te linije se doima dužom nego što jeste zbog toga što se pogled usmjeri ka
periferiji.

Nastavak ovog istraživačkog rada obilježit će tendencija da se ispitaju sljedeće hipoteze

koje su usmjerile tok istraživanja i koje su iz sveobuhvatnog pojma iluzija tj. grešaka u
opažanju fokus stavile na optičke varke, preciznije, Müller – Lyerovu optičku varku.

2. Hipoteze

H1: Postoji razlika u apsolutnoj grešci procjene dužine standardne linije (linije koja se
procjenjuje) u tri različita uslova – veća je u uslovima kada su krilca okrenuta prema unutra
ili vani nego kada stoje okomito u odnosu na standardnu liniju.

H2: U uslovima kada se procjenjuje dužina standardne linije sa krilcima okrenutim prema
vani, ispitanici će biti skloniji da njenu dužinu precjenjuju; s druge strane, dužina
standardne biće potcjenjivana u uslovima kada su krilca okrenuta prema unutra.
 3. Cilj

Ispitivanje utjecaja konteksta na percepciju.

4. Problem

1. Utvrditi da li postoji statistički značajna razlika u apsolutnoj grešci procjene dužine

standardne linije u tri različita uslova – utvrditi da li je apsolutna greška procjene dužine
standardne linije statistički značajno veća u uslovima kada su krilca okrenuta prema unutra
ili vani, na jednoj strani, nego kada stoje okomito u odnosu na standardnu liniju, na drugoj
strani.

2. Utvrditi uticaj orijentacije krilaca na potcjenjivanje, odnosno precjenjivanje dužine

standardne linije. Utvrditi da li postoji statistički značajna razlika u proporciji zastupljenosti
predznaka greške procjene u dva različita uslova (krilca prema unutra, krilca prema vani).

5. Metoda istraživanja

ISPITANICI

Prirodan uzorak studenata I godina Odsjeka za psihologiju N=24 (17 žena, 7 muškaraca)

PRIBOR

 15-inčni personalni portabl RAČUNAR. Rezolucija ekrana 1024 x 768 pxl

 PXLab program (http://www.uni-mannheim.de/fakul/psycho/irtel/pxlab/index.html).
 Štoperica.
 Protokoli za unos podataka.

POSTUPAK

24 ispitanika-dobrovoljaca je procjenjivalo dužinu standardne linije prilagođavanjem

dužine varijabilne linije. Za prilagodbu dužine varijebilne linije koristili su lijevi i desni
kursor na tastaturi računara; kada su bili zadovoljni svojom procjenom, ispitanici su
pritiskali tipku space čime su završavali taj zadatak. Nakon završetka svakog zadatka, na
ekranu računara pojavljivala se poruka: „Pritisni bilo koju tipku za nastavak!“.

Ispitanici su prolazili kroz tri eksperimentalna uslova:

1. Uslov A – standardna linija je omeđena krilcima okrenutim prema vani (krilca
međusobno zatvaraju ugao od 90°, odnosno ugao od 135° u odnosu prema standardnoj
liniji).

2. Uslov B – standardna linija je omeđena krilcima okrenutim prema unutra (krilca

međusobno zatvaraju ugao od 90°, odnosno ugao od 45° u odnosu na standardnu liniju).

3. Uslov C – standardna linija je omeđena vertikalnim krilcima (krilca međusobno zatvaraju

ugao od 180°, odnosno ugao od 90° u odnosu prema standardnoj liniji).

Uslovi su kontrabalansirani korištenjem postupaka blok randomizacije. U jednom bloku su

bila tri pokušaja (trial-a), jedan za svaki uslov. Redoslijed pokušaja u bloku je dobijen po
slučaju. Svaki ispitanik je prošao kroz pet blokova, odnosno 15 pokušaja.

Prije samog eksperimentalnog mjerenja, ispitanici su imali jedan blok kako bi se upoznali
sa priborom i prirodom zadataka. Prije zadataka za vježbu, na ekranu računara ispitanici
su dobijali uputu:

„Procjena dužine linije.

Molimo Vas namjestite dužinu donje linije tako da izgleda potpuno jednaka gornjoj liniji.
Koristite kursore za lijevo i desno kako biste podesili duzinu donje linije.

Pritisnite SPACE kada mislite da ste podesili liniju.

Za VJEŽBU imate tri pokušaja. Pritisnite bilo koju tipku za početak VJEŽBE.“

Dva odvojena programa su korištena za vježbu i eksperimentalna mjerenja. Rezultati

procjena su automatski snimani na računar, a naknadno su procesirani u MS Excel
programu, čime se dobio Protokol za unos podataka na temelju kojeg je vršena obrada
podataka.

Pojedinačne procjene dužine standardne linije bile su ograničene na 30 sek.

 6. Obrada rezultata

Rezultati koji su dobiveni u okviru ovog eksperimentalnog postupka bit će prikazani

tabelarno i grafički. Obzirom na navedene hipoteze potrebno je navesti obrazloženje izbora
specifičnih testova koji su služili za njihovu provjeru. Za prvu hipotezu koja naglašava da
postoji razlika u grešci procjene dužine standardne linije u tri različita uslova, tj. da je veća
u uslovima kada su krilca okrenuta prema unutra ili vani nego kad stoje okomito u odnosu
na standardnu liniju korištena je RM ANOVA s ciljem utvrđivanja postojanja razlike
između više aritmetičkih sredina. Nakon utvrđivanja statistički značajne razlike u grešci
procjene u već navedenim uvjetima putem RM ANOVE, korišten je t-test za male zavisne
uzorke (utvrđivanje razlike između 2 aritmetičke sredine) s ciljem utvrđivanja između kojih
od navedenih uvjeta postoji statistički značajna razlika u apsolutnim greškama
procjenjivanja dužine standardne linije i kolika je razlika između njih. Već je naglašeno da
je prilikom izvođenja eksperimentalnog postupka učestvovalo 24 ispitanika, te da su svi
bili izloženi istim eksperimentalnim uvjetima.

Tabela1. Tabelarni prikaz rezultata sprovedenog statističkog postupka koji se odnosi na RM

ANOVU
IV SS df MS F p

bs 3339.03 23 29.04 <0,01

t 6219.57 2 3109.79

rez 4924.23 46 107.09

tot 14482.82

Tabela 2. Tabelarni prikaz sprovedenog t-testa za male zavisne uzorke

t df p

AiC 0.91 23 >0.05 ; >0.01

BIC -9.37 23 <0.05 ; <0.01

Slika1. Grafički prikaz aritmetičkih sredina apsolutne pogreške svih uvjeta

40

35

30

25

20

15

10

0
A B C

Na osnovu tabelarne i grafičke prezentacije moguće je zaključiti da su postavljene alternativne

hipoteze djelimično potvrđene, odnosno da postoji statistički značajna razlika u apsolutnoj
grešci procjene dužine standardne linije u različitim uvjetima, te da su ispitanici skloniji da
dužinu varijabilne linije precjenjuju onda kada su krilca okrenuta prema vani, ali sudeći po
našim rezultatima došli smo do rezultata gdje ispitanici ne prave statistički značajnu razliku u
apsolutnoj pogrešci u kontrolnom uvjetu i u uvjetu gdje su krilca okrenuta prema vani.

7. Diskusija

Temeljni cilj istraživanja bilo je ispitivanje Mueller-Lyerove optičke varke, odnosno utjecaja
konteksta u kojem se vrši opažanje na percepciju. Nakon sprovedene analize dobivenih
podataka, postavljene alternativne hipoteze su potvrđene. U skladu s prvom hipotezom,
očekivanja su se usmjerila ka postojanju statistički značajne razlike u apsolutnoj grešci
procjene dužine standardne linije, odnosno očekivano je da će apsolutna greška procjene u
uvjetu kada su krilca okrenuta prema vani ili unutra biti statistički značajno veća u odnosu na
uvjet gdje su krilca bila okomito okrenuta prema liniji.
Na konačan ishod rezultata sprovedenog eksperimentalnog postupka mogle su utjecati pojedine
konfundirajuće varijable odnosno relevantni faktori. U okviru eksperimenta neki od
relevantnih faktora su iskontrolisani, dok neki pak nisu. Uzimajući u obzir da je izveden
eksperimentalni nacrt unutar ispitanika, odnosno ponovljenim mjerenjem uklonjene su osobne
razlike između ispitanika čime je osigurana statistička snaga, a i samim tim unutrašnja
valjanost. Nacrti unutar ispitanika kontroliraju varijancu osobnih razlika. Upravo zato što
odstranjuju varijabilitet osobnih razlika iz varijance greške, ovi nacrti čine eksperimente
osjetljivijima, odnosno statistički snažnijima. Nacrti unutar ispitanika su i ekonomičniji.

U istraživanju je moglo doći do dosade ili umora, jer je bio određeni broj ispitanika koji su duži
vremenski period čekali na svoj red, ali pošto je svaki ispitanik izložen istim uslovima, samim
tim možemo pretpostaviti da će serijalni efekat biti jednak za svakoga. Pored svakog ispitanika
je sjedio eksperimentator, što je na nekontrolisan način moglo utjecati na uratke ispitanika.
Također se treba naglasiti da je došlo do narušavanja slučajnog odabira, jer su se ispitanici sami
javljali ko će da sudjeluje u istraživanju i sami su birali u kada će ići da rade eksperiment

Ali ozbiljan relevantni faktor predstavlja činjenica da je eksperiment rađen na studentima

psihologije, koji su se vjerovatno susretali sa Muller-Lyer-ovom varkom ranije, te tako doveli
do razlike u prezentiranim rezultatima. Moguće je da, ako su počeli eksperiment sa spoznajom
da u uvjetu gdje su krilca okrenuta prema unutra, da će tu situaciju procjenjivati dužom, nego
što bi neko drugi (ispitanik koji se nije susretao sa tom iluzijom). Ako zna da mora da produži
liniju duže nego što ona izgleda, samim tim možemo objasniti naše rezultate, tj. da nema
statistički značajne razlike u grešci između kontrolnog uvjeta i uvjeta sa krilcima okrenutim
prema unutra.

Sljedeći ozbiljan relevantni faktor može biti da su linije uvijek bile iste dužine, te su se
ispitanici mogli navići tj uvježbati na te linije. Smjer procjenjivanja je uvijek bio isti (mala
linija se trebala produžiti shodno sa tražećom, a ne da se u nekoj situaciji smanji prema
tražećoj). Također je fiksna linija uvijek bila pozicionirana na gornjem dijelu ekrana, dok je
linija koju je ispitanik određivao uvijek bila ispod nje, orijentirana blago u desnu stranu. Ovi
relevantni faktori bi se mogli riješiti tako što:

 Mijenjamo dužine fiksne linije na barem 2 ili više nivoa

 Smjer procjenjivanja se trebao mijenjati (nekad ispitanik dobije liniju koja je duža
nego fiksna, te se treba smanjiti, a ne uvijek povećati)
 Položaji fiksne linije i linije koju ispitanik određuje se trebaju mijenjati na ekranu
Pošto je Muller-Lyer-ova iluzija jedna od najpoznatijih iluzija, ako će se ona već koristiti ili
ispitivati, treba se koristiti moderniji pristup ovoj iluziji. Npr da se ispitanicima daju slike
dubine prostora, slike sa prozorima gdje se određuje perceptivna dubina, itd.

Niti jedna osoba isti vidni podražaj ne interpretira na isti način. Već je navedeno da to može
biti produkt iskustva, emocionalnog stanja, očekivanja, koncepta u kojem se vidni podražaj
prezentira. Osobe istu senzornu informaciju doživljavaju na različite načine, jer na percepciju,
odnosno integriranje i interpretaciju složenih osjetnih sklopova utiču različiti, već navedeni
faktori. U skladu s teorijom perspektive, elementi Mueller-Lyerove varke mogu se činiti daljim
nego što zapravo jesu stvarajući oblike i cjelovite slike koji su poznati pojedincima. Njihova
percepcija na taj način može ovisiti o prethodnom iskustvu subjekta.

8. Zaključci

U konačnici, možemo reći ono što nam je naša statistička obrada rezultata rekla, a to je da u
našem istraživanju su ispitanici pravili statistički značajnu razliku u apsolutnoj grešci kada se
usporede uvjeti sa krilcima okrenutim prema vani i kontrolnim uvjetom, a da se ta razlika gubi
kada usporedimo kontrolni uvjet sa uvjetom gdje su krilca okrenuta prema unutra. U teoriji bi
u svakom odnosu trebala biti statistički značajna razlika, ali u našim rezultatima nije, a mogući
razlog zašto je to tako smo prethodno pojasnili. Trenutni rezultati bi trebali biti ponovo urađeni
na slučajnom uzorku studenata psihologije i studenata nekog drugog fakulteta (gdje postoji
manja vjerovatnoća da su studenti upoznati sa Muller-Lyer-ovom iluzijom).

9. Literatura

1. Sternberg, R. J. (2005). Kognitivna psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

2. Milas, G. (2005). Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima.

Zagreb: Naklada Slap.

3. Bujas, Z. (1981). Uvod u metode eksperimentalne psihologije: Školska knjiga

4. DeLucia, P., & Hochberg, J. (1991). Geometrical illusions in solid objects under ordinary
viewing conditions. Perception and Psychophysics

5. Gregory, R. L. (1966) Eye and brain. New York: McGraw-Hill.

6. Proulx, M. J. & Green, M. (2011). Does apparent size capture attention in visual search?
Evidence from the Müller–Lyer illusion. Journal of Vision
10. Dodatak

Za jednostavnu analizu varijance za zavisne uzorke korištene su sljedeće formule:

TOTALNA SUMA KVADRATA : SStot = X² - GT

SUMA KVADRATA IZMEDJU ISPITANIKA:

SSbs = Ts² / t – ( X) ² / N

SUMA KVADRATA IZMEDJU TRETMANA:

SSt = Tt² / n – ( X) ² / N

SUMA KVADRATA REZIDUALA:

SSrez = SStot – SSbs – SStr

STUPNJEVI SLOBODE za svaku sumu kvadrata:

dfbs = n – 1; dftr = t – 1; dfrez = (n – 1)(t – 1)

VARIJANCE (PROSJEČNI KVADRATI ):

MStr = SStr / dftr ; MSrez = SSrez / dfrez

ODREDJIVANJE F- vrijednosti
F = MStr / MSrez
t-broj tretmana(broj situacija u eksperimentu definisanih nivoima nezavisne varijable);
n-broj rezultata u pojedinim situacijama;
N-ukupan broj rezultata u svim situacijama(n*t);
Ts-suma svih rezultata pojedinog ispitnika;
Tt-suma svih rezultata u pojedinoj situaciji.

 -test za male zavisne uzorke:

t= MD / SMD MD= D/ N SMD = SD / √N SD= √(d²/ N-1)